Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

"Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik".Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti." (El-Buhari)

24.05.2019.

Petak je el hamdu lillah-odlika Dzume namaza...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Petak je el hamdu lillah-odlike Dzume namaza

Dan kojeg je Allah Uzviseni ucinio odabranim i kojeg je odlikovao nad ostalim danima jeste upravo ovaj danasnji dan u kojem se nalazimo, tj . petak.

Za ovaj dan Uzviseni Allah kaze sljedece:

"O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, pozurite ka spominjanju Allaha, i kupoprodaju ostavite, to vam je bolje, neka znate!" " A kad se molitva obavi, onda se po zemlji razidjite i Allahovu blagodat trazite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli sto zelite." (Suretul Dzumua’9-10)

     Petak je u arapskom jeziku nazvan dzumu'a, jer je on izveden iz izraza dzem' (spajanje, sabiranje, sakupljanje). Sljedbenici islama na taj se dan sastaju jednom sedmicno u  dzamijama. To je ujedno sesti dan, kada je Allah, dz.s., upotpunio stvaranje svega stvorenog. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Dzennet, u njemu je izveden iz njega i u tom danu ce nastupiti Sudnji dan. U tom danu je jedan momenat, ako tacno u njemu pravovjerni rob zatrazi od Allaha, dz.s., nesto korisno, Allah ce mu dati, kao sto se to jasno i pouzdano navodi u vjerodostojnim hadisima.

     Pouzdano je utvrdjeno da je narodima prije nas, takodjer, bilo naredjeno uvazavanje ovog dana, ali su ga zanemarili. Muslim u svom Sahihu navodi: (433) "Uscuvao je Allah, dz.s., petak od naroda koji su bili prije nas. Tako su jevreji odabrali subotu, krscani nedjelju, te je Allah, dz.s., doveo nas i ukazao nam da postujemo petak. Pa je ucinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti nacin kako subota i nedjelja prate petak, i oni ce na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu, i nama ce presuditi prije svih ostalih." (Navodi ga i Buhari, obojica od Ebu-Hurejrea.)

  Allah, dz.s., naredio je pravovjernima da se u ovom danu sakupe radi ibadeta  rijecima:

 "O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i pozurite ka spominjanju Allaha, to vam je bolje, neka znate!”, tj. imajte namjeru, odluku i budite pripravni za odlazak na dzumu.

     Ovdje se naravno nije mislilo na zurno hitanje na dzuma-namaz, jer je ono zabranjeno na osnovu hadisa koji su zabiljezeni u sahihima: Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (434) 'Kada cujete ikamet, podjite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni. Nemojte zurno ici, dio namaza na koji stignete nastavite klanjati, a propustene dijelove naklanjajte!'" U gornjem ajetu mislilo se na uobicajeno hodanje, a ne zurenje. Abdurrezak prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Rijeci su Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Kada se uspostavi namaz, ne trcite na njega, nego uobicajeno hodite. Budite smireni i dostojanstveni; sto ste propustili, naklanjajte.'"

Lijepo je da se onaj ko ide na dzuma-namaz, okupa prije odlaska, na osnovu vjerodostojne predaje, koja se od Ebu-Hurejrea i Ebu-Seida, r.a., biljezi u oba Sahiha: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (436) 'Kada neko od vas podje na dzumu, neka se okupa.'" Imam Ahmed citira Evsa ibn Evsa es-Sekafija da je rekao: (437) "Cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaze: 'Ko se ocisti i okupa u petak, rano ustane i medju prvima dodje, pjeske, a ne na jahalici, blizu imama i saslusa ga, a sam rijec ne progovori- za svaki ce korak imati nagradu kao sto se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.'" Ovaj je hadis u razlicitim verzijama i terminima, a sve ih navode autori cetiri sunena, a Et-Tirmizi ga smatra hasenom.

Ebu-Hurejre, r.a., kaze: "Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (438) 'Ko se petkom okupa kao kad se okupa od dzunupluka, zatim ode u dzamiju u prvom sahatu, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trecem sahatu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna, u cetvrtom sahatu, kao da je zaklao kokosku, a u petom sahatu, kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam izidje na minber, meleci dodju da bi saslusali hutbu.'" (Buharija i Muslim)

Pohvalno je obuci najljepsu odjecu, namirisati se, ocistiti zube i sutjeti slusajuci hatiba, nikoga ne uznemiravajuci. Ako sve to ispostuje i obavi dzuma-namaz, njegov je namaz iskup za grijehe koje je pocinio izmedju dvije dzume.

Znacaj dzume namaza se ogleda u tome sto je to sedmicni skup vjernika kada se iznose najnovije informacije vezane za ummet, zajednicu i pojedinca. Vidjeli smo da prisustvovanje dzumi namazu pribavlja ogromnu nagradu od Allaha dz.s., i svjedoci o imanu doticnog, a nasuprot tome neprisustvovanje dzumi namazu govori o slabosti imanskog odgoja i dovodi doticnog u opasnost da ostane bez imana. Resulullah je rekao:”Onaj ko ostavi tri dzume namaza jednu iza druge bez opravdanog razloga Allah mu srce zapecati.”

Allah dž.š. je odlikovao petak nad ostalim danima i u njemu je prilika da svaki musliman zaradi više nego u ostalim danima u sedmici, međutim mnogi ljudi ili ne znaju za te odlike ili su nemarni, pa olahko ispuštaju veliku priliku da zarade velike nagrade koje su obećane od strane najboljeg čovjeka koji je hodao po ovome dunjeluku, a koji kako kaže Uzvišeni Allah: „On (Muhammed s.a.v.s.) ne govori po svome hiru, to je samo objava koja mu se objavljuje.“ (En-Nedžm, 3-4) Spomenut ćemo samo neke od tih odlika, a na nama je da o njima razmislimo i popravimo svoje stanje i iskoristimo ovu veliku priliku da zaradimo puno dobrih djela za neznatan trud. Pa da vidimo prvo koje su odlike džume i djela koja su preporučena da se rade.

1. Petak je najbolji dan u sedmici.Prenosi se hadis od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Najbolji dan u kome je granulo sunce je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta, a Sudnji dan neće nastupiti osim u petak.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi..)

2. Džuma je prilika da nam Allah dž. š. oprosti neke od naših manjih grijeha kako je došlo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se abdesti upotpunjujući abdest, potom ode na džumu, te bude pažljivo slušao i šutio biće mu oprošteno što počini do naredne džume.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Huzejme)...

3. Petkom ima čas u kome se uslišava dova kako se prenosi u hadisu od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „U njemu (petak) ima čas u kome musliman ako zamoli svoga Uzvišenog Gospodara za nešto daće mu.“ (Buhari, Muslim)

4. Odlazak na džumu se nagrađuje džennetom kako se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „ Ko uradi sljedećih pet stvari u jednom danu Alah će ga upisati među džennetlije: ko posjeti bolesnika, prisustvuje dženazi, posti, ode na džumu i ko oslobodi roba.“ (Ibn Hiban, Ebu Jala, Hejsemi, hadis je dobar)

5. Svaki korak do džume vrednuje se kao djela učinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz idući pješice, ne koristeći prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imaće nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Onaj ko umre uoči petka ili u petak sačuvan je kaburskih iskušenja, kao što je došlo u hadisu od Abdullaha ibn Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Svaki musliman koji umre petkom ili uoči petka biće sačuvan kaburskih iskušenja.“ (Tirmizi, Ahmed, Asbehani i po ocjeni šejha Albanija hadis je dobar)

7. Stepen vjernika na Sudnjem danu ovisi vremenu njegovog odlaska na džumu. U hadisu od Abdullah ibn Mesuda: r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao „ Ljudi će na Sudnjem danu biti u Allahovoj blizini shodno odlasku na džumu. Prvo ko porani, potom naredni, potom naredni.“ (Ibn Madže, Taberani, i drugi, neka ulema je prigovorila vjerodostojnosti ove predaje, a neki su je ocjenili kao dobrom) 8. Džuma namaz je dokaz našeg imana ili licemjerstva kao što je došlo u hadisu da je Poslanik s.a.v.s. rekao „Ko ostavi tri džume bez opravdanog razloga on je licemjer.“ (Ibn Huzejme, Ibn Hiban, Albani rekao da je sahih). Abdullah ibn Abbas r.a. je rekao: „Ko ostavi tri džume uzastopno taj je napustio islam.“

Neki od postupaka koje je lijepo raditi petkom, a mnogi ih olahko shvataju i propuštaju, a u njima je velika nagrada

1. Okupati se prije džume, namirisati se i oprati zube, po mogućnost misvakom, kao što je došlo u mnogim hadisima, a jedan od njih je od Ebu Seid el-Hudrija r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Kupanje petkom je obaveza svakom punoljetniku, te da očisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko je mogućnosti.“ (Buhari i Muslim)

2. Donositi salavat na Poslanika s.a.v.s kao što se prenosi u hadisu od Enesa ibn Malik r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Obilujte salavatima na mene petkom i uoči petka jer ko donese na mene jedan, Allah će na na njega donijeti deset salavata.“ (Bejheki, sa dobrim lancem prenosioca)

3. Proučiti suru El-Kehf (Pećina) kao što se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko prouči petkom suru El-Kehf biće mu svijetlo do naredne džume.“ (Hakim, sahih)

4. Poraniti na džumu kao što se prenosi od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se okupa petkom kao što se kupa od dženabeta, potom porani kao da je prinio žrtvu deve, ko ode u drugom satu ima nagradu kao onaj ko prinese kravu za žrtvu, a ko ode u trećem kao da je prinio žrtvu ovce. Ko ode u četvrtom satu kao da je prinio žrtvu kokoši, a ko ode u petom satu kao da je oprinio jaje, pa kada se popne imam na minber dođu meleki da slušaju opomenu.“ (Buhari i Muslim).

5. Ići na džumu pješice i zauzeti prvi saff kao što je došlo u hadisu koji smo već citirali, a koji glasi: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz idući pješice, ne koristeći prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imaće nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Što više klanjati dobrovoljne namaze prije nastupa džumanskog vremena, to jest prije nego što se prouči ezan za džumu namaz, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a u kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se okupa potom ode na džumu pa klanja koliko bude u mogućnosti i bude šutio dok imam ne završi sa hutbom, zatim klanja za njim , biće mu oprošteno ono što počini između dvije džume.“ (Muslima) – Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: „U njemu je dokaz da je klanjanje dobrovljnih namaza prije izlaska imama na minber sunnet i to je mišljenje većine učenjaka.“ Na osnovu prethodno spomenutog jasno se vide propusti klanjača koji razgovaraju ispred džamije i ne ulaze u nju sve do ezana.

7. Za vrijeme dok imam drži hutbu, ne smije se pričati, jer je to razlog da čovjeku propadne džuma namaz, kao što je došlo u hadisu od Ebu Hurejre r.a da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko kaže svome bratu:“Šuti!“ dok imam drži hutbu počinio je legv (besposlicu i besmiclicu)“ (Buhari i Muslim) Iz ovog hadisa se vidi da čak i onaj koji kaže svome bratu da šuti dok ovaj priča da je pokvario svoju džumu, pa šta je tek sa onim koji to radi?

8. Zabranjeno je dići nekoga sa mjesta na kome sjedi, a potom sjesti na njega. Ibn Omer r.a. je rekao: „Poslanik s.a.v.s je zabranio da čovjek digne svoga brata sa mjesta na kome on sjedi, potom da sjedne na njega.“ Nafia je rekao da se to odnosi na džumu i mimo džume namaza (Buhari, Muslim) Znači da u džamiji nema povlaštenog mjesta niti rezervacije za „povlaštene“ za nikoga, već se muslimani trebaju navikavati dolaziti ranije i zauzimati prve saffove, jer kao što smo vidjeli to je i bolje i vrednije.

Za kraj ovog našeg kazivanja navešćemo hadis koji je naše mjerilo koliko nam je vrijedna džuma namaz i koliko imamo od nje, a taj hadis prenosi Abdullah ibn Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Tri vrste ljudi dolaze na džumu. Prvi je čovjek koji beskorisno priča i on namaza nema ima ono što je pričao.
Drugi je čovjek koji dođe, moli Allaha i doziva Ga. Ako hoće Allah će mu dati ono što traži ili će mu uskratiti. Treći je čovjek koji šuti i ne ometa druge muslimane koračajući preko njihovih glava.
Tome će njegova džuma biti iskupina do naredne džume.“ (Ebu davud, Ahmed...)

Pa dragi brate vidi ima li išta što ti fali od tvoje džume, pa je upotpuni, nemoj da budeš od onih koji će od svoga namaza imati samo izgubljeno vrijeme. Na kraju naša dova je: „Hvala Allahu Gospodaru svjetova.
Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini od onih koji ga se boje i javno i tajno, koji su samo Njemu i njegovom Poslaniku pokoravaju i koji se samo na Allaha uzdaju i oslanjaju. Amin.

http://www.youtube.com/watch?v=kuFO3HV7u48

http://www.youtube.com/watch?v=OQpYVYlq8wA

 http://www.youtube.com/watch?v=1NexUMMtaZU

http://www.youtube.com/watch?v=isNyEkDv0DA

 


24.05.2019.

Zadnja trecina Ramazna i noc vrijednija od hiljadu mjeseci-Noc Lejletul-Kadr

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!




Zadnja trecina Ramazna i noc vrijednija od hiljadu mjeseci-Noc Lejletul-Kadr


Zadnja trećina ramazana je nastupila, a šta je sa nama, da li smo čvrsto odlučili da ove godine ne dozvolimo da nam promakne to veliko dobro o kojem Allahov miljenik kaže: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“ (Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br, 1644 – njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani i kazao; hasenun-sahih.)

Da li smo, o Allahovi robovi, ikada istinski razmišljali o veličini Allahove blagodati prema nama, to što nam je podario ovu blagoslovljenu i veličanstvenu noć i to što nas je poživio do ove velike sezone i na taj način nam dao priliku da zaslužimo obećane nagrade, onima koji provedu ovu noć u ibadetu? Da smo istinski razmišljali o veličini te blagodati i veličini te noći ne bi sebi dopustili da nespremni dočekamo vrijeme u kojem je Poslanik, alejhi selam, preporučio njeno traženje, zadnjih deset dana ramazana.

Da li ćemo svojim gafletom i nemarom biti meðu pravim nesretnicima, spomenutih u ovom hadisu, ili ćemo se ugledati u Allahovog miljenika, ozbiljno zavrnuti rukave, i odlučiti da ove godine provedemo ovu noć u ibadetu Uzvišenom Allahu. Ne bi li na taj način zaslužili obećanu nagradu, spomenutu u riječima Allahova miljenika, riječima koje svako od nas zna napamet: “Ko provede noć lejletul-kadra u ibadetu, vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, biti će mu oprošteni prijašnji grijesi“ (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre r.a.)

Uzvišeni Allah, nakon što je na početku sure El-Kadr spomenuo činjenicu da je Kur'an objavljen u Noći kadra, postavlja pitanje koje bi u ljudskoj duši trebalo pobuditi interesovanje za odgovorom: ''A šta ti misliš šta je Noć kadr?'' Nakon toga dolazi odgovor koji na jednostavan način pojašnjava vrijednost ove noć: ''Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci.'’ Islamski učenjaci – tumači Kur'ana, pojašnjavajući ovaj ajet, kažu: ''Ibadet u Noći kadra bolji je od ibadeta u hiljadu mjeseci (bolji od ibadeta u osamdeset i tri godine) u kojem nema Noći kadra.''

Identična osobenost ove noći spomenuta je u riječima Allahovog Poslanika: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“ (Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br. 1644, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani i kazao: hasenun-sahih)
Spomenuta nagrada – osobenost nije jedina nagrada koja se vezuje za ovu noć. U sunnetu Allahovog Poslanika također je spomenuta nagradu za onoga koji ovu noć provede u ibadetu. Kazao je Allahov Poslanik: ''Ko Noć kadra provede u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.'' (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)
Zbog veličine i bitnosti ove noći, vjernik bi trebao poznavati najosnovnije propise vezane za ovu noć, a to sve s ciljem kako bi bio od onih koji će na najpotpuniji način pokupiti obećanu nagradu za ibadet u ovoj noći.
U nastavku ćemo navesti neke najosnovnije propise koje bi pogledu Noći kadra trebao poznavati svaki vjernik.

Kada je noć Lejletul-kadr?

Jedno od najbitnijih pitanja vezanih za ovo poglavlje jeste i pitanje: Kada je noć Lejletul-kadr?
Veliki broj učenjaka smatrao je da je Lejletul-kadr dvadeset i sedma noć ramazana. Ovo mišljenje definitivno je najrasprostranjenije među širokim muslimanskim masama u cijelom svijetu. Međutim, smatram da ljude ne treba ograničavati na ubjeđenje da je Lejletu-kadr u istoj noći svake godine, jer to mišljenje sadrži određene manjkavosti. Mnogi ljudi smatraju da će sigurno osvanuti oproštenih grijeha ako tu noć provedu u ibadetu i da u drugim noćima ne treba ibadetiti.
Hadisi Allahovog Poslanika jasno ukazuju na to da je Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ''Tražite Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana.'' (Tirmizi od Aiše, r.a., a šejh Albani smatrao ga je vjerodostojnim)

U drugim hadisima Allahov Poslanik pojasnio je citirani hadis i preporučio traganje za Noći kadra u neparnim noćima zadnje trećine mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ''Trudite se tražeći noć Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.'' (Buharija i Muslim od Aiše, r.a.)
Mnogo je rivajeta i hadisa koji preciziraju Noć kadra. U nekima je to dvadeset prva noć, u nekima dvadeset treća, u nekima dvadeset sedma i u nekima dvadeset deveta. Kako ispravno shvatiti ove hadise i kao pomiriti prividnu koliziju između spomenutih hadisa? Imam En-Nevevi kazao je u Medžmu'u: “Ne postoji drugi način da se pomiri prividna kontradiktornost između hadisa spomenutih u ovom poglavlju osim na način da se kaže da Noć kadr nije fiksna u istoj noći svake godine, već je prelazna iz godine u godinu.'' (6 tom, str. 316)
Zbog toga vjernik ne bi trebao da se poigrava sa spomenutom nagradom i ne bi trebao smatrati da je Noć kadra samo u nekoj od noći iz zadnje trećine ramazana. Naprotiv, trebao bi da minimalno sve neparne noći zadnje trećine ramazana provede u ibadetu, u želji za postizanjem spomenute nagrade.


Šta činiti u Noći kadra?


Iz citiranih hadisa vidjeli smo da je ibadet u ovoj noći vredniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema ove noći. Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Kojim ibadetima ispuniti Noć kadra?
Islamski učenjaci spomenuli su tri vrste ibadeta kojima, između ostalih, čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć:

1.Namaz;
kazao je Allahov Poslanik: 'Ko provede Noć kadra u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.’' Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafila-namaz, stoga vjernik treba da Noć kadra u što većoj mjeri provede u namazu.


2-Dova i zikr
– spominjanje Allaha; dova i zikr su općenito propisani, a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše, r.a. Naime, Aiša, r.a., upitala je Allahovog Poslanika: ''Allahov Poslaniče, kada bih znala da je Noć kadra, šta bih dovila Allahu u toj noći?'' Na to je Allahov Poslanik rekao:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي

''Reci: 'Allahumme inneke Afuvun tuhibbul-afve fa'fu 'anni' /

'Gospodaru moj, Ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato Te molim da meni oprostiš.''' (Tirmizi, od Aiše, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.


3-Učenje Kur'ana;
mjesec ramazan općenito je mjesec druženja sa Kur'anom, naročito u Noći kadra, kada je ibadet bolji i vredniji.


Šta je bolje od Noći kadra?


U hadisima Allahovog Poslanika nije spomenuto nijedno drugo djelo koje je na većem nivou od kijama (stajanja u namazu) u toku Noći kadra, pa makar to stajanje bilo na mjestu gdje je namaz vredniji od stotinu hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu, kod Crnog kamena u svetom Hramu u Mekki.
Prenosi se od Mudžahida da je Ebu Hurejre, r.a., bio na bojnom polju, dakle u džihadu, pa su svi ostali ljudi, po završetku stražarske smjene, počeli da napuštaju mjesto stražarenja, a Ebu Hurejre, r.a., ostao je da stražari. U tom momentu pored je njega naišao čovjek i kazao: ''Zašto si ostao da stražariš?'' Ebu Hurejre, r.a., kazao je: ''Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao: 'Stajanje na Allahovom putu, makar jedan momenat, bolje je od stajanja u Noći kadra kod Crnog kamena.“ (Bejheki u Šuabul-iman, hadis br. 4286; Ibn Hiban u svome Sahihu, hadis br. 4603, njegovu vjerodostojnost potvrdio je Šuajb Arnaut u opaskama na istu knjigu. Šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih knjiga)



Žena u periodu mjesečnice i Noć kadra?


Određeni broj ljudi smatra da ženi u periodu mjesečnice nije propisano traganje za ovom blagoslovljenom noći u zadnjoj trećini mjeseca ramazana i da ona ne može da ibadeti. Ovakvo ubjeđenje je neutemeljeno. Žena u periodu mjesečnice potpada pod opći pojam riječi Allahovog Poslanika: ''Trudite se tražeći Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.'' To što žena u tom periodu ne može da klanja namaz, nije nikakav dokaz da ona ne može da ibadeti na drugi način ibadetom za čiju valjanost nije uvjetovana pravna čistoća.

Žena u tom periodu može da zikri – spominje Allaha, da ibadeti upućujući dovu Uzvišenom Allahu za sve ovodunjalučke i ahiretske potrebe, kao što joj je, po ispravnom mišljenju učenjaka, dozvoljeno da uči Kur'an bez direktnog doticanja mushafa. Stoga možemo kazati da nema potrebe da žena pije pilule kojima će odgoditi nastupanje mjesečnice s ciljem ibadeta u toj noći. Ibadet u Noći kadra nije ograničen na namaz, već obuhvata činjenje bilo kojeg ibadeta.


Kako prepoznati Noć kadra?


Pitanje koje postavlja veliki broj ljudi u vezi ove tematike jeste i pitanje pokazatelja Noći kadra. Odgovor na to pitanje izričito treba tražiti u objavi, jer je na drugi način nemoguće govoriti o toj tematici. Ako pogledamo hadise Allahovog Poslanika, vidjet ćemo da postoje dvije vrste pokazatelja Noći kadra: pokazatelji koji se vide u toku noći i pokazatelji koji se vide po završetku Noći kadra.

Allahov Poslanik, opisujući Noć kadra, rekao je: ''Pokazatelji Noći kadra ukazuju da je to noć čista vedra, kao da je u njoj blistavi mjesec, noć mirna i blaga, niti topla niti hladna, u toj noći zvijezdama nije dozvoljeno da gađaju sve dok ne svane. Također, sunce tog jutra izlazi bez sunčevih zraka, kao mjesec u noći uštapa, a šejtanima nije dozvoljeno da tog dan izađu sa njim.'' (Ahmed, od Ubade ibn Samita, r.a. Kazao je Šejh Šuajb Arnaut u opaskama na Musned imam Ahmeda, nakon ovog hadisa: ''Prvi dio hadisa je hasen – dobar, a drugi dio mogao bi da bude dobar – hasen zbog drugih predaja koje ga pojačavaju, a sened ovog hadisa je slab – daif)

Allahov robe,nezaboravi samo jedno da svake minute melek smrti moze doci,a mozda neces imati mogucnosti docekati iduci Ramazan i ovu bloagodati Allahove milosti i oprosta! Razmisli koliko si propustio u ovom svom prolaznom zivotu i kako i gdje! Uz naravno harame a zasto to opet raditi ? Reci vec jednom STOP sebi i sejtanu koji je uz tebe i noc i dan sve do kabura! Iskoristi i prije Ramazana i u Ramazanu i nakon svoj zivot u ibadeti-pokornosti i obozavaanju samo Uzvisnom koji ti nareduje samo hajr i dobro a zabranjuje ono sto nije dobro vjeruj po tebe! Kako provede Ramazan? Opet uz televiziju i serije,internet-chetanje i facebook subhnallah! A zasto opet tako,i zasto opet tako! Pa Allah ti podario el hamdu lillah zdrav zivot,razum,zdravu porodicu,imetak i ovaj mijesec i njegovu vrijednost a nisi ni to u stanju da se okanis televizora,interneta i telefona-( gibeta-traca,nemimeta-prenosenje tudjih rijeci rekla kazala,porvaranja-taj uradio to a onaj ono !!!) Kao da nemas svoje kusnje pa ti sve ravno do mora pa samo udri po haramu i gledaj sto vise grijeha da pokupis ili ces vise pameti doci i reci :''Ja Rabb kajem se ,oprosti mi i uputi me na put sa kojem cu se tebi pribliziti i da budes zadovoljan sa mnom...'' Ja savijetujem sebe i sve vas,smrt je bliza od kragne za vratom a kada melek smrti dodje rado bi se samo makar minutu vratili na dunjaluk da uradimo sto vise dobrocinstva a nema robe nazad dok nas sviju Allah neprozivi na sudnjem danu! Pa evo dala ti se prilika i necekaj smrt i sudnji dan,nego radi nesto ! Ugasi televizor,iskljuci telefon i smanji razgovore samo na nuzne-nuzne! Mani se interneta i prijatelja i prijateljica na Msn,pal talku i facebook i pokaj se imas priliku jer ovih zadnji deset dana Allah oslobadja od Dzehennemske vatre pa pokaj se,cini puno isitgfar-pokajanje,dovi-moli za sebe i druge,zikri-velicaj Allaha nadajuci se nagradi,radi puno dobrocinstva u ime Allaha,uci Kur'an,ibadet cini i negubi nadu u Allahovu milost i oprost robe NIKAD!!!

Gospodaru naš, učini nas od onih koji će u ibadetu provesti Noć kadra! Gospodaru naš, učini nas od onih koji će pokupiti obećane nagrade za ibadet u Noći kadra! Amin!

Allahu moj, tražim najbolje što se traži, molim za najbolju nagradu-oprost,milost i Dzennet, a najbolji uspjeh, za najbolje djelo, za najbolju nagradu, za najbolji život i za najbolju smrt. Učvrsti me i otežaj vagu mojih dobrih djela. Utvrdi moje vjerovanje i podigni moje stepene. Primi moj namaz i oprosti mi moje grijehe. Podari mi najveće deredže u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim te za početna i završna dobra, sveukupno dobro, njegov početak i njegov kraj, ucini me iskrenom i ucini da svako moje djelo bude samo radi Tebe i priblizavanja Tebi, i podari mi Svojom milosti samo i pomoci najviše stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, podari mi najbolje s čim dolazim, najbolje što radim, najbolje što činim, najbolje što krijem, najbolje što pokazujem i najveće stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim te da mi podigneš ugled, da mi oprostiš teret (grijeha), da popraviš moje stanje, očistiš moje srce, sačuvaš me zla ljudi i Dzinna, osvijetliš moje srce, oprostiš mi moje grijehe i podari mi visoke stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim Te da mi blagosloviš moj sluh, moj vid, moj ruh, moj ahlak (moral), moju porodicu, moj život, moju smrt, moja djela i primi moja dobra djela. Podari mi visoke stepene Dženneta, Amin!

Gospodaru naš, našu bol zamijeni utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću.
Gospodaru naš, neka jekin zgasne požudu srca, neka rijeka imana utrne žar duše.
Allahu Uzviseni, umornim očima podari siguran san, nemirnim dušama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom.
Allahu, nek Tvoj nur prosvijetli izgubljene oči, neka zalutali nađu Tvoj put, a izgubljeni nađu Tvoju uputu,mir i spas.-Amin!

Gospodaru naš, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna šejtanska šaputanja, neka istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrši swe spletke šejtanske.
Bože, sačuvj nas od tuge i brige, a iz naših duša odagnaj nemir.
Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe pomoć tražimo.
Ti si naš Gospodar i Zaštitnik, pa divnog li Gospodara i Pomagača.!!

 

23.05.2019.

Propisi i vrijednost I'tikafa!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Propisi i vrijednosti I'tikafa

I'tikaf je bio stalna praksa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Bilježi Buharija od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i'tikafio za vrijeme zadnjih deset dana mjeseca Ramazana sve do svoje smrti, a poslije njega i'tikafile su njegove žene. (Buharija i Muslim) Rekao je Imam Zuhri: "Čudim se muslimanima, ostavili su i'tikaf, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga nije ostavio otkako je došao u Medinu sve do svoje smrti." (Fethul-Bari, 4/334.)

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Islamskom Ummetu je došao dragi gost mjesec Ramazan. U njemu se dobra djela višestruko nagrađuju i za njega su vezani mnogi ibadeti od kojih je i i'tikaf. I'tikaf je boravak u džamiji na određeni način.

Postovani brate i sestro koja si u mogucnosti ,evo nam je dosla i zadnja trecina Ramazana i vrijeme I'tikafa-odlaskom u medzid u najboljem ibadetu koji je cinio Poslanik Poslanik sallahu alejhi we sellem i najbolje generacije ,koje su jedva cekali da sve sto dobiju od objave da to ucine u praksi radi Allahova zadovljstva!!! Mani se brate interneta i televizora,spavanja jer mozda iduci Ramazan neces docekati jer melek smrti je blizu! Nemoj da te sejtan zavodi pa da odbijas boravak u mesdzidu u nocnom namazu,zikru,dovi i ucenju Kur'ana! Ne razmisljaj i kreni jer to radis samo za sebe vjeruj jer Allahu nije potreban nas namaz,dove jer je On Uzivseni iznad svega! Sabur-strpi se i kreni...sa Allahovom pomoci i milosti,te zaradi jos koji sevap,dobih djela  cineci istigfar-pokajanje svojih grijeha ,nadajuci se nagradi i oprosti samo od Uzvisenog Allaha !

Propis i'tikafa

I'tikaf je Sunnet konsenzusom islamskih učenjaka. Obavezan je samo onom ko se zavjetom obaveže. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Buharija od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko se zavjetuje da će uraditi Allahu drago djelo neka ga uradi, a ko se zavjetuje da će uraditi Allahu mrsko djelo neka ga ne uradi." Ebu Davud prenosi od Ahmeda da je rekao: "Svi učenjaci, koliko znam, se slažu s tim da je i'tikaf Sunnet."

Pohvalno je puno vremena provoditi u i'tikafu; jer se tako boravi u džamiji, čine se dobra djela i upošljava se sa zikrom. I'tikaf je naročito pohvalan za vrijeme zadnjih deset dana mjeseca Ramazana u kojima je noć Lejletul-Kadr. Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da je rekla: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio u i'tikafu za vrijeme zadnje desetine mjeseca i govorio je: 'Tražite noć Lejletul-Kadr u zadnjoj desetini mjeseca.'" (Hadis bilježi Buharija, Muslim i Ahmed, a riječi hadisa su prema Ahmedovoj predaji.)


Vrijednost i'tikafa

I'tikaf je bio stalna praksa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Bilježi Buharija od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i'tikafio za vrijeme zadnjih deset dana mjeseca Ramazana sve do svoje smrti, a poslije njega i'tikafile su njegove žene. (Buharija i Muslim) Rekao je Imam Zuhri: "Čudim se muslimanima, ostavili su i'tikaf, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga nije ostavio otkako je došao u Medinu sve do svoje smrti." (Fethul-Bari, 4/334.)


Nagrada i'tikafa

Allah, subhanehu ve te'ala, je pohvalio one koji i'tikafe rekavši: "I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: Hram Moj očistite za one koji budu tavaf činili, i'tikafili i namaz obavljali." (Prijevod značenja El-Bekara, 125.) Kada se i'tikafi u zadnjoj  desetini Ramazana, u tom vremenu je noć Lejletul-Kadr o kojoj je rekao Uzvišeni Allah: "Mi smo Ga počeli objavljivati u noći Kadr, a šta misliš šta je noć Kadr, noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci." (Prijevod značenja El-Kadr, 1-3.) Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko bude klanjao noćni namaz u mjesecu Ramazanu vjerujući u Allaha i nadajući se njegovoj nagradi biće mu oprošteni grijesi koje je počinio." (Buharija)


Smisao i'tikafa

●  Priprema za noć Lejletul-Kadr koja ima veliku vrijednost.
●  Boravak u mesdžidu za vrijeme i'tikafa čini da se musliman više zalaže i trudi u pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala.
●  Povaćanje pokornosti Gospodaru jača vjeru muslimana, vezanost  za ahiret i skromnost na dunjaluku.


Uslovi i'tikafa

●  Islam, tako da se ne prima od kafira.
●  Nijjet i'tikafa, to je šart kod hanefija i hanbelija, a rukn kod malikija i šafija i to je ispravno.
●  Pamet, nije ispravan i'tikaf nenormalnog i sličnih njemu kao ni i'tikaf maloljetnika koji ne razlikuje (ispod sedam godina).
●  Čistoća od velikog hadesa, tako da nije ispravan i'tikaf džunuba i žene koja je u hajzu ili nifasu. Malikije uslovljavaju da onaj koji je postao džunub, a spavao je, da ne odgađa kupanje, a hanefije kažu da je džunubu zabranjeno i'tikafiti, međutim, ako bi to uradio i'tikaf bi mu bio ispravan.


Mjesto i'tikafa

Razišli su se učenjaci oko mjesta na kojem se i'tikafi. Ispravno je da se ne i'tikafi, svejedno radilo se o muškarcu ili ženi, osim u džamiji. Nije ispravan i'tikaf žene na mjestu na kojem klanja u kući, niti mjestu na kojem klanja muškarac. Kao naprimjer soba određena za namaz. Rekao je Uzvišeni Allah: "Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama." (Prijevod značenja El-Bekara, 187.) To upućuje da nije dozvoljen i'tikaf osim u džamijama; jer spolno općiti za vrijeme i'tikafa je zabranjeno na svakom mjestu. Prenosi Taberi i drugi, kao što je Katade, govoreći o razlogu silaska ovog ajeta: "Bilo je ljudi koji su bili u i'tikafu pa kada bi izašli zbog potrebe i sreli svoju suprugu, možda bi i spolno općili s njom, pa je objavljen ajet: "Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu  u džamijama." Ispravan je i'tikaf u svakoj džamiji i nije ispravno mišljenje onih koji kažu i'tikafi se samo u tri džamije: mekkanskom haremu, Medini i Mesdžidul-Aksa; koristeći kao dokaz hadis Huzejfe b. Jemana, radijallahu 'anh, da je rekao Ibn Mesudu, radijallahu 'anh: "Ti znaš da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'I'tikaf je samo u tri džamije.' ili je rekao: 'u džamijama gdje se obavlja džuma namaz.'"(hadis prenosi Said). Na ovaj dokaz se odgovara sljedećim:
●  Uzvišeni Allah je rekao: "Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama." To se odnosi na sve džamije i ništa se ne izuzima.  
●  Spomenuti hadis se odnosi na najodabranije. Najbolji i'tikaf je u Mekkanskom haremu, pa u Poslanikovoj džamiji, a zatim u džamiji Aksa. Nakon toga u svim džamijama u kojima se obavlja džuma namaz, a zatim u džamijama u kojima ima puno klanjača.


Vrijeme i'tikafa

I'tikaf je ispravan u svim vremenima, bilo to danju ili noću, pa i u vremenima u kojima je pokuđeno klanjati, kao i u danima Bajrama ili danima kada hadžije borave na Mini. Najbolje vrijeme za i'tikaf je kada se posti, a najbolje vrijeme u kojem se posti je mjesec Ramazan. Najbolji dio Ramazana za i'tikaf je njegova zadnja trećina. Učenjaci koji su mišljenja da nema i'tikafa bez posta uzimaju za dokaz hadis kojeg bilježi Darekutni od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Nema i'tikafa bez posta." Odgovor na ovaj dokaz je sljedeći:
●  Vjerodostojno se prenosi od Omera, radijallahu 'anh, da je rekao: "O Poslaniče, ja sam se zavjetovao u džahilijjetu da ću i'tikafiti jednu noć u mekkanskom haremu, pa mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Ispuni svoj zavjet.'" (Buharija). Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije naredio Omeru, radijallahu 'anh, da mora postiti za vrijeme i'tikafa.
●  Hadis je slab, tako ga je ocijenio Albani u knjizi Daiful-Džam'i, (6174.)
●  Da je uslov post ne bi se moglo i'tikafiti noću; jer se noću ne posti.
●  Uslovljavanje posta za vrijeme i'tikafa je propis koji donosi isključivo Šerijat, a ne postoji nijedan ajet niti vjerodostojan hadis, kao ni konsenzus učenjaka koji to uslovljava. Hadisi koji upućuju na to nisu vjerodostojni, a i kad bi bili vjerodostojni njihovo značenje je da je i'tikaf uz post bolji.


Koliko dugo se ostaje u i'tikafu

Većina učenjaka je stanovišta da je najmanji vremenski period i'tikafa manji od noći, pa makar bio samo dio nje ili dio dana. Abdurrezzak prenosi od J'ala b. Umejje, ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Ja doista provedem dio vremena u džamiji samo da bih bio u i'tikafu." Imam Malik je mišljenja da je najkraći i'tikaf noć i dan jer malikije uslovljavaju post za ispravnost i'tikafa. Najduži period i'tikafa nema ograničenja, osim što neki smatraju pokuđenim da bude duži od 10 dana, a drugi da bude duži od jednog mjeseca.


Kada se ulazi u i'tikaf i kada se iz njega izlazi

Četvorica imama su mišljenja da se u i'tikaf ulazi neposredno pred zalazak sunca dvadesetog dana, to jest prije dvadeset i prve noći; zato što je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, boravio zadnju desetinu Ramazana u i'tikafu, a deset je ime za broj noći pa je otud obavezno početi ga prije noći. Evza'i, Sevri i Lejs smatraju da se u i'tikaf ulazi nakon sabah namaza dvadeset i prvog dana. To dokazuju hadisom Aiše, radijallahu 'anha, u kojem je rekla: "Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, htio i'tikafiti klanjao bi sabah namaz, a zatim bi otišao na mjesto i'tikafa." Odgovor imama i drugih na ovaj hadis je da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ušao u džamiju nakon akšama, ali u mjesto koje je pripremio za i'tikaf je ulazio nakon sabah namaza, kako bi se tu osamio. Iz i'tikafa se izlazi nakon zalaska Sunca noći uoči Bajrama, svejedno, napunilo se trideset dana ili ne. Bolje je da se proboravi i noć uoči Bajrama u džamiji kako bi se klanjao u njoj Bajram ili da se izađe iz nje na mjesto gdje se klanja Bajram.


I'tikaf žena

Propisano je i ženama da i'tikafe, na to upućuje sljedeće:
●  To je zajednički ibadet za žene i za ljude.
●  Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio u i'tikafu zadnjih deset dana Ramazana, pa je Aiša tražila dozvolu da i ona i'tikafi, pa joj je dozvolio. (Muslim)
●  Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je i'tikafio zadnjih deset dana Ramazana sve do svoje smrti pa su onda nakon njega i'tikafile njegove žene." (Buharija i Muslim)


Uslovi i'tikafa za žene

●  Prvi uslov je dozvola muža. Na to upućuje hadis Aiše, radijallahu 'anha, kojeg smo spomenuli. Isto tako, muževo pravo je da žena bude uz njega pa je stoga dužna tražiti dozvolu. Ukoliko bi žena i'tikafila bez muževe dozvole i'tikaf bi bio ispravan iako je to zabranjeno.
●  Ako žena uđe u i'tikaf, bilo to uz dozvolu muža ili ne, muž ima pravo da je izvede iz i'tikafa. Dokaz je postupak Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je Aiša, radijallahu 'anha, tražila od njega dozvolu za i'tikaf, a poslije nje Hafsa, a zatim Zejneb, pobojao se da to ne bude iz iskrenosti nego iz želje da budu blizu njega, zbog njihove ljubomore, pa ih je udaljio rekavši: "Jel' to želite dobročinstvo?". Naredio je da se uklone mjesta koja su bila pripremljena za i'tikaf. (Hadis bilježe brojni prenosioci).
●  Da ne bude  u njenom i'tikafu fesada ili fitne.


I'tikaf žene u hajzu

Žena ne posti ako ima menstrualni ciklus, stoga oni koji uslovljavaju post za ispravnost i'tikafa su mišljenja da žena za vrijeme hajza ne i'tikafi. Isto tako, oni koji su mišljenja da žena koja ima hajz ne smije boraviti u džamiji kažu da žena za vrijeme hajza ne i'tikafi. Nije joj dozvoljeno da boravi u Mekkanskom haremu kao ni u drugim džamijama, ali je dozvoljeno da prođe kroz džamiju ili obavi kakvu kraću potrebu u njoj, kao što na to upućuje postupak Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je naredio Aiši, radijallahu 'anha, da mu donese sedžadu iz mesdžida, a ona je rekla da ima hajz, na šta je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Hajz, zaista, nije u tvojoj ruci." Što se tiče žene koja ima istihazu tj. stalnu pojavu krvi u periodu koji nije od menstrualnog ciklusa, može i'tikafiti u džamiji. Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: „I'tikafila je sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedna od njegovih žena, a imala je istihazu pa bi joj odjeća pocrvenila, te smo znale stavljati posudu ispod nje dok bi klanjala." (Buharija i Muslim)


Stvari koje kvare i'tikaf

●  Izlazak iz džamije bez prijeke potrebe. Primjer prijeke potrebe je izlazak zbog nužde, obaveznog kupanja ili zbog hrane i pića. Dokaz za to je hadis od Aiše, radijallahu 'anha, gdje kaže da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije ulazio u kuću osim zbog ljudske potrebe. (Buharija i Muslim) Zbog toga nije dozvoljeno onom ko i'tikafi da izlazi bez potrebe, kao što je kupovina i prodaja koja nije vezana za i'tikaf, poput hrane i pića. Ukoliko se prilikom nijjeta uslovi izlazak za određenu potrebu, poput dženaze ili radne obaveze u toku dana, većina je na tome da to uslovljavanje u nijjetu ne koristi, i i'tikaf postaje neispravan. Neki to pak smatraju ispravnim i dozvoljenim, poput imama Šafije, Sevrija, Ishaka kao što je to predaja od Ahmeda.
●  Spolno općenje ili snošaj nadražajem, kao što na to upućuje spomenuti ajet: "Sa ženema ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama."
●  Jelo i piće, svjesno u toku dana ili s nijetom iftara (kod onih koji uslovljavljavaju post za ispravnost i'tikafa).


Šta je dozvoljeno raditi onom ko je u i'tikafu

●  Izlazak zbog prijeke potrebe.
●  Dozvoljene stvari, poput razgovora sa posjetiocima.
●  Da žena posjeti muža koji je u i'tikafu i da se s njim osami radi razgovora i tome slično. Safija, radijallahu 'anha, žena Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, je došla kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok je i'tikafio u džamiji zadnjih deset dana Ramazana, pričala je s njim a zatim se spremila da iziđe te ju je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ispratio... (Buharija)
●  Kupanje i abdest onog koji boravi u i'tikafu. Prenosi se od čovjeka koji je služio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se abdestio u džamiji." (Buharija)
●  Priprema posebnog mjesta u džamiji za i'tikaf, kao što je Aiša, radijallahu 'anha, pripremala mjesto u džamiji za Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u kojem bi se sklanjao od očiju svijeta. (Buharija)
●  Stavljanje spužve ili prostirke za spavanje u džamiji. Od Ibnu Omera, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi boravio u i'tikafu prostirao prostirku za spavanje. (Hadis bilježi Ibn Madže sa dobrim senedom)
●  Prosidba i bračni ugovor za onog koji je u i'tikafu pod uslovom da ne bude spolnog općenja, i tome slično.
●  Neki dozvoljavaju da osoba koja opravdano ne posti Ramazan bude u i'tikafu kao što dozvoljavaju i'tikaf bez posta u toku čitave godine.


Kako nadoknaditi propušteni i'tikaf

Pohvalno je onom ko dobrovoljno uđe u i'tikaf te ga nakon toga prekine da ga nadoknadi. Postoji i mišljenje da je takav obavezan nadoknaditi prekinuti i'tikaf. Ispravno je da je to samo pohvalno djelo. Dokaz za to je hadis Aiše, radijallahu 'anha, kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spomenuo da će boraviti u i'tikafu zadnjih deset dana Ramazana pa je Aiša tražila dozvolu za i'tikaf. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, joj je dozvolio. Nakon toga je Hafsa pitala Aišu da traži dozvolu i za nju, pa je tražila. Kad je to vidjela Zejneb bint Džahš naredila je da joj se pripremi mjesto za i'tikaf. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je sklanjao namaz uputio se svome mjestu na kojem je kanio i'tikafiti. Kada je vidio pripremljena mijesta za i'tikaf upitao je: "Šta je to?", pa mu je rečeno da je to mjesto Aiše, Hafse i Zejneb. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je na to rekao: "Jel' to želite dobročinstvo?  Ja nisam u i'tikafu!" Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izišao, pa kada je prošao Ramazan i'tikafio je deset dana mjeseca ševala. Uzvišeni Allah najbolje zna.

Gospodaru nas!Pomozi nam da Te se sjecamo,da Ti zahvaljujemo,da Ti na najljepsi nacin ibadet cinimo!Ti si Svemocan i Milostiv.

 "Allah nikoga ne opterecuje preko mogucnosti njegovih:u njegovu korist je dobro koje ucini,a na njegovu stetu zlo koje uradi.Gospodaru nas,ne kazni nas ako zaboravimo ili sto nehotice ucinimo!Gospodaru nas,ne tovari na nas breme kao sto si ga tovario na one prije nas!Gospodaru nas,ne stavljaj nam u duznost ono sto nemozemo podnijeti,pobrisi grijehe nase i oprosti nam,i smiluj se na nas.Ti si Gospodar nas pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje."(Al-Baqara 286)-Amin!


 

22.05.2019.

ZIKR (Velicanje Allaha Uzvisenog) koji ne treba propustiti!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zikr-velicanje Allaha svt ,koji nebi trebalo  propustiti

Mnogi vjernici su nemarni prema njemu, tako je jednostavan, blago onome kome postane svakodnevna navika. Jezik svakog vjernika, bez obzira bio on bogat ili siromašan, mlad ili star, učen ili neuk, izgovara ga sa toplinom i ljubavlju koja se ne može opisati, a za njegovo izgovaranje obećana je velika nagrada.


Njegove riječi su veoma lahke na jeziku, teške na Vagi i drage Gospodaru.
Da, riječ je o ZIKRU - spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala

"...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." (Al-Ahzab, 35)
"O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte." (Al-Ahzab, 41- 42)
"I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem." (Al-A'raf, 205)
"Doista se uz zikrullah smiruju ljudska srca!“ (El-Ra'ad, 28.)

Vrijednosti zikra

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše i najljepše je spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala. Spominjao Ga je u svim stanjima i situacijama. Cijeli njegov govor spominjanje je i podsjećanje na Svevišnjeg Allaha. Njegove naredbe, zabrane, njegovo propisivanje, podsjećanje je na Allaha. Obavještavanje o svome Gospodaru, Njegovim imenima i svojstvima, radnjama i propisima, bilo je spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala. Zahvala svome Gospodaru, slavljenje, odbijanje manjkavosti, upućivanje dove i zahtjeva svome Gospodaru, strah od Njega i nada u Njega, sve je to bilo jedan od načina kako je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slavio i spominjao, zikrio svome Gospodaru.
Spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, jedan je od najlakših ibadeta ali i od najvećih i najboljih ibadeta. Pokret jezika mali je pokret ljudskih organa a Svevišnji Allah za to je propisao ogromnu nagradu i sevab kakve nije propisao za druga djela.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, kaže da postoje dvije vrste zikra-spominjanja i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala:


1) Spominjanje i veličanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, imena i svojstava, hvaljenje Allaha njima; negiranje i otklanjanje od Allaha, subhanehu ve te'ala, onoga što Mu ne dolikuje; svejedno da li to sam čovjek od sebe radio, tj. spominjao Uzvišenog Allaha svojim riječima ili Ga spominjao Njegovim, subhanehu ve te'ala, riječima u kojima se spominju Njegova imena i svojstva, hvala kojom Uzvišeni hvali Sebe ili spominjanjem hadisa u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje Uzvišenog Allaha. I sve to biva bez izmjene, negiranja, poistovjećivanja i poređenja.


2) Spominjanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, naredbi i zabrana; svejedno da li to bilo spominjanjem Allahovih, subhanehu ve te'ala, riječi u kojima su sadržane dotične naredbe i zabrane, ili praktikovanjem samih tih naredbi i zabrana od strane čovjeka.
Svakako da veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, zahtijeva i veličanje Njegovih naredbi i zabrana, povođenje i rad po njima a to je razlog poslanstva Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i srž njegove poslanice putem koje čovjek spoznaje svoga Gospodara. Stoga, veličanje Allahovih naredbi i zabrana dokaz je i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala, Onoga Koji naređuje i zabranjuje.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, rekao je: „Ukoliko se objedine ove vrste zikra, to će biti najbolji vid zikra, s najpotpunijom i najvećom koristi.“Brojni su šerijatski tekstovi iz Kur'ana i hadisa koji govore o vrijednosti dove i zikra. Neki od njih su i sljedeći:

„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svj etlo izveo – On je prema vjernicima milostiv.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 41-43.)

„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 152.)

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'“ (Prijevod značenja Alu Imran, 190-191.)


„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9.)

„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (Prijevod značenja El-Džumu'a, 10.)

„Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!“ (Prijevod značenja Gafir, 55.)

„Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveče i u podne!“ (Prijevod značenja Er-Rum, 17-18.)
Što se tiče hadisa Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o vrijednostima zikra, oni su, također, mnogobrojni. Ovom prilikom spomenućemo samo neke.
Semure b. Džundub, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:Najdraže riječi Allahu, subhanehu ve te'ala, jesu četiri riječi: subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. Nema smetnje da bilo kojom od njih otpočneš...“ Muslim (5724).
Mu'az b. Džebel, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće čovjek učiniti djelo koje ga više spašava od Allahove kazne od zikrullaha.“ Tirmizi, Ibnu Madže, Malik i šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio ga je vjerodostojnim u „Sahihul-Džami'u“ (5644).
Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dvije riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-Azim.“ Buharija (6682), Muslim (7021).

Od Abdullaha sina Busra, r.a., prenosi se da je neki čovjek rekao Božijem Poslaniku: "O Božiji Poslaniče, meni se čini da ima puno islamskih propisa, pa mi kaži neke najvažnije, kojih ću se pridržavati", pa mu je rekao: "Neka ti jezik neprestano spominje Allaha, dželle šanuhu" (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasen)
Kazao je Allahov Poslanik:" Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca." (Sahihu - l -Buhari)
Od Muaz ibn Džebela, r.a., se prenosi da je upitao Poslanika, savs:"Allahov Poslaniče, koje je djelo Allahu najdraže?" Pa mu je Poslanik, savs., odgovorio:"Da umreš a jezik ti mokar (vlažan) od spominjanja Allaha." (Ibn Hiban u svom Sahihu, hadis je hasen)

Mnogo je kur'anskih ajeta i hadisa Poslanika, savs., koji ukazuju na važnost ZIKRA - spominjanja Allaha. Pored propisanih zikrova za određene situacije (jutarnji i večernji zikr, pred spavanje, prije jela, ulazak i izlazak iz kuće, na putovanju i drugi), postoje svakodnevni zikrovi pomoću kojih rob obnavlja svoju imansku energiju i pomoću kojih podiže svoje stepene kod Allaha. Nagrada za učenje tih zikrova je velika. Svaki od tih zikrova ne uzima mnogo vremena, to su veoma kratke i na jeziku lagane rečenice, tako da njihovo zanemarivanje je samo dokaz čovjekove nemarnosti prema Allahu, subhanehu ve te’ala

Ovom prilikom Vam nudimo nekoliko svakodnevnih zikrova pomoću kojih možete uvijek da osvježite svoje srce, zato dok ste u autu, u sobi, na poslu, šetnji, sjetite se svog Gospodara ovim zikrom.

1) سبحان الله - SubhanAllah. (100 puta)

Od Ebu Se'ida, r.a. se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Da li može neko od vas da u toku jednog dana zaradi hiljadu dobrih djela?" Jedan od prisutnih upita:"A kako da neko do nas zaradi hiljadu dobrih djela u toku dana?" Resulullah, sallallahu alejhi ve selem odgovori:"Onaj ko u toku dana kaže stotinu puta: SubhanAllah, biće mu upisano hiljadu dobrih djela ili izbrisano hiljadu njegovih grešaka." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, br. hadisa 2698)

2) سبحان الله العظيم وبحمده - SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi

Od Džabira, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejh ve selem rekao:"Ko kaže: SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi, biće mu zasađena palma u Džennetu." (Sunen Et-Tirmizi, 5/61, hadis je hasen)

3) سبحان الله وبحمده سبحان الله العظيم - SubhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi -l-a'zim

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na Mizanu (Vagi) i drage (mile) Gospodaru: subhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi-l-a'zim." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, dovi i tevbi, br. hadisa 2694)

4) لا إله إلا الله وحده لا شريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير - La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko kaže: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir u jednom danu stotinu puta, kao da je oslobodio deste robova, upiše mu se stotinu dobrih djela i pobriše stotinu loših. Biće mu zaštita od šejtana toga dana sve dok ne omrkne. Niko neće učiniti bolje od onoga što je on uradio, osim onoga ko to više puta izgovori." (Sahihu-l-Muslim, 6041)

5) لاحول ولا قوة إلا بالله - La havle ve la kuvvete illa billah. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Musa el-Eša'rija, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem upitao:"Hoćeš li te uputim na jednu od džennetskih riznica?" "Svakako." Onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"La havle ve la kuvvete illa billah." (Sahihu-l-Muslim, 2830)

6) سُبحانَكَ الَّلهُمَّ وبحمدكَ أشهدُ أنْ لا إلهَ إلاّ أنتَ، أستغفِرُكَ وأتوبُ إليكَ - Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko sjedne u neko sijelo pa bude na njemu govorio mnogo bespotrebnih stvari, pa prije nego što ustane sa svoga mjesta kaže: Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke, biće mu oprošteno ono što je bilo na tom skupu (sijelu)." (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasenun garib)

7) اللهم صل على محمد وعلى آل محمد - Allahumme salli ala Muhamed ve ala Ali Muhamed - Salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve selem. (10 puta i više)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Ko na mene donese jedan salavat (blagoslov), Allah će na njega donijeti deset salavata (blagoslova)." (Sahihu-l-Muslim, 6/456)

8) سبحان الله و بحمده - - SubhanAllahi ve bihamdih (100 PUTA)

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem: "Ko kaže u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi' (Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene." (Muttefekun alejhi)

9) أستغفر الله - Estagfirullah (100, 200, 300.....puta u toku dana i noći)

Od Abda ibn Besera, r.a., se prenosi da je rekao:"Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve selem gdje kaže:"Blago onome ko bude našao na Sudnjem danu na svojoj ploči (kartici) upisano mnogo istigfara." (zabilježio ga El-Munziri, a šejh Albani je hadis ocijenio kao sahih u "Sahih et-tergib ve-terhib, 2/125)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Tražite od svoga Gospodara oprosta, ja svaki dan to uradim stotinu puta." (Sahih Džami'a, 944, šejh Albani je za hadis rekao da je sahih)

10) سبحان الله والحمد لله ولا إله إلا الله والله أكبر - SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber (100 puta)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Da kažem: SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber, draže mi je od svega što Sunce obasjava (Dunjaluka)." (Sahihu-l-Muslim, 4/564)


20.05.2019.

Dove u svijetlu Kur'ana, pa moli, dovi Gospodara!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli Allaha  robe...


“Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)
“Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Kur’an je Božija,Allahova dž.š., Objava, Riječ i Uputa. On je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Objavljivan je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadest i tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je i sačuvan putem mutevatir predaje koja s naučne strane ne ostavlja ni najmanje sumnje u autentičnost onoga što se prenosi. Tako je svaka kur’anska riječ sačuvana baš onako kako je objavljena i muslimani imaju u potpunosti sačuvan izvornik svoje svete knjige.

Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upućen čovjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću... To je govor koji izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
T

o je Knjiga koju je Allah opisao na sljedeći način: 'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.' (El-Maide, 15-16)

'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.

Allah, dž. š., objavio je Kur'an da bude “objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.' (En-Nahl, 89)

Sa objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji vjerovanja (akaida) i osnove islamskog vjerozakona (šerijata), kao i opća načela islama, tj. njegovi osnovni principi u vjerskom, ideološkom, zakonodavom i moralnom pogledu.

Kur’an - knjiga dova

Evidentno je da Kur’an, pored svega navedenog, u sebi sadrži mnoštvo dova. Riječ dova (ar. du’ã) na bosanskome jeziku ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.

Ako bi se kazalo da je Kur’an, između ostalog, knjiga dova – takva konstatacija bila bi tačna. Evo nekoliko primjera:

Prva kur’anska sura (El-Fatiha ili Fatiha) ustvari je jedna predivna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari uputu na Pravi put. “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 1-7)


Najduža kur’anska sura (El-Bekare) završava se takođe divnom molbom (dovom) Svevišnjem: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 286)


Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Ali ’Imran, 8-9)

Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa “ulu-l-elbãb” (razumom obdareni); oni se mnogo sjećaju Allaha i oni razmišljaju: Oni, također, mole: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.” (Ali ’Imrãn, 193-194)

U kur’anske dove spadaju i molbe koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Primjer za to su sljedeće dove:
Dova Adema, ’alejhi-s-selam, i njegove supruge koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)


Dova Ibrahima, ’alejhi-s-selam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)

Dova Zekerijjã’a, ’alejhi-s-selam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlãda: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)

Dova Junusa, ’alejhi-s-selam: (Lã ilãhe illã ente subhãneke inni kuntu mine-z-zãlimin) “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)

Dova ibãdu-r-Rahmãn-a (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkãn, 65, 74)


Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: “Reci: - Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!” A u suri En-Nãs (Ljudi) traži se Allahova zaštita: “Reci: - Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”

Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ

Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima: “Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)

“Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’rãf, 55)


“Reci: - Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isrã’, 110)

“Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!” (Gãfir, 14)

U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’ã – jed’u (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…

Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove (svjesne) ovisnosti o Njemu i Njegovoj Volji. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)

Svejedno da li ćemo riječ du’ã koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili ćemo to protumačiti u smislu ibãdeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.

Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje moljenju kao jednom od glavnih oblika obraćanja čovjeka svome Stvoritelju. Riječ salãt (namaz, molitva) u etimološkom pogledu ima značenje dove – tvrde brojni autoriteti arapske jezikoslovne znanosti. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki ustvari predstavljaju dovu koju vjerni upućuju svome Stvoritelju.

Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih molitvi (namaza) ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.

Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova.


U moljenju (činjenju dova) na koje upućuje Kur’an nema posrednika između čovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba). To je jedan od temeljnih islamskih principa.
U Kur’anu se nalazi ovaj ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Evidentno je da Kur’an nalaže Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellemda na pitanja koja mu se postavljaju uvjek kaže: “Kul!” – “Reci!”, kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik samo objekt primanja Objave. Međutim, na ovom mjestu je situacija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan odgovor na njihov poziv (dovu).

Nije rečeno: “Reci im: - Ja sam blizu”, nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim robovima čim su Ga zamolili kazavši: “Ja sam blizu, odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli.” Time se htjelo naglasiti to da je dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospodara. U toj vezi nema posrednika.

Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva, osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja molbe usmjerava Allah svoje robove da udovolje Njegovom pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put, uputu i dobro.


Dova i kategorije ljudi

Kur’an časni u vezi s dovom kategoriše ljude. Tako u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: - Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu! Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: - Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekare, 200-202)


Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupacija prve grupe orjentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina njihova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah ponekad i podari njihov udio na ovom svijetu – ako to on odredi – ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udjela!

Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su u kontaktu sa Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tom ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Oni od Allaha traže dobro i na ovom i na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju Allahu. Allah bira njima ono što je za njih dobro, a oni su tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio.

Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom djelu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika,sallallahu alejhi ve sellem navodi predaju koju bilježe Buharija i Muslim od Enesa b. Malika, mladića koji je dugo vremena proveo u Poslanikovoj kući s obzirom da ga je njegova majka stavila na raspolaganje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem kada je prispio u Medinu. U toj predaji Enes, r.a., priča: - Dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem najviše učio je: (Allahumme ãtina fi-d-dun’jã haseneten ve fi-l-ãhireti haseneten vekinã azãbe-n-nãr!) - “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Uvjeti za primanje dove

Za primanje dove postoje uvjeti i pravila ponašanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha, dž. š., i iskreno obraćanje Njemu.

Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate. Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizilazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.

Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona.


Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta.

A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa: Muslim i Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: 'Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” - A negova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?! Poznati ashab, S’ad b. Ebi Vekkas, r.a., jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dž.š. Poslanik mu je odgovorio: “Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene!”


Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri. Odvdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s Ibrahimom b. Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?

Vaš dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena:


1) Tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu;

2) Govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet;

3) Smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate;

4) Vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate;

5) Ubjeđeni ste da je Džhennem istina a opet od njeg ne bježite;

6) Kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim manama, a zaboravljate svoje!” , on im je odgovorio.

Druga stvar koju treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem u tom pogledu kaže: “Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!”

Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je poželjno u njima doviti. O ovome je govorio poznati autoritet, imam Ebu Hãmid el-Gazãli, u svom kapitalnom djelu Ihjã’u ’ulumi-d-din. On kaže: “Dova ima deset ãdãba (stvari koje je lijepo činiti):


1) Da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru itd.;

2) Da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se uči ikãmet (priprema za namaz) kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također, stanje srčane omekšanosti;

3) Okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dlanovima prema nebu).

4) Spustiti glas da bude između poluglasnog govora i šaputanja;

5) Nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene od Poslanika saws

6) Dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah, dž.š., kaže: “Molite Gospodaru svog skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)!” (El-A’raf, 55) 

Također, Svevišnji je rekao opisujući neke Svoje odabranike čije su dove primljene: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.” (El-Enbija, 90)


7) Prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da će dova biti uslišana.

8) Biti krajnje uporan u činjenju dove.

9) Započeti dovu zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.To isto učiniti i na kraju dove.

10) Pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti halala od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje dove.”


O tome koliko čovjek treba biti ustrajan u činjenu dove svjedoče sljedeći hadisi Allahovog poslanika:


Buharija i Muslim prenose da je Allahov poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Prima se dova svakom od vas ukoliko ne žuri i ne dodaje: - Obraćao sam se molbom i nije mi primljena!”

Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čovjekova dova biva primljena osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili kada se traži da se molba udovolji odmah. Neko upita: - Božiji poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovoljeno? Vjerovjesnik, ’alejhi-s-selam, odgovori: - To je da dotični kaže: - Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba primljena, - udaljio se tada i prestao da moli.”


Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato na koji način će biti primljena njegova dova. To najbolje odslikava hadis u kojem Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:
“Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije grijeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu Allah, dž. š., neće zbog te dove dati jednu od tri stvari:

1) Primiće mu njegovu dovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio;

2) Ili će mu odgoditi ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu;

3) Ili će zbog te dove od njega otkloniti neku nesreću i belaj.


Onome kome se dova ne odbija :

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)

3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)


4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)

5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)

6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)

9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

 

” Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem koji je često učio ove dove: “Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom.” “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Allahumme Amin



 

19.05.2019.

Tevekkul - podpuno oslanjanje na Allaha Uzvisenog

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Tevekkul- potpuno oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Rijec tevekkul, i glagol od kojih je izvedena ta rijec, prevodi kao: pouzdati se u ili osloniti se na. Ipak, mnogo je teže definisati tevekkul i odrediti njegovu suštinu. Imam Ahmed ga definiše kao djelo srca. Pojedini ga definiraju kao zadovoljstvo sa odredbom «rida», a do toga se dolazi sljedecim putem:

- Spoznaja Gospodara i Njegovih svojstava, što bolje naucimo i spoznamo o svome Gospodaru to ce naš tevekkul biti ispravniji i jaci.

- Biti svjestan povoda – a to na takav nacin da bez našeg djelovanja ne možemo ocekivati rezultat. Da bismo obavili hadždž moramo otputovati u Mekku, a da bismo se spasili na Buducem svijetu uslov je Islam.

- Cvrstina srca na jednoci tevekkula – podrazumijeva da se covjek oslanja samo na Allaha, a moramo biti svjesni da sve u što se covjek pouzda zauzme dio njegovog srca, a to ugrozi jedan dio ispravnog tevekkula.

- Oslanjanje srca iskljucivo na Allaha dž.š., povezivanje i smirenost sa Njim – cuva covjeka od straha, poput onog koji je izašao na megdan neprijatelju koji je puno jaci od njega, pa ovaj ugleda dobru zaštitu koju mu ponudi njegov Gospodar i on se tu skloni. Stanje covjeka i tevekkula se poredi i sa malom bebom koja se jedino uzda u majcino mlijeko i ne zna nizašto drugo, samo se u njega uzda. Zato pojedini kažu da je tevekkul kao beba koja se ne zna osloniti ninašto drugo do na majcino mlijeko. Takoder i tevekkul, on se vezuje samo za Gospodara Uzvišenog.

- Lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu – s tim u vezi je i definiranje tevekkula pojedinih ljudi koji kažu da je to lijepo mišljenje o tvome Gospodaru.

- Potpuno pokoravanje srca Njemu Allahu svt

- Prepuštanje i povjeravanje – a ovo je duša tevekkula, njegovo srce i suština. Ovo podrazumijeva da sva svoja djela prepuštamo Uzvišenom Allahu, dobrovoljna i obavezna, bez imalo prezira i sumnje. Onaj koji prepušta svoja djela Allahu cini to sa željom da mu Allah podari u njegovom životu i nastojanju samo ono što je hajr – dobro, pa cak i u onome što je suprotno njegovom mišljenju.

- Kada covjek prede sve ove stupnjeve dolazi do necega što se smatra plodom svega ovoga, odnosno plodom tevekkula u Uzvišenog Allaha, našeg Stvoritelja i Gospodara, a to je zadovoljstvo. Oni koji objašnjavaju tevekkul objašnjavaju ga sa ovom rijeci – zadovoljstvo. Stoga se kaže da je ono što je predodredredeno zavijeno sa dvije stvari: tevekkul prije toga i zadovoljstvo poslije toga.

 

Ebu Bekr el-Džezairi u Putu pravog muslimana definira tevekkul da covjek «... plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Dakle, kod muslimana pouzdanje u Allaha, uz potpunu smirenost srca i duše, podrazumijeva istovremeno rad i nadu, sa dubokim uvjerenjem da ce biti ono što Allah hoce, a nece ono što Allah nece, te da Allah nece dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela cinio.»

 

Komentarišuci 160. ajet sure Alu Imran, «I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.»Sejjid Kutb kaže: «Tako se shvatanje i poimanje muslimana procišcava i oslobada traženja bilo cega od nekog drugog mimo Allaha dž.š., Njegovo srce se direktno veže za djelotvornu snagu u univerzumu i odbacuje sva prividenja, iluzije i lažne uzroke pomoci, zaštite i utocišta. Uzda se samo u Allaha dž.š u stvaranju rezultata, ostvarenju sudbine, mudrom odredivanju stvari i smireno prihvata Allahovo odredenje kakvo god ono bilo.»
Dakle, tevekkul prestavlje jedinstvo djelovanja, izgovaranja i osjecaja srca te je neophodno da se o njemu vodi racuna. Musliman, koji vjeruje da je Allah dovoljan kao zaštitnik, i oslanjat ce se samo na Njega.

 

Odnost izmedju tevekkula i djelovanja

Za potpuno razumijevanje tevekkula neophodno je pojasniti odnos izmedu ovog velikog i važnog svojstva sa djelovanjem covjeka. Zašto je važno baš to pojasniti? Svijest da je Allah dovoljan kao zaštitnik i pomagac nije dovoljna za normalno dešavanje i odvijanje stvari. Covjekov trud je faktor koji ne smije izostati. Zato se oni koji su shvatili velicinu tevekkula ne smiju zavarati time da je samo oslanjanje dovoljno. «Zato je i receno da je nepoduzimanje u granicama mogucnosti povreda vjerozakona, a vjerovanje samo u uzroke (bez oslanjanja na Allaha) povreda tevhida.» Definirajuci tevekkul, vec smo rekli do se pod njim podrazumijeva da plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Bilo ko da je govorio o tevekkulu, govorio je o radu i nadi, tako da tvrdnje onih koji se nepravilno oslanjaju na Allaha, pravdajuci svoj nerad time, nemaju mjesta, te im ne preostaje ništa drugo nego da se pokaju i prihvate svoje djelovanje kao cinilac koji uz tevekkul daje rezultate. Jer, oslanjanje na planiranje i pripremu potrebnih sredstava je vid širka i nevjerstva, a neplaniranje i nepripremanje svojevrsni grijeh kojeg se mora odreci i moliti Allaha za oprost.

Tevekkul se u suštini ogleda u iskrenosti srca prikom oslanjanja na Allaha Uzvišenog u sticanju korisnog i dobrog i odricanju od svega nekorisnog i štetnog, kao dunjalučkih tako i ahiretskih stvari. Prepuštanje svih stvari Allahu i ostvarivanje istinskog ubjeđenja, vjerujući da ne daje, ne sprečava, ne šteti, niti koristi iko osim Njega.

 

Rob mora da ima željeni cilj i sredstvo stizanja do tog cilja. A najplemenitiji od svih ciljeva, cilj od kojega nema većeg, jeste obožavanje svoga Gospodara, upoznavanje Njega, i oslanjanje na Njega, a najmoćnije sredstvo, mimo kojega nema drugog sredstva, jeste tevekkul (oslanjanje) na Allaha, traženje pomoći samo od Njega i prepuštanje Njemu: "Gospodaru naš u Tebe se uzdamo, i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti." 60:4

Oslanjanje na Allaha je svojstvo pravovjernih i to je plod vjerovanja. Uzvišeni kaže: "...i na Allaha neka se oslanjaju pravovjerni."14:11 , "...I na Allaha se oslonite ako ste pravovjerni." 5:3; i kaže: "A ko se osloni na Allaha On mu je dovoljan."65:3

Mjesto tevekkula je u srcu i vanjska djela ne niječu tevekkul nakon što rob čvrsto povjeruje da se sve događa sa Božijom moći i određenjem i da je Allah, dželle šanuhu, Stvaralac svega. Prenosi Enes bin Malik: "Došao je jedan čovjek na devi, pa reče: »O Allahov Poslaniče, puštam svoju devu i slanjam se, uzdam se u Allaha!« Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: »Sveži je, pa se onda osloni.«" (Tirmizi)

Onaj koji nastoji hoditi Allahovim putem, mora da posjeduje ovu osobinu, a pogotovo kada je u pitanju sticanje opskrbe, što je obuzelo ljudska srca, a nekima i smorilo tjelo, nanjelo brige, noćne besanice i dnevne patnje.
Neki su pristali da zbog toga budu poniženi, pognu svoje glave, pogaze svoju čast zbog komada hljeba, misleći da je opskrba kod čovjeka koji mu je može pružiti ili uskratiti, tako da njegov život i život njegove djece ovisi o tom čovjeku. Neki su možda otišli i dalje od toga pa su sebi dozvolili da jedu nedozvoljeno, uzimaju mito,uzimaju kamatu, stiču imetak na nedozvoljen način bojeći se za opskrbu. 


Primjeri tevekkula-oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Kao najsvjetliji primjer svakom muslimanu navest cemo Allahova Poslanika s.a.v.s. koji je u bitke išao sa oružjem u rukama, sa oklopom, zauzimao najpovoljnije položaje za što bolji ishod bitke, a noci je provodio u dovi Uzvišenom Allahu da mu bude pomagac i zaštitnik, a i svima koje je on predvodio. Jedan od najjasnijih primjera ispravnog tevekkula je Hidžra Allahovog Poslanika s.a.v.s. u društvu sa Ebu Bekrom. Iz poznatog putovanja izvlacimo nekoliko jasnih i nedvosmislenih poruka:

- Poslanik s.a.v.s. nije krenuo na put sam, bez saputnika koji ce mu pomoci ako to zatreba, bez umanjivanja Allahove nadmoci nad svime.
- Za put je sebi pripremio dovoljne kolicine hrane.
- Kod izlaska iz svoje kuce u postelji ostavlja Aliju r.a. koji je imao zadatak da tim ostajanjem zavara i zadrži neprijatelja koji ga je namjeravao ubiti.
- Za put se snabdio zdravom i snažnom jahalicom koja je mogla podnijeti veliki napor dalekog puta po vrelini sunca i pijeska, bez dovoljno hrane i vode.
- Za putovanje uzima vještog i snalažljivog vodica koji je dobro poznavao sve staze i puteljke kojima je bilo moguce kretati se i umaci gonicima.


- Sklanja se u pecinu kako bi zabacio trag gonicima, ne cekajuci da mu budu za petama.
- Tek nakon toliko priprema i uradenih stvari i uloženog truda izražava svoje oslanjanje na Allaha kada Ebu Bekru, koji je imao izuzetno jak iman i cvrsto uvjerenje i koji se uplašio gonica koji su došli pred pecinu u kojoj su se nalazili on i njegov prijatelj, govoreci, da je sa njima dvojicom Allah. «Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice - kad su njih dvojica bili u pecini, kad rece drugu svome:“Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama.” Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojacao ga vojskama koje niste vidjeli. I ucinio je rijec onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Rijec Allahova - ona je gornja. A Allah je Mocni, Mudri.

Drugi primjer je vezan za Allahovog poslanika Musa a.s. On svome narodu nareduje da ude u Svetu zemlju, ali se oni pobojavaju snage naroda koji je unutra. «Rekoše: “O Musa! Uistinu u njoj je narod jakih (ljudi), i uistinu, mi necemo uci u nju dok ne izadu iz nje. Pa ako izadu iz nje, tad cemo uistinu mi biti ti koji ce uci.” Dvojica ljudi od onih koji su se bojali - obdario je Allah njih dvojicu, rekoše: “Udite im na kapiju! Pa kad udete na nju, tad cete uistinu vi biti pobjednici; i u Allaha se zato pouzdajte, ako ste vjernici.” Dakle, kao uslov ispravnosti vjerovanja ovog naroda naveden je tevekkul, a kao nagrada za tevekkul i trud je pobjeda.


Jedan od najsvjetlijih primjera u historiji ljudskog roda vezanih za tevekkul je primjer Ibrahima a.s. koji je u mnogo situacija pokazao kako treba postupati u situaciji u kojoj prestaje moc ljudskog djelovanja. Jedan primjer njegovog tevekkula je primjer za sve ljude i sva vremena do Sudnjeg dana, a vezan je za njegovo bacanje u vatru od strane nevjernika koji su se usprotivili njegovom pozivu da odbace vjerovanje u kipove i prihvate vjeru u jednog Boga. “(Ibrahim) rece: “Pa zar obožavate mimo Allaha ono šta vam nimalo ne koristi, niti vam šteti? Teško vama i onom što obožavate mimo Allaha! Pa zar ne shvatate?”

Rekoše: “Spalite ga i pomozite bogovima svojim, ako ste radini.” Rekosmo: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” O ovom dogadaju koji se desio, govori se u djelu Kazivanja o vjerovjesnicima od Ibn Kesira i navodi se da kada je napravljen katapult sa kojeg je Ibrahim trebao biti bacen u vatru i biti spaljen, te mu bile svezane ruke i noge, kada je izgubio svu moc djelovanja, obraca se Allahu, na Njega se oslanja i u Njega uzda govoreci: Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik. Dok je Ibrahim letio u vatru, došao mu je Džibril i upitao ga: “Ibrahime, imaš li neku potrebu?”, a on mu odgovara: “Od tebe ne!” Time je Ibrahim pokazao snagu svoga imana i oslanjanja samo na Allaha, pa mu je Allah i pomogao i rekao: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” Kao rezultat njegovog tevekkula bila je spašavanje, o tome se od Minhala b. Amra prenosi da je rekao: “Cuo sam da je Ibrahim a.s. cetrdeset i pet dana bio u vatri, i da je rekao: -Nisam doživio ljepše dane i noci od onih u vatri. Da mi je da citav život bude onakav!”
Brojni su primjeri i iz života ashaba i tabiina i svih prijašnjih generacija, a o tome bismo mogli navoditi mnogo primjera. Svi oni su se cvrsto uzdali u Allaha dž.š. i bili cvrsto uvjereni da je Allah jedini koji im može pomoci. I mi sami smo se mnogo puta našli u situaciji da se uvjerimo da je naše uzdanje u nešto mimo Allaha uzaludno i beskorisno jer Allah ima vlast i moc nad svime.

Kao rezultat tevekkula je ljubav Allaha dž.š. koji nam to garantuje u svojoj Knjizi govoreci: „A kad se odluciš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah, zaista, voli one koji se uzdaju u Njega.“ Ima li išta vrijednije i važnije od toga da steknemo ljubav Allaha dž.š., a to cemo upravo postici ispravnim tevekkulom u kojem necemo sumnjati u pomoc i zaštitu Uzvišenog.
Kao rezultat tevekkula je i zaštita Uzvišenog Allaha, a ima li iko da nas bolje može zaštiti od Onoga ko je sve stvorio i ko svime upravlja? Ako svemu tome dodamo i pomoc, koja onima koji se u Allaha, dž.š., uzdaju neizostavno dolazi, uvidamo koliku važnost ali i rezultat ima ova plemenita i casna osobina koja je jedan od glavnih uslova ispravnosti vjerovanja svakog muslimana, osobina koju Allah dž.š. voli i one koji se njome okite. Za njom vjernici treba da žude.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio je tevekkul i objasnio njegovu važnost u životu, i vrijednost u usađivanju mira i smirenosti u duše ljudi, rekavši: "Da se vi oslanjate istinski na Allaha, dželle šanuhu, On bi vas hranio kao što ptice hrani (spavaju gladne, a lete site)"(Tirmizi), odnosno, ujutro odlaze gladne, a naveče se vraćaju site. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je islamskom ummetu preporučio tevekkul u svakoj situaciji, a posebno kad čovjek izlazi iz svoje kuće: "Ko, kad izađe iz svoje kuće, kaže: »U ime Allaha, u Allaha se uzdam, nema snage ni moći osim u Allaha«, tom čovjeku bude rečeno: »Upućen si, sačuvan si, zaštićen si«, i šejtan odustane od njega, pa jedan šejtan drugom šejtanu kaže: »Šta imaš s tim čovjekom, okani ga se on je upućen, sačuvan i zaštićen.«" (Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)

Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, veli: `` Čuo sam kako je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: `` Kada bi ste se svi oslonili na Allaha onako kako treba da se oslonite, On bi za vas uistinu osigurao opskrbu kao što to čini za ptice, koje se ujutro probude gladne, a vraćaju se site u sumrak. (Sahih Tirmizi)
Ebu Hatim er-Razi rekao je da ovaj hadis uspostavlja temeljno načelo da je oslanjanje na Allaha jedino od najvažnijh sredstava da bi se postigla opskrba.
Mnogi uzvišeni ajeti pozivaju na tevekkul, njegovo uljepšavanje i upotpunjavanje. Kaže Uzvišeni:
"I na Allaha se oslonite ako ste vjernici."(Prevod značenja, El-Ma`ide, 23) 
Dovoljan je On Pomagač i divan li je On Zaštitnik. Tako o Allahovi robovi budite robovi samo Allaha subhanehu ve te ala samo od Njega pomoć tražite i samo na Njega se oslonite, jer znajte da Allah nikada neće svoga roba ostaviti na cjedilu.

Takođe Kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja, sure  Et-Talak, treceg ajeta: "A onaj ko se na Allaha osloni, On će mu biti dovoljan."
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je svojim ashabima naređivao oslanjanje na Allaha riječima: "Ko kaže (kada izađe iz kuće): Bismillah tevekkeltu alallah vela havle vela kuvvete illa billah.
U ime Allaha na Njega se oslanjam, nema snage ni moći osim kod Allaha. Reći će mu se:` Dovoljno ti je, sačuvan si, a šejtan se od njega okrene
." (Bilježi Tirmizi )
Imam Buharija navodi kazivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Sedamdeset hiljada ljudi iz moga ummeta ući će u Džennet bez polaganja računa ili kažnjavanja. To su od onih koji od drugih ne traže da ih liječe zabranjenim rukjama, ne poriču budućnost putem priča ili drugih znakova, ne liječe svoja tjela paljenjem, i koji se u potpunosti oslanjaju na svoga Gospodara." (Buhari)

Znakovi tevekkula 

Oslanjanje na Allaha, tevekkul, ima velike koristi i znakove od kojih su skrušenost, smirenost, snaga, ponos, zadovoljstvo i nada.
Koje stvari potpomažu tevekkul? Postoje mnogo stvari koje pomažu u tome, a neke od njih su: spoznavanje Allaha na osnovu Njegovih lijepih imena i uzvišenih svojstava- sifata, povjerenje u Allaha Uzvišenoga, spoznaja čovjekove nemoći i slabosti, spoznaja vrijednosti tevekkula i njegove vrijednosti.


Prepreke tevekkula

Spriječiti tevekkul može džehl-nepoznavanje Allaha i Njegove veličine, umišljenost, oslanjanje na ljude i ljubav prema dunjaluku te zadivljenost njime.

''Hasbunallahu ve ni'mel vekil''
Ove riječi izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bio bačen u vatru pa ju je Allah učinio hladnom i spasonosnom za njega. Izgovorio ih je i Muhammed, a.s., u situaciji koju i Kur'an opisuje: ''...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.'' (Ali Imran, 173-174). Jedan mudrac je rekao: ''Čudim se četverici koji budi iskušani a ostanu nemarni spram četvero: čudim se onome ko se boji nekog naroda ili skupine a ne govori 'Hasbijellahu ve ni'mel vekil', a Allah poručuje: '...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar'; čudim se onome koji se zadivi nečemu a ne rekne: 'Mašallah, la kuvvete illa billah' (Biva onako kako Allah hoće, nema moći osim u Allaha), a Allah veli: 'A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ (El-Kehf, 39); čudim se onome kome se podmeću spletke a on ne rekne: 'Ve ufevvidu emri ilallah, innallahe basirun bil-ibad' (Ja ovu stvar prepuštam Allahu, On uistinu vidi robove Svoje), a Allah kaže: 'I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi' (Mu'min, 45); i čudim se onome koga zadesi briga ili nevolja pa ne kaže: 'La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin' (Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam uistinu prema sebi nepravedan bio), a te riječi kazao je Junus, a.s., pa Allah nakon njih veli: '...i Mi mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike' (El-Enbija, 88).'' (Adžaibul-Kur'an)


 

 


Stariji postovi

Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)
Sta je to Ibadet ?
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Kur'an je uputa za spas...

Kur'an je uputa za spas...





***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom








Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)







Zikr - Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."








Bismillahir-Rahmanir-Rahim- HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
758923

Powered by Blogger.ba