Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

"Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik".Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti." (El-Buhari)

04.07.2018.

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli samo Gospodara

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli samo Gospodara


“Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)
“Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Kur’an je Božija,Allahova dž.š., Objava, Riječ i Uputa. On je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Objavljivan je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadest i tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je i sačuvan putem mutevatir predaje koja s naučne strane ne ostavlja ni najmanje sumnje u autentičnost onoga što se prenosi. Tako je svaka kur’anska riječ sačuvana baš onako kako je objavljena i muslimani imaju u potpunosti sačuvan izvornik svoje svete knjige.

Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upućen čovjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću... To je govor koji izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
T

o je Knjiga koju je Allah opisao na sljedeći način: 'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.' (El-Maide, 15-16)

'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.

Allah, dž. š., objavio je Kur'an da bude “objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.' (En-Nahl, 89)

Sa objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji vjerovanja (akaida) i osnove islamskog vjerozakona (šerijata), kao i opća načela islama, tj. njegovi osnovni principi u vjerskom, ideološkom, zakonodavom i moralnom pogledu.

Kur’an - knjiga dova

Evidentno je da Kur’an, pored svega navedenog, u sebi sadrži mnoštvo dova. Riječ dova (ar. du’ã) na bosanskome jeziku ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.

Ako bi se kazalo da je Kur’an, između ostalog, knjiga dova – takva konstatacija bila bi tačna. Evo nekoliko primjera:

Prva kur’anska sura (El-Fatiha ili Fatiha) ustvari je jedna predivna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari uputu na Pravi put. “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 1-7)


Najduža kur’anska sura (El-Bekare) završava se takođe divnom molbom (dovom) Svevišnjem: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 286)


Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Ali ’Imran, 8-9)

Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa “ulu-l-elbãb” (razumom obdareni); oni se mnogo sjećaju Allaha i oni razmišljaju: Oni, također, mole: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.” (Ali ’Imrãn, 193-194)

U kur’anske dove spadaju i molbe koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Primjer za to su sljedeće dove:
Dova Adema, ’alejhi-s-selam, i njegove supruge koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)


Dova Ibrahima, ’alejhi-s-selam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)

Dova Zekerijjã’a, ’alejhi-s-selam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlãda: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)

Dova Junusa, ’alejhi-s-selam: (Lã ilãhe illã ente subhãneke inni kuntu mine-z-zãlimin) “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)

Dova ibãdu-r-Rahmãn-a (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkãn, 65, 74)


Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: “Reci: - Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!” A u suri En-Nãs (Ljudi) traži se Allahova zaštita: “Reci: - Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”

Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ

Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima: “Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)

“Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’rãf, 55)


“Reci: - Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isrã’, 110)

“Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!” (Gãfir, 14)

U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’ã – jed’u (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…

Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove (svjesne) ovisnosti o Njemu i Njegovoj Volji. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)

Svejedno da li ćemo riječ du’ã koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili ćemo to protumačiti u smislu ibãdeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.

Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje moljenju kao jednom od glavnih oblika obraćanja čovjeka svome Stvoritelju. Riječ salãt (namaz, molitva) u etimološkom pogledu ima značenje dove – tvrde brojni autoriteti arapske jezikoslovne znanosti. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki ustvari predstavljaju dovu koju vjerni upućuju svome Stvoritelju.

Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih molitvi (namaza) ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.

Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova.


U moljenju (činjenju dova) na koje upućuje Kur’an nema posrednika između čovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba). To je jedan od temeljnih islamskih principa.
U Kur’anu se nalazi ovaj ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Evidentno je da Kur’an nalaže Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellemda na pitanja koja mu se postavljaju uvjek kaže: “Kul!” – “Reci!”, kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik samo objekt primanja Objave. Međutim, na ovom mjestu je situacija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan odgovor na njihov poziv (dovu).

Nije rečeno: “Reci im: - Ja sam blizu”, nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim robovima čim su Ga zamolili kazavši: “Ja sam blizu, odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli.” Time se htjelo naglasiti to da je dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospodara. U toj vezi nema posrednika.

Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva, osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja molbe usmjerava Allah svoje robove da udovolje Njegovom pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put, uputu i dobro.


Dova i kategorije ljudi

Kur’an časni u vezi s dovom kategoriše ljude. Tako u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: - Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu! Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: - Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekare, 200-202)


Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupacija prve grupe orjentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina njihova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah ponekad i podari njihov udio na ovom svijetu – ako to on odredi – ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udjela!

Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su u kontaktu sa Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tom ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Oni od Allaha traže dobro i na ovom i na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju Allahu. Allah bira njima ono što je za njih dobro, a oni su tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio.

Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom djelu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika,sallallahu alejhi ve sellem navodi predaju koju bilježe Buharija i Muslim od Enesa b. Malika, mladića koji je dugo vremena proveo u Poslanikovoj kući s obzirom da ga je njegova majka stavila na raspolaganje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem kada je prispio u Medinu. U toj predaji Enes, r.a., priča: - Dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem najviše učio je: (Allahumme ãtina fi-d-dun’jã haseneten ve fi-l-ãhireti haseneten vekinã azãbe-n-nãr!) - “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Uvjeti za primanje dove

Za primanje dove postoje uvjeti i pravila ponašanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha, dž. š., i iskreno obraćanje Njemu.

Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate. Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizilazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.

Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona.


Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta.

A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa: Muslim i Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: 'Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” - A negova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?! Poznati ashab, S’ad b. Ebi Vekkas, r.a., jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dž.š. Poslanik mu je odgovorio: “Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene!”


Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri. Odvdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s Ibrahimom b. Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?

Vaš dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena:


1) Tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu;

2) Govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet;

3) Smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate;

4) Vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate;

5) Ubjeđeni ste da je Džhennem istina a opet od njeg ne bježite;

6) Kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim manama, a zaboravljate svoje!” , on im je odgovorio.

Druga stvar koju treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem u tom pogledu kaže: “Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!”

Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je poželjno u njima doviti. O ovome je govorio poznati autoritet, imam Ebu Hãmid el-Gazãli, u svom kapitalnom djelu Ihjã’u ’ulumi-d-din. On kaže: “Dova ima deset ãdãba (stvari koje je lijepo činiti):


1) Da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru itd.;

2) Da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se uči ikãmet (priprema za namaz) kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također, stanje srčane omekšanosti;

3) Okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dlanovima prema nebu).

4) Spustiti glas da bude između poluglasnog govora i šaputanja;

5) Nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene od Poslanika saws

6) Dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah, dž.š., kaže: “Molite Gospodaru svog skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)!” (El-A’raf, 55) 

Također, Svevišnji je rekao opisujući neke Svoje odabranike čije su dove primljene: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.” (El-Enbija, 90)


7) Prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da će dova biti uslišana.

8) Biti krajnje uporan u činjenju dove.

9) Započeti dovu zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.To isto učiniti i na kraju dove.

10) Pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti halala od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje dove.”


O tome koliko čovjek treba biti ustrajan u činjenu dove svjedoče sljedeći hadisi Allahovog poslanika:


Buharija i Muslim prenose da je Allahov poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Prima se dova svakom od vas ukoliko ne žuri i ne dodaje: - Obraćao sam se molbom i nije mi primljena!”

Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čovjekova dova biva primljena osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili kada se traži da se molba udovolji odmah. Neko upita: - Božiji poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovoljeno? Vjerovjesnik, ’alejhi-s-selam, odgovori: - To je da dotični kaže: - Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba primljena, - udaljio se tada i prestao da moli.”


Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato na koji način će biti primljena njegova dova. To najbolje odslikava hadis u kojem Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:
“Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije grijeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu Allah, dž. š., neće zbog te dove dati jednu od tri stvari:

1) Primiće mu njegovu dovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio;

2) Ili će mu odgoditi ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu;

3) Ili će zbog te dove od njega otkloniti neku nesreću i belaj.


Onome kome se dova ne odbija :

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)

3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)


4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)

5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)

6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)

9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

 

” Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem koji je često učio ove dove: “Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom.” “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Allahumme Amin


04.07.2018.

Tevekkul- potpuno oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Tevekkul- potpuno oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala


Rijec tevekkul, i glagol od kojih je izvedena ta rijec, prevodi kao: pouzdati se u ili osloniti se na. Ipak, mnogo je teže definisati tevekkul i odrediti njegovu suštinu. Imam Ahmed ga definiše kao djelo srca. Pojedini ga definiraju kao zadovoljstvo sa odredbom «rida», a do toga se dolazi sljedecim putem:

- Spoznaja Gospodara i Njegovih svojstava, što bolje naucimo i spoznamo o svome Gospodaru to ce naš tevekkul biti ispravniji i jaci.

- Biti svjestan povoda – a to na takav nacin da bez našeg djelovanja ne možemo ocekivati rezultat. Da bismo obavili hadždž moramo otputovati u Mekku, a da bismo se spasili na Buducem svijetu uslov je Islam.

- Cvrstina srca na jednoci tevekkula – podrazumijeva da se covjek oslanja samo na Allaha, a moramo biti svjesni da sve u što se covjek pouzda zauzme dio njegovog srca, a to ugrozi jedan dio ispravnog tevekkula.

- Oslanjanje srca iskljucivo na Allaha dž.š., povezivanje i smirenost sa Njim – cuva covjeka od straha, poput onog koji je izašao na megdan neprijatelju koji je puno jaci od njega, pa ovaj ugleda dobru zaštitu koju mu ponudi njegov Gospodar i on se tu skloni. Stanje covjeka i tevekkula se poredi i sa malom bebom koja se jedino uzda u majcino mlijeko i ne zna nizašto drugo, samo se u njega uzda. Zato pojedini kažu da je tevekkul kao beba koja se ne zna osloniti ninašto drugo do na majcino mlijeko. Takoder i tevekkul, on se vezuje samo za Gospodara Uzvišenog.

- Lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu – s tim u vezi je i definiranje tevekkula pojedinih ljudi koji kažu da je to lijepo mišljenje o tvome Gospodaru.

- Potpuno pokoravanje srca Njemu Allahu svt

- Prepuštanje i povjeravanje – a ovo je duša tevekkula, njegovo srce i suština. Ovo podrazumijeva da sva svoja djela prepuštamo Uzvišenom Allahu, dobrovoljna i obavezna, bez imalo prezira i sumnje. Onaj koji prepušta svoja djela Allahu cini to sa željom da mu Allah podari u njegovom životu i nastojanju samo ono što je hajr – dobro, pa cak i u onome što je suprotno njegovom mišljenju.

- Kada covjek prede sve ove stupnjeve dolazi do necega što se smatra plodom svega ovoga, odnosno plodom tevekkula u Uzvišenog Allaha, našeg Stvoritelja i Gospodara, a to je zadovoljstvo. Oni koji objašnjavaju tevekkul objašnjavaju ga sa ovom rijeci – zadovoljstvo. Stoga se kaže da je ono što je predodredredeno zavijeno sa dvije stvari: tevekkul prije toga i zadovoljstvo poslije toga.

 

Ebu Bekr el-Džezairi u Putu pravog muslimana definira tevekkul da covjek «... plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Dakle, kod muslimana pouzdanje u Allaha, uz potpunu smirenost srca i duše, podrazumijeva istovremeno rad i nadu, sa dubokim uvjerenjem da ce biti ono što Allah hoce, a nece ono što Allah nece, te da Allah nece dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela cinio.»

 

Komentarišuci 160. ajet sure Alu Imran, «I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.»Sejjid Kutb kaže: «Tako se shvatanje i poimanje muslimana procišcava i oslobada traženja bilo cega od nekog drugog mimo Allaha dž.š., Njegovo srce se direktno veže za djelotvornu snagu u univerzumu i odbacuje sva prividenja, iluzije i lažne uzroke pomoci, zaštite i utocišta. Uzda se samo u Allaha dž.š u stvaranju rezultata, ostvarenju sudbine, mudrom odredivanju stvari i smireno prihvata Allahovo odredenje kakvo god ono bilo.»
Dakle, tevekkul prestavlje jedinstvo djelovanja, izgovaranja i osjecaja srca te je neophodno da se o njemu vodi racuna. Musliman, koji vjeruje da je Allah dovoljan kao zaštitnik, i oslanjat ce se samo na Njega.

 

Odnost izmedju tevekkula i djelovanja

Za potpuno razumijevanje tevekkula neophodno je pojasniti odnos izmedu ovog velikog i važnog svojstva sa djelovanjem covjeka. Zašto je važno baš to pojasniti? Svijest da je Allah dovoljan kao zaštitnik i pomagac nije dovoljna za normalno dešavanje i odvijanje stvari. Covjekov trud je faktor koji ne smije izostati. Zato se oni koji su shvatili velicinu tevekkula ne smiju zavarati time da je samo oslanjanje dovoljno. «Zato je i receno da je nepoduzimanje u granicama mogucnosti povreda vjerozakona, a vjerovanje samo u uzroke (bez oslanjanja na Allaha) povreda tevhida.» Definirajuci tevekkul, vec smo rekli do se pod njim podrazumijeva da plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Bilo ko da je govorio o tevekkulu, govorio je o radu i nadi, tako da tvrdnje onih koji se nepravilno oslanjaju na Allaha, pravdajuci svoj nerad time, nemaju mjesta, te im ne preostaje ništa drugo nego da se pokaju i prihvate svoje djelovanje kao cinilac koji uz tevekkul daje rezultate. Jer, oslanjanje na planiranje i pripremu potrebnih sredstava je vid širka i nevjerstva, a neplaniranje i nepripremanje svojevrsni grijeh kojeg se mora odreci i moliti Allaha za oprost.

Tevekkul se u suštini ogleda u iskrenosti srca prikom oslanjanja na Allaha Uzvišenog u sticanju korisnog i dobrog i odricanju od svega nekorisnog i štetnog, kao dunjalučkih tako i ahiretskih stvari. Prepuštanje svih stvari Allahu i ostvarivanje istinskog ubjeđenja, vjerujući da ne daje, ne sprečava, ne šteti, niti koristi iko osim Njega.

 

Rob mora da ima željeni cilj i sredstvo stizanja do tog cilja. A najplemenitiji od svih ciljeva, cilj od kojega nema većeg, jeste obožavanje svoga Gospodara, upoznavanje Njega, i oslanjanje na Njega, a najmoćnije sredstvo, mimo kojega nema drugog sredstva, jeste tevekkul (oslanjanje) na Allaha, traženje pomoći samo od Njega i prepuštanje Njemu: "Gospodaru naš u Tebe se uzdamo, i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti."( 60:4)

Oslanjanje na Allaha je svojstvo pravovjernih i to je plod vjerovanja. Uzvišeni kaže: "...i na Allaha neka se oslanjaju pravovjerni."(14:11 )

"...I na Allaha se oslonite ako ste pravovjerni." (5:3)

i kaže: "A ko se osloni na Allaha On mu je dovoljan." (65:3)

Mjesto tevekkula je u srcu i vanjska djela ne niječu tevekkul nakon što rob čvrsto povjeruje da se sve događa sa Božijom moći i određenjem i da je Allah, dželle šanuhu, Stvaralac svega. Prenosi Enes bin Malik: "Došao je jedan čovjek na devi, pa reče: »O Allahov Poslaniče, puštam svoju devu i slanjam se, uzdam se u Allaha!« Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: »Sveži je, pa se onda osloni.«" (Tirmizi)

Onaj koji nastoji hoditi Allahovim putem, mora da posjeduje ovu osobinu, a pogotovo kada je u pitanju sticanje opskrbe, što je obuzelo ljudska srca, a nekima i smorilo tjelo, nanjelo brige, noćne besanice i dnevne patnje.
Neki su pristali da zbog toga budu poniženi, pognu svoje glave, pogaze svoju čast zbog komada hljeba, misleći da je opskrba kod čovjeka koji mu je može pružiti ili uskratiti, tako da njegov život i život njegove djece ovisi o tom čovjeku. Neki su možda otišli i dalje od toga pa su sebi dozvolili da jedu nedozvoljeno, uzimaju mito,uzimaju kamatu, stiču imetak na nedozvoljen način bojeći se za opskrbu. 


Primjeri tevekkula-oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Kao najsvjetliji primjer svakom muslimanu navest cemo Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koji je u bitke išao sa oružjem u rukama, sa oklopom, zauzimao najpovoljnije položaje za što bolji ishod bitke, a noci je provodio u dovi Uzvišenom Allahu da mu bude pomagac i zaštitnik, a i svima koje je on predvodio. Jedan od najjasnijih primjera ispravnog tevekkula je Hidžra Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u društvu sa Ebu Bekrom. Iz poznatog putovanja izvlacimo nekoliko jasnih i nedvosmislenih poruka:

- Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije krenuo na put sam, bez saputnika koji ce mu pomoci ako to zatreba, bez umanjivanja Allahove nadmoci nad svime.
- Za put je sebi pripremio dovoljne kolicine hrane.
- Kod izlaska iz svoje kuce u postelji ostavlja Aliju r.a. koji je imao zadatak da tim ostajanjem zavara i zadrži neprijatelja koji ga je namjeravao ubiti.
- Za put se snabdio zdravom i snažnom jahalicom koja je mogla podnijeti veliki napor dalekog puta po vrelini sunca i pijeska, bez dovoljno hrane i vode.
- Za putovanje uzima vještog i snalažljivog vodica koji je dobro poznavao sve staze i puteljke kojima je bilo moguce kretati se i umaci gonicima.


- Sklanja se u pecinu kako bi zabacio trag gonicima, ne cekajuci da mu budu za petama.
- Tek nakon toliko priprema i uradenih stvari i uloženog truda izražava svoje oslanjanje na Allaha kada Ebu Bekru, koji je imao izuzetno jak iman i cvrsto uvjerenje i koji se uplašio gonica koji su došli pred pecinu u kojoj su se nalazili on i njegov prijatelj, govoreci, da je sa njima dvojicom Allah. «Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice - kad su njih dvojica bili u pecini, kad rece drugu svome:“Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama.” Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojacao ga vojskama koje niste vidjeli. I ucinio je rijec onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Rijec Allahova - ona je gornja. A Allah je Mocni, Mudri.

Drugi primjer je vezan za Allahovog poslanika Musa a.s. On svome narodu nareduje da ude u Svetu zemlju, ali se oni pobojavaju snage naroda koji je unutra. «Rekoše: “O Musa! Uistinu u njoj je narod jakih (ljudi), i uistinu, mi necemo uci u nju dok ne izadu iz nje. Pa ako izadu iz nje, tad cemo uistinu mi biti ti koji ce uci.” Dvojica ljudi od onih koji su se bojali - obdario je Allah njih dvojicu, rekoše: “Udite im na kapiju! Pa kad udete na nju, tad cete uistinu vi biti pobjednici; i u Allaha se zato pouzdajte, ako ste vjernici.” Dakle, kao uslov ispravnosti vjerovanja ovog naroda naveden je tevekkul, a kao nagrada za tevekkul i trud je pobjeda.


Jedan od najsvjetlijih primjera u historiji ljudskog roda vezanih za tevekkul je primjer Ibrahima a.s. koji je u mnogo situacija pokazao kako treba postupati u situaciji u kojoj prestaje moc ljudskog djelovanja. Jedan primjer njegovog tevekkula je primjer za sve ljude i sva vremena do Sudnjeg dana, a vezan je za njegovo bacanje u vatru od strane nevjernika koji su se usprotivili njegovom pozivu da odbace vjerovanje u kipove i prihvate vjeru u jednog Boga. “(Ibrahim) rece: “Pa zar obožavate mimo Allaha ono šta vam nimalo ne koristi, niti vam šteti? Teško vama i onom što obožavate mimo Allaha! Pa zar ne shvatate?”

Rekoše: “Spalite ga i pomozite bogovima svojim, ako ste radini.” Rekosmo: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” O ovom dogadaju koji se desio, govori se u djelu Kazivanja o vjerovjesnicima od Ibn Kesira i navodi se da kada je napravljen katapult sa kojeg je Ibrahim trebao biti bacen u vatru i biti spaljen, te mu bile svezane ruke i noge, kada je izgubio svu moc djelovanja, obraca se Allahu, na Njega se oslanja i u Njega uzda govoreci: Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik. Dok je Ibrahim letio u vatru, došao mu je Džibril i upitao ga: “Ibrahime, imaš li neku potrebu?”, a on mu odgovara: “Od tebe ne!” Time je Ibrahim pokazao snagu svoga imana i oslanjanja samo na Allaha, pa mu je Allah i pomogao i rekao: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” Kao rezultat njegovog tevekkula bila je spašavanje, o tome se od Minhala b. Amra prenosi da je rekao: “Cuo sam da je Ibrahim a.s. cetrdeset i pet dana bio u vatri, i da je rekao: -Nisam doživio ljepše dane i noci od onih u vatri. Da mi je da citav život bude onakav!”
Brojni su primjeri i iz života ashaba i tabiina i svih prijašnjih generacija, a o tome bismo mogli navoditi mnogo primjera. Svi oni su se cvrsto uzdali u Allaha dž.š. i bili cvrsto uvjereni da je Allah jedini koji im može pomoci. I mi sami smo se mnogo puta našli u situaciji da se uvjerimo da je naše uzdanje u nešto mimo Allaha uzaludno i beskorisno jer Allah ima vlast i moc nad svime.

Kao rezultat tevekkula je ljubav Allaha dž.š. koji nam to garantuje u svojoj Knjizi govoreci: „A kad se odluciš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah, zaista, voli one koji se uzdaju u Njega.“ Ima li išta vrijednije i važnije od toga da steknemo ljubav Allaha dž.š., a to cemo upravo postici ispravnim tevekkulom u kojem necemo sumnjati u pomoc i zaštitu Uzvišenog.
Kao rezultat tevekkula je i zaštita Uzvišenog Allaha, a ima li iko da nas bolje može zaštiti od Onoga ko je sve stvorio i ko svime upravlja? Ako svemu tome dodamo i pomoc, koja onima koji se u Allaha, dž.š., uzdaju neizostavno dolazi, uvidamo koliku važnost ali i rezultat ima ova plemenita i casna osobina koja je jedan od glavnih uslova ispravnosti vjerovanja svakog muslimana, osobina koju Allah dž.š. voli i one koji se njome okite. Za njom vjernici treba da žude.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio je tevekkul i objasnio njegovu važnost u životu, i vrijednost u usađivanju mira i smirenosti u duše ljudi, rekavši: "Da se vi oslanjate istinski na Allaha, dželle šanuhu, On bi vas hranio kao što ptice hrani (spavaju gladne, a lete site)"(Tirmizi), odnosno, ujutro odlaze gladne, a naveče se vraćaju site. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je islamskom ummetu preporučio tevekkul u svakoj situaciji, a posebno kad čovjek izlazi iz svoje kuće: "Ko, kad izađe iz svoje kuće, kaže: »U ime Allaha, u Allaha se uzdam, nema snage ni moći osim u Allaha«, tom čovjeku bude rečeno: »Upućen si, sačuvan si, zaštićen si«, i šejtan odustane od njega, pa jedan šejtan drugom šejtanu kaže: »Šta imaš s tim čovjekom, okani ga se on je upućen, sačuvan i zaštićen.«" (Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)


Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, veli: `` Čuo sam kako je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: `` Kada bi ste se svi oslonili na Allaha onako kako treba da se oslonite, On bi za vas uistinu osigurao opskrbu kao što to čini za ptice, koje se ujutro probude gladne, a vraćaju se site u sumrak. (Sahih Tirmizi)

Ebu Hatim er-Razi rekao je da ovaj hadis uspostavlja temeljno načelo da je oslanjanje na Allaha jedino od najvažnijh sredstava da bi se postigla opskrba.
Mnogi uzvišeni ajeti pozivaju na tevekkul, njegovo uljepšavanje i upotpunjavanje. Kaže Uzvišeni:
"I na Allaha se oslonite ako ste vjernici."(Prevod značenja, El-Ma`ide, 23) 

Dovoljan je On Pomagač i divan li je On Zaštitnik. Tako o Allahovi robovi budite robovi samo Allaha subhanehu ve te ala samo od Njega pomoć tražite i samo na Njega se oslonite, jer znajte da Allah nikada neće svoga roba ostaviti na cjedilu.

Takođe Kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja, sure  Et-Talak, treceg ajeta: "A onaj ko se na Allaha osloni, On će mu biti dovoljan."

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je svojim ashabima naređivao oslanjanje na Allaha riječima: "Ko kaže (kada izađe iz kuće): Bismillah tevekkeltu alallah vela havle vela kuvvete illa billah.
U ime Allaha na Njega se oslanjam, nema snage ni moći osim kod Allaha. Reći će mu se:` Dovoljno ti je, sačuvan si, a šejtan se od njega okrene." (Bilježi Tirmizi )

Imam Buharija navodi kazivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Sedamdeset hiljada ljudi iz moga ummeta ući će u Džennet bez polaganja računa ili kažnjavanja. To su od onih koji od drugih ne traže da ih liječe zabranjenim rukjama, ne poriču budućnost putem priča ili drugih znakova, ne liječe svoja tjela paljenjem, i koji se u potpunosti oslanjaju na svoga Gospodara." (Buhari)

Znakovi tevekkula 

Oslanjanje na Allaha, tevekkul, ima velike koristi i znakove od kojih su skrušenost, smirenost, snaga, ponos, zadovoljstvo i nada.
Koje stvari potpomažu tevekkul? Postoje mnogo stvari koje pomažu u tome, a neke od njih su: spoznavanje Allaha na osnovu Njegovih lijepih imena i uzvišenih svojstava- sifata, povjerenje u Allaha Uzvišenoga, spoznaja čovjekove nemoći i slabosti, spoznaja vrijednosti tevekkula i njegove vrijednosti.


Prepreke tevekkula

Spriječiti tevekkul može džehl-nepoznavanje Allaha i Njegove veličine, umišljenost, oslanjanje na ljude i ljubav prema dunjaluku te zadivljenost njime.

''Hasbunallahu ve ni'mel vekil''

Ove riječi izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bio bačen u vatru pa ju je Allah učinio hladnom i spasonosnom za njega. Izgovorio ih je i Muhammed, a.s., u situaciji koju i Kur'an opisuje: ''...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.'' (Ali Imran, 173-174).

Jedan mudrac je rekao: ''Čudim se četverici koji budi iskušani a ostanu nemarni spram četvero: čudim se onome ko se boji nekog naroda ili skupine a ne govori 'Hasbijellahu ve ni'mel vekil', a Allah poručuje: '...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar'; čudim se onome koji se zadivi nečemu a ne rekne: 'Mašallah, la kuvvete illa billah' (Biva onako kako Allah hoće, nema moći osim u Allaha), a Allah veli: 'A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ (El-Kehf, 39);

čudim se onome kome se podmeću spletke a on ne rekne: 'Ve ufevvidu emri ilallah, innallahe basirun bil-ibad' (Ja ovu stvar prepuštam Allahu, On uistinu vidi robove Svoje), a Allah kaže: 'I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi' (Mu'min, 45);

i čudim se onome koga zadesi briga ili nevolja pa ne kaže: 'La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin' (Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam uistinu prema sebi nepravedan bio), a te riječi kazao je Junus, a.s., pa Allah nakon njih veli: '...i Mi mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike' (El-Enbija, 88).'' (Adžaibul-Kur'an)



04.07.2018.

Ne brini se ,Allah je s nama ( Et-Tewbe,40 )...zato, ne tuguj nikad!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Ne brini se ,Allah je s nama ( Et-Tewbe,40 )...zato, ne tuguj nikad!


Gdje pronaći sreću Čovjek će osjetiti sreću samo ukoliko mu se tuge rasplinu, a brige nestanu. No, ono pravo, istinsko, radovanje i zadovoljstvo svoje duše može pronaći jedino u pokoravanju Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellemUpravo zbog toga je i naređeno Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem da nas razveseli tom velikom istinom.


Nasmijan-raspolozena i vedra lica."I obraduj vjernike." (El-Ahzab, 47). Jedna od mnogih Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem uputa i smjernica je bila i ukazivanje na značaj lijepe riječi. Ona nam pomaže da unesemo razdraganost i osjetimo optimizam u našim dušama. Isti je slučaj i sa prijatnim izrazom lica. Izjavio je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Sviđa mi se fe'l (dobar predznak)." Upitaše ga: "Šta je to fe'l?". A on odgovori: "Lijepa riječ." (muttefekun alejhi) Rekao je Dzerir bin Abdullah, redijellahu anhu,: "Nije me susreo Allahov Poslanik osim sa osmjehom." (muttefekun alejhi), što ukazuje na to da je naš Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem uvijek bio vedar i nasmiješen.


Širokogrudnost .Neizmjerni užitak, koji osjeća svaka širokogrudna osoba je, veliki dar i dobročinstvo od Uzvišenog nam Gospodara. Oni koji su obdareni velikodušnošću u mogućnosti su da, osim sebi, budu od koristi i drugim stvorenjima. Sa druge strane, tu je neizreciva patnja uskogrudne osobe kojoj se tegoba uvukla u prsa. Musa, alejhi selam, je zatražio od svoga Gospodara da mu raširi prsa kako ne bi osjećao pritisak koji zagorčava život i muti radost »Gospodaru moj,« - reče Musa – »učini prostranim prsa moja.«" (Ta-ha, 25)

Uskogrudna duša čini njenog vlasnika sebičnim i nesposobnim da pomaže drugim osobama na njihovom putu ka uspjehu. Doista je Sveznajući Allah, proširio prsa našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem te ih učinio plemenitim i milostivim.

" Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili." (El-Inširah, 1) Tako isto, proširio je i prsa onih koji ga slijede i vjeruju u njega. "Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?" (Ez-Zumer, 22)


Utjecaj tuge na dušu Islam je zatvorio sve puteve koji vode ka tuzi, jer ona umara srce, slabi odlučnost te sprječava čovjeka da se pridigne i dostojanstveno krene ka Allahu. Rekao je Ibn Kajim: "Tugu, Uzvišeni Allah nije propisao nikada i ni u kakvoj situaciji, nije je pohvalio niti je za nju odredio nekakvu nagradu. Jednostavno, nije je uvrstio u dobra djela nego upravo suprotno, zabranio je u svakom pogledu. "I ne gubite hrabrost i ne žalostite se." (Ali Imran, 139). U narednom ajetu je zabranio tugovanje i Svome Izaslaniku s.a.w.s. "I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova." (En-Nahl, 127)

A sam Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao svome prijatelju Es-Siddiku: "Ne brini se, Allah je s nama!" (Et-Tewba, 40) Poznato je da se i on sam s.a.w.s, utjecao Allahu od tuge, te da je zaštitu od nje često molio u svojim dovama. Rekao je Enes, radijellahu anhu,: "Često sam čuo Poslanika s.a.w.s.,, da kaže: "Allahu, zaštitu od Tebe tražim od brige i žalosti, od iznemoglosti i lijenosti, škrtosti i kukavičluka, duga i ljudske nadmoći." (Buhari) Tuga je zasigurno jedan od načina na koji šejtan prilazi čovjeku i vrata kroz koja ulazi u njegovu psihu.



Utjecaj tuge na tijelo Kada tuga uzme zamaha, te se pojača, čovjek postaje nesposoban za govor i jezičko izraţavanje. Rekao je Musa, alejhi selam,: "Prsa mi se stegnu, a jezik zaveţe." Osim na jezik, tuga razlije svoje štetne posljedice i na ostatak tijela. Obavijestio nas je Uzvišeni Allah o Jakubu, alejhi selam. "a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten." (Jusuf, 84) Naš život nikada neće biti onakav kakvim ga mi zamišljamo ako ne udaljimo od sebe osjećaj tuge. Njeno nepostojanje je jedan od izvanrednih džennetskih uţisaka. Rekao je, Slavljen neka je On: "ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati." (El-Bekare, 38) Stanovnici dzenneta će biti zahvalni Allahu, jer im je On otklonio tugu i spasio ih od nje. Hvaljen neka je Allah!« – govoriće – »koji je od nas tugu odstranio.«" (Fatir, 34)

Naš plemeniti Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nam je zabranio svaki govor ili djelo koje može rastužiti drugog muslimana. Kao što je sašaptavanje dvojice u prisustvu treće osobe.

Također je promjenio ime čovjeka koji se zvao Huzn (Tuga) u Sehl (Lahkoća). Rekao je Šejhul-Islam, Allah mu se smilovao, da Allah nije propisao tugu kao što je nije preporučivao ni Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.Ona je zabranjena u svakoj situaciji "pa čak ako je vezana i za samu vjeru.".

Uzročnici tuge  Čovjekovi grijesi napadaju dušu i svaljuju se na njegova leđa. " i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo." (El-Inširah, 2-3)

Neizrecive bolove naći će onaj koji strast svoju bude slijedio. Onaj koji se odrekne spominjanja svoga Gospodara, osjetit će strahotu tjeskobe u prsima, kao i razornost svoje pohlepe dok bude tugovao za onim što mu je izmaklo. Jednom riječju, zagorčat će mu se dunjaluk i potamnjet će njegove vedre boje. " a onoga ko neće da se Gospodaru svome klanja On će u patnju tešku uvesti." (El-Dţin, 17)

Nemarnost u ibadetu, takođe, vodi čovjeka utabanom stazom ka beznađu. Kaže Uzvišeni Allah: "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti." (Ta-Ha, 124)

Dok, na primjer, onaj koji koristi frazu: "Da učinih tako i tako, ne bi mi se desilo to i to.", nije ništa drugo do li obični slabić koji jadikuje nad svojom sudbinom. On time otvara vrata šejtanovim radnjama koje ne donose ništa osim pustog jada i čemera, te ogorčenog odbacivanja onoga što je već propisano.

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Doista, kada neko kaže: "Da sam...", time otvara prostor šejtanskom djelovanju." (Muslim) Suprostavljanje Allahovim propisima preobrazit će sva čovjekova djela u besmisao, tj. osjećaj neobjašnjivog gubitka, biti. To će se dogoditi čak i onome koji bude živio po svojoj mjeri, oblačio šta god bi željeo, hranio se čim htio, ili stanovao gdje je snio. Ukoliko se ponovo u njemu ne upali svjetlo pokornosti prema Allahu, onda će čovjek ostati takav, potišten.

Sretan čovjek Vjernik, odan Allahu, živi najuspješnijim životom, prostranih prsa i neopterećene psihe. To je, uistinu, njegov ovozemaljski džennet koji mu je podaren prije ahiretskog. Shodno jačini njegovog imana povećavat će mu se širokogrudnost, a potištenost njegovog srca će rasti zajedno sa udaljavanjem od Plemenitog Gospodara. Rekao je Uzvišeni Allah: "Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti." (El-Enam, 125)

Uzroci širokogrudnosti Ono što vodi ka osjećaju zadovoljstva i staloženosti je ustrajnost u spominjanju Allaha. "a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Er-Rad, 28) Približavajući se Uzvišenom, oslanjajući se na Njega ili Mu se prepuštajući u emanet, mi, u stvari, našem srcu otvaramo vrata ka sreći, užitku i vedrini. Rekao je Jakub, alejhi selam,:

Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim." (Jusuf, 86)

Ništa nije otklonilo teškoće ovoga svijeta niti zatomilo tugu kao što je to učinilo vraćanje Jedinom nam Gospodaru. Prenosi se za našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da bi klanjao svaki puta kada bi ga nešto rastuzilo(Ebu-Davud) U trenutcima kada bi ga njegovi protivnici uznemiravali ili rasrdili, on je postupao onako kako mu je Uzvišeni Allah naredio da čini u takvim situacijama. "Zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!" (El-Hidţr, 98-99)

Uz svako naše traženje oprosta, Plemeniti Gospodar nam se obavezao dati i razgaljenje za tugu, rješenje svakog problema, kao i opskrbu sa neznane strane. Dobročinstvo i lijepo ophođenje prema Allahovim stvorenjima razveseljava dušu i srce, pribavljajući nam tako lično zadovoljstvo i bezbrižnost.

Hrana koja uklanja tugu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio o obroku koji uklanja tugu i olakšava brigu. Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: "Telbina je sredstvo za osvježenje bolesnikovog srca koje mu odnosi dio žalosti." (muttefekun alejhi) Telbina: Supa koja se pravi od brašna ili mekinja, sa medom i mlijekom. Osvježenje bolesnom srcu: Znaći da djeluje okrepljujuće na srce, uklanja iz njega osjećaj tuge, te mu ponovo vraća životnu energiju i entuzijazam.

Riječi koje uklanjaju tugu U islamu ćemo naći i riječi koje uspješno rastjeruju tamne oblake navučene tugom. Rekao je Boziji Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Nikada, nikoga nije zadesila tuga, pa kaže:

"Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se sprovode propisi, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od tvojih stvorenja saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokućivog, prizivam Te da mi Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom briga mojih." Allahumme Amin

A da mu je Allah nije uklonio i zamijenio je veseljem. Upitali su ga: "Božiji Poslaniče, da li ćemo je (dovu) naučiti?" Odgovorio je: "Naravno, ko god je čuje treba i da je nauči." (Ahmed) Dova za koju je rekao, da je treba učiti u slučaju potištenosti glasi: "Nema boga osim Allaha, Velikog i Blagog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Prijestolja velikog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara Zemlje, Gospodara Prijestolja milostivog. Ova dova je prenesena u hadisu koji je muttefekun alejhi

Dova kada nekoga zadesi kakva briga ili nevolja Dova Zun-Nun-a "»Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!«" (El-Enbija, 87) Neće se desiti da ožaloščeni moli Allaha sa ovom dovom, a da mu On ne podari izlaz iz te situacije. Moramo znati da je najbolje brigu zamjeniti strpljenjem, gubitke nadomjestiti prihvatanjem, a ono ružno, što nam se desilo u prošlosti, ne pokušavati preboljeti samo sa žaljenjem nego vjerovanjem u sudbinu. Kada rob bude savladan nekom situacijom, nakon što je učinio sve, što je u njegovoj moći, da otkloni nedaću, treba da kaže: "Allah je to odredio i što je htio, učinio je." Ovo će mu, zasigurno, pribaviti zadovoljstvo u mirenju sa neizbježnim.

Kako da uklonimo svoju tugu. Izljećenje svih naših briga, nevolja, tuga i bolesti srca ćemo pronaći u strpljenju i obraćanju Uzvišenom Allahu za pomoć i olakšicu."Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (El-Isra, 82) Međutim, ako nas zadesi neka nedaća, uprkos našim naporima da je otklonimo,to bi u stvari značilo iskupljenje za naše pogreške. "Ne zadesi muslimana neka teškoća ili bolest, niti ga nešto rastuži i zabrine, ne doživi nikakvo uznemiravanje, pa makar to bio običan ubod na trn, a da mu Allah sa time ne oprosti nešto od njegovih grijeha." (muttefekun alejhi)

Kada će tuga nestati  Tuga, čak i ako potraje, ima svoj kraj. Koliko god da nas pritisne ima da se i rasprši. Ona blijedi, kao što se haba i troši novo odijelo. Rekao je Uzvišeni Allah: "Ta, zaista, s mukom je i last!" (El-Inširah, 5)

Sreća je u umjerenosti, a tuga u samosažaljenju. Nemoguće je da se ražalosti onaj ko uza sebe ima Allaha. "Ne brini se, Allah je s nama!" (Et-Tevba, 40) T

ajna koja srcu dobavlja radost je u odustajanju od griješenja. Ako čovjek uporedi sve blagodati kojima je obasut i nedaće kojima je iskušan, uvjerit će se da je ovih prvih mnogo više. Kao što je i rekao Uzvišeni Allah: "Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti." (En-Nahl,18)

Pogled na one koji su u većem iskušenju od nas samih, umnogome olakšava podnošenje ličnih nedaća. Rekao je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem: "Gledajte u one koji su ispod vas, a ne u one koji su iznad vas." (muttefekun alejhi)

Skrenemo li sa puta kojim su krenule naše strasti, i izbjegnemo li slijeđenje sumljivih stvari, time dobivamo priliku sresti uputu i blagostanje. Život je kratak, pa ne mutimo ga zlovoljom, ne zagorčavajmo ga nepokornošću, ne činimo ga sjetnim našim brigama.

1. Obavežimo se kajanju ako pogriješimo.

2. Strpimo se u nedaći na koju naiđemo.

3. Zahvaljujmo se Gospodaru na dobru u kojem se nađemo.

4.Cinimo istigfar-pokajanje za svoja djela

5.Zikr cinimo-velicajmo Allaha Uzvisenog

6.Dowa-moli Gospodara za svoje potrebe pa taman da je pertla el hamdu lillah,itd a imamo za sta moliti sve Allaha da nam podari od milosti,oprosta,nafake,upute,zdravlja,bereketa itd.

Ove tri tačke su formula za sretan zivot. Molim Uzvišenog Allaha da svim muslimanima olakša svaku brigu, da im razbije svaku potištenost te da ih učini sretnim i zadovoljnim u pokoravanju Njegovim zapovjedima. Neka je salavat i mir na našeg Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Gospodaru naš, učini nas predvodnicima dobra, onima koji bježe od svakog zla, onima koji će biti sigurni u džennetskim odajama sa onima kojima si podario Svoje blagodati i koje si sačuvao zla! Gospodaru naš, sačuvaj nas smutnji koje odvode na stranputicu, sačuvaj nas svakog nemorala, javnog i tajnog!

Gospodaru naš, učini da Ti se često zahvaljujemo, da Te ispravno obožavamo! Učini nas Svojim pokornim robovima, Svojim štićenicima! Podari nam dobro i na dunjaluku i na ahiretu, i sačuvaj nas džehennemske patnje!

Oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima Svojom milošću, jer Ti si Najmilostiviji! Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe.

Allahumme Amin

http://www.youtube.com/watch?v=zbmKxe0EcVo

http://www.youtube.com/watch?v=-1PaPl3Tzuc&feature=player_embedded




27.06.2018.

Pravednost / Pravda u Islamu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Pravednost / Pravda u Islamu

 

Islam je vjera sazdana na pravednosti u svim svojim propisima i zakonima. Uzvišeni Allah kaže:

”Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde…”  (El-En’am, 115.)


Allah istinu govori kada s nekom viješću dolazi i pravedan je kada nešto propisuje, a ne odobrava nepravednost i neprijateljevanje i nikome se ne priklanja, i uvijek je na strani istine i pravde, ma gdje oni bili. Naređuje da se ispune preuzete obaveze i poštuju potpisani ugovori, pa i sa nevjernicima. Uzvišeni Allah kaže:

”Čim primijetiš prevaru nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli prevarante”, (El-Enfal, 58.)


Uzvišeni Allah kaže:

”…To je jedina prava vjera, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 40.)


Zato su mnogi nemuslimani nakon upoznavanja ove vjere, ili nakon što su pod njenim okriljem živjeli, priznali da je to pravedna i cjelovita vjera, vjera koja odgovara svakom vremenu i svakom podneblju, i neki od njih prihvatili su i islam, a neki su i dalje ostali nevjernici:

”… nakon što im je Istina bila poznata…” (El-Bekare, 109.)

Lični inat i oholost spriječili su ih da prihvate Istinu danas mnoge pa postupaju po Emocijama a ne po Pravdi da nebi danas bio ili sutra Kaznjen od Uzvisenog Allaha.

Tamam da se radi o najvecem grijesniku ,mi nesmijemo biti NEpravedni po pitanju njegova prava u bilo kojem segmentu jer svak svoje Pravo ima a na sranu njegovi grijesi ako je u pitanju njegova Cast,njegov Imetak, njegovo Nasljedivanje ,njegovo Sudnjenje itd.Ma o kome da se radi nastoj biti pravedan a Allah sve cuje i sve vidi ,ne zaboravi te!!!

 

Uzvise Allah na mnogo mjesta kaze u Kur’anu po pitanju pravednosti . Ima vise pravednosti ,kao sto su pravednost medju Roditeljima izmedju Djece, pa pravednost u djeljenju ,nasljedivanju ,pravednost medju Suprugama ko ima vise,pravednost medju Radnicima,pravednost prema svijedocenju,itd.

 

Znajte da pravednost u islamu zauzima značajno mjesto i da je nagrada za nju velika. Pravednost ima mnogo oblika, a svaka punoljetna i umno zdrava osoba dužna je da pravedno postupa, shodno položaju i zadaći koju ima u životu.
Vladar je dužan da pravedno postupa prema svojim podanicima, kao što kaže Uzvišeni Allah:

”…i ti im sudi prema onome što Allah objavljuje…”; (El-Maide, 49.)

 

”O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima…!” (En-Nisa’, 135.)

Uzvišeni Allah naređuje pravednost u svim prilikama i svim vremenima. Naređuje nam da budemo pravedni u govoru, u postupcima, prema bližnjima i prema strancima.

Musliman je dužan da bude pravedan i prema neprijateljima iz reda nevjernika, jer Uzvišeni Allah kaže:

”…I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete!” (El-Maide, 2.)

Za Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pravednost je najvažnija karakterna crta sljedbenika ove vjere. Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao je: ”Ovo znanje u svim generacijama nose samo oni koji su pravedni.”  (El-Hakim ovaj hadis svrstava u vjerodostojne hadise, a sa tim se slaže i Ez-Zehebi.)

Allah naređuje da se svačije pravo poštuje i da se dobro čini….” (En-Nahl, 90.)

Uzvišeni Allah nas na tri mjesta u Kur’anu obavještava da voli pravednost i one koji su pravedni:

”…Allah voli pravedne.” (El-Maide, 42, El-Hudžurat, 9, i El-Mumtehine, 8.)

Riječ ”adl” (pravda) znači umjerenost u svemu, tj. da se sve stvari stave na svoje mjesto, a riječ ”adalet” (pravednost) je svojstvo koje čovjeka štiti od svega što skrnavi njegovu ljudskost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellemrekao je: ”Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.”

Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao je: ”Sedmerica će biti u Allahovom hladu kada drugog hlada neće biti: pravedan vladar…” (Hadis bilježi imam El-Buhari.)

Pravednost u Sudjenju :

Sudija je dužan da sudi ljudima pravedno, kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala:

”Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite, da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.” (En-Nisa’, 58.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao je: ”Tri su vrste sudija, dvojica će u Vatru, a jedan u Džennet: onaj koji je saznao istinu i po njoj sudio, ući će u Džennet, a onaj koji je saznao istinu, a nije po njoj sudio, već je nepravedan bio, on će u Vatru, kao što će u Vatru i onaj koji nije saznao istinu pa je ljudima iz neznanja sudio.”  (Hadis bilježi imam Ebu Davud, a šejh Albani svrstava ga u sahih hadise.)

Sudija koji ima namjeru da donese pravednu presudu i potrudi sa da dođe do istine, bit će nagrađen, pa kada bi i pogriješio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao je: ”Kada sudija sudi, pa uloži krajnji napor (da dođe do istine) i pravedno presudi, imat će dvije nagrade. A kad sudi  pa uloži krajnji napor, a ipak pogriješi, imat će jednu nagradu.” (Hadis bilježe El-Buhari i Muslim (muttefekun alejhi).


Pravednost medju Zenama

 Uzviseni Allah kaze po pitanju Zena u Braku : ”…S njima lijepo živite!”  (En-Nisa’, 19.)

Stoga muž prema ženama mora biti pravedan u pitanju konačenja, izdržavanju i svim drugim pravima koje one kod njega imaju, jer Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:

”…ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti…”; (En-Nisa’, 129.)

”…a ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom…” (En-Nisa’, 3.)

Muž koji je nepravedan prema suprugama i zapostavlja neku od njih, imat će posla s Allahom na Sudnjem danu i bit će kažnjen. Njemu je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem uputio prijetnju u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu : ”Koji god čovjek imadne dvije žene, a ne bude na isti način postupao prema objema, doći će na Sudnji dan a  jedna strana (njegovog tijela) bit će iskrivljena!”  (Hadis bilježe Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai, a šejh El-Albani smatra ga vjerodostojnim.)

 Pravednost u Govoru

 Obaveza je muslimanu da bude pravedan u govoru, Uzvišeni Allah kaže:

”…i kad govorite, pravedni budite, pa makar se ticalo i srodnika…” (El-En’am, 152.)

Dakle, kada o nečemu govorite, budite u govoru pravedni i ne griješite. Recite istinu iako je gorka, bilo to u vašu korist ili protiv vas, ili pak, protiv vaše rodbine i najdražih, jer Uzvišeni Allah kaže:

”O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima…!” (En-Nisa’, 135.)

Uzvišeni Allah naređuje pravednost u svim prilikama i svim vremenima. Naređuje nam da budemo pravedni u govoru, u postupcima, prema bližnjima i prema strancima. Musliman je dužan da bude pravedan i prema neprijateljima iz reda nevjernika, jer Uzvišeni Allah kaže:

”…I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete!” (El-Maide, 2.)

 

Pravednost medju Djecom od strane Roditelja

 Roditelji bi ovo trebali znati i nikada ne bi smjeli dati prednost jednom djetetu nad drugim.

 Roditelj je dužan da pravedno postupa prema svojoj djecom kada im nešto daje, kao i u drugim situacijama. On ne smije jednima davati, a drugima uskraćivati, bez obzira da li se radi o muškoj ili ženskoj djeci.

En-Nu’man bin Bešir pripovijeda: ”Moj otac je otišao sa mnom kod Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem i rekao mu:

‘Poklonio sam ovom svom sinu nešto od svog imetka.’ Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ‘Da li si svakom djetetu dao isti takav poklon?’ Rekao sam: ‘Ne, nisam, Allahov Poslaniče.’ On reče: ‘Vrati to onda.”’ U drugoj predaji stoji: ”Otac je otišao Vjerovjesniku,sallallahu alejhi ve sellem , da on bude svjedok tom poklonjenom dijelu imetka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao: ‘Da li si to isto poklonio i ostaloj djeci?’ Odgovorio je: ‘Ne…’, a onda je Poslanik dodao: ‘Boj se Allaha i budi pravedan prema svojoj djeci.( Ja ne mogu potvrditi nešto što je nepravedno.’ Moj otac je, nakon povratka, povukao darovanu imovinu.)” (Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.)

Sto znaci pokloni se djele jednako i pravedno a nasljeno pravo se zna po Serijatu kako ide!

 

Pravdnost u Svijedocenju ma o kome se radi (Vjernicima ili Nevjernicima, Prijatelju ili Neprijatelju, Roditeljima,Braci ili Sestrama,Komsijama ,Rodbini itd.)

Dakle, neka vas mržnja prema onima koji su vas spriječili i navede da i vi prema njima postupate suprotno onome što naređuje Uzvišeni Allah, pa da im se nepravedno svetite, nego pri donošenju suda o drugima budite prema svakome pravedni, kao što kaže Uzvišeni Allah:

O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!  (El-Maide, 8.)

Pravednost je obavezna svakome i prema svakome, i na njoj su sazdana nebesa i Zemlja i svako želi da se prema njemu pravedno postupa. Pravednošću se usklađuju interesi ljudi i pravednost je najbolji garant očuvanja života, imetaka i časti.

 Pravednost u izvrsavanju Kazne

Muslimi su duzani kada se dvije zaraćene skupine , izmiriti na pravedan način, kao što kaže Uzvišeni Allah:

”Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli.”  

”Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno…”  (En-Nahl, 126.)

”Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći…” (El-Hadždž, 60.)

Uzvišeni Allah naredio je pravednost i prema prijestupniku nad kojim se izvršava kazna (kisas): nad njim se odmazda vrši samo u onoj mjeri u kojoj je on oštetio drugu osobu, bez uvećavanja kazne. Kaže Uzvišeni Allah:

”Nepravda se može uzvratiti istom mjerom…”  (Eš-Šura, 40.)

”…a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom…”  (El-Bekare, 194.)

 

Znaj samo da tvoja PRAVDA dali u svijedocenju,dali u Govoru,dali u Sudjenju ili Nasledjivanju,Poklanjanju ,dali medju Djecom ili...ili je samo dokaz za tebe i na Dunjaluku i na Sudnjem Danu gdje ce se tako i tebi Pravedno Suditi. Nemoj da zbog ljubavi prema jednom Djeteu nasprem drugog izgubis Dzennet,nemoj da zbog ljubavi i nepravednost jedne Zene nasprem druge izgubis Dzennet,nemoj da zbog nekoga ili bilo g´koga izgubis vjecni Dzennet a nije niko vrijedan niti Roditelji,niti Djeca,niti Firma niti n´bilo ko jer valja stati pred Allaha i polagati racune sve sta i ko i kome i kako!!!

Postupi pravedno po svemu ma o kome se radilo!

Molim Allah da nas ucini iskrenim Robovima,iskrenim Vjernicima i Pravednim sa kojim ce samo On biti zadovoljan. Da nam se smiluje i oprosti i da nas uvede u Dzennet Firdevs bez polaganja Racuna i bez predhodne kazne u Kaburu i Dzehennemu.

 

Allahumme Amin

 

Prateci Video o Pravednosti :

https://www.youtube.com/watch?v=jy0PuEdKvkk

 

https://www.youtube.com/watch?v=9-hvBlS-0Tg

 

https://www.youtube.com/watch?v=42yHozKv10Q

 

https://www.youtube.com/watch?v=y4KAuH92pt4

 

https://www.youtube.com/watch?v=2R6Omhuq5nY

 

https://www.youtube.com/watch?v=dmCbWiFbUlQ

 

https://www.youtube.com/watch?v=yMIn0OS6ZhE

 

 

17.06.2018.

Mjesec ševval ,vrijednost i nagrada posta u njemu i nakon njega!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Mjesec ševval ,vrijednost i nagrada posta u njemu i nakon njega!

Dolazi nam u susret još jedan dragi gost koji pruža mogućnost svim vjernicima da se oplemene, uzdignu imanski i moralno na još više deredže i zasluže time Allahovu milost i oprost grijeha. Pred nama je još jedna prilika da zaradimo veliku nagradu i očistimo se od grijeha, a ona se manifestuje kroz ibadet i post, jedan od najvrijednijih ibadeta, te da u nastupajućim danima oživimo sunnet našeg vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.


Značenje riječi ševval

Ševval je deseti po redu hidžretski mjesec lunarnog islamskog kalendara koji dolazi nakon mubarek mjeseca ramazana. Na prvi dan ševvala muslimani diljem svijeta proslavljaju Ramazanski bajram. U arapskom jeziku riječ ‘ševval' ima više značenja: Arapi su upotrebljavali riječ ‘ševval' za devu čije je mlijeko bilo oskudno ili pak, mlijeko koje je nestalo i presušilo. Također, navodi se da je to izraz za devu koja je u sedmom mjesecu trudnoće (ili nakon porođaja), te koja podiže, nosi i prenosi određeni teret.. itd. 


Vrijednost posta u ševvalu

Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: "Allah, dž.š., za dobro djelo daje desetorostruku nagradu. Ko isposti mjesec ramazan, kao da je postio deset mjeseci, a post šest dana poslije ramazana (nakon Bajrama - u mjesecu ševvalu) upotpunjuje godinu (kao da je postio cijelu godinu)." Imam En-Nevevi, rahimehullah, veli: "Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela. Otuda dolazi vrijednost mjeseca ramazana kao deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca."

U drugom hadisu koji prenosi Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., Alejhisselam, s.a.v.s., kaže: "Ko isposti ramazan i nakon njega još šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio." (bilježe Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madždže)


Šest dana ševvala se može ispostiti uzastopno i zaredom na početku ševvala (nakon Bajrama) ili pojedinačno u toku ovog mjeseca. Imam En-Nevevi veli: "Čak i ako bi neko podijelio te dane, ili odgodio njihov post do posljednjih šest dana, postigao bi nagradu koja se spominje pod pojmom ‘a zatim isposti šest dana ševvala.'"


Post šest dana ševvala biva kao čin zahvale na ukazanu blagodat oprosta svih grijeha, blagodat bajramske radosti.. itd. Navika i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca ramazana je veoma lijep znak da je primljen post ramazana, jer u životu mu'mina - ibadeti ne prestaju završetkom ramazana. Ibn Abbas, r.a., veli: "Dobro djelo se upotpunjuje trima stvarima: težnjom da ga što prije uradiš, umanjivanjem veličine dobroga djela i sakrivanjem dobroga djela koje si uradio od ostalih. Pa što više težiš da ga prije uradiš - time ga pozdravljaš, kada umanjuješ njegovu veličinu - ti ga, ustvari, uveličavaš, i kada ga sakriješ od znanja drugih - time ga upotpunjuješ."


Događaji u mjesecu ševvalu

U mjesecu ševvalu, 1. godine po Hidžri, Vjerovjesnik, s.a.v.s., se oženio Aišom, kćerkom Ebu Bekra, r.a.

Zavjera koja je imala za cilj smaknuće Božijeg Poslanika, s.a.v.s., od strane Umejra ibn Vehba i Safvana ibn Umejje, 2. godine po Hidžri.

U ovom mjesecu, 3. godine po Hidžri se dogodila Bitka na Uhudu.

U mjesecu ševvalu, 3. godine po Hidžri poginulo je više ashaba: Hamza ibn Abdul-Muttalib (Poslanikov, a.s., amidža), Abdullah ibn Džahš, Mus'ab ibn ez-Zubejr, Se'ad ibn er-Rebi', Amr ibn Mu'az, Malik ibn Sinan (otac Ebu Se'id el-Hudrijja), Hanzala ibn Ebi Amir i dr.

Bitka "Hamraa el-esed". Dogodila se 3. godine po Hidžri.

 

Post nakon ramazana treba biti kontinuirani ibadet


Uzvišeni, dž.š., u Kur'anu kaže: "...i takmičite se u činjenju dobra!" (El-Bekare, 148.) I kaže: "...i požurite da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje!" (Ali Imran, 133.)
Aiša, r.a., kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je toliko postio (dobrovoljni post) da bi se reklo: Nikada ne prekida post, a nekada nije postio (dane dobrovoljnog posta), da bi se moglo reći: On ne posti (te dane). Ja nisam primjetila Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je postio kompletan mjesec dana, osim mjeseca ramazana, a nisam zapazila da je pored njega više postio od mjeseca ša'bana."

Jednom kada su upitali Aišu, r.a., o Poslanikovim, s.a.v.s., aktivnostima, o­na je odgovorila: "Osnovna odlika svih njegovih djela bila je kontinuitet."
Navest ćemo nekoliko primjera dobrovoljnog posta:


Davudov, a.s., post. Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: "Allahu najdraži post je post Davuda, a.s. - postio bi svaki drugi dan.." (Buharija i Muslim u svojim "Sahihima")


Post na dan Arefata (deveti dan zu-l-hidždžeta, uoči Kurban-bajrama) i post "bijelih dana" (to je post svakog trinaestog, četrnaestog i petnaestog dana u hidžretskom mjesecu). Ebu Katade, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: "Post tri dana svakog mjeseca i ramazan do ramazana je poput neprestanog posta. Post Arefata briše grijehe protekle i dolazeće godine, a post Ašure briše grijehe protekle godine." (bilježe Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Nesai)

Ovo je jedan od velikih darova kojim je počašćen ummet Muhammeda, s.a.v.s., jer nam je Allah, dž.š., odredio dan koji može da nam poništi male grijehe kompletne protekle i dolazeće godine!
Nevevi ističe da je svako od ovih navedenih djela  keffaret, iskupljenje za počinjene grijehe, pa ako se kaže da je keffaret od malih grijeha, onda čovjek čineći ta djela (tj. postom) eliminiše male grijehe (ali se treba ustezati od činjenja velikih grijeha), a ako mu ova djela ne otklanjaju male grijehe onda će mu Allah za činjenje tih djela olakšati kaznu za učinjene velike grijehe, ili mu upisati nagradu i uzdignuti ga na više deredže.


Post Dana ašure (deseti dan mjeseca muharrema). Ibn Abbas, r.a., prenosi: "Nisam vidio Poslanika, s.a.v.s., da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (Ramazana)." (Buharija i Muslim) U drugom hadisu, govoreći o vrijednosti posta u mjesecu muharremu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: "Najbolji post poslije Ramazana je post mjeseca Muharrema.."



Ašura je i dan u kojem je Allah, dž.š., oprostio jednom narodu. O tome nas obavještava Vjerovjesnik, s.a.v.s., koji je upitan: "Allahov Poslaniče! U kom mjesecu mi, nakon ramazana, preporučuješ da postim?' On reče: ‘Ukoliko nakon ramazana budeš želio postiti, onda posti u muharremu, jer je to Allahov mjesec. U njemu je dan u kom je Allah oprostio narodu (koji je živio ranije), i u kom će oprostiti narodu (koji će živjeti kasnije).'" (Tirmizi)


Molim Allaha, azze ve dželle, da primi naše ibadete: namaz, post, ucenje Kur'ana,sadaku,zikr, dove... i sva druga dobra dijela, a da nam oprosti i preko hrđavi postupaka pređe On, azze ve dželle, je Svemogući, Milostivi, Samilosni!

Gospodaru naš, učini da Ti se često zahvaljujemo, da Te ispravno obožavamo! Učini nas Svojim pokornim robovima, Svojim štićenicima! Podari nam dobro i na dunjaluku i na ahiretu, i sačuvaj nas džehennemske patnje!
Oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima Svojom milošću, jer Ti si Najmilostiviji! Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe.


Allahumme Amin


Prateci Video :

 https://www.youtube.com/watch?v=lTFq5bnM-ZU

https://www.youtube.com/watch?v=amrw4VkWWnc

 

17.06.2018.

Tvoja iskusenja i njihova blagodat su samo put do cilja!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

 

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Tvoja iskusenja i njihova blagodat su samo put do cilja!

 

Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)

 

Također, kaže Uzvišeni:

“Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)

“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

 

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim)

 

Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

 

U oba Sahiha se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Neće mu’mina pogoditi bolest, nedaća, briga, tuga, slabost ili bol, čak ni trn na koji se ubode, a da mu Allah za to neće oprostiti grijehe.”

 

U hadisu od Sa’da ibn Ebi-Vekasa, radijallahu anhu stoji:

“Rekao sam: Allahov Poslaniče, koji ljudi su najviše na iskušenju? Reče: Vjerovjesnici, zatim dobri ljudi, zatim njima sličnij i sličniji. Čovjek biva iskušavan shodno svojoj vjeri. Ako je čvrst u svojoj vjeri, poveća mu se iskušenje, a ako je blage vjere, umanji mu se iskušenje. Neće se iskušenje odvojiti od mu’mina sve dok ne bude hodio po zemlji bez i jednog grijeha.”

(Sahih, Tirmizi Sunen br. 1956, Sahih Sunen od Ibn-Madždže br. 3249, Ahmed u Musnedu br. 1480 i 1554; Sahihul džamias-sagir br. 993, Miskatu mesabih br. 1562 i Sahiha br. 143)

 

I kaže:

“Bolest je opadanje, opadaju grijesi od bolesnika kao što opada lišće sa drveta.”

(Hadis je sahih a bilježe ga Ahmed i Ibn-Hibban u svom Sahihu, a ima mnogo hadisa koji ga jačaju.)

 

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem kaže u vjerodostojnom hadisu:

“šta god Allah vjerniku odredi to je dobro za njega. Ako ga zadesi dobro, rob se zahvali pa to bude dobro za njega, a ako ga zadesi iskušenje rob osaburi pa to bude dobro za njega. To ima samo vjernik.” (Muslim, 4/2295)

 

Tirmizi bilježi hadis kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, u kojem Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista Allah kada zavoli jedan narod stavi ih na kušnju. Pa ko bude zadovoljan, njemu je zadovoljstvo (Allahovo), a ko bude srdit, njemu je srdžba (Allahova).” (Tirmizi 2396; Ibn Madždže 4031; Imam Ahmed ga bilježi 5/427 sličnog značenja sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)

 

Neke od koristi iskušenja:

 

• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,

• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,

• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),

• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,

• jačanje veze između roba i Gospodara,

• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,

• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,

• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.

 

Tri su vrste ljudi u iskušenjima:

 

Prva vrsta ljudi su : Lišeni i uskraćeni dobra; ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju sudbinu – kader.

 

Druga vrsta ljudi su : Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.

 

Treca skupina ljudi su : Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti.

 

Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra: šta god da mu se desi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)

 

Od Allahove mudrosti je da vjernik doživljava iskušenja i nedaće, koje su mu ili iskup za počinjene grijehe još na ovom svijetu, ili povećanje deredža i mjesta na ahiretu; dok nevjernik i licemjer biva pošteđen i sačuvan na dunjaluku, ali zato mu se kazna odgađa do preseljenja na drugi svijet. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)

 

Iskušenja i nedaće mogu doći na razne načine: u porodici, imetku, djeci, vjeri, a najveće iskušenje za jednog Allahovog roba je iskušenje u vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnoga iskušenja u porodici, imetku, djeci, vjeri, pa se strpio računajući na nagradu, sačuvao lijepo mišljenje o svom Gospodaru, pomirio se i zadovoljio Njegovom odredbom, nastavio slijediti i sprovoditi Allahove propise ne kršeći Njegove granice, postajući tako istinski primjer na koji treba da se ugleda svako ko doživi kakvo iskušenje i nedaću.

 

Prilikom iskušenja, Allahov rob je dužan da postupi na sljedeći način:

 

1. da bude ubijeđen da je ono što ga je snašlo od Allaha i da se pouzda u Njega,

 

2. da ustraje u slijeđenju Allahovog zakona, ne kršeći Njegove propise; tako da se ne ljuti i ne srdi (zbog iskušenja ), niti da proklinje sudbinu,

 

3. da poduzme sve što je korisno i svrsishodno u cilju odbijanja nedaće,

 

4. da od Allaha zatraži oprost i pokaje se za učinjene grijehe.

 

Žalosno je da jedan dio muslimana čija je vjera oslabila, kada ih zadesi kakvo iskušenje i nedaća, srde se i ljute, proklinju sudbinu i prigovaraju svome Stvoritelju na Njegovoj odredbi, gubeći iz vida Njegovu mudrost u tome i obmanjujući se svojim dobrim djelima, pa tako upadaju u još gore iskušenje i čine veliki grijeh.

 

Ako Allahov rob u iskušenjima i nedaćama bude razmišljao na jedan drugi način, dajući im ljepši smisao i značenje, osjetit će u njima lahkoću, strpit će se i dati prednost lijepoj završnici na ovom svijetu, očekujući veliku nagradu i Allahovo obećanje, kao npr.:

1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;

 

2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, bit će mu lakše u njegovom;

 

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče'';

 

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

 

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;

 

6. Allah mu je na taj način omogućio činjenje veličanstvenih djela, poput istrajavanja u strpljivosti, nadanja u Allahovu milost i nagradu i iščekivanje pomoći i spasa; sve su to ibadeti – dobra djela kojima robujemo Allahu i približavamo Mu se;

 

7. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

 

8. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.

Pa ako Allahov rob bude ispunjen ovako lijepim i pozitivnim značenjima i razmišljanjem, njegovo iskušenje i nedaća pretvorit će se u blagodat, pružit će mu se prilika da se osami sa svojim Gospodarom, osjeti slasti robovanja i skrušenog obraćanja Njemu, učvrsti vezu sa Njim, poveća nadu u Njegovu milost, uljepša svoje mišljenje o Njemu Uzvišenom i uradi mnoga dobra djela koja se ne daju ni opisati.

 

Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

 

Neke od stvari i postupaka koje olakšavaju onome ko je u iskušenju i nedaći, umiruju tugu, stimulišu moral i volju, okrepljuju srce i daju mu snagu:

 

1. Dova: Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti. Zato je pri pomračenju Sunca i drugim prirodnim čudima i događajima naređeno da se klanja namaz, dovi, traži oprost i udjeljuje sadaka.''

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''

4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.'' (El-Isra', 82.)

5. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove: ''A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!''' (El-Bekare, 155-156)

 

Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti' a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''


Zato Allahov robe stisni Zube,stisni jer ovdje nije vijecnost ,ovdje je prolaznost...malo odmorimo na ovom Dunjaluku i selimo,selimo na Vjecni Svijet.

Da,Vjecni bas tako...nema nazad,nema nazad da se pokajes,nema nazad da ucinis dobra djela i da se sacuvas losi,nema nazad da kazes tamo mi je bilo bolje.

Stisni Zube jer sbako tvoje iskusenje je jedna Ocijena u tvom Svijedocanstvu koje ces ponjeti sa sobom.Mislis lako doci na Dunjaluku do dobrog Posla ili velike Plate a da samo sjednes i cekas.Ne,Wallahi ne! Valja zavrsiti Osnovnu Skolu,pa Srednju Skolu,pa Fakultet i neznam sto pa da sjdnes i da znas da ti se isplatilo da sad uzivas.A sta si sve morao proci jel?

Tako je i sa Dunjaluckom Skolom i sa Svijedocanstvom za Ahiret,valja proci Skolu Zivota,snisnuti Zube i saburati ako hoces da vjecno na Ahiretu i Dzennetu da uzivas!

Zato nemoj da te zanese ovodunjalucko uzivanje prolazno pa da izgubis vjecno uzivanje u Dzennetu.Nemoj,sjedi i saberi i vjeruj isplati se da i ostane iskusan i sa Porodicom i Djecom,Zenom,Muzem,Poslom,Siromastvom,Zdravljem jer to je elhamdulillah sve plus za plusom za tvoj Sabur i Dzennet obecan.Makar je lakse kada znamo od koga dolaze Iskusnje,elhamdulillah od Uzvisenog Gospodara pa lakse ide jer nam On Uzviseni samo sa njima zeli dobro,da nas sacuva,nagradi,nauci pameti,vaspita i odgoji,odmakne od neceka ili nekoga sto nije dobro za nas pa tako ne zali i teguj kada si iskusan i kada Allah nesto udalji od tebe u tome je dobro samo vjeruj!

'A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!''' (El-Bekare, 155-156)



17.06.2018.

Sadaka je dokaz imana i vrijednost udjeljivanja sadake

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

 

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 

Sadaka je dokaz imana i vrijednost udjeljivanja sadake 

 

Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom naglašava da je ljude i džinne stvorio isključivo da Mu robuju i ibadet čine. Kao jedan od ibadeta i oblika pokornosti Svevišnjem navodi se i davanje sadake i pomaganje drugih u ime Gospodara Svevišnjeg. U narednih nekoliko ajeta vidjet ćemo šta konkretnije Kur’ani-kerim kaže o udjeljivanju i dijeljenju:

”Onima koji sadaku budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale i koji drage volje Allahu zajam budu davali – mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita.” (57:18)

”Lijepo je kad javno dijelite sadaku, ali je za vas bolje ako je dajete siromasima kad niko ne vidi, a On će preći preko nekih vaših loših postupaka. –A Allah dobro zna sve ono što radite.”(2:271)

”… i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji i kad su u izobilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – A Allah voli one koji dobra djela čine.” (3:133-134)

”Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bila šta što vi udijelite, Allah će, sigurno, za to znati.” (3:92)

”… a šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (34:39)

 

 

Zahvalnost pripada Allahu koji vjerniku uvijek pruža priliku za hajr i korisna djela, koji nagrađuje za sadaku i mnogostruko namiruje za nju, koji voli čestite i koji u svome Kitabu kaže:»Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete davali od onoga što volite»! (Alu Imran, 92. ajet). Hvala Allahu koji na zahvalnost uzvraća povećanjem:»Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno povećati»! (Ibrahim, 7. ajet).

 

Neka je salawat na najdarežljivije biće, koje kaže:»Sadaka neće umanjiti imetak»!

Sadaka donosi velike koristi, zavrijeđuje veliku nagradu i ima golem uticaj. Ona unosi radost u srce i davača i primaoca.

Ibrahim, a.s, bi dijelio najbolje što je imao, pa mu je neko rekao kako bi i malo manje bilo dovoljno, a on je odgovorio: «Kako ću od Allaha tražiti najbolje i najvrijednije sa onim što je kod mene najgore i bezvrijedno»!

 

1. Sadaka je dokaz imana.

 

Ako je sadaka rezultat iskrene želje da se nekome pomogne u ime Allaha, onda je ona dokaz imana. Dolazi od glagola sadaqa što znači potvrditi. Sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:»Sadaka je dokaz»!

Imam en-Newewi kaže:»Sadaka znači dokaz koji govori o imanu onoga ko je daje, jer munafik ne daje sadaku zato što je ne shvata vjernički. Onaj ko daje sadaku, on njome dokazuje iskrenost svoga vjerovanja. A Allah najbolje zna»!

 

2. Sadaka je moralna osobina Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Od Ibnu Abbasa, r. a, se prenosi da je rekao:»Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji od ljudi, a najviše je dijelio u ramazanu kad ga je Džibril, a. s, poučavao Kur'anu. Bio bi darežljiviji od plodnog vjetra».

 

3. Sadaka liječi bolest i otklanja nevolje.

 

Među najveće koristi sadake je to što ona može biti uzrok izliječenja bolesnika i što otklanja razne nevolje i iskušenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:»Liječite bolesne sadakom, imetak osiguravajte zekatom, a nevolje otklanjajte dovom».

Enes b. Malik: «Zaista Allah zbog sadake i čuvanja rodbinskih veza, insanu produžava život, štiti od teške smrti i od svega neželjenog i štetnog»!

Ibnul Qajjim, r. a, kaže:» Koji ljekar ne posmatra srce bolesnika i njegovo duhovno stanje, i koji bolesnike ne liječi sadakom, taj nije ljekar».

 

4. Onaj koji daje sadaku dobija nagradu iste vrste.

 

O tome govori hadisi kudsi u kojem Allah kaže:»Čovječe dijeli da ti dadnem»!

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:»Ko od mu'mina otkloni neku dunjalučku brigu ili nevolju, Allah će od njega otkloniti brige na kijametskom danu, ko nekome olakša teškoću, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na akhiretu. Ko pokrije nekome sramotu, Allah će njega pokriti i na dunjaluku i na akhiretu. Allah je robu na pomoći, sve dok rob pomaže svome bratu».

 

5. Meleki svakodnevno čine dovu za davaoca sadake.

 

U hadisu stoji:»Nema dana u kojem robovi osvanu, a da ne siđu dva meleka i jedan od njih govori:»Allahu naknadi onome ko dijeli», a drugi govori:»Allahu, daj propast onome ko uskraćuje».

6. Sadaka uvećava imetak i donosi rizk.

 

Allah kaže:»Ko će Allahu dati lijep zajam, pa da mu mnogostruko vrati»! (al-Bekare, 245. ajet). Allah takođe kaže:»Šejtan vam samo siromaštvo obećava i razvrat naređuje, a Allah obećava oprost od Njega i veliku dobrotu. Allah je zaista neovisan i sve zna»! (al-Bekare, 268. ajet).

 

Ibnul Qajjim kaže:»Allah obećava oprost grijeha i veliku dobrotu tako što će mnogostruko više naknaditi nego što je insan dao, kako na akhiretu tako i na dunjaluku».

Allah kaže i ovo:»Što god da podijelite, On će vam naknaditi, jer On je najbolji opskrbnik»! (Sebe', 39. ajet). Komentarišući ovaj ajet, Ibnu Kethir kaže:»Što god da podijelite od onoga što vam je naredio i što vam je dozvoljenim učinio, On će vam to naknaditi povećanjem na dunjaluku, a nagradom na akhiretu».

 

7. Sadaka briše grijehe i povećava stepene.

Allah kaže:»Uzmi iz njihova imetka sadaku (zekat), da ih time očistiš i uzdigneš». (at-tawba, 103. ajet).

U komentaru ovog ajeta, As-Sa'di kaže:»Da ih očistiš od grijeha i lošeg ponašanja i da ih uzdigneš na veći nivo ponašanja, da čine bolja djela, kako bi im se povećala nagrada na dunjaluku i na akhiretu i kako bi im se povećao imetak».

Poslanik u hadisu kaže:»Sadaka gasi grijehe, kao što voda gasi vatru».


8. Sadaka ublažava srdžbu Gospodara i štiti od teške smrti.

 Od Enesa b. Malika se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:»Sadaka zaista gasi srdžbu Gospodara i otklanja tešku smrt».

Ebu Umame, r.a, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:»Činjenje dobrih djela štiti od lošeg i teškog kraja, tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara, a čuvanje rodbinskih veza produžava život».

 

9. Sadaka će biti uzrok spasa na sudnjem danu.

 Allah kaže:" i hranu su davali - mada su je i sami željeli - siromahu i siročetu i sužnju.Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi”. (al-Insan, 8-12. ajeti).

Ukbe b. Amir, r. a, kaže:»Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad kaže:»Svaki će čovjek biti u hladu svoje sadake, sve dok se ljudima ne presudi». «Zaštitite se vatre makar sa pola hurme»!

 «Ako musliman obuče siromašna muslimana, Allah će ga obući odjećom dženneta, ako nahrani gladnog muslimana, Allah će njega nahraniti plodovima dženneta, ako napoji žednog muslimana, Allah će njega napojiti sa zapečaćenog džennetskog napitka». (et-Tirmizij).

Ebu Zerr el-Gaffari:»Nikad se na Zemlji ne podijeli sadaka, a da je sedamdeset šejtana ne pokuša spriječiti»!

«Ko zna šta hoće i vjeruje u to, taj ne žali truda i žrtve»!

 

 Adabi dijeljenja sadake

 

- Iskrenost. Bitno je da sadaku dajemo radi Uzvišenog Allaha a ne da bi se prikazivali i hvalisali pred ljudima.

- Tajno dijeljenje sadake kako bi čovjek bio zaštićen od rija’(pretvaranja).

- Da bude iz halal imetka

- Dijeljenje najboljeg i najdražeg imetka

- Da se daje draga srca i nasmijana lica

- Da čovjek ne kvari svoju sadaku prigovaranjem i pogovaranjem

- Da čovjek ukoliko je dao više imetka da ne smatra da je učinio nešto posebno veliko.Nikad ne znamo šta će i koliko će Allah Uzvišeni od toga primiti. Sve ovisi o našoj bogobojaznosti i iskrenosti koju ne možemo od Svevišnjeg sakriti.

- Da se ne potcjenjuje ništa od sadake, pa makar udijelio i nešto neznatno (malo)

- Da sadaku koju daje učini trajnom sadakom poput vakufa i slično, kako bi od nje imao i veliki udio u nagradi i nakon svoje smrti.

- Da se da sadaka onome ko je stvarno zaslužuje i onome ko će je stvarno iskoristiti u pokornosti Gospodaru, a ne onom ko nema potrebe za njom, niti onima koji su asije (griješnici) prema Allahu i zagovarači novotarija u vjeri.

 

Sadaku dajemo i za naše umrle

Sadaku dajemo u ime Allaha dž.š. radi potpomaganja borbe na Božijem putu, zarad da’ve (pozivanja ljudi u Istinu), za gradnju džamija, za brigu o siročadi (jetimima) i udovicama, te za potpomaganje siromaha i dijeljenje hrane, vode i odjeće istima. Sadakom se smatra i davanje zajma onima koji imaju potrebu, te opraštanje duga onima koji nisu u mogućnosti da nam ga vrate.

Pored ovih vidova sadake Muhammed a.s. je u svojim hadisima spomenuo i druge oblike hajrata koje možemo učiniti a pišu nam se u sadaku, ali o njima će biti riječi drugi put, inša Allah.

Smatram bitnim spomenuti i to da je islamska ulema saglasna na tome da umrli imaju koristi od sadake koju živi daju za svoje umrle.

Sadaka koju dajemo za naše umrle će biti veliki poklon našim merhumima, i uz dovu za oprost grijeha, veliki hajr zbog kojim će im Uzvišeni Allah opraštati određene grijehe koje su imali pri sebi. O tome govore brojni hadisi Allahova Poslanika a.s. Stoga, dijelimo sadaku za naše umrle i učimo dove za oprost njihovih grijeha onako kako je to činio Resulullah s.a.v.s. To će biti veliki hajr za njih, veliki hajr za nas, a vallahi i veliko dobro onima kojima se daje sadaka i udjeljuje, jer je u današnje vrijeme veliki broj onih kojima je potrebno pomoći i izaći u susret. Na bilo koji vjerom dozvoljen i preporučen način.

Allahu moj, učini nas od onih koji udjeljuju i pomažu drugima isključivo u ime Tebe, te nam daj iskrenosti i takvaluka da to činimo onako kako Ti to najviše voliš, i učini nas od onih koji će, zbog svoje sadake i davanja, biti u Tvom hladu kada drugog hlada osim Tvoga ne bude bilo !


Allahumme Amin

12.06.2018.

Propisi vezani za dan Bajrama i obavljanje Bajrama

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu


Propisi vezani za dan Bajrama i obavljanje Bajrama

Na propisanost klanjanja bajram namaza ukazuju dokazi iz Kur'ana, sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, te konsenzus islamskih učenjaka.

Muslimani imaju dva godišnja praznika – Ramazanski i Kurbanski bajram. Za ove dane, dane Bajrama, vezuju se određeni propisi koje bi trebao poznavati svaki musliman, stoga ćemo u što kraćim crtama pojasniti ove propise, bez ulaženja u rasprave učenjaka o pojedinim pitanjima. Bajram je propisan kao dan veselja za muslimane, dan zahvale Uzvišenom što smo uspješno završili jedan od dva velika ibadeta, ili ispostili ramazan ili proveli deset dana zul-hidždžeta u pokornosti Allahu. To su dvije velike sezone i prilike za činjenje ibadeta i postizanje Allahovog oprosta, a koji bi trebao da bude životni cilj svakog muslimana. Muslimani tokom godine nemaju drugih praznika osim dva Bajrama, hadžijskog i ramazanskog. Ako znamo to, onda nam je kristalno jasno koliko su muslimani ponizili sami sebe tako što su zapostavili dostojanstveno proslavljanje svojih praznika, a objeručke prihvatili obilježavanje nevjerničkih.

Naša djeca očekuju paketiće povodom Nove godine, a često te paketiće ne dobiju za Bajram. I tako se naša djeca, nevina i nedužna, odgajaju da vole i željno očekuju praznike drugih, praznike sa kojima muslimani nemaju ništa zajedničko, koji su često predstavljeni i kao meðunarodni, a u suštini su praznici, u najvećem broju, kršćana, ali i drugih vjerskih i ideoloških skupina. Zato postoji izuzetno velika potreba da se muslimanima pojasni pitanje obilježavanja raznih praznika, kako bi mogli razlikovati svoje od tuðih, te kako ne bi izgubili svoj identitet, što se, nažalost, uveliko događa.


PRAVNI PROPISI VEZANI ZA DAN BAJRAMA I OBAVLJANJE BAJRAM-NAMAZA

Na propisanost klanjanja bajram-namaza ukazuju dokazi iz Kur'ana, sunneta Allahovog Poslanika, te konsenzus islamskih učenjaka.
Dokaz iz Kur'ana:

Riječi Uzvišenog : ''Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.'' (El-Kevser, 1-2.)

Katade, rhm., poznati komentator Kur'ana, rekao je da se riječ ''moli'' odnosi na klanjanje bajram-namaza.


Dokaz iz sunneta:

Što se tiče hadisa koji ukazuju na propisanost bajram-namaza, oni su mnogobrojni i dosežu granicu mutevatir hadisa. Jedan od njih je hadis Ibn Abbas, r.a., u kojem on navodi: ''Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, r.a,. i svi su klanjali bajram-namaz prije bajramske hutbe.'' (Buhari)

Mnogi islamski učenjaci spomenuli su jednoglasan stav, konsenzus, islamskih učenjaka po pitanju propisanosti klanjanja bajram-namaza.


PROPIS BAJRAM-NAMAZA

Nakon što smo naveli predaje i stavove koji potvrðuju propisanost bajram-namaza, odnosno da je utemeljena praksa u islamu, pitanje koje se samo nameće jeste kakav je propis bajram-namaza u islamu, odnosno da li je stroga obaveza (farz ajn) muslimanu klanjati bajram-namaz ili je to kolektivna obaveza (farz kifaje) ili, pak, pritvrðeni sunnet?

Po ovom pitanju su islamski pravnici zauzeli različite stavove. Jedni su smatrali da je klanjanje bajram-namaza stroga obaveza svakom punoljetnom muslimanu, drugi da je to kolektivna obaveza (ako bi ga klanjala jedna skupina muslimana, time spada obaveza sa ostalih, a ako niko ne bi klanjao, svi bi bili grješni), dok je većina islamskih učenjaka smatrala klanjanje bajram-namaza pritvrðenim sunnetom, a ovog stava bili su: malikijska, šafijska, bukvalistička pravna škola, Ebu Jusuf i Es-Serhasi – pravnici hanefijske pravne škole, i drugi učenjaci selefa. Medjutim, bez obzira na različitost stavova i dokaza kojima su učenjaci potkrepljivali svoje stavove, sama činjenica da je klanjanje bajram-namaza, u najmanju ruku, pritvrdjeni sunnet, dovoljna je da nam ukaže na vrijednost bajram-namaza.

Spomenut ćemo samo neke od dokaza koje su pravnici spomenuli u dokazivanju svojih stavova, kako bismo ukazali na veličinu bajram-namaza u islamu.

Citirani ajet, koji smo naveli kao dokaz propisanosti bajram-namaza, došao je u naredbenoj formi (imperativu): ''...zato se Gospodaru svome moli'', a u islamu je osnova da je ibadet, koji se nareðuje u formi imperativa, obavezan (vadžib) sve dok ne bude postojao drugi argument koji tu naredbenu formu ublažava i spušta taj ibadet sa stepena vadžiba na stepen pohvalnog čina.

Od Ummu Atijje, r.a., prenosi se da je rekla: ''Naredio nam je Poslanik, alejhis-selam, da mlade djevojke izaðu na bajramsku musallu iz svojih odaja, pa čak i da žene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.'' (Buharija)

Dakle, uočljivo je da Ummu Atijja u ovom hadisu kaže ''naredio nam je'', što jasno ukazuje na propisanost i veličinu bajram-namaza u islamu, te potkrepljuje mišljenja onih učenjaka koji su smatrali da je obavezno klanjanje bajram-namaza.

Na osnovu ovog hadisa odreðeni broj učenjaka smatrao je obaveznim dolazak na bajram-namaz, ne praveći razliku izmedju muškarca i žene. Ovaj hadis, u najmanju ruku, ukazuje da je propisano prisustvovanje žena bajram-namazu.

Prisustvovanje žena bajram-namazu je ibadet koji je, nažalost, u velikoj mjeri zapostavljen u našim krajevima i treba ga oživljavati, a naročito u mjestima u kojima postoji adekvatan prostor za klanjanje bajram-namaza .

Nakon što smo spomenuli dokaze koji ukazuju na propisanost ovog ibadeta, te pitanje propisa bajram-namaza, navest ćemo hronološkim redom najvažnije propise koji se vezuju za ovo poglavlje, od čovjekovog izlaska iz kuće, pa do klanjanja namaza i povratka kući.


KUPANJE PRIJE ODLASKA NA BAJRAM-NAMAZ

Mnogi hadisi ukazuju da je kupanje povodom Bajrama bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam. No, svi hadisi na tu temu su daif (slabi), te se ne mogu koristiti kao šerijatski argumenti. Šejh Albani detaljno je spomenuo slabost svih ovih hadisa u knjizi ''Irvaul-galil'' (1. tom, str. 174.). U vjerodostojnim predajama zabilježeno je od Ibn Omera, Alije, r.a., i još nekih učenjaka iz prvih generacija da su smatrali pohvalnim kupanje povodom bajram-namaza. čak su neki učenjaci spomenuli konsenzus islamskih pravnika da je pohvalno i lijepo okupati se za bajram-namaz.

Analogija je jedan od validnih dokaza koji ukazuje da je pohvalno kupanje za bajram. Kao što je propisano, a po nekim učenjacima je to vadžib, kupanje prije odlaska na džumu, tako je isto propisano kupanje za bajram-namaz, jer razlog zbog kojeg je nareðeno kupanje za džuma-namaz je prisutan i u bajramskom okupljanju ljudi na jednom mjestu.

Najbolje vrijeme za kupanje je nakon sabah-namaza za one koji to mogu učiniti i to im neće štetiti, a ako ne mogu, dozvoljeno im je da se okupaju u noći prije Bajrama.


KAKO ĆE SE OBUĆI ONAJ KO IDE NA BAJRAM?

Sunnet je da se čovjek lijepo obuče kada krene na bajram-namaz. čovjek bi za Bajram trebao obući najljepšu odjeću koju posjeduje. Na to nam indirektno ukazuje hadis Omera, r.a., u kojem je spomenuto da je on bio na pijaci i vidio da se prodaje svileni ogrtač, te ga je uzeo i donio Poslaniku, alejhis-selam. Zatim je rekao Poslaniku: ''Kupi sebi ovaj ogrtač, kako bi ga mogao oblačiti kada ideš na bajram-namaz i kada ti dolaze delegacije'', pa mu je Poslanik rekao: ''To oblače samo oni koji nemaju nikakvog udjela na onom svijetu.'' (Buharija i Muslim) U ovom hadisu Allahov Poslanik odbio je ovaj ogrtač jer je bio od svile, a u isto vrijeme vidimo da Poslanik nije negirao govor Omera, r.a., kada mu je spomenuo da se lijepo obuče za Bajram, te kada dočekuje delegacije. Mnogo je drugih hadisa u kojima se navodi da je Poslanik za Bajram oblačio najljepšu odjeću koju je posjedovao, da je imao ogrtač koji je oblačio samo za Bajram, da je naredio da se za Bajram oblači najbolja odjeća koju čovjek posjeduje, ali svi hadisi koji su došli u po ovom pitanju su slabi (daif). Meðutim, to ne negira ovaj propis, jer smo već naveli da na ovaj propis ukazuje spomenuti hadis Omera, r.a., koji su zabilježili Buharija i Muslim. Zato, skoro da ne možemo naći knjigu islamskog prava (fikha) u kojoj se ne navodi da je pohvalno da čovjek za Bajram obuče najljepšu odjeću, da se namiriše i da očisti zube.


TREBA LI POJESTI NEŠTO PRIJE POLASKA NA BAJRAM-NAMAZ?

Sunnet je da osoba koja je krenula na ramazanski bajram-namaz pojede nešto prije nego što izaðe iz kuće. Allahov Poslanik prakticirao je da pojede nekoliko datula prije izlaska iz kuće.

Enes, r.a., kaže: ''Allahov Poslanik za Ramazanski bajram nikada nije izlazilo dok prethodno ne bi pojeo nekoliko datula.'' U jednoj predaji se dodaje: ''Prekidao bi na neparnom broju.'' (Buharija)

Ovaj sunnet je zasigurno veoma zapostavljen, iako je njegovo prakticiranje u današnjem vremenu dosta olakšano, zato se trebamo potruditi i na vrijeme kupiti datule kako bismo oživjeli ovaj zapostavljeni sunnet. Ako čovjek ne bi imao datula, pojest će bilo šta kako bi opet ispunio ovaj sunnet. Islamski učenjaci zauzeli su jednoglasan stav da je sunnet prilikom izlaska na Ramazanski bajram pojesti nešto prije izlaska iz kuće.

S druge strane, ovaj propis se razlikuje kada je u pitanju izlazak na Kurban-bajram. Tada je sunnet odgoditi jelo poslije obavljanja bajram-namaza. Na to ukazuje hadis Burejde ibn Hasiba, r.a: ''Poslanik za Ramazanski bajram nikada nije izlazio dok ne bi prethodno nešto pojeo, niti bi za Kurbanski bajram šta jeo sve dok ne bi klanjao.'' (Tirmizi, br. 542, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani) Ibn Rušd spomenuo je konsenzus učenjaka i po ovom pitanju, iako je to upitno, jer je poznato da je bilo onih koji su prigovorili svim predajama koje govore o tome da ne treba ništa jesti dok se ne klanja bajram-namaz.

Pohvalno je da čovjek porani u džamiju kako bi na taj način osigurao mjesto u prvom saffu, a na taj način će se sačuvati od kašnjenja na namaz koje se nerijetko dogaða.

ODLAZAK NA BAJRAM

Sunnet Allahovog Poslanika je da se ide pješice na bajram-namaz, ne koristeći nikakvo prijevozno sredstvo. Naravno, ovako će se postupiti u slučaju da čovjeku ne šteti hodanje, ili da nije veoma daleko od džamije, toliko da bi mu pješačenje od kuće do džamije predstavljalo poteškoću. I ovaj sunnet je, takoðer, sa razvojem tehnologije postao veoma zapostavljen te se zato treba potruditi da ga oživimo svojom praksom. Na ovaj propis ukazuje hadis Alije, r.a., u kojem kaže: ''Od sunneta je da se ide pješice na bajram.'' (Tirmizi, br. 530, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

Naravno, treba napomenuti da se korištenjem prijevoznog sredstva prilikom odlaska na bajram-namaz ne čini ništa što je zabranjeno ili pokuðeno, ali se time izostavlja prakticiranje sunneta.


DOLAZAK ŽENA I DJECE NA BAJRAM

Sunnet je da bajram-namazu prisustvuju i žene, i po ovom pitanju nema razlike da li su one stare ili mlade, ali pod uvjetom da u njihovom izlasku nema nikakvih šerijatskih prekršaja, kao što je, recimo, nepropisno oblačenje, šminkanje, mirisanje i dr. Na to ukazuje prethodno spomenuti hadis Ummu Atijje, r.a., u kojem je navela: ''Naredio nam je Poslanik, alejhis-selam, da mlade djevojke izaðu na bajramsku musallu iz svojih odaja, pa čak i da žene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.'' (Buharija)

Djeci je, također, dozvoljeno da prisustvuju bajram-namazu. Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a., u kojem se navodi da je upitan: ''Jesi li prisustvovao bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom?'', pa je odgovorio: ''Da.'' (Buharija) Svakako da roditelji i staratelji djece trebaju paziti na djecu i njihovo ponašanje, kako ne bi ometali druge ili odvlačili njihovu pažnju.
Sunnet je, takoðer, po mišljenju većine islamskih učenjaka, da se donose tekbiri od izlaska iz kuće pa sve dok ne počne bajramska hutba, na osnovu riječi Uzvišenog: ''Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da odreðeni broj dana ispunite, ida Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.'' (El-Bekare, 185.)


Na kraju Ramazana Allah je propisao da se čovjek posveti Ibadetima i činjenju dobrih djela, a od njih su:

1-Tekbir od zalaska Sunca noći u oči dana Bajrama pa sve do samog klanjanja Bajrama, rekao je Allah Uzvišeni:

وَلِتُكْمِلُوا الْعِدَّةَ وَلِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَىٰ مَا هَدَاكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ [٢:١٨٥]

„Da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“ (Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 185).

Od tih tekbira koji su propisani da se uče jeste: ALLAHU EKBER ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLALLAH, VALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER VELILLAHI HAMD.

2-Zekatu Fitr: A ona je jedan Sa'a hrane dok je to u kilogramima: 2 kilograma i 40 grama od dobre hrane. Ovaj zekat se daje i najbolje je da se to čini jutro prije nego se klanja Bajram namaz po hadisu Ibn Omera, radijjallahu anhuma:

عن ابْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا: أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَمَرَ بِزَكَاةِ الْفِطْرِ قَبْلَ خُرُوجِ النَّاسِ إِلَى الصَّلَاةِ.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da damo Zekatu-l-Fitr prije nego što ljudi izađu da klanjaju namaz (Bajram).“[1]

Također dozvoljeno je da se to dadne prije Bajrama na dan ili dva dana shodno hadisu koji bilježi imam Buhari, rahmetullahi alejhi.

3-Bajram namaz: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se klanja i to za muškarce i žene, što upućuje na propisanost ovoga ibadeta. Stav Šejhu-l-islama Ibn Tejmijje, rahimehumullahu, jeste da je BAJARAM VADŽIB za sve muslimane i da je to FARD AJN. Ovo je također mezheb Ebu Hanife a i stav po jednoj predaji imama Ahmeda i Ibn Kajjima.

Od stvari koje također upućuju na to da je Bajram namaz važan jeste i hadis Ummu Atije, radijjallahu anha, ona je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da za vrijeme Bajrama (Ramazanskog i Kurbanskog) izađemo: i one koje imaju hajz a i one koje su bolesne (imaju neke poteškoće). Žene koje imaju hajz će da se udalje malo od mjesta klanjanja i tako će da budu prisutne u dobru i veselju muslimana. Pa sam rekla o Allahov Poslaniče: Uputi nas šta da čini ona koja nema džilbab (haljinu)? Pa je rekao sallallahu alejhi ve sellem: „Neka je njena sestra obuče (posudi) džilbabom (haljinom).“ Muttefekun alejhi

Od sunneta je da se pojede nekoliko datula, odnosno neparan broj njih prije nego što se izađe na mjesto klanjanja na osnovu hadisa Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg prenosi Enes, radijjallahu anhu:

عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ قَالَ كَانَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: لَا يَغْدُو يَوْمَ الْفِطْرِ حَتَّى يَأْكُلَ تَمَرَاتٍ وَيَأْكُلُهُنَّ وِتْرًا.

„Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije izlazio na namaz na dan Bajrama sve dok ne bi pojeo nekoliko datula (temri) a jeo ih je neparan broj.“[2]

Također, od sunneta za čovjeka jeste da se uljepša i da obuče najljepšu odjeću kao što se to navodi u hadisu Ibn Omera, radijjallahu anhuma, gdje je rekao: „Kupio je Omer džubbe (ogrtač) na pijaci pa je otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te mu rekao: O Allahov Poslaniče: Uzmi ovaj ogrtač uljepšaj se na dan bajrama i kada imaš delagacije! Pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ova odjeća je za one koji na onom svijetu neće imati ništa.“ Buhari

A ovo je rekao zato što je ta odjeća bila od SVILE. Imam Buhari je naslovio jedno poglavlje u svome Sahihu, poglavlje o uljepšavanju za bajrame.

Rekao je Ibn Hadžer, rahimehumullahu: „Prenosi Ibn Ebi Dunja i Bejheki sa ispravnim lancem prenosilaca do Ibn Omera, radijjallahu anhu, da je on imao običaj da oblači najljepšu odjeću tokom bajrama.“

Kada je u pitanju žena i njen izlazak na bajrame onda mora da bude suprotno rečenom što se odnosi za muškarca i uljepšavanje. Dakle njoj je naređeno da izlazi propisno obučena bez da se uljepšaje i miriše shodno hadisima koji govore o toj temi.

Od sunneta je također da čovjek ide na Bajram namaz piješice bez da jaše ili ide prevoznim sredstvom osim ako za to ima potrebu kao daljina mesdžida (opravdan šerijatski razlog) na osnovu riječi Alije, radijjallahu anhu: „Od sunneta je da se ide na Bajram namaz hodeći.“[3]

Tako da je mnogo učenjaka uzelo stav shodno hadisu da je mustehab da se ide piješice na namaz.

I obaveza je da čovjek pri odlasku na bajram namaz ide jedni putem a drugim da se vraća na osnovu hadisa Džabira, radijjallahu anhu:

عن جابر قال:كان النبي صلى الله عليه و سلم إذا كان يوم عيد خالف الطريق

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi nastupio bajram jednim putem išao na namaz a drugim bi se vraćao kući po obavljenom namazu.“[4]



Rekao je Ibn Redžeb, rahimehumullahu: "Mnogo je islamski učenjaka smatralo da čovjek kada izađe na bajram namaz ukoliko odu jednim putem na namaz da se drugim mimo toga puta vrate i ovo je stav Malika, Šafije, Sevrija i Ahmeda rahimehullahu."

Također od stvari koje su MUSTEHAB jeste i po završenom namazu da se čestita bajram i nastupajući blagdani.

Od Muhammed Ibn Zijada se prenosi da je rekao: „Bio sam sa Ebu Umamom El-Bahilijom i drugim ashabima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su oni kada bi se vratili sa bajram namaza govorili jedni drugima: TEKABBELLAHU MINNA VE MINKUM.“ Rekao je imam Ahmed sened ovoga hadisa je dobar.

Rekao je Ibn Redžeb, rahimehumullahu: „Prenosi se od ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tabina da su oni tokom bajram namaza susretali jedni druge i dovili jedni drugima da Allah primi i Kabul učini njihove ibadete.“



[1] Sahih Buhari 3/583

[2] Sahih Buhari 2/367

[3] Tirmizi i kaže: Ovaj hadis je Hasenu Sahih

[4] Buhari 1/334


Molim Allaha, azze ve dželle, da primi naše ibadete: namaz, post, zekat, dove... i sva druga dobra dijela, a da nam oprosti i preko hrđavi postupaka pređe On, azze ve dželle, je Svemogući, Milostivi, Samilosni!

 

Allahumme AMIN.

Prateci Video:

 

https://www.youtube.com/watch?v=CjzTKDfAgD8


https://www.youtube.com/watch?v=Obb8A2UvGtk

 

 

 

12.06.2018.

Pa Ibadet je i nakon Ramazana!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Pa Ibadet je i nakon Ramazana!

 

I još jedan mjesec Ramazan napušta nas i odlazi svojim danima, satima, minutama i sekundama a uistinu bio je mjesec, odnosno sezona ibadeta i dobrih djela, no vrijeme činjenja ibadeta s Ramazanom ne prestaje (ne bi smjelo). Čovjekov život je čitav prilika i vrijeme u kome on čini ibadete i djela koja ga primiču Allahovom zadovoljstvu, a nije ibadet vezan samo za mjesec Allahove milosti, za Ramazan, nego naprotiv za čitav život kao što je rekao Allah Uzvišeni:
وَاعْبُدْ رَبَّكَ حَتَّىٰ يَأْتِيَكَ الْيَقِينُ [١٥:٩٩]
„I sve dok si živ, Gospodaru svome ibadet čini!“

I na tebi je o brate muslimanu da nastaviš sa činjenjem dobrih djela: namazom, postom, dijeljenjem sadake, zikrom, učenjem Kur'ana i drugim vidovima ibadeta. Od znakova primljenoga djela jeste da dobro djelo prati drugo dobro djelo, pa iskoristi svoj život prije nego mu dođe davno zapisani edžel (sudbina), svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti. Rekao je Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem:
عن عمرو بن ميمون الأودي قال قال رسول الله صلى الله عليه و سلم لرجل وهو يعظه: اغتنم خمسا قبل خمس شبابك قبل هرمك وصحتك قبل سقمك وغناك قبل فقرك وفراغك قبل شغلك وحياتك قبل موتك.
„Iskorisiti pet stvari prije pet drugih: svoju mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogastvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i svoj život prije smrti.“1.

O vi postači, i oni koji svoje noći provodite u klanjaju, ako je mjesec Ramazan bio sezona ibadeta tako je i cijela godina vrijeme u kome se stiče i radi za vječnu kuću, i tebi se sada obraćam da nakon mjeseca

Ramazana budeš od onih koji će da čine dobra dijela od kojih su:

1-Post šest dana mjeseca Ševala: U vjerodostojnoj zbirci hadisa od imama Muslima bilježi se hadis:
عَنْ أَبِى أَيُّوبَ الأَنْصَارِىِّ - رضى الله عنه - أَنَّهُ حَدَّثَهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- قَالَ «مَنْ صَامَ رَمَضَانَ ثُمَّ أَتْبَعَهُ سِتًّا مِنْ شَوَّالٍ كَانَ كَصِيَامِ الدَّهْرِ».
„Ko bude postio mjesec Ramazan a potom to poprati postom šest dana mjeseca Ševala ima nagradu kao da je postio godinu čitavu.“2.

2-Post tri dana od svakoga mjeseca: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ أَبِى قَتَادَةَ رَجُلٌ أَتَى النَّبِىَّ -صلى الله عليه وسلم- قَالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- «ثَلاَثٌ مِنْ كُلِّ شَهْرٍ وَرَمَضَانُ إِلَى رَمَضَانَ فَهَذَا صِيَامُ الدَّهْرِ كُلِّهِ صِيَامُ يَوْمِ عَرَفَةَ أَحْتَسِبُ عَلَى اللَّهِ أَنْ يُكَفِّرَ السَّنَةَ الَّتِى قَبْلَهُ وَالسَّنَةَ الَّتِى بَعْدَهُ وَصِيَامُ يَوْمِ عَاشُورَاءَ أَحْتَسِبُ عَلَى اللَّهِ أَنْ يُكَفِّرَ السَّنَةَ الَّتِى قَبْلَهُ».
„Tri dana od svakoga mjeseca, Ramazan do Ramazana – ovo je post čitave godine. Post dana Arefata kod Allaha se računa i On oprašta godinu prije i godinu poslije, dok je post dana Ašure vrijednosti kod Allaha da On oprašta godinu prije toga.“3.

Rekao je Ebu Hurejre, radijjallahu anhu:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ قَالَ: أَوْصَانِي خَلِيلِي بِثَلَاثٍ لَا أَدَعُهُنَّ حَتَّى أَمُوتَ صَوْمِ ثَلَاثَةِ أَيَّامٍ مِنْ كُلِّ شَهْرٍ وَصَلَاةِ الضُّحَى وَنَوْمٍ عَلَى وِتْرٍ.
„Oporučio mi je moj prijatelj (Muhammed sallallahu alejhi ve sellem) tri stvari, te da ih ne ostavim sve dok sam živ: Tri dana posta u svakom mjesecu, Duha namaz i da ne spavam sve dok ne klanjam Vitr.“4.

Dok je najbolje da ta tri dana budu trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan u mjesecu na osnovu hadisa Ebu Zerra, radijjallahu anhu:
عَنْ يَحْيَى بْنِ سَامٍ قَالَ سَمِعْتُ مُوسَى بْنَ طَلْحَةَ يَقُولُ سَمِعْتُ أَبَا ذَرٍّ بِالرَّبَذَةِ يَقُولُ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- :«يَا أَبَا ذَرٍّ إِذَا صُمْتَ مِنَ الشَّهْرِ ثَلاَثَةَ أَيَّامٍ فَصُمْ ثَلاَثَ عَشْرَةَ ، وَأَرْبَعَ عَشْرَةَ ، وَخَمْسَ عَشْرَةَ».
„O Ebu Zerr, ukoliko postiš od mjeseca tri dana onda posti trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan.“5.

3-Post Ponedjeljkom i Četvrtkom: Od Aiše, radijjallahu anha, se prenosi da je rekla:
„Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je gledao da posti Ponedjeljak i Četvrtak.“6. Bilježi se hadis također od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
عن أبي هريرة : أن رسول الله صلى الله عليه و سلم قال: تُعْرَضُ الْأَعْمَالُ يَوْمَ الِاثْنَيْنِ وَالْخَمِيسِ فَأُحِبُّ أَنْ يُعْرَضَ عَمَلِي وَأَنَا صَائِمٌ.
„Allahu se predočaju djela Ponedjeljkom i Petkom pa ja želim (volim) da se moja djela Allahu predoče dok ja postim.“7.


4-Post dana Arefata i dana Ašure: Prenosi se hadis koji bilježi imam Muslim, rahimehullahu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan o postu dana Arefata pa je rekao: „On je kefaret (otkup) za prošlu godinu i ono što preostaje (tu godinu).“
A također je upitan o postu na dan Ašure pa je kazao: „On je kefaret (otkup) za prošlu godinu.“


5-Post mjeseca Muharema: U vjerodostojnoj zbirci hadisa od imama Muslima bilježi se hadis da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ - رضى الله عنه - قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- «أَفْضَلُ الصِّيَامِ بَعْدَ رَمَضَانَ شَهْرُ اللَّهِ الْمُحَرَّمُ وَأَفْضَلُ الصَّلاَةِ بَعْدَ الْفَرِيضَةِ صَلاَةُ اللَّيْلِ».
„Najbolji post nakon mjeseca Ramazana je post Allahova mjeseca Muharema, a najbolji namaz nakon obaveznog (Farza) je noćni namaz.“8.

6-Post mjeseca Ša'bana: U vjerodostojnim zbirkama hadisa od Aiše, radijjallahu anha, se prenosi da je kazala:
عَنْ عَائِشَةَ أُمِّ الْمُؤْمِنِينَ، أَنَّهَا قَالَتْ: كَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم: يَصُومُ حَتَّى نَقُولَ لاَ يُفْطِرُ، وَيُفْطِرُ حَتَّى نَقُولَ لاَ يَصُومُ، وَمَا رَأَيْتُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم اسْتَكْمَلَ شَهْرًا قَطُّ إِلاَّ رَمَضَانَ، وَمَا رَأَيْتُهُ أَكْثَرَ صِيَامًا مِنْهُ فِي شَعْبَانَ.
„Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi postio tako da bi rekli da ne iftari, a tako bi često jeo da bi rekli da ne posti nikada. I nisam vidjela Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je upotpunio postom neki mjesec osim Ramazana. I nisam ga vidjela da više posti osim u mjesecu Ša'banu.“9.


7-Davudov post: Dan posta potom dan iftara.
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو - رضى الله عنهما - أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- قَالَ لَهُ «صُمْ أَفْضَلَ الصِّيَامِ عِنْدَ اللَّهِ صَوْمَ دَاوُدَ - عَلَيْهِ السَّلاَمُ - كَانَ يَصُومُ يَوْمًا وَيُفْطِرُ يَوْمًا».
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Abdullah Ibn Amru, radijjallahu anhu: „Posti najbolji post kod Allaha – Davudov post, on je postio jedan dan a drugi dan iftario.“10.

8-Noćni namaz u svakoj noći godine: U vjerodostojnoj zbirci hadisa od imama Muslima bilježi se hadis:
عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ - رضى الله عنه - قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- «أَفْضَلُ الصِّيَامِ بَعْدَ رَمَضَانَ شَهْرُ اللَّهِ الْمُحَرَّمُ وَأَفْضَلُ الصَّلاَةِ بَعْدَ الْفَرِيضَةِ صَلاَةُ اللَّيْلِ».
„Najbolji post nakon mjeseca Ramazana je post Allahova mjeseca Muharema, a najbolji namaz nakon obaveznog (Farza) je noćni namaz.“
Također u vjerodostojnim zbirkama hadisa od imama Buharija i Muslima bilježi se hadis:
عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- قَالَ « يَنْزِلُ رَبُّنَا تَبَارَكَ وَتَعَالَى كُلَّ لَيْلَةٍ إِلَى السَّمَاءِ الدُّنْيَا حِينَ يَبْقَى ثُلُثُ اللَّيْلِ الآخِرُ فَيَقُولُ مَنْ يَدْعُونِى فَأَسْتَجِيبَ لَهُ وَمَنْ يَسْأَلُنِى فَأُعْطِيَهُ وَمَنْ يَسْتَغْفِرُنِى فَأَغْفِرَ لَهُ ».
„Naš Gospodar se spušta svake noći na dunjalučko Nebo u zadnjoj trećini noći te kaže: Ko će da me zamoli (pozove) pa da mu se odazovem, ko će da zatraži pa da mu dam, ko će da zatraži oprosta pa da mu oprostim.“11.


Noćni namaz obuhvata sav dobrovoljan namaz i Vitr namaz. Najmanji vid Vitr namaza je da se klanja jedan rekat pa i više sve do jedanaest ili trinaest rekata.

9-Pritvrđeni sunneti koji se klanjaju uz obavezne namaze: a njih je dvanaest rekata: 4 prije Podne namaza, 2 rekata poslije Podne namaza, 2 rekata poslije Akšam namaza, 2 rekata poslije Jacije namaza i 2 rekata prije Sabah namaza.
Od Ummu Habibe, radijjallahu anha, se prenosi da je rekla: „Čula sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
عَنْ أُمِّ حَبِيبَةَ زَوْجِ النَّبِىِّ -صلى الله عليه وسلم- أَنَّهَا قَالَتْ سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- يَقُولُ « مَا مِنْ عَبْدٍ مُسْلِمٍ يُصَلِّى لِلَّهِ كُلَّ يَوْمٍ ثِنْتَىْ عَشْرَةَ رَكْعَةً تَطَوُّعًا غَيْرَ فَرِيضَةٍ إِلاَّ بَنَى اللَّهُ لَهُ بَيْتًا فِى الْجَنَّةِ أَوْ إِلاَّ بُنِىَ لَهُ بَيْتٌ فِى الْجَنَّةِ ».
„Nema niti jednog muslimana da klanja svakoga dana dvanest rekata dobrovoljnog namaza mimo farzova a da mu Allah neće sagraditi kuću u Džennetu..12


10-Duha namaz: Prenosi se od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, da je rekao:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ قَالَ: أَوْصَانِي خَلِيلِي بِثَلَاثٍ لَا أَدَعُهُنَّ حَتَّى أَمُوتَ صَوْمِ ثَلَاثَةِ أَيَّامٍ مِنْ كُلِّ شَهْرٍ وَصَلَاةِ الضُّحَى وَنَوْمٍ عَلَى وِتْرٍ.
„Oporučio mi je moj prijatelj (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem) tri stvari, te da ih ne ostavim sve dok ne umrem: Tri dana posta u svakom mjesecu, Duha namaz i da ne spavam dok ne klanjam Vitr.“13.
Također prenosi se hadis od majke vjernika Aiše, radijjallahu anha, da je rekla:
عَنْ عَائِشَةَ قَالَتْ كَانَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- يُصَلِّى الضُّحَى أَرْبَعًا وَيَزِيدُ مَا شَاءَ اللَّهُ.
„Allahov Poslanik je imao običaj da klanja Duha namaz četiri rekata a i povećao bi onoliko koliko bi Allah odredio (želio).“14.

Neka je svaka hvala Allahu, subhanehu ve te'ala, s čijom blagodati završavaju se sva dobra djela! Neka je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, supruge, potomke, sve ashabe i sve koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana. Molim Te, Uzvišeni Allahu, da ovaj trud učiniš iskrenim radi Tvoga Plemenitog lica i da njime okoristiš Svoje robove. Slavljen neka si Ti, Gospodaru moj, i hvaljen. Nema istinskog boga osim Tebe. Od Tebe oprosta tražim i Tebi se kajem.

--------------------------------------------------------------

1.Musned Šihab 1/425
2.Imam Muslim 3/169
3.Imam Muslim 3/167
4.Sahih Imama Buharia 3/51
5.Sunen Tirmizi hadis Hasen
6.Tirimizi, hadis Hasen
7. Sunen Tirmizi 3/122
8. Bilježi imam Muslim 3/169
9. Sunen Sugra 1/434
10. Sahih Muslim 3/166
11.Sahih Muslim 2/175
12. Sahih Muslim 2/161
13.Sahih Imama Buharia 3/51
14. Bilježi imam Muslim 2/157



Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Postovani brate i postovana sestro,na kraju smo evo Ramazana,mjeseca koji je mubarek,mjesecu milosti,oprosta,smiraja duse,primanje djela,mjenjanje sudbina,dobrocinstva,posta,udijeljivanje sadake,zekata,mjesecu spasa....
Samo Uzviseni Allah zna ko ce sljedeci docekati i hocemoli imati priliku to jos jednom da ponovimo ,jek kako uvijek kazem melek smrti je blizu nama svima...pitanje sekunde,sahata,dana itd...Ako ste moji postovani proveli ovaj RAMAZAN u nekom vremenu da Allah sacuva,gdje niste mozda iskoristili njegovu svaku minutu,sahat i dane onda je na vasu stetu jer vjerujte da nam dani ko sati prolaze i vidite i sami kako je prosao samo nas dragi nam gost-Ramazan! Sad ti je mozda zao i tesko jer niste mogli se odvojiti od vasih dragih televizora-serija,utakmica itd..a da nekazem za internet ...kako je tesko bilo se samo odvojiti od facebooka,msn i pal talka i svojih prijatelja i prijateljica i sejtana koji su vas pozivali samo na kratko tamo da vidite sta ima pa vam noc prolazila uz glupost i chetanje ,umijesto uz nocni namaz,ucenju Kur'ana,zikru-velicanju Allaha Uzvisenog,dowama itd... NA TVOJU STETU robe kad sejtana slusas! Pokaj se vec jednom i stavi tacku na svoje grijesenje i kreni putem srece,spasa i mira-Allahova zadovoljstva i svog sigurno jer sad kada vidis kako proleti ovaj mijesec a nisi nista ucinio,najradije bi ga vratio i nesto uradio ali neideeeeeeeeee! Kajes se ti ali na svoju stetu sto nisi iskoristio mubarek dana i velicinu i znacaj ovog mijeseca! Ali nije nikad kasno,vrata pokajanja su uvijek otovorena -POKAJ SE i pocni iz pocetka i imas priliku opet da svaki dan uradis ono sto od tebe Uzviseni zahtijeva ali SAMO ZA TVOJE DOBRO!!!

A ti robe koji si proveo ovaj mjesec proveo u hajratima,postu,dobrocinstvu i ibadetu el hamdu lillah,nemoj sada da ides na godisnji od ovog tempa zivota i ibadeta nego samo naprijed,naprijed jer robu Allahovu nikada nista nije tesko jer sve sto radi radi u ime Allaha i nada se nagradi,oprostu i milosti te Allahovom zadovoljstvu i vjecnoj kuci u Dzennetu-Amin!

Nastavi dalje sa svojim ibadetom i nemoj nista da ti bude tesko jer su na ovakvim ibadetima ustrajavale prve i najbolje generacije a cime su se iftarile-hurmom ako imaju-a ti masha'Allah neznas sta sve imas u kuci i sa cim se sve mozes iftariti ,a gdje su oni spavali-na goloj ledini a ti u dobrom krevetu, za islam i znanje su kilometrima putovali da cuju jedan hadis i ZAPAMTE I RADE PO NJEMU-a ti el hamdu lillah dzezva kahve od litar i mashaAllah za komjuter pa hiljade predavanja,knjiga,dersova itd....pa kad vec placas taj internet u hajru ga iskoristi i cijeni tu blagodat sa kojom te je Allah pocastio da u kuci toploj sjedis i ucis a drugi pod granatama nemaju ni da jedu a kamoli da uce i uzivaju!!! Sjeti se smrti i radi, radi nesto za svoje dobro i svaki dan zamisli da ti je POSLJEDNJI I DA CES PRED ALLAHA STATI A SA CIM robe Allahov sa cim ??? Razmisli i pokaj se za sve sto si uradio i propustio i naprijed sa puno elana i optimizma jer Allah je milostivniji vise od majke prema svom djetu !!!

http://www.youtube.com/watch?v=l_RHLvxUbz0

 


 

 

12.06.2018.

A sta nakon Ramazana ,godisnji odmor ili ....?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

A sta nakon Ramazana ,godisnji odmor ili ....?


Zahvaljujemo se Allahu subhanehu ve te’ala, Gospodaru svih svjetova, na svim blagodatima kojim nas je obasuo, zahvalom kojom Mu se samo iskreni i pravi robovi Njegovi mogu zahvaliti. Plemeniti musafir koji nam je u gostima  cijeli mjesec dana, s kojim nikako nije bilo dosadno družiti se – otici ce i napustiti nas, ali nije strašno to što je musafir otišao svojim putem već je strašno to kakve je utiske naš dragi musafir ponio sa sobom – dal' je bio zadovoljan s nama ili ne!? S početka ovog izlaganja, molimo Allaha dž.š., da nam ukabuli ramazanske ibadete, isto onako kako nas je poživio da dočekamo opet mjesec Ramazana, i da ga u svakodnevnom zikru - postu, namazu i učenju Kur'ana provedemo.-amin

Odmice i jos koji dan nas napusta nas gost,u kojem smo uzivali,Allahu se vise priblizili,osijetili nesto posebno u svojim prsima,zivotu,tjelu,djelima,oko nas opcenito! Allah posebno nagraduje za post i el hamdu lillah raduju se Njegovi iskreni robovi ovom Ramazanu i iducem insaAllah,raduju se posebnim Vratim u Dzennetu za postace,raduju se susretu sa Svojim Gospodarom i Njegovoj nagradi ALLAHU EKBER!!! Ovo samo moze iskren Allahov rob imati kod sebe,koji zivi i radi u ime Allaha i obozava i robuje samo Jednom Jedinom Gospodaru Allahu Uzvisenom!

Naravno dok drugi koji nemojau iskrenost ,bogobojaznost i iskrenost u djelima jedva cekaju neki godisnji odomor nakon Ramazana uhu umorili se,haman potesko nekima,ma ja vrucina u augustu a koja ce ti tek vrucina biti u Dzehennemu pa ces moliti za jedan dan Posta u sred Augusta vjeruj ali nema nazad,samo naprijed,samo naprijed ako hoces biti spasen! Neki jedva docekali svoje televizore,svoje chet programe ( Facebook,Msn i paltalk...) koji su blago zapostavili u ramazanu-zapostavili bili ali ne tako dugo kao prije i poslije ramazana,neki su pozeljeli svoje grijesenje uz filmove,neki svoje diskoteke itd da nas Allah sacuva!

Pa sta je robe sa tobom? Jedva cekas godisnji odmor od Ramazana i po starom pa kaze ma hajd ima i drugi ramazan iduce godine pa pokajacu se!!! Pokajaces se ?!?!?!?!

Neznam smao dali ces imati prilike za iduci jer melek smrti dolazi kad ga Allah posalje i to moze biti sad,za par minuta,sahati a sta ces reci Gospodaru svome i docekali iduci ramazan kako rece ?! Neeee...

Zato ugledaj se na Njegove iskrene robove,ugledaj se na one koji rade po Njegovoj knjigi i u ramazanu i prije te i poslije ( u namazu su i to 5 puta dnevno i oni ne odmaraju namzom ko ti nakon ramazana,oni su u postu 13,14,15,svakog mijeseca ,ponedeljkom i cetvrtkom,oni idu na namaz u dzematu i to sabah dok ti tad dolazid iz diskoteke ,oni klanjaju nocni namaz -bas tad dok ti tanazas-pleses sa sejtanom u diskoteki ,oni se razlikuju po nosnji svojoj ne razgolicavaju svoje tjelo ,oni zikr cine-velicaju Allaha i noci i danju,dowe-mole Allaha Uzvisenog za sve dok ti ga zaboravis nakon Ramazana pa molis jarane da ti posude koju marku a nemolis Allaha za nafaku i bereket jer ko se Allaha boji On mu opskrbu daje i odakle se ne nada vjeruj i oni....oni...a tiiiiiiiiiiii??? )

 

Allah dž.š., kaže: „I ne budite poput one koja bi svoju pređu rasprela kad je već bila čvrsto oprela...!“ (el-Nahl, 92.)

Šta bi ste rekli za ženu koja bi cijeli mjesec dana prela džemper od šarene rudice i vunice, pa kad privede kraju svoj posao – uze i rasprede sve ono što je prela?! Ovaj kur'anski primjer opisuje neke ljude među nama, koji se odmah po svršetku ramazana vraćaju svojoj ranijoj praksi i svojim starim grijesima. Tokom mjeseca Ramazana ti ljudi su u neprestanom zikru, na namazu, u postu, na teravijama i noćnom namazu, strahopoštovanju i bogobojaznosti, plaču i suzama, dovama, poniznosti – čime je svaki čovjek na najljepši mogući način ispreo svoju odjeću ibadeta i bogobojaznosti! Ramazanski osjećaji i lezzeti ibadeta i dobrih djela su toliki da bi svaki iskreni musliman poželio da je svaki dan tako – ali među nama ima onih koji svu tu odjeću bogobojaznosti raspredu odmah po nastupu bajramskih dana! A zasto tako? Zasto nisi robe svoju dusu i srce ocistio i iskreno to u ime Allaha radio pa bi Allah dao da radi te iskrenosti ostanes takav i nakon Ramazana pun imana ,bogobojaznosti,isrenosti itd...

Pazi se od najveceg prijatelja- šejtana...

Šejtan je neprijatelj čije neprijateljstvo mnogi ljudi smeću s uma, i ni malo se ne čuvaju od njega i njegovog djelovanja izuzev onih kojima se Allah dž.š., smilovao, i ako smo čvrsto ubjeđeni u to da nam šejtan ni malo dobro ne misli, i nas nastoji svakog momenta satrijeti! Zar da šejtan bude ažurniji od nas i da neprestano kuje planove kako da nas od ibadeta Allahu dž.š., odbije, a da mi ni malo ne razmišljamo o tome kako da ga u tim nakanama spriječimo!?

Šejtan ima sebi već zacrtan i unaprijed isplaniran zadata, a on je da te uvede u džehennemsku vatru, i po mogućnosti da ostaneš u njoj doživotno i vječno! To šejtan izvodi na taj način što ljude utjerava u harama i grijehe koji bivaju sebebom ulaska u džehennemsku vatru?

I šejtan zna šta mu je zadatak – a da li mi znamo šta je naš zadatak u našem životu, ili mislimo da je naš zadatak da jedemo, da pijemo, da spavamo i da umiremo???!

Šejtanski generali i oficiri su bili zarobljeni i u lancima čitavog mjeseca Ramazana, ali znajte da se ovih dana izvlače iz svojih sindžira, i počinju reorganizaciju svoje vojske koja je bila ostavljena ubehut ovih zadnjih mjesec dana, kako bi nastavili ispunjenje svojih davno zacrtanih planova, a malo prije smo rekli da je šejtanov cilj da ti budeš džehennemlija, a da bi ti to bio moraš da budeš haramlija i griješnik, i to od prvih bajramskih dana pa nadalje! On planira nama, a da li mi planiramo šta god njemu?

Kad je ramazan u pitanju, šejtan nas na dva načina napada:

jedan napad je u oči Ramazana, u mjesecu Ša'abanu, kada šejtan nastoji da čovjeka uvede u što više harama i grijeha poput alkohola, krađe, bluda i ostalog – pošto se musliman želi od toga distancirati dok bude postio mjesec dana Ramazana, a kada se završi mjesec Ramazan, šejtan nastavlja svoju strategiju, i čovjeka opet navodi na harame i grijehe kako bi mu nadomjestio mjesec dana u kojem nije činio „ništa“ – naravno ništa loše – već samo dobra djela i hajrate!

Zbog svega navedenog je nama pohvaljeno da postimo u oči mjeseca Ramazana, kao i 6 danau mjesecu Ševvalu, nakon mjeseca Ramazana, poput sunneta koje je propisano klanjati prije i poslije namaskog farza!

Šejtan će nastojati, nakon Ramazana, u bilo koju vrstu grijeha da te utjera ne bitno je li u pitanju haramluk, ili porodični problem, ili problem sa prijateljem, ili napuštanje namaza, zikra i Kur'ana, ili da te odbije od džamije i džemata. Šejtan je zadovoljan i s malim ne-djelom, pa da li smo i mi poput njega – zadovoljni sa svim tim velikim i malim ne-djelima???

Znaj da je šejtan ovih dana srdit i ljut, poput čovjeka koji izađe iz zatvora stalno razmišljajući o onome zbog koga je u zatvor i zaglavio! Cijele godine je radio na tebi, i u grijehe te uvodio, i od džamije i farzova te odbijao i onda ti je Allah dž.š., pružio šansu za uputu i oproštaj grijeha koje ti je i oprostio – pa nije ni čudno to što je šejtan ovih dana nenormalno zajapuren i ljut!!!

Stoga, poremetite šejtanske planove na taj način što će te ispostiti 6 dana mjeseca Ševvala, i što će te nastaviti sa praksom Ramazana i u mjesecu Ševvalu, kako bi ste mu dali do znanja da će sada imati malo više posla oko vas, i da mu sada nećete biti lahak plijen kako ste mu bili takvim do sada!

Ne dozvoli da ti opadne elan...

Divota je jedna gledati u naše džamije Ramazanom, kako su posjećene, kako od strane starih tako i od mladih, kako sa strane muškaraca tako i sa strane žena, i tvoje oko može gledati samo u čovjeka koji se abdesti ili klanja ili Kur'an čita ili dovi ili zikr čini... Svi su puni elana, života i volje kako bi postigli blagodati Ramazana, ali nakon Ramazana nalazimo iste da su pali u očaj i ostali bez onog ramazanskog elana udaljivši se od džamije i namaza i posta i zikra i dova i Kur'ana!

Pet su stvari koje po svaku cijenu moramo da čuvamo i nakon mjeseca Ramazana, jer kako čuvamo naše tijelo hranom, pićem, kondicijom, isto tako trebamo čuvati i svoju dušu hraneći je i pojiti njenom hranom, održavajući je konstantno u životnoj kondiciji:

Klanjanje pet dnevnih namaza i to u džematu, sa posebnim akcentom na sabah namaz, jer smo u toku mjeseca Ramazana dokazali sebi da mi to možemo – ako hoćemo, pa stoga nemojmo napuštati džamije i sabah namaz, već dolazimo na namaz u džamiju lahko nam ili teško to bilo, onoliko se može stići!

Učenje Kur'ana. Kur'an je dat da bi se iščitavao i u Ramazanu i van Ramazana, i sam si svjedok tome da se Kur'an može za mjesec dana pročitati ili čak i brže, pa stoga nastavi praksu druženja sa Kur'anom i nakon mjeseca Ramazana, makar to bila i jedna stranica dnevno. Pokaži šejtanu da si se ti zaista promjenio ovog mjeseca Ramazana!

Zikrullah. Praktikuj učiti propisane zikrove i dove koje nam je Sunnet učiti i izgovarati jutrom i večerju, pred spavanje i nakon ustajanja, pri ulasku i izlasku iz kuće...Velicaj robe svoga Gospodara i dan i noc,u Ramazanu i prije te nakon njega...prece i bolje-vrijednije od gibeta-ogovaranja ili nemimeta-prenosenja tudjih rijeci ,ili potvora da nas Allah toga sacuva!!! Zamijeni svoj govor i rijeci iz harama u hajr-zikr!

Dobro društvo – a dobro društvo je samo ono koje te namazu i ibadetu i pokornosti Allahu dž.š., poziva. Čovjek je na vjeri svoga druga, stoga se pazite s kim se družite! Vjernici su jedni za druge poput cigla u jednoj građevini koji jedan drugog podupiru i čuvaju! Drug ti je onaj koji će te upozoriti na grijeh ako ga budeš htio činiti, i koji će te čuvati od svoga i tuđeg šerra i zla!

Dova. Allah dž.š., je rekao: „Ako te robovi Moji upitaju o Meni reci: Ja sam blizu, odazivam se na dovu onoga ko Mi se dovom obrati...“; „Dovite Mi, odazvaću vam se“; „Ko od Allaha dž.š., ništa ne moli i ne traži – na njega se rasrdi!“. Dova je ono s čime moramo nastaviti i nakon mjeseca Ramazana, jer smo svi mi u potrebi za Allahom dž.š., dok Allah dž.š., nije ovisan o nama! Nemoj da ti prođe dan bez dove, kao što si svakog dana dovio u mjesecu Ramazanu!

Noćni namaz – je sve ono što se klanja između jacijskog farza i vitr-namaza, stoga nastavi sa praksom noćnog namaza i nakon mjeseca Ramazana, pa makar to bila i dva kratka rekata prije klanjanja vitr-namaza, ili makar jedanput nedjeljno ali da je redovno!

Kako ćeš znati da li su ti ramazanska djela primljena ili ne?

Nemoj se mnogo oslanjati na svoja djela i na svoje ibadete bez obzira koliko ona brojna bila, već se zahvaljuj Allahu dž.š., na tome što ti je omogućio da dočekaš mjesec Ramazana, mjesec hajra i dobročinstva, i na tome što ti je podario SABURA,snage, podrške i pomoći da ustraješ na postu i namazu jer je ipak velik broj onih kojima je ta uputa uskraćena, i koji su kažnjeni time da nemaju to u mjesecu sajma brojnih blagodati!

Čini istigfar Allahu dž.š., i kaji mu se, kad kakvo dobro djelo učiniš, jer je to Sunnet Allahova Poslanika s.a.w.s..Neka ti je uvijek jezik vlazan zikrom-velicanjem Allaha i istigfarom-kajanjem za svoje grijehe (oprost i oslobadanje Dzehennemske vatre)!

Alija r.a., je rekao: „Ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., bi imali visoke ambicije kada je u pitanju činjenje dobrih djela, pa kada bi učinili neko dobro djelo spopala bi ih tuga i očaj i sumnja da li će im to djelo biti primljeno kod Allaha dž.š., ili ne!?“

Allah dž.š., kaže: „O vi koji vjerujete, propisan vam je post kao što je bio i propisan i generacijama prije vas ne bi li ste bili bogobojazni (takva)!“ (Al-Baqara)

Glavni plod koji se mora ubrati sa grane islama koja se zove post jeste takvaluk i bogobojaznost spram Allaha dž.š., pa ako su znaci takvaluka osvanuli na tvojoj duši i na tvome srcu i na tvome tijelu znaj da je tvoj post bio plodotvoran i učinkovit i samim tim primljen inšallahu te'ala.

Poslanik s.a.w.s., je rekao da je znak primljenosti nečijeg djela to da i nakon toga djela taj čovjek nastavi sa činjenjem dobrih djela, a ne da se nakon tih dobrih djela čovjek predadne ma'asijetu, neposlušnosti i grijesima.

Ne tražimo od čovjeka da se i nakon Ramazana ponaša kao i u Ramazanu, jer je to malo poteže učiniti, a i sami ramazanski dani i noći imaju posebne draži, posebne vrijednosti i posebne moći. Tražimo samo to da čovjek nastavi sa ramazanskom praksom dobrovoljnog posta (bjele dane 13,14,15 dan u svakom mjesecu,pa ponedeljak i cetvrtak svaki itd...) i namaza, dova,zikra i učenja Kur'ana i nakon ramazana, doduše u umanjenoj verziji, ne kao i u Ramazanu – što će biti jasan i očit znak učinkovitosti ramazanskog posta i ibadeta.

Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko isposti mjesec Ramazana, pa zatim taj post proprati sa postom 6 dana mjeseca Ševvala, imaće nagradu kao da je postio citavo vrijeme!“(Muslim ,Tirmizi)

Dakle, poenta samog ramazanskog posta i ostalih ibadeta jeste istrajati na 'ibadetu i takvaluku spram Allaha dž.š., tokom cijele godine, i tokom cijeloga života!

Ramazan je početna tačka naše vjerske priča a ne ona s kojom se priča naše vjere završava!

Ramazan je izuzetna prilika za promjene na bolje, i dobra je prilika za stjecanje raznih životnih iskustava. Ramazan nas uči redovnom jelu i piću, i redovnom odmaranju duše i tijela od jela i pića. Ramazan nas uči umjerenosti i pravljenju sklada između duše i tijela jer tek u Ramazanu mi posvetimo neophodnu pažnju našoj duši, i sjetimo je se da postoji, jer je često puta, u toku godine, znamo smetnuti s uma i jednostavno je zaboraviti. Samim tim kad na taj način zapustimo našu dušu, i neuhranimo je njenom duševnom hranom onda duši postaje teško da se aktivira u oblasti ibadeta i da ne podlegne izazovima grijeha i harama koji je neprestano salijetavaju i pritišću.

U toku Ramazana, mi posvećujemo pažnju našoj duši što se odmah reflektira na polju zikrullaha: obaveznih i dobrovoljnih namaza, posta, noćnog namaza, učenja Kur'ana, sadake i raznih drugih hajrata... Kad se duša pokrene mora i tijelo da je prati, a kad se duša ulijeni tijelo nema kuda!

Ramazan nas uči saburu – trpljenju i strpljenju, opraštanju ljudima, neučestvovanju u svađama i prepirkama, i davanju prednosti drugima oko sebe, pa se dešava da čovjek daje drugome do sebe svoju hurmu ili svoju čašu vode a sigurno je da je gladan i da čitavoga dana nije ni on ništa jeo! Svim vrstama ahlaka i lijepoga morala Ramazan nas uči i podučava.

Šteta bi bilo da nakon što smo se navikli na sve ove vrsne i lijepe ibadete, odjedanput prestanemo sa činjenjem istih i to je isto kao da neko od nas uzme svoje dobro, sigurno i brzo auto, pa ga odvede u servis gdje ga pregleda i sredi tako da mu ništa ne hvali, pa ga odvede na perionu i potpuno ga očisti, pa ga zatim odvede na benzinsku pumpu gdje mu pun rezervoar napuni benzinom, i tako auto uzme i zaključa ga u garažu i krene na dugi put koji ga očekuje - pješke...

Ovakvo što nije normalno da se normalnom čovjeku desi, a isto tako nije normalno da nakon što su se baterije u Ramazanu napunile, pa smo se osposobili da lahko prelazimo put islama i imana i ihsana sljedećih 11 mjeseci – mi zastanemo na tom putu razgovarati i kahvenisati sa svakim šejtanom koji nas zovne sa strane, ili pak čistimo i glancamo školjku i sjedišta auta – a ne obraćamo pažnju na motor, gorivo ili gume bez kojih auto ništa ne vrijedi!

Dokaži svom Gospodaru da si iskren Njegov rob i ustraj a i svome neprijatelju-sejtanu, da mu od ovog Ramazana neće biti lako igrati se s tobom, i da će imati malo više posla oko tebe, i da će mu trebati mnogo jače oružje kojim bi mogao probiti bedeme šehadeta i imana, namaza i dove i zikra kojim si se opasao ovih dana.

O ti koji srca okrećeš, učvrsti srce naše u vjeri Tvojoj! Gospodaru naš, primi od nas dobra djela naša, i oprosti nam loša djela naša, i učini nas postojanim u vjeri i nakon Ramazana! Molimo Te da nas i naše potomstvo zaštitiš od šejtana prokletog!


Amin, ja Rabbel-'Alemin.

 

 

 

05.06.2018.

Zadnja trecina Ramazna i noc vrijednija od hiljadu mjeseci-Noc Lejletul-Kadr

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Zadnja trecina Ramazna i noc vrijednija od hiljadu mjeseci-Noc Lejletul-Kadr



Zadnja trećina ramazana je nastupila, a šta je sa nama, da li smo čvrsto odlučili da ove godine ne dozvolimo da nam promakne to veliko dobro o kojem Allahov miljenik kaže: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“ (Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br, 1644 – njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani i kazao; hasenun-sahih.)

Da li smo, o Allahovi robovi, ikada istinski razmišljali o veličini Allahove blagodati prema nama, to što nam je podario ovu blagoslovljenu i veličanstvenu noć i to što nas je poživio do ove velike sezone i na taj način nam dao priliku da zaslužimo obećane nagrade, onima koji provedu ovu noć u ibadetu? Da smo istinski razmišljali o veličini te blagodati i veličini te noći ne bi sebi dopustili da nespremni dočekamo vrijeme u kojem je Poslanik, alejhi selam, preporučio njeno traženje, zadnjih deset dana ramazana.

Da li ćemo svojim gafletom i nemarom biti meðu pravim nesretnicima, spomenutih u ovom hadisu, ili ćemo se ugledati u Allahovog miljenika, ozbiljno zavrnuti rukave, i odlučiti da ove godine provedemo ovu noć u ibadetu Uzvišenom Allahu. Ne bi li na taj način zaslužili obećanu nagradu, spomenutu u riječima Allahova miljenika, riječima koje svako od nas zna napamet: “Ko provede noć lejletul-kadra u ibadetu, vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, biti će mu oprošteni prijašnji grijesi“ (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre r.a.)

Uzvišeni Allah, nakon što je na početku sure El-Kadr spomenuo činjenicu da je Kur'an objavljen u Noći kadra, postavlja pitanje koje bi u ljudskoj duši trebalo pobuditi interesovanje za odgovorom: ''A šta ti misliš šta je Noć kadr?'' Nakon toga dolazi odgovor koji na jednostavan način pojašnjava vrijednost ove noć: ''Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci.'’ Islamski učenjaci – tumači Kur'ana, pojašnjavajući ovaj ajet, kažu: ''Ibadet u Noći kadra bolji je od ibadeta u hiljadu mjeseci (bolji od ibadeta u osamdeset i tri godine) u kojem nema Noći kadra.''

Identična osobenost ove noći spomenuta je u riječima Allahovog Poslanika: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“ (Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br. 1644, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani i kazao: hasenun-sahih)
Spomenuta nagrada – osobenost nije jedina nagrada koja se vezuje za ovu noć. U sunnetu Allahovog Poslanika također je spomenuta nagradu za onoga koji ovu noć provede u ibadetu. Kazao je Allahov Poslanik: ''Ko Noć kadra provede u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.'' (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)
Zbog veličine i bitnosti ove noći, vjernik bi trebao poznavati najosnovnije propise vezane za ovu noć, a to sve s ciljem kako bi bio od onih koji će na najpotpuniji način pokupiti obećanu nagradu za ibadet u ovoj noći.
U nastavku ćemo navesti neke najosnovnije propise koje bi pogledu Noći kadra trebao poznavati svaki vjernik.

Kada je noć Lejletul-kadr?

Jedno od najbitnijih pitanja vezanih za ovo poglavlje jeste i pitanje: Kada je noć Lejletul-kadr?
Veliki broj učenjaka smatrao je da je Lejletul-kadr dvadeset i sedma noć ramazana. Ovo mišljenje definitivno je najrasprostranjenije među širokim muslimanskim masama u cijelom svijetu. Međutim, smatram da ljude ne treba ograničavati na ubjeđenje da je Lejletu-kadr u istoj noći svake godine, jer to mišljenje sadrži određene manjkavosti. Mnogi ljudi smatraju da će sigurno osvanuti oproštenih grijeha ako tu noć provedu u ibadetu i da u drugim noćima ne treba ibadetiti.
Hadisi Allahovog Poslanika jasno ukazuju na to da je Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ''Tražite Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana.'' (Tirmizi od Aiše, r.a., a šejh Albani smatrao ga je vjerodostojnim)

U drugim hadisima Allahov Poslanik pojasnio je citirani hadis i preporučio traganje za Noći kadra u neparnim noćima zadnje trećine mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ''Trudite se tražeći noć Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.'' (Buharija i Muslim od Aiše, r.a.)
Mnogo je rivajeta i hadisa koji preciziraju Noć kadra. U nekima je to dvadeset prva noć, u nekima dvadeset treća, u nekima dvadeset sedma i u nekima dvadeset deveta. Kako ispravno shvatiti ove hadise i kao pomiriti prividnu koliziju između spomenutih hadisa? Imam En-Nevevi kazao je u Medžmu'u: “Ne postoji drugi način da se pomiri prividna kontradiktornost između hadisa spomenutih u ovom poglavlju osim na način da se kaže da Noć kadr nije fiksna u istoj noći svake godine, već je prelazna iz godine u godinu.'' (6 tom, str. 316)
Zbog toga vjernik ne bi trebao da se poigrava sa spomenutom nagradom i ne bi trebao smatrati da je Noć kadra samo u nekoj od noći iz zadnje trećine ramazana. Naprotiv, trebao bi da minimalno sve neparne noći zadnje trećine ramazana provede u ibadetu, u želji za postizanjem spomenute nagrade.

Šta činiti u Noći kadra?

Iz citiranih hadisa vidjeli smo da je ibadet u ovoj noći vredniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema ove noći. Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Kojim ibadetima ispuniti Noć kadra?
Islamski učenjaci spomenuli su tri vrste ibadeta kojima, između ostalih, čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć:
1.Namaz; kazao je Allahov Poslanik: 'Ko provede Noć kadra u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.’' Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafila-namaz, stoga vjernik treba da Noć kadra u što većoj mjeri provede u namazu.

2-Dova i zikr – spominjanje Allaha; dova i zikr su općenito propisani, a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše, r.a. Naime, Aiša, r.a., upitala je Allahovog Poslanika: ''Allahov Poslaniče, kada bih znala da je Noć kadra, šta bih dovila Allahu u toj noći?'' Na to je Allahov Poslanik rekao:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي

''Reci: 'Allahumme inneke Afuvun tuhibbul-afve fa'fu 'anni' /

'Gospodaru moj, Ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato Te molim da meni oprostiš.''' (
Tirmizi, od Aiše, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.

3-Učenje Kur'ana; mjesec ramazan općenito je mjesec druženja sa Kur'anom, naročito u Noći kadra, kada je ibadet bolji i vredniji.

Šta je bolje od Noći kadra?

U hadisima Allahovog Poslanika nije spomenuto nijedno drugo djelo koje je na većem nivou od kijama (stajanja u namazu) u toku Noći kadra, pa makar to stajanje bilo na mjestu gdje je namaz vredniji od stotinu hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu, kod Crnog kamena u svetom Hramu u Mekki.
Prenosi se od Mudžahida da je Ebu Hurejre, r.a., bio na bojnom polju, dakle u džihadu, pa su svi ostali ljudi, po završetku stražarske smjene, počeli da napuštaju mjesto stražarenja, a Ebu Hurejre, r.a., ostao je da stražari. U tom momentu pored je njega naišao čovjek i kazao: ''Zašto si ostao da stražariš?'' Ebu Hurejre, r.a., kazao je: ''Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao: 'Stajanje na Allahovom putu, makar jedan momenat, bolje je od stajanja u Noći kadra kod Crnog kamena.“ (Bejheki u Šuabul-iman, hadis br. 4286; Ibn Hiban u svome Sahihu, hadis br. 4603, njegovu vjerodostojnost potvrdio je Šuajb Arnaut u opaskama na istu knjigu. Šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih knjiga)

Žena u periodu mjesečnice i Noć kadra?

Određeni broj ljudi smatra da ženi u periodu mjesečnice nije propisano traganje za ovom blagoslovljenom noći u zadnjoj trećini mjeseca ramazana i da ona ne može da ibadeti. Ovakvo ubjeđenje je neutemeljeno. Žena u periodu mjesečnice potpada pod opći pojam riječi Allahovog Poslanika: ''Trudite se tražeći Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.'' To što žena u tom periodu ne može da klanja namaz, nije nikakav dokaz da ona ne može da ibadeti na drugi način ibadetom za čiju valjanost nije uvjetovana pravna čistoća.

Žena u tom periodu može da zikri – spominje Allaha, da ibadeti upućujući dovu Uzvišenom Allahu za sve ovodunjalučke i ahiretske potrebe, kao što joj je, po ispravnom mišljenju učenjaka, dozvoljeno da uči Kur'an bez direktnog doticanja mushafa. Stoga možemo kazati da nema potrebe da žena pije pilule kojima će odgoditi nastupanje mjesečnice s ciljem ibadeta u toj noći. Ibadet u Noći kadra nije ograničen na namaz, već obuhvata činjenje bilo kojeg ibadeta.

Kako prepoznati Noć kadra?

Pitanje koje postavlja veliki broj ljudi u vezi ove tematike jeste i pitanje pokazatelja Noći kadra. Odgovor na to pitanje izričito treba tražiti u objavi, jer je na drugi način nemoguće govoriti o toj tematici. Ako pogledamo hadise Allahovog Poslanika, vidjet ćemo da postoje dvije vrste pokazatelja Noći kadra: pokazatelji koji se vide u toku noći i pokazatelji koji se vide po završetku Noći kadra.

Allahov Poslanik, opisujući Noć kadra, rekao je: ''Pokazatelji Noći kadra ukazuju da je to noć čista vedra, kao da je u njoj blistavi mjesec, noć mirna i blaga, niti topla niti hladna, u toj noći zvijezdama nije dozvoljeno da gađaju sve dok ne svane. Također, sunce tog jutra izlazi bez sunčevih zraka, kao mjesec u noći uštapa, a šejtanima nije dozvoljeno da tog dan izađu sa njim.'' (Ahmed, od Ubade ibn Samita, r.a. Kazao je Šejh Šuajb Arnaut u opaskama na Musned imam Ahmeda, nakon ovog hadisa: ''Prvi dio hadisa je hasen – dobar, a drugi dio mogao bi da bude dobar – hasen zbog drugih predaja koje ga pojačavaju, a sened ovog hadisa je slab – daif)


Allahov robe,nezaboravi samo jedno da svake minute melek smrti moze doci,a mozda neces imati mogucnosti docekati iduci Ramazan i ovu bloagodati Allahove milosti i oprosta! Razmisli koliko si propustio u ovom svom prolaznom zivotu i kako i gdje! Uz naravno harame a zasto to opet raditi ? Reci vec jednom STOP sebi i sejtanu koji je uz tebe i noc i dan sve do kabura! Iskoristi i prije Ramazana i u Ramazanu i nakon svoj zivot u ibadeti-pokornosti i obozavaanju samo Uzvisnom koji ti nareduje samo hajr i dobro a zabranjuje ono sto nije dobro vjeruj po tebe! Kako provede Ramazan? Opet uz televiziju i serije,internet-chetanje i facebook subhnallah! A zasto opet tako,i zasto opet tako! Pa Allah ti podario el hamdu lillah zdrav zivot,razum,zdravu porodicu,imetak i ovaj mijesec i njegovu vrijednost a nisi ni to u stanju da se okanis televizora,interneta i telefona-( gibeta-traca,nemimeta-prenosenje tudjih rijeci rekla kazala,porvaranja-taj uradio to a onaj ono !!!) Kao da nemas svoje kusnje pa ti sve ravno do mora pa samo udri po haramu i gledaj sto vise grijeha da pokupis ili ces vise pameti doci i reci :''Ja Rabb kajem se ,oprosti mi i uputi me na put sa kojem cu se tebi pribliziti i da budes zadovoljan sa mnom...'' Ja savijetujem sebe i sve vas,smrt je bliza od kragne za vratom a kada melek smrti dodje rado bi se samo makar minutu vratili na dunjaluk da uradimo sto vise dobrocinstva a nema robe nazad dok nas sviju Allah neprozivi na sudnjem danu! Pa evo dala ti se prilika i necekaj smrt i sudnji dan,nego radi nesto ! Ugasi televizor,iskljuci telefon i smanji razgovore samo na nuzne-nuzne! Mani se interneta i prijatelja i prijateljica na Msn,pal talku i facebook i pokaj se imas priliku jer ovih zadnji deset dana Allah oslobadja od Dzehennemske vatre pa pokaj se,cini puno isitgfar-pokajanje,dovi-moli za sebe i druge,zikri-velicaj Allaha nadajuci se nagradi,radi puno dobrocinstva u ime Allaha,uci Kur'an,ibadet cini i negubi nadu u Allahovu milost i oprost robe NIKAD!!!

Gospodaru naš, učini nas od onih koji će u ibadetu provesti Noć kadra! Gospodaru naš, učini nas od onih koji će pokupiti obećane nagrade za ibadet u Noći kadra! Amin!

Allahu moj, tražim najbolje što se traži, molim za najbolju nagradu-oprost,milost i Dzennet, a najbolji uspjeh, za najbolje djelo, za najbolju nagradu, za najbolji život i za najbolju smrt. Učvrsti me i otežaj vagu mojih dobrih djela. Utvrdi moje vjerovanje i podigni moje stepene. Primi moj namaz i oprosti mi moje grijehe. Podari mi najveće deredže u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim te za početna i završna dobra, sveukupno dobro, njegov početak i njegov kraj, ucini me iskrenom i ucini da svako moje djelo bude samo radi Tebe i priblizavanja Tebi, i podari mi Svojom milosti samo i pomoci najviše stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, podari mi najbolje s čim dolazim, najbolje što radim, najbolje što činim, najbolje što krijem, najbolje što pokazujem i najveće stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim te da mi podigneš ugled, da mi oprostiš teret (grijeha), da popraviš moje stanje, očistiš moje srce, sačuvaš me zla ljudi i Dzinna, osvijetliš moje srce, oprostiš mi moje grijehe i podari mi visoke stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim Te da mi blagosloviš moj sluh, moj vid, moj ruh, moj ahlak (moral), moju porodicu, moj život, moju smrt, moja djela i primi moja dobra djela. Podari mi visoke stepene Dženneta, Amin!

Gospodaru naš, našu bol zamijeni utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću.
Gospodaru naš, neka jekin zgasne požudu srca, neka rijeka imana utrne žar duše.
Allahu Uzviseni, umornim očima podari siguran san, nemirnim dušama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom.
Allahu, nek Tvoj nur prosvijetli izgubljene oči, neka zalutali nađu Tvoj put, a izgubljeni nađu Tvoju uputu,mir i spas.-Amin!

Gospodaru naš, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna šejtanska šaputanja, neka istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrši swe spletke šejtanske.
Bože, sačuvj nas od tuge i brige, a iz naših duša odagnaj nemir.
Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe pomoć tražimo.
Ti si naš Gospodar i Zaštitnik, pa divnog li Gospodara i Pomagača.!!

 

Allahumme Amin


Prateci Video o "Zadnja trecina Ramazna i noc vrijednija od hiljadu mjeseci-Noc Lejletul-Kadr"

http://www.youtube.com/watch?v=FZu_b6d8thU

https://www.youtube.com/watch?v=euA4vBBSykI

https://www.youtube.com/watch?v=-g2t_RFTGfA




05.06.2018.

Propisi i vrijednosti I'tikafa

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Propisi i vrijednosti I'tikafa

I'tikaf je bio stalna praksa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Bilježi Buharija od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i'tikafio za vrijeme zadnjih deset dana mjeseca Ramazana sve do svoje smrti, a poslije njega i'tikafile su njegove žene. (Buharija i Muslim) Rekao je Imam Zuhri: "Čudim se muslimanima, ostavili su i'tikaf, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga nije ostavio otkako je došao u Medinu sve do svoje smrti." (Fethul-Bari, 4/334.)


Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Islamskom Ummetu je došao dragi gost mjesec Ramazan. U njemu se dobra djela višestruko nagrađuju i za njega su vezani mnogi ibadeti od kojih je i i'tikaf. I'tikaf je boravak u džamiji na određeni način.

Postovani brate i sestro koja si u mogucnosti ,evo nam je dosla i zadnja trecina Ramazana i vrijeme I'tikafa-odlaskom u medzid u najboljem ibadetu koji je cinio Poslanik Poslanik sallahu alejhi we sellem i najbolje generacije ,koje su jedva cekali da sve sto dobiju od objave da to ucine u praksi radi Allahova zadovljstva!!! Mani se brate interneta i televizora,spavanja jer mozda iduci Ramazan neces docekati jer melek smrti je blizu! Nemoj da te sejtan zavodi pa da odbijas boravak u mesdzidu u nocnom namazu,zikru,dovi i ucenju Kur'ana! Ne razmisljaj i kreni jer to radis samo za sebe vjeruj jer Allahu nije potreban nas namaz,dove jer je On Uzivseni iznad svega! Sabur-strpi se i kreni...sa Allahovom pomoci i milosti,te zaradi jos koji sevap,dobih djela  cineci istigfar-pokajanje svojih grijeha ,nadajuci se nagradi i oprosti samo od Uzvisenog Allaha !

Propis i'tikafa

I'tikaf je Sunnet konsenzusom islamskih učenjaka. Obavezan je samo onom ko se zavjetom obaveže. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Buharija od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko se zavjetuje da će uraditi Allahu drago djelo neka ga uradi, a ko se zavjetuje da će uraditi Allahu mrsko djelo neka ga ne uradi." Ebu Davud prenosi od Ahmeda da je rekao: "Svi učenjaci, koliko znam, se slažu s tim da je i'tikaf Sunnet."

Pohvalno je puno vremena provoditi u i'tikafu; jer se tako boravi u džamiji, čine se dobra djela i upošljava se sa zikrom. I'tikaf je naročito pohvalan za vrijeme zadnjih deset dana mjeseca Ramazana u kojima je noć Lejletul-Kadr. Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da je rekla: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio u i'tikafu za vrijeme zadnje desetine mjeseca i govorio je: 'Tražite noć Lejletul-Kadr u zadnjoj desetini mjeseca.'" (Hadis bilježi Buharija, Muslim i Ahmed, a riječi hadisa su prema Ahmedovoj predaji.)


Vrijednost i'tikafa

I'tikaf je bio stalna praksa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Bilježi Buharija od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i'tikafio za vrijeme zadnjih deset dana mjeseca Ramazana sve do svoje smrti, a poslije njega i'tikafile su njegove žene. (Buharija i Muslim) Rekao je Imam Zuhri: "Čudim se muslimanima, ostavili su i'tikaf, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga nije ostavio otkako je došao u Medinu sve do svoje smrti." (Fethul-Bari, 4/334.)


Nagrada i'tikafa

Allah, subhanehu ve te'ala, je pohvalio one koji i'tikafe rekavši: "I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: Hram Moj očistite za one koji budu tavaf činili, i'tikafili i namaz obavljali." (Prijevod značenja El-Bekara, 125.) Kada se i'tikafi u zadnjoj  desetini Ramazana, u tom vremenu je noć Lejletul-Kadr o kojoj je rekao Uzvišeni Allah: "Mi smo Ga počeli objavljivati u noći Kadr, a šta misliš šta je noć Kadr, noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci." (Prijevod značenja El-Kadr, 1-3.) Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko bude klanjao noćni namaz u mjesecu Ramazanu vjerujući u Allaha i nadajući se njegovoj nagradi biće mu oprošteni grijesi koje je počinio." (Buharija)


Smisao i'tikafa

●  Priprema za noć Lejletul-Kadr koja ima veliku vrijednost.
●  Boravak u mesdžidu za vrijeme i'tikafa čini da se musliman više zalaže i trudi u pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala.
●  Povaćanje pokornosti Gospodaru jača vjeru muslimana, vezanost  za ahiret i skromnost na dunjaluku.


Uslovi i'tikafa

●  Islam, tako da se ne prima od kafira.
●  Nijjet i'tikafa, to je šart kod hanefija i hanbelija, a rukn kod malikija i šafija i to je ispravno.
●  Pamet, nije ispravan i'tikaf nenormalnog i sličnih njemu kao ni i'tikaf maloljetnika koji ne razlikuje (ispod sedam godina).
●  Čistoća od velikog hadesa, tako da nije ispravan i'tikaf džunuba i žene koja je u hajzu ili nifasu. Malikije uslovljavaju da onaj koji je postao džunub, a spavao je, da ne odgađa kupanje, a hanefije kažu da je džunubu zabranjeno i'tikafiti, međutim, ako bi to uradio i'tikaf bi mu bio ispravan.


Mjesto i'tikafa

Razišli su se učenjaci oko mjesta na kojem se i'tikafi. Ispravno je da se ne i'tikafi, svejedno radilo se o muškarcu ili ženi, osim u džamiji. Nije ispravan i'tikaf žene na mjestu na kojem klanja u kući, niti mjestu na kojem klanja muškarac. Kao naprimjer soba određena za namaz. Rekao je Uzvišeni Allah: "Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama." (Prijevod značenja El-Bekara, 187.) To upućuje da nije dozvoljen i'tikaf osim u džamijama; jer spolno općiti za vrijeme i'tikafa je zabranjeno na svakom mjestu. Prenosi Taberi i drugi, kao što je Katade, govoreći o razlogu silaska ovog ajeta: "Bilo je ljudi koji su bili u i'tikafu pa kada bi izašli zbog potrebe i sreli svoju suprugu, možda bi i spolno općili s njom, pa je objavljen ajet: "Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu  u džamijama." Ispravan je i'tikaf u svakoj džamiji i nije ispravno mišljenje onih koji kažu i'tikafi se samo u tri džamije: mekkanskom haremu, Medini i Mesdžidul-Aksa; koristeći kao dokaz hadis Huzejfe b. Jemana, radijallahu 'anh, da je rekao Ibn Mesudu, radijallahu 'anh: "Ti znaš da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'I'tikaf je samo u tri džamije.' ili je rekao: 'u džamijama gdje se obavlja džuma namaz.'"(hadis prenosi Said). Na ovaj dokaz se odgovara sljedećim:
●  Uzvišeni Allah je rekao: "Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama." To se odnosi na sve džamije i ništa se ne izuzima.  
●  Spomenuti hadis se odnosi na najodabranije. Najbolji i'tikaf je u Mekkanskom haremu, pa u Poslanikovoj džamiji, a zatim u džamiji Aksa. Nakon toga u svim džamijama u kojima se obavlja džuma namaz, a zatim u džamijama u kojima ima puno klanjača.


Vrijeme i'tikafa

I'tikaf je ispravan u svim vremenima, bilo to danju ili noću, pa i u vremenima u kojima je pokuđeno klanjati, kao i u danima Bajrama ili danima kada hadžije borave na Mini. Najbolje vrijeme za i'tikaf je kada se posti, a najbolje vrijeme u kojem se posti je mjesec Ramazan. Najbolji dio Ramazana za i'tikaf je njegova zadnja trećina. Učenjaci koji su mišljenja da nema i'tikafa bez posta uzimaju za dokaz hadis kojeg bilježi Darekutni od Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Nema i'tikafa bez posta." Odgovor na ovaj dokaz je sljedeći:
●  Vjerodostojno se prenosi od Omera, radijallahu 'anh, da je rekao: "O Poslaniče, ja sam se zavjetovao u džahilijjetu da ću i'tikafiti jednu noć u mekkanskom haremu, pa mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Ispuni svoj zavjet.'" (Buharija). Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije naredio Omeru, radijallahu 'anh, da mora postiti za vrijeme i'tikafa.
●  Hadis je slab, tako ga je ocijenio Albani u knjizi Daiful-Džam'i, (6174.)
●  Da je uslov post ne bi se moglo i'tikafiti noću; jer se noću ne posti.
●  Uslovljavanje posta za vrijeme i'tikafa je propis koji donosi isključivo Šerijat, a ne postoji nijedan ajet niti vjerodostojan hadis, kao ni konsenzus učenjaka koji to uslovljava. Hadisi koji upućuju na to nisu vjerodostojni, a i kad bi bili vjerodostojni njihovo značenje je da je i'tikaf uz post bolji.


Koliko dugo se ostaje u i'tikafu

Većina učenjaka je stanovišta da je najmanji vremenski period i'tikafa manji od noći, pa makar bio samo dio nje ili dio dana. Abdurrezzak prenosi od J'ala b. Umejje, ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Ja doista provedem dio vremena u džamiji samo da bih bio u i'tikafu." Imam Malik je mišljenja da je najkraći i'tikaf noć i dan jer malikije uslovljavaju post za ispravnost i'tikafa. Najduži period i'tikafa nema ograničenja, osim što neki smatraju pokuđenim da bude duži od 10 dana, a drugi da bude duži od jednog mjeseca.


Kada se ulazi u i'tikaf i kada se iz njega izlazi

Četvorica imama su mišljenja da se u i'tikaf ulazi neposredno pred zalazak sunca dvadesetog dana, to jest prije dvadeset i prve noći; zato što je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, boravio zadnju desetinu Ramazana u i'tikafu, a deset je ime za broj noći pa je otud obavezno početi ga prije noći. Evza'i, Sevri i Lejs smatraju da se u i'tikaf ulazi nakon sabah namaza dvadeset i prvog dana. To dokazuju hadisom Aiše, radijallahu 'anha, u kojem je rekla: "Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, htio i'tikafiti klanjao bi sabah namaz, a zatim bi otišao na mjesto i'tikafa." Odgovor imama i drugih na ovaj hadis je da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ušao u džamiju nakon akšama, ali u mjesto koje je pripremio za i'tikaf je ulazio nakon sabah namaza, kako bi se tu osamio. Iz i'tikafa se izlazi nakon zalaska Sunca noći uoči Bajrama, svejedno, napunilo se trideset dana ili ne. Bolje je da se proboravi i noć uoči Bajrama u džamiji kako bi se klanjao u njoj Bajram ili da se izađe iz nje na mjesto gdje se klanja Bajram.


I'tikaf žena

Propisano je i ženama da i'tikafe, na to upućuje sljedeće:
●  To je zajednički ibadet za žene i za ljude.
●  Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio u i'tikafu zadnjih deset dana Ramazana, pa je Aiša tražila dozvolu da i ona i'tikafi, pa joj je dozvolio. (Muslim)
●  Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je i'tikafio zadnjih deset dana Ramazana sve do svoje smrti pa su onda nakon njega i'tikafile njegove žene." (Buharija i Muslim)


Uslovi i'tikafa za žene

●  Prvi uslov je dozvola muža. Na to upućuje hadis Aiše, radijallahu 'anha, kojeg smo spomenuli. Isto tako, muževo pravo je da žena bude uz njega pa je stoga dužna tražiti dozvolu. Ukoliko bi žena i'tikafila bez muževe dozvole i'tikaf bi bio ispravan iako je to zabranjeno.
●  Ako žena uđe u i'tikaf, bilo to uz dozvolu muža ili ne, muž ima pravo da je izvede iz i'tikafa. Dokaz je postupak Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je Aiša, radijallahu 'anha, tražila od njega dozvolu za i'tikaf, a poslije nje Hafsa, a zatim Zejneb, pobojao se da to ne bude iz iskrenosti nego iz želje da budu blizu njega, zbog njihove ljubomore, pa ih je udaljio rekavši: "Jel' to želite dobročinstvo?". Naredio je da se uklone mjesta koja su bila pripremljena za i'tikaf. (Hadis bilježe brojni prenosioci).
●  Da ne bude  u njenom i'tikafu fesada ili fitne.


I'tikaf žene u hajzu

Žena ne posti ako ima menstrualni ciklus, stoga oni koji uslovljavaju post za ispravnost i'tikafa su mišljenja da žena za vrijeme hajza ne i'tikafi. Isto tako, oni koji su mišljenja da žena koja ima hajz ne smije boraviti u džamiji kažu da žena za vrijeme hajza ne i'tikafi. Nije joj dozvoljeno da boravi u Mekkanskom haremu kao ni u drugim džamijama, ali je dozvoljeno da prođe kroz džamiju ili obavi kakvu kraću potrebu u njoj, kao što na to upućuje postupak Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je naredio Aiši, radijallahu 'anha, da mu donese sedžadu iz mesdžida, a ona je rekla da ima hajz, na šta je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Hajz, zaista, nije u tvojoj ruci." Što se tiče žene koja ima istihazu tj. stalnu pojavu krvi u periodu koji nije od menstrualnog ciklusa, može i'tikafiti u džamiji. Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: „I'tikafila je sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedna od njegovih žena, a imala je istihazu pa bi joj odjeća pocrvenila, te smo znale stavljati posudu ispod nje dok bi klanjala." (Buharija i Muslim)


Stvari koje kvare i'tikaf

●  Izlazak iz džamije bez prijeke potrebe. Primjer prijeke potrebe je izlazak zbog nužde, obaveznog kupanja ili zbog hrane i pića. Dokaz za to je hadis od Aiše, radijallahu 'anha, gdje kaže da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije ulazio u kuću osim zbog ljudske potrebe. (Buharija i Muslim) Zbog toga nije dozvoljeno onom ko i'tikafi da izlazi bez potrebe, kao što je kupovina i prodaja koja nije vezana za i'tikaf, poput hrane i pića. Ukoliko se prilikom nijjeta uslovi izlazak za određenu potrebu, poput dženaze ili radne obaveze u toku dana, većina je na tome da to uslovljavanje u nijjetu ne koristi, i i'tikaf postaje neispravan. Neki to pak smatraju ispravnim i dozvoljenim, poput imama Šafije, Sevrija, Ishaka kao što je to predaja od Ahmeda.
●  Spolno općenje ili snošaj nadražajem, kao što na to upućuje spomenuti ajet: "Sa ženema ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama."
●  Jelo i piće, svjesno u toku dana ili s nijetom iftara (kod onih koji uslovljavljavaju post za ispravnost i'tikafa).


Šta je dozvoljeno raditi onom ko je u i'tikafu

●  Izlazak zbog prijeke potrebe.
●  Dozvoljene stvari, poput razgovora sa posjetiocima.
●  Da žena posjeti muža koji je u i'tikafu i da se s njim osami radi razgovora i tome slično. Safija, radijallahu 'anha, žena Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, je došla kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok je i'tikafio u džamiji zadnjih deset dana Ramazana, pričala je s njim a zatim se spremila da iziđe te ju je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ispratio... (Buharija)
●  Kupanje i abdest onog koji boravi u i'tikafu. Prenosi se od čovjeka koji je služio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se abdestio u džamiji." (Buharija)
●  Priprema posebnog mjesta u džamiji za i'tikaf, kao što je Aiša, radijallahu 'anha, pripremala mjesto u džamiji za Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u kojem bi se sklanjao od očiju svijeta. (Buharija)
●  Stavljanje spužve ili prostirke za spavanje u džamiji. Od Ibnu Omera, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi boravio u i'tikafu prostirao prostirku za spavanje. (Hadis bilježi Ibn Madže sa dobrim senedom)
●  Prosidba i bračni ugovor za onog koji je u i'tikafu pod uslovom da ne bude spolnog općenja, i tome slično.
●  Neki dozvoljavaju da osoba koja opravdano ne posti Ramazan bude u i'tikafu kao što dozvoljavaju i'tikaf bez posta u toku čitave godine.


Kako nadoknaditi propušteni i'tikaf

Pohvalno je onom ko dobrovoljno uđe u i'tikaf te ga nakon toga prekine da ga nadoknadi. Postoji i mišljenje da je takav obavezan nadoknaditi prekinuti i'tikaf. Ispravno je da je to samo pohvalno djelo. Dokaz za to je hadis Aiše, radijallahu 'anha, kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spomenuo da će boraviti u i'tikafu zadnjih deset dana Ramazana pa je Aiša tražila dozvolu za i'tikaf. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, joj je dozvolio. Nakon toga je Hafsa pitala Aišu da traži dozvolu i za nju, pa je tražila. Kad je to vidjela Zejneb bint Džahš naredila je da joj se pripremi mjesto za i'tikaf. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je sklanjao namaz uputio se svome mjestu na kojem je kanio i'tikafiti. Kada je vidio pripremljena mijesta za i'tikaf upitao je: "Šta je to?", pa mu je rečeno da je to mjesto Aiše, Hafse i Zejneb. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je na to rekao: "Jel' to želite dobročinstvo?  Ja nisam u i'tikafu!" Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izišao, pa kada je prošao Ramazan i'tikafio je deset dana mjeseca ševala. Uzvišeni Allah najbolje zna.

Gospodaru nas!Pomozi nam da Te se sjecamo,da Ti zahvaljujemo,da Ti na najljepsi nacin ibadet cinimo!Ti si Svemocan i Milostiv.

 "Allah nikoga ne opterecuje preko mogucnosti njegovih:u njegovu korist je dobro koje ucini,a na njegovu stetu zlo koje uradi.Gospodaru nas,ne kazni nas ako zaboravimo ili sto nehotice ucinimo!Gospodaru nas,ne tovari na nas breme kao sto si ga tovario na one prije nas!Gospodaru nas,ne stavljaj nam u duznost ono sto nemozemo podnijeti,pobrisi grijehe nase i oprosti nam,i smiluj se na nas.Ti si Gospodar nas pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje."(Al-Baqara 286)


Allahumme Amin


 

05.06.2018.

Propisi sadekatul-fitr

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Propisi sadekatul-fitr



Zekatul-fitr ili sadekatul-fitr je obaveza svakog muslimana shodno hadisu koji se bilježi od Abdullaha b. Omera r.a., koji kaže: "Allahov Poslanik s.a.w.s., je u obavezu stavio izdvajanje sadekatul-fitra: jedan sa'a hurmi ili jedan sa'a ječma, i to za svakog muslimana bio on slobodan ili rob, muško ili žensko!" (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesa'i, Ibnu Madždže)

Mudrost propisivanja sadekatul-fitra:

Sadekatul-fitr je prvashodno propisan za izdvajanje kako bi ispunio eventualne pukotine i šupljine koje su se javile u ramazanskom postu isto kao što je propisano učiniti sehvi-sedždu radi određenih nepravilnosti prilikom obavljanja namaza! Abdullah b. Abas r.a., kaže: "Allahov Poslanik s.a.w.s., je u obavezu stavio izdvajanje sadekatul-fitra, kako bi nam očistio post od ružnih riječi i postupaka, i kako bi se siromasi mogli nahraniti. Ko dadne sadekatul-fitr prije bajram namaza biće mu kabul, a ko tu sadaku udijeli nakon klanjanja bajram-namaza biće mu obična sadaka!" (Ebu Davud, Ibnu Madždže, Darekutni, Hakim)

Sadekatul-fitr je na drugom mjestu propisan i zbog potreba siromaha i sirotinje kako bi mogli makar bajramske dane dočekati u rahatluku i veselju. Abdullah ibnu Omer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., u obavezu stavio izdvajanje sadekatul-fitra, rekavši: "Opskrbite sirotinju u bajramskim danima kako ne bi morali bar tada prositi!" (Darekutni, 2/152., br.67.)

Ovaj hadis je dokaz onima koji smatraju da je bitno da se siromasi opskrbe u bajramskim danima ne bitno da li se to radi hranom ili protuvrijednošću u novcu. (Pogledaj: Ahkamul-Kur'an od imama Džessasa, 4/120.)

Ebu Se'id el-Hudri r.a., kaže: "Za vrijeme Allahovog Poslanika s.a.w.s., smo izdvajali sadekatul-fitr za svakog muslimana, malog ili velikog, slobodnog ili roba, i to po jedan sa'a hrane ili sa'a ekita/neka vrsta suhog sira, ili sa'a ječma, ili sa'a hurmi, ili sa'a suhog grožđa!" (Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesa'i, Ibnu Madždže, Darekutni, Malik, Šafija, Ibnu Ebi Šejbe)


Sa'alebe b. Sagir r.a., kaže: "Allahov Poslanik s.a.w.s., nam je držao hutbu na dva dana prije bajram-namaza, pa nam je naredio da izdvojimo sadekatul-fitr u visini jednog sa'a hurmi ili jednog sa'a ječma, i to po svakoj glavi ponaosob, ili sa'a kukuruza ili pšenice, za malog ili velikog, slobodnog ili roba, muško ili žensko, bogatog ili siromašnog; što se tiče bogatog - Allah dž.š., će ga time očistiti a što se tiče siromašnog - Allah dž.š., će mu vratiti više nego što je dao!" (Ahmed, Ebu Davud, Darekutni)

U djelu "'Avnul-Ma'abud", 5/5., stoji sljedeće:
Imam Ibnul-Munzir rhm., prenosi idžma' islamske uleme po pitanju obaveznosti izdvajanja sadekatul-fitra. Hanefije smatraju da je izdvajanje sadekatul-fitra vadžib a ne farz, zbog toga što oni prave razliku između vadžiba i farza (tj. kod njih je farz sve ono što je ustvrđeno kategorički jasnim i sigurnim dokazom; op.prev.).

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askalani rhm., kaže: Ne može se stopostotno tvrditi da postoji idžma' uleme po pitanju obaveznosti izdvajanja sadekatul-fitra zbog toga što Ibrahim b. 'Ulejje i Ebu Bekr b. Kejsan el-Esamm rhm., smatraju da je obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra derogirana, a svoj stav potkrijepljuju predajom od Kajsa b. Sa'ada r.a., koji kaže: "Allahov Poslanik s.a.w.s., nam je propisao sadekatul-fitr za izdvojiti prije nego li nam je bio propisan zekat. Kada nam je zekat bio propisan – Allahov Poslanik s.a.w.s., nam nije naređivao sadekatul-fitr niti nam ga je zabranjivao, pa smo ga mi i dalje praktikovali! Allahov Poslanik s.a.w.s., nam je naredio da postimo dan Ašura prije nego li nam je post mjeseca Ramazana stavljen u obavezu. Kada nam je post mjeseca Ramazana stavljen u obavezu – Allahov Poslanik s.a.w.s., nam nije naređivao niti nam je zabranjivao postiti dan Ašura, pa smo ga mi i dalje praktikovali." (Sahih; Bilježi ga: Ahmed, Nesa'i, Ibnu Madždže, Hakim, Ibnu Huzejme, Taberani, Ebu Ja'ala, Abdurrezzak, Bejheki)

"Ova predaja nam ne ukazuje direktno na prestanak obaveznosti izdvajanja sadekatul-fitra, jer propisivanje jedne obaveze ne iziskuje odmah i prestanak druge! Ulema je složna na tome da je sadekatul-fitra obaveza koju nije dozvoljeno izostavljati, a Allah je taj koji tevfika daje!" (Pogledaj: Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.7460.)

Alija r.a., i Ibnu Omer r.a., kažu: "Allahov Poslanik s.a.w.s., nam je u obavezu stavio izdvajanje sadekatul-fitra, za svakog malog i velikog, muškog i ženskog, slobodnog ili roba – koje ste svakako dužni izdržavati!" (Darekutni)
Ibnu Abbas r.a., kaže:"Allahov Poslanik s.a.w.s., je naredio telalu da u sred Mekke vikne da je sadekatul-fitr obaveza za izdvojiti svakom muslimanu bio on mlad ili star, muško ili žensko, slobodan ili rob, iz grada ili sa sela, i to jedan sa'a ječma ili hurmi!" (Bezzar, Darekutni, Hakim)

Ebu Hurejre r.a., kaže: "Allahov Poslanik s.a.w.s., je poticao muslimane na izdvajanje ramazanskog sadekatul-fitra, i to za svaku osobu po jedan sa'a hurmi ili sa'a ječma ili sa'a pšenice!" (Darekutni, Hakim)

Esma r.a., kaže: "Za vrijeme Allahovog Poslanika s.a.w.s., smo izdvajali sadekatul-fitr pregrštima kojim su se ukućani koristili ili sa'om kojim su se također koristili; sve medinelije su tako postupale!" (Hakim, Ibnu Ebi Šejbeh)

Džerir b. Abdullah r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ramazanski post visi između nebesa i zemlje, i neće ga uzdići ništa osim sadekatul-fitra!" (Hadis je da'if. Bilježi ga Ibnu Šahin u Feda'ilu Ramadan)

Sadekatul-fitr se izdvaja u uobičajenoj hrani određenog mjesta: Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: "Allahov Poslanik s.a.w.s., je propisao sadekatul-fitr: jedan sa'a hurmi ili sa'a ječma ili sa'a suhog grožđa ili sa'a ekita/suhog sira – što je pretežno bila hrana tadašnjih stanovnika Medine. Što se tiče drugog mjesta kojima je pretežna hrana nešto drugo na njima je da sadekatul-fitr izdvajaju u sa'u tih namirnica poput kukuruza, oriza, smokvi ili bilo kakvog drugog zrnevlja. Ako je hrana određenog mjesta nešto drugo mimo zrnevlja poput mlijeka ili mesa ili ribe – sadekatul-fitr će se davati u tome, ne bitno koja je namirnica u pitanju. Ovog je stava većina islamskih učenjaka, i ovo mišljenje je ono koje je ispravno i neće se spominjati druga mišljenja! Cilj svega jeste opskrbiti sirotinju na dan bajrama i to hranom kojom se hrane i ostali stanovnici toga mjesta, pa je na osnovu ovog mišljenja dozvoljeno davati sadekatul-fitr i u brašnu, i ako nema hadisa koji o tome direktno govore. Što se tiče gotovog hljeba ili spremljene hrane i ako je slađa siromasima zbog toga što se ne moraju mučiti oko spremanja iste bolje im je udjeliti ono što im duže može stajati poput zrnevlja i ostale trajnije hrane koju ne može odmah snaći ono što može gotov hljeb i ostalo što mu je slično, jer ako se puno takve hrane nagomila kod siromaha propašće im i neće je moći sačuvati. Mada se može reći da se neće uzimati u obzir trajnost hrane već je cilj da se sirotinja opskrbi za bajramske dane kako se oni ne bi izlagali prošnji, kao što je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Opskrbite ih na bajramske dane kako ne bi prosili tada!"" (Pogledaj: I'ilamul-Muvekki'in, 3/13.)


Može li se sadekatul-fitr davati u novčanoj protu-vrijednosti?


Kada je u pitanju izdvajanje sadekatul-fitra u novčanoj protuvrijednosti islamski učenjaci po tom pitanju imaju tri mišljenja:

1. Dozvoljeno je u svakom slučaju. Ovog je stava imam Ebu Hanife, imam Sevri, Omer b. Abdul-Aziz, Hasan el-Basri.

2. Nije dozvoljeno ni u kom slučaju. Ovog je stava imam Malik i imam Šafija rhm..

3. Nije dozvoljeno izuzev ako se u potrebi za time. Ovog je stava imam Ahmed rhm.. (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 25/46., el-Mugni, 2/671.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Izdvajanje zekata u novčanoj protuvrijednosti bez ikakve potrebe niti zbog nekog većeg interesa je zabranjeno... Ali, ako je u pitanju neka potreba ili veći interes ili pravda onda je dozvoljeno izdvojiti ga u novčanoj protuvrijednosti..." (Medžmu'ul-Fetava, 25/83.)

Kome se daje sadekatul-fitr?

Islamski učenjaci se razilaze po ovom pitanju na dva mišljenja:

1. Sadekatul-fitr se može dati bilo kojoj od osam kategorija ljudi spomenutih u ajetu o zekatu. Allah dž.š., kaže: "Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! Allah sve zna i mudar je." (el-Tevba, 60.) Ovo je stav većine islamskih učenjaka za razliku od pravnika malikijske pravne škole.

2. Sadekatul-fitr se može dati samo siromasima. Ovo je stav malikijske pravne škole kao i šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm.. (Pogledaj: Sahihu Fikhil-Sunneh, Ibnul-Sejjid Salim, 2/85.)


 

05.06.2018.

Propisi Zekata

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Propisi Zekata

Značenje zekata

Zekat u arapskom jeziku ima značenje porasta i uvećavanja, pa se kaže: „Zeka ez-zer'u“, tj. Sjeme je izraslo.
U Šerijatu se pod zekatom misli na pravo koje je obaveza izdvojiti iz imetka koji je dostigao određenu količinu, pod određenim uslovima i određenoj skupini ljudi.

Propis zekata i dokaz za to

Zekat je jedan od pet islamskih temelja, najvažniji je temelj islama nakon dva šehadeta i namaza.
Uzvišeni Allah je rekao: „I uspostavljajte namaz i dajite zekat.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 43.)
Također je rekao: „Uzmi zekat iz njihovih imetaka da ih očistiš njime.“ (Prijevod značenja Et-Tevba, 103.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Islam je sagrađen na pet temelja: svjedočenju da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, uspostavljanju namaza, izdvajanju zekata, hodočašćenju Ka'be i postu ramazana.“ (Muttefekun alejh)
Prilikom slanja Mu'aza b. Džebela, radijallahu anh, u Jemen, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Pozivaj ih da posvjedoče da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, pa, ukoliko ti se odazovu u tome, obavijesti ih da im je Allah propisao pet namaza tokom svakog dana i noći. Ukoliko ti se i u zome odazovu, onda ih obavijesti da im je Allah propisao izdvajanje zekata iz njihovih imetaka, koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromašnima.“ (Muttefekun alejh)
I islamski učenjaci svih podneblja i vremena složni su da je izdvajanje zekata obaveza.

Mudrosti izdvajanja zekata

U izdvajanju zekata nalaze se brojne koristi kako za onoga koji izdvaja zekat tako i za onoga koji ga prima. Od tih koristi su i sljedeće:

1- Izdvajanjem zekata ispunjava se jedan od temelja islama, vjere koja je garant čovjekove sreće na dunjaluku i ahiretu.
2- Izdvajanje zekata čovjeka približava Allahu, subhanehu ve te'ala, utiče na povećavanje imana, naprotiv izdvajanje zekata dokaz je imana jer se za zekat također kaže sadaka a ovoj riječi slična je riječ sidk koja ima značenje iskrenosti, pa tako zekat odslikava iskrenost imana, vjere kod čovjeka.
3- U izdvajanju zekata nalaze se brojne nagrade Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: „Allah poništava kamatu a uvećava sadaku.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 276.) Također je rekao: „A novac koji dajete da se uveća novcem drugih ljudi, kod Allaha se neće uvećati, a za milostinju koju udijelite da biste se Allahu umilostivili, takvi će dobra djela svoja umnogostručiti.“ (Prijevod značenja Er-Rum, 39.)
4- Zekatom se čisti imetak, priziva Allahov bereket na imetak koji ostaje u posjedu.
5- Onaj koji izdvaja zekat čisti se time od pohlepe i škrtosti, grijeha i loših djela, kako o tome govori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: „Sadaka gasi loše djelo kao što voda gasi vatru.“ (Ibnu Hibban, sahih.) Također time se vjernik navikava na udjeljivanje svoga imetka na Allahovom putu.
6- Zekatom se ispunjavaju potrebe siromašnih muslimana.
7- Zekatom se učvršćuju bratski odnosi između muslimana, širi ljubav, svijest o međusobnom potpomaganju, pa kada bogati musliman udijeli zekat iz svoga imetka siromašnom bratu muslimanu, nemoguće je –ako je i bilo- da se u prsima ovog siromašnog nađe zavist i zloba prema bogatom, priželjkivanje da izgubi bogatstvo.
8- Izdvajanjem zekata, vjernik se zahvaljuje Uzvišenom Allahu na blagodati imetka kojeg mu je podario.

Ko je obavezan izdvojiti zekat

Zekat je obavezan izvojiti svaki onaj kod koga se ispune sljedeći uvjeti:
1- Islam, tj. da je musliman. Od nevjernika zekat se ne prima, jer je zekat ibadet koji se ne prima osim od muslimana. Uzvišeni Allah je rekao za nevjernike: „A nema drugog razloga zašto njihova milostinja nije primljena osim to što oni ne vjerujuu Allaha i Njegova poslanika.“ (Prijevod značenja Et-Tevba, 54.). Ebu Bekr, radijallahu anh, rekao je: „Ovo je obaveza izdvajanja zekata kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao muslimanima.“ (Buharija)
2- Posjedovanje nisaba-određene granice u imetku nakon čega se ustanovljava da li je neko obavezan izdvojiti zekat ili ne iz datog imetka.
3- Da se ta količina imetka posjeduje cijelu godinu dana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Nema zekata na imetak sve dok nad njime ne prođe godina dana.“ (Ibnu Madže i drugi, a šejh Albani ga je ocijenio vjero-dostojnim u Irvaul-galilu, 787.)

Propis onoga koji porekne obavezu zekata ili ga ne izdvaja zbog škrtosti

Što se tiče onoga koji porekne obavezu izdvajanja zekata svejsno, sa znanjem, bez ikakve prisile, takav postaje nevjernik. Ukoliko to učini iz neznanja, obaveza zekata mu nije poznata jer je odrastao daleko od mjesta gdje se govori o vjeri i vjerskim propisima, odrastao u nevjerničkim zemljama i sl., takva osoba ne prestaje biti musliman tim činom, ali se podučava obavezi zekata.
Što se tiče onoga koji iz svoje škrtosti ne izdvaja zekat a priznaje da je obaveza izdvojiti zekat, samo njegovo neizdvajanje zbog škrtosti ne čini ga nevjernikom, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o onome koji gomila zlato i srebro i ne udjeljuje ga na Allahovom putu, nakon kažnjavanja na Sudnjem danu njegov put će biti ili do Dženneta ili do Vatre, pa da je takav svojim djelom postao nevjernik, zasigurno ne bi Džennet bio u opciji nikako. Međutim, ukoliko postoji šerijatska vlast ona će od njega uzeti zekat, makar i prisilno, jer se u njegovom zekatu nalazi tuđe pravo.


Imetak na koji se daje zekat

Zekat se izdvaja pod određenim uslovima na određenu imovinu: zlato i srebro, žitarice i usjevi koji se uberu s polja, stoka i trgovačka roba.

1- Što se tiče zlata i srebra, Uzvišeni Allah je rekao: „A one koji gomilaju zlato i srebro pa ga ne udjeljuju na Allahovom putu, ti obraduj bolnom patnjom.“ (Prijevod značenja Et-Tevba, 34.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Nema nijednog vlasnika zlata niti srebra da na njih ne izdvaja zekat a da na Sudnjem danu to zlato i srebro neće biti pretvoreno u cigle koje će se zagrijavati u Vatri a zatim njima pržiti njegovi bokovi, njegovo čelo i njegova leđa. Kada god se ohlade, ponovo će biti zagrijane i vraćene njemu, u danu koj traje pedeset hiljada godina.“ (Muslim)

Na zlato se izdvaja zekat od 2,5% ukoliko ga bude više od 85 gr, u protivnom se ne izdvaja zekat. Na srebro se izdvaja zekat od 2,5% ukoliko ga bude više od 595 gr, u protivnom se ne izdvaja zekat. Za zlato i srebro se uvjetuje da spomenuta količina pregodini. Ako ta količina ne bude stalna tokom godine, tj. bude manja ispod spomenute količine, tada se na zlato i srebro ne izdvaja zekat. Što se tiče novca, koliki je njegov nisab, saznat ćemo tako što ćemo se raspitati o cijeni zlata ili srebra pomnožiti sa spomenutim količinama zlata ili srebra i dobiti veličinu nisaba za novac. Ukoliko tu količinu novca imamo kod sebe godinu dana, tada smo obavezni dati na nju zekat od 2,5%.

2- Što se tiče žitarica i usjeva Uzvišeni Allah je rekao: „... i udjeljujte iz onoga što vam Mi dajemo da izniče iz zemlje.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 267.) „... i dajte mu njegovo pravo na dan žetve.“ (Prijevod značenja El-En'am, 141.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ono što se natapalo kišom iz nebesa ili vodom iz izvora ili podzemnim vodama zbog blizine rijeke, na to se izdvaja 10% u svrhu zekata, dok ono što se navodnjavalo, na to se daje 5% u svrhu zekata.“ (Buharija)

Na žitarice i usjeve zekat se izdvaja odmah po njihovom ubiranju ali pod uslovom da ih ima više od 612 kg i da se mogu skladištiti. Ukoliko ovi uslovi budu zadovoljeni, tada se na one žitarice i usjeve koji nisu obrađivani od strane čovjeka izdvaja 10%; na žitarice i usjeve koje je čovjek tokom njihovog razvoja obrađivao, okopavao i zaljevao, navodnjavao, izdvaja se 5%; dok, ukoliko je obadvoje zastupljeno, kao što je slučaj na većini naših prostora da se žitarice i usjevi navodnjavaju kišom s nebesa ali ih i čovjek obrađuje, tada se na žitarice izdvaja 7,5% od njihovih ukupnih prihoda.

3- Što se tiče stoke, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Nema nijednog vlasnika deva, krava i ovaca i da na njih ne izdvaja zekat a da one neće i doći na Sudnjem danu veće i ugojenije, pa će ga probadati svojim rogovima, gaziti svojim papcima. Kada god završi s njim zadnja, vratit će mu se ponovo prva, i sve tako dok se ne presudi među ljudima.“ (Muslim)

Što se tiče stoke, neophodno je da nje bude određeni broj, pa tako neophodno je da deva bude najmanje 5, krava 30 a ovaca 40. Ovaj broj mora biti prisutan cijele godine, ne smije ga biti manje. Također, neophodno je da stoka bude na ispaši tokom cijele godine ili veći dio godine i stoka mora biti namijenjena za rasplodnjavanje, ne za rad ili trgovinu.
4- I što se tiče trgovačke robe, Uzvišeni Allah je rekao: „O vjernici, udjeljujte iz onoga što ste stekli na lijep način.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 267.)
U trgovačku robu ulazi sve što je pripremljeno i određeno za trgovinu, od stanova, automobila, robe u trgovini i sl. Na svu tu robu, nakon što se izvrši godišnji popis, trenutno stanje sve robe, i utvrdi da se ima iznos u količini nisaba zlata ili srebra, obaveza je izdvojiti 2,5%, svejedno da li tadašnja cijena robe bila veća ili manja od one po kojoj je nabavio robu.

Kategorije ljudi kojima se daje zekat


I treba znati da se spomenuti imetak kao zekat daje osobama određenim od strane Allaha. Uzvišeni Allah lično je odredio kategorije ljudi koje zaslužuju da im se udijeli zekat kako se time ne bi manipulisalo i kako bi izdvajanje zekata postiglo svoj cilj. Sve te kategorije Uzvišeni Allah spomenuo je u 60. ajetu sure Et-Tevba: „Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.“

1- Siromasi su oni koji nemaju ni polovinu neophodnog za normalan život, poput onih koji imaju sredstava za život samo za pola godine.

2- Nevoljnici su oni koji imaju više od polovine normalnih uslova za život, ali nemaju sve, poput onih koji imaju sredstava za život više od pola godine ali ne za cijelu godinu.

3- Što se tiče onih koji skupljaju zekat, ovdje se misli na one koji su određeni od strane vladara ili imama muslimana da obračunavaju, skupljaju i brinu se o zekatu. Njima se izdvaja određni dio iz zekata makar oni bili i bogatiji.

4- Oni čija srca treba pridobiti jesu predstavnici naroda ili porodice i sl., dakle ugledne osobe u narodu za kojima bi se u prihvatanju islama poveli i drugi.

5- Pod otkupom iz ropstva misli se na otkup i oslobađanje roba muslimana ili robinje muslimanke koji će nakon oslobođenja moći slobodno i u potpunosti ispoljavati Allahovu vjeru, koji će biti korisni članovi muslimanske zajednice. Danas je isti slučaj s muslimanskim zarobljenicima.

6- Prezaduženi jesu one osobe koje imaju dugove i ne nalaze kod sebe ništa čime bi mogle isplatiti te svoje dugove, svejedno da li ti dugovi bili veliki ili mali, međutim, u tim dugovima ne smije biti grijeha prema Uzvišenom Allahu.

7- Pod svrhom na Allahovom putu prije svega misli se na borbu na Allahovom putu, pa se borcima izdvaja iz zekata makar oni bili i bogati.

8- I putnik-namjernik jeste onaj putnik kojem je nestalo sredstava na putovanju. Takvoj osobi se iz zekata daje onoliko koliko joj je potrebno da nastavi svoje putovanje i dođe do svoga odredišta.

Uzvišeni Allah odredio je ove kategorije da im se izdvaja zekat i nije dozvoljeno u nešto drugo izdvajati zekat.
Pogledamo li spomenute kategorije, primjetićemo da neke od njih su lično u potrebi za zekatom dok su za nekima od njih potrebni muslimani pa im se izdvaja zekat da bi se priključili muslimanima, iz čega jasno uviđamo mudrost propisivanja zekata a ona je izgradnja dobre, potpune, jake i složne muslimanske zajednice. Saznajemo da islam ne zapostavlja imetak i ne gleda na njega s prezirom već daje smjernice kako ga koristiti da bi na kraju svi ljudi imali koristi od njega, kako bi svi uživali u dobru i blagostanju, zdravoj i složnoj zajednici.
Uzvišenog Allaha molimo da nas okoristi Svojom knjigom i sunnetom Svoga poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nas poduči Svojoj vjeri, da nas učini od onih koji slušaju i slijede najbolje, uistinu, to su oni koje je Uzvišeni Allah uputio i koji imaju razuma. Od Uzvišenog Allaha tražim oprosta za sebe i vas a tražite i vi jer je On Uzvišeni Onaj koji mnogo prašta i koji je Svemilostan.
Sva hvala pripada samo Allahu, neka je salavat i selam na Njegova poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.


15.05.2018.

Sta je to Iftar ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

 

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 Sta je to Iftar ?

 

Sehl ibn Sa'd kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili sa iftarom." (Hadis bilježe Buhari i Muslim)
Treba se iftariti neparnim brojem datula, a ako nema, onda vodom.

Enes, r.a., kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., se iftario sa nekoliko datula prije nego što bi klan jao. Ako ne bi imao datula, onda bi se omrsio hurmama, a ako ne bi imao ni hurme, onda bi popio nekoliko gutljaja vode." 
(Hadis bilježe Ebu Davud i Hakim, koji ga smatraju vjerodostojnim, dok Tirmizi tvrdi da je hadsi dobar-hasen)

Selman ibn Amir kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad neko posti, neka se iftari hurmama, a ako ne bude imao hurme, neka se iftari vodom , jer je voda zaista čista."
(Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen-sahih)

Hadis nam ukazuje da se pohvalno na ovaj način iftariti prije akšam-namaza. Nakon namaza može se najesti, osim ako hrana bude postavljena prije namaza. U tom će se slučaju prvo jesti, a onda klanjati.

Iftar je dobro poznata rijec svakom muslimanu, te ni u kakvom prijevodu nece obuhvatiti svu semanticku viseznacnost i slozenost koju integrira.Isti je slucaj i s brojnim drugim rijecima koje su Muslimani u svoj bosanski jezik vjesto ukljucili i nevjerovatno ga time obogatili.Ali u tome drugi put i na drugom mjestu .

Dopustimo da je iftar ramazanska vecera, odnosno objed koji se uzima u prvi sumrak i neposredno nakon zalaska sunca, kad se postaci skupe oko sofre (trpeze) i poslije dugih sati odricanja - prekidaju sa postom.Omrstiti se za iftarom znaci prekinuti post u dopustenom trenu halal-hranom. Vec nekoliko dekika (minuta) prije aksama, cijela se obitelj nadje za sofrom. Djeci i mladima se gleda kroz prste, ako pokazuju malo nestrpljenja poslije ispostenog dana, jer su ogladnili i ozednili, dok stariji nastoje sacuvati mirnocu i dostojanstvo do zadnjeg trena, pa i za vrijeme cijelog iftera. Domacin, nakon sto se na obliznjoj munari upale kandilji ili s tebije pukne top najavljujuci aksam, u ime svih ukucana, prouci bismile (bismillah - U Ime Allaha)

 

Ucenje dove prije Iftara !

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Trojici se dova ne odbija, postaču dok ne iftari…" ( Hadis bilježi Tirmizi)

Otpočeti iftar uz dovu: ذهب الظمأ وابتلت العروق، وثبت الأجر إن شاء الله " Nestala je žeđ, natopile se žile, a nagrada je osigurana, ako Allah htjedne." (Ebu Davud) 

Abdullah ibn Amr ibn el-As prenosi da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem:" Zaista se postaču prilikom iftara dova ne dobija!" Kad bi se Abdullah iftario,govorio bi:"Allahumme inni es'eluke birahmetikel-leti vesi'at kulle šej'in en tagfire li."(Allahu,molim Te u ime Tvoje milosti,koja je sve obuhvatila,da mi oprostiš")(Bilježe ga Ahmed i Tirmizi,koji veli da je hadis hasen sahih)

Prenosi se da je Allahov Poslanik.a.s.,govorio:"Žeđ je ugašena,krvne su žile  osvježena i nagrada je upisana,ako Allah htjedne!"
Također se prenosi da je Poslanik a.s. sallallahu alejhi ve sellem rekao:"Allahumme leke sumtu ve ala rizkike eftartu"(Allahu u ime sa, Tebe postio,i Tvojom opskrbom sam se iftario.")

Allahov Poslanik sallallahu alejhi  ve sellem:"Trojici dova neće biti odbijena: postaču dok se ne omrsi(iz ovog shvatamo da je poželjno sve vrijeme,dok se posti,učiti dovu),pravednom vladaru,i potlačenoj osobi."(Tirmizi ga prenosi sa dobrim senedom)Izvor: "Fikhus-Sunnah"

Onda nakon dowe prekine sa postom, najcesce gutljajem vode i neparnim brojem hurmi 1-3-5, limunade ili soka, pa zatim predje na obaveznu corbu (gustu juhu), a za njim i sva ostala celjad. Mladja celjad s izvanrednim tekom nastoje utoliti glad i ugasiti zedj, pogotovo poslije teskih dnevnih tezackih poslova ili drugih radnih naprezanja, kako bi sto prije 'povratili snagu'. Medjutim, didovi a posebno nene (nane), nakon nekoliko kasika corbe i zalogaja hrane, prekidaju ifter, da bi sjeli uz svoju mangalu (sud sa zapretenom zaravicom koja cuva toplotu kahve i mlijeka), da popiju svoj zeljno cekani findzan kahve.Tome se ne treba cuditi, jer duze odricanje od osjezavajuce kahve, narocito kod starijih osoba, moze izazvati glavobolju koju vec prvi fildzab otklanja 'k'o rukom'. Poslije iftara i kahve, klanja se aksam i priprema za odlazak na teraviju.Neki bi odmah nakon  dowe i hurme sa vodom klanjali aksam pa se iftarili…

Obicaj koji se i do danas sacuvao, uzajmno je pozivanje na iftar, medju rodbinom, komsijama i prijateljima. Nerijetko ce domacica radi dragog gosta pripremiti i po nekoliko jela, slanih i slatkih. Islamsko nacelo da imucniji pozivaju na ifter siromasnije, cesto se zapostavlja, pa imami i ostala ulema svoje dzematlije na to moraju cesce podsjecati tijekom ramazana. Lijep je obicaj da imucniji na iftar pozivaju ucene, u selu svoga hodzu ili ucitelja, kako bi mu odali cast i istodobno od njega nesto korisno culi i iz njegova vladanja naucili.

Za iftarom nije pohvalno prejesti se, nego treba jesti umjereno i ostaviti prostora za ramazanski sehur !

Uzvišeni Allah Dželle Šanuhu u Kur`anu kaže: “O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate”! (Bekara, 172)

Muhammed Alejhisselam je rekao: ”Kada neko od vas hoce da jede neka prvo spomene Allahovo ime. Ako to zaboravi uèiniti prije jela, neka to ucini kad god se sjeti”. (Ebu Davud, Tirmizi)

Muhammed Alejhisselam je rekao: “Kada se neko od vas iftari, neka se iftari s temrama (datulama-hurmama), a ako nema, neka se iftari vodom, jer je ona Cista”. (Muslim)

Muhammed Alejhisselam je rekao: “Postacu nece biti odbijena dova koju uputi Allahu Dželle Šanuhu prilikom iftara”. (Ibn Madže)

Svaki Allahov Dželle Šanuhu rob je na svoj nacin poseban i obdaren od Uzvišenog necim što drugi nema, tako je i sa ostalim stvarima i pojavama koje nas u životu okružuju i koje su dio tog našeg života. Jedna od tih posebnih stvari i trenutaka u našem životu jeste mubarek Ramazan i ramazanske iftarske sofre. Mjesec Ramazan je poseban mjesec i ima nešta šta drugi mjeseci nemaju. To nešta šta mjesec Ramazan ima, izmedju ostalih hajirli stvari i trenutaka, je taj iftar i momenat prekidanja posta.

Uz ovaj blagoslovljeni mjesec Allah Dželle Šanuhu spusta posebne pocasti medju svoje robove, a posebno na one koji su mu iskreni i vjeruju Ga.
Ti iskreni Mu poste, klanjaju i ibadete više nego u drugim mjesecima. Uci se Kur`an i drugi ibadeti se cine,posijecuju bolesni,rodbina i pozivaju se na iftare komsije,rodbina i prijatelji naravno, pripremaju posebna jela koja inace ne prave svaki dan.Ovo je samo obicaj Bosanske tradicije da se pripremaju posebna jela ali nisu u temeljena na Kur'anu i sunnetu da moraju biti poseba ali eto  Bošnjaci i Bošnjakinje veoma dobro cuvaju tu našu lijepu tradiciju iftara.Znaci zavisno od nafake i bereketa koliko nam je Allah dao...nekom vise a nekom manje pa se insan treba iftariti sa onim sto ima pa el hamdu lillah i biti Allahu zahvalan na onoliko koliko mu je Allah dao! Kako je lijepo izaci vani pred Akšam i osjetiti razne mirise hrane iz naših bošnjackih kuhinja koje pripremaju naše vrijedne sestre, pa i braca. Kako saznajemo iz naših vjerskih knjiga jedna od velikih radosti za vjernika je momenat iftara i kada iftari od dnevnog posta Svemocnom Allahu Dželle Šanuhu, a druga radost mu je vidjenje sa Gospodarem na Sudnjem danu. Muhammed Alejhisselam je rekao: ”Vjernik ima dvije radosti. Prva je docek iftara, a druga susret i gledanje Uzvišenog Allaha Dželle Šanuhu na onom svijetu”.

U drugim zemljama mimo Bosne , daleko od naše nam Bosne i Herecgovine, Bošnjaci poste i spremaju iftare. Možda to nisu oni iftari i iftarske sofre i osjecaj kao pred Akšam u našoj Domovini, kada se kandilji upale na džamijama, kada ezani zauce sa svih strana i kada topovi oznace prekid posta, ali se i ovi iftari ovdje pripremaju iznad duše i sa mislima o bosanskim iftarima i tim kandiljima, ezanima i topovima koji su duboko urezani u ponosno bošnjacko bice, ma gdje se nalazilo. Nasa tradicionalna jela su nasa  naša jela; sarmu, cevap, lonac, zeljanicu, burek, sirnicu, sogan dolmu, pirjan ,siscevab,klepe,maslenica,sutlija,kadaif,baklava itd. Bošnjaci ma gdje god da su nadju vremena, posebno uz Ramazan, pa pripreme svoju sporu, po istilahu i pod butun bosansku hranu i sofru.

Ramazan je dobra prilika da se ljudi vide i obidju. Da zajedno iftare i da se nadaju Allahovoj nagradi i bereketu. Tada zajedno iftare, klanjaju Akšam-Namaz džematile. Zatim popiju kahvu propracenu nekim kolacem. Naravno, ovdje je prilika da se podsjetimo i na kur`anski poziv gdje Allah Dželle Šanuhu kaže: ”Jedite i pijte, ali ne pretjerujte, jer Allah ne voli one koji pretjeruju”. To zna ponekada biti vrlo teško ispostovati, jer kad se Bošnjo dokopa svoje hrane nema popuštanja i ostane mu mjesta još samo za dušu. Poslije dolazi teravija, koja malo insana bošnjackog rastereti i tako iftar po iftar i noc po noc i prodje Ramazan, a da ga covjek i ne osjeti.

 

Kultura ponasanja prije jela

Ukoliko zelimo da nase konzumiranje hrane bude blisko konzumiranju Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve Sellem onda bi trebalo ispuniti sljedece uvjete:

1. Voditi racuna da hrana koju konzumiramo bude sigurna od svih primjesa harama i da nacin sticanja zarade mora biti u skladu s islamskim propisima, kako se istice u Kur'anskom ajetu: "Ne jedite imovinu jedan drugoga na neposten nacin". [El-Bekare, 188.]

2. Pranje ruku prije jela: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem prakticirao je pranje ruku prije jela, sto vidimo u hadisu koji prenosi njegova casna supruga, Aisa, r.a, a u kojem se kaze da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem kada bi bio dzunub, a htio bi spavati - okupao bi se, a kada je namjeravao jesti - oprao bi ruke. [Ebu Davud]


Pranje ruku posebno je preporucljivo kada neko dira nesto sto bi moglo ugroziti njegovu higijenu. Medutim, veliki broj islamskih ucenjaka prao je ruke prije jela cak i ako su vec bili abdestili. Ocito se time zeljelo biti sto blize praksi Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve Sellem Tako Ebu Bekr el-Meruzi kaze: “Vidio sam kako imam Ahmed iako pod abdestom pere ruke i prije i poslije jela.”

3. Serviranje hrane na zemlju ili sofru a ne na sto, sto je blize sunnetu.
U jednoj mursel-predaji koju prenosi Hasan el-Basri spominie se da bi Allahov Poslanik. sallallahu alejhi ve Sellem kada bi s hrana donijela, postavio je na zemlju, sto je po mnogima, blize skromnosti. S druge strane jesti na zemlji, odnosno tlu, znaci prisjecati se zemlje u koju treba leci, a jesti na sofri aludira na sefer tj. putovanje i napustanje ovog svijeta. Otuda je, jelo za stolom, kako cine drugi narodi, jedna od novotarija koje su nastale nakon Poslanika.sallallahu alejhi ve Sellem Medjutim, iako je jelo na zemlji blize sunnetu, ipak, mnogi ucenjaci ne drze da je zabranjeno jesti za stolom ili necim drugim odignutim od zemlje, ako se ima za cilj sto veca higijena prilikom uzimanja hrane.

 


4. Ne jesti naslonjen: Zna se da Allahov Poslanik.sallallahu alejhi ve Sellem nije jeo naslonjen ni na jednu stranu.Ebu Dzuhajfe, r.a. prenosi hadis u kojem stoji da je cuo vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem kako kaze: “Ja doista ne jedem naslonjen.” [Buhari]
Ibnu-l-Kajjim pojasnjava da naslanjanja prilom jela ima tri vrste: prvo naslanjanje na stanu, drugo sjesti podvijenih i prekrstenih nogu i trece, naslanjanje na jednu nogu. [Ibn Madze]

5. Svaka osoba bi prije nego pocne jesti trebalo da ima namjeru da jede iz razloga sto zeli ojacati kako bi mogla sasvim normalno izvrsavati Allahova naredjenja, a ne zato da bi se uzivalo u odredjenoj hrani.
Imam Safija veli: “Nisam se najeo punih sesnaest godina, navodeci razlog za to: jer sitost cini tijelo tromim i teskim, umanjuje pronicljivost, povecava san i cini osobu manje otpornom na ibadet”.
Praksa Poslanika sallallahu alejhi ve Sellem i prve generacije muslimana bila je da nejedu dok ne izgladne, a kada izgladne ne jedu do sitosti. To je, priznacemo, najbolja preventiva protiv mnogih bolesti, od cega pati savremeni covjek. Analizirajmo Poslanikov, sallallahu alejhi ve Sellem hadis pa cemo otkriti neslucene mudrosti u njemu.
Mikdam b. Ma'dikerib, r.a, kaze da je cuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem kako veli: “Covjek nece napuniti posudu goru od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja da ojaca svoja leda, a ako vecd moradne malo vise da jede, onda neka trecinu stomaka napuni hranom, drugu vodom a trecu neka ostavi da moze nesmetano disati.” [Tirmizi]

Koliko su prve generacije vodile racuna o tome, vidi se iz pisma Sufjana es-Sevrija koje je uputio Osmanu b. Zaidi, u kojem mu izmedju ostalog pise: “Ako zelis da ocuvas svoje tijelo zdravim i da smanjis san i lijenost onda smanji hranu.”
[Ibn Madze]

6. Da bude zadovoljan onim sto ima za jelo i sto je servirano. Uz to se trazi od svake osobe da ne trazi mahanu u jelu. Ako moze jesti ce, a ako ne moze - ostavice! Tako Ebu Hurejre,r.a, prenosi da Resulullah sallallahu alejhi ve Sellem nikada hranu nije kudio, ako bi mu se dopala jeo bi, ako ne bi, ostavio bi je. [Buhari]

7. Da se trudi da jelu prisustvuje sto vise osoba, jer je u tome bereket. Vahsi b. Harb prenosi od svog oca a on od djeda da su ashabi pitali Vjerovjesnika s.a.v.s.: “Allahov Poslanice, mi jedemo ali se ne mozemo zasititi?!” Odgovorio je: “Ocito je da jedete odvojeno!” Nakon njihovog prizananja da je tako, rekao je: “Jedite zajedno i spomenite Allahovo ime pri tome, pa ce vam Allah spustiti svoj bereket u hrani.” [Ebu Davud]

 

Islamsko vladanje u toku posluzivanja...

1. Onaj koji posluzuje pije posljednji
Onaj koji posluzuje, pije posljednji, na temelju predaje koju prenosi Ebu Katade, r.a, u kojoj Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem kaze: “Onaj koji napaja druge, treba posljednji da pije”. [Muslim]

2. Zabrana konzumiranja pica iz zatvorene posude
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio je piti iz zatvorenih posuda, poput mjesina za vodu, ibrika i si., gdje se ne vidi sta se pije. Ocito je ovo iz preventivnih razloga, kako osoba ne bi popila ono sto bi joj stetilo.
Ebu Se'id el-Hudri, r.a, kaze: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio je piti na otvoru mjesine. [Buhari] Tj. na grlicu zatvorene posude.
Da se radi o prevenciji, najbolje ce nam potvrditi predaja Abdullaha b. Abbasa, r.a, u kojoj se kaze: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio je piti na otvoru mjesine (grlicu posude). Neki covjek, nakon zabrane ovakvog postupka, kad je navece ustao da se napije, iz otvora mjesine izasla je zmija. [Ibn Madze]

 

Ne puhati u hranu

Ukoliko je hrana ili napitak vreo nije dozvoljeno puhati u hranu ili pice kako bi ih, na taj nacin ohladili, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio puhati u hranu ili pice. Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio da se puse u pice, pa je neki covjek upitao: A sta sa trunkom koju ugledam u posudi?! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem je odgovorio: Prospi je! Taj covjek ce ponovo: Ja ne mogu da se napijem u jednom dahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem mu je savjetovao: Onda udalji posudu od usta (za vrijeme predaha). [Tirmizi]

Ne konzumirati vrelu hranu ili pice

U prethodnom pravilu spomenuli smo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio puhati u hranu ili pice, kako se ne bi u hranu ubacile stetne klice, bacili ili bakterije koji se nalaze u plucima a ciji prelazak u zeludac moze imati negativne posljedice. Ocito je da se ovdje radi o zdrastvenom aspektu, koji je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve Sellem mogao imati nadahnucem.
Isti je slucaj i s Poslanikovom, sallallahu alejhi ve Sellem zabranom konzumiranja vrele hrane ili pica. On je hladjenje, pa tek onda konzumiranje, u predaji Esme, kcerke Ebu Bekra, r.a, nazvao: bericetnijom.
Umejr b. Faid el-Lahmi kaze: Sjedio sam kod Ebu Zerra, r.a, u Ilijau kad mu je serviarana vrela hrana, pa je on rekao: Ostavite je dok vrelina ne nestane!

Ne piti u jednom dahu

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio je piti neku tekucinu u jednom dahu, tj. nadusak. Njegova praksa bila je da se prilikom pijenja tri puta odmara, odmaknuvsi usta od posude, kako ne bi puhao u nju.
Enes b. Malik, r.a, prenosi da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem nije pio u jednom dahu, vec se tri puta odmarao, rekavsi: To bolje gasi zed, ljekovitije je i korisnije (za tijelo). Enes, r.a, dodao je: Ja, takode, predahnem tri puta prilikom konzumiranja neke tekucine. [Muslim]

Ne piti stojeci

Pokudjeno je jesti ili piti stojeci. Enes, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem odbijao piti stojeci. [Muslim]
Enes, r.a, takode, u jednoj drugoj predaji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio piti stojeci, pa ga je Katade upitao: A sta je s jelom? Odgovorio je: To je jos gore i ruznije. (Muslim)
U predaji Ebu Hurejre, r.a, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem energicno zabranjuje ovakav postupak, naglasivsi: Neka niko od vas ne pije stojeci. Ko to, iz zaborava, ucini - neka izazove povracanje i neka to povrati. [Muslim]
Medjutim, iscitavajuci hadiska djela, dolazi se do zakljucka da pokudenost konzumiranja vode u stojecem polozaju nije bila posebno izrazena u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve Sellem hadisima. Otuda, recimo, Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi da je donosio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve Sellem zemzem i on bi ga pio stojeci! [Buhari]
Amr b. Su'ajb, prenosi od svog oca, a on od djeda, da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem kako pije i stojeci i sjedeci”. [Tirmizi]

Abdullah b. Omer, r.a, kaze: Mi smo u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem jeli hodajuci, a i pili smo stojeci. [Tirmizi]

En-Nezzal b. Sebre, r.a, prenosi da je, jedne prilike, Aliji b. ebu Talibu, dok je bio u Kufi, donesena voda, pa ju je pio stojeci, rekavsi, nakon toga: Ljudi, uistinu, smatrajn pokudenim konzumiranje vode u stojecem polozaju. Medutim, ja sam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem da je to cinio onako kako ste vidjeli mene da sam ucinio. [Buhari]

Da pokudenost konzumiranja hrane ili vode nije na stepenu zabrane, vec preporuke, najbolje nam potvrduje, Imam en-Nevevi, poznati hafiz hadisa i ekspert u mnogim oblastima ove znanosti, kad u svom poznatom djelu Rijadu-s-salihin, jednom poglavlju daje ime: Dozvoljeno je piti stojeci, ali je potpunije I bolje piti sjedeci.

Ne piti iz zlatnih i srebrenih posuda

Dozvoljeno je piti iz svih cvrstih posuda, izuzev posuda od zlata i srebra. Huzejfe, r.a, prenosi: Zabranio nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem upotrebu svile i brokata i da pijemo iz zlatnih i srebrenih posuda, rekavsi: To je za nevjernike na dunjaluku, a za vas na ahiretu. [Buhari]
Koliko je upotrebu zlatnih i srebrenih posuda osudio Poslanik islama, sallallahu alejhi ve Sellem najbolje ce nam ilustrirati ova njegova prijetnja, koju prenosi njegova casna supruga, Ummu Selema, r.a: Onaj koji pije - (a u Muslimovoj predaji: Onaj koji jede ili pije) iz srebrene (a u Muslimovoj predaji; i zlatne) posude, u njegovom stomaku vec pucketa vatra dzehennema. [Buhari]
Analogno ovim hadisima, naslucuje se da je zabranjeno jesti kasikama ili drugim priborom od zlata i srebra. I na ovaj nacin, islam odagnava od ljudi prevelike razlike koje se ovakvom praksom mogu ukazati i negativno djelovati u drustvu. S druge strane, to je bila praksa nevjernika, koju islam zeli neutralizirati i podstaknuti vjemike da slijede primjer skromnosti prve generacije muslimana.

Ne jesti do sitosti

Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem jeo je samo kad bi ogladnio, a i kad bi jeo, ne bi jeo do sitosti. To je cinila i prva generacija muslimana. Vec smo spomenuli hadis Mikdama b. Ma'dikeriba, r.a, u kojem se napominje da covjek, uistinu, ne moze napuniti goru posudu od svog stomaka i naglasava da jedna trecina stomaka mora uvijek biti slobodna zanormalno disanje!

Posluzivati hranu ili pice zdesna

Kad se posluzuje ili dodaje hrana ili pice, pocinje se s najstarijiom osobom, a onda se nastavlja posluzivati s desne strane. Ovo se temelji na praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem kad je jedne prilike, u predaji koju prenosi Enes b. Malik, r.a, Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem bio posluzen picem, i, nakon sto se napio, dodao je posudu jednom beduinu koji je sjedio s njegove desne strane, iako mu je Ebu Bekr, r.a, bio s lijeve strane, a Omer, r.a, ispred njega. Omer, r.a, je to primijetio, pa je napomenuo: Ovo je Ebu Bekr, Allahov Poslanice!, htijuci time ukazati na vrijednost Ebu Bekra, r.a, i njegove zasluge za islam. Medutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem je samo odgovorio: Desni, desni, desni! Enes, r.a, a ovom je hadisu dodao: To je sunnet, to je sunnet, to je sunnet? [Buhari]
U drugoj predaji, takode, od Enesa, r.a, spominje se da je, Omer, r.a, primijetivsi taj postupak Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: Daj Ebu Bekru! Medutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem poceo je s beduinom koji mu je bio na desnoj strani, naglasivsi: Desni, pa desni! [Buhari i Muslim]

Naravno, ukoliko se radi o starijim, ucenim i uglednim osobama, moze se prvo dodati njima, ali se mora traziti dozvola od onih koji se nalaze na desnoj strani. Ovo se temelji na autenticnoj predaji Sehl b. Sa'da es-Sa'idija, r.a, u kojoj se kaze da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve Sellem doneseno pice od kojeg je on popio jedan dio. S njegove desne strane sjedio je jedan djecak, a s lijeve stariji ljudi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem tada je upitao ovog djecaka: Dozovoijavas li mi da prvo dadnem ovima? Djecak je odgovorio: Ne, tako mi All aha, ne dopustam da iko pije, nakon tebe, prije mene! Tada mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem (tu posudu spustio) na njegovu ruku. [Buhari]

Za vrijeme jela treba obratiti paznju na sljedece elemente:

1. Prouciti Bismillu
Kako svaki posao treba poceti Bismillom tako i objedovanje treba poceti Allahovim imenom. Omer b. ebi Seleme, r.a, prenosi, da je jos kao djecak jeo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve Sellem kada mu je napomenuo: “Djecace, prouci Bismillu, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.” [Buhari]
Imam Nevevi kaze da je samo izgovaranje: bismillahi, dovoljno i da se time ispunjava sunnet. Medutim, on tvrdi da je jos bolje i vrednije izgovoriti: Bismillahir-rahmanir-rahim. Uz to je mustehab glasno prouciti Bismillu radi podsjecanja drugih.

Ukoliko bi se zaboravilo prouciti Bismillu na pocetku jela, onda ce se to uciniti cim se sjetimo u toku jela. Ovo se temelji na hadisu, koji od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem prenosi njegova supruga Aisa, r.a: “Kada neko od vas jede neka prouci Bismillu na pocetku, a ako to zaboravi neka, kada se sjeti. kaze: Bismillahi evvelehu ve ahirehu / U ime Allaha, na pocetku i na kraju.” [Tirmizi]
Koliko je znacajno prouciti Bismillu za vrijeme jela najbolje ce ilustrirati hadis koji od Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem prenosi njegov vjerni ashab Dzabir, r.a: “Kada neko od vas udje u svoju kucu, pa spomene ime Allaha Uzvisenog, pri ulasku i prilikom jela, sejtan kaze (svojim prijateljima): Nema vam konaka niti vecere, a kada udje a ne spomene Allaha Uzvisenog, sejtan kaze: Nasli ste konak, a ako ne spomene Allaha Uzvisenog kada pocne jesti, tada kaze: Nasli ste konak i veceru.” [Muslim]

2. Jesti desnom rukom

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve Sellem je u svemu, casnom i dostojanstvenom, preferirao desnu stranu. Posebno je to naglasavao kada su u pitanju hrana i pice. Kategoricki je zabranio prinositi hranu ili tekucinu ustima lijevom rukom. U hadisu koji prenosi Dzabir, r.a, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem upozorava: “Ne jedite lijevom rukom, jer, doista, sejtan jede lijevom rukom.” [Muslim]

U predaji Abdullaha b. Omera, r.a, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem istice: “Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer, uistinu, sejtan i jede i pije lijevom rukom.” [Muslim]
Na zalost, brojne se osobe, koje slijedeci zapadne manire i obicaje, odbacuju tu kategoricku naredbu Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem i jedu ili piju lijevom rukom.
Posebno je to opasno za one koji znaju ovo islamsko pravilo, ali ga se ne pridrzavaju. Bojim se da se takvima, zbog neposlusnosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve Sellem ne desi ono sto se desilo onom covjeku koji je oponirao Poslaniku islama, sallallahu alejhi ve Sellem pa mu je ruka osusila.
Naime, Seleme b. el-Ekve', r.a, prenosi da je neki covjek jeo u prisustvu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem lijevom rukom, na sto ga je on upozorio: Jedi desnom! Taj covjek je odgovorio: Ne mogu. Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem mu rece: I ne mogao?! A on nije htio, ustvari, poslusati zbog oholosti. Prenosilac, dalje kaze: Nije nikada vise mogao ruku podici do svojih usta. [Muslim]

Zna se da je znatan broj osoba koje su, po rodenju, tzv. ljevaci, tj. sve sto rade cine lijevom rukom i to daleko ljepse i bolje. Treba naglasiti da takve osobe treba postepeno da vjezbaju da to cine desnom rukom, obzirom da ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem preferirao, a posebno je to potcrtao prilikom prinosenja hrane ili tekucine ustima. Ibnu-l-'Arebi, poznati islamski pravnik, smatra da je prinosenje hrane ili pica lijevom rukom grijeh i naglasava da je svako poistovjecivanje sa sejtanom haram!

3. Jesti ispred sebe

Musliman ce jesti ispred sebe, a posebno kada to cini u drustvu. To smo vec spomenuli u citiranoj predaji Omera b. ebi Seleme, r.a, koju biljezi imam Buhari u Sahihu.
Pod tim se podrazumijeva, takode, da covjek jede ispred sebe a ne sa sredine posude.
Ibn Abbas, r.a, prenosi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem u kojem se kaze: “Bereket se spusta na sredinu posude, pa jedite s njenih krajeva a ne sa sredine”. [Ebu Davud] U predaji Abdullaha b. Busra, r.a, stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: “Jedite s krajeva posude, a ostavite sredinu, pa ce vam hrana bili bericetna.” [Ebu Davud]

4. Jesti s tri prsta i oblizati ih nakon jela

Praksa Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve Sellem bila je da jede s tri prsta desne ruke i to: palcem, kaziprstom i srednjim prstom a nakon jela, oblizao bi prste, prije nego ih je oprao.

Ka'b b. Malik, r.a, kaze; Vidio sum Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem kako jede s tri prsta, pa kadaje zavrsio, oblizao ih je. [Muslim]

Ibn Abbas, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: “Kada neko od vas zavrsi sa jelom, neka prste ne brise, dok ih ne oblize.” [Buhari]

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem to povezuje s bereketom u hrani, pa u predaji Dzabira, r.a, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem naredio oblizivanje prsta i potiranje posude iz koje smo jeli, potcrtavsi: Vi ne znate u cemu je bereket. [Muslim]

5. Ukoliko ispadne zalogaj, ne bacati ga, vec pojesti

Musliman ce, cijeneci hranu kao Allahovu blagodat, ukoliko ispadne zalogaj, otresti sa njega ono sto se eventualno nakupilo i pojesti ga. On nece pokazati svoju nezahvalnost, oholost i rasipnistvo pa ga bacati, kao sto to mnogi, nazalost, cine.
Dzabir, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: “Kada nekome od vas ispadne zalogaj hrane, neka je podigne i otkloni ono sto mu smeta a onda neka ga pojede, ne ostavljajuci ga sejtanu.” [Muslim]

Kultura ponasanja nakon jela

Vec je spomenuto u dijelu koji tretira kulturu ponasanja za vrijeme jela, da treba, nakon jela oblizati prste prije nego se ruke operu i ukoliko je, eventualno, ispao neki zalogaj treba sa njega sklonuti ono sto se prilijepilo uz njega, i pojesti ga.
Uz to, treba voditi racuna da se prestane sa jelom prije nego se osoba prejede ili jos bolje, sto je blize Sunnetu, prestati jesti onog momenta kada je to najslade tj. prije sitosti.
Osoba ce, nakon jela, prela islamskom bontonu, uciniti sljedece:

1.A ako kod nekog iftari, proučiće:

"Eftare indekumu-s-saimun, ve ekele ta'amekukmu-l-ebrar, ve sallet alejkumu-l-melaiketu (Postači kod vas iftarili, vašu hranu jeli odabrani i blagosiljali vas meleci)." (Ebu Davud, Knjiga o hrani, poglavlje: Ono što je prenešeno o dovljenju za vlasnika hrane, broj 3854, njegov sened je sahih, kao što kaže Nevevi u knjizi Rijadu-s-salihin, str. 384-385, i u knjizi El-Ezkar, str. 284.)

      Završiti jelo sa zahvalom Uzvišenom Allahu, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nakon jela kaže:

Elhamdu lillahillezi at'ameni haza ve rezekanihi min gajri havlin minni  ve la kuvvetin (Hvala Allahu koji me je ovim nahranio i opskrbio, bez moje snage i moći), biće mu oprošteni ranije učinjeni grijesi." (Ebu Davud, Knjiga o odjeći, poglavlje: (1), broj 4023, i Tirmizi, Knjiga o dovama, poglavlje: Šta se prouči nakon jela, broj 3458, i kaže Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen garib", a šejh Albani je hadis ocijenio kao hasen u knjizi El-Irva' (4/47-78).) 


2. Oprati ruke

Ibn 'Abbas, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: Kada neko od vas zavrsi sa jelom neka ne brise svoje prste dok ih ne oblize [Buhari]; a kada ih oblize, tek onda ce pristupiti pranju ruku, na temelju predaje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem koju prenosi Ebu Hurejre, r.a, u kojoj se upozorava: “Ko zaspi sa rukama masnim od hrane, ne opravsi ih, pa mu se nesto desi, neka nikoga ne kori osim samog sebe”. [Ebu Davud]
Danasnja medicina mnogo toga nam moze reci iz ovoga domena. No, Poslanik islama, sallallahu alejhi ve Sellem prije brojnih otkrica, na temelju nadahnuca, vrlo jasno upozorava na opasnost ostavljanja ove vrste higijene!


3. Izaprati usta
Suvejd b. En-Nu'man, r.a, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem u pohodu na Tebuk, kada su bili u mjestu Sahbau, nakon sto su jeli i trebali klanjati, izaprao usta, pa su i oni to ucinili. [Buhari]
Koliko to doprinosi higijeni zuba ne treba posebno naglasavati. Ako se uzme daje Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem posebno preporucivao upotrebu misvaka, onda to jos vise ilustrira njegovu brigu na prevenciji kvarenja zuba i loseg zadaha iz usta.


 

 

14.05.2018.

Sehurite, jer u sehuru je bereket

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 

Sehurite, jer u sehuru je bereket



U Šerijatu je data je olakšica za pet skupina ljudi da ne poste mjesec Ramazan, s tim da te iste dane moraju ili napostiti dan za dan, ili napostiti i za svaki dan nahraniti siromaha, ili samo nahraniti za svaki dan siromaha. Te skupine ljudi su: putnici, bolesnici, dojilje, trudnice i starci (starice). Argumenti za ovo su došli u kur'anskim ajetima i vjerodostojinim hadisima. A u izuzetke obaveze posta ne ulaze osobe koje ne ustanu ili nisu u stanju da ustanu na sehur.

 

Ustajanje na sehur je mustehab po idžmau učenjaka kako to prenosi Ibn El-Munziri. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sehurajte (ustanite na sehur da bi jeli i pili) jer je u sehuru bereket". Znači, musliman nije dužan da ustane na sehur, ako ustane ima nagradu slijeđenja sunneta a ujedno time će osnažiti svoje tijelo da lakše izdrži post.


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nam na više mjesta pojašnjava vrijednost sehura i njegov bereket. Sehur ojačava tijelo za post čime se postaču smanjuju teškoće i pojačava želja za postom. Onaj ko želi da posti nek ustane na sehur, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Sehurite, jer u sehuru je bereket.” (Buharija 4/120 i Muslim 1095 od Enesa)

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed 5/270 i En-Nesai 4/145. Sened ovog hadisa je vjerodostojan.)


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svom ummetu objasnio vrijednost sehura sljedećim riječima: “Ono što razdvaja naš post od posta ehli-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim 1096)

 

Takođe je zabranio da se sehur ostavlja rekavši: “Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleci donose salavate na one koji sehure!” (Ahmed, 3/12 I 3/44 i Ibn Ebu šejbe 3/8 na tri načina od Se’ida El Hudrijja, oni pojačavaju jedni druge)


Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Sehurite pa makar gutljajem vode!” (Prenosi ga Ebu J’ala 3340, od Enesa ali hadis je slab. Međutim u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana 884, u kojem Katade prenosi sa’an. Stoga je hadis hasen.)

Preporučuje se odlaganje sehura do malo prije same zore. Enes, radijallahu anhu prenosi od Zejda ibn Sabita radijallahu anhu da je rekao: “Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.’” (Buharija 4/118 i Muslim 1097)

Ustajanje na sehur – Enes prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Sehurite, jer je u tome berićet.” Dovoljno je za sehur, ako ništa drugo, bar popiti jedan gutljaj vode, prema hadisu Abdullaha ibn-Amra, radijallahu anhu, u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:



Lijepo je odgoditi sehur. Prenosi Enes od Zejda ibn-Sabita da je rekao: ”Sehurali smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim je ustao da obavi namaz.” Kaže Enes: ”Upitao sam ga: ‘Koliko je vremena prošlo od sehura do ezana?’ ‘Prošlo je onoliko koliko je potrebno da bi se proučilo 50 ajeta.”Muttefekun alejhi: Buharija (4/138/1921), Muslim (2/771/1097), Tirmizi (2/104/699), Nesai (4/143), Ibn-Madže (1/540/1694).

Ko čuje ezan, a u ruci mu je zalogaj hrane ili voda, dozvoljeno mu je da to pojede i popije, shodno hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu anhu: ”Ko od vas čuje ezan, a u ruci mu je posuda sa hranom, neka je ne ostavlja, dok ispuni svoju potrebu.”Sahih (Sahihul-džami’, 607.), Ebu-Davud (6/475/2333), Hakim (1/426).

 

14.05.2018.

Počnite s postom kad vidite mlađak

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Počnite s postom kad vidite mlađak


 Početak Ramazana utvrđuje se viđenjem mlađaka,a njegovo viđenje potvrđujemo svjedočenjem jedne povjerljive osobe,ili namirivanjem mjeseca šabana trideset dana.Ibn Omer r.a.,veli:" Ljudi su iščekivali da se pojavi hilal,pa sam rekao Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem,da sam vidio mlađak,nakon čega je naredio ljudima da započnu s postom!"(Bilježi Ebu Davud,a El-Hakim i Ibn Hibban vele da je hadis vjerodostojan)

Ebu Hurejre r.a. veli da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem rekao;"Počnite s postom kad vidite mlađak,a završite kad ga ponovo vidite.A ako ga ne mognete vidjeti,onda na prethodni mjesec,šaban,namirite trideset dana."(Bilježe ga El Buhari i Muslim)

Et Tirmizi veli:"Ovo većina islamskih učenjaka prakticira.Još su kazali:"Dovoljno je svjedočenje jedne povjerljive osobe za utvrđivanje posta." Ovo je stav Ibn el Mubareka,Eš-Šafija,i Ahmeda.En-Nevevi veli:"Ovo je preferirajući stav!" Hilal mjesec ševvala utvrđuje se namirivanjem Ramazana trideset dana,i nije dovoljno svjedočenje jedne osobe,prema mišljenju većine islamskih učenjaka. Oni za to uvjetuju svjedočenje dvojice pravednih,dok Ebu Sevr ne pravi razliku između utvrđivanja hilala za mjesec ševval i za mjesec Ramazan.On smatra da je za to dovoljno svjedočenje jednog pravednog čovjeka. Ibn Rušd veli:"Ebu Bekr ibn el-Munzir slaže se sa stavom Ebu Sevra,a također mislim da je to i stav zahirija."

Ebu Bekr ibn el-Munzir za svoj se stav poziva na konsenzus islamskih učenjaka,koji smatraju da se moraju omrsiti,a i početi s postom,na osnovu svjedočenja jednog čovjeka(koji tvrdi da je vidio hilal-mjesec)!Prema tome,mi također na taj način moramo prohvatiti utvrđivanje početka i kraja Ramazana,jer su početak i kraj mjeseca granice početka i kraja posta. Eš Ševkani veli:"Prema tome,nema vjerodostojnog dokaza u kojem se uvjetuje svjedočenje dvojice za istek Ramazana.U skladu s tim,zadovoljit ćemo se svjedočenjem jednog pravednog čovjeka analogno svjedočenju također jednog pravednog čovjeka za utvrđivanje početka Ramazana. Također,kao dokaz možemo uzeti činjenicu da se u ibadetima prihvataju predanja koja prenosi pojedinac,pa se analogijom dokazuje da se takva predanja mogu prihvatiti i u ostalim granama islama,osim ako postoji dokaz koji izuzima neke situacije,kao što je svjedočenjem prilikom utvrđivanja imetka i sl.U ovom se slučaju prihvata stav Ebu Sevra.


 Viđenjem mlađaka

Ibnu-Omer, radijallahu 'anhuma, kaže: "Čuo sam Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: 'Kada vidite mlađak zapostite, i kada ga ponovo vidite prekinite s postom.'" (Muttefekun alejh)

Dakle, put do saznanja o pojavi mlađaka je njegovo praćenje i viđenje, a ne računanje. Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji se oslanja na računanje kada je u pitanju mlađak, taj je zalutao u Šerijatu i onaj koji uvodi novotariju u vjeru.“ (Medžmuatu fetava, 25/207)

 Islamski učenjaci su se razišli po pitanju koliko je osoba dovoljno da posvjedoče viđenje mlađaka kako bi se utvrdilo njegovo viđenje i kako bi se otpočelo s postom.

-   Većina islamskih učenjaka mišljenja je da ukoliko jedna pouzdana osoba posvjedoči da je vidjela mlađak da se njeno svjedočenje prihvata i otpočinje se s postom. Takvog mišljenja su: Ebu Hanife, Šafija, Ahmed, učenjaci zahirijskog mezheba, Ibnul-Munzir i drugi, Allah im se svima smilovao.

-     Dok, imam Malik, El-Lejs, Evza'i, Sevri i drugi mišljenja su da je za utvrđivanje mlađaka potrebno najmanje dvije osobe, analogno svjedočenju.

Inšaallahu te'ala, prioritetnije je mišljenje da je dovoljno svjedočenjejedne pouzdane osobe, svejedno da li bila muškarac ili žena kako spominje Ibn-Hazm, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu El-Muhalla (6/350), jer je i sam Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, postupio po tome kako se spominje u hadisu Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, gdje kaže: "Ljudi su pratili mlađak, pa sam ga ja vidio i obavijestio o tome Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je zapostio i naredio ljudima da poste." (Ebu-Davud, Darimi, Ibnu-Hibban, Darekutni i Bejheki. Imam Hakim kaže da je hadis vjerodostojan po uslovima imama Muslima s čime se slaže i imam Zehebi. Veliki islamski učenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi te'ala alejh, ocijenio je hadis vjerodostojnim u svome vrijednom djelu Irvaul galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil: 4/16)


Međutim, za prekid posta, odnosno završetak mjeseca ramazana i viđenje mlađaka mjeseca ševvala koji slijedi poslije ramazana, islamski učenjaci su složni, osim nekolicine njih, da je potrebno svjedočenje najmanje dvije povjerljive osobe.
Kao dokaz za ovo mišljenje većina islamskih učenjaka navodi hadis Abdurrahmana b. Zejda b. el-Hattaba da su mu ashabi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pričali da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Postite kada vidite mlađak i prestanite s postom kada ga vidite. Svoje obrede vežite za njega. Ukoliko ga ne vidite, upotpunite mjesec s trideset dana. Ako vam posvjedoče dvojica (da su ga vidjeli) postite (otpočnite s postom) i prekinite s postom."(Nesa'i, Ahmed i Darekutni. Imam Ahmed u svom predanju bilježi: "... ukoliko vam posvjedoče dvojica muslimana ..." –dok imam Darekutni bilježi sljedeću verziju: "... ukoliko vam posvjedoče dvojica povjerljivih, pouzdanih muslimana ..." Učenjak Albani, rahmetullahi 'alejh, kaže: "Lanac prenosioca ovog hadisa je vjerodostojan i svi prenosioci u njemu su pouzdani ...": Irvaul galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil, 4/17)


Kao što vidimo, ovaj hadis ukazuje na to da nije dozvoljeno otpočeti post mjeseca ramazana niti prekinuti s njim osim sa svjedočenjem dvojice pravednih, povjerljivih muslimana. Međutim, prethodni hadis od Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, izuzima početak posta, tako da je dozvoljeno otpočeti s postom svjedočenjem jedne osobe, dok nije došao nikakav hadis kojim se na sličan način izuzima prekid posta, završetak ramazana. Zbog toga ostaje da se prekid posta utvrđuje svjedočenjem najmanje dvojice pravednih muslimana, a Allah Uzvišeni najbolje zna.

 

Ukoliko osoba vidi mlađak ali se ne prihvati njeno svjedočenje

 Kod islamskih učenjaka postoje tri mišljenja po ovome pitanju:


1. Zapostit će po svome viđenju ramazanskog mlađaka i tajno prekinuti s postom kada vidi mlađak mjeseca ševvala, kako se ne bi razilazio sa zajednicom. Ovo je mišljenje imama Šafije, jedno predanje imama Ahmeda i na ovome je mezeb Ibnu-Hazma, rahmetullahi 'alejhim.

2. Zapostit će po svome viđenju ramazanskog mlađaka, ali će prekinuti spostom zajedno sa ostalim ljudima. Na ovome je mezheb Ebu-Hanife, Malika i najpoznatije mišljenje imama Ahmeda, rahmetullahi 'alejhim.

3. Neće postupati po svome viđenju mlađaka, već će otpočeti i završiti post sa ostalim ljudima. Ovo je jedno od predanja imama Ahmeda i ono što je odabrao Šejhul-islam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi 'alejhima, zbog riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Vaš post je kada zaposte ljudi, i vaš prekid posta je kada prestanu ljudi s postom, i vaši kurbani su onda kada ih kolju ljudi.“ (Ebu-Davud, 2324; i drugi, a šejh Albani, rahmetullahi 'alejh, ga je ocijenio vjerodostojnim u Irvau, 905) Tj. početak i završetak posta bivaju sa zajednicom muslimana.
 
I drugi način utvrđivanja nastupanja ramazana jeste upotpunjavanje mjeseca ša'bana s trideset dana, jer šerijatski mjesec ne može biti manji od 29 dana niti veći od 30 dana.

Ukoliko tridesetu noć mjeseca ša'bana bude oblačno ili maglovito, hoće li se sutrašnji dan smatrati prvim danom mjeseca ramazana ili će se njime upotpuniti mjesec ša'ban?

 Islamski učenjaci prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ovom pitanju imaju mnogo mišljenja od kojih su naizraženija sljedeća četiri:

Nije dozvoljeno postiti sutrašnji dan –poznat kao jewmu šekk-dan u koji se sumnja je li prvi dan mjeseca ramazana ili trideseti dan mjeseca ša'bana- niti obavezno niti dobrovoljno zbog riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Neka niko od vas ne posti dan ili dva dana prije mjeseca ramazana ...“ (Buharija, 1914; Muslim, 1082) I zbog riječi Ammar b. Jasira, radijallahu 'anh: „Ko posti dan u koji se sumneja, iskazao je neposlušnost prema Ebul-Kasimu, sallallahu 'alejhi ve sellem.“ (Sahih: Ebu-Davud, 2317; Tirmizi, 681; Nesa'i, 4/153; Ibnu-Madže, 1645) Ovakvog mišljenja su većina islamskih učenjaka.

Obaveza je postiti taj dan i smatra se prvim danom mjeseca ramazana. Ovo je poznato mišljenje kod hanbelijskih pravnika. Svoj stav dokazuju postupkom Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, da je on, ukoliko je trideseti dan ša'bana bio maglovit, osvanuo kao postač, a on prenosi hadis: „... pa, ako bude maglovito i ne vidite ga ...“, tako da njegov postupak objašnjava hadis.

Ljudi slijede svoga imama, pa ako on bude postio i oni će postiti, i ako on bude postio i oni neće postiti.

Taj dan će se postiti iz predostrožnosti. Ovoga mišljenja su bili Ibnu-Tejmijje i njegov učenik Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejhima.

Ispravno je ono na čemu je bila većina islamskih učenjaka. Postupak Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, ne može se prihvatiti kao komentar hadisa i uzeti u obavezu post toga dana, time što i sam Ibnu-Omer, radijallahu 'anhuma, post toga dana nije smatrao obaveznim, jer na njega nije podsticao ni svoje ukućane.


Ukoliko se mlađak vidi u nekoj državi da li je obaveza svim stanovnicima na Zemlji da zaposte po tome viđenju, ili svaka zemlja prati pojavu mlađaka i otpočinje post onda kada ga vidi ili kada napuni trideset dana ša'bana? 
  
Islamski učenjaci, rahmetullahi te'ala alejhim, po ovom pitanju imaju više mišljenja.

Prvo mišljenje: Ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da zajedno sa onima koji vidjeli mlađak zaposte ramazan.

Ovo mišljenje zastupaju učenjaci hanefijskog i hanbelijskog mezheba, rahmetullahi  alejhim. (Fikhul-hanefi fi sevbihi el-džedid, 1/402; El-Mugni, 4/329) Takođe, prenosi Ibnul-Kasim od imama Malika da je rekao: "Ukoliko se u jednom mjestu sazna da su stanovnici drugog mjesta vidjeli mlađak (i zapostili), na stanovnicima ovog mjesta je da naposte taj dan koji nisu postili zajedno sa onima koji su vidjeli mlađak i da od tog dana nastave postiti s njima." Prenosi se da je slično rekao i imam Šafija. (Bidajetul-mudžtehid, 3/157)

Ovi učenjaci zasnivaju svoje mišljenje na hadisu Abdullaha b. Omera, radijallahu 'anhuma, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Postite kada ga (mlađak) vidite i prestanite s postom kada ga vidite." (Buharija, 4/135; Muslim, 2/760; Malik u "Muvetti", 1/286; Ibnu-Madže, 1/529; Nesa'i, 4/134; Ahmed, 2/145; Darimi, 2/3; Ibnu-Huzejme, 3/201; Ibnul-Džarud, 390; Darekutni, 2/161; Bejheki, 4/204, 205; Et-Tajalisi, 1/182; Ebu-Ja'ala, 4/337; El-Begavi u "Šerhu-s-sunne", 3/454; Tahavija u "Muškilu-l-asar", 1/209)

Riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Postite kada ga vidite..." ne odnose  se samo na muslimane Medine nego na sve muslimane širom svijeta. (Medžmu'u-l-fetava li Bin Baz, 15/85)

Drugo mišljenje:  Svako mjesto, svaka država počinje s postom sa svojim viđenjem mlađaka, tj. kada oni vide mlađak, ne osvrćući se na druge.

Ovo je mišljenje Abdullaha b. Abbasa, Kasim b. Muhammeda, Salim b. Abdullaha i Ishak b. Rahoje. (El-Mugni, 4/328; El-Medžmu'u, 6/183; Nejlul-evtar, 3/160) Takođe, stanovnici Medine prenose od imama Malika da je rekao: "Viđenje mlađaka u nekoj zemlji ne obavezuje na post stanovnike one zemlje u kojoj se nije vidio mlađak..." (Bidajetul-mudžtehid, 3/157)

Oni zasnivaju svoje mišljenje na hadisu kojeg je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu preko Muhammeda b. Ebi-Hermele, od Kurejba da ga je Ummu-Fadl bintul-Haris poslala u Šam Muaviji, radijallahu 'anh. Kurejb kaže: "Došao sam u Šam i obavio svoju potrebu zbog koje me je Ummu-Fadl poslala. U Šamu me je zatekao ramazan. Vidio sam mlađak u noći petka (tj. u četvrtak naveče). Pred kraj mjeseca, vratio sam se u Medinu. Spominjući mlađak, Abdullah b. Abbas, radijallahu 'anhuma, me je upitao: 'Kada ste vidjeli mlađak?' Rekao sam: 'Vidjeli smo ga u noći petka (tj. u četvrtak naveče).' 'Ti si ga vidio? – ponovo me je upitao. Rekao sam: 'Da. Vidjeli su ga i drugi ljudi, i od tada su ljudi postili i postio je i Muavija.' Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, mi je rekao: 'Međutim, mi smo ga vidjeli u petak naveče i nećemo prestati postiti sve dok ne napunimo trideset dana ili dok ne vidimo mlađak!' Rekao sam mu: 'Pa, zar nije dovoljno to što je Muavija (tadašnji halifa muslimana) vidio mlađak i što je postio?!' Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, mi je rekao: 'Ne. Ovako nam je Allahov oslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio.'" (Muslim, 2/765; Ahmed, 21/306; Ebu-Davud, 2/748; Tirmizi, 2/101; Nesa'i, 4/131)

Ovi učenjaci, rahmetullahi te'ala alejhim, komentarišući hadis i dokazivajući njime svoje mišljenje, kažu da Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, koji je živio u Medini, nije postupio po Muavijinom, radijallahu 'anh, viđenju mlađaka, a Muavija je živio u Šamu, Siriji, i niko od Ashaba koji su živjeli zajedno s Ibnu-Abbasom u Medini nije se suprostavio njegovom postupku.
Današnji učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje kažu da tada u vrijeme Muavije, tadašnjeg halife muslimana, svi muslimani nisu zajedno otpočinjali s postom, tj. nisu postupali po jednom viđenju mlađaka ma gdje se on pojavio, pa kako da se danas insistira na tom mišljenju kada svaka država ima svog vođu.

Treće mišljenje: Ukoliko se pojavi mlađak u jednoj državi, sve susjedne države, bliske države, imaju isti propis, tj. na stanovnicima svih tih država je da zajedno otpočnu s postom. U suprotnom,  udaljene države, svaka od njih prati pojavu mlađaka.

Ovo mišljenje zastupaju učenjaci šafijskog mezheba. Kao dokaz za svoj stav uzimaju hadis Kurejba, kojeg smo već spomenuli, ističući da mjesta, Medina i Šam (Sirija) nisu bliska. Takođe, ovo mišljenje zastupa i Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi te'ala alejh. I ovo treće mišljenje je srednje mišljenje između prethodna dva spomenuta.
 


A Uzvišeni Allah najbolje zna.

 

14.05.2018.

Ne zaboravi robe, da si samo putnik prolaznik i da ovdje krako uzivas a Ahiret je vjecan...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Ne zaboravi robe, da si samo putnik prolaznik i da ovdje krako uzivas a Ahiret je vjecan...


Dvije su vrste noći koje čovjek živi. Noći koje provodi u svom domu i sa svojom porodicom. Sretan i obasut blagodatima, u raskošnom življenju, zdravlju i zadovoljstvu. Noći u kojima se raduje svojoj djeci i oni se njemu raduju.

A onda, brzo dolazi noć u kojoj će ga posjetiti melek smrti. Ostavljen u kaburu, sam, bez igdje ikoga. Pa šta misliš kako će biti u toj noći, kada budeš spušten u kabur? Nema drugova i ahbaba, nema sijela, nema žene, nema djece i nema imetka na koje si navikao.

„ Oni će poslije biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo će se On pitati, i On će najbrže račun svidjeti.“ ( Al-Ana’am, 62. Ajet ).

Prva noć u kaburu. Zbog nje učeni plaču. Pametni tuguju. Pišu knjige. Reći će čovjek: Kako da me djeca u ovom trenutku ostave? Zašto mi se roditelji ne odazivaju? Zar se život tek tako ugasi? Zar se tako odlazi? Zar da tako izgubim, sve u jednom trenutku!? Prijatelji će govoriti: Ne idi! A ima li dužeg puta na koji se ide od ovog? Ima li strašnijeg na koje se ide mjesta od ovog? Ima li tamnijeg mjesta od ovog? „Kada nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: "

" Gospodaru moj, povrati me. Da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!" Nikada! To su riječi koje će uzalud govoriti! Pred njim će prepreka biti sve do dana kada će oživljen biti. ( Mu’minun 99-100. ajet ).

Nikada… Zar se sada preispituješ… Zar se sada kaješ… Zar si sada shvatio da trebaš ostaviti griješenje…? Ti, koji si bježao od džamije, koji nisi spoznao zašto se namaz obavlja, koji si Kur’an zapostavljao, kršio Allahove propise, živio u grijehu, kršio ono što je Allah haramom učinio… Zar se sada kaješ? Gdje si prije bio?!

Bilježi se predaja u kojoj stoji da je došao Ebul A’tahije jednom vladaru koji je bio opčinjen vlašću i slavom. Nije razmišljao niti imao na umu trenutak kada će biti spušten u kabur i prvu noć koju će u njemu provesti. Gradio je velike palate. Bilo je to u Bagdadu. Došao mu je jednog dana Ebul A’tahije, čestitao mu na uspjehu i svemu što je sagradio, a potom mu rekao u stihovima: Živi sigurno u ovim velikim zdanjima/Dobiješ ono što poželiš/Ujutro i navečer/Ali, kada duša zagrca/I iz prsa da izađe poželi/Tada, zasigurno ćeš znati/Da si u očitoj zabludi bio./ Nakon ovih stihova, vladar je briznuo u plač.

Zato, pripremimo za sebe svjetlost u kaburu, a nećemo svjetlosti tamo imati osim sa vjerom i dobrim djelom U jednoj predaji se kaže da, dok je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem , bio u pohodu na Tebuk… Jedne noći je zaspao sa svojim ashabima.

Ibn Mesu’d kaže: „ Ustao sam, pa sam pogledao u postelju Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem , i nisam ga vidio da leži. Stavio sam ruku na njegovu postelju pa sam vido da je hladna i da Resulullah nije tu. Potražio sam i Ebu Bekra i Omera, ali ih nisam našao. Potom sam ugledao svetlost na mjestu gdje je bila krajnja granica muslimanske postrojbe. Otišao sam do tog mjesta i ugledao iskopan kabur. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem , je bio sišao u njega. Bila je to dženaza. Ebu Bekr i Omer su nosili dženazu i spustli je Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem , a on ju je smjestio u kabur, zaplakao, okrenuo se prema kibli, podigao ruke i rekao:„ Allahu, bio sam ja sa njim zadovoljan, pa budi i Ti“. Kaže Ibn Mesu’d: Tako mi Allaha, u tom trenutku sam poželio da sam ja na mjestu onog mejjita“. Omer b. Abdul A’ziz je bio jedan od emevijskih prestolonasljednika.

Dnevno je nekoliko puta mijenjao i oblačio novu odjeću. Zlato i srebro je bilo u njegovim rukama. Sluge i dvorci. Sve što bi poželio, bilo mu je na dohvat ruke. Ali, kada je postao halifa i preuzeo odgovornost upravljanja nad muslimanima i državom, sve to je ostavio sjećajući se kabura, kaburskog života i prve noći u njemu. Jednoga dana se popeo na minber da održi hutbu pa je zaplakao. «Dao sam zakletvu ummetu Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .», rekao je. Bili su tu i namjesnici, ministri, učenjaci, pjasnici i vojskovođe. Potom je rekao: «Ne želim vlast. Odgovorili su da oni ne žele drugoga mimo njega. Nije prošla ni sedmica dana kako je postao halifa muslimana, a on to nije želio, Omer je izgledao kao bolestan i oronuo čovjek. Nije imao više od jednog odijela. Primjetivši promjene na njemu, neki su upitali njegovu ženu: «Šta je sa Omerom?» – Tako mi Allaha, on nikako ne spava. Legne u postelju, ali se u njoj tolio prevrće kao da leži na žeravici, odgovorila je. Stalno govori: «Uh, uh. Preuzeo sam na sebe odgovornost za vođenje ummeta Muhammeda a.s., a na Sudnjem danu će mi se obraćati i od mene potraživati i siromasi i nevoljnici i djeca siročad i žene nezbrinute».

Potom mu je neko od uleme došao i rekao: «O vođo pravovjernih! Znamo te još od prije, dok nisi bio preuzeo vlast, bio si u izobilju, raspoložen, veseo i zdrav. Kako i šata te je toliko promjenilo?» Omer je tada toliko zaplakao da je se počeo tresti od plača. Nakon toga je rekao ovom učenjaku, a bio je to Ibn Zijad: «A šta misliš kako ću izgledati u kaburu nakon tri dana? Kakav bi izgledao tada, bez odjeće, posut prašinom, odvojen od prijatelja? Allahami, sad znam da je to ono što te muči», odgovori Ibn Zijad. Šta smo pripremili za tu noć? Poslanik sallallahu alejhi ve sellem , kaže: „Kabur je ili bašča od džentskih bašči ili provalija od džehenemskih provalija“.

Osman r.a., kada bi pratio dženazu, toliko bi plakao dok ne bi u nesvijest pao, pa bi njega tako skrhanog nosili kući kao što se nosi dženaza. Jednom prilikom rekoše Osmanu: «Šta je s tobom?» – Kaže: «Čuo sam Poslanika sallallahu alejhi ve sellem , da kaže: „ Kabur je prva od ahiretskih stanica“.
Pa, ako čovjek dobro prođe u kaburu, uspio je i spašen je, a ako bude kažnjen u kaburu, bojat se je da mu je i ahiret propao.
Reče pjesnik u stihu: Kabur je bašča od bašči džennetskih, ili provalija od provalija džehennemskih / Ako on bude lijep , poslije njega / Gospodar je za robove Svoje mnogo ljepše pripremio / Ako kabur bude loš, poslije njega čeka gore još / Pa teško se robu koji od puta Allahova zakreće.

Molim Allaha Uzvišenog da nam se smiluje I oprosti i milosti svojom uvede nas u Dzennet Firdevs bez polaganja racuna i bez predhodne kazne u kaburu i Dzehennemu.

Allahumme amin



06.05.2018.

U susret Ramazanu: Iskreno pokajanje - tevba

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


 U susret Ramazanu: Iskreno pokajanje - tevba


Muslimani cijelog svijeta za nekoliko dana očekuju dragog im gosta. Taj gost zaokuplja njihova srca, njihove misli. Doista, taj dragi gost - mjesec ramazan - veliki je mjesec. Allah, subhanehu ve te'ala, učinio ga je plemenitim objavom Kur'ana u njemu kao i propisivanjem posta u njemu. U mjesecu ramazanu, vjernici postači vraćaju se svome Gospodaru, osjećaju slast ibadeta, bereket u njemu, osjećaju prisutnu Allahovu milost. Uistinu, mjesec ramazan na Sudnjem danu će svjedočiti svakom vjerniku za dobro učinjeno u njemu, ali isto tako i svakom onom koji propusti priliku i ne vrati se svome Gospodaru.

U blagoslovljenom mjesecu ramazanu otvaraju se vrata Dženneta, zatvaraju vrata Džehennema i šejtani se u lance vezuju, kao što Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: Kada dođe ramazan, vrata Dženneta se otvore a vrata Džehennema zatvore i šejtani se okuju u lance." (Buharija, 1899; Muslim, 1079; od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh) Mudrost toga jeste da se što više ljudi vrati svome Gospodaru, da se iskreno pokaje Gospodaru svih svjetova. Vrata tevbe - pokajanja širom su otvorena i čekaju pokajnike, povratnike, one koji traže oprosta od svoga Gospodara, pa, ima li takvih da im Uzvišeni Allah oprosti?!

Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u ovom plemenitom mjesecu ramazanu. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja.

 

Progovorimo nešto o sljedećem:

- Svi smo mi griješnici

- Gdje je put sreće i uspjeha?

- Ali, šta je to tevba?

-  Zašto da učinim tevbu?

- Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

- Uslovi iskrenog pokajanja

- Znakovi primljene tevbe

- Čuvaj se odgađanja tevbe

- Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom

 

Svi smo mi griješnici

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."


Gdje je put do sreće i uspjeha?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) A

ko ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.)

Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)


Ali, šta je to Tevba?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.


Zašto da učinim tevbu?

Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)

Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.



Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.

Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.

Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"

Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)


Razmišljajmo o posljedicama grijeha

Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.

Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).

Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)

Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.



Uslovi iskrene tevbe-pokajanja

Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.

Priznati da je dotično loše djelo grijeh.

Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.

Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.

Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.

Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.

Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.


Znakovi primljene tevbe

Postoje znakovi iskrene tevbe, znakovi koji ukazuju da je tevba ispravno učinjena i da se za nju može nadati da bude primljena. Ti znakovi su sljedeći:

Da čovjek bude bolji nakon tevbe nego što je bio prije nje.

Da ne prestaje strah kod vjernika za dotični grijeh i vraćanje njemu sve dok ne čuje Meleka smrti i njegove pomoćnike kako mu govore: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!" (Prijevod značenja Fussilet, 30.)

Na vjerniku je da i dalje nakon tevbe svoj grijeh smatra velikim, strahuje i stalno se pita je li mu ga Uzvišeni Allah oprostio.

Da čovjek nakon tevbe bude ponizniji i skrušeniji, da se stalno sjeća svoga Gospodara, da mu jezik bude vlažan od čestog spominjanja Allaha, subhanehu ve te'ala, da se ne oholi niti drugom zavidi, da se ne umišlja i samodopada, da druge kad ih vidi u grijehu ne ponižava već da zahvali svome Gospodaru na uputi i istim ljudima - od kojih je i on do juče bio - pruži ruku spasa i izbavljenja.


Čuvaj se odgađanja tevbe

Dragi moj brate i cijenjena sestro, uistinu, čovjek ne zna kada će mu doći njegov edžel, kada će mu doći smrt, koliko je još ostalo od njegova života. To nijedan ćovjek ne zna. Znajući ovo, pametan čovjek neće reći: „Ima još vremena da dođem do tevbe, da se pokajem. Pusti me da uživam u životu. Kada ostarim, pokajat ću se." Pametan čovjek, vjernik, dobro se čuva nemara i odgađanja tevbe. Dobro se čuva dugih nada. Žuri sa tevbom. Zna da je odgađanje tevbe takođe grijeh za koji opet treba da se pokaje. Zna da je obavezno učiniti tevbu odmah po počinjenom grijehu. Zna da ne smije dopustiti tminama grijeha da se jedna nad drugom nadvijaju, noseći na kraju smrt i prekidanje svake nade u povratak. Budimo od onih koji dobro poznaju suštinu i obaveznost tevbe.


Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom

Nemoj da te zavara i obmane to što neki ljudi svakodnevno prkose Uzvišenom Allahu svojim grijesima a i dalje žive lijepim i ugodnim životom. Ne zaboravi da Uzvišeni Allah daje dunjaluk onome koga voli ali i onome koga ne voli, međutim, iman - vjeru daje samo onome koga On, subhanehu ve te'ala, voli. Zato znaj da takvima Svevišnji Allah samo postepeno povećava zabludu, sve dok im smrt iznenada ne dođe. Ne zaboravi riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili." (Prijevod značenja El-En'am, 44.)


Prema tome,požurimo sa tevbom! Požurimo svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, Njegovom oprostu i milosti! Bježimo od svojih strasti! Od grijeha! Od zavodljiva dunjalučka naslađivanja! Okrenimo se svome Gospodaru skrušeno i ponizno! Pokucajmo na vrata tevbe prije nego li se ona zatvore! Odmah večeras, ma koliki naš grijeh koji smo danas počinili bio, odmah večeras zatražimo oprosta za njega kod Uzvišenog Allaha. Ne zaboravimo da će On Svevišnji večeras pružiti Svoju ruku da primi pokajanja onih koji su danas griješili Ne zaboravimo da se Uzvišeni Allah raduje našem pokajanju više nego mi samom našem boravku i opstanku na ovome svijetu! Požurimo prije nego li dođe onaj koji prekida sve slasti, onaj koji sve nade i očekivanja čini beskorisnim i uzaludnim! Požurimo prije nego li bude kasno i vrata tevbe se zatvore!

Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda i sve njegove ashabe.




06.05.2018.

O ljudi, dolazi nam velik, blagoslovljen mjesec,mjesec Ramazan !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


O ljudi, dolazi nam velik, blagoslovljen mjesec,mjesec Ramazan !



Selman el-Farisi, radijallahu anhu, prenosi: “Zadnjeg dana mjeseca Šabana Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nam se i rekao: "O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noć vrednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec čije dane je Allah učinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim noćima je preporučeno.


Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan!
To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je Džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjim. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka (opskrba). Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj a da njemu ništa ne bude umanjeno."
Neki su rekli: “Allahov poslaniče, nije svako od nas u stanju da osigura iftar postaču!?” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je:
"Allah daje tu nagradu onome ko da postaču da se iftari pa makar to bila hurma, ili gutljaj vode ili mlijeka.
To je mjesec čija je prva trećina Allahova milost. Njegova druga trećina donosi Allahov oprost a njegov završetak je spas od džehennemske vatre.

Onome ko umanji teret svome slugi (robu) u ovom mjesecu, Allah će oprostiti i osloboditi ga boravka u Džehennemu. U ovom mjesecu puno činite četiri stvari: sa dvije ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara, a i druge dvije su vam također neophodne. Što se tiče onoga čime ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara – to je svjedočenje da nema Boga osim Allaha (izgovaranje La ilahe illlellah) i upućivanje Allahu dove za oprost (činjenje istigfara). Ono što je neophodno je da molite Allaha da vas uvede u Džennet i da kod Njega tražite utočište od Džehennema. Onoga ko napoji postača kada iftari,Allah će (na Sudnjem danu) napojiti sa moga Havda (Vrela) tako da neće osjetiti žeđ sve dok ne uđe u Džennet."
(Prenose Ibn Huzejme u Sahihu, El-Bejheki, Ebu-š-Šejh i Ibn Hibban)


Praksa, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bila iščekivanje i viđenje mladaka a muslimanima je naređeno da počnu sa postom kada ugledaju mladi mjesec i da prestanu kada ga opet ugledaju.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Postite kada ga vidite (mlađak) i mrsite kada ga vidite, pa ako ga ne vidite (zbog oblaka), upotpuniti ša’ban tridest dana.’”
(Buhari, 4/106 i Muslim, br. 1081)



Sta da cinim u Ramazanu da steknem Allahovo zadovoljstvo i Oprost?


Ramazan je mjesec naše strpljivosti i izdržljivosti, mjesec ibadeta, mjesec dobrih djela koja se višestruko nagrađuju. Zato iskoristimo ramazanske dane koji su pred nama na najbolji mogući način, pripremljeni, osvježeni, opušteni i željni Allahovog zadovoljstva. Budući da mi kao majke ovog ummeta, supruge naših muževa, pastirice svojih kuća čuvamo svoju vjeru,moramo ipak paziti da ramazanske dane ne provedemo isključivo kuhajući, spremajući i služeći druge. Budimo svjesne da naša djeca najviše uče od nas jer mi smo te koje svojim primjerima podstičemo svoje porodice na dobro.
Napravimo sebi plan i program prije početka Ramazana, tako da za sve ibadete i za sve druge poslove nam ostane dovoljno vremena. Također je bitno da se ne zadovoljimo samo pokornošću u Ramazanu pa potom da zanemarimo dobra djela do narednog Ramazana.

Ako još uvijek nisi isplanirala kako da što više dobrih djela učiniš tokom ovog Ramazana, onda je ovo hedija za tebe.


Očisti svoje srce

Sva dobra djela moraju imati u sebi dvije osobine: da budu iskreno radi Allaha subhanehu ve te ala ucinjena i da budu u skladu sa Šerijatom. Tako naš post kao i svaki drugi ibadet mora biti isključivo samo radi Allaha Uzvišenog ni radi koga drugog. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom.`(Buhari i Muslim)

Nijedan naš ibadet neće biti valjan ako mu temelj nije tewhid. Imam tewhida, šejh Muhammed ibn Abdulvehhab je o uslovima valjanosti ibadeta izmedu ostaloga rekao: „Ako znaš da širk kvari ibadet kada se pomiješa sa njim i da poništava djela, te da je onome ko to učini vječni boravak među stanovnicima Vatre, znat ćeš da ti je to najbitnije spoznati – ne bi li te Allah spasio iz ove mreže – a to je od činjena širka Njemu.” (Ed-Durerus-Senijje, 2/23).Naravno toga imamo danas sirom Bosne i drugih drzava gdje se cine razni Bi'dati-sirk i kufrovi u Ramazanu,prepisujuci Allahovoj svt vjeri,sunnetu Poslanika sallahu alejhi ve sellem! Zato robe pazi!!! Neka je sve utemeljeno na Kuranu i sunnetu sa dokazima da ti sve ne propadne i da nebude samo GLAD od svega toga a ne post i ciscenje!

Budi ovoga svjesna sestro i brate te razmisli o ovim riječima. Zahvali se Allahu na blagodatim tewhida koja tebi i tvojoj porodici podarena. I sa tom jakom spoznajom dočekaj Ramazan.


Spremamo li se za Ramazan?


Od planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati? Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli zvuk Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao''Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake''. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)


Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:


1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.“ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice.
Planirajmo da što više:

- proučimo Kur'ana,
- klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
- zikrimo
- dovimo
- udjeljujemo sadaqu
- kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
- čitamo islamsku literaturu;


4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazan sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. "I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanje u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u islam- tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: "Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga." (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazan sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao. Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.


UPOZORENJE SESTRAMA:


Postovana sestro jedno upozorenje tebi,kao vjernici koja ces postiti i biti zauzeta raznim obavzama oko ibadeta i odrzavanje kuce svoje porodice-znaci imas mnogo sevaba i dobrog djela el hamdu lillah,ali znaj jedno samo da nasi predhodnici su se znali iftariti samo hurmom ako su je imali i vodom,a tebi sestro savijet je:
-rasporedi sebi dan insaAllah od sehura do ifara i od iftara do sehura
-ustaj na sehur jer bereket je u njemu,pripremi svojim ukucanima sehur i usluzi ih
-klanjaj svoj namaz i cini jutarnji zikr-velicaj Allaha svt
-pospremi kucu na vrijeme i klanjaj svoj duha namaz
-rasporedi sebi dvevno da proucis 20 stranica Kur'ana ili iza svakog namaza po 4 stranice
-citaj hadise
-razmislja o djelima svojim i cini twbu-pokajanja
-svodi inventrur dana,zivota
-pripremaj se za IFTAR I ZA TO UPOZORENJE:
Ne dozvoli da ti pola dana bude u spremanju iftara raznih jela i pita i pitica jer kao prvo dragocijeno vrijeme ti opet prolazi u kuhanju 3 vrste hrane bespotrebo a sjeti se nasih predhodnika sa cim su se iftarili i bili su zadovoljni sa malo el hamdu lillah...
Zamisli koji si hajr mogla jos da uradis,u tom vremenu a treba da ga iskoristimo sto maksimalnije jer ima Ramazan svoju vrijednost pa zato smanji to kuhanje,nego povecaaj ibadet! Nezaboravi dok spremas iftar i kuhas mozes zikriti-velicati Allaha svt sto vise!
-Nakon iftara obavi svoj namaz,posluzi svoju porodicu i pospremi kucu dok ti muz doodje sa teravije da bi mu ugodila i olaksala njegov post i fitnet kroz koji prlazi svakodnevno pa spremi se za njega i drugi ibadet koji je Allah svt te zaduzio!
-Ustani na nocni namaz,probudi svoga muze i pripremaj te se za sehura itd

Znaci sestro moja isplaniraj dan svoj insaAllah sa Allahovom milosti i pomoci!
-POSTI OD hrane-jela i pica,od ruznih djela,ruznog govora-gibeta i prenosenja tudjih rijeci,potovra,mani se telefona i izuvidjanje tudjih mahana i popusti ko se ozenio ili rastavio-udao,mani se ljutnje i srdzbe i SABUR ako zelis OPROST i milost i Dzennet!


Ustaj na sehur i požuri sa iftarom
'

O vrijednosti ustajanja na sehur Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Ustajte na sehur, jer je u sehuru zaista berićet!` (Buhari i Muslim) Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed 5/270 i En-Nesai 4/145. Sened ovog hadisa je vjerodostojan.)

Požurivanje sa iftarom je praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Sehla ibn S’ada se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće rekao: “Moj ummet će biti na mome sunnetu, sve dok ne budu čekali s iftarom izlazak zvijezda.” (Ibn Hibban 891 sa ispravnim senedom) Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je takode rekao: 'Ljudi će biti u dobru, sve dok budu žurili sa iftarom.`(Buhari i Muslim)
Također ne treba pretjerivati u hrani: `I jedite i pijte, ali ne pretjerujte! On ne voli one koji pretjeruju.` (El-A`raf, 31 ajet) Tokom Ramazana trebamo izbjegavati prejedanje jer ovaj mjesec je prilika da se imanski preporodimo a ne prejedamo.


Proučimo barem jednom čitav Kur'an tokom Ramazana


Isplanirajmo koliko stranica Kur'ana trebamo da učimo svakodnevno da bi proučile Kur'an barem jednom tokom Ramazana. Jer Ramazan je mjesec objave Kur'ana, mjesec u kojem je Uzvišeni Gospodar počeo objavljivati Svoju Knjigu Poslaniku Muhammedu sallalalhu alejhi ve sellem. O vrijednosti učenja Kur`ana ima puno hadisa, a u jednom od njih stoji: `Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige, imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko uvećava. Ne kažem da je `Elif-Lam-Mim`harf, `Elif`je harf, `Lam`je harf i `Mim`je harf`. (Tirmizi, hasen-sahih)
Posebno ovdje se podsjeća da ne zaobiđemo ni najvredniju knjigu poslije Kur'ana a to je zbirka hadisa. Mnogo je hadisa koji govore o Ramazanu, postu, nagradi koja nas čeka ako ove dane provedemo onako kako treba.


Veličaj sto više možeš Allaha i obraćaj Mu se dovom


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je u svim momentima činio zikr, zahvaljivao Mu, veličao Ga i od Njega tražio pomoć: prilikom buđenja i ustajanja, u vrijeme izlaska i ulaska u kuću, prilikom smjene dana i noći, kada je bio svjedokom neke prirodne pojave, kada bi počinjao neki posao sve do lijeganja. O vrijednosti zikra Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem navodi se dosta hadisa, među kojima je i ovaj:`Primjer onoga koji čini zikr (spominjanje) svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je primjer živog i mrtvog. '(Muslim, Buhari)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je puno učio i dove Allahu Uzvišenom. Kada je Ummi Selema, jedna od njegovih supruga, upitana koju je dovu najčešće učio dok je bio kod nje, ona je rekla da je to bila ova dova: `O Ti koji vladaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!` (Tirmizi, hasen) U Kur'anu Allah Uzvišeni kaže: „Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju - ući će, sigurno, u džehennem poniženi." (Prevod značenja, El-Mu'min, 60)


Udjeljuj na Allahovom putu


Uvećana nagrada u toku Ramazana odnosi se na sva dobra djela pa tako i na udjeljivanje na Allahovom putu. Mnogobrojni ajeti i hadisi govore o vrijednosti udjeljivanja.
Tumačeći “…što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Prevod značenja, Saba, 39) Ibn Kesir navodi da ma koliko podijelili od onoga što nam je On naredio i dopustio, On će nam to nadoknaditi na dunjaluku protuvrijednošću, a na ahiretu nagradom.
Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne siđu dva meleka pa jedan govori: - Allahu moj, nadoknadi onome koji daje, a drugi govori: - Allahu moj, daj propast onome koji ne daje.” (Muteffekun alejhi)
Vrijednosti dijeljenja na Allahovom putu su mnogobrojni. Neki primjeri su da nam se radi udjeljene sadake opraštaju grijesi, olakšavaju strahote Sudnjeg dana te zadobivamo Allahovu milost i Njegovu pomoć. Davanje sadaqa je znak naše bogobojaznosti, darežljivosti i plemenitosti. A isto i uzrok povećanja obilja iz riznica Moćnog i Jakog.


Provedi Lejletul-Qadr u ibadetu


Noć Lejletul Qadra je mubarek noć, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. To je noć kada je Allah subhanehu ve te ala počeo sa objavljivanjem Kur’ana koji vodi putu spasa. Svaki musliman i muslimanka koji paze na pokornost Allahu subhenhu ve te ala, oživljavaju ovu noć vjerovanjem i željom za velikom nagradom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko probdije noć Qadr vjerujući i tražeći nagradu samo od Allaha, biće mu oprošteni prethodni (mali) grijesi.” (Buharija, 4/217 i Muslim, 759)
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Upitala sam: ‘Allahov Poslaniče, ako pogodim noć Qadr, šta ću moliti u njoj?’ Odgovorio je: ‘Moli: ‘Allahume inneke afuvvun tuhibul-afve f’afu anni.’ (Gospodaru moj, Ti praštaš i voliš oprost, pa mi oprosti)’” (Et-Termizi, 3760 i Ibn Madždže 3850 od Aiše. Njegov sened je ispravan.)
Posebno zadnjih deset dana ramazana oživimo ibadetima i stimulišimo naše ukućane da to isto urade. Probdijmo ovu noć u pokornosti Allahu subhanehu ve te ala tražeći i moleći za oprost. Jer zaista nijedna noć nije kao ova. Vrijednost ove noći je ogromna. Iskoristimo zato njene blagodati, njene vrijednosti i njen značaj najbolje što možemo i umijemo. Ne budimo jedni od nesrećnika pa da nam njeno dobro ostane uskraćeno. A njeno dobro ostaje uskraćeno i nedostupno samo nesrećnicima.


Ne kvari Ramazan svojim ružnim djelima


Ukoliko želimo da naš post bude primljen kod Allaha subhanehu ve te ala kao i sva naša dobra djela čuvajmo se ogovaranja, širenja laži, nanošenje nepravde ljudima kao i drugih harama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Ko ne napusti ružan govor i postupke po njemu, Allahu nije potrebno ni da napušta jelo i piće!` (Buhari)


Sta nakon Ramazana?


Posti šest dana Ševvala
Ebu Ejjub el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana Ševvala, kao da je postio cijelu godinu.” (Muslim, 1164, Ebu Davud, 2433, Tirmizi, 759, Ibn Madže, 1741.)
U hadisu koji se prenosi od Sewbana, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: Ko bude postio ramazan - jedan mjesec je kao deset mjeseci – i postio šest dana nakon Bajrama, to biva kao da je postio čitavu godinu!“ Imam En-Nevevi, Allah mu se smilovao, je rekao: „Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela.

Draga sestro i brate, ne dozvoli da se okreneš a ti se nalaziš već na polovini Ramazana, a nisi još počela učiti Kur'an, nijedan hadis nisi pročitala, niti nafile namaze obavila, niti udjelila sadaqe...
Budi na vrijeme tu na vratima, nas mili gost stiže, dočekaj ga spremno, nasmijano, raširenih ruku. Ne propusti nijedan dan Ramazana da ti prođe a da u njemu nisi uradila neko dobro djelo koje će te približiti Allahu, subhanehu ve te`ala.





06.05.2018.

Razmisli o tajnama Posta

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Razmisli o tajnama  Posta

Zasto je muslimanima propisan post?

183. O vjernici! Propisuje vam se post..., kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,

184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.


185. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.

186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.


187. Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;* one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* od tada postite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i‘tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.

sura El-Bekara, broja ajeta je notiran ispred svakog ajeta...


Mnogo je ljudi, a naročito u današnjem vremenu, koji imaju pogrešna ubjeđenja i vizije o vjeri Islamu. Faktori koji su prouzrokovali ta neispravana ubjeđenja su mnogobrojni, nerijetko je neznanje i nepoznavanje principa i načela vjere faktor koji čini da ljudi imaju pogrešna ubjeđenja o vjeri Islamu. Nekada su pogrešna interpretacija Islama od strane muslimana i nemar u pojašnjavanju i dostavljanju originalne vjere ljudima bili razlogom da su mnogi zamrzili Islam ili da, u najmanju ruku, o njemu imaju mnoge predrasude.

U ovom tekstu ćemo pokušati spomenuti neke tajne propisivanja posta, ovog velikog ibadeta, kako bi se po ko zna koji put uvjerili u istinitost činjenice da je Islam savršena vjera, i da je pogrešno ubjeđenje velikog broja muslimana i nevjernika da vjera Islam nema nikakve veze sa čovjekovim svakodnevnim životom. Ubjeđenje da se vjera prakticira samo u unutrašnjosti džamije, a kada iziđeš iz nje da se život, ponašanje, izgled muslimana ni u čemu ne razlikuje od života, ponašanja, izgleda nevjernika. Pitanje koje bi svako od nas trebao da postavi sebi; da li smo ikada razmišljali o razlozima propisivanja posta? To, da je muslimanima naređen i da im je to jedan od temelja vjere da poste jedan od dvanaest mjeseci u godini?

Da li smo postavili sebi pitanje; da li Uzvišenom Allahu treba naše gladovanje, sustezanje od vode, pića i svega onoga što kvari post, ili propisivanje tog posta nosi sa sobom mudrosti i koristi koje koriste čovjeku u ovodunjalučkom životu? Da Uzvišenom Allahu nije potrebno naše gladovanje i da je post priopisan zbog koristi koje se vraćaju nama ukazuju nam riječi Allahovog miljenika koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.:
Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrijeđanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pića.“(br.1903)

Koliko je muslimana koji kada poste to drugi ne primjećuju na njegovom ponašanju sve dok on to ne kaže, a trebalo bi da se tragovi posta vide na čovjekovom ponašanju.
Post je propisan da bi se povećala čovjekova bogobojaznost, strah od Uzvišenog Allaha
Na to nam jasno i nedvosmisleno ukazuju riječi mudrog zakonodavca, Uzvišenog Allaha: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, da bi ste se Allaha bojali.“

Da li naš post nama povećava strah od Allaha ili ne povećava, da li smo postigli korist posta koja je spomenuta u ovom ajetu?
Nerijetko se dešava da se dan u kojem ljudi poste i dan u kojem ne poste ne razlikuju ni po čemu. Čovjek izlazi iz ramazana isti onakav kakav je bio i prije ramazana, a da smo postili postom koji od nas traži Mudri Zakonodavac ne bi bilo tako.

Dan u kojem postimo razlikovao bi se od dana u kojem ne postimo, naše stanje poslije ramazana bi se razlikovalo od našeg stanja prije ramazana. Zar nije apsurd, da čovjek u toku posta može da ostavi i da se strpi od onoga što mu je u osonovi dozvoljeno i ono što mu koristi; hranu, piće, spolni odnos, a ne može da se strpi od stvari koje su mu zabranjene i čije činjenje u velikom broju slučajeva nosi sa sobom velike štete, kako po počinioca tako i po društvo u kojem živi.
Čudno, zar ne?! Zar Gospodar zbog kojeg si ostavio dozvoljene i korisne stvari u toku posta nije Živ i Viječan, u ramazanu i izvan njega? Imam osjećaj da velik broj ljudi vjeruje da je Uzvišeni Allah živ samo u ramazanu, i da je dovoljno da obožavamo Allaha pokoravajući mu se u ramazanu a da sa prvom jacijom u ševalu se vraćamo starom načinu življenja.
Možda to ljudi ne govore svojim jezicima ali njihovo ponašanje i djela ukazuju na to.

Zamislite da čovjek ima baštu koju jedanaest mjeseci tokom godine prekriva snijeg, a jedan preostali mjesec snijeg se topi i sunce obasijava tu baštu. Da li bi taj mjesec dana bio dovoljan da čovjek zasije usjeve i da dočeka plodove od kojih zavisi njegova egzistencija?
Sigurno bi taj čovjek umro od gladi. Tako je i sa nama, kako očekivati Allahovu milost na Sudnjem danu ako smo jedanaest mjeseci u godini bili nepokorni Gospodaru i oglušivali se o njegove naredbe a jedan mjesec u toku godine- samo- bili pokorni.
Zamislite da imate roba koji vam je poslušan jedan mjesec u godini a jedanaest mjeseci je nepokoran, da li bi bili zadovoljni tim robom ili bi gledali da ga se riješite i da nađete nekoga ko će, minimalno, biti pokoran pola godine, i više.

Post je propisan kao prilika da se čovjek pokaje i okrene novu, bijelu stranicu u svome životu.
Kada bi ljudi razmišljali o postu sigurno bi shvatili da je period ramazana idealna prilika da se pokajemo za počinjene grijehe i da crne stranice našeg života zatvorimo i okrenemo novu, bijelu stranicu života. O vrijednosti pokajanja čovjeku muslimanu ne treba govoriti jer je on svjestan toga.

A da pokajanje nema drugih koristi osim da Allah voli one koji se kaju, da se Allah raduje pokajanju svojih robova više nego što bi se čovjek obradovao izgubljenoj devi u pustinji na kojoj mu je voda i hrana, da je Allah obećao da će pokajnike pomoći imecima, čestitim porodom i kišom, da je obećao da loša djela pokajnika, ne samo da će ih oprostiti, već ih u dobra pretvoriti, to bi bio dovoljan razlog da čovjek musliman žudi za pokajanjem.

Pogledajmo samo koliko nam je to olakšano u ramazanu. Uzvišeni Allah je iz svoje milosti, potstičući robove na pokajanje učinio da šejtani budu zatvoreni u ramazanu. Istinitost hadisa koji govore o tome primjetna je na svakom koraku. Ljudi koji tokom cijele godine ne znaju za Islam niti njegove principe u ramazanu dolaze u džamiju, pokorno padaju Uzvišenom Gospodaru na sedždu. Ljudi koji su iskušani nekim od poroka, u ramazanu strpljivo ostavljaju te poroke, tražeći time Allahovu milost, Njegov oprost, vječnu nagradu džennet. Ljudi koji izvan ramazana ne mogu zamisliti dan bez ispušene kutije cigara, u ramazanu smognu snage da ostave duhan od pojave zore pa sve do zalaska sunca.

Koliko je onih koji izvan ramazana ne mogu da zamisle dan bez alkohola, a u ramazanu smognu snage da ostave alkohol, i ne samo u danima ramazana, već tokom cijelog mjeseca. Sve su to pokazatelji istinitosti hadisa u kojima je Allahov Poslanik kazao da kada nastupi mjesec ramazan šejtani se sputavaju i povezuju u lance. Ovakav ambijent svuda oko nas zasigurno mnogo olakšava onima koji žele da se pokaju za ono što su počinili u prošlosti. Ovaj mjesec je velika prilika za sve da okrenemo novu stranicu u našem životu, da se pokajemo za počinjene grijehe.

Ako sada u ovom blagoslovljenom mjesecu ne donesemo čvrstu odluku da ćemo ostaviti grijehe koje smo svijeno ili nesvijesno činili prije ramazana, pa kada ćemo. Ne smijemo dopustiti sebi taj luksuz pa da kažemo „ja sam mlad, imam ja još vremena, pokajat ću se slijedećeg ramazana“.
Zaista su to izgovori koji nemaju nikakvu težinu, jer kako odgađati pokajanje za momenat koji ti niko ne može garantovati da ćeš doživjeti.

Pogledajmo oko sebe pa ćemo vidjeti da je mnogo onih koji su bili naših godina ali više nisu među živima. Oni su otišli svome Gospodaru, a da li su se pokajali prije odlaska? Da li su propustili priliku da se rasterete velikog bremena grijeha, za koje će sigurno polagati račun na Sudnjem danu. Ako su oni prokockali tu šansu, pa zar da i mi padnemo u istu grešku, ili ćemo se okoristiti od tuđih grešaka i nećemo čekati da svaku stvar učimo na sopstvenim greškama, jer je to ponekada i nemoguće, kao u ovom slučaju.

Zato, cijenjeni brate i poštovana sestro, čvrstu odluku donesi da će ovaj ramazan biti prekretnica tvoga života, da ćeš od ovog ramazana ostaviti poroke koji ne samo da su zabranjeni načelima ove savršene vjere, već nose sa sobom mnoge štetne posljedice kako po pojedinca tako i po društvo u kojem počinioc živi.

Čvrsto odluči da ćeš od ovog ramazana ostaviti loše društvo koje te svakim danom sve više i više odvodi u ponor, koliko je samo omladinaca upropašteno jer nisu smogli snage da ostave loše društvo. Omladinci koji su više nego potrebni ovom napaćenom društvu. Koliko je omladinaca katastrofalno završilo svoju životnu karijeru, koji su umrli kao ovisnici o drogi, oboljeli od side i mnogih drugih neizlječivih oboljenja.


Ne dozvoli sebi da budeš od onih koji će kazati kada dođu na Sudnji dan: „Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –“

Post nas uči da smo neprestano pod nadzorom Uzvišenog Gospodara.
Islamski učenjaci često spominju da je post jedini ibadet u kojem se čovjek ne može pretvarati i da to čini kako bi se pokazao pred ljudima.
Kako to? Zato što čovjek može da kaže ljudima da posti a u stvari on ne posti, jer je to nemoguće provjeriti. Ko čovjeka vidi kada je sam u kući, kada zaključa kućna vrata i navuče zastore na prozore? Postač, iako zna da ga u tom momentu niko ne vidi, samo iz straha od Allaha ne poseže za onim što kvari post. To je ta korist koju trebamo uzeti od propisivanja posta, da taj osjećaj Allahovog neprestanog nadzora nad nama iz ramazana prenesemo i u druge mjesece tokom godine.

Kada htjednemo da učinimo ono što nam je Uzvišeni Allah zabranio, da se sjetimo Njegovog neprestanog nadzora nad nama, da to ostavimo kao što smo u ramazanu ostavili jelo i piće koje je u osnovi, izvan ramazana, dozvoljeno, i druge stvari koje kvare post.

Žena, kada htjedne izići iz kuće nepropisno obučena, da se sjeti da je neprestano pod nadzorom Uzvišenog, da je neprestano pod nadzorom Onoga zbog kojeg je ostavljala jelo i piće u ramazanu u momentima kada je niko nije vidio. Mladić koji sjedi u parku sa djevojkom i nagovara je na razvrat da se sjeti da ga tog momenta vidi Onaj zbog kojeg je ostavljao jelo i piće u momentima kada ga niko nije vidio.

Zar nije apsurd, da čovjek u ramazanu ostavlja ono što mu je izvan ramazana dozvoljeno, hranu i piće,bespotreban govor... strahujući od Allaha, znajući da ga On neprestano vidi i čuje, a da nakon ramazana ne osjeća Njegov neprestani nadzor onda kada čini stvari koje su zabranjene u ramazanu i izvan njega. Pitanje koje se samo postavlja; da li smo o ovoj koristi posta u ramazanu ikada razmišljali, da li smo se čudili našoj naivnosti i kontradiktornosti.

Post nas uči tome da ne gubimo nadu u popravljanje stanja u našem društvu, društvu koje se odalo svim grijesima koji su im zabranjeni od strane Mudrog Zakonodavca.

Stanje muslimana je sigurno više nego jadno u svakom pogledu, materijalnom,
duhovnom, ekonomskom, političkom. Ali, to ni u kom slučaju ne znači da se stanje ne može popraviti. Mjesec ramazan je idealna prilika i veliki pokazatelj da je moguće popraviti jadno stanje ummeta.

Ljudi koji su tokom cijele godine kršili Allahove granice u svakom pogledu sa prvom noću ramazana ostavljaju mnoge grijehe i mnoge loše navike. To nije samo slučaj sa muslimanima naših prostora, to je slučaj sa muslimanima cijeloga svjeta. Muslimani preko noći ostavljaju ono što im je Uzvišeni Allah zabranio i na taj način, za kratko, kreću putem koji im obećava uspjeh i sreću na dunjaluku prije uspjeha i sreće na onom svjetu.

Muslimani preko noći od pojave zore pa do zalaska sunca ostavljaju ono što će pokvariti post pa makar to u osnovi bila dozvoljena stvar.
Pa zar ne mogu da nastave tako tokom cijele godine, da žive životom pokornih Allahovih robova, koji se pokoravaju Gospodaru tokom cijele godine, a ne samo u jednom mjesecu. Malo je onih koji će uzeti ovu korist od propisivanja posta, jer velik broj ljudi ne posti na način koji od njega traži Islam. Da čovjek posti, a da sa njime posti njegov jezik, njegove oči, njegove ruke, njegove noge.

Da poste njegove oči od gledanja onoga što mu nije dozvoljeno, od gledanja u otkrivene žene, bez razlike na ulici ili na televiziji. Suprotno tome, da svoje oči uposli onim što će mu koristiti, kao što je učenje Kur'ana, čitanje korisne literature. Da posti njegov jezik od laži, ogovaranja. Suprotno tome, da ga uposli u onome što će mu koristiti kao što je spominjanje Allaha, učenje Kur'ana i mnoge druge korisne stvari.
Da poste sa njime njegove ruke, od bespravnog uzimanja imetka, od mita, od krađe i da pokuša da ih uposli u onome što će mu koristiti.

Da sa njim poste njegove noge od hodanja prema onome što nije dozvoljeno, da poste od odlaska u kafanu, diskoteku i da ih uposli u onome što je dobro kao što je odlazak u džamiju radi obavljanja namaza, obilazak poznanika i rodbine. Onaj ko bude postio na ovaj način, od njega je očekivati da i nakon ramazana ostane na tome, da to bude prvi korak u popravljanju jadnog stanja muslimana. Jer, ne moguće je da popravljamo stanje drugih ako sami sebe nismo popravili.

Zato kažemo, ovaj mjesec je idealna prilika da se korači prvi korak ka popravljanju jadnog stanja muslimana. Moramo biti svjesni da se od nas očekuje da koračimo prvi korak a zatim da očekujemo pomoć od Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ Ako mi koračimo prvi korak na tom puti, sigurno neće izostati pomoć Uzvišenog i Svemogućeg Allaha.

Post nas uči lijepom moralu, lijepom ponašanju pa makar i kada budemo vrijeđani od strane drugih
Tu korist će također postići oni koji budu postili onako kako od njih traži Islam, a neće je postići oni koji poste tako što ostavljaju hranu i piće ne mijenjajući ništa kod sebe u vremnu posta. Poslušajmo smijernice najboljeg insana koji je ikada kročio Allahovom zamljom, riječi Allahovog Poslanika, koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.: “Post je štit, kada neko od vas posti neka ostavi ružan i vulgaran govor, neka ne podiže svoj glas u ophođenju sa drugima, a ako ga neko bude vrijeđao ili napadao neka kaže „Ja postim“.“

Kako su divne smijernice Allahovog Poslanika njegovim sljedbenicima, kako bi sretno živjeli kada bi ih se pridržavali.Kada bi čovjek uspio da sačuva svoj jezik tokom mjeseca ramazana sigurno bi to bio veliki korak u ostavljanju ružnih i vulgarnih riječi koje velik broj ljudi koristi u svakodnevnom životu, do te mjere da su određene vulgarne uzrečice postale normalana pojava kod velikog broja ljudi.

Ako bi čovjek zaista želio da vidi da li je to pohvalano neka pogleda u javne nastupe političara ili drugih javnih ličnosti, pa će vidjeti da u svome govoru nikada ne koriste te izraze, a da je to ispravno i poželjno oni bi to sigurno koristili. Također, u prilog spomenutom ide i hadis kojeg smo spomenuli na početku teksta: “Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrijeđanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pića.“

Post nas uči solidarnosti i suosjećanju sa siromasima i onima koji ne uživaju blagodati koje mi uživamo

Jedna od velikih koristi koje bi trebao da postač uzme iz propisivanja posta je suosjećanje sa drugima, naročito sa siromasima. Čovjek kada posti sigurno ogladni, pa u tim momentima trebao bi da se prisjeti onih koji tokom cijele godine poste, ne zato što vole dobrovoljni post, već zato što nemaju šta da jedu.

Mi živimo u postratnom vremenu kada je mnogo onih koji iz raznoraznih razloga ne mogu sebi da priušte osnovne potrebe za egzistenciju. Stoga je na onima kojima je Allah podario blagodati svoje, i opskrbio ih pa posjeduju mnogo više od onoga što im je potrebno, da se suosjećaju sa braćom muslimanima koji ne mogu sebi priuštiti osnove egzistencije, da im pomognu i da im udijele onoliko koliko će im biti dovoljno.

Ne bi li na taj način zaslužili milost Allahovu, Allahov Poslanik je kazao: „Smilujte se onima koji su na zemlji nebi li se vama smilovao Onaj Koji je na Nebesima.“ Čovjek ne zna gdje može da zasluži Allahovu milost, zato je treba tražiti na svakom mjestu i na svaki dozvoljen način. Poznat je hadis u kojem Allahov Poslanik kaže da je Allah oprostio prostitutki samo zato što se sažalila kada je vidjela psa kako od žeđi liže zemlju pa ga je napojila, pa joj je Allah oprostio zbog tog djela.

Ako je Allah oprostio prostitutki zato što se sažalila na stanje psa, pa zar da se ne smiluje onome ko se smiluje na stanje insana.
Ako bi se samo malo raspitali vidjeli bi da i u našem komšiluku ima onih koji su potrebni pomoći i onih koji sa nestrpljenjem čekaju da neko zakuca na njegova vrata i da mu udijeli nešto čime će riješiti osnovne probleme.
Post nas uči preciznosti i potpunoj predanosti Uzvišenom Allahu u onome što nam se naređuje od principa ove plemenite i savršene vjere.
Kako nas post uči preciznosti i potpunoj pokornosti Uzvišenom? Pogledamo li u post, vidjet ćemo da je to izuzetno precizan ibadet, ibadet koji počinje od pojave zore a završava sa zalaskom sunca.

Tako, ako bi postač postio cijeli dan i samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, svjesno znajući da sunce nije zašlo, popio samo jednu kapljicu vode, njegov post bi bio pokvaren po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka.

Samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, minuta ili dvije, samo kapljicu vode i ništa više, zar nas to ne uči preciznosti i potpunoj predanosti Allahu u svemu što se tražio od nas muslimana. Trebali bi da tu potpunu preciznost koju prakticiramo u ramazanu prenesemo u svakodnevni život izvan ramazana, tokom cijele godine.

Da, kako god smo bili spremni u ramazanu da tačno u minut započnemo post i isto tako tačno u minut da prekidamo post, željno iščekujući glas mujezina, želeći na taj način da iskažemo potpunu predanost Stvoritelju Zamlje i nebesa, tako bi trebali izvan ramazana da smo spremni na potpunu pokornost u izvršavanju svega što nam se naređuje i ostavljanju svega što nam se zabranjuje.

Jer, zaista je nepojmljivo da je čovjek u jednom mjesecu tako predan Stvoritelju, a u preostalih jedanaest mjeseci tako je daleko od Stvoritelja i svega što on traži od svojih robova.
To nam nedvosmisleno ukazuje da preciznost u ibadetu posta nije bila plod potpune pokornosti već običaj koji je naslijeđen sa koljena na koljeno. Jer, da je ta preciznost nastala kao plod potpune pokornosti neminovno bi bilo da vidimo tragove te pokornosti, pa makar i u manjem obimu, kod ljudi nakon ramazana.

Čovjek, dok je postio, u sekundu precizno je gledao kada će iftariti, potpuno se pokoravajući Gospodaru, a nakon ramazana bez imalo oklijevanja ostavlja temeljna načela ove vjere na čijem čelu je obavljanje propisanih namaza. Bez imalo oklijevanja poseže za onim što je strogo zabranjeno načelima ove vjere pod raznim izgovorima koji na vagi vjere nemaju nikavu težinu.
Ta preciznost koju prakticiramo u ramazanu trebala bi da nas učini, da kada čujemo neku naredbu ili zabranu, da samo kažemo “Gospodaru, čuli smo i pokoravamo se“. Kao što smo bili spremni u ramazanu da u sekundu pratimo i iščekujemo glas ezana tako i izvan ramazana da u najsitnije detalje budemo spremni da se pokorimo smijernicama Sveznajućeg.

Post nas uči strpljenju i jača kod nas to svojstvo koje nam je u ovim vremenima itekako potrebno.
Pogledajmo u post i vidjet ćemo da nas uči ovom velikom svojstvu, uči nas da budemo strpljivi.

Postač od zore pa do zalaska sunca ostavlja ono za čime čezne njegova duša, ostavlja one stvari koje su mu izvan ramazana dozvoljene, ostavlja jelo i piće, ostavlja spolni odnos, tražeći time zadovoljstvo Onoga Koji kada je zadovoljan svojim robom učini da ga i drugi zavole.

Postač tokom cijelog dana čuje miris hrane koja mu je na dohvat ruke, hrana za kojom čezne njegova duša, gleda u pića koja je navikao piti tokom dana u kojima ne posti, strpljivo čeka iftara pa da okusi hranu koju je tokom cijelog dana gledao očima prepunim žudnje. Ako bi čovjek istinski to ostavljao radi zadovoljstva Gospodara, na taj način će steći naviku da se strpi na onome što njegova duša želi. Sutra, kada završi ramazan pa ga prohtijevi duše pozovu ka činjenju onoga što nije dozvoljeno, on će smoći snage da se odupre prohtjevima duše, pa makar to bilo nešto što njegova duša želi.
On je ukrotio prohtjeve svoje duše kroz školu posta, on čvrsto drži cugle prohtjevima svoje duše i daje joj ono što joj je dozvojeno, a toga zasigurno ima mnogo, jer ova vjera nije zabranila ništa a da za to nije dala alternativu. Primjera radi, zar Islam nije zabranio alkohol a dozvolio stotine drugih korisnih napitaka? Zar Islam nije zabranio kamatu a dozvolio je trgovinu i velik broj partnerskih poslovanja?

Zar Islam nije zabranio prostituciju a dozvolio je sklapanje braka? Zar Islam nije zabranio ženi da izlazi razgolićena iz kuće a dozvolio je da se žena uljepša svome mužu u kući na sve moguće dozvoljene načine? Psiholozi kada govore o ostavljanju loših navika kažu da čovjek ako želi da ostavi neku lošu naviku i zamijeni je sa nekom drugom, treba da tu ponovi od šest do dvadeset i jedan puta, ako uspije to postaje njegova navika.
Ovo je jedinstvena prilaika da ostavimo loše navika, lunarni mjesec ima dvadeset devet ili trideset dana, što je dovoljno da čovjek ostvari spomenute pokušaje.

Post nas uči da budemo principijelni, da se ne kolebamo, kada donesemo odluku da stojimo iza nje i da istrajemo u tome.

Pogledajte samo kako je ispravnost posta u ramazanu uvjetovana donošenjem čvrste odluke od noći, da će čovjek postiti sutrašnji dan. Postač treba da istraje u toj odluci tokom cijelog dana u kojem posti sve dok ne upotpuni dan, a ako bi u toku dana donio odluku da prekine post, pa makar i ne pojeo ništa, neki učenjaci su kazali da je time njegov post pokvaren. Čovjek ako tokom cijelog ramazana bude donosio čvrste odluke da će istrajati u postu sve do kraja mjeseca, to će ga učiniti da bude od onih koji se ne kolebaju u donošenju odluka. Ta navika, ta čvrstina, to nekolebanje nam je itekako potrebno kako u ramazanu tako i izvan njega, kada je u pitanju izgradnja čovjekove ličnosti.

Potrebni su nam ljudi sa jakim odlukama, koji kada kažu da neće činiti ono što im je zabranjeno ili da će ostaviti određeni porok koji je postao dio insana, da su čvrsti u svojoj odluci i da će ustrajati u tome. Da kada kaže da ostavlja loše i pokvareno društvo koje vodi putem kojim nije zadovoljan Gospodar, da istraje u tome i da se ne koleba po tom pitanju, kada ih sutra vidi kako u zabludi i grijesima provode svoj ovodunjalučki život, a za koji će precizne i stroge račune polagati na Sudnjem danu.
To su neke od poruka posta koje bi trebali da uzmemo i da ih pretočimo u svakodnevni život.


Iskoristi Ramazan ,pokaj se iskreno Allahu,i pocni Zivot vec danas jer neces mozda sutra docekati...Allah voli roba koji mu se kaje...Zavrsi u ime Uzvisenog Gospodara vec danas i pocni Zivot vec danas ,u pokornosti Allahu u cinjenju onog sto je dozvoljeno i naredjeno i prekidanjem onoga sto nam je zabranjeno..."NIKAD NIJE KASNO " nisi do jucer klanjao,postio a preko 50 god.ti je elhamdulillah...pokaj se jer Allah prima svakome pokajanje i pocni sa novom stranicom zivota.Allah je od Milostivi,Najmilostivniji...nemoj da se stidis Ljudi,nego se stidi Allaha sto mu se ne pokoravas...Svi te napuste a Allah nece nikad i niti je ikad zapamti!

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem . Allahumme Amin

 Poslusaj te obavezno:



01.05.2018.

Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje)

Ne postoji čovjek kojem nije određeno na ovome svijetu da griješi i pravi prijestupe. Zato je svakom naređeno da se pokaje Allahu dž.š., vrati se svome Gospodaru, ostavi grijehe koje je učinio i zamoli za njihov oprost. Ova konstatacija je u skladu sa čovjekovom prirodom sa kojom je stvoren. O njoj govore i potvrđuju je Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.
U hadisu kojeg bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a. stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah dž.š. bi vas zamijenio narodom koji će griješiti i moliti Allaha dž.š. za oprost, a On će im praštati.''

Pokajanje u islamu nije stvar do koje je nemoguće doći, niti se radi o komplikovanim etapama kroz koje pokajnik može proći samo uz uloženi veliki trud i napor. Pokajanje je jednostavno i lahko. Njegova vrata su u svakom trenutku otvorena i na njih može ući ko god se želi pokajati i od grijeha očistiti. Od Allahove dž.š. milosti ga neće niko otjerati, sa Allahovih vrata ga neće niko vratiti. Između njegove tewbe i Allaha dž.š. nema nikakvog posrednika ma koliko bili veliki i mnogobrojni njegovi grijesi.
Islam od osobe koja je učinila grijeh traži samo da ga odmah napusti, osjeti grižnju savjesti zbog učinjenog, čvrsto odluči da se neće vratiti tom grijehu, te zatraži oprosta od Allaha dž.š. za sve što je uradio.
Kaže Allah dž.š.: ''Reci: "O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'' (Ez-Zumer, 53.)

Ovaj plemeniti ajet poziv je svim grješnicima, nevjernicima i drugim na tevbu i pokajanje. Ovo je obavijest od Allaha Uzvisenog da ce On oprostiti sve grijehe onom ko se pokaje od njih pa makar oni bili kao morska pjena. Nije ispavno ovaj ajet povezivati s onim koji nisu tevbu ucinili. Jer, nece biti oprosta za sirk ukoliko se ne pokaju od istog.
Buharija bilezi od ibn Abasa, r.a.: /37/ “Da su ljudi, sljedbenici sirka, koji su puno ubijali i puno zinaluk cinili, dosli Muhammedu s.a.v.s., i pitali: ‘Zaista ono sto kazes i usta pozivas dobro je, pa kad bi nas obavjestio da za ono sto smo cinili postoji iskupljenje ( kefaret ) ? ‘’’Pa je objavljen gore navedeni ajet.

 Ebu Zerr je upitao Ubejja b. Ka'ba, radijallahu 'anhu: 'Šta je to iskrena tewba?' "On mu reče: "Pitao sam Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, o tome, pa mi on reče:

„Iskreno pokajanje podrazumijeva se, da osjetiš kajanje za grijeh koji si počinio, po tim kajanjem odmah zatražiš oprosta od Allaha, dž.š.(kada ga se prisjetiš) i više se nikad ne vraćaš tom grijehu." (ibn Ebi Hatim)


Uzvišeni Allah traži od nas da Ga molimo za oprost nakon svakog učinjenog dobrog djela.Tako je i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pred kraj njegovog života objavio: ''Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.'' (En-Nasr, 1-3)

Također, Uzvišeni se obraća hadžijama koji su obavili svoje hadžske obrede: ''Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.'' (El¬-Bekare, 199)

Obaveza ti je, da se vratiš Vlasniku svega što postoji, Sveznajućem, i da ovo malo života što ti je preostalo završiš i krunišeš istigfarom (traženjem oprosta) i tevbom (pokajanjem), ne bi li Uzvišeni Allah primio tvoja djela, oprostio ti i vratio te Svome putu.

I vjerovjesnici su, neka je na njih salavat i selam, iako su bili na Pravom putu, i uprkos svojim dobrim djelima i dobročinstvu, tražili oprost od Uzvišenog Allaha.

Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

Uzvišeni Allah obećao je onima koji traže oprost da ih neće kazniti na dunjaluku, ako Ga budu molili za oprost, pa kaže: ''Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. '' (Al-Anfal, 33)

Obraćajući se svim ljudima, Uzvišeni kaže: ''Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.‘’’ (Ez-Zumer, 53)

Uzvišeni Allah hvali one koji traže oprosta čim grijeh počine, kaju se kad loše urade i sa sobom svode račun, sve zbog Živog i Vječnog, pa kaže: ‘’...i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!’’ (Ali Imran, 135-136)

Od Allahovih lijepih imena i uzvišenih svojstava su Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje) i Er-Rahīm (Samilosni): ‘’...Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. ‘’ (El-Hudžurat, 12)

‘’On prima pokajanje od robova Svojih i prašta rđave postupke i zna šta radite.’’ (Eš-Šūrā, 25)

Uzvišeni kaže Benu Izraelćanima: ‘’Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je.‘’ (El-Maide, 74)

Allah nas obavještava da će oprostiti male grijehe onome ko se bude klonio velikih grijeha, pa kaže: ‘’Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto.’’ (En-Nisa, 31)

I kaže Uzvišeni: ‘’ …a da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.’’ (En-Nisa, 64)

Također kaže: ‘’Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv. ‘’ (En-Nisa, 110)

Pa neka je slavljen Onaj koji noću pruža Svoju milost da bi primio pokajanje onome što je danju griješio i slavljen neka je Onaj koji svoju milost pruža danju da bi primio pokajanje onome koji je grijehe činio noću, i tako stalno, sve dok sunce ne izađe sa zapada.
Kaže Uzvišeni u hadisi-kudsijju: »O robovi Moji, vi griješite i noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, zato me molite za oprost, oprostit ću vam.«

Kada će zatražiti pokajanje i oprost onaj koji to sada ne učini?

I kada će se vratiti Milostivom ako se sad ne vrati?
I kada će, pred Jedinim i Istinskim Sucem, svesti obračun ako to sada ne uradi? Mjeseci prolaze, jedan za drugim, grijeh se ne zaboravlja, a ti i ne žuriš da se oslobodiš i sačuvaš od Vatre.
Zar nije propast za tebe to da Uzvišeni Allah oprosti stotinama hiljada ljudi a ti ne budeš jedan od njih, i zar se zbog toga nećeš kajati?
Zato, brate moj plemeniti i sestro, požuri da se sačuvaš od Vatre, mnogo donosi salavat na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pokajanje čini često, stalno moli za oprost i požuri sa činjenjem dobrih djela.
Ako su vam ove stvari, o Allahovi robovi, već poznate, onda oporučujem i savjetujem, i sebe i vas, da se iskreno kajemo i oprost od grijeha mnogo tražimo i da ponizno i skrušeno, pred Živim i Vječnim, dignemo svoje ruke i u dovi molimo, ne bi li nam On Uzvišeni oprostio.
Allaha mi, nemamo mi djelâ sa kojima bismo smjeli stati pred Allaha, sve su to grijesi i pogreške i svi smo mi, ustvari, siromašni i u potrebi, slabi i puni propusta.
Bojimo se da naša djela ne budu uprljana neiskrenošću i licemjerstvom, tj. da naša namjera u njima nije bila da steknemo zadovoljstvo našeg Gospodara, već smo željeli da nas drugi vide i pohvale i da preko tih naših dobrih djela steknemo ugled i reputaciju, pa da ih onda, zbog toga Uzvišeni Allah odbije i ne primi.
Ako uradimo neko dobro djelo i Uzvišeni Allah ga, Svojom neizmjerno velikom dobrotom i milošću primi, nikad ne zahvaljujemo na tome što nam je omogućio da ga uradimo.
Neki od nas misle da su veliku stvar uradili ako jedan sat provedu u namazu, učenju Kur’ana ili spominjanju i veličanju Uzvišenog.
A gdje su sati i sati uživanja, sati i sati jedenja i pijenja, igre i zabave?
Gdje su sati i sati veselja i radosti, izlazaka, putovanja?
O ti koji si zadovoljan da ti Allah bude Gospodar, islam vjera i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik… iskoristi svoje vrijeme u onome što će ti koristiti kod Onoga koji zna skriveno, ne bi li ti On dao da svoj život završiš i zapečatiš dobrim djelima.
I neka je slavljen Onaj koji je omogućio da pravedni, pošteni i čestiti budu pravedno nagrađeni, da oni koji su činili dobro budu lijepo primljeni, i otvorio vrata pokajanja i oprosta onima koji se kaju i oprosta traže.
Pa ko hrli ka dobru, a ko od njeg bježi, ko su sretni, a ko nesretni, ko se kaje i oprosta traži, a ko je razočaran i propao.
Molimo Onoga u čijoj ruci su ključevi srcâ da naša srca otvori i uputi, da nas oslobodi Vatre i sačuva kazne džehennemske, i učini nas od onih čiji će namaz, post, slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur’ana biti primljeni.-amin
Gospodaru naš, primi od nas naša dobra djela, pređi preko naših ružnih postupaka i od stanovnika Dženneta nas učini.-amin
Allah najbolje zna, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.

Kako uciniti tewbu-pokajanje?

1.    Ostavljanje grijeha od koga se želi pokajati
Pripovijeda se da je neki lovac gađao jato vrabaca i neke od njih usmrtio ili ranio. Kada su vrapci pali na zemlju počeo ih je sakupljati.
Bilo je veoma hladno tako da su mu suze počele kapati od zime. Jedan od ranjenih vrabaca je, kada je to vidio, rekao: 'Pogledaj koliko je lovac milostiv prema nama. Počeo je čak da plače.' Drugi mu na to reče: 'Ne gledaj suze njegovih očiju nego gledaj djela njegovih ruku.'

2.    Kajanje za prošle grijehe

To kajanje je stvarno onda kada čovjek žali zbog grešaka koje je počinio i ima osjećaj da, kada bi se vrijeme moglo vratiti nazad, nikada tako nešto ne bi ponovo učinio. To kajanje je istinsko kada se čovjeku vrati osjećaj za dobro, pozitivno, ispravno, ma koliko bilo teško taj osjećaj odbraniti pod pritiscima negativnih sila kojima je njihov prostor, ma koliko širok bio, uvijek tijesan.

 

3.    Čvrsta odluka da se ponovo ne vraća grijesima koje je radio

Smatra se da je tevbu učinila samo ona osoba koja iskreno, iz sveg srca, odluči da više neće činiti grijeh od kojeg se kaje, pa ga i ne učini. Ako mu se dogodi bilo kada, kasnije, da učini nešto slično bit će potrebno obnoviti tevbu. Potsjećamo da je ustrajavanje u malom grijehu također veliki grijeh, a stalno vraćanje grijehu za koji je iskazano kajanje i oprost zatražen, makar i kajanje i oprost stalno opetovani, već predstavlja svojevrsno izigravanje sa milošću Milostivog, koje je daleko od iskrenosti.


4.    Vraćanje prava onima kojima pripadaju
Ako prava koja treba da budu vraćena pripadaju ljudima i bude ih moguće vratiti, pokajnik će to morati vratiti kad se odluči pokajati. Što ne bude mogao vratiti Ovdje vratit će Tamo, samo je Tamo svemu cijena istinska a malo će biti onoga čime bi se moglo plaćati. Koliko li Tamo vrijedi samo jedna ljudska glava i kako će se naći u nevolji oni koji je budu morali platiti. A tek više njih… Što se, pak, tiče prava koja pripadaju Allahu, najprihvatljivije mišljenje o tom pitanju je da se i ta prava moraju vratiti i nadoknaditi, mada ima i onih koji smatraju da to nije potrebno i da islam i tevba (pokajanje) brišu sve ono što se radilo prije njih - ako se počinilac iskreno pokaje. Ako, pak, grijeh od koga se neko želi pokajati bude takve prirode da ga je nemoguće vratiti ili nadoknaditi, kao što je npr. pijenje alkohola, u takvom slučaju dovoljno je da se pri pokajanju ispune prva tri šarta (uvjeta) a dotični bi trebao da, pored obaveznih ibadeta (formi bogosluženja), poveća dobrovoljne (nafile), jer Uzvišeni Allah je rekao: 'Dobra djela zaista poništavaju hrđava.


Vrijednost pokajanja:

Kada govorimo o pokajanju, povratku Milostivom, ne možemo a da ne spomenemo argumente koji ukazuju na vrijednost pokajanja, povratka Milostivom. To sve s ciljem ne bi li se u našim srcima probudila i pojavila želja za pokajanjem, povratkom Milostivom Allahu, želja za ostavljanjem loših navika, ostavljanju osobina koje ne doliče razumnom insanu, želja da se zasluži Allahova milost i njegova vječna nagrada koju je pripremio za pokorne robove.


1- Pvratkom Milostivom čovjek ulazi u skupinu Allahovih miljenika, onih koje On voli. Može li razuman čovjek, muslima, očekivati veću i bolju nagradu?! Da imamo priliku još na dunjaluku da učinimo djelo zbog kojeg ćemo postati Allahovi miljenici, one koje On voli.
Kako bi se veselio svako do nas kada bi predsjednik neke države javno izjavo da nas voli, pa kako treba da se veselimo ljubavi Uzviženog, Stvoritelju predsjednika i onih kojima predsjedavaju. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“


2- Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha.
Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela.

Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.)

Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu.

Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“


3- Iskrenim povratkom Allahu čovjek stiče pravo da mu Allah oprosti njegove grijehe
, i ne samo to, već da njegova loša djela pretvori u dobra. Takav vid ophođenja ne možemo naći osim kod Milostivog Allaha. Na dunjaluku ako nekome naneseš nepravdu i zatražiš halal, ako ti halali to je velika počast i to ukazuje na velićinu ličnosti te osobe. Dok je milost Allahova tolika, ne samo da prašta grijehe onima koji se pokaju, već će njohove grijehe pretvoriti u dobra djela. Kaže Milostivi: “A onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“


Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio.
Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati.

Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“


2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.


3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom.


4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.


5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

Gospodaru moj, preklinjem Te Tvojim veličanstvom i mojom poniznošću da mi oprostiš! Tako Ti Tvoje moći i moje nemoći! Tako Ti Tvoga bogatstva i moga siromaštva! Ti mimo mene imaš još mnogo robova, a ja mimo Tebe nemam drugog gospodara. Od Tebe se drugačije ne mogu spasiti, nego da se od Tebe sklonim kod Tebe. Molim Te molbom prosjaka i preklinjem skrušenošću sluge poniznog i poslušnog! Molim Te dovom uplašenog i nemoćnog, koji je pred Tobom svoj vrat povio i nos oborio, čije se oči pred Tobom u suzama kupaju, a srce strepi. Oprosti o Uzviseni i smiluj nam se i na ovom i na buducem svijetu,sacuvaj nas vatre u ognju,oprosti nam kajemo se i sa svojom miloscu uvedi nas u Dzennet Firdeus bez polaganja racuna i bez predhodne kazne u Kaburu i Dzehennemu. Allahumme Amin


01.05.2018.

Koji su to ljudski grijesi i posljedice cinjena grijeha?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Koji su to ljudski grijesi i posljedice cinjena grijeha?

Grijesi ponizavaju dusu, guse je i potcjenjuju se dok ne postane beznacajna. Sa druge strane, pokornost razvija dusu, usavrsava je i uvecava. Uzviseni Allah kaze: „Uspjece samo onaj koje ocisti, a bice izgubljen onaj koje na stranputicu odvodi!“ (Es-Sems,9-10)

Znaci, uspjet ce onaj ko uzdigne, osnazi i usavrsi dusu kroz pokornost Allahu; a propast ce onaj koje ugusi, potisne i ponizi grijesenjem Allahu.

Osnova glagola dessa- ukazuje na skrivanje, pokrivanje. Kaze Allah Azze ve Dzelle u suri (En-Nahl,59)...“ili da je u zemlju zarovi“. Grijesnik utapa svoju dusu u grijeh i prekriva je. Krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena. On je ponizen u vlastitim ocima, u ocima Allaha i u ocima drugih ljudi. Medutim, pokornost i dobrocinstvo jacaju dusu, uzdizu je i usavrsavaju tako da ona postaje vrijedna, velika, cista i znacajna.

Pored toga, ona se prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznoscu i skromnoscu. Time ona stice spomenutu moc, ugled i velicinu. Nista drugu ne moze uniziti kao nepokornost Allahu I nista je ne moze osnaziti kao pokornost Njemu.

Grijesi uzrokuju robovanje sejtanu i prohtjevima

Grjesnik je neprekidno u sejtanovom ropstvu I opsadi prohtjeva I nahodenja. On je, dakle, svezan I zarobljen. Niko nije u tezoj situaciji od covjeka kojeg je zarobio najveci mu neprijatelj. Najteza je opsada nahodenja I sputanost prohtjevima. Kako se moze okrenuti Allahu srce koje je zarobljeno, opsjednuto I sputano? Kako moze napraviti makar jedan korak?

Sputano srce zasipaju nesrece sa svih strana, shodno stupnju sputanosti. Srce je poput ptice. Sto se vise uzdize, sigurnija je od nevolja, a kada se spusti, nevolje sun a vidiku. U hadisu se kaze: “Sejtan je covjeku vuk.”

Kao sto ovca bez cuvara brzo strada od copora vukova, tako I covjek postaje plijen kada nema zastitu od Allaha. A zastita od Allaha je bogobojaznost (-takvaluk). Ona ga stiti I brani od vukova kao sto ga stiti od dunjajluckih I ahiretksih kazni.
Sto je ovca bliza pastiru, sigurnija je od vuka, a sto je dalja, izlozenija je stradanju. Vuk uzima udaljene brave, koji su daleko od pastira. Osnova svega ovog lezi u tome da je srce vise izlozeno nesrecama sto je dalje od Allaha. Sto je blize Allahu, sigurnije je od tih nedaca. Udaljenost od Allaha ima vise oblika. Jedan od njih je gaflet, nemar.Opasnija vrsta udaljenosti je nepokornost i razvrat; bid’at- novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a nifak (licemjere) sirk (mnogostvo) su najopsaniji oblici udaljenosti.

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i casti kod Allaha i kod ljudi

Ovo je, dakle, jedna od posljedica grijeha. Najdostojniji covjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najblizi Mu je onaj koji mu je najpokorniji. Koliko je covjek odan Allahu, toliki ce imati ugled kod Njega. A kada Mu okrene leda I prekrsi Njegove naredbe, gubi ugled kod Njega, a zatim I kod ljudi.

Kada covjek izgubi ugled kod ljudi, oni ga tada omalavazavaju I izbjegavaju. Njegov zivot postaje pakao; niko ga ne spominje, ne postuje, ne uvazava, ne cijeni. Nista ga ne raduje, jer, nezainteresovanost ljudi, gubitak postovanja I ugleda covjeku donose brigu I tugu, a nikako radost I srecu. Moze li se ovaj bol mjeriti sa slascu grijeha, ako izuzmemo opijenost strascu? Od najvecih blagodati koje Allah daje robovima je: dam du stvorenjima spomen na njega visoko uzdigne I njegovu vrijednost poveca.

Zato je Svoje poslanike I vjerovjesnike obdario osobinama kakve nemaju drugi ljudi: “I sjeti se robova Nasih Ibrahima I Ishaka I Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih I dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: d aim je uvijek bio na umu onaj svijet.” (Sad,45-46)

Tj.obradili smo ih vrlinom - lijepim spomenom na ovom svijetu, a Ibrahim el-Halil zato molio Allahu: “ I ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci.” (Es-Su’ara,84) A Uzviseni o njemu I Poslaniku u Kur’anu kaze: “ I darovasmo im svako dobro I ucinismo da budu hvaljeni I po dobru spominjani.” (Merjem, 50) Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzviseni kaze: “ i spomen na tebe visoko uzdigli” (El-Insirah, 4) Svi koji budu slijedili poslanike imat ce udio u ovom lijepom spomenu, srazmjerno dosljednosti u tom slijedenju. Isto tako, I oni koji se odreknu nasih poslanika izgubit ce ovaj lijepi spomen srazmjerno stepnu njihovog odricanja I poroka.

Grijesi privlace mahane

Medu posljedicama grijeha je I to da oni ponistavaju pozitivne kvalitete covjeka montirajuci mu pokudene I negativne attribute. Oni covjeku oduzimaju epitete vjernika, dobrocinitelja, poboznog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Allahovog), postenog, ispravnog, vjernog, pazljivog, dobrog, dostojnog i dr., a daju mu epitete grjesnika, nepokornog, odmetnika, zlocinca, destruktivnog, prljavog, omrazenog, bludnika, lopova, ubice, lasca, prevaranta, homoseksualca, varalice, covjeka koji kida rodbinske veze i sl.

Sve su ovi izrazi za – “Ruzno li je grijesenje nakon vjerovanja” (Hudzurat, 11) Koji dovode do srdzbe Uzvisenog, ulaska u Vatru i do poniznog zivota.
Imena iman dovode do zadovoljstva Milostivog I ulaska u Dzennet. Zbog njih se covjek uzdize iznad ostalih tipova ljudi. Kada bi samo ovo bila kazna za grijehe, pametnom covjeku nebi trebalo vise razloga da ich se okane. A kad bi se nagrada za pokornost ogledala sao u ovim epitetima i njihovim znacenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio pokornosti.

Medutim, ono sto Allah da je nista ne moze sprijeciti, niti ono sto On sprijeci neka druga sila moze dati. Onoga koga je On udaljio nista ne moze privuci, kao sto noga koga On priblizi nista ne moze udaljiti. „ A koga Allah ponizi, niko ga ne moze postovanim uciniti; Allah ono sto hoce radi” (El-Hadzdz, 18)

Grijesi su uzrok ogranicenja uma...

Grijesi narocito uticu na ogranicenje uma. Kada suporedimo da covjeka, vjernika i grjesnika – primjecujemo da je um vjernika potpuniji. Njegove misle su tacnije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strain. Iz tog razloga, Kur’an se obraca razumom obdarenim ljudima “I Mene se bojte, o, razumom obdareni!” (El-Bekare),198) “Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono sto zelite postigli” (El-Maide, 100); “ A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni” (El-Bekare,269).

Ovakvih primjera je mnogo. Kako razuman covjek razvijenog uma moze biti nepokoran Onome u cijoj se ruci nalazi i u cijoj kuci boravi – znajuci dag a On vidi I postmatra? Taj covjek grijesi svjestan da nije skrive od Njegovog pogleda, I sluzi se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje porocne ciljeve. U svakom momentu on priziva Njegovu srdzbu, proklestvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, napustanje I ponizenje, prepustanje njegovoj dusi I neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim ocima, uskracivanje Njegovog zadovoljstva I ljubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini I gledanju u Allahovo lice zajedno sa Njegovim vjernim prijateljima.

Ovo su samo neke od pocasti koje pokorni zasluzuje I neke od kazni koje ocekuje grjesnike. Kakvu pamet ima onaj ko odabira privremeno uzivane koje nastaje poput sna, pored vjecnih blagodati I velike dobiti? U tome lezi sreca ovog I buduceg svijeta. Da nije uma koji ce ujedno biti razlog njegove odgovornosti, takv covjek bi se ubrajao u ludake; stavise, mozda je njihov polozaj bolji i sudbina svjetlija. To sto jse tice ovog aspekta. Sto se tice uticaja grijeha na narusavanje zivotnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran covjek bi jasno uocavao ogranicenost grjesnika.

Medutim, nesrece su opsta pojava, a ludilo ima razlicite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se slasti, radosti, sreca I ugodan zivot postizu zadovoljavanjem Onoga u cijem su zadovoljstvu sva blagostanja I u cijoj su srdzbi I ljutnji sve boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, sredu dusi, zivot srcu, slast dusi, blagostanje zivota I najljepsa uzivanja. Kada bi se mrvica tog uzivanja mjerila sa dunjalukom I svime sto je na njemu, ona bi prevagnula. Stavise, kada srce dozivi I najmanji dio tog uzivanja, nece pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk I sve tso je na njemu. Pored toga, on uziva u onome sto ga sljeduje od ovog svijeta vise nego sto uzivaju oni koji su se dunjajluku prepustilli.

To uzivanje ne moze pomutiti ono sto kvari uzivanje onih koji su se prepustili – brige, tuge, I problem. On obje stvari shvaca kao blagodati I ocekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga sto je tripi boli. Uzviseni u Kur’anu kaze: “Ako vi trpite bol, trpe I oni bol kao i vi, a vi se jos od Allaha nadate onom cemu se oni ne nadaju” (En-Nisa, 104) Drugog Boga osim Allaha! Ima li veceg maloumnika od covjeka ko prodaje dragulj za balegu I mosus za izmet? Ko moze zamijeniti drustvo sa onima kojima je Allah podario milost – poslanicima, odanim robovima, sehidima i poboznima, za drustvo sa onima na koje je Allah ljut, koje je prokleo I priremio in najruznije boraviste – Dzehennem?

Grijesi kidaju komunikaciju izmedju roba i Raba

Medu posljedicama grijeha je prekid veze imezu covjeka I njegovo Gospodara. Kada nestane te komunikacije, covjek gubi svaki kontakt sa dobrom I prelazi u ruke zla. Kakav spas, kakvu nadu I kakav zivot moze ocekivati onaj koje izgubio vezu s dobrom I koje prekinuo svaku vezu sa svojim Zastitnikom, Gospodarem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne moze i kojega mu nista zamijeniti ne moze. On se povezao sa svakim zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zastitnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj prekid I povezivanje.

Jedan od selefa je rekao: “ Covjek je bacen izmedu Allaha i sejtana. Ako ga Allah ostavi, preuzet ce ga sejtan. A ako ga Allah uzme u zastitiu, sejtan mu ne moze nista.“

Uzviseni u Kur’anu kaze: A kad smo rekli melecima: „Poklonite se Ademu“ svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od dzinnova i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar cete njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je sejtan losa zamjena nevjernicima!“ (El-Kehf,50) Uzviseni kaze Svojim robovima: Ja sam udostojio vaseg oca. Podgiao sam njegovu vrijednost i odlikova ga nad ostalim stvorenjima.

Naredio sam melecima da mu ucine sedzdu (da mu se poklone) u znak postovanja. Oni su poslusali, ali se Moj i njegov neprijatelj uzjogunio. Prekrsio je Moju naredbu i otkazao Mi poslusnost. Kako vam on moze zeljeti dobro, pa da njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelje prihvatite. Kako mozete njega slusati, a Meni grijesiti; sa njim se udruzivati, a Mene srditi, kad vam je on najveci neprijatelj. Prijateljute sa Mojim neprijateljem, a Ja sam vam naredio da mu budete neprijatelji. Ko bude prijatelj sa neprijateljem Vladara taj kod njega ima isti tretman kao i ti neprijatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postici samo iskazivanjem neprijateljstva protiv njegovih neprijatelja i ulaskom u saveznistvo sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarevim neprijateljima zu tvrdnju da se zeli biti prijatelj sa njim - to je nemoguce. Ovo je slucaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i vas.

Medutim, sta onda reci za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i to u vecoj mjeri nego stoj e vuk neprijatelj ovci? Kako pametan covjek moze biti prijatelj sa neprijateljem svog roda i neprijateljem jedinog Zastitnika i Gospodara? Uzviseni ukazuje na pokudenost ovog prijateljestva ..“kad su vam oni neprijatelji?; „ i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga.“ Dakle, sejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je razlog da i mi njemu budemo neprijatelji. Sta znaci ovo prijateljstvo i o kakvoj zamjeni se radi u ovom ajetu? Moguce je da se u ovoj sintagmi krije latentan i divan prijekor. Znaci, Ja sam postao neprijatelj Iblisu zato sto je odbio da se pokloni vasem ocu Ademu sa ostalim melecima. To neprijateljstvo je zbog vaseg praoca, a vi ste na to uzvratili time sto ste postali Iblisovi prijatelji i saveznici.

Grijesi uništavaju berićete vjere i ovosvjetskih poslova

Grijesi unistavaju bericet vijeka, nafaka, znanja, rada, dobrih djela. U svemu, oni unistavaju bericete vjere I dunjaluka, tako da grjesnik nema nikakov bericeta u svome vijeku, vjeri i ovo svjetskim poslovima. A bericeti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Uzviseni kaze: “ A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlja slali..”(El-E’raf, 96) “A da se Pravog Puta drze, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, da bimo ih time na kusnju stavili..” (El-Dzinn, 16-17). Covjeku se uskracuje nafaka zbog grijeha koji je pocinio. U hadisu se kaze: “ Dzibril mi je u dusu nadahnuo da nijedno bice nece umrijeti dok svoju nafaku ne istrosi.

Zato, bojte se Allaha I lijepom dovom Mu se obracajte. Ono sto je kod Allaha samo se dobrim djelima moze postici.”

Mir i radost se nalaze u zadovoljstvo i cvrstom uvjerenju, a briga i tuga se nalaze u sumnji I srdzbi. Naveli smo predaju koju imam Ahmed biljezi u Knjizi o zuhdu: “Ja sam Allah, nema drugog boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem bericet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdzba dostize sedmo nebo.”

Obilnost nafake I djela se ne ogleda u njihovoj kolicini, niti se vijek mjeri brojem kolicini, niti se vijek mjeri brojem mjeseci i godina - obilje nafake i vijeka se ogleda u bericetu i blagorodnosti u njima. Rekli smo da je covjekov vijek duzina njegova zivota, a ne moze se zivotim nazvati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha I posvetio drugim stvarima. Zivot stoke je bolji od takvog zivota.

Covjek zivi svojim srcem I dusom, a srce zivi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u ljubavi i pokornosti samo Njemu.Ono Mu se kaje, smiruje u zikru I u Njegovoj blizini trazi utociste. Ko izgubi ovaj zivot izgubio je svako dobro. Kada bi na sve nacine nastojao nadoknaditi ovaj gubitak na ovom svijetu citav dunjaluk mu ne bi bio dovoljan. Covjek moze nadoknaditi sve sto izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako to ne moze nadomjestiti.

Kako istinsko siromastvo moze nadomjestiti istinski Bogatog? Kako istinski nemocno moze nadoknaditi istinski Mocnog? Kako istinski mrtvo moze nadoknaditi Zivog i Besmrtnog? Kako stvoreno moze zamijeniti Stvoritelja? Onaj ko ne postoji ne moze se ni po cemu poredi sa Onim kome su bogastvo, zivot, neprikosnoveno postojanje I milost stalne osbine. Kako ono sto ne posjedujuje nijedan trun moze nadomjestiti Onoga ko posjeduje nebesa i Zemlju? Nepokornost Allahu umanjuje bericet nafaci I vijeku, zato seto se on brine za nju I one koji je cine. On vlada tim ljudima, upravlja tom institucijom (nepokornosti), njenim clanovima i ciniocima.

A sve sto je vezano za sejtana nema nikakvog bericeta. Iz tog je propisano izgovaranje Allahovog imena prije jela, pica, oblacenja, putovanja, spolnog opcenja itd., zbog toga sto Njegovo ime privlaci blagodati.Njegovo ime, takoder, tjera sejtana, cime se otvara prostor za bericet i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar kjoa nije ucinjena radi Allaha izgubila je svaki bericet. Jedino Allah daje bericet, i sve potice od Njega. Sve sto se Njemu pripisuje blagoslovljeno je (mubarek) – Njegova Sveta Kuca (Ka’ba), podrucje Sama3– koje je u sest kur’anskih ajeta opisano kao blagoslovljeno.

Blagoslovljen je samo On I ono sto je s Njime vezano – s ljubavlju prema Njemu, s Njegovim obozavanjem I zadovoljstvom. Jer, cijeli svemir Njegovo carstvo i djelo Njegovog stvaranja. Sve sto je daleko od Njega, od predmeta, rijeci i djela, nema bericeta niti koristi u sebi; a sve sto je blizu Njemu ima onoliko bericeta koliko Mu je blizu.Suprotan pojam bericetu je proklestvo. Ono sto je prokleo Allah – bila to zemlja, osoba ili postupak – ne moze imati nikakvog bericeta niti koristi.

Sve sto je vezano za prokletu stvar na bilo koji nacin takoder ne moze donijeti nikakvu korist. Tako je Allah prokleo Svoga neprijatelja Iblisa i ucinio ga najudaljenijim stvorenjem. Sve sto dolazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj mjeri koliko je vezano za sejtana. Iz tog razloga grijesi imaju presudan utjecaj na ukidanje bericeta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvrsen grijeh, ili svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomocu kojih je izvrsen grijeh bit ce na stetu pocinioca, a ne u njegovu korist.



Knjiga (Ibn Kajjim el-Džewzijje -Bolesti i lijek)

Nastoj ,o ti koji si grijesio svijsno ili ne svijesno...tajno ili javno...pokaj se i pocni novim putem.Udalji se od grijeha,pokaj se .
Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom.


Vrijednost pokajanja:

Kada govorimo o pokajanju, povratku Milostivom, ne možemo a da ne spomenemo argumente koji ukazuju na vrijednost pokajanja, povratka Milostivom. To sve s ciljem ne bi li se u našim srcima probudila i pojavila želja za pokajanjem, povratkom Milostivom Allahu, želja za ostavljanjem loših navika, ostavljanju osobina koje ne doliče razumnom insanu, želja da se zasluži Allahova milost i njegova vječna nagrada koju je pripremio za pokorne robove.

1- Pvratkom Milostivom čovjek ulazi u skupinu Allahovih miljenika, onih koje On voli. Može li razuman čovjek, muslima, očekivati veću i bolju nagradu?! Da imamo priliku još na dunjaluku da učinimo djelo zbog kojeg ćemo postati Allahovi miljenici, one koje On voli.
Kako bi se veselio svako do nas kada bi predsjednik neke države javno izjavo da nas voli, pa kako treba da se veselimo ljubavi Uzviženog, Stvoritelju predsjednika i onih kojima predsjedavaju. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“

2- Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.)

Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“

3- Iskrenim povratkom Allahu čovjek stiče pravo da mu Allah oprosti njegove grijehe, i ne samo to, već da njegova loša djela pretvori u dobra. Takav vid ophođenja ne možemo naći osim kod Milostivog Allaha. Na dunjaluku ako nekome naneseš nepravdu i zatražiš halal, ako ti halali to je velika počast i to ukazuje na velićinu ličnosti te osobe. Dok je milost Allahova tolika, ne samo da prašta grijehe onima koji se pokaju, već će njohove grijehe pretvoriti u dobra djela. Kaže Milostivi: “A onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“

Allahu moj Uzivseni ojacaj me u vjeri i pomozi me na Svome putu,udahni u moju siromasnu dusu prvo ljubav prema Tebi Allahu Uzviseni i iskrenost ,prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i podari mi snage da to potvrdim kroz ovaj trnoviti dunjaluk kroz koji samo putujemo-putnici i idemo dalje subhnallah,ucini me Allahovom svt iskrenom robinjom i da sve sto radim da radim samo u ime Tvoje da bi ti samo bio zadovoljan sa mnom i na ovom i onom svijetu,smiluj mi se miskinu i olaksaj Ja Rabbi kusnju koja je prolazna ko i dunjaluk i nestavljaj me na iskusenja koja necu moci podnjeti...sacuvaj me i smiluj mi se,sacuvaj me svakog zla,vidljiva i nevidljiva i utociste kod tebe trazim od svega sa cim ti nisi zadovljan!Uputi neupucene,olaksaj nam dunja,OPROSTI NASE GRIJEHE-OCISTI NAS i kisom i ledom i smiluj nam se na danu u kojem nema sumnje,oprosti nam i upisi nasa dobra djela i sa Svojom Milosti i pomoci nas uvedi u Dzennetske basce u drustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahumme Amina

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla" Allahumme Amin


https://www.youtube.com/watch?v=RaC8n_S0ojM



01.05.2018.

Sve Ljubavi su prolazne ali Ljubav Uzvisenog je vjecna !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sve Ljubavi su prolazne ali Ljubav Uzvisenog je vjecna !


Poklonjeno vrijeme je danas, najveći dokaz ljubavi. Ali ljudi čak tad samo ocekuju velike riječi i djela. Ako poklonimo vrijeme, nepovratno smo darovali dio sebe i svog života. Običan poklon se može vratiti, ljubav može nestati, povući se nekuda, odakle je i došla, ali vrijeme, ono se ne vraća, ono je jasan dokaz ljubavi, koji samo zrela srca mogu prihvatiti kao dar pa cak i nakon nekog vremena, godina, okolnosti. Postoje razne ljubavi, prema roditeljima, familiji, djeci, muzu, zeni, prijateljima... ali to su tanke niti koje pucaju zbog necega, nekoga... iskusan si sa vremena na vrijeme i svatis koliko sebe dajes za tu ljubav a ona je prolazna. Vrijeme je dar od Gospodara kao i ljubav pa to dvoje treba iskoristit na najbolji nacin a kako mi Gospodar bio zadovoljan samo. Ostanes jednog dana sam i svatis to najbolje...
Mislis kako cu sam ostati pored sviju oko sebe nabrojani...
Pa mozes ostati, gdje je garancija da nemozes?
Gospodar ti tako propise kao iskusenje, da vidis da su svi prolazni a On Uzvišeni vjecan i koji Jedini brine o tebi i daje ti samo ono sto je dobro po tebe...
Sudbina, odes daleko bude razlog, presele/umru roditelji, djeca mogu isto, ozene se, udaju, muz ili zena odu, ili ih pak ostavis... braca svoj zivot, daleko, sestre isto, prijatelji od danas do sutra kako vjetar puse... i... i onda svatis ko je prolazan a ko vjecan. Sta sa vremenom Gospodar ucini da svatis, ucis, prodjes, naucis...
Svi smo mi putnici, nase ljubavi su nazalost od danas do sutra, nas kontakt isto, sutra imas a danas nemas... svatis da imas najvece bogastvo a to je vjera u Gospodara, svatis da te On Uzvišeni voli uvjek i da je uz tebe i kada si mu nepokoran, koji te ne kaznjava, koji te ne ostavlja, koji te ne zaboravlja i daje ti ljubav i vrijeme, vrijeme svaki novi dan, da Mu se Uzvišenom priblizis, da mu se zahvaljujes da si danas se probudio, dobio jos jedan dan, jednu sansu da zivis, da sto vise uradis dobra, da sto vise volis Njega Uzvišenog i da se radujes susretu sa Njim, vjecnoj kuci Dzennet i onima koje si na Dunjaluku volio ali... nisu bili uz tebe...
Voli prvo Vjecnog pa sve druge oko sebe i iskoristi ljubav svoju na pravo mjesto da bi bio voljen prvo od Gospodara ljudi i Nebesa i Zemlje pa onda od Ljudi.

Ljudi nas vole do tad do kad imaju korist Dunjalucku bilo koju i kakvu ( Interes neki,Imetak,Ljubav,Strast,Novac,Firm zajednicke,Biznis zajednicki itd.)

Vjernici te vole iskreni bas iskreno u ime Allaha ma kakav god da si ( Bogat,Siromasan,Bjele ili Crne Koze, daleko da si mu ili blizu,da si bilo nekad ovo ili ono prije nego si se pokajalo,da si invalid ili bolestan ili zdrav...ili...ili )

Jedni od znakova da nas Uzviseni Allah voli su mnogi,neizmjerni a dovoljno sto i nakon sto grijesimo imamo zdravlje,ne raspadamo se i nismo kaznjeni,imamo jesti i piti,imamo Ruke i Noge,imamo Oci i vid...vidimo elhamdulillah,imamo mir i krov nad glavom,imamo Djecu,Porodicu ,imamo....milion blagodati .

 

Katade b. Nu’man r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada Allah dž.š., zavoli nekog čovjeka – zaštiti ga od dunjaluka, isto kao kada neko od vas bolesniku ne daje vode!“ (Sunen Tirmizi)

 

Enes r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Veličina nagrade je uvjek u skladu sa veličinom muke i iskušenja; kada Allah dž.š., zavoli nekoga On ga odmah stavi na probu i iskušenje – pa ko bude zadovoljan biće se s njime zadovoljno, a ko se bude srdio zaslužiće srdžbu!“

Dakle, muke i iskušenja su uvjek u skladu sa ljudskim imanom i vjerovanjem. U hadisu stoji da je Poslanik s.a.w.s., bio upitan: „Koji ljudi su bili na najtežim mukama i iskušenjima? Poslanik s.a.w.s., odgovori: Poslanici, zatim oni koji su im najviše sličili, pa oni koji su im najviše sličili… Čovjek će biti iskušavan shodno jačini njegovog dina i vjere, pa ako je čovjek tvrđe vjere iskušenja će mu biti jača, a ako je čovjek tanje vjere iskušenja će mu biti lakša. Iskušenja će pratiti čovjeka na zemlji sve do momenta dokle se potpuno ne očisti od grijeha!“

Allah dž.š., kaže: „Sigurno ćemo vas iskušavati strahom i glađu i time što će vam propadati imovina i životi i ljetine – a ti obraduj strpljive & koji, kada ih kakva nesreća pogodi, kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti. & To su oni nad kojima su blagoslovi njihova Gospodara i milost, i to su oni koji su upućeni!“ (el-Bekara, 155-157.)

Nekada će čovjek biti stavljen na iskušenja zbog svoje neposlušnosti i grijeha, a nekada će čovjek biti doveden u iskušenje zbog svoje pokornosti i ibadeta i dobrih djela, što će biti sami znak Allahove dž.š., ljubavi prema njemu, jer je Allah dž.š., odlučio da Svoga roba uzdigne na veći stepen i deredžu pa mu i daje tu šansu koja često puta ne zna da bude lahka!


U vrijeme vladavine Omera b. Abdul-Aziza rhm., jedno dijete od tabi’ina reče svome ocu: „Allah dž.š., voli Omera b. Abdul-Aziza. Otac ga upita: Sinčiću, odakle ti to? On reče: Ljudi vole Omer b. Abdul-Aziza, pa mora da ga je Allah dž.š., zavolio prije nego su ga zavoljeli ljudi. Otac mu reče: Istinu si rekao sine moj – pa mu citira hadis u kojem je Poslanik s.a.w.s., rekao:

„Kada Allah zavoli nekog čovjeka, pozove Džibrila i kaže mu: Ja sam zavolio tog i tog, pa ga zavoli i ti – te ga i melek Džibril zavoli, koji, nakon toga, doziva stanovnike nebesa, govoreći im: Allah je zavolio tog i tog, pa ga zavolite i vi – te ga stanovnici nebesa zavole – nakon čega taj čovjek biva opšte prihvaćen na zemlji!“ (Muslim)

Dakle, Allahovog dž.š., roba i miljenika ljudi poštuju i cijene zbog toga što su ga Allah dž.š., i meleki zavoljeli; takva osoba je draga i nebesima i zemlji, i to je nešto što se ne može kupiti novcem i parama. Na taj stepen i položaj se dolazi takvalukom i bogobojaznošću i dobrim djelima. Ljudska srca ne mogu voljeti onoga koga Allah dž.š., ne zavoli!

 

Kada Allah dž.š., zavoli nekog čovjeka On ga čuva za Sebe, i odabira ga za ibadet i robovanje Sebi, dovodeći ga u stalno stanje pripravnosti i svjesnosti o Sebi; njegov um i srce samo o Allahu misli, njegov jezik samo Allaha spominje, njegovo tijelo je cijelo u službi Allahu dž.š..

Allah dž.š., kada zavoli nekog roba – zauzme mu tijelo ibadetom i pokornošću Njemu, zauzme mu jezik zikrullahom, spominjanjem i veličanjem Njega, a misli mu neprestano idu u pravcu toga kako i na koji način Allaha dž.š., razi učiniti i kako Ga zadovoljiti!

Allahu dž.š., trebamo robovati iz ljubavi prema Njemu, nadajući se Njegovom džennetu i plašeći se Njegovog džehennema. Neki ljudi robuju Allahu dž.š., iz straha od Njegove kazne a ne iz ljubavi prema Njemu. Ljubav prema Alahu dž.š., treba biti propraćena strahom i nadom, i ni jedna od navedenih komponenti ne smije hvaliti!

Ljubav prema Allahu dž.š., ponajviše treba da proizilazi iz srca i tijela a ponajmanje sa jezika, dok je danas puno onih koji tvrde da vole i poštuju i cijene Allaha dž.š., dok crnilo njihove duše i srca je polako izvire kroz njihove riječi i djela.

Molimo Allaha dž.š., da nas zaštiti od dunjalučkih fitni kao i od iskušenja koja ne možemo podnijeti. Molimo Ga da nas Svojom neizmjernom ljubavlju obaspe, i da učini da nas stanovnici nebesa i zemlje zavole. Molimo Ga da nam podari blagosti, i da bude blag prema nama kako na ovome tako i na budućem svijetu.

Allahumme Amin

 

01.05.2018.

Sedmorica u hladu Sudnjeg Dana i jesam li ja taj jedan od tih, upitaj se?!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Sedmorica u hladu Sudnjeg Dana i jesam li ja taj jedan od tih , upitaj se?!

Kako je samo lijepo biti negdje u hladu kada su jake vrucine ljetne,recimo u batama,ispod drveta,ispod tendi....bilo gdje ,gdje se osjecamo sklonjeno od direktnog kontakta Sunca,vrucina i znojenja...a jesmo li se tek zapitali sta je na Sudnjem Danu? Dali smo dovoljno se Gospodaru priblizili da steknemo Allahovo zadovoljstvo i Hlad Sudnjeg Dana jos ovdje....?Svaki dan blizi smo smrti i gdje je garancija da cemo Jutro docekati ili Noc a nazad nema,sto si ucinio,ucino si dobra ...pa nastoj iskoristiti svaki tren na Ahiretski konto vjeci i za Hlad Sudnjeg Dana.


Suze su iskren izraz straha od Allahove kazne i naše iskrene ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu. Ali koliko se često u osami sjetimo Allaha i oči nam zasuze? Kako li mnogo se smijemo, a kako li malo plačemo? Koliko puta kada se osamimo zaplacemo na nasim grijesima koje cinimo nekada javno a nekada tajno,koliko puta smo nekoga ogovorili i potvorili a halala nismo trazili...Kada samo se Allahu subhanehu ve te’ala zahvalili na svim blagodatima koje nam je dao i pocastio nas ovom vjerom,kada smo se takodje zahvalili i na nasim iskusnjeuma sa kojima nas je Allah subhanehu ve te’ala pocastio da bi nas ocistio i ciste sebi preselio od nasih grijeha! Koliko puta si robe na sedzdi ili ucenjem Kur'ana zaplakao u osami subhanallah? Kada si robe obisao svoga brata kojeg volis u ime Allaha ili sestra-sestru da je nasihati ili pomogne u njenim iskusenjima,odnese hediju...Koliko si puta udjelio nekom nesto bas ono sto je tvome bratu trebalo a tebi ta stvar draga,koliko si puta rekao rijec istine i stao u odbranu svoga brata ,koliko si puta....koliko....???

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , je rekao: „Sedmerica će biti u Allahovom hladu kad drugog hlada sem Njegovog ne bude. Među njima su: pravedni imam (vladar), mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju, dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali, čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha, čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila ljevica, i čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze. (Buhari)


U ovom prelijepom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , govori o malim pobožnim djelima koja rezultiraju u tako velikoj nagradi: hladu na Dan kad neće biti drugog hlada osim Njegovog. Ovo nam na početku ne izgleda kao velika stvar, ali pomislimo na sljedeći hadis: "Na Sudnjem danu, Sunce će se približiti ljudima na udaljenost od milje ili dvije, pa će ih pržiti i ljudi će se znojiti shodno svojim djelima. Nekima će znoj dosezati do članaka, nekima do koljena, nekima do struka a neke će – poput uzda -z auzdati." El-Mikdad kaže: "Vidio sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako svojom rukom pokazuje na usta." (Tirmizi)

A u drugom hadisu se kaže da će neki biti u znoju "dubokom 70 lakata". (Buhari)

Pa ko bi onda želio išta više na ovaj Dan od hlada i Allahove zaštite?

A sad ispitajmo osobine i kvalitete ovih sedam vrsta ljudi koji će zaslužiti tako visoko mjesto na Sudnjem danu.Nadji sebe gdje si i u koju kategoriju zelis da se svrstas i potrudis ovim trnovitim dunjalukom da bi ti se Allah subhanehu ve te’ala smilovao i stavio te u Svoj hlad na sudnjem danu ,kada drugog hlada nebude bilo! Pa sta cekas,potrudi se nije kasno za djela i pokajanje a i pozuri jer melek smrti moze svakog momenta pokucati...

 1. Pravedni vladar

Koncept pravde je u islamu veoma važan i svaki musliman-vladar, kao i musliman- podređeni je moraju primijeniti u svim pitanjima bez izuzetka. Pravda znači da svakom damo pravo koje zaslužuje: muslimanu ili nemuslimanu, rođaku ili strancu, prijatelju ili neprijatelju. Allah kaže: "Pravedni budite. To je najbliže čestitosti ( Ma´ida, 8. ajet)

Nažalost, čak kad ovo i priznajemo u teoriji, brzo zaboravljamo u praksi. Tako se uhvatimo kako kad govorimo o našim prijateljima i onima koje volimo, previše ih hvalimo, a kad govorimo o onima s kojima se razlikujemo, ne možemo naći u njima dobra i samo ističemo njihove loše strane.

Dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , Abdullahu ibn Mesudu dodjeljivao prazna mjesta u Medini između nastambi i bašči s palmama u Ansaru, i kad mu je Benu Abd ibn Zuhra rekao: „Odmakni od nas sina Umm Abda (Ibn Mesuda)", Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je odgovorio: „Zašto me je onda Allah poslao? Allah neće blagosloviti narod u kojem slabom čovjeku nije dato njegovo pravo." (Tirmizi)

Koncept pravde je najbitniji za vladara, jer je on zadužen za svoje ljude i glavni djelilac pravde u zemlji. Zbog toga je vladar posebno spomenut kao jedna od sedmerice koji će biti počastvovani Allahovim hladom.


2. Mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu

Veliki učenjak Ejjub es-Sehtijani je rekao: „Od uspjeha mladića je da ga Allah uputi do učenjaka sunneta"

Uistinu, veliki je Božiji blagslov za mladića da bude upućen u pobožnost i prijateljstvo s čestitima, jer je u mladosti čovjek najpodložniji životnim iskušenjima i lahko može odlutati s Božijeg puta. Ovo je očigledno kad pogledamo društvo oko nas i shvatimo da je većina životnih razonoda, kao što su muzika, igre, klubovi i moda, usmjerena baš na omladinu. „Samo si jednom mlad", kaže im se, zbog čega mnogi muslimani danas troše svoju mladost namjeravajući početi klanjati, staviti maramu i ići na hadž kad ostare, kao da imaju garanciju od Allaha da će doživjeti starost! Koliko bismo sebi dobro učinili kad bismo poslušali Poslanikov,sallallahu alejhi ve sellem , savjet u kojem kaže: „Iskoristi petero prije petero: Svoju mladost prije svoje starosti, i svoje zdravlje prije svoje bolesti, i bogatstvo svoje prije svoga siromaštva, i slobodno vrijeme svoje prije svoje zaposlenosti, i život svoj prije smrti svoje." (Hakim)


3. Čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju

U islamu se muškarci snažno podstiču da se mole u džamijama, jer je nagrada za to ogromna. Ne samo da će zbog ovog čovjek imati pravo na Allahov hlad na Sudnjem danu, već „on ne učini nijedan korak prema džamiji samo zbog toga, a da nije uzdignut za jedna stepen i da jedan grijeh nije otklonjen od njega. A onda dok se moli, meleci ne prestaju upućivati dove za njega sve dok ostaje na mjestu molitve, govoreći:´Allahu, blagoslovi ga. Allahu, budi milostiv prema njemu.´" (Buhari)

Ovdje, međutim, treba naglasiti se svim hadisima koji podstiču ljude na privrženost džamiji ne želi stvoriti zaključak da je islam religija koja treba biti ograničena na džamije, kako to mnogi ljudi misle. Ipak, džamija treba biti u srcu muslimanske zajednice, a uloga ljudi koji vode džamiju je ovdja od ogromnog značaja. Oni su ti koji su uglavnom odgovorni da učine džamije prijatnim utočištem za muslimane, a ne političkom arenom za borbu oko prevlasti kao što su to mnoge danas. Neka nas Allah sačuva od ovoga!


4. Dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali

Međusobna ljubav u ime Allaha je jedna od velikih vrata koja će nam donijeti dobro na ahiretu i uzrok kušanja slasti imana na ovom svijetu. Voljeti nekog drugog u ime Allaha znači da musliman ne voli drugog muslimana iz bilo kojeg drugog razloga osim zbog ispravnosti njegove vjere. Tako da nije važno kako ta osoba izgleda, šta nosi, koliko je bogata ili siromašna, odakle je, koja joj je boja kože – možda ti se ništa od toga ne sviđa, ali tu osobu voliš radi njenog imana - to znači voljeti u Allahovo ime.

Allah, Milostivi i Uzvišeni, kaže: Oni koji se međusobno vole u ime Moje Slave će imati stubove svjetlosti te će im poslanici i šehidi zavidjeti." (Tirmizi, Ahmed)

Neka je slavljen Allah! Zamisli da ti zavide Allahovi odabrani poslanici i oni koji su ubijeni na Njegovom putu! Takva je nagrada za one koji se vole u ime Allaha.


5. Čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha

Ovaj svijet je pun iskušenja koja mogu odvesti do Vatre, a jedno od njih je i iskušenje ženama. Mnogi muškaraci su odveli svoju dušu u propast zbog zavođenja neke žene, pa je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ummeta posebno upozorio na ovo. Rekao je: "Svijet je ugodan i zelen u zaista će vas Allah učiniti njegovim nasljednicima da bi vidio kako ćete se ponašati. Zato izbjegavajte čar žena; zaista je prvo iskušenje za Djecu Izraela prouzrokovala žena." (Muslim)

Najvažnija mjera kojom ćemo se zaštititi od ovog i svih drugih iskušenja je strah od Allaha. Na ovu činjenicu se aludira i u sljedećem ajetu: „A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno." (En-Naziat, 40-41.ajet)


6. Čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila ljevica

Ovo opisuje vrstu ljudi koji se detaljno pripremaju da se zaštite od er-rije. Er-rija (pretvaranje,op. prev.) znači da se djela rade da bi se dobila pohvala i priznanje od ljudi. Ovaj grijeh uništava sve koristi koje koje se nalaze u ispravnim djelima te donosi ozbiljnu kaznu za onoga koji ga čini. Ovo je posebno opasno, jer je u ljudskoj prirodi da želi i uživa u pohvalama drugih ljudi. Zato se moramo dobro pobrinuti da se osiguramo da nam namjere ostanu čiste kad god učinimo neko dobro djelo (poput sadake), a ne poput današnje prakse kad na džamijskim oglasnim pločama možemo vidjeti šta, zašto i ko je nekome nešto dao. Allah nas upozorava: „O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet." (El-Bekare, 264. ajet)

Trošiti na Allahovom putu znači rastati se sa onim što posjedujemo i što nazivamo svojim vlasništvom. To znači davati drage volje za svaku svrhu, koja je za dobrobit Allahovih stvorenja, a za Allahovo zadovoljstvo. To je velika vrlina, pa ćemo pokušati objasniti njen smisao i karakteristike.

Značaj trošenja je objašnjen u suri Al-Baqara, ajet 261:
"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna."
مَثَلُ الَّذِينَ يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنْبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنْبُلَةٍ مِائَةُ حَبَّةٍ ۗ وَاللَّهُ يُضَاعِفُ لِمَنْ يَشَاءُ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ [٢:٢٦١

Kad god trošiš na Allahovom putu, treba da budeš darežljiv, a ako to ne činiš, ti sam sebe lišavaš blagodati.

U vezi s tim, Allah subhanehu ve te'ala kaže:

"Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovom putu, ali, neki od vas su škrti, - a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (Muhammed,38)
هَا أَنْتُمْ هَٰؤُلَاءِ تُدْعَوْنَ لِتُنْفِقُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَمِنْكُمْ مَنْ يَبْخَلُ ۖ وَمَنْ يَبْخَلْ فَإِنَّمَا يَبْخَلُ عَنْ نَفْسِهِ ۚ وَاللَّهُ الْغَنِيُّ وَأَنْتُمُ الْفُقَرَاءُ ۚ وَإِنْ تَتَوَلَّوْا يَسْتَبْدِلْ قَوْمًا غَيْرَكُمْ ثُمَّ لَا يَكُونُوا أَمْثَالَكُمْ [٤٧:٣٨

Treba da trošimo na Allahovom putu naš novac, vrijeme, trud, energiju i naše znanje, da bismo postigli sreću i bili nagrađeni. Divan je osjećaj radosti i zadovoljstva kada sami učinimo nešto u cilju pomaganja drugih fizički, mentalno, moralno i novčano.

Trošenje na Allahovom putu je trgovina, pogodba i posao s Allahom. Zvuči čudno, zar ne? Možda se zapitate kako neko može trgovati s Allahom?

إِنَّ الَّذِينَ يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَأَنْفَقُوا مِمَّا رَزَقْنَاهُمْ سِرًّا وَعَلَانِيَةً يَرْجُونَ تِجَارَةً لَنْ تَبُورَ [٣٥:٢٩

"Oni koji Allahovu knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati."( Fatir, 29)


7. Čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze

Naš plemeniti Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nas je obavijestio: „Da znate ono što ja znam malo biste se smijali, a mnogo plakali!" (Buhari)

Plakanje nije odlika slabića. Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem koji je bio najbolje stvorenje, je plakao, kao i svi ashabi. Suze su iskren izraz straha od Allahove kazne i naše iskrene ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu. Ali koliko se često u osami sjetimo Allaha i oči nam zasuze? Kako li mnogo se smijemo, a kako li malo plačemo? Poslanik  sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Ništa nije draže Allahu, dž.š., od dvije kapi i dva traga: kapi suze zbog straha od Allaha i kapi krvi prolivene na Allahovom putu, a dva traga su prašina na Allahovom putu i trag od nekih propisa, koji ostaju na čovjeku." (Tirmizi)

Hvala Allahu, kroz ovih sedam vrsta ljudi spomenutih u hadisu su nam dati jasni putokazi na putu da postignemo Allahovu radost i zadovoljstvo. Stoga, draga braćo i sestre, posvetimo se tome da budemo u jednoj od sedam kategorija, jer zaista će sretni biti oni kojima Allah podari hlad na dan kad drugog hlada osim Njegovog neće biti.


Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas ucini ISKRENIM svojim robovima i da nas ucvrsti na putu istine ,te da nas ucini jednima od onih  koji ce biti u haldu sudnjeg dana.
Allahumme Amin

https://www.youtube.com/watch?v=aK17_dZlW5g


 
11.04.2018.

Ne gubi nadu, ne ocajavaj...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Ne gubi nadu, ne ocajavaj...


" Tisina, nije prazna... naprotiv, puna je raznih Odgovora, gdje moras ostati mudar i razuman, normalan u ovo vrijeme iskusenja koje nas okruzuju. Covjek se uci dok je ziv, na raznorazne nacine i kroz razne ispite Zivota. Kada bi se svak pozabavio oko sebe i svog Zivota i svojih iskusenja, sve bi bilo drugacije al... i to je uskusenje kada se drugi pozabave sa tvojim Zivotom... elhamdulillah!

Danasnji dan je samo tvoj dan. Koji ti je Allah na pokon dao da ga uskoristis na najbolji nacin i da bude samo On Uzvišeni zadovoljan.

Sjedi svaku noc i svedi Inventuru svog dana, svog zivota u kratkim crtama, nadji svoje nedostatke, greske, propuste i ispade pa ces vidjeti da svaki dan ima nesto sto si po zaboravio, pogrijesio, propustio... i ako imaju precizni pisari Meleki koji sve pisu i nista im nemoze propusteno biti, onda gledaj da zapisu ono sto ce ti koristiti na oba svijeta, samo dobro jer ces za sve biti pitan!

Svedi Inventuru i imat ces se svaki dan za sta kajati, vjeruj a elhamdulillah pa je Allah od Milostivi, Najmilostivniji, Onaj koji prasta i pun je milosti.

Ne gubi nadu, ne ocajavaj, da nema oprosta! Ima, ima wallahi ima, jer kad Uzvišeni nesto obeca, On ce to i ispuniti!

Zamisli kad Uzvišeni obecava oprost a
želi svaki nirmalan insan oprost i od Gospodara pa cak i od ljudi za ucinjene grijehe, pa reci te : (estagfirullah /Oprosti Allahu)

"... oprostit ćemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više!” (El-Bekara, 58)

Ne oklijevaj, nedaj sejtanu da odgadjas pokajanje i trazenje od Allaha za oprost, nije kasno i vrata Allahove Milosti su uvjek otvorena.

Ebu Bekr es Sedik r.a kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže:
"nema ni jednog roba koji učini neki grijeh pa se lijepo i kako treba abdesti, zatim klanja dva rekata, pa zamoli Allaha da mu oprosti, a da mu On ne oprosti.”

Potom je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem proučio ajet: “Oni koji učine kakvo ružno dijelo ili sami sebi nepravdu učine, Allaha se sjete pa zatraže oprosta za svoje grijehe...“ (Prevod znacenja, Alu Imran, 135) (Et-Tirmizi)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Allah je spustio ovom ummetu dvije bezbjednosti (obećao je): da ih neće kazniti dok si ti Muhammede među njima (i to se obistinilo) i da Allah neće kazniti narod sve dok čini istigfar.Pa kada ja preselim, ostaje vam istigfar do Sudnjeg dana…“ (Prenosi Tirmizi)

"Ko se drži istigfara, čini ga ustrajnim, Allah subhanehu ve te ala će mu svakoj tjeskobi izlaz naći i svakoj tuzi olakšanje, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud, Ibn Madže)

Zato, u svakoj tisini nadji taj pravi odgovor, mnogo cini istigfar, trazi oprost od Gospodara milostivog i kaj se za svijesne i nesvijesne grijehe i propuste a svi ih imamo jer nismo mi Meleki.

Imas kusnju kazi estagfirullah (Allahu oprosti) ,
Hanuma nije poslusna, kazi: estagfirullah.
Djeca neposlusna, kazi: estagfirullah,
Zatim nemas potomak, kazi: estagfirullah,
nema bereketa, kazi: estagfirullah...

U hadisu kojem se govori je mutefekun alejhi, a u rivajetu kod Buharije je došao u sljedećem tekstu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem cinio ovako istigfar: "Tako mi Allaha, ja činim istigfar i tevbu Allahu u jednom danu više od sedamdeset puta", dok kod Muslima glasi: "O ljudi, činite tevbu i istigfar Allahu jer ja činim tevbu u jednom danu sto puta".

Istigfar znači tražiti od Allaha da oprosti grijehe, a tevba znači pokajati se Allahu, dželle še'nuhu, za učinjeni grijeh, tako da se njihovo značenje vraća na isto iako ima među njima razlike.

Prenosi Enes ibn-Malik, radiallahu anhu, i kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, gdje kaže: ''Rekao je Allah Uzvišeni: 'O sine Ademov, dok god Me budeš molio i od Mene se nadao, ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na to se neću obazirati. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli do neba, ako bi zatražio od Mene oprost, oprostio bi ti. O sine Ademov, kada bi mi pristupio sa pogreškama velikim poput zemlje, zatim me sreo ne smatrajući drugog ravnim Meni, ja bih ti pristupio sa jednakim oprostom.'' (Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih)

Dunjaluk predstavlja put ka ahiretu; lijepa oaza kojom prolazi putnik, koji treba da vodi računa da ga ljepota oaze ne zavara pa da zaboravi krajnji cilj kojem teži i ide.
Kada duša koja navodi na zlo zavlada srcem vjernika, jedini lijek protiv nje je ispitivanje njene savjesti i djelovanje suprotno onome što ona hoće.

Imam Ahmed prenosi od Omera b. El-Hattaba r.a. da je rekao: „Obračunajte se sa sobom prije nego što od vas bude zatraženo da račun položite! Izvagajte svoja djela, prije nego što vi budete na vagu stavljeni! Sutra će vam, na Sudnjem danu, biti lakše položiti račun ako se danas obračunate sami sa sobom. Zato se okitite dobrim djelima za dan Velikog obračuna, za dan „KADA ĆETE ISPITIVANI BITI, I NIJEDNA TAJNA VAŠA NEĆE SKRIVENA OSTATI.“ (Prevod značenja, El-Haqqa, 18 ) Hadis prenosi Tirmizi

Zato, nedozvoli da u tisini bilo kojoj mislis na nekoga i nesto pespotrebo i da ti tako dani prolaze. Misli na sebe i kako ces jedan dan polagati racun, i kako ce tvoja Knjiga dobri i losih djela biti pred tebe donjeta a onda je kasno za izgovaranje jezikom i srcem :"Estagfirullah"!

Rekao Allah subhanehu ve te ala: “O Moji robovi koji ste se prema samima sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah prašta sve grijehe.On je Onaj koji mnogo prašta i Milostivi.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 53) "Malo su noću spavali, a zorom su puno oprosta od grijeha tražili“…(Prevod značenja, Nuh, 12)



11.04.2018.

Počasti žene u Islamu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Počasti žene u Islamu

Islam je počastio ženu veličanstvenim počastima i dao joj sva šerijatska prava i izjednačio je sa muškarcem u ibadetima, obavezama, nagradi i kazni. Osnova u dokazima šerijatskih obaveza je
izjednačavanje između oba spola, osim u nekim slučajevima za kojeje dokaz čineći to striktnim obavezama muškarca kao što je namjesništvo, predvođenje u namazu, džihad i slično tome od ibadeta koji priliče muškarcu i njegovoj prirodi.

Islam gleda na ženu, prilikom njenog kontakta sa drugima, sa strane njene biti, čiji je osnov da je ona sva avret (stidna) i razlogom eventualne smutnje. Rekao je Poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, u nekoliko različitih predaja: "Žena je avret, kada izađe uljepša je šejtan u očima muškaraca" (Tirmizija, hadis sahih, Džamiu Sahih, 6690, Albani), ili: "Nisam ostavio poslije sebe fitnu opasniju za ljude od žena" (Mutefekun alejhi, Buhari, 5096; Muslim 2740), ili: "Bojte se žena zaista je prva fitna Beni Israila bila u ženama" (Muslim, 2742). Rekao je Allah, subhanehu ve te 'ala, kao što stoji u prijevodu značenja: "Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi" (Alu-Imran, 14)

Na osnovu predhodno spomenutog Šerijat je postavio pravila, principe i edebe ženi u njenom ponašanju sa drugima, kako bi se izbjegla smutnja i ostvarile vrijednosti, te kako bi se sačuvala od ružnih stvari i poroka. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke šerijatske propise vezane za žene koji u sebi sadrže njenu počast i zaštitu njene časti. Iako će neprijatelji ove vjere ovo razumijeti i protumačiti strogim naredbama, zabranama i lišenja žene njenih "prava", njihova istinska suština spozna se prilikom temeljnog proučavanja i praktičnog primjenjivanja.

Boravak u kući Uzvišeni je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)

Rekao je Imam El-Kurtubi: "Značenje ovog ajeta je naredba za neophodnim boravakom u kući. Iako se u ovom ajetu Uzvišeni obraća ženama Poslanika, neka je na njega Allahov mir i spas, ajet obuhvata i druge žene sa svojim značenjem. Ajet nije izričit da se odnosi na sve žene, međutim, Šerijat je prepun dokaza koji naređuju ženi da boravi u kući i da je ne napušta osim u nuždi." (Tefsir El-Kurtubi, kod ajeta u suri Al-Ahzab,33)


Naredba pokrivanja - hidžab

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59)

Imam Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: "Uzvišeni naređuje svome Poslaniku da naredi ženama vjernika, te posebno svojim ženama i kćerkama, zbog njihovog ugleda – da spuste niza se njihove haljine, kako bi se raspoznale od džahilijetskih žena i od obilježja ropkinja, a džilbab je ogrtač preko marame." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Prokomentirao je Ibn-Atije, Allah mu se smilovao, ovaj ajet: „U to vrijeme je bio običaj arapkinja, kako ropkinja tako i mnogih drugih žena, po pitanju značenja hidžaba, da otkrivaju lica, što je vodilo tome da su ih muškarci gledali i razmišljali o njima. Allah, subhanehu ve te 'ala, je naredio Svome, Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da naredi ženama da spuste svoje džilbabe, kako bi se prekrile, te se tako raspoznale od drugih“ (El Muharer El-Vedžiz kod tefsira spomenutog ajeta).


Zabrana pokazivanja ljepote i ukrasa

Allah, subhanehu ve te 'ala, je rekao : "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte!" (Prijevod značenja Al-Ahzab,33)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Zabranjuje se njima otkrivanje kao u paganskog doba, a to je pokazivanje ukrasa i ljepote kao što je kosa, lice, vrat, grudi, potkoljenica ili slično tome što je od ukrasa. Jer je u tome veliki nemoral i iskušenje što podstiče srca muškaraca da upražnjavaju razloge prostitucije. Ukoliko Uzvišeni Allah, upozorava majke svih vjernika od ovih stvari sa njihovom čistoćom i imanom, pa druge žene su preče da se upozoravaju i bojati se je za njih više od razloga smutnje.“ (Hukmu Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu el-buhus el-islamije, br. 14)


Naredba obaranja pogleda i čuvanja stidnih mjesta

Uzvišeni je rekao: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim ..." (Prijevod značenja An-Nur, 31)

Ibn-Kesir je rekao: "Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha ženama vjernicama, zbog Njegove ljubomore prema ženama vjernika, kako bi se razlikovale od žena paganskog doba i radnji mnogoboškinja.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Naređeno je vjernicama da obaraju njihove poglede i čuvaju stidna mjesta, isto kako je to naređeno muškarcima, kako bi se sačuvale od razloga fitne i iskušenja i da bi se podstakle na čednost i ispravnost.(Hukmu Es-Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu elbuhus el-islamije)


Zabrana pokazivanja ukrasa osim njenim bližnjim

Uzvišeni Allah je rekao: "... I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje.“ (Prijevod značenja An –Nur,31)

Ibn-Kesir je rekao: "Znači da ne otkrivaju nešto od ukrasa strancima osim ono što se ne može sakriti. Ibn-Mes'ud, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: 'Kao što je ogrtač i odjeća, ono što su oblačile arapske žene od pregrtača, s kojim su prekrivale njenu odjeću. Dok ono što bi se otkrilo od donjih krajeva odjeće ne bi bio grijeh, jer se to ne može sakriti'" (Tefsir Ibn-Kesir kod pomenutog ajeta) Sejid Kutb, Allah mu se smilovao, je rekao: Dozvoljeno je ženi ukrašavanje, odazivajući se njenoj prirodi. Svako žensko je oduševljeveno da bude lijepo i da izgleda lijepo, s tim da se ukrašavanje razlikuje od vremena do vremena. Osim što su njeni razlozi po prirodi isti, a to je želja za sticanjem ljepote i njenog upotpunjavanja i isticanja ljudima. Islam se ne suprostavlja toj prirodnoj želji, nego je on uređuje i oblikuje i čini je da se usmjerava u ispravnom pravcu, ka jednom muškarcu – svom sudrugu. Gleda kod nje ono što nitko ne gleda mimo njega i njeni srodnici mogu, oni koji su u ajetu spomenuti, da vide samo neke dijelove od njenih ukrasa i ljepote, kojima ne pobuđuje strast to gledanje.'“ (Fi zilali Kur`ani kod spomenutog ajeta)


Zabrana skretanja pažnje na sebe sa svojim govorom

Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 32)

Ibn-Kesir, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Znači kad bude morala da priča sa strancima, da se ne osjeti u njenom glasu nježnost, da žena ne priča sa strancima onako kako priča sa svojim suprugom.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, je rekao: „Svoj govor ne čini nježnim kada se obraća ljudima, kako to rade one koje su pod sumnjom od žena, jer je to uzrok velike smutnje koja je spomenuta u riječima: '... pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno ...' (Al- Ahzab, 32),
tj. pokvarenost, sumnja i licemjerstvo.“ (Fethu El-Kadir kod spomenutog ajeta)


Zabrana osamljivanja sa strancima i putovanje samoj bez mahrema

Prenosi se od Ibn-Abbasa, Allah sa njim bio zadovoljan, da je čuo Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov mir i spas, da je rekao: "Neka se ne osamljuje čovjek sa ženom, osim da je sa njom njen mahrem(bliži srodnik) i ne putuje žena osim sa njenim mahremom.", pa je ustao čovjek i rekao: „O Allahov poslaniče, moja žena se zaputila na hadždž, a ja sam se upisao u tu i tu bitku, na to je odgovorio: "Idii i obavi hadždž sa svojom ženom" (Buhari, 1862; Muslim, 1341)

Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "U ovom hadisu je zabrana osamljivanja sa strankinjom i to je Idžma`a –saglasnost učenjaka!" (Fethul-Bari)

K'adi I'jjad,Allah mu se smilovao, je rekao: „Žena je kušnja i zabranjeno je osamljivanje sa njom, jer su ljudske duše sklone želji prema ženama. Šejtan je zavladao sa muškarcima putem žena i one su avert koji zahtjeva da se pazi i čuva, zbog toga je potreban ljubomoran bliži srodnik, koji ih štiti i one su bezbijedne na putu u njegovom prisustvu od onoga, od čega se pobojavaju.“ (Ikmal El-mua`lim, 4/448)


Upozorenje na ulazak kod žena bez prisustva mahrema

Prenosi Ukbe sin Amirov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, rekao: "Čuvajte se od ulaska kod žena.", pa je rekao čovjek od Ensarija: „ O Allahov Poslaniče a šta je sa hammom (mužev srodnik, brat)?“, rekao je: "Djever je kao smrt!" (Buhari, 5232;Muslim, 2083) Komentariše El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve selem, riječi: "Djever je kao smrt!", znače da njegov ulazak kod bratove žene sliči smrti u ružnoći i pokvarenosti, što je haram. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ukazao na tu zabranu i poistovjetio ga sa smrću, jer ga ljudi toleriraju sa strane supruga i supruge, zbog međusobne prisnosti, kao da on nije stranac u odnosu na ženu, što je slično arapskoj uzrečici: "Lav je smrt!",i "Rat je smrt", što znači da lavov susret vodi u smrt, isto tako je ulazak djevera kod žene vodi ka smrti vjere ili u njenu smrt zbog rastave koja će doći zbog muževe ljubomore, ili do njenog kamenovanja na smrt, ukoliko bi počinila sa njim zinaluk.“ (El-Mufhim, 5/501)


Udaljavanje od miješanja sa muškarcima čak i u ibadetima

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji saffovi muškaraca su prvi, a najgori zadnji, a najbolji saffovi žena su zadnji, a najgori prvi." (Sahihu Muslim, šerhu Nevevi, 132)

El-Kurtubi je rekao: „Prokomentirao je Imam Nevevi, Allah mu se smilovao: ' I zaista je data prednost zadnjim safovima žena, koje su prisutne sa ljudima, zbog njihovog udaljavanja od miješanja sa ljudima i njihovog gledanja, te zbog toga što se srce uzbudi prilikom njihovih pokreta ili slušanja govora, a pokudio je prve safove žena zbog toga što su oni suprotni od toga!'“ (Šerhu sahihu Muslim, 4/133)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „U vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nisu se žene miješale sa muškarcima, ni u mesdžidima ni na pijacama miješanjem na kojeg danas upozoravaju današnji reformatori. Kur'an i Sunnet usmjeravaju učenjake ummeta da upozoravaju na to miješanje, bojeći se njegove smutnje. I žene koje su klanjale u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu, klanjale su u saffovima udaljenim od saffova muškaraca, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je običavao reći: "Najbolji saffovi ljudi su prvi, a najlošiji zadnji i najbolji saffovi žena su zadnji, a najlošiji prvi", zbog opreznosti da se ne iskušaju zadnji saffovi ljudi sa prvim saffovima žena. U svoje vrijeme Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naređivao ljudima da sačekaju u izlasku kako bi prošle žene i izašle, te kako se ne bih pomiješale sa ljudima na kapijama mesdžida i pored toga što su svi oni, muškarci i žene, bili na imanu i bogobojaznosti, pa kakvo je stanje onih poslije njih? Ženama je bilo zabranjivano da istraživaju puteve, naprotiv naređeno im je da se drže krajeva puta,kako ne bi došlo do kontakta sa ljudima i radi fitne prilikom međusobnog doticaja u trenutcima kretanja.“ (Hukmu ihtilat fi ta`limi, Medželletu el-buhus el-islamije)


Zabrana izlaska namirisane žene

Prenosi Ebu- Musa El-Eša'ri, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi, pa oni osjete njen miris, ona je bludnica!“ (Ebu-Davud, 4167; Tirmizi, 2937; hadis sahih,Džami Sahihu, 323, Albani) Mubarekfuri,

Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Zbog toga što je ona pokrenula strast kod muškaraca i učinila ih da je gledaju, a onaj koji pogleda u nju učinio je blud sa njegovim očima, ona je razlog bluda očiju pa je zbog toga griješna.“ (Tuhfetu El- Ahvezi, 8/58)


Ljubomora prema ženama


Prenosi Seid sin Zejdov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, i ko pogine braneći svoj život, on je šehid, i ko pogine braneći svoju vjeru, on je šehid, i ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid!" (Tirmizi, Ebu- Davud, hadis-sahih, Džami Sahih, 6445,Albani)

Šta više, islam smatra ljubomoru sržom vjerskog odgoja, onaj koji nema ljubomore, nema ni imana (vjere). Zbog toga je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, bio najljubomornije stvorenje u ummetu. S'ad ibn Ubade, radijallahu 'anhu, je rekao: „Kada bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sa oštricom od sablje!“, što je doprlo do Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje je rekao: "Čudite se S'adovoj ljubomori?! Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene i zbog Allahove ljubomore zabranjena je javna i tajna bestidnost!" (Buhari, 6846; Muslim, 1499)


S druge strane nalazimo žestoku prijetnju prema onome tko nema ljubomore.

Abdullah sin Omerov, Allah sa njima obojicom bio zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Trojicu neće Allah, azze ve dželle, ni pogledati na Sudnjem Danu, neposlušnog prema njegovim roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)! (Ahmed 2/134, Nesa`i, 2561; Džami`u sahih, Albani, 3071) (Avdetu El-Hidžab, 3/114-115,skraćeno)


Drada sestro ti si biser skoljke vjeruj !

Sestro, već si vjerojatno mnogo puta čitala o svojoj dragocjenosti i  zaštićenosti u našoj prelijepoj vjeri islamu. Nažalost, mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne shvaćaju, a možda i ne žele shvatiti, koliko je islam uzdigao ženu, na koje nas je časno mjesto postavio i što nam je povjerio. 

Danas je ženski rod podcijenjen i podmetnut je pod noge muškarcima, koje ne zanima ništa osim tjelesnog kontakta, koji ženu vide kao komad mesa i sredstvo uživanja.

Draga sestro, tebe je Allah, subhanehu we te'ala, odabrao i zaštitio te od takvih muškaraca, i ne samo od njih, već od svake ružne i sumnjive stvari. Zabranio je da se s tobom postupa na bilo kakav način i tvoje stanje učinio takvim da se uspoređuješ s biserom u školjci, s dijamantom čija je vrijednost toliko velika da se krije u sefu.

Sve što ti je Allah, subhanehu we te'ala,  naredio i učinio obaveznim, naredio je samo za tvoje dobro - da te zaštiti od ružnih pogleda, da te spriječi od grijeha, da te odgoji na najljepši način kako bi i ti na takav način mogla odgajati ummet.

Budi zahvalna Allahu Uzvišenome što te odabrao i  učinio te muslimankom jer muslimanka je najljepša od svih žena na svijetu. Ona je sunce koje osvjetljava zemlju, ona je mjesec koji pojačava sjaj zvijezda. Nemoj se podcijenjivati i nemoj zanemariti ono čime te Uzvišeni Allah počastio kao što to zanemaraju današnje, tzv. moderne žene koje bježe od onoga što jesu i od onoga što bi trebale biti - bježe od  svoje  velike uloge u životu jednog djeteta, jednog muškarca, majke, oca, brata, sestre i prodaju se dunjaluku pod utjecajem strasti koje truju naše, a i svačije srce.

Trče za cipelama najbolje marke, za skupim restoranima i avanturama - jednom rečenicom, trče za šejtanima koji su im vodiči na dunjaluku. Čvrsto prihvati to uže vjere i ponosno hodaj ovim dunjalukom. Svaka od nas zna da Allah, dželle šanuhu, ne gleda u naša tijela ni u naš izgled već gleda u naša srca!

Nije bitno da svoju ljepotu pokazujemo svima i da hodamo gradom kao da smo artikl na prodaju kad time samo sebe bacamo u ponor koji padanjem postaje sve dublji. Bitno je da svakim korakom i udisajem pazimo da ne zaboravimo na ahiret i na Allaha.

Kad nam je srce čisto i kad je u njemu nastanjena samo ljubav prema Allahu Jedinom, onda će ta čistoća obasjavati i naše tijelo i naš izgled, neće nam trebati nikakva vrsta šminke. Sestro, mi skrivamo svoje tijelo i svoj izgled od svih osim od naših bližnjih i našeg muža jer šejtan, naš otvoreni neprijatelj, koristi svaki način da bi nas približio onome što nije dobro za nas - makar  nedozvoljenim pogledom, krivim pokretom ruku ili nogu...

Ti se sestro od nemuslimanki razlikuješ prvo svojim izgledom: tvoj hidžab je kruna na glavi kraljice, neprobojni štit mecima lošeg ponašanja, bestidnog govora i olahkog shvaćanja vrijednosti žene. Allah te hidžabom štiti od svega toga jer ti si sa svojim hidžabom toliko važna da ga moraš nositi ponosito i čestito! Ti paziš na sve oko sebe i na samu sebe toliko da se svojim ahlakom ističeš u bilo kojem društvu.

Prije islama muškarci su ženu mogli slobodno uspoređivati i sa životinjom. Niko nije pazio na njene osjećaje i razmišljanja, ali dolaskom islama žena je postala cvijet u pustinji, postala je ona preko koje Allah, dželle šanuhu, odgaja generacije i ona koja je izvor suosjećanja i nježnosti za ljudsko biće.

Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Draga sestro, na tebi je da samo shvatiš koliku ti je vrijednost Uzvišeni dao i što je na tvojim ramenima...Ti si uvijek ona koja se najbolje ponaša, ona koja je najbolja sestra, prijateljica, majka, supruga i ona kojoj je ispred svih Allah subhanehu we te'ala. Ti na sebi nosiš odgovornost odgoja djece, savjetuješ ljude i pozivaš na dobro, trpiš u ime Allahovo, služiš svome mužu i činiš dobro svojim roditeljima. Ti si cvijet koji miriše najljepšim mirisom jer ti je korijenje duboko u Allahovoj vjeri, a stabljika vinuta visoko u smjeru Dženneta. Na kraju, ti si, kao i uvijek, ona čiji je cilj samo Allahovo zadovoljstvo i ona koja pazi na svjetlo koje nosi u sebi!

 

11.04.2018.

“Da Allah sebebom tebe uputi samo jednog čovjeka, to ti je vrednije nego da imaš u svome posjedu najbolju stoku.”(Buhari 3009)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

“Da Allah sebebom tebe uputi samo jednog čovjeka, to ti je vrednije nego da imaš u svome posjedu najbolju stoku.”(Buhari 3009)

Muslimani, muškarci i žene, oni koji se nadaju zadovoljstvu njihovog Gospodara i Njegovoj nagradi, upućuju na dobro čim saznaju za njega i tako zadobijaju nagradu njihovog Gospodara, kao i onaj ko je učinio dobro.

U sahih hadisu kojeg bilježi Muslim prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ukaže i povede nekoga da uradi dobro djelo, ima nagradu izvršioca.” (Muslim, sahih, 13/38)

Također imamo i sljedeće hadise: Da Allah sebebom tebe uputi samo jednog čovjeka, to ti je vrednije nego da imaš u svome posjedu najbolju stoku.”(Buhari 3009)
“Ko poziva uputi, imat će nagradu svih onih koji ga budu slijedili, s tim da se njihova nagrada neće nimalo umanjiti.” (Muslim 2674)

Obaveza naređivanja činjenja dobra i odvraćanja od zla ne ograničava se samo na muškarce, nego podjednako obuhvata i muškarca i ženu. Uzvišeni Allah kaže:

“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od loših odvraćaju i namaz obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.”(Prevod značenja, At Tewba, 71)
Da bi žena muslimanka što bolje svoju ulogu kao radnica za islam ispunila potrebna joj je potpuna podrška i potpora od njenog muža koji je u ovom zadatku u svim njegovim fazama podržava i motiviše.
I ako to nemora biti mjerilo da je Zena radnica za Isalm samo udata jer danas toliko imamo slobodnih Zena Muslimanki koje rade za Allahovu vjeru a nemaju podrsku ni od koga osim samo od Allaha.

Tema za udate i ozenjenje ...
Svaki muž treba da shvati da je svaka žena posebna na svoj način i da može da ima udjela u širenju naše vjere. Primjeri šta žena može uraditi i na koji način može doprinjeti islamu sa svojim radom su mnogobrojni, kao i primjeri koliko muž konkretno može doprinjeti da pomogne svoju suprugu u ovom svjetlom zadatku. Ovdje navodimo neke od tih primjera koje svaki vjernik može da primjeni sa svojom suprugom.

Konkretno
Podsticanje svoje supruge da organizuje i prisusvuje halkama sa sestrama iz svoga džemata gdje će se aktivno uključiti:

- u učenju Allahove Knjige (sufara, tedžvid, hifz),
- čitanju hadisa i njihovog značenja,
- utvrđivanju islamskih mes’ela koje su aktuelne,
- prepričavanje događaja iz sire Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i navođenje primjera istinskog vjerovanja kroz svijetlu historiju islama,
- širenju tekstova islamske sadržine među sestrama kojima sve te informacije nisu dostupne iz raznih razloga.
- organizovanje posebnih halki za mlade djevojčice gdje će im se pružiti posebna pažnja pri shvatanju naše vjere i njenih propisao kao i davanje im prostora za postavljanje pitanja vezanih za uloge koje ih čekaju.
- organizovanje halke za najmlađe gdje će kreativnost biti jedna od najvažnijih komponenata, jer djeca uče kroz priče, igru i primjere.



Pomaganje svoje supruge u:


- pronalaženju islamskih tekstova koji mogu biti od koristi sestrama,
- sastavljanju islamskih kvizova gdje će se utvrđivati i testirati ispričano, jer ovo je jedna od najboljih metoda učenja
- pronalaženju i prevođenju članka, tekstova koji će biti od koristi sestrama
- davanju ideja kako efikasno da se djeluje na ovom polju



Na ovaj način žena se aktivno uključuje u rad za islam i djeluje u njegovim okvirima. Na ovaj način njen cilj, širenje Allahove vjere postaje djelatnost, rad i stvarnost a ne samo puka želja i san.

Muž joj neće otežavati njenu namjeru već će uraditi sve što on može da joj pomogne u ovom svjetlom zadatku koji joj je islam dodjelio. Tako muž ne treba da joj osporava ovo pravo, da joj stoji na putu, već da je potpomaže, podstiče i bodri kao iskreni vjernik koji se boji Allaha subhanehu ve te ala.
Muževa uloga u svemu ovome se kao što vidimo iz prethodnog prvenstveno sastoji iz stalnog podsticanja svoje supruge da ostvari ovaj cilj, da probudi njenu svjesnost da ona ovo može, da joj omili ovaj plemeniti zadatak i da je podrži u njenim zamislima kako da sprovede ove aktivnosti u djela. Kroz mužev podsticaj njegova supruga dobiva samopouzdanje i volju da radi ovom polju. I ovo nije nedostižno. Ovo nije iznad naših mogućnosti, niti su za ovo potrebne titule i fakulteti, ovo može svaka vjernica sa budnim mužem vjernikom koji je podstiče na dobro i odvraća od zla.

Na ovaj način muž dobiva ne samo suprugu koja je njemu poslušna i pokorna, već koja se zalaže za svoj džemat i svojim radom doprinosi na njegovom učvršćivanju. A što je najvažnije njena pokornost Allahu subhanehu ve te'ala jača kroz ovo sve.

I ne sležimo samo ramenima nakon ovog teksta misleći da je ovo ipak namjenjeno nekom drugom propuštajući tako ovaj zadatak kroz svoje prste te pravdajući se da žena mora u kući da uradi toliko toga, da je umorna, da nema vremena. Ne tražimo razloge zašto ovo ne možemo sprovesti u djelo. Dovoljan je samo jedan razlog zašto žena sve ovo upravo može sprovesti u djelo. Porazgovaraj s njom ozbiljno o ovoj temi.

Koliko samo kjafira rade za svoje nevjere, koliko samo ulažu vremena i truda u svoje zablude, pa zašto mi kojima je podareno najveće blago ovoga svijeta, ne bi se više potrudili na ovom polju i maksimalno doprinjeli ovoj da’wi?

Ne zaboravi da će i tebe obradovati njen entuzijazam, njeni planovi i njeni ciljevi u širenju naše vjere. I ne zaboravi da će i tebe motivisati njena aktivnost. Budi ti prvi koji će svoju suprugu podržati, pomoći je, probudi ti je jer uz samo malo tvoje podrške tvoja supruga ovo sve može.

A vi Sestre, probudite se, dovoljan vam je Allah a divan li je On zaštitnik. Prvo svežite svoje deve pa se onda uzdajte u Allaha! Zašto ste se dovele na ovaj nivo i zašto se ne bojite Allaha? Jel vam potrebna potvrda od insana da ste lijepe, atraktivne i inteligentne? Ko je vama vaš Gospodar, vaš nefs ili Allah? Promislite da li radite upravo nešto što bi definitivno zabranile svojim kćerkama i sinovima. Zašto gubite dragocijeno vrijeme, koje bi mogle provoditi u zikru ili ‘ibadetu, pa čak i čišćenju vaših domova, jer i za to će te biti nagrađene? Kažete to je odmor ili predah, pa šta se desilo s odmorom u namazu, obaveznom ili dobrovoljnom?

Šta se desilo sa činjenjem dobrih dijela porodici, komšijama, zijaretima porodici i prijateljima, pa zar i to nije odmor ili predah pa čak i razonoda za koju će te biti nagrađene. Gdje je nestao moral, stid i čednost žene muslimanke? Sve su prilike da se utopio u moru  virtuelnog dunjaluka koji se gasi jednim klikom,...zapitajte se jeli vrijedno,...nije, nije vrijedno ni krila mušice a ne kamoli nečeg drugog! SubhanAllah!!! Hoće te li prodati par sati ili dana internetskog uživanja na nedozvoljen način za svoj Džennet!

Hoće te li se opustiti do te mjere da zanemarite svoju svrhu postojanja, hoće te li se prepustiti moru interneta da vas talasa i baci od oštre hridi grijeha pa da se onda probudite? Čovijek je doista vrijeme a vrijeme prolazi, kada će ovaj košmar prestati, kada će te se probuditi i shvatiti da ste jedinke koje sačinjavaju organi, da svojim grijesima uništavate druge, da ih pozivate u grijeh, da uzrokujete da se nečiji mizan prevagne u lošim dijelima, ....itd.

Otvorite oči i spoznajte da je to cesta bez kraja koja vodi ka najstrašnijem odredištu, ... koje se zove Džehennem. A braća, koja takođe sve ovo smatraju halalom, i da cilj opravdava sredstvo, takođe treba da se probude, i da se obračunaju sa samim sobom, i da shvate da je i plašt islama providan kada se koristi na zabranjen način. Jedino postaje neprobojan plašt ako se ojača iskrenošću, bogobojaznošću, i čuvanjem od grijeha. Jedan od načina je taj da se klone nedozvoljenog i da se čuva griješenja sa spoznajom prave svrhe života, a to je da smo stvoreni da robujemo Allahu i samo Njemu Uzvišenome a ne ženama i njihovim prolaznim čarima i ljepotom i slatkim riječima. Pa zar vas ne čekaju hurije u Džennetu, čiji sjaj i ljepota se nemogu ni zamisliti niti usporediti sa čitavim dunjalukom.

O braćo zar ste spremni dati hurije za prolazne dunjalučke žene????

Samo onaj ko pameti nema će pozitivno odgovoriti na ovo pitanje. Vječnost je skupa roba, i samo za odabrane. Samo za garibe koji znaju svoj cilj i koji su svoje srce i svoju pamet predali Allahu na Njegovom putu. Okanite se nedozvoljenog ali i prolaznog, za nešto što je vječno i neizmjerno u svojoj cijeni i ljepoti. Shvatite kao poruku ali kao i kritiku. Allah je samo taj koji je sposoban da vidi i u srca i duše. Poslednji sud je kod Allaha, pa pomislite na koji tas vage će biti bačeno vaše vrijeme provedeno na internetu u besposlicama i haramu. Pitat ce te Allah Uzviseni za sve jer On sve vidi i cuje,i Meleki pisu a to sto mozes sakriti od Hanume Zene svoje od Allaha nemozes vjeruj ako si zaboravio. Preispitaj sebe malo,u sta ti vrijeme prolazi i kako ces biti pitan kod Allaha za sebe,pa svoju Hnumu pa djecu a tek Roditelje koje nemas vremena obici od interneta i isijanje Kahva a Dzennet ti pod njihovim Nogama.

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi we sellem, nas je obavijestio da je uklanjanje od iskušenja bolje čovjeku, makar da bude pastir ovaca, pa je rekao: „Doći će vrijeme da najbolji čovjekov imetak budu ovce s kojima će ići po planinskim obroncima i kišnim predjelima, bježeći sa svojom vjerom od iskušenja." (Buhari, hadis 19)

Ummu-Seleme, radijallahu 'anha, je rekla: „Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi we sellem, jedne noći prestrašen, govoreći: 'SubhanAllah, šta je Allah spustio od riznica i šta je spustio od iskušenja, ko će probuditi stanovnice soba, (misleći na svoje žene), kako bi klanjale. Biće onih koje su odjevene na ovom svijetu, a neodjevene na Ahiretu." (Buhari, hadis 115)

Huzejfe b. El-Jeman je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem,: „Ima li nakon ovog dobra, sa kojim je došao, kakvog zla?" Reče mu: Da. - Ovaj upita: „A ima li nakon ovog zla kakvog dobra?" Reče Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: Da, a u njemu je dim." - A šta je njegov dim? - Reče: „Narod koji slijedi put mimo mog puta, i usmjeravaju mimo moje upute, nešto dobra primjećuješ kod njih, a nešto lošeg. - A ima li nakon toga kakvog zla? - Reče: Da, pozivači na vratima vatre, ko im se odazove bace ga u nju. - Rekoh: O Allahov Poslaniče, opiši nam ih. - On reče: Oni su od naše kože i govore našim jezicima." (Buhari, hadis 3606, Muslim, hadis 1847)

Pa eto bujrum razmislite malo o ovome...

11.04.2018.

''Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti'' (El-Furkan, 58)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

''Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti'' (El-Furkan, 58)

Čovjek često odgađa i odugovlači sve dok ne dođe vrijeme kada pokajanje neće biti od koristi. To se desi onda kada čovjek izgubi mogućnost izbora pa čini tevbu vidjevši u njoj jedini izlaz, kao što je to učinio faraon kada je, u trenutku utapanja, rekao da vjeruje u Boga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi. Božiji odgovor bio je jasan: ''Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!'' (Junus, 91)


Žudiš li za iskrenim savjetnikom – neka to bude Kur'an, tražiš li prijatno društvo – neka to budu meleki, želiš li onoga ko će te voljeti – Allah je u srcima onih koji Ga vole, čezneš li za opskrbom – iskrena vjera u Allaha je najljepša opskrba.


Slijedi ono što je jasno i korisno

Allah, dž.š., objavio je Davudu: ''O Davude, tako mi Moje veličine i slave, ko god mi se od Mojih robova iskrenog nijjeta obrati za pomoć, makar mu sedam nebesa i sedam zemalja i svi koji su na njima pravili spletke, Ja ću ga od njih zaštititi i izlaz mu dati, i, tako mi Moje veličine i slave, ko god se od Mojih robova pouzda u nekog drugog mimo Mene, uništit ću ga gdje god da se nalazio''. Allah je objavio Musau, a.s.: ''O Musa, sa pet riječi ću ti završiti objavu Tevrata. Ako po njima budeš radio, bit će ti od velike koristi, a ako ne, onda ti neće koristiti: prvo, budi siguran da ti je nafaka propisana jer Moje riznice su pune i ne mogu se isprazniti; drugo, ne boj se moćnika jer je jedino Moja moć vječna i ne prolazi; treće, ne odustaj od borbe protiv šejtana sve dok ti je duša u tijelu jer on neće odustati od borbe protiv tebe nikada; četvrto, ne traži mahane drugih dok pri sebi imaš mahana, a nema čovjeka bez mahane; peto, ne budi siguran od Mojih spletki ni kada uđeš u Džennet, jer je Adema u Džennetu zadesilo to što je zadesilo. Zato, od Mojih spletki ne budi siguran nikada!'' (Ibn Dževzi, ''Bahrud-dumu'i'')

Ne jadikuj zbog onoga što ljudi o tebi govore; ako je laž, onda je dobro što to nisi uradio, a ako je istina, onda si već kažnjen za to. Ne jadikuj jer vrijeme kruži u tri perioda: jučer je prošlo i iz njega si uzeo pouku, danas je tu i još si u njemu, a sutra nosi ono što ti nije poznato. Tako je i sa životom: slijedi ono što je jasno i korisno, kloni se onoga što je ružno, a sumnjivo prepusti Allahu. Ne jadikuj nego se trudi u ime svoga Gospodara, a ne u ime stomaka. Posmatraj pticu koja porani i navečer se vraća svome gnijezdu, a hrani je jedino Allah. Ako ustvrdiš kako je tvoj stomak veći od stomaka sićušne ptice, baci oko ka pustinji u kojoj ćeš naći mnoštvo velikih zvijeri koje, opet, hrani Allah. Ne jadikuj jer ''...ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni'' (El-En'am, 17). Ne jadikuj nego razmisli o onome što ćeš ponijeti: ''...i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio'' (El-Hašr, 18).


Ne žalosti se i ne jadikuj nego znaj da je ovaj svijet ahiretska njiva. Zato vodi računa šta ćeš posijati. Najbolje sjeme je vjera koju treba stalno napajati dobrim djelima. Srce koje krase blagost, milost i dobrota urodit će obilnim plodovima, dok će grubo i osorno srce ostati bez plodova. Mudri Lukman govorio je svome sinu: ''O sinko moj, dunjaluk je more, vjera je lađa, pokornost je kormilo, a ahiret je obala.''


Ne žalosti se, jer tvoj Gospodar prašta grijehe i prima pokajanje

O ti koji živiš u gafletu i opijenosti ovim svijetom, razmisli o blagosti i dobroti svoga Gospodara prema tebi, sa svojih pleća odbaci terete grijeha, primakni se okrilju Onoga koji sve tajne zna i svoje lice saperi iskrenim suzama.

Okreni se ka Onome koji stalno doziva: ''O robe Moj, kako si samo grješan i nepokoran! Koliko li samo zabranjenih vrata otvaraš, a od spasa uporno bježiš! Koliko sam ti samo blagodati dao, a ti si opet nezahvalan! Potčinio sam ti dunjaluk, a tebe je obuzela strast pa niti čuješ niti vidiš. Dao sam da ti u službi budu dunjalučka dobra, a ti opet griješiš i granice prelaziš misleći da ćeš na ovom svijetu vječno ostati.'' O veličini Svoje milosti Uzvišeni Allah veli: ''Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'' (Ez-Zumer, 53)


Ovaj časni ajet otvara vrata nade svakom grješniku, makar njegovi grijesi dosegli i do neba: ''O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli granice neba, pa Mi se nakon toga pokaješ, oprostio bih ti grijehe. O sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja pa me susreo ne pridružujući Mi druga, došao bih ti sa isto toliko oprosta.'' (Bilježi ga Tirmizi, a Albani ga smatra sahihom) Divna li je milost Milostivog, Samilosnog, koja obuhvata sve. Iskrena tevba sastoji se od dva pokajanja.

Kaže Allah, dž.š.: ''...a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.'' (Et-Tevbe, 118)

Iz ovog ajeta saznajemo da je njihova tevba uslijedila tek nakon Allahove (tabe 'alejhim li jetubu), te da je ona bila direktnim razlogom njihovog kajanja. Tevba ima svoj temelj i svoj krajnji cilj. Temelj joj je iskreno vraćanje Allahu, dž.š., slijedeći Njegov put kao što nam je i naređeno: ''I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.'' (El-En'am, 153).

Krajnji cilj tevbe jeste slijeđenje Allahovog puta i svijest o konačnom povratku Njemu. Ibn Abbas, r.a., veli da su Kurejšije rekle Muhammedu, a.s.: ''Moli svoga Gospodara da nam učini brežuljak Safu od zlata, pa ako se to desi, mi ćemo te slijediti.'' Poslanik, a.s., učinio je dovu pa mu je došao Džibril i rekao: ''Tvoj Gospodar ti šalje selam i poručuje: Ako hoćeš, Safa će im osvanuti od zlata, pa ko tada uznevjeruje, kaznit ću ga kao nikada do tada, a ako hoćeš, otvorit ću im vrata Svoje milosti i oprosta?'' ''Vrata milosti i oprosta'', reče Muhammed, a.s. (Bilježe ga Taberani i Hakim)

Ova vrata bit će otvorena sve dok Sunce ne izađe sa zapada. Muhammed, a.s., rekao je: ''Uistinu Allah pruža Svoju ruku noću kako bi oprostio onima koji griješe danju i pruža Svoju ruku danju kako bi oprostio onima koji griješe noću sve dok Sunce ne izađe sa zapada.'' (Bilježe ga Muslim, Ahmed i drugi)

Davudu, a.s., rečeno je: ''O Davude, obraduj grješnike i upozori istinoljubive!'' On se začudio pa upitao: ''Gospodaru, kako da obradujem grješnike, a upozorim istinoljubive?'' ''O Davude, obraduj grješnike time da nema grijeha koji Ja ne mogu oprostiti, a upozori istinoljubive da se ne zanose svojim djelima jer Ja sviđam konačni račun. O Davude, ako tvrdiš da Me voliš, onda iz svoga srca odstrani ljubav prema dunjaluku jer se ljubav prema Meni i dunjaluku ne mogu zajedno naći u jednom srcu. O Davude, onaj ko Me istinski voli, noći provodi u namazu dok drugi spavaju, spominje Me onda kada to nemarni ne čine i zahvaljuje Mi onda kada bezdušnici od toga odustanu.'' (Ibn Dževzi, ''Bahrud-dumu'i'')

Ne budi od onih koji odgađaju pokajanje

Onaj koji odgađa pokajanje je poput onoga koji treba rezbariti neko drvo, ali nakon što vidi da je drvo sirovo, odluči se sačekati godinu dana kako bi ga rezbario, iako zna da će se ono za godinu dana osušiti te će mu posao biti puno teži. Zar ovako ne postupaju samo oni koji su maloumni, jer, kako drugačije opisati onoga koji odustaje od borbe sa slabijim, čekajući svjesno da mu protivnik ojača?
Čovjek često odgađa i odugovlači sve dok ne dođe vrijeme kada pokajanje neće biti od koristi. To se desi onda kada čovjek izgubi mogućnost izbora pa čini tevbu vidjevši u njoj jedini izlaz, kao što je to učinio faraon kada je, u trenutku utapanja, rekao da vjeruje u Boga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi. Božiji odgovor bio je jasan: ''Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!'' (Junus, 91).

Tevba neće koristiti onda kada nastupi smrtni čas. Uzvišeni Allah kaže: ''Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: 'Sad se zaista kajem!', a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.'' (En-Nisa, 18)


Zato, o ti koji odgađaš pokajanje, o mladiću koji u nemaru provodiš dane svoje mladosti, o ti koji zatvaraš vrata tevbi, ako si sada nemaran i ako sada odugovlačiš sa pokajanjem, pa kada ćeš tevbu učiniti? O ti koji griješiš a ne kaješ se, znaš li koliko ti je do sada grijeha upisano? Prođi se lažnog zavaravanja! O grješnici, hoćete li moći izdržati svoju kaznu? ''Nikada! Ona će buktinja sama biti'' (El-Me'aridž, 15).

Grješnici prodaju trenutke uživanja za godine kazne u Vatri koja ''gotovo da se od bijesa raspadne'' (El-Mulk, 8).

Ko želi da se spasi, neka se pokaje ''prije nego što jedni drugo dodirnu'' (El-Mudžadele, 3).

Zar su grješnici bezbjedni: ''I svaki od vas će do nje stići'' (Merjem, 71),

i zar su zaboravili da ''...a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga'' (Ez-Zilzal, 8).

''Hasbunallahu ve ni'mel vekil''-''Dovoljan mi je Allah, a divan je On Gospodar'

Ove riječi izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bio bačen u vatru pa ju je Allah učinio hladnom i spasonosnom za njega. Izgovorio ih je i Muhammed, a.s., u situaciji koju i Kur'an opisuje: ''...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.'' (Ali Imran, 173-174).

Jedan mudrac je rekao: ''Čudim se četverici koji budi iskušani a ostanu nemarni spram četvero: čudim se onome ko se boji nekog naroda ili skupine a ne govori 'Hasbijellahu ve ni'mel vekil', a Allah poručuje: '...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar'; čudim se onome koji se zadivi nečemu a ne rekne: 'Mašallah, la kuvvete illa billah' (Biva onako kako Allah hoće, nema moći osim u Allaha),

a Allah kaze u Qur'anu: 'A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ (El-Kehf, 39); čudim se onome kome se podmeću spletke a on ne rekne: 'Ve ufevvidu emri ilallah, innallahe basirun bil-ibad' (Ja ovu stvar prepuštam Allahu, On uistinu vidi robove Svoje), a Allah kaže: 'I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi' (Mu'min, 45); i čudim se onome koga zadesi briga ili nevolja pa ne kaže: 'La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin' (Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam uistinu prema sebi nepravedan bio), a te riječi kazao je Junus, a.s., pa Allah nakon njih veli: '...i Mi mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike' (El-Enbija, 88).'' (Adžaibul-Kur'an)

Pouzdaj se u Živoga koji ne umire

Pouzdaj se u Njega jer je to svojstvo koje Allah voli i kome vjernici trebaju težiti, i ono je ukras vjernika. Pouzdaj se u Njega kako bi te spasio iz nevolja i tegoba: ''Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti'' (El-Furkan, 58). Zašto se pouzdati u Njega? Zato što je sve mimo Njega mrtvo ili na putu da to postane, a jedino On ne umire. Pouzdati se u ono što će umrijeti znači pouzdati se u ono što, prije ili poslije, nestaje. Istinski se treba pouzdati jedino u Allaha. Zato, kada si u oskudici, iskušenju ili trenucima tjeskobe, opaši se riječima: ''Dovoljan mi je Allah, a divan je On Gospodar''.

Ebu Kudame pripovijeda: ''Neki je čovjek proučio ajet: 'Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti', pa se Sulejman el-Havvas okrenuo prema meni i rekao: 'O Ebu Kudame, treba li čovjeku da traži utočište igdje drugo osim u Allaha nakon ovog ajeta? Prvo nas je upoznao da je jedino On vječno živ, a da Njegova stvorenja umiru. Poslije toga nam je naredio da Mu ibadet činimo i rekao: 'Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna'. Tako mi Allaha, o Ebu Kudame, kada bi se čovjek istinski i čistog nijjeta pouzdao samo u Allaha, obraćali bi mu se i vladari i svi ostali ljudi. Kako da se onda pouzdamo u nekog drugog a imamo Onoga koji je bogat i hvale dostojan?!''' (Ibn Ebid-Dunja, ''Et-Tevekkul'')



17.03.2018.

Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret....

Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)


A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim)
 

Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja.

 

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)


Neke od koristi iskušenja:

• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,
• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,
• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),
• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,
• jačanje veze između roba i Gospodara,
• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,
• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,
• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.




Tri su vrste ljudi u iskušenjima:

PRVI: Lišeni i uskraćeni dobra; ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju sudbinu – kader.

DRUGI: Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.

TREĆI: Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti.


Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra: šta god da mu se desi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)


Od Allahove mudrosti je da vjernik doživljava iskušenja i nedaće, koje su mu ili iskup za počinjene grijehe još na ovom svijetu, ili povećanje deredža i mjesta na ahiretu; dok nevjernik i licemjer biva pošteđen i sačuvan na dunjaluku, ali zato mu se kazna odgađa do preseljenja na drugi svijet. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)


Iskušenja i nedaće mogu doći na razne načine: u porodici, imetku, djeci, vjeri, a najveće iskušenje za jednog Allahovog roba je iskušenje u vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnoga iskušenja u porodici, imetku, djeci, vjeri, pa se strpio računajući na nagradu, sačuvao lijepo mišljenje o svom Gospodaru, pomirio se i zadovoljio Njegovom odredbom, nastavio slijediti i sprovoditi Allahove propise ne kršeći Njegove granice, postajući tako istinski primjer na koji treba da se ugleda svako ko doživi kakvo iskušenje i nedaću.


Prilikom iskušenja, Allahov rob je dužan da postupi na sljedeći način:

1. da bude ubijeđen da je ono što ga je snašlo od Allaha i da se pouzda u Njega,

2. da ustraje u slijeđenju Allahovog zakona, ne kršeći Njegove propise; tako da se ne ljuti i ne srdi (zbog iskušenja ), niti da proklinje sudbinu,

3. da poduzme sve što je korisno i svrsishodno u cilju odbijanja nedaće,

4. da od Allaha zatraži oprost i pokaje se za učinjene grijehe.
Žalosno je da jedan dio muslimana čija je vjera oslabila, kada ih zadesi kakvo iskušenje i nedaća, srde se i ljute, proklinju sudbinu i prigovaraju svome Stvoritelju na Njegovoj odredbi, gubeći iz vida Njegovu mudrost u tome i obmanjujući se svojim dobrim djelima, pa tako upadaju u još gore iskušenje i čine veliki grijeh.


Ako Allahov rob u iskušenjima i nedaćama bude razmišljao na jedan drugi način, dajući im ljepši smisao i značenje, osjetit će u njima lahkoću, strpit će se i dati prednost lijepoj završnici na ovom svijetu, očekujući veliku nagradu i Allahovo obećanje, kao npr.:

1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;

2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, bit će mu lakše u njegovom;

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče'';

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;

6. Allah mu je na taj način omogućio činjenje veličanstvenih djela, poput istrajavanja u strpljivosti, nadanja u Allahovu milost i nagradu i iščekivanje pomoći i spasa; sve su to ibadeti – dobra djela kojima robujemo Allahu i približavamo Mu se;

7. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

8. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.
Pa ako Allahov rob bude ispunjen ovako lijepim i pozitivnim značenjima i razmišljanjem, njegovo iskušenje i nedaća pretvorit će se u blagodat, pružit će mu se prilika da se osami sa svojim Gospodarom, osjeti slasti robovanja i skrušenog obraćanja Njemu, učvrsti vezu sa Njim, poveća nadu u Njegovu milost, uljepša svoje mišljenje o Njemu Uzvišenom i uradi mnoga dobra djela koja se ne daju ni opisati.


Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

Neke od stvari i postupaka koje olakšavaju onome ko je u iskušenju i nedaći, umiruju tugu, stimulišu moral i volju, okrepljuju srce i daju mu snagu:

1. Dova: Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti. Zato je pri pomračenju Sunca i drugim prirodnim čudima i događajima naređeno da se klanja namaz, dovi, traži oprost i udjeljuje sadaka.''

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''

4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.'' (El-Isra', 82.)
5. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove: ''A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!''' (El-Bekare, 155-156)


''Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti' a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''

Ovo sve naravno ne znači da trebamo biti pesimista,nego uvijek optimista i rob se mora prepustiti saburu.Musliman treba uvijek nastojati poboljšati svoje stanje, a ako mu je nepravda nanesena, protiv toga se treba boriti u skladu sa Allahovim zadovoljstvom. No u slučajevima kada izbavljenje iz određene nedaće nije u našim rukama, onda se trebamo u potpunosti pouzdati u Gospodara i dovom Ga moliti da nam nevolju otkloni. A musliman treba uvijek biti optimističan, i imati na umu da je sa poteškoćom i olakšanje: Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je i last! (Al-Inširah: 5-6.).


Iskreni vjernik nikada neće zapasti u depresiju. Nikada neće biti tužan niti razočaran. On nikada nije na gubitku, jer kada ga zadesi iskušenje bude strpljiv i nada se Allahovoj nagradi pa doživi pobjedu u svakoj situaciji, a kada mu Milostivi podari Svoje blagodati, bude Mu zahvalan i svjestan da to nije njegovih ruku djelo pa mu Allah još više poveća blagodati.

To je naš cilj i naš put. Ponosni smo i sretni što smo pripadnici najodabranije vjere kojoj je zagarantovan džennet. Zadovoljni smo svime što nam naš Rabb odredi i više volimo da smo mazlumi, nego zalimi. Niti jedno dunjalučko iskušenje ne može nas odvratiti od pripadnosti časnom islamu i svako iskušenje nas samo više ojačava, jer znamo i vjerujemo da je ovaj dunjaluk samo put ka džennetu ili džehennemu.

 Zapamti,tvoje iskusenje je tvoja diploma za Ahiret...

Kako je Allah obecao , ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

pa zato stisni Allahov robe Zube...stisni i na svakom iskusenju se samo Allahu zahvali...svaki udar j tvoj ispit i tvoja ocijena za tvoju Ahiretsku Diplomu.

Lako je govoriti u blaogstanju elhamdulillah i hvala Allahu kao sto mnogi danas samo tad i govore hvala Bogu! A koliko se Allahu zahvali na iskusenju kada ti djete preseli u rukama /umre,kada ti djete boluje od zlocudnog Raka,kada te napuste tvoji voljeni,kada ti se uskrati nafaka,kada ostanes bez krova nad glavom,kada ostanes sam,kada te drugi slazu,kada obolis,kada ostanes bez posla,kada....kada...koliko tad kaze nas elhamdulillah hvala ti Allahu!


Mnogi misle da je iskusenje problem. Mi neznamo da je iskusenje samo blagodat od Gospodara i ciscenje nasih grijeha...ocijene za Ahiret.

Kada zelis da imas dobru buducnost,posao moras zagrijati stolicu od malih nocu,ucuti ,polagati ispite ,trpiti ponizenja kroz skolu da bi dosao do cilja ,fakulteta i onda dobrog posla a sve opet prolazno ...pretrpis mnogo sta da bi ocijene dobio dobre i imao sve to na Dunjaluku a sve nestane u trenu...

A Ahiret vjecan pa tako prolazimo mnogo sta,cistimo se elhamdulillah,kalimo kroz mnogo sta,jacamo...a sve uz Allahovu pomoc i milost jer nam zeli dobro...

Nemoj da te sejtan plasi i zavarava ,da nema kraja i da je sce crno...na svakom udaru zahvali se Allahu jer neznas cega te jedne kusnje sacuva od druge...

Budi saburli jer u tome je Spas.

Kur’an veliku pažnju poklanja saburu govoreći na puno mjesta o njemu i na različite načine, kao što je slučaj kada se sabur spominje uz namaz, a znamo da je namaz stub vjere. Kaže Uzvišeni: ''Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.'' (Prijevod značenja El-Bekare, 45-46)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "čistota je polovica imana, zahvala Allahu – puni vjerniku mjerilo njegovih djela, veličanje Allaha – puni sve izmeðu nebesa i Zemlje, namaz je svjetlost, sadaka je dokaz, sabur je sjaj, a Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi, ili je upropasti." (Muslim)

Sabur predstavlja veliki dar koji nam pomaže da dunjalučke poslove i nedaće lakše prebrodimo, a da time zaslužimo i Allahovu, dželle šanuhu, nagradu. Ukoliko se strpimo u nedaći i belaju, zasigurno će nam Allah, dželle šanuhu, pomoći da to lakše prebrodimo.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je jedna grupa ensarija tražila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, razne stvari, pa im je on dao, zatim su ponovo tražili, a on im opet dao što su tražili, dok im nije sve podijelio što je imao, a zatim im rekao: ''Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim. Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura." (Muttefekun alejhi)

Sabur je uvjet uspjeha, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. U tom smislu Uzvišeni kaže: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.” (Ali Imran, 200)

Isto tako oni koji su strpljivi bit će bez računa nagraðeni nagradom od svoga Gospodara. Kao što Uzvišeni kaže: “Reci: 'O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni." (Ez-Zumer, 10)

Strpljivost je blagodat koju Uzvišeni Allah daruje svojim iskrenim robovima, pa sve poteškoće koje im život donese, uz Allahovu pomoć, sa lahkoćom podnose. Muhammed sallallahu alejhi ve sellem  je rekao: „Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv. Nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura (strpljivosti)“

Na mnogo mjesta u Kur'anu, Allah dž.š. ukazuje ljudima da će strpljivi biti mnogostruko nagrađeni.U suri EL-Bekare, 155. i 156. ajet, Allah dž.š. kaže:

 راجعون وانااليه قالواانالله مصيبة اذااصابتهم الذين وبشرالصابرين

„Obraduj strpljive, one koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“.

U sljedećem ajetu Allah dž.š. ukazuju na nagradu strpljivim, pa kaže:

  المهتدون هم واولك ورحمة ربهم من صلوات عليهم اولئك

 „ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu“! 

 Strpljivost je znak jačine imana (vjere). Samo će oni koji su potpuno uvjereni da je Allah dž.š., Gospodar svega, da se na ovom svjetu ne događa ništa bez Njegove volje i znanja, strpljivo podnijeti sve što im se dogodi u životu i za tu strpljivost će biti nagrađeni bez računa.

 Allah dž.š. u suri Ez-Zumer, 10. ajet kaže: انّما يوفّى الصابرون اجرهم بغير حساب

„Zaista će samo oni koji budu strpljivi biti bez računa nagrađeni“.

Muhammed a.s. u hdisu kojeg prenosi Muslim je rekao: „Čudan je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija - a u takvom stanju nije niko osim vjernika; ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvaljuje Allahu što mu donosi korist, a ako ga zadesi kakvo zlo ili šteta, on se strpi i čvrsto drži, pa mu to donese nagradu kod Allaha“.







Stariji postovi

Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Kur'an je uputa za spas...

Kur'an je uputa za spas...





***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
669694

Powered by Blogger.ba