Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

"Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik".Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti." (El-Buhari)

16.07.2019.

Kur'an i Nauka ( Tajne vode u Kur'anu ) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an i Nauka  ( Tajne vode u Kur'anu ) !

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg pos*lanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

Tajne vode u Kur’anu

Kur’an spominje razlicite vrste vode i kategorizira ih prema stepenu cistoce. Kur’an identificira kisnicu kao cista voda, svjezu vodu iz rijeka i izvora koju pijemo oznacava slatkom vodom, a vodu koja sadrzi visok stepen slanosti oznacava gorkom vodom. U narednim redovima cemo uporediti ovu kur’ansku klasifikaciju voda s naucnim cinjenicama. Znacajno je spomenuti da samo jedna sicusna kap vode sadrzi pet hiljada miliona molekula! A sta je tek za silnim svjetskim morima?!

Cista voda

Kur’an govori o destiliranoj vodi. Allah, swt, kaze: “I On salje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba cistu vodu spustamo.” (xxv : 48)

Razmisljajuci o ovom ajetu, dolazimo do otkrica da upravo on upucuje na specifikaciju kojima naucnici danas oznacavaju destiliranu vodu. Oni su otkrili da voda koju mi pijemo sadrzi mnogo razlicitih cestica i organizama. Jedna casa vode za pice koju smatramo cistom sadrzi milione sicusnih organizama poput bakterija i virusa, kao i hemijske elemente, medju kojima zeljezo, bankar, aluminij, natrij, magnezij i kalcij a to su i organske materije, ugljenik, prasina i slicno. Sve to se nalazi u vodi koju mi zovemo cistom vodom.

Naucnici su utvrdili da se takva voda moze procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke ljucanja, akumuliranjem i kondenzovanjem vodene pare u koju se voda pretvara njenim hladjenjem. Kao rezultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri. Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilairane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenom procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke kljucanja, akumuliranjem i kondenzeovanjem vodene pare u koju se vode pretvara njenim hladjenjem. Kao razultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri? Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilirane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenim cesticama u zraku i prije nego dotakne tlo.

Moderna civilizacija je prouzrokovala ogromno zagadjenje. Spustanje kisnih kapi cisti atmosferu, jer kisnica, koja je destilirana voda, ima posebnu moc upuijanja razlicitih supstanci. Ona apsorbuje iz atmosfere sumpor i druge materije i minerale poput otrovnog olova, zbog cega postaje kisela. Za razliku od naseg doba, u davna vremena kisna voda je bila potpuno cista jer atmosfera nije bila zagadjena.

Kada kisa dospije na zemlju, filtrira se prelazeci vrlo komplikovan put kroz tlo i izmedju stijena, a tokom tog putovanja mijesa e s mineralima i solima koji se tu nalaze. Kao posljedica toga, nastaje alkalni ukus kisnice. Iz tih razloga nalazimo da izvorska voda, zapravo, ima ukus, dok je destilirana voda bez ukusa.

Kisna voda je zapravo destilirana voda, nastala kao rezultat isparavanja vode iz mora, njenog kondenzovanja u formi oblaka i spustanje na zemlju u obliku kise. Zbog toga je to istinski cista voda.

(Sunce Zemlji pruza masovno punjenje energijom u obliku solarne radijacije, posebno infracrvenog zracenja ili topline. To zagrijava tekucu vodu koja hlapi u nevidljivu vodenu paru, a onda se raspresuje u atmosferu. Otrpilike 22% Sunceve radijacije koja dospijeva na Zemlju zagrijeva okeane, mora, jezera i rijeke, mijenjajuci tekucu vodu u vodenu paru. Isprarava samo cista voda, a ostaju rastopljeni minerali, uglavnom u obliku soli u morima. Taj proces je zapravo destilacija (prociscavanje) vode pomocu Sunceve energije.)

Kisnica bolje otklanja necistoce nego obicna voda, te se upotrebljava kao dezinfekcijsko sredstvo. Slobodna je od virusa i bakterija i posjeduje veliko svojstvo apsorpcije metala, gasova i cestice prasine s kojima dolazi u kontakt, pa je zbog toga antiseptik i za atmosferu.

rijec “Tahara”, upotrijbljena u ovom ajetu, znaci odstranjenje prljavastine i necistoca i njihovo odsustvo. Nakon ovih razmatranih cinjenica, moze se reci da one potpuno odgovaraju onome sto je u Kur’anu receno za kisnu vodu: “I Mi s neba cistu vodu spustamo …” (xxv : 48)

Postoje novootkrivene odlike kisnice koje joj pripisuju naucnici, kao sto je sposobnost obnove celija u tijelu, u mnogo vecoj mjeri nego sto je posjeduje obicna voda. Potvrudje se, takodjer, da kisnica posjeduje vee kolicine energije, sto se pozitivno odrazava i na psihicko stanje ljudi. Nije cudo da Kur’an spominje upravo ove karakteristike kisnice, vrlo jasno, u sljedecem ajetu: “Kad je On ucinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kisu spustio da bi vas njome ocistio i da bi od vas sjetanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vasa jakim ucinio i njome korake ucvrstio.” (vIII : 11)

Svjeza, slatka voda

Uocljivo je da Kur’an pravi razliku medju rijecima “tahur” (cista) i “furat” (slatka) voda:

” … i Mi s neba cistu vodu spustamo … ”
(xxv : 48)

” … i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?” (lxxvi : 27)


voda koju pijemo iz rijeka, izvora i bunara je prihvatljivog slatkog okusa jer sadrzi odredjene kolicine materija poput zeljeza koji joj daju sladak ukus. Kisnica, destilirana voda, nema ukusa, ali kad dospije na zemlju, mijesa se sa mineralima i solima i dobija karakteristican ukus, te postaje “furatan”, slatka, voda prihvatljivog ukusa. Tako, kad KUr’an govori o vodi rijeka, vodi za pice, ne naziva je vise “cistom” vec “slatkom”.

Slana, gorka voda

Citajuci slijedeci ajet: “Ni voda mora nisu jednaka: jedno je slatko i svjeze - voda mu se lahko pije, a drugo je slako i gorko … ” (xxxv : 12)
primjecuje se da je Allah, swt, obje ove vrste vode opisao sa dvije osobine, za razliku od kisne vode koju je opisao samo jednom. Zasto? Iz prethodnog izlaganja smo vidjeli da kisnica nema ni ukusa ni mirisa, to je potpuno cista voda, i samo taj jedan atribut “cista” potpuno je opisuje. I za pitku vodu, koja je stalno u protoku, razmotrili smo zasto je Allah, swt, opisuje rijecima “svjeza” i “slatka”. I morska voda je opisana dvama atributima: “slana” i “gorka”.

Kur’an ne pripisuje osobinu slanosti kao atribut samo po sebi, nije receno samo “a druga je slana”", vec naprotiv, kaze se: a druga je slana i gorka. S naucnog stanovista, bilo bi besmisleno reci da morksa voda sadrzi so, jer i slatka voda sadrzi razlicite kolicine soli, i zbog toga je potrebno opisati nivo slanosti da bi se definisala slana, morska voda. I upravo je to ono sto je u Kur’anu.
Rijec “udzadz”, koja se pojavljuje u Kur’anu za opis slane vode, oznacava prelazenje granice, a to je ono sto nalazimo u morskoj vodi, prekomjerna kolicina soli. Zbog toga nam je jasno zasto je Allah, swt, slanu vodu opisao jos i gorkom.

Kur’an je prva knjiga koja otkriva dezinfekcijska svojstva kise, ili destilirane vode, i ova osobina nije spomenuta osim kad je u pitanju voda koja se spusta s neba. Kur’an tacno pravi razliku izmedju ciste, slatke i slane vode, i svaki termin stavlja na pravo mjesto.

Neka je slavljen Allah, svaka rijec u Njegovoj Knjizi besprijekorno je odgovorajuca. Pitanje koje se moze uputiti skepticima kada se u pitanju naucne kur’anske mu’dzize je: Ako je Kur’an proizvod ljudskog truda, da li bi bilo moguce praviti razlike izmedju gore razmatranih pojmova prije vise od cetrnaest stoljeca? Aevidentno je da Kur’an govori o ovim specificnostima mnogo stoljeca prije nego li su ih fizika i hemija uspjele dokazati. Kur’an je prva knjiga koja obznanjuje razlike izmedju razlicitih priroda vode, i to je kristalno jasno materijalni dokaz Uzvisenog Porijekla ove Knjige.

14.07.2019.

Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha ne bojite?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha ne bojite?

Allah Uzviseni kaze: “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji pa je Allah vasa srca objedinio i postali ste Allahovim ni’metom braca i bili ste na samoj ivici vatre pa vas je Allah izbavio iz nje, tako vam Allah objasnjava svoje dokaze kako bi ste bili na uputi.” (Ali Imran, 103)

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u Kur'anu: 'O vjernici! Klonite se mnogih sumnjičenja, doista, neka sumnjičenja su grijeh. I ne uhodite jedni druge ...' Tako da nije dozvoljeno muslimanu da uhodi svoga brata muslimana, tj. da istražuje njegove mahane i ono što mu je Uzvišeni Allah učinio skrivenim a tiče se njegovog brata muslimana „A Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'I ne uhodite jedni druge! Ne mrzite jedni druge! Ne okrećite se jedni od drugih! Već - o Allahovi robovi-budite braća.'“

Loš ahlak je odašiljanje lošeg signala svijetu oko sebe, uskraćivanje ljepote i dobrote svih tipova, kićenje ružnim svojstvima i udaljavanje od fadileta i vrijednosti! Loš i ružan ahlak se zna javljati u raznim kombinacijama, a mi ćemo za današnju hutbu spomenuti samo neke od njih:

1. Oholost (kibur) – je druga manifestacija lošeg ahlaka i ružnog ponašanja,
kada se čovjek oholi i uzdiže kako nad samim sobom i nad svojim nefsom tako i nad drugim ljudima, podcjenjujući mišljenja, riječi i rad ostalih, umišljajući da su njegove riječi, mišljenja ili stavovi nešto najispravnije i najtačnije što postoji na svijetu! Oholost je prvi grijeh koji je počinjen spram Allaha dž.š., i spram Njegovih stvorenja. Šejtan je postao šejtanom prvashodno zbog oholosti!
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: "Oholost i kibur su gori od širka! Oholoj osobi je ispod nivoa da se pokori Allahu dž.š., da Ga obožava i da Mu robuje, za razliku od mušrika koji će uz Allaha dž.š., obožavati još po nekoga!"
Džehennem je stanište prvashodno oholih osoba, kao što Allah dž.š., kaže: "Ulazite na vrata džehennemska, vkečno u njemu boraveći, a loše li je to staniše oholih!" (Gafir, el-Zumer, 72.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "U džennet neće ući onaj koji u svom srcu bude imao koliko trun kibura i oholosti!" (Muslim) – dok će u džennet ući osoba koja bude na šehadetu i tevhidu bez primjesa oholosti i kibura pa makar bio u pitanju zinalučar ili lopov!
Oholost i uzdizanje izaziva i čini da tom čovjeku bude zapečaćeno srce, kao što Allah dž.š., kaže: "Tako Allah pečati svako srce koje je oholo i koje se nad drugima uzdiže!" (Gafir, 35.) Oholost je poput bumeranga – najbrže se vraće i obija o glavu onima koji se time bave!


2. Osorost, krutost i žestina. često smo u prilici da nailazimo na osore i krute ljude, koji kada zbore koriste samo osore i grube riječi pune nekulture, bezobrazluka ali i žestine! često puta takvom zboru pridodadnu namršteno lice i tamno čehre, pošteðeni bilo kakve blagosti, osmijeha i lijepog čehreta. Uskraćeni su nasmijanosti i vedrine lica, a na ostale ljude gledaju s visine, sa prezirom i podozrenjem.
Allah dž.š., je rekao:"(O, Muhammede) da si bio grub i osora srca razbježali bi se od tebe!" (Alu Imran, 159.)
Ako je ovaj stepen upozorenja važio za Allahovog Poslanika s.a.w.s., u radu i da'awetu sa svojim ashabima, i da je on - kao Božiji Poslanik - bio osor i grub, od njega bi bježali ashabi – pa šta bi tek trebalo reći za ostale tj. šta reći za onoga koji nije na stepenu Božijeg Poslanika a ponaša se oholo, osoro i grubo i to prema ljudima koji nisu na stepenu ashaba!
Nakon spomena ovog detalja ćemo shvatiti zašto mnogo ljudi bježi od dina i od praktikovanja islama! Razlog njihovom bježanju od islama možda je i naša osorost i grubost i nekulturno ponašanje koje je od nas kao džematlija više zapaženije i uočljivije nego li kod drugih.

3. Ophodjenje prema ljudima sa dva lica – a ovakvih je stvarno mnogo. Koliko je onih koji kada se naðu u društvu sa nekim ljudima prema njima su dobri, vole ih i poštuju i sa njima se slažu, i sa osmjehom na licu ih dočekuju ali što se prvo obrnu od njih isuču svoje jezike prema njima, psujući ih i grdeći, otkrivajući svoje pravo lice! Ovo je jedno od najružnijih svojstava i kod koga se ono naðe taj čovjek je jedan od najgorih ljudi!
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Naći ćete da su najgori ljudi dvoličnjaci, koji jednima dolaze sa jednim licem a drugima sa drugim!" (Buhari, br.3304.)
Ammar r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko bude dvoličnjak na dunjaluku na Sudnjemu Danu imaće u ustima dva jezika od vatre!" (Darimi, br.2764.)
Imam Ebul-'Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: "Dvoličnjaštvo se može podijeliti na dvoje, na ono koje je pokuðeno i na ono koje je pohvaljeno. Pokuðeno dvoličnjaštvo je ono ponašanje kada čovjek hvali i podržava nekog čovjeka onda kada je u njegovom prisustvu a kada se naðe kod drugog čovjeka kudi ga, grdi ga i protiv njega je, a pohvaljeno je ono ponašanje kada čovjek svakome čovjeku ili skupini priča o dobru svakoga od njih, a traži ispriku i opravdanje svakome od njih. Ljudima će prenositi lijepe i ispravne stvari, a ružne i neispravne stvari će pokušavati da prekrije i da o njima javno ne zbori." (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/145.)

4. Okretanje ledja i napuštanje jednih druge. Primjetićemo da su današnji muslimani spremni veoma brzo okrenuti leða drugome muslimanu zbog obične stvari oko koje se raziðu a kamo li ako se ne slože oko nečeg težeg, zbog čega su u stanju porušiti i ljubav i bratstvo i rodbinsku vezu!
Ali, ima jedan zanimljiv detalj. Obično su oni koji su brzi na okretanju svojih leða prema muslimanima i kidanju veza sa njima vrlo brzi i hitri u uspostavljanju veza sa nemuslimanima i nevjernicima, i sa njima može i da se nasmije i da muhabbeti i da posluje i da trguje i da bude dobar komšija itd., a sa muslimanom ne može ni da se nasmije, ni da šta prozbori, niti da muhabbeti, niti da sa njim posluje, niti da sa njim trguje, niti da mu bude dobar komšija itd.!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Nemojte bojkotovati jedni druge, i nemojte okrećati leða jedni drugima, i nemojte se mrzjeti, i nemojte jedni drugima zavidjeti! Budite, o Allahovi robovi, braća! Muslimanu nije dozvoljeno da više od tri dana ne govori sa svojim bratom muslimanom!" (Sunen Tirmizi, br.1935.)

5. Nabijanje na nos, svakog dobra kojeg smo učinili, drugome. Ima ljudi koji kada dadnu ili se za vas kod nekoga zauzmu ili vas u nečemu nasavjetuju ili vam kakvo dobro učine – kasnije proprate to svoje dobro djelo sa spočitavanjem, ezijjetom, vrijeðanjem i stalnim ukazivanjem na onoga koji mu je dobro učinio. Ovo je takoðer još jedno ružno svojstvo koje ne priliči osobama s lijepim ahlakom.
Allah dž.š., kaže: "O vjernici, ne kvarite svoje sadake prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put." (el-Bekara, 264.)
Ovaj ajet nam ukazuje na to da su dobra djela koja radimo podložna propadanju i kvarenju, i to samo zbog jedne riječi ili jednog postupka što znači da pored činjenja dobrih djela moramo biti angažovani i na polju očuvanja već učinjenih i stečenih dobrih djela kako nam ne bi propala. Tako se ponašamo u dunjalučim pitanjima, pa se tako moramo ponašati i u ahiretskim pitanjima!
Prigovorima svojim si pokvario dobra djela svoja
Nije častan čovjek onaj koji se u prigovarače svrsta!


6. Loše ophodjenje prema svojoj familiji. Naći ćemo ljude koji se prema običnom svijetu ophode kulturno, lijepo i blago, meðu njima je nasmijan, sav je u bontonu, pazi šta zbori i bira svoje riječi – ali kad se vrati svojoj kući situacija se mjenja, nestaje njegove dobrote i ljubaznosti a do izražaja dolazi njegova osorost, grubost i prostakluk. Postaje pravim lavom spram svoje jadne i slabašne majke ili žene, ponašajući se prema njima bez ikakvog bontona i edeba. Izgovara oštre i bolne riječi, i njih krivi za sve. Za svaku sitnicu skače im za vrat, a ženi svojoj prijeti razvodom za bilo šta što se desi. Neko je u stanju trošiti stotine na kocku i kafane, a ako mu žena potraži što god novca da se kupi nešto namah je prekine sa "nema" ili "ne može"! – a da se kocka i da se pije "ima i može"!?
Ovo je takoðer jedna od velikih grešaka i ružnih svojstava. Tvoja familija je najzaslužnija i najpreča da se prema njima lijepo ponašaš i da prema njima svoj lijepi ahlak ispoljiš. Tvoja familija je sa tobom danju i noću, u tajnosti i na javi. Ako ti se desi nešto isto kao da se i njima desilo.
Ako te usreći nešto isto kao da je i njih usrećilo! Ako ti zažališ za nečim i njima je žao. Stoga, neka i tvoje ponašanje spram tvoje familije bude lijepo, a najbolji su oni koji su najbolji prema svojim familijama!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Najsavršenijeg imana su oni koji su najljepšeg ahlaka, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama!" (Sunen Tirmizi, br.1162.)
Na drugoj strani imamo i žena koje se ružno odnose prema svojim muževima, kojima ne daju hakka i prava kojeg im je Allah dž.š., uagarantovao i dao. Ima žena koje se sa svojim muževima ophode kao sa zadnjim jadnicima na zemaljskoj kugli, koje se deru i viču na njih, koje ih svakog dana opterećuju sa novim izdacima, trošeći pare na luksuziranja i nepotrebne stvari. Da je pitaš: kako je - začuo bi prave žalopojke i kukanja, dobro muževljevo zaboravljaju a sve mu loše pamte i spominju. Ne sviða joj se ništa što joj muž radi i danonoćno ga odbija od njegovih roditelja i rodbine i komšiluka.

7. Nepridavanje pažnje haku i pravu naših prijatelja i drugova. U ovo će spadati slabo ili nikako interesovanje za njihovu situaciju ili hal, njihovo neposjećivanje i neobilaženje, ne pridavanje pažnje njihovim redovima kako žalosnim tako i veselim poput smrtova, raðanja, vjenčanja, bajrama itd.. U ovo će spadati i nekontaktiranje istih putem telefona ili pisma ili emaila, kao i svaka vrsta ne obnavljanja te prijateljske ljubavi i poštivanja. Neki prijateljuju s ljudima samo dok imaju i dok im je lijepo a ako zapadnu muka i teškoća i budu u potrebi za nekom pomoći zaborave ih, i ne izlaze im u susret i odmah bacaju niz vodu dugogodišnje prijateljstvo koje su imali. Neki ljudi čim se domognu novca, pozicija ili ugleda odmah zaborave na svoje stare prijatelje ili se prave da su ih zaboravili – što sve odreda ne smije biti ahlak jednog muslimana!

8. Imanje lošeg mišljenja spram drugih. Ovo je još jedno svojstvo lošeg ahlaka koje uraða plodovima zavisti, kvari ljubav, kida veze i izaziva brigu i tugu. Zbog svega ovoga je Allah dž.š., rekao: "O vjernici, klonite se brojnih sumnjičenja, neke od njih su zaista grijeh!" (el-Hudžurat, 21.)
Imam el-Gazali rhm., kaže: "Razlog ove zabrane jeste to što tajne srca ne poznaje niko izuzev Poznavaoca Nevidljivog i Gajba – Allaha dž.š., pa stoga čovjek nema pravo da misli o drugom čovjeku zlo izuzev ako nam se potpuno jesno i nedvosmisleno razotkrije nečiji postupak koji nije podložan drugačijem shvaćanju. Tek tada nemaš kud nego li da vjeruješ shodno onome što si saznao i čemu si lično svjedok bio. A što se tiče onoga čemu nisi prisustvovao, i što nisi svojim okom i svojim uhom propratio, a u srce ti doðe sumnja znaj da je to od šejtana, što ti on ubacuje u srce, što odmah moraš poreći i zanijekati jer je šejtan najgriješniji griješnik, a Allah dž.š., je rekao: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete." (el-Hudžurat, 6.) Nakon svega nije ti dozvoljeno da vjeruješ šejtanu niti da se povodiš za njegovim željama!" (Pogledaj: Ihja'u 'Ulumid-din, 3/150.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer su sumnje najveće laži!" (Muttefekun 'alejh)
Ima ljudi koji su stalno skeptični i lošeg mišljenja prema ostalima. Misli da je svaki glas uperen protivu njih, i da je sve što se dešava zbog njega i nekog njegovog interesa. Po njemu ljudi nemaju druge brige osim njega. Svi su se ljudi urotili protiv njega, i svi samo njega čekaju u klopku. Kada vidi dvojicu da pričaju odmah pomisli da pričaju o njemu. Ako čuje neku javnu kritiku odmah pomisli da je upućena njemu. Ako se negdje napravi veselje a on ne bude pozvan odmah pomisli na to da neće gazda da ga pozove a ne pada mu napamet da je možda zaboravio ili je nešto drugo bilo u pitanju. Ako vidi da neko hodi uz njega odmah pomisli da ga taj uhodi i špijunira. Ako mu neko priðe da razgovara s njim ili ga časti nečim odmah pomisli da je uradio to zbog toga što mu treba da mu se nešto završi a ne što mu je stalo do njega, itd..

Musliman se mora utjecati Allahu dž.š., od ove bolesti i od ovih šejtanskih vesvesa, smjerno koračajući Allahovim putem, imajući lijepo mišljenje o svojoj braći muslimanima, tumačeći njihove riječi i postupke na najljepši mogući način, tražeći im 70 isprika i opravdanja prije nego li zasnujemo loše mišljenje protivu njih, i prije nego li zapadnemo u grijehe i tame sumnji i sumnjičenja.

9. Ogovaranje i gibet je još jedno od kapitalnih ružnih svojstava, za koje je Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Kada sam bio uzdignut na Mi'iradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od bakra, kojima su grebali svoja lica i svoje prsi. Upitao sam: Ko su ovi ljudi, Džibrile? Reče: Ovo su oni koji su na dunjaluku jeli ljudska mesa i dirali im u čast!" (Sunen Ebi Davud, br.4878.)
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Ka'ab b. Malik r.a., je rekao: "Gibet uništava dobra djela!" (el-Samt, br.188.)
Katade rhm., kaže: "Trećina kaburskih iskušenja i kazni je zbog gibeta!" (el-Samt, br.189.)
Hasan el-Basri rhm., je rekao: "Strogo se čuvajte ogovaranja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša gibet je gori za dobra djela nego li što je vatra za drva!" (el-Samt, br.300.)

Nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 3.) Svaki musliman je kod Allaha zaštićen i ima svoju vrijednost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nestanak dunjaluka lakši je Allahu od prolijevanja krvi muslimana." Šerijat je došao sa smjernicama, bontonom, zakonima i propisima koji štite i čuvaju sve ono što je sveto. Ti zakoni i propisi štite muslimana i od najmanjeg uznemiravanja, pa čak i njegove emocije i osjećanje. Islam je utemeljio princip bratstva, koji zahtijeva da se prema bratu po vjeri čini dobročinstvo i da ga ne uznemi¬ravamo na bilo koji način. Uzvišeni Allah rekao je: Samo su pravi vjernici braća. (El-Hudžurat, 10.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu.
Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim) Skrnaviti ovu svetost i nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha. Zločin i grijeh su još veći ako se uznemiravaju Allahovi odabrani i čestiti robovi. U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)
U uznemiravanje muslimana spada i to da ih uznemiravamo po putevima, na javnim mjestima, tako što ćemo bez ikakvog poštovanja i obzira bacati i ostavljati otpatke. Islam zabranjuje da se uznemirava i onaj ko živi pod zaštitom islamske države, a kamoli da se uznemirava vjernik - musliman. Ono što najviše uznemirava muslimana jeste psovanje, grdnja, ogovaranje, prenoše¬nje tuđih riječi i kaljanje časti. Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)


Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)

Trebamo li sakriti mahanu brata muslimana?

Društvo kojim vlada čistoća je ono društvo kojim kruže samo lijepe i čedne vijesti i lijepe priče, dok oni koji rade određene grijehe, skriveno i u tajnosti, ostaju u tom stanju prikriveni Allahovim dž.š., zastorom sve dok ne dođu tewbe i dok se ne pokaju, a i vjernici se prema takvome na isti način ophode kako se ne bi upustio u javno praktikovanje grijeha ili kako ne bi istrajavao na njemu te kako vjernici ne bi bili pomoćnici šejtanovi u borbi protivu tog čovjeka!

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je negodovao onima koji svoj prljavi veš iznose u javnost, pa kaže: "čitavom mom ummetu će biti oprošteno izuzev mudžahirima hvalisavim griješnicima! Mudžahera je kada neki čovjek uradi neko ružno djelo noću pa onda osvane ujutro a Allah dž.š., mu je već prikrio to djelo, pa počne govoriti: O ti i ti! Jučer sam radio to i to! Proveo je noć pod Allahovom dž.š., skritosti, a jutro provodi skidajući sa sebe Allahov dž.š., pokrivač!" (Buhari, br.6069.)

Ovo je bila opomena onima koji sami sebe brukaju, ali naznačujemo da se stvar ne završava ovdje! Muslimanu je zabranjeno da bruka drugog muslimana i to riječima Allaha dž.š., koji kaže: "One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate." (Nur, 19.)

U Džessasovom "Ahkamul-Kur'an"-u, (5/163), stoji slijedeće: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) – Allah dž.š., je ovim ajetom obznanio to da je obaveza imati lijepo mišljenje o vjernicima/mu'minima, i da im se mora željeti hajr i dobro, prijeteći se onima koji žele otkrivati bestidnosti, iznositi potvore, i pogrdno pričati o vjernicima, okarakterisavajući takav postupak kao veliki grijeh, koji je zaslužan kazne. Sve ovo nam ukazuje na to da naša srca moraju biti u selametu kada su vjernici u pitanju, što je slučaj i sa ostalim djelovima tjela, i sa jezikom kada je u pitanju nanošenje zla njima!“

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mu'min je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji je hidžru učinio od onoga što je Allah dž.š., zabranio!" (Sahihul-Buhari)

Od Ebu Šurejha r.a., se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije vjernik osoba od čijeg zla nije siguran njegov komšija!" (Sahihul-Buhari)

Od Abdullaha b. Omera r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koga veseli to da bude udaljen od vatre, i da udje u džennet  kada mu doðe smrtni čas neka posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, i da želi ljudima ono što želi samom sebi!" (Muslim)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!" (Muttefekun 'alejh)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "...ko proturi i razglasi neku riječ, po pitanju čovjeka-muslimana, koji je od nje čist, želeći ga njome uniziti na dunjaluku – Allah dž.š., ima pravo baciti ga zbog nje u vatru – pa, potvrdjujući sve navedeno, prouči ajet iz Allahove dž.š., knjige: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) (Pogledaj: El-Džami' el-Sagir ve zijadetuhu, br. 5044.; Medžme'ul-Zeva'id, br.7040.; Fejdul-Kadir, br. 2966.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Šejh Šu'ajb el-Arna'ut kaže da je ovaj hadis: Sahih ligajrihi, a ovaj lanac - hasen. Pogledaj: Medžme'uz-Zeva'id, 8/164., br.13093.)

Dakle, oni koji uživaju u tudjim grijesima, iznoseći ih u javnost, vješto prikrivajući svoje grijehe koje kriju kao zmija noge – neka se pripaze i na ovom i na onom svijetu od kazne koju Allah dž.š., obećava za takvo postupanje.

Nasuprot ovome, Allah dž.š., obećava veliku nagradu onima koji prikrivaju mahane svoje braće muslimana, i to nagradu tipa da će takvim osobama biti prikrivene mahane i na ovom i na budućem svijetu, kao što je potvrðeno u sahih hadisu: "Ko prikrije mahanu jednog muslimana, Alah će prikriti njegovu mahanu na ovome i na budućem svijetu!" (Muslim)
Ovo ne znači to da čovjek neće nikako savjetovati ili upozoravati onoga koji čini izvjesne grijehe. Nasuprot, umjesto što ćemo ogovarati toga čovjeka bolje bi nam bilo da s njime popričamo i da ga nasihatimo možda naša iskrenost bude utjecala na njega, ali ako se dotična osoba počne hvalisati grijesima ili javno ih činiti onda je dozvoljeno na takvoga i javno upozoravati!

Najpreče ja da čovjek ne iznosi svoje mahane i svoje grijehe u javnost koje mu je Allah dž.š., već skrio. Neka čovjek bude svjestan toga da ga je Allah dž.š., počastio time što ga je sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah dž.š., će se, na Sudnjemu Danu, približiti vjerniku kojeg je skrivao i čuvao, pa će mu reći: Sjećaš li se ovog grijeha? A sjećaš li se onog grijeha? Pa će čovjek odgovarati: Da, Gospodaru, sjećam se – pa će Allah dž.š., nakon što upozna Svog roba sa svim njegovim grijesima i primjeti da je čovjek pred kolapsom, reći: Prikrio sam ti ove grijehe na dunjaluku, i opraštam ti ih danas, pa će čovjeku biti uručena knjiga dobrih djela...!" (Buhari, br.2309.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Neće Allah dž.š., pokriti grijehe nekom čovjeku na dunjaluku, a da mu ih neće oprostiti na ahiretu!" (Ahmed, br.25164.)

Dakle, neka svako koga je Allah dž.š., prirkrio i sačuvao bruke činjenja grijeha neka čuva sam sebe i neka se ne bruka!
Počast koju jedan musliman uživa kod Allaha dž.š., jeste ta da ga Allah dž.š., čuva od drugih ljudi i sveti se u njegovo ime.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

Dakle, dragi brate, prikrivaj mahane muslimana jer nisi u stanju s Allahom dž.š., se boriti, sa onim koji je u stanju vršiti uvidjaj nad tvojim grijesima i nad tvojim mahanama, i koji je u stanju obrukati te pred drugima u onome što ti drugi ljudi ne znaju. Ustegni svoj jezik od ostalog svijeta, zahuzdaj ga i ne kopaj njime kao ralom po tuðim grijesima.

Možemo primjetiti da ima bolesnih duša koje se liječe samo slušanjem toga šta ostali ljude rade, istražujući im grijehe i mahane, otpočinjući svoje posjetke i sijela i svoje sjednice sa razmatranjem takvih slučajeva. "Allah dž.š., voli stid i pokrivanje mahana", (Ahmed, 4/224.) - što znači da je osoba koja se bavi brukanjem drugih ljudi i govorom o njihovim grijesima osoba koja je bezobrazna, i ona koja je strgala sa sebe svu odjeću stida i srama!

Čuvajući ljude od našeg izvršavanja uvidjaja nad njihovim grijesima dajemo ljudima nove šanse za lijep život i lijep svršetak. Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko primjeti kakvu mahanu ili grijeh pa ga prikrije biće poput čovjeka koji naiðe na živu zakopanu djevojčicu pa je spasi i u život povrati!" (Ebu Davud, br.4870.)

Ovaj hadis nam ukazuje na to da je brukanje ljudi poput njihovog ubijanja a da je prikrivanje ljudi njihovo ostavljanje u životu!

Kada je u pitanju čast jednog muslimana, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je nije želio štetiti pa makar bio i veliki grijeh u pitanju. Enes b. Malik r.a., kaže: Bio sam kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada mu doðe jedan čovjek koji reče: O Allahov Poslaniče, počinio sam veliki grijeh – kazni me! Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je čuo i ne htjede ga ništa pitati o tome. Nastupio je vakat za namaz i taj čovjek klanjaše sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, i kada završiše sa namzom onaj čovjek priðe Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i opet mu reče: Počinio sam veliki grijeh Allahov Poslaniče, pa sprovedi nadamnom Allahovu Knjigu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Zar nisi malo prije klanjao s nama? Reče: Da. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Allah ti je oprosti grijeh tj. kaznu!" (Buhari, br.6437.)

Razmisli Allahov robe :

1. Onaj koji tajno radi neki grijeh neka zna da je Allah dž.š., Taj koji ga je skrio i prikrio.

2. Iznošenje mahana i grijeha u javnost je ružno djelo pa makar se radilo i o nama samima.

3. Nije sporno da nekog čovjeka prikrivamo i da ga lično savjetujemo i nasihatimo.

4. Otkrivanje tuðih mahana vodi otkrivanju ličnih mahan.

5. Uživanje u slušanju i kopanju tuðih mahana je znak bolesti nečijega srca.

6. Prikrivati tuđe grijehe je obaveza pa makar se radilo i o velikim grijesima!

"Allahu moj ,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"Allahumme Amin

Allahu moj ti si moj Gospodar i nema drugog Boga osim tebe i ti se stvorio i ja sam tvoj rob,ja sam pod ugovotom sa tobom i obecanje nisam ga ispunio,priznajem tvoje blagodati koje si mi dao i priznajem grijeh svoj pa mi oprosti a niko drugi ne OPRASTA OSIM TEBE. Allahumme AMIN

10.07.2019.

Sabur ili strpljenje na putu iskusenja...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sabur-strpljenje na putu iskusenja...

 

Hvala Allahu subhanehu ve te’ala, Gospodaru svjetova, na svim blagodatima, na strpljivosti kojom daruje Svoje odabrane robove, pa su strpljivi u teškoćama i zahvalni na dobrotama.

Draga moja braco i postovane moje sestre ne zabboravi te ,da naše vrijeme u kojem živimo je puno iskušenja. Svaki dan nas prate razni događaji u kojima doživljavamo određene neugodnosti: na poslu,na ulici, u porodici-sa hanumom,muzem a ponajvise sa djecom, na putu i cak sa bolestima smo malte ne danas svi na neki nacin iskusani. Svaki dan smo izloženi određenim vidovima stresa, na kojima se pokazuje koliko smo strpljivi i izdržljivi. Strpljivost i izdržljivost je jedna od najvećih Allahovih blagodati kojima dariva one Svoje robove koje voli.  U suri El-Bekare, 153. ajet, Allah dž.š. kaže:„O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i namazu. Allah je doista na strani strpljivih“.

Allah subhanehu ve te’ala ,u ovom ajetu, kao uslov za pomoć, daje prednost strpljivom podnošenju nevolja koje nas snađu nad namazom, jer samo oni koji su strpljivi ne gube nadu u Allahovu pomoć. Nestrpljivi često navlače na sebe nevolju i okrivljuju Allaha subhanehu ve te’ala, govoreći: „Šta mi Bog dade, čime sam ovo zaslužio“, pri tome razmišljajući, „ja nisam zaslužio ili zaslužila ovakva iskušenja, radim dobra djela, klanjam, postim i ne zaslužujem da mi Allah daje ovakva iskušenja. To je nepravda“. Pri svemu ovome nestrpljivi zaboravljaju da su najteža iskušenja imali Allahovi najbolji robovi, poslanici, i da su iskušenja veća kod većih vjernika, kod onih koje Allah subhanehu ve te’ala, voli.


A cemu iskusenja a cemu sabur-strpljivost ?


Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)


A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim) Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.''
(Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

 

Za svaku nedaću koja zadesi čovjeka, Allah, dželle šanuhu, dao je i lijek, vrlo jednostavan i vrlo važan – SABUR, STRPLJIVOST. Saburom treba da se naoruža svaki vjernik, a posebno onaj koji želi druge ljudi pozivati u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru.


Definicija sabura

Jezički, riječ sabur označava strpljivost, izdržljivost, ustrajnost, samosavladavanje, suzdržljivost...

Terminološku definiciju za sabur dao je imam Ibn Kajjim pa kaže: ''Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.'' (Medaridžu-salikin, 2/115)

Isto tako možemo reći da je sabur izvršavanje Allahovih naredbi, klonjenje zabranjenih stvari i strpljenje na onome što nas zadesi (kaderu).


Vrijednost i važnost sabura

Allah, dželle šanuhu, stvorio je ljude da Mu ibadet čine, ali ni jednog nije ostavio a da ga nije iskušao raznim iskušenjima. Naravno, najviše su bili iskušavani poslanici, a zatim oni koji su poslije njih sa najvećim imanom. Sva iskušenja mogu biti dvojaka: u vjeri i u ovodunjalučkim stvarima. Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proðe čvršći i jači, onda takvo iskušenje donosi štetu.
Ni u kom slučaju ne može biti da je ostao na “nuli”. O iskušenjima Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi kaže: “Misle li ljudi da će biti na miru ostavljeni ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, a da u iskušenje neće biti dovedeni? A doista smo Mi u iskušenje dovodili i one prije njih, pa je Allah, uistinu, ukazao na one koji istinu govore i na one koji lažu.” (Prijevod značenja Ankebut, 2-3) Isto tako Uzvišeni kaže: “Mi ćemo vas, uistinu, na kušnju stavljati sa malo straha i glaðu i gubitkom u imecima, životima i ljetini.” (Prijevod značenja El-Bekare, 155)

Znači, ne smijemo žaliti za time što smo iskušani, i što smo na belaju. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.” (Buharija)

Sve rečeno navodi nas na pomisao koliki značaj ima sabur u životu jednog muslimana?

Kur’an veliku pažnju poklanja saburu govoreći na puno mjesta o njemu i na različite načine, kao što je slučaj kada se sabur spominje uz namaz, a znamo da je namaz stub vjere. Kaže Uzvišeni: ''Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.'' (Prijevod značenja El-Bekare, 45-46)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "čistota je polovica imana, zahvala Allahu – puni vjerniku mjerilo njegovih djela, veličanje Allaha – puni sve izmeðu nebesa i Zemlje, namaz je svjetlost, sadaka je dokaz, sabur je sjaj, a Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi, ili je upropasti." (Muslim)

Sabur predstavlja veliki dar koji nam pomaže da dunjalučke poslove i nedaće lakše prebrodimo, a da time zaslužimo i Allahovu, dželle šanuhu, nagradu. Ukoliko se strpimo u nedaći i belaju, zasigurno će nam Allah, dželle šanuhu, pomoći da to lakše prebrodimo.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je jedna grupa ensarija tražila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, razne stvari, pa im je on dao, zatim su ponovo tražili, a on im opet dao što su tražili, dok im nije sve podijelio što je imao, a zatim im rekao: ''Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim. Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura." (Muttefekun alejhi)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Allah kaže: 'Nema druge nagrade za Mog roba mu'mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovome svijetu, pa se on strpi na tom gubitku, osim Dženneta.'"  (Buharija)

Sabur ustvari jeste razlogom oprosta naših grijeha, a to se dešava na taj način što strpljivo podnesemo ono što nas zadesi.

Ebu Seid i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Muslimana ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah ne oprosti dio njegovih grijeha." (Muttefekun alejhi)

Sabur je uvjet uspjeha, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. U tom smislu Uzvišeni kaže: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.” (Ali Imran, 200)

Isto tako oni koji su strpljivi bit će bez računa nagraðeni nagradom od svoga Gospodara. Kao što Uzvišeni kaže: “Reci: 'O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni." (Ez-Zumer, 10)

Strpljivost je blagodat koju Uzvišeni Allah daruje svojim iskrenim robovima, pa sve poteškoće koje im život donese, uz Allahovu pomoć, sa lahkoćom podnose. Muhammed sallallahu alejhi ve sellem  je rekao: „Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv. Nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura (strpljivosti)“

Na mnogo mjesta u Kur'anu, Allah dž.š. ukazuje ljudima da će strpljivi biti mnogostruko nagrađeni.U suri EL-Bekare, 155. i 156. ajet, Allah dž.š. kaže:

 راجعون وانااليه قالواانالله مصيبة اذااصابتهم الذين وبشرالصابرين

„Obraduj strpljive, one koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“.

U sljedećem ajetu Allah dž.š. ukazuju na nagradu strpljivim, pa kaže:

  المهتدون هم واولك ورحمة ربهم من صلوات عليهم اولئك

 „ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu“! 

 Strpljivost je znak jačine imana (vjere). Samo će oni koji su potpuno uvjereni da je Allah dž.š., Gospodar svega, da se na ovom svjetu ne događa ništa bez Njegove volje i znanja, strpljivo podnijeti sve što im se dogodi u životu i za tu strpljivost će biti nagrađeni bez računa.

 Allah dž.š. u suri Ez-Zumer, 10. ajet kaže: انّما يوفّى الصابرون اجرهم بغير حساب

„Zaista će samo oni koji budu strpljivi biti bez računa nagrađeni“.

Muhammed a.s. u hdisu kojeg prenosi Muslim je rekao: „Čudan je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija - a u takvom stanju nije niko osim vjernika; ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvaljuje Allahu što mu donosi korist, a ako ga zadesi kakvo zlo ili šteta, on se strpi i čvrsto drži, pa mu to donese nagradu kod Allaha“.

U suri El-Asr, Allah dž.š. kaže: „Tako mi vremena, zaista je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje“.

Ahmed prenosi hadis od Ebu Hurejre, u kojem Poslanik kaže: „Tri su stvari sušta istina: ako se čovjek kome je nepravda učinjena strpi u ime Allaha, On će ga uzvisiti i pomoći mu, ako čovjek otvori vrata darežljivosti, želeći pomoći rodbini, Allah će ga obogatiti i ako čovjek počne prositi i tražiti od ljudi, Allah će mu imetak umanjivati“.

Strpljivost za iman je isto što i glava za tijelo. Strpljivost je u svakom slučaju korisna za čovjeka, ali je i nešto najteže čovjeku. Koliko smo se puta uvjerili u to? Koliko smo se puta strpili, pa nam je bilo dobro, a koliko smo se puta pokajali zbog žurbe i brzog reagovanja. Saburiti može samo onaj ko je zaslužio Allahovu blizinu i Allahovu Milost.

Mnogi se od nas pitaju, zašto čovjek mora prolaziti kroz poteškoće. Zašto često vjernike snađe teška situacija? Kako razumjeti Allahovu mudrost u pitanju iskušenja kroz koja vjernik prolazi?


Evo jednog primjera za razmišljanje!

Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir, nekoliko sati muči, da se izvuče kroz malehni otvor na čahuri. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je makaze i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao slabo tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, to se nije dogodilo! Leptir je ostao puzeći okolo sa slabim tijelom i nerazvijenim  krilima. Nikada nije poletio. Čovjek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čahure, osmislio Allah  kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti. Ponekad su teškoće upravo ono što trebamo u životu....Kad bi nas Allah oslobodio svih prepreka osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti.
Ako tražimo snagu....  možda nam Allah da poteškoće koje će nas ojačati. Ako tražimo  mudrost...  možda nam Allah da  probleme koje će trebati  riješiti. Ako tražimo  ljubav... možda nam Allah  da  ljude kojima trebamo  pomoći. Ako nešto tražimo možda ćemo kroz strpljivost zaslužiti da dobijemo. Možda nećemo dobiti ništa od onog što smo tražili... ali ćemo dobiti sve što nam bude trebalo. „Strpljen, spašen“! „Saburom je džennet pokriven“!

Završićemo  dovom, Allahu Milostivi, ne prepusti nas nama samima ni jedan tren! Učini naša srca iskrenim! Naša iskušenja podnošljivim. Dozvoli da iz njih izlazimo bolji, jači i Tebi bliži! Učini nas od onih koji su strpljivi i na svemu Tebi zahvalni! Spasi nas od iskušenja koja ne možemo podnijeti! Sačuvaj nas od vatre i uvedi nas u Dzennet Firdevs bez polaganja racuna i bez predhodne kazne u kaburu i Dzehennemu! Allahumme Amin!

07.07.2019.

"Ne tuguj“ (La Tahzen) jer Allah subhanehu ve te'ala je s nama!


Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 “Ne tuguj“ (La Tahzen) jer Allah subhanehu ve te'ala  je s nama!

Ne tuguj, nego Allahu subhanehu ve te'ala uputi iskrenu dovu, u nevolji i blagostanju, tajno i javno. Od Njega traži pomoć u nevoljama jer je On taj koji davljeniku pruža slamku spasa, upućuje zalutalog, olakšava iskušenje, pomaže obespravljenom, liječi bolesnog i odagnava nevolje.

Ne tuguj kada znaš da je Allah s tobom, jer uz poteškoću dolazi i olakšanje, s tegobom ide i rahatluk, poslije tuge dolazi radost, poslije straha sigurnost, a brigu smjenjuje smirenost.

More nije potopilo Musaa, a.s., zbog jakih i iskrenih riječi: ”Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati” (Eš-Šu’ara, 62).

Zbog čvrstog pouzdanja u Allaha, dž.š., vatra nije pržila Ibrahima, a.s.: ”O vatro, postani hladna i spas Ibrahimu!” (El-Enbija, 69).

Iz istog razloga mušrici ne stigoše do Muhammeda, a.s., čiji jezik iskreno prozbori: ”Ne tuguj, Allah je s nama!”

Zato ne tuguj i ne boj se nikoga osim Allaha, dž.š., i ne jadikuj, jer pomoć dolazi jedino od Allaha.

 Ne tuguj jer Allah u Kur'anu nam govori : ”Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi pobjedu dajemo sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike” (Ali Imran, 140). Ne tuguj, nego uzimaj pouku od onih koji su živjeli prije i pogledaj kako smo postupali prema onima koji bijahu dobri i kako se osvetismo nasilnicima.

I ne žalosti se zbog njih i neka ti ne bude teško zbog spletkarenja njihova

Ove riječi objavljene su kao potpora Poslaniku, a.s., nakon bitke na Uhudu, posebno zbog toga što je tu život izgubio njegov amidža Hamza ibn Abdul-Muttallib. Ibn Mes’ud, r.a., veli: ”Nismo vidjeli Allahovog Poslanika da je ikada plakao tako kao što je plakao za Hamzom.” Habbab veli: ”Nismo imali kefina u koje bismo umotali Hamzino tijelo osim jednog ogrtača. Kad bismo ga stavili preko glave, noge bi ostale nepokrivene, a kada bismo pokrili noge, vidjela se glava.” (Bilježi ga Ahmed u svome Musnedu) Muhammed, a.s., toliko se rastužio zbog pogibije svog amidže Hamze da se zakleo da će zbog njega pogubiti 70 nevjernika pa mu Allah, dž.š., objavljuje: ”Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.” (En-Nahl, 126,127).

" Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog casa On se zanima necim." ( Er-Rahman, 29. )

Kada se mora uznemire, valovi nasrnu, oluje nastupe, ljudi na ladji uzviknu: "O Allahu!" Kada se vodic deva u pustinji izgubi, kad putnici skrenu sa staze i kravana zaluta, svi oni dozivaju: "O Allahu!" Kada se desi nesreca, nastupi ocaj, jad zavlada, covjek sav slomljen zavapi: "O Allahu!" Kada se kapije pred prosjacima zatvore i tama prekrije njihova lica, oni povicu: "O Allahu!" Kad nestane staza i puteva, kad zgasnu nade, ljudi dozivaju: "O Allahu!" Kada ti zemlja postane tijesna, i dusa se sva skupi, zajecaj: "O Allahu!"

Do Allaha dopire lijepa rijec, iskrena dova, istinski uzdah, nevina suza i bolna patnja. Njemu zorom u dovi pruzamo dlanove, ruke sirimo sta god nam je potrebno, Njega oci pogledaju kad udes nas pregazi i Njemu molitve saljemo kad nesrece nastupe. Njegovo ime zazivamo, njime dove i pjesme pocinjemo. Sjecanje na Njega srca nam smiruju, duse uspokojava, unosi mir u osjecanja, razboritost povecava i u nama cvrsto uvjerenje, jekin, postojanim cini, Allah je blag prema robovima Svojim.

Allah, ime najljepse, sazdano od slova krasotnih, najiskrenija i najvrednija rijec: " Znas li da ime Njegovo ima iko!" ( Merjem, 65. )

Allah, najvece bogatstvo, vjecnost, pomoc i snaga, uzvisenost, moc i mudrost: " Ko ce imati vlast toga dana ?" - "Allah, Jedini i Svemocni!" ( El-Mu'min, 16. )

Allah! To ime oznacava blagost i brigu, pomoc i potporu, ljubav i dobrotu: " Od Allaha je svaka blagodat koju uzivate." ( En-Nahl, 53. )

Gospodaru nas, nasu bol zamjeni utjehom, tugu radoscu, a strah sigurnoscu. Gospodaru nas, neka jekin zgasne pozudu srca, neka rijeka imana utrne zar duse. Boze, umornim ocima podari siguran san, nemirnim dusama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Boze, neka Tvoj nur prosvjetli izgubljene oci, neka zalutali nadju Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.-amin

Gospodaru nas, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna sejtanska saputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrsi sve spletke sejtanske. Boze, sacuvaj nas od tuge i brige, a iz nasih dusa odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoc trazimo. Ti si nas Gospodar i Zastitnik, pa divnog li Gospodara i Pomagaca.-amin

Covjek bi svakako trebao mnogo razmisljati o blagodati koja mu obilno dolazi sa svih strana - "Ako vi budete brojili Allahove blagodati, necete ih nabrojiti." ( En-Nahl, 18. ) Ove blagodati ogledaju se u zdravlju tijela, sigurnosti u drzavi, hrani i picu, zraku i vodi. Ti posjedujes ovaj svijet, a to ne osjecas. Vladas zivotom, ali to ne znas.

"... i da vas darezljivo obasipa miloscu Svojom, i vidljivom i nevidljivom ?" ( Lukman, 20. ) Imas oci, jezik, usne, ruke i noge: " Pa, koju blagodat Gospodara svoga poricete!
" ( Er-Rahman, 13. ) Mislis da blagodat hodanja nije velika stvar, pogledaj u invalide bez nogu, ili bar jednog stopala! Zar mislis da tvoj cvrst san ne vrijedi nista, dok bol sprecava mnoge ljude da spavaju ? Ti punis svoj stomak slasnim jelima, i pijes hladnu vodu, dok mnogi zbog bolesti ne mogu ni jesti ni piti ? Razmisli o svom sluhu na spram gluhoce, o svom vidu naspram sljepoce, o zdravoj kozi, koja nije ni sprzena ni zarazena, i o bistrini svoga uma koji nije zahvatilo ludilo.

Da li bi samo vid zamijenio za planinu zlata ? Da li bi svoj sluh prodao za dvije poljane pune srebra ? Da li bi svoj jezik dao za prekrasne palace i dvorce, i bio nijem zbog toga ? Zelis li ruke odsjeci za smaragdne ogrlice ? Znaj da te okruzuju nebrojene blagodati i beskrajna dobrota. No, ti to ne shvatas. Zivot ti je pun tuge, briga i nedaca, a imas vruceg hljeba, hladne vode za pice, miran san i potpuno zdravlje. Razmisljas o onome sto nemas, a nezahvalan si na onome sto imas. Rastrgan si zbog odredjenih materijalnih gubitaka, a u ruci drzis kljuceve srece, posjedujes sehare dobra, talenta i blagodati. Stoga, razmisljaj i budi zahvalan: " A u vama su ajeti, zar ne vidite ? " ( Ez-Zarijat, 21. ) Razmisli o sebi, svojoj porodici, domu, radu, zdravlju, prijateljima i svijetu oko sebe. "Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poricu." ( En-Nahl, 83. )

Pogledaj te insaAllah :


http://www.youtube.com/watch?v=zbmKxe0EcVo

http://www.youtube.com/watch?v=A7L-lIp2ywY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=vsdhg8O-H2w&feature=related

05.07.2019.

Petak je elhamdulillah-odlika Dzume namaza..

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Petak je elhamdulillah-odlike Dzume namaza


     Dan kojeg je Allah Uzviseni ucinio odabranim i kojeg je odlikovao nad ostalim danima jeste upravo ovaj danasnji dan u kojem se nalazimo, tj . petak.

Za ovaj dan Uzviseni Allah kaze sljedece:

"O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, pozurite ka spominjanju Allaha, i kupoprodaju ostavite, to vam je bolje, neka znate!" " A kad se molitva obavi, onda se po zemlji razidjite i Allahovu blagodat trazite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli sto zelite." (Suretul Dzumua’9-10)

     Petak je u arapskom jeziku nazvan dzumu'a, jer je on izveden iz izraza dzem' (spajanje, sabiranje, sakupljanje). Sljedbenici islama na taj se dan sastaju jednom sedmicno u  dzamijama. To je ujedno sesti dan, kada je Allah, dz.s., upotpunio stvaranje svega stvorenog. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Dzennet, u njemu je izveden iz njega i u tom danu ce nastupiti Sudnji dan. U tom danu je jedan momenat, ako tacno u njemu pravovjerni rob zatrazi od Allaha, dz.s., nesto korisno, Allah ce mu dati, kao sto se to jasno i pouzdano navodi u vjerodostojnim hadisima.

     Pouzdano je utvrdjeno da je narodima prije nas, takodjer, bilo naredjeno uvazavanje ovog dana, ali su ga zanemarili. Muslim u svom Sahihu navodi: (433) "Uscuvao je Allah, dz.s., petak od naroda koji su bili prije nas. Tako su jevreji odabrali subotu, krscani nedjelju, te je Allah, dz.s., doveo nas i ukazao nam da postujemo petak. Pa je ucinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti nacin kako subota i nedjelja prate petak, i oni ce na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu, i nama ce presuditi prije svih ostalih." (Navodi ga i Buhari, obojica od Ebu-Hurejrea.)

  Allah, dz.s., naredio je pravovjernima da se u ovom danu sakupe radi ibadeta  rijecima:

 "O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i pozurite ka spominjanju Allaha, to vam je bolje, neka znate!”, tj. imajte namjeru, odluku i budite pripravni za odlazak na dzumu.

     Ovdje se naravno nije mislilo na zurno hitanje na dzuma-namaz, jer je ono zabranjeno na osnovu hadisa koji su zabiljezeni u sahihima: Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (434) 'Kada cujete ikamet, podjite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni. Nemojte zurno ici, dio namaza na koji stignete nastavite klanjati, a propustene dijelove naklanjajte!'" U gornjem ajetu mislilo se na uobicajeno hodanje, a ne zurenje. Abdurrezak prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Rijeci su Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Kada se uspostavi namaz, ne trcite na njega, nego uobicajeno hodite. Budite smireni i dostojanstveni; sto ste propustili, naklanjajte.'"

Lijepo je da se onaj ko ide na dzuma-namaz, okupa prije odlaska, na osnovu vjerodostojne predaje, koja se od Ebu-Hurejrea i Ebu-Seida, r.a., biljezi u oba Sahiha: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (436) 'Kada neko od vas podje na dzumu, neka se okupa.'" Imam Ahmed citira Evsa ibn Evsa es-Sekafija da je rekao: (437) "Cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaze: 'Ko se ocisti i okupa u petak, rano ustane i medju prvima dodje, pjeske, a ne na jahalici, blizu imama i saslusa ga, a sam rijec ne progovori- za svaki ce korak imati nagradu kao sto se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.'" Ovaj je hadis u razlicitim verzijama i terminima, a sve ih navode autori cetiri sunena, a Et-Tirmizi ga smatra hasenom.

Ebu-Hurejre, r.a., kaze: "Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (438) 'Ko se petkom okupa kao kad se okupa od dzunupluka, zatim ode u dzamiju u prvom sahatu, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trecem sahatu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna, u cetvrtom sahatu, kao da je zaklao kokosku, a u petom sahatu, kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam izidje na minber, meleci dodju da bi saslusali hutbu.'" (Buharija i Muslim)

Pohvalno je obuci najljepsu odjecu, namirisati se, ocistiti zube i sutjeti slusajuci hatiba, nikoga ne uznemiravajuci. Ako sve to ispostuje i obavi dzuma-namaz, njegov je namaz iskup za grijehe koje je pocinio izmedju dvije dzume.

Znacaj dzume namaza se ogleda u tome sto je to sedmicni skup vjernika kada se iznose najnovije informacije vezane za ummet, zajednicu i pojedinca. Vidjeli smo da prisustvovanje dzumi namazu pribavlja ogromnu nagradu od Allaha dz.s., i svjedoci o imanu doticnog, a nasuprot tome neprisustvovanje dzumi namazu govori o slabosti imanskog odgoja i dovodi doticnog u opasnost da ostane bez imana. Resulullah je rekao:”Onaj ko ostavi tri dzume namaza jednu iza druge bez opravdanog razloga Allah mu srce zapecati.”

Allah dž.š. je odlikovao petak nad ostalim danima i u njemu je prilika da svaki musliman zaradi više nego u ostalim danima u sedmici, međutim mnogi ljudi ili ne znaju za te odlike ili su nemarni, pa olahko ispuštaju veliku priliku da zarade velike nagrade koje su obećane od strane najboljeg čovjeka koji je hodao po ovome dunjeluku, a koji kako kaže Uzvišeni Allah: „On (Muhammed s.a.v.s.) ne govori po svome hiru, to je samo objava koja mu se objavljuje.“ (En-Nedžm, 3-4) Spomenut ćemo samo neke od tih odlika, a na nama je da o njima razmislimo i popravimo svoje stanje i iskoristimo ovu veliku priliku da zaradimo puno dobrih djela za neznatan trud. Pa da vidimo prvo koje su odlike džume i djela koja su preporučena da se rade.

1. Petak je najbolji dan u sedmici.Prenosi se hadis od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Najbolji dan u kome je granulo sunce je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta, a Sudnji dan neće nastupiti osim u petak.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi..)

2. Džuma je prilika da nam Allah dž. š. oprosti neke od naših manjih grijeha kako je došlo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se abdesti upotpunjujući abdest, potom ode na džumu, te bude pažljivo slušao i šutio biće mu oprošteno što počini do naredne džume.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Huzejme)...

3. Petkom ima čas u kome se uslišava dova kako se prenosi u hadisu od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „U njemu (petak) ima čas u kome musliman ako zamoli svoga Uzvišenog Gospodara za nešto daće mu.“ (Buhari, Muslim)

4. Odlazak na džumu se nagrađuje džennetom kako se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „ Ko uradi sljedećih pet stvari u jednom danu Alah će ga upisati među džennetlije: ko posjeti bolesnika, prisustvuje dženazi, posti, ode na džumu i ko oslobodi roba.“ (Ibn Hiban, Ebu Jala, Hejsemi, hadis je dobar)

5. Svaki korak do džume vrednuje se kao djela učinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz idući pješice, ne koristeći prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imaće nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Onaj ko umre uoči petka ili u petak sačuvan je kaburskih iskušenja, kao što je došlo u hadisu od Abdullaha ibn Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Svaki musliman koji umre petkom ili uoči petka biće sačuvan kaburskih iskušenja.“ (Tirmizi, Ahmed, Asbehani i po ocjeni šejha Albanija hadis je dobar)

7. Stepen vjernika na Sudnjem danu ovisi vremenu njegovog odlaska na džumu. U hadisu od Abdullah ibn Mesuda: r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao „ Ljudi će na Sudnjem danu biti u Allahovoj blizini shodno odlasku na džumu. Prvo ko porani, potom naredni, potom naredni.“ (Ibn Madže, Taberani, i drugi, neka ulema je prigovorila vjerodostojnosti ove predaje, a neki su je ocjenili kao dobrom) 8. Džuma namaz je dokaz našeg imana ili licemjerstva kao što je došlo u hadisu da je Poslanik s.a.v.s. rekao „Ko ostavi tri džume bez opravdanog razloga on je licemjer.“ (Ibn Huzejme, Ibn Hiban, Albani rekao da je sahih). Abdullah ibn Abbas r.a. je rekao: „Ko ostavi tri džume uzastopno taj je napustio islam.“

Neki od postupaka koje je lijepo raditi petkom, a mnogi ih olahko shvataju i propuštaju, a u njima je velika nagrada

1. Okupati se prije džume, namirisati se i oprati zube, po mogućnost misvakom, kao što je došlo u mnogim hadisima, a jedan od njih je od Ebu Seid el-Hudrija r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Kupanje petkom je obaveza svakom punoljetniku, te da očisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko je mogućnosti.“ (Buhari i Muslim)

2. Donositi salavat na Poslanika s.a.v.s kao što se prenosi u hadisu od Enesa ibn Malik r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Obilujte salavatima na mene petkom i uoči petka jer ko donese na mene jedan, Allah će na na njega donijeti deset salavata.“ (Bejheki, sa dobrim lancem prenosioca)

3. Proučiti suru El-Kehf (Pećina) kao što se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko prouči petkom suru El-Kehf biće mu svijetlo do naredne džume.“ (Hakim, sahih)

4. Poraniti na džumu kao što se prenosi od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se okupa petkom kao što se kupa od dženabeta, potom porani kao da je prinio žrtvu deve, ko ode u drugom satu ima nagradu kao onaj ko prinese kravu za žrtvu, a ko ode u trećem kao da je prinio žrtvu ovce. Ko ode u četvrtom satu kao da je prinio žrtvu kokoši, a ko ode u petom satu kao da je oprinio jaje, pa kada se popne imam na minber dođu meleki da slušaju opomenu.“ (Buhari i Muslim).

5. Ići na džumu pješice i zauzeti prvi saff kao što je došlo u hadisu koji smo već citirali, a koji glasi: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz idući pješice, ne koristeći prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imaće nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Što više klanjati dobrovoljne namaze prije nastupa džumanskog vremena, to jest prije nego što se prouči ezan za džumu namaz, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a u kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se okupa potom ode na džumu pa klanja koliko bude u mogućnosti i bude šutio dok imam ne završi sa hutbom, zatim klanja za njim , biće mu oprošteno ono što počini između dvije džume.“ (Muslima) – Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: „U njemu je dokaz da je klanjanje dobrovljnih namaza prije izlaska imama na minber sunnet i to je mišljenje većine učenjaka.“ Na osnovu prethodno spomenutog jasno se vide propusti klanjača koji razgovaraju ispred džamije i ne ulaze u nju sve do ezana.

7. Za vrijeme dok imam drži hutbu, ne smije se pričati, jer je to razlog da čovjeku propadne džuma namaz, kao što je došlo u hadisu od Ebu Hurejre r.a da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko kaže svome bratu:“Šuti!“ dok imam drži hutbu počinio je legv (besposlicu i besmiclicu)“ (Buhari i Muslim) Iz ovog hadisa se vidi da čak i onaj koji kaže svome bratu da šuti dok ovaj priča da je pokvario svoju džumu, pa šta je tek sa onim koji to radi?

8. Zabranjeno je dići nekoga sa mjesta na kome sjedi, a potom sjesti na njega. Ibn Omer r.a. je rekao: „Poslanik s.a.v.s je zabranio da čovjek digne svoga brata sa mjesta na kome on sjedi, potom da sjedne na njega.“ Nafia je rekao da se to odnosi na džumu i mimo džume namaza (Buhari, Muslim) Znači da u džamiji nema povlaštenog mjesta niti rezervacije za „povlaštene“ za nikoga, već se muslimani trebaju navikavati dolaziti ranije i zauzimati prve saffove, jer kao što smo vidjeli to je i bolje i vrednije.

Za kraj ovog našeg kazivanja navešćemo hadis koji je naše mjerilo koliko nam je vrijedna džuma namaz i koliko imamo od nje, a taj hadis prenosi Abdullah ibn Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Tri vrste ljudi dolaze na džumu. Prvi je čovjek koji beskorisno priča i on namaza nema ima ono što je pričao.
Drugi je čovjek koji dođe, moli Allaha i doziva Ga. Ako hoće Allah će mu dati ono što traži ili će mu uskratiti. Treći je čovjek koji šuti i ne ometa druge muslimane koračajući preko njihovih glava.
Tome će njegova džuma biti iskupina do naredne džume.“ (Ebu davud, Ahmed...)

Pa dragi brate vidi ima li išta što ti fali od tvoje džume, pa je upotpuni, nemoj da budeš od onih koji će od svoga namaza imati samo izgubljeno vrijeme. Na kraju naša dova je: „Hvala Allahu Gospodaru svjetova.
Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini od onih koji ga se boje i javno i tajno, koji su samo Njemu i njegovom Poslaniku pokoravaju i koji se samo na Allaha uzdaju i oslanjaju. Amin.

http://www.youtube.com/watch?v=OQpYVYlq8wA



03.07.2019.

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli prvo i samo Allaha!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli prvo i samo Allaha  robe...


“Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)
“Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Kur’an je Božija,Allahova dž.š., Objava, Riječ i Uputa. On je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Objavljivan je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadest i tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je i sačuvan putem mutevatir predaje koja s naučne strane ne ostavlja ni najmanje sumnje u autentičnost onoga što se prenosi. Tako je svaka kur’anska riječ sačuvana baš onako kako je objavljena i muslimani imaju u potpunosti sačuvan izvornik svoje svete knjige.

Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upućen čovjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću... To je govor koji izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
T

o je Knjiga koju je Allah opisao na sljedeći način: 'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.' (El-Maide, 15-16)

'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.

Allah, dž. š., objavio je Kur'an da bude “objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.' (En-Nahl, 89)

Sa objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji vjerovanja (akaida) i osnove islamskog vjerozakona (šerijata), kao i opća načela islama, tj. njegovi osnovni principi u vjerskom, ideološkom, zakonodavom i moralnom pogledu.

Kur’an - knjiga dova

Evidentno je da Kur’an, pored svega navedenog, u sebi sadrži mnoštvo dova. Riječ dova (ar. du’ã) na bosanskome jeziku ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.

Ako bi se kazalo da je Kur’an, između ostalog, knjiga dova – takva konstatacija bila bi tačna. Evo nekoliko primjera:

Prva kur’anska sura (El-Fatiha ili Fatiha) ustvari je jedna predivna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari uputu na Pravi put. “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 1-7)


Najduža kur’anska sura (El-Bekare) završava se takođe divnom molbom (dovom) Svevišnjem: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 286)


Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Ali ’Imran, 8-9)

Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa “ulu-l-elbãb” (razumom obdareni); oni se mnogo sjećaju Allaha i oni razmišljaju: Oni, također, mole: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.” (Ali ’Imrãn, 193-194)

U kur’anske dove spadaju i molbe koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Primjer za to su sljedeće dove:
Dova Adema, ’alejhi-s-selam, i njegove supruge koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)


Dova Ibrahima, ’alejhi-s-selam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)

Dova Zekerijjã’a, ’alejhi-s-selam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlãda: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)

Dova Junusa, ’alejhi-s-selam: (Lã ilãhe illã ente subhãneke inni kuntu mine-z-zãlimin) “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)

Dova ibãdu-r-Rahmãn-a (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkãn, 65, 74)


Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: “Reci: - Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!” A u suri En-Nãs (Ljudi) traži se Allahova zaštita: “Reci: - Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”

Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ

Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima: “Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)

“Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’rãf, 55)


“Reci: - Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isrã’, 110)

“Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!” (Gãfir, 14)

U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’ã – jed’u (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…

Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove (svjesne) ovisnosti o Njemu i Njegovoj Volji. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)

Svejedno da li ćemo riječ du’ã koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili ćemo to protumačiti u smislu ibãdeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.

Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje moljenju kao jednom od glavnih oblika obraćanja čovjeka svome Stvoritelju. Riječ salãt (namaz, molitva) u etimološkom pogledu ima značenje dove – tvrde brojni autoriteti arapske jezikoslovne znanosti. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki ustvari predstavljaju dovu koju vjerni upućuju svome Stvoritelju.

Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih molitvi (namaza) ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.

Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova.


U moljenju (činjenju dova) na koje upućuje Kur’an nema posrednika između čovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba). To je jedan od temeljnih islamskih principa.
U Kur’anu se nalazi ovaj ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Evidentno je da Kur’an nalaže Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellemda na pitanja koja mu se postavljaju uvjek kaže: “Kul!” – “Reci!”, kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik samo objekt primanja Objave. Međutim, na ovom mjestu je situacija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan odgovor na njihov poziv (dovu).

Nije rečeno: “Reci im: - Ja sam blizu”, nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim robovima čim su Ga zamolili kazavši: “Ja sam blizu, odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli.” Time se htjelo naglasiti to da je dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospodara. U toj vezi nema posrednika.

Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva, osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja molbe usmjerava Allah svoje robove da udovolje Njegovom pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put, uputu i dobro.


Dova i kategorije ljudi

Kur’an časni u vezi s dovom kategoriše ljude. Tako u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: - Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu! Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: - Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekare, 200-202)


Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupacija prve grupe orjentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina njihova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah ponekad i podari njihov udio na ovom svijetu – ako to on odredi – ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udjela!

Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su u kontaktu sa Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tom ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Oni od Allaha traže dobro i na ovom i na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju Allahu. Allah bira njima ono što je za njih dobro, a oni su tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio.

Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom djelu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika,sallallahu alejhi ve sellem navodi predaju koju bilježe Buharija i Muslim od Enesa b. Malika, mladića koji je dugo vremena proveo u Poslanikovoj kući s obzirom da ga je njegova majka stavila na raspolaganje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem kada je prispio u Medinu. U toj predaji Enes, r.a., priča: - Dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem najviše učio je: (Allahumme ãtina fi-d-dun’jã haseneten ve fi-l-ãhireti haseneten vekinã azãbe-n-nãr!) - “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Uvjeti za primanje dove

Za primanje dove postoje uvjeti i pravila ponašanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha, dž. š., i iskreno obraćanje Njemu.

Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate. Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizilazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.

Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona.


Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta.

A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa: Muslim i Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: 'Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” - A negova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?! Poznati ashab, S’ad b. Ebi Vekkas, r.a., jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dž.š. Poslanik mu je odgovorio: “Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene!”


Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri. Odvdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s Ibrahimom b. Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?

Vaš dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena:


1) Tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu;

2) Govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet;

3) Smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate;

4) Vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate;

5) Ubjeđeni ste da je Džhennem istina a opet od njeg ne bježite;

6) Kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim manama, a zaboravljate svoje!” , on im je odgovorio.

Druga stvar koju treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem u tom pogledu kaže: “Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!”

Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je poželjno u njima doviti. O ovome je govorio poznati autoritet, imam Ebu Hãmid el-Gazãli, u svom kapitalnom djelu Ihjã’u ’ulumi-d-din. On kaže: “Dova ima deset ãdãba (stvari koje je lijepo činiti):


1) Da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru itd.;

2) Da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se uči ikãmet (priprema za namaz) kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također, stanje srčane omekšanosti;

3) Okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dlanovima prema nebu).

4) Spustiti glas da bude između poluglasnog govora i šaputanja;

5) Nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene od Poslanika saws

6) Dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah, dž.š., kaže: “Molite Gospodaru svog skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)!” (El-A’raf, 55) 

Također, Svevišnji je rekao opisujući neke Svoje odabranike čije su dove primljene: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.” (El-Enbija, 90)


7) Prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da će dova biti uslišana.

8) Biti krajnje uporan u činjenju dove.

9) Započeti dovu zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.To isto učiniti i na kraju dove.

10) Pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti halala od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje dove.”


O tome koliko čovjek treba biti ustrajan u činjenu dove svjedoče sljedeći hadisi Allahovog poslanika:


Buharija i Muslim prenose da je Allahov poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Prima se dova svakom od vas ukoliko ne žuri i ne dodaje: - Obraćao sam se molbom i nije mi primljena!”

Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čovjekova dova biva primljena osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili kada se traži da se molba udovolji odmah. Neko upita: - Božiji poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovoljeno? Vjerovjesnik, ’alejhi-s-selam, odgovori: - To je da dotični kaže: - Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba primljena, - udaljio se tada i prestao da moli.”


Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato na koji način će biti primljena njegova dova. To najbolje odslikava hadis u kojem Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:
“Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije grijeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu Allah, dž. š., neće zbog te dove dati jednu od tri stvari:

1) Primiće mu njegovu dovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio;

2) Ili će mu odgoditi ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu;

3) Ili će zbog te dove od njega otkloniti neku nesreću i belaj.


Onome kome se dova ne odbija :

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)

3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)


4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)

5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)

6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)

9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

 

” Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem koji je često učio ove dove: “Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom.” “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Allahumme Amin



 


Stariji postovi

Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)
Sta je to Ibadet ?
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Kur'an je uputa za spas...

Kur'an je uputa za spas...





***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom








Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)







Zikr - Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."








Bismillahir-Rahmanir-Rahim- HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
776626

Powered by Blogger.ba