Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

"Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik".Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti." (El-Buhari)

12.09.2018.

Kur'an i Nauka (Uloga planina na Zemlji ) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an i Nauka  (Uloga planina na Zemlji  ) !

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg pos*lanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

 Uloga planina na Zemlji !

U Kur’anu se skreće paznja na značajnu geološku funkciju planina: “Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa …” (Al-Anbiya’ 31)

Ako obratimo paznju, uočit ćemo da se u ajetu ističe da planine imaju jednu osobinu - sprečavanja potresanja na Zemlji. Ova činjenica, koja, u trenutku objavljivanja Kur’ana, nije bila poznata nijednom čovjeku, ustanovljena je modernim geološkim pronalascima. Prema geološkim nalazima, planine nastaju kao rezultat pomjeranja i sudaranja velikih slojeva koji čine Zemljinu koru.

Prilikom sudaranja dva sloja, otporniji sloj se podvlači pod drugi sloj, koji se sabijanjem izdize uvis i stvara planinu. Napredujući ispod zemlje, donji sloj dolje stvara jedan duboki produzetak. Dakle, planine posjeduju jedan produzetak ispod površine Zemlje koji je jednak masi koju vidimo iznad površine Zemlje.Ova građa planina se u jednom naučnom izvoru objašnjava na slijedeći način: U brdovitim područjima, gdje su kontinenti deblji, Zemljina kora se zabada u manto sloj.

Upozoravajući na ovu karakteristiku, u jednom kur’anskom ajetu se planine uspoređuju sa stubovima: “Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine stubovima?” (An-Naba’, 6-7)

Korijenje planina doseze vidno dublje ispod nivoa Zemlje.

Sematski presniek. Planine imaju korijenje u vidu kolca koje se proteze duboko u Zemlji.

Druga sema koja pokazuje da, zbog svojih dubokih korijenja, planine lice na kolac.

Zahvaljujući ovoj osobenosti, pruzanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje ovih slojeva. Pored toga, ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine mozemo usporediti sa ekserima koji osiguravaju međusobno pričvršćivanje dasaka.

Ova stabilizirajuća uloga planina u naučnoj literaturi navodi se pod terminom “izostaza”. Značenje riječi izostaza je slijedeće: Izostaza: ravnoteza između pojedinih dijelova mase Zemaljine kore. U geologiji se pojam spominje u značenju osiguravanja generalne ravnoteze Zemljine kore uz pomoć gravitacione snage koje su planine obrazovale ispod površine Zemlje.

Ova vitalna funkcija planina, koja je otkrivena zahvaljujući modernoj geologiji i iscrpnim istrazivanjima, u Kur’an-i-Kerimu, koji je objavljen prije niza stoljeća, navedena je kao jedan primjer superiorne mudrosti u Allahovom, subhanehu we te’ala, stvaranju. U drugom ajetu Allah, subhanehu we te’ala, kaze slijedeće: “… po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese…” (Luqman, 10)

Kur’an naziva planine stubovima. Zahvaljujući ovoj osobenosti, pruzanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje zemljinih slojeva. Ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore, planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine mozemo uporediti i sa ekserima koji osiguravaju medusobno pričvršćivanje dasaka.

Pokretljivost planina

U jednom kur’anskom ajetu ističe se da planine nisu statične, kako nam izgledaju, već da su u konstantnom pokretu: “Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci - to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.” (An-Naml, 88)

Ova pokretljivost planina proističe iz pokretljivosti Zemljine kore, na kojoj se nalaze. Zemljina kora se, gotovo kao ploveći, pokreće nad manto slojem koji je dosta zbijeniji od nje.

Prvobitno je početkom XX stoljeća njemački naučnik po imenu Alfred Wegener nastupio sa tvrdnjom da su, u prvom periodu Zemlje, kontinenti bili zajedno, da su se, potom, pomjeranjem u različitim smijerovima, razdvojili i udaljili jedan od drugog.

Da je Wegener bio u pravu, geolozi su, međutim, uspjeli dokučiti tek 50 godina nakon njegove smrti, dakle 80-ih godina. Kao što je to i Wegener istakao u jednom tekstu, objavljenom 1915. godine, kontinenti su prije otprilike 500 miliona godina bili međusobno povezani i ovaj ogromni kontinent, nazvan Pangaea, nalazio se na juznom Zemljinom polu.

Prije otprilike 180 miliona godina Pangaea se razdvojila na dva dijela. Jedan od ova dva velika kontinenta koji su se u različitim smjerovima odvajali jedan od drugog je nazvan Gondwana i obuhvatao je Afriku, Australiju, Antarktik i Indiju. A, drugi kontinent - nazvan Laurasia - obuhvatao je Evropu, Sjevernu Ameriku i Aziju bez Indije. U razdoblju od 150 miliona godina nakon diobe Pangaea, u različitim vremenima Gondwana i Laurasia su se odvajali na manje kontinente.

Ovi kontinenti, koji su nastali prvobitnim razlaganjem Pangaea, konstantnom promjenom raspodjele između mora i kopna, kreću se površinom Zemlje brzinom od nekoliko centimetara godišnje.

Ova pokretljivost Zemljine kore, koja je otkrivena nakon geoloških istrazivanja provedenih početkom XX stoljeća, u naučnoj literaturi objašnjava se na slijedeći način: Površina Zemlje debljine od 100 km, koju čine Zemljina kora i gornji manto, obrazovana je od dijelova koji se zovu “slojevi”. Postoji šest velikih i bezbroj malih slojeva koji konstruiraju Zemljinu površinu. Ovi slojevi, prema teoriji nazvanoj “tehnika slojeva”, pokreću se noseći na sebi kontinente i dna okeana … Proračunato je da godišnje pomijeranje kontinenata iznosi izmedu 1 i 5 cm. Ovakvim pokretanjem slojeva nastaju promjene u svjetskoj geografiji. Atlantski okean, naprimjer, svake godine se pomalo širi.

Jedna vazna tačka na koju ovdje treba upozoriti je slijedeća: u navedenom ajetu Allah, subhanehu we te’ala, je pokretanje kontinenata obznanio kao promicanje. Upravo danas, naučnici za ovo pomjeranje, također, koriste engleski termin “Continental drift”, odnosno “pomicanje kontinenata”.

Obznanjivanjem u Kur’anu ove naučne činjenice koju je nauka nedavno otkrila je, nesumnjivo, jedna od kur’anskih mudziza.







12.09.2018.

Kur'an i Nauka (Bez stubova uzdignuto nebo) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an i Nauka  (Bez stubova uzdignuto nebo) !

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg pos*lanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

 Bez stubova uzdignuto nebo

Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao …
(13- Ar-Ra'd, 2)


Činjenica da Kur'an govori o naučnim fenomenima koji nisu objašnjivi nivoom znanja u vrijeme Muhammeda, a. s., samo po sebi predstavlja čudo. Nastojeći istaći ovu karakteristiku Kur'ana, u ovoj knjizi smo više mjesta ustupili naučnim činjenicama iskazanim prije više od 1400 godina, koje je bilo moguće shvatiti tek u posljednjim stoljećima. Jedna od naučnih činjenica, koje je bilo nemoguće saznati istraživanjem i naučnim opservacijama u vrijeme Muhammeda, a. s., sadržana je u citiranom ajetu. Međutim, ova činjenica nije potvrđena u posljednje vrijeme, nego mnogo ranije. Ljudi su prije mnogo vremena saznali da nebo ne stoji na stubovima. Ali, u vrijeme objave Kur'ana, ljudska zajednica nije imala ovakav zajednički stav. Čak i nakon objave Kur'ana bilo je onih koji su vjerovali da se nebo naslanja na planine na krajevima Zemlje.
Primjera radi, u jednom od starih izdanja Nove američke biblije postoji slika koja pokazuje kako su autori Biblije zamišljali svijet. Na toj slici nebo je prikazano kao prevrnuti tas oslonjen na stubovima. (Vidi: The New American Bible, St Joseph's Medium Size Edition, str. 45)
Ibn Abbas (umro 68. hidžretske ili 687. god. Nove ere), Mudžahid (umro 100. hidžretske ili 718. god. Nove ere), Ikrime (umro 115. / 733. god.) vjerovali su u postojanje stubova (planina) koji drže nebo. Pomenute osobe su vjerovale kako se kur'anski ajet odnosi na vidljivi dio, a da se na nevidljivim mjestima nalaze stubovi koji nebo drže uzdignutim. Bilo je i zajednica, kao što su Babilonci, koje su bile ubjeđenja da se nebo naslanja na planine na kraju svijeta. U vrijeme kada je živio Muhammed, a. s., ljudi nisu znali da je Zemlja okrugla i da bi kretanje u suprotnim smjerovima dvojicu putnika ponovno dovelo na početnu poziciju. Iz tog razloga, tvrdnja da je nebo naslonjeno ili nije naslonjeno na stupove bila je nepoznata, neodređena tvrdnja, koju je bilo nemoguće dokazati u doba Vjerovjesnika. To što je Kur'an dao pravilno objašnjenje nekog nerazjašnjenog ili, u vrijeme njegove objave, nepoznatog pitanja predstavlja prvorazredno čudo, nadnaravni fenomen.
Navedena činjenica koju Kur'an spominje, nije osigurala Vjerovjesniku nikakvu prednost, pošto ju je bilo nemoguće dokazati u njegovo vrijeme. Štaviše, moguće je da su, zbog nerazumijevanja onoga što je navedeno u ovom ajetu i nemogućnosti dokazivanja toga, upućeni određeni prigovori na Kur'an. Oni koji tvrde da je Muhammed, a. s., napisao Kur'an ne mogu objasniti postojanje činjenica u Kur'anu koje su bile u oprečnosti sa općeprihvaćenim ubjeđenjima u vremenu u kome je Vjerovjesnik živio.
I u kontekstu ovog pitanja postoji jasna potreba da, radi boljeg poimanja vrijednosti onoga što Kur'an iznosi, u mašti odemo u vrijeme Vjerovjesnika i da pokušamo shvatiti način razmišljanja ljudi tog perioda. Kur'an je objavljen u vremenu kada nije bilo aviona, automobila, kada se nije znao ni oblik Zemlje, niti je bilo geografskih karti, u okruženju gdje većina nije znala ni čitati ni pisati. Na ove činjenice trebamo podsjetiti one koji tvrde da je Kur'an napisao Vjerovjesnik, ili ljudi iz tog vremena. Mislimo da ćemo bolje shvatiti fenomene Kur'ana ako uzmemo u obzir da su ove teme, o kojima govori Kur'an, obznanjenje u tom vremenu.

Šta to drzi Nebo ???

Tokom duge povijesti čovječanstva ljudi su živjeli bez znanja o strukturi atmosfere i o tome da je ona neizostavni uvjet našeg življenja. Kako je ova gasovita masa nastala? Kako održava postojeću strukturu? Činjenice da je nebo zaštitni svod (19. poglavlje), da posjeduje zaštitne odlike (20. poglavlje) da je sačinjeno od slojeva pri čemu svaki sloj izvrašava svoju funkciju (17. poglavlje) kao i da je podignuto bez stubova, rezultati su Allahove savršene kreacije.
Istraživanja planeta Sunčevog sistema pokazala su da nijedna planeta nema atmosferu koja bi život činila mogućim. Postojanje takve atmosfere koja omogućava i štiti život na Zemlji dokazuje da je Allah, dž. š., odabrao Zemlju za stvoranje života na njoj.
Molekuli plina na površini planeta kreću se velikom brzinom. Kada bi sila gravitacije nadjačala ovu brzinu, planeta bi privukla molekule plina i njena površina bi ih upila. S druge strane, ukoliko bi se molekuli plina kretali većom brzinom od postojeće i tako se mogli osloboditi gravitacije, nastavili bi svoje putovanje u svemiru.
Dakle, atmosfera i uravnoteženost koja je karakterizira, stupili su na scenu nakon stvaranja Zemlje. To je u potpunosti u skladu sa navodima iz ajeta "a nebo je digao. I postavio je ravnotežu" (55- Ar-Rahman, 7), o formiranju neba i uspostavljanju ravnoteže nakon stvaranja Zemlje. Nastanak molekula plina u obliku atmosfere oko našeg planeta, i njeno održanje, moguće je osiguranjem teško ostvarive ravnoteže između sile gravitacije i brzine kretanja molekula plina. Allah, dž. š., je uspostavio ovako preciznu ravnotežu i uzdigao nebo bez stubova. Ali, to nije sve. Ovu ravnotežu nije bilo potrebno samo uspostaviti, nego i konstantno održavati. Stvaranjem Zemlje i atmosfere, Allah, dž. š., je uspostavio i sve ravnoteže potrebne za njihovo održanje, kao i održanje ove ravnoteže na čiji značaj, za koji smo saznali napretkom nauke, Kur'an nedvosmisleno upozorava:

Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti...
(35- Fatir, 41)

Za postizanje ove ravnoteže potrebno je uskladiti mnogobrojne varijable. Ilustracije radi, toplotna ravnoteža površine Zemlje zavisi od položaja planeta u odnosu na Sunce, što, opet, utječe na kretanje plinskih molekula. Brzina rotacije Zemlje je, isto tako, važna za osiguranje ravnomjerne temperature. Ukoliko bi se ova brzina povećala atmosfera bi se rasplinula, a ukoliko bi se usporila, bila bi narušena njena ravnomjernost, pošto bi je Zemlja apsorbirala. Radi održanja atmosfere ovakvom kakva jeste, veoma je bitna i temperaturna razlika između ekvatora i polova, kao i planinski lanci poput Himalaja, Taurusa i Alpa, koji sprečavaju užasne posljedice strujanja zraka, eventualno nastale iz ove temeraturne razlike. Blokirajući vjetrove na površini Zemlje i zadržavajući hladni zrak na visokim predjelima, planinski lanci daju svoj doprinos održanju ravnoteže. Osim toga, gasovi koji čine atmosferu također su bitni za njeno održanje. Karbondioksid, koji se u procentualno maloj količini nalazi u atmosferi, noću poput ćebeta prekriva Zemlju i tako sprečava gubitak temperature. Dakle, sve je podešeno na veoma precizan i međusobno povezan način, od postojanja planinskih vijenaca do stvaranja karbondioksida, od veličine Zemlje do njenog položaja prema Suncu, od uravnoteživanja površinske temperature do brzine i odlika gasova u atmosferi, i zahvaljujući svemu tome bilo je moguće podizanje nebesa bez stubova. Atmosfera je iznad nas i služi nam, a da se pri tome, pod utjecajem gravitacije, ne lijepi za Zemlju, niti se odvaja od nje.

..To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju.
(13- Ar-Ra'd 4)

http://www.youtube.com/watch?v=7SmKaMpVVOY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=yvA3VEgPoU4&feature=related





12.09.2018.

Kur'an i Nauka ( Tajne vode u Kur'anu ) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an i Nauka  ( Tajne vode u Kur'anu ) !

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg pos*lanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

Tajne vode u Kur’anu

Kur’an spominje razlicite vrste vode i kategorizira ih prema stepenu cistoce. Kur’an identificira kisnicu kao cista voda, svjezu vodu iz rijeka i izvora koju pijemo oznacava slatkom vodom, a vodu koja sadrzi visok stepen slanosti oznacava gorkom vodom. U narednim redovima cemo uporediti ovu kur’ansku klasifikaciju voda s naucnim cinjenicama. Znacajno je spomenuti da samo jedna sicusna kap vode sadrzi pet hiljada miliona molekula! A sta je tek za silnim svjetskim morima?!

Cista voda

Kur’an govori o destiliranoj vodi. Allah, swt, kaze: “I On salje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba cistu vodu spustamo.” (xxv : 48)

Razmisljajuci o ovom ajetu, dolazimo do otkrica da upravo on upucuje na specifikaciju kojima naucnici danas oznacavaju destiliranu vodu. Oni su otkrili da voda koju mi pijemo sadrzi mnogo razlicitih cestica i organizama. Jedna casa vode za pice koju smatramo cistom sadrzi milione sicusnih organizama poput bakterija i virusa, kao i hemijske elemente, medju kojima zeljezo, bankar, aluminij, natrij, magnezij i kalcij a to su i organske materije, ugljenik, prasina i slicno. Sve to se nalazi u vodi koju mi zovemo cistom vodom.

Naucnici su utvrdili da se takva voda moze procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke ljucanja, akumuliranjem i kondenzovanjem vodene pare u koju se voda pretvara njenim hladjenjem. Kao rezultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri. Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilairane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenom procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke kljucanja, akumuliranjem i kondenzeovanjem vodene pare u koju se vode pretvara njenim hladjenjem. Kao razultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri? Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilirane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenim cesticama u zraku i prije nego dotakne tlo.

Moderna civilizacija je prouzrokovala ogromno zagadjenje. Spustanje kisnih kapi cisti atmosferu, jer kisnica, koja je destilirana voda, ima posebnu moc upuijanja razlicitih supstanci. Ona apsorbuje iz atmosfere sumpor i druge materije i minerale poput otrovnog olova, zbog cega postaje kisela. Za razliku od naseg doba, u davna vremena kisna voda je bila potpuno cista jer atmosfera nije bila zagadjena.

Kada kisa dospije na zemlju, filtrira se prelazeci vrlo komplikovan put kroz tlo i izmedju stijena, a tokom tog putovanja mijesa e s mineralima i solima koji se tu nalaze. Kao posljedica toga, nastaje alkalni ukus kisnice. Iz tih razloga nalazimo da izvorska voda, zapravo, ima ukus, dok je destilirana voda bez ukusa.

Kisna voda je zapravo destilirana voda, nastala kao rezultat isparavanja vode iz mora, njenog kondenzovanja u formi oblaka i spustanje na zemlju u obliku kise. Zbog toga je to istinski cista voda.

(Sunce Zemlji pruza masovno punjenje energijom u obliku solarne radijacije, posebno infracrvenog zracenja ili topline. To zagrijava tekucu vodu koja hlapi u nevidljivu vodenu paru, a onda se raspresuje u atmosferu. Otrpilike 22% Sunceve radijacije koja dospijeva na Zemlju zagrijeva okeane, mora, jezera i rijeke, mijenjajuci tekucu vodu u vodenu paru. Isprarava samo cista voda, a ostaju rastopljeni minerali, uglavnom u obliku soli u morima. Taj proces je zapravo destilacija (prociscavanje) vode pomocu Sunceve energije.)

Kisnica bolje otklanja necistoce nego obicna voda, te se upotrebljava kao dezinfekcijsko sredstvo. Slobodna je od virusa i bakterija i posjeduje veliko svojstvo apsorpcije metala, gasova i cestice prasine s kojima dolazi u kontakt, pa je zbog toga antiseptik i za atmosferu.

rijec “Tahara”, upotrijbljena u ovom ajetu, znaci odstranjenje prljavastine i necistoca i njihovo odsustvo. Nakon ovih razmatranih cinjenica, moze se reci da one potpuno odgovaraju onome sto je u Kur’anu receno za kisnu vodu: “I Mi s neba cistu vodu spustamo …” (xxv : 48)

Postoje novootkrivene odlike kisnice koje joj pripisuju naucnici, kao sto je sposobnost obnove celija u tijelu, u mnogo vecoj mjeri nego sto je posjeduje obicna voda. Potvrudje se, takodjer, da kisnica posjeduje vee kolicine energije, sto se pozitivno odrazava i na psihicko stanje ljudi. Nije cudo da Kur’an spominje upravo ove karakteristike kisnice, vrlo jasno, u sljedecem ajetu: “Kad je On ucinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kisu spustio da bi vas njome ocistio i da bi od vas sjetanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vasa jakim ucinio i njome korake ucvrstio.” (vIII : 11)

Svjeza, slatka voda

Uocljivo je da Kur’an pravi razliku medju rijecima “tahur” (cista) i “furat” (slatka) voda:

” … i Mi s neba cistu vodu spustamo … ”
(xxv : 48)

” … i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?” (lxxvi : 27)


voda koju pijemo iz rijeka, izvora i bunara je prihvatljivog slatkog okusa jer sadrzi odredjene kolicine materija poput zeljeza koji joj daju sladak ukus. Kisnica, destilirana voda, nema ukusa, ali kad dospije na zemlju, mijesa se sa mineralima i solima i dobija karakteristican ukus, te postaje “furatan”, slatka, voda prihvatljivog ukusa. Tako, kad KUr’an govori o vodi rijeka, vodi za pice, ne naziva je vise “cistom” vec “slatkom”.

Slana, gorka voda

Citajuci slijedeci ajet: “Ni voda mora nisu jednaka: jedno je slatko i svjeze - voda mu se lahko pije, a drugo je slako i gorko … ” (xxxv : 12)
primjecuje se da je Allah, swt, obje ove vrste vode opisao sa dvije osobine, za razliku od kisne vode koju je opisao samo jednom. Zasto? Iz prethodnog izlaganja smo vidjeli da kisnica nema ni ukusa ni mirisa, to je potpuno cista voda, i samo taj jedan atribut “cista” potpuno je opisuje. I za pitku vodu, koja je stalno u protoku, razmotrili smo zasto je Allah, swt, opisuje rijecima “svjeza” i “slatka”. I morska voda je opisana dvama atributima: “slana” i “gorka”.

Kur’an ne pripisuje osobinu slanosti kao atribut samo po sebi, nije receno samo “a druga je slana”", vec naprotiv, kaze se: a druga je slana i gorka. S naucnog stanovista, bilo bi besmisleno reci da morksa voda sadrzi so, jer i slatka voda sadrzi razlicite kolicine soli, i zbog toga je potrebno opisati nivo slanosti da bi se definisala slana, morska voda. I upravo je to ono sto je u Kur’anu.
Rijec “udzadz”, koja se pojavljuje u Kur’anu za opis slane vode, oznacava prelazenje granice, a to je ono sto nalazimo u morskoj vodi, prekomjerna kolicina soli. Zbog toga nam je jasno zasto je Allah, swt, slanu vodu opisao jos i gorkom.

Kur’an je prva knjiga koja otkriva dezinfekcijska svojstva kise, ili destilirane vode, i ova osobina nije spomenuta osim kad je u pitanju voda koja se spusta s neba. Kur’an tacno pravi razliku izmedju ciste, slatke i slane vode, i svaki termin stavlja na pravo mjesto.

Neka je slavljen Allah, svaka rijec u Njegovoj Knjizi besprijekorno je odgovorajuca. Pitanje koje se moze uputiti skepticima kada se u pitanju naucne kur’anske mu’dzize je: Ako je Kur’an proizvod ljudskog truda, da li bi bilo moguce praviti razlike izmedju gore razmatranih pojmova prije vise od cetrnaest stoljeca? Aevidentno je da Kur’an govori o ovim specificnostima mnogo stoljeca prije nego li su ih fizika i hemija uspjele dokazati. Kur’an je prva knjiga koja obznanjuje razlike izmedju razlicitih priroda vode, i to je kristalno jasno materijalni dokaz Uzvisenog Porijekla ove Knjige.






12.09.2018.

Kur'an i Nauka ( I Sunce se krece ) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an i Nauka  ( I Sunce se krece  ) !

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg poslanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

 I Sunce se krece!

I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
(36 – Yasin, 38)


Tokom dugog perioda povijesti ljudi su vjerovali da je Zemlja nepomična i da se Sunce okreće oko nje. A potom, nakon otkrića Kopernika, Keplera, Galileja, ljudi su počeli vjerovati da je Sunce nepomično, a da se Zemlja oko nepomičnog Sunca. Otkriće da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obratno, bilo je veoma bitno, ali bilo je sasvim pogrešno misliti da je Sunce u stanju mirovanja.
Kasnije je, uz pomoć razvijenih teleskopa i akumuliranja naučnih podataka, postalo jasno da se i Sunce kreće i da se Zemlja okreće oko Sunca, koje je u pokretu. Unatoč činjenici da je nauci trebalo toliko vremena da dođe do ovih saznanja, Kur'an ih je obznanio prije 1400 godina. Naspram ideja da se Sunce okreće oko Zemlje ili da je Sunce nepomično, 38. ajet sure ''Ya-sin'' iznosi stvarnu istinu riječima da se i Sunce kreće do svoje određene granice. Tako je, kao i u brojnim drugim slučajevima, Kur'an bio prvi poznati izvor koji je dao ispravno objašnjenje kretanja Sunca.

Kur'anski i naucni metod

Naučna djela koja iznose neku tezu čine to postepeno i pozivaju se na naučne izvore. Kur'an, međutim, ne dokazuje svaku svoju postavku. Kur'an je Objava Stvoritelja svemira u kojoj je svemir objašnjen jezikom Stvoritelja, metodama različitim od onih prisutnih u naučnim djelima. Činjenica da se kur'anske teze o svemiru uspijevaju dokučiti tek nakon više od hiljadu godina od vremena kad su obznanjene, kao i da nijedan od kur'anskih stavova o različitim naučnim pitanjima nije pogrešan, dokazi su da je Kur'an knjiga Stvoritelja svega postojećeg. Za razliku od naučnih rasprava u kojima se do rezultata pokušava doći odgovarajući na pitanja ko, šta, kako i zašto, koja trebaju dati dokaze teoriji koja se elaborira, Kur'an konačne odgovore daje neposredno. U naučnoj metodologiji potrebno je slijediti dobro poznatu putanju prije nego se formuliraju postulati kojima Kur'an vodi izravno, neposredno.
Kao što se vidi, kur'ansko neposredo iznošenje rezultata razliku je se od naučne metodologije. Bez obzira o kakvom se stavu radi, nauka mora proći tačno preciziranim putem i kroz određene faze. To je logična posljedica same strukture naučnog znanja. Zapravo, mnogi kur'anski ajeti nas bodre da istražujemo i svemir i Zemlju, koristeći naučne metode. Nije nam želja stvarati sukob između naučne i kur'anske metodologije poredeći ih. Naprotiv, želimo pokazati da kur'anski stavovi bez slijeđenja naučne metodologije daju direktne rezultate, sugerirajući slijeđenje naučnih metoda, jer se na taj način mogu dokazati činjenice koje je Kur'an predvidio. Kur'an potiče od Sveznajućeg Stvoritelja svemira. Zato Allah, dž. š., u Kur'anu, kao rezultat, iznosi podatke, do kojih apsolutno nije mogla doći nauka u vrijeme kada je objavljivan. Informacije koje Kur'an iznosi neposredno nisu bile dostupne putem naučnih metoda koje podrazumijevaju akumulaciju naučnog znanja, formule, opservacije i tehnološka otkrića i pomagala. Značajan dio naučnih istina, do kojih poštovanja vrijednim naporima dolazi nauka, prethodno su objavljeni u Knjizi Onoga što je, uporedo sa svemirom, stvorio i naučne (prirodne) zakone.

Brzina Sunca

Sunce se kreće brzinom većom od 700.000 km/h, putanjom zvanom Solar Apex, u pravcu zvijezde Vega. Ne smije se gubiti iz vida da se Zemlja okreće i oko svoje ose, i oko Sunca, a i da se, u isto vrijeme, kreće zajedno sa Sunčevim sistemom.
Sunce se svako jutro izlazi i svako veče zalazi. Međutim, tačke izlaska i zalaska nikada nisu iste. Zemlja se okreće oko Sunca, koje putuje kroz svemir, a da pri tome nikada ne prolazi kroz istu tačku. Zamislite koliko su hiljada kilometara prešli Sunce i Zemlja samo u vremenu od početka čitanja ovog poglavlja do ove stranice, a da od ove nezamislive brzine mi nismo imali nikakve negativne posljedice! Ovakvo razmišljanje može nam dati grubu predstavu o savršenosti sistema koji je Allah stvorio.

Mjesta na kojima se Sunce radja

Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka (mjesta na kojima se Sunce rađa)!
(37- As-Saffat, 5)


Turski učenjak, Taškin Tuna, na slijedeći način objašnjava 5. ajet sure ''As-Saffat'': ''Zemlja ima mnogo različitih kretanja. Zemlja je, sa cijelim sistemom, u stanju kretanja i to tako da nikada dva puta ne prođe kroz istu tačku svemira. Zbog sferalnog oblika Zemlje, Sunce, koje se na jednoj strani rađa, u isto vrijeme zalazi na drugoj strani. Noć tjera dan, a dan noć. U tom slučaju, tamo gdje se Sunce rađa nije 'mjesto', već 'mjesta'. Za svaku tačku Zemlje vrijeme izlaska Sunca je različito. Svako mjesto u različitim sekundama očekuje rađanje Sunca... Posmatramo Sunce dok se 'rađa' na sasvim drugim mjestima svemira.
Sunce je isto Sunce, Zemlja je ista Zemlja, ali je drukčije mjesto u svemiru...'' Taškin Tuna na taj način objašnjava preciznost kur'anskog formuliranja mjesta rađanja Sunca, pri čemu se koristi množina riječi.
Sunce, koje svako jutro viđamo dok se raša, jedan je ogromni nuklearni reaktor. Ovaj naš nuklearni reaktor, koji radi pretvarajući atome hidrogena u helijum, svoju funkciju obavlja na savršeno podešen način. Ovaj izvor našeg života, koji se, na način kako to Kur'an ističe, kreće do određene granice, prema mjestu gdje će stati i okončati, sa ovako brzim kretanjem i bez ikakvih promjena u bilo kojoj preciznoj ravnoteži, putuje svemirom, a s njime i mi. Onaj koji razmišlja, istražuje i iskreno pristupa Kur'anu i kosmičkim dokazima, vidjet će Allahovu moć i fenomene Kur'ana.

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.
(29- Al-'Ankabut, 43)

I sve krece u svojim orbitama

 I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni u orbitama svojim plove.
(21 – Al-Anbiya’, 33)


U arapskom jeziku ukupnost se izražava riječju ''kullun''. Ova riječ znači još i ''sve, svako od njih''. U arapskom jeziku postoji i gramatička dvojina, za što se koriste riječi zvane ''tesnije''. Citirani ajet navodi dva nebeska tijela, Sunce i Mjesec, kako u svojim orbitama, tačno određenim putanja, plove. Međutim, nekorištenje gramatičke dvojine u ajetu navodi na razmišljanje da se radi o najmanje tri nebeska tijela. Ako se ima u vidu da je Zemlja mjesto gdje nastaje dan i noć, onda postaje jasno da je Zemlja treće nebesko tijelo na koje se u ajetu upozorava.Riječ koju smo u ajetu preveli sa 'orbita' jeste arapska riječ 'felek'. Ova riječ znači 'putanju kojom se kreću zvijezde i planeti'.

FENOMEN (NADNARAVNOST) U UPOTREBI SVAKE RIJEČI

Kao što smo mogli primijetiti, svaka pojedinačna riječ je pažljivo odabrana. Riječ iz istog ajeta, koju smo preveli sa ''ploviti'', jeste arapska riječ ''sebehe''. Maurice Bucaille (Moris Bikail) harmoniju kretanja Sunca, Mjeseca i Zemlje izražava ovako:
''Arapska riječ 'sebeha' označava promjenu mjesta objekta koja je rezultat vlastitog kretanja. Ako se promjena mjesta tijela dešava u vodi, onda se to naziva 'plovljenje', a ako se promjena mjesta dešava na zemlji, onda promjena mjesta nastaje pomijeranjem udova onoga što se kreće. Ako se, pak, ova promjena mjesta dešava u svemiru, u tom slučaju ovaj glagol moguće je prevesti samo prema njegovom osnovnom etimološkom značenju. Prema tome, ispravno bi bilo ovaj glagol shvatiti u značenju 'mijenjanje mjesta vlastitim kretnjama'. Okretanje oko svoje ose Mjesec upotpuni u isto vrijeme kada i okretanje oko Zemlje, dakle za 29,5 dana. Tako mi uvijek divimo istu stranu Mjeseca. Sunce se oko svoje ose okrene za oko 25 dana. Glagol 'sebeha' kojim je opisano kretanje Sunca i Mjeseca dakle u potpunosti je u skladu sa modernim naučnim otkrićima. Ovu činjenicu nijedan čovjek, bez obzira na stepen vlastitog obrazovanja, nije mogao spoznati u VII stoljeću.''

Kao što se vidi, preciznošću značenja glagola 'sebeha', u Kur'anu se nalazi upozorenje na specifično kretanje Sunca i Mjeseca. Ovo kretanje potvrđuje se i dostignućima moderne nauke. Ne može se reći da je ovo specifično kretanje Sunca i Mjeseca mogao izmisliti čovjek koji je živio u VII stoljeću.

Suncev sistem

Kretanja Sunca, Mjeseca, Zemlje odvija se na vrlo precizan način, bez ikakvog negativnog djelovanja na život na Zemlji. Istovremeno, svi ti fenomeni su stvoreni kako bi omogućili postojanje i raznovrsnost života na Zemlji. Planet Zemlja se okreće oko Sunca pod nagibom od 23 stepena i 27 minuta. Zahvaljujući takvom nagibu, na Zemlji postoje različita godišnja doba, a od njega zavisi i sistem rasta biljaka.

Zemlja se oko svoje ose okreće brzinom od 1670 km na sat. Kada se Zemlja ne bi okretala oko svoje ose, onda bi na strani okrenutoj prema Suncu uvijek bio dan, a na suprotnoj uvijek noć. Na takvoj Zemlji ne bi bilo ni bilja, a niti života uopće.

Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.
(36 – Yasin, 40)


Sva kretanja i Sunca, i Mjeseca, a i Zemlje odvijaju se u potpunoj harmoniji. U Sunčevom sistemu sve je tako dobro podešeno da čak i najveći planet sistema - Jupiter - svojim postojanjem daje doprinos mogućnosti života na Zemlji. U svom članku o Jupiteru, astronom George Wetherill kaže sljedeće: "Kada se na mjestu gdje se nalazi Jupiter ne bi nalazio planet te veličine, Zemlja bi gotovo hiljadu puta više bila izložena meteorima i kometama... Da Jupiter nije na mjestu na kome jeste, u ovom trenutku ne bi bilo ni nas da istražujemo misteriju porijekla Sunčevog sistema."

Gdje god pogledamo, vidjet ćemo blistave ideje, besprijekorne proračune i savršenu umjetnost stvaranja. Dovoljno je samo da se zamislimo nad Allahovim stvaranjem, da upotrijebimo svoj razum, ako razum imamo, da ne bježimo od svoga Stvoritelja, Koji, onima koji razmišljaju, u cijelom svemiru pokazuje dokaze Svoje moći, milosti i umjetnosti.

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!
(3 - Ali ‘Imran, 190-191)

 


12.09.2018.

Koju korist ima Roditelj od Djeteta i na Dunjaluku i na Ahiretu (nakon preseljenja /smrti)!?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Koju korist ima Roditelj od Djeteta i na Dunjaluku i na Ahiretu (nakon preseljenja /smrti)!? 

 

"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobrocinstvo cinite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh”! – i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: - Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”(Kur'an- 23. i 24. ajeta sure El-Isra)

 

Navedena dva ajeta sure el-Isra’ su, ustvari, poticaj kojom nas Svevišnji želi mobilizirati na maksimalnu pažnju i respekt prema roditeljima. Uzvišeni, odmah poslije naredbe o poslušnosti jedino Njemu, nareduje dobrocinstvo roditeljima. U ajetima su izneseni temeljni principi na kojima islam gradi cjelokupnu strukturu ljudskog života.

U ljudskoj prirodi je da ...slijedi ...da se radije gleda unaprijed nego da se osvrce na prošlost. Sama priroda covjeka podstice na zaštitu mladih naraštaja kako bi se osigurao produžetak vrste na Zemlji. Taj božanski nagon jednako je izražen i u slucaju ostalih vrsta iz biljnog i životinjskog svijeta. Tako odrasli muškarci i žene lakše odvajaju vrijeme za druženje i igru s djecom, žrtvujuci se i bez gundanja i prigovaranja, cak i sa zadovoljstvom pronalaze vrijeme koje ce pokloniti svojoj djeci. Dakle, sama priroda garancija je da ce se roditelji bez ikakve oporuke i jasnih naredenja briniti o svom potomstvu, dok djeca imaju stalnu potrebu da se uvijek vracaju na tu božansku oporuku o staranju za one koji odlaze nakon što su se žrtvovali za pokoljenja koja tek stasavaju.

 

Oporuka djetetu da bude pažljiv prema roditeljima ponavlja se cesto u Kur'anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je oporuka roditeljima prema djeci daleko neznatnija, iz prostog razloga, kako primjecuje Sejjid Kutb, jer je sama priroda ucinila da tako bude. Naime, sama priroda podstice da se štite mladi naraštaji da bi se osiguralo produženje života na Zemlji, kao što to Allah Uzvišeni želi. Roditelji žrtvuju sve od sebe za svoju djecu, i imetak, i zdravlje, i svoj život i to cine sve s radošcu i veseljem, dok dijete to brzo zaboravi, pa mu treba ponavljati njegove obaveze, što Allah Plemeniti, znajuci ga, cini u Svojoj Knjizi

«Mi smo naredili covjeku da bude poslušan svojim roditeljima. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni ce se svi vratiti». 

 

Roditelji su izvanredna prilika da, cineci im dobrocinstvo, zaradimo džennetske ljepote. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a, Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike je rekao: «Ponižen bio!», i to je ponovio tri puta. Na upit ashaba: «A ko to, Allahov Poslanice?», odgovorio je: «Onaj koji doživi starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a on zbog njih, ne ude u džennet!». 

 

Nažalost, postupci brojnih muslimana prema svojim starim i iznemoglim roditeljima izazvat ce samo Allahovu srdžbu, umjesto da im budu prilika da zadobiju džennet i njegove neopisive ljepote.

 

Poslušnost prema roditeljima garantira naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenima na Sudnjem danu

 

Treba napomenuti da naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenim i dobrim Allahovim robovima na Sudnjem danu uvjetuje naš lijep odnos spram roditelja. To se jasno nazire iz hadisa koji od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi 'Amr b. Murre el-Džuheni. On kaže da je neki covjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem , i rekao: «Allahov Poslanice, svjedocim da nema drugog boga osim Allaha, svjedocim da si ti Allahov Poslanik, klanjam pet dnevnih namaza, propisno dajem zekat od svoje imovine i postim mjesec Ramazan». Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem , mu je tada rekao: «Ko umre, a bude izvršavao ove dužnosti, bit ce na Sudnjem danu u društvu vjerovjesnika, iskrenih i šehida ovako – pa je pokazao da ce biti blizu kao prst uz prst – ali pod uvjetom da nije bio neposlušan svojim roditeljima!» 

 

Zivi su ti, mladi ili stari odi i obidji ih, nadji vremena od svega i sviju pa makar malo pokucaj na vrata sa nekom hedijicom jer Stariji su ko i djeca, imaju ali se obraduju necemu. 

 

-Lijepu rijec im pruzi, pa ako ti svaki dan jedno te isto ponavljaju, saslusaj pa makar ti i nebilo drago, pokazi da imas sabura i kao da orvi put to nesto cujes. Sjeti se kada si bio mali, po koliko puta ti je majka ili otac morao ponoviti nesto par puta i to sa ljubavi i saburom, jer si bio tada njihova najveca radost i bogastvo, pa neka i oni tebi budu sad najveca radost i bogastvo a ostarit ces i ti pa ces se radovati i ti star svojoj djeci kada ti vrata otvore. 

 

-Odvezi ih doktoru, negdje u goste, negdje iznenadi i oni su tebe vodali, od parka, od neki izleta, treninga, skole itd. Koliko su oni tebe ili majka puta vodila doktoru, bolnicu i nije spavala radi tvojih bolesti, njegovala te, hranila, presvlacila ne ispavana!

 

-Ugodi dusama njihovim ako nekad uzdahnu da su sta pozeljeli pojesti! Mozda nemaju imetka da to sebi kupe, a nahranit nekoga je sadaka a kamoli roditelja pa sjeti se kada si ti uzdisao za cokoladom, pitom, nekim jelima, majka je ili bolesna ili zdrava ustajala i kuhala ili kupovala ti, vam! 

 

-Odrzavanje kuce. Nece danasnje snahe to sad prihvatiti da ti roditeljima svaki dan po kuci cisti, pere i kuha kao nekad sto su zene radile, ali nece ona ni odgovari kod Allaha sto nije tvojoj majki usisano, oprano sudje ili neznam sto. Biti ces pitan ti muslimanu za svoje roditelje i Dzennet je tvoj pod njihovim nogama pa bujrum, zaradi Dzennet kod svojih roditelja i kome ces drugom pomoci ako ne njima pa oni su za tebe isto sve cinili...kupovali ti, obalcili, nisu spavali, skolovali, kuhala ti majka sto voli, cistila za tobom, prala te i peglala pa sad je red na tebe jos ti toliko obecava Allah Uzvišeni nagradu.

Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je pomagao Zenama, pa se nije bojao da ga nazivaju nekim nazivima kao sto danas kazu:"Papucar" a kako bi tek Majki ili Roditeljima pomagao da su mu bili zivi, zato je ostalo u hadisima dosta toga, duznosti prema roditeljima.

Neka te nazivaju kako hoce, uradi to za sebe, za Dzennet, za njih.

 

Sta bi sve uradio da ti Sef kaze da radis za Dunjalucku platu??! Sve bi radio, prao, kuhao, peglao samo da je dobijes na kraju mjeseca i to stranicima!

 

A Allah ti Dzennet obecava i to radis svojim roditeljima, svojoj majki koja je stotine puta vise ucinila za tebe, tvoju bracu i sestre! Neki trazit ce izgovore :"Ah ne klanjaju, dzahili su roditelji i ovaki i onaki estagfirullah"

 

Pa kakvi su god ti ih nisi pitao i Allah ti je odredio njih, i Allah upucuje kad i gdje koga hoce a tvoje je da roditeljima cinis dobrocinstvo sve dok ti ne nareduju nesto protiv vjere a tad im se mozes suprostaviti a dobrocinstvo je cinio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i ne muslimanima nekim pa...

 

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: " Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko doceka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne ude u Dženneti " (Muslim)

 

Eh sad sta kada su nam Roditelji na Ahiretu, preselili, umrli...

 

Kada osoba umre prekidaju mu se svi dotoci sevapa, izuzev u tri slucaja, kako naglašava Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a: «Kada covjek umre prestaju njegova djela, osim u tri slucaja:

-trajna sadaka, - znanjem kojim se iza njega koristi i - -dobro odgojeno dijete, koje mu dovu cini».

 

Cak ce se roditelju povecavati deredže u džennetu zahvaljujuci traženju oprosta od njegovog djeteta, kako jasno potcrtava Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem , u hadisu Ebu Hurejre, ra: «Covjeku ce se, doista, povecavati deredže u džennetu, pa ce se zapitati: «Odakle ovo?», te ce mu se odgovoriti: «To je od traženja oprosta tvoga djeteta za tebe!» 

 

Neko ce ili vecina reci, da nema vise sta za njih ciniti. Koliko djece nije za Roditelje cinilo dok su bili zivi, koliko ih je zapostavljalo, nije ih obilazilo, nisu im dobrocinstvo cinilo, napdali ih, matletirali, izbjegavali... a da cine dok su na onome svijetu! 

 

Nema zapreke za pokajanje elhamdulillah, kod Allah Uzvišenog uvjek ima pokajanje za sve i moljenje za oprost i nije kraj nikad za to i dobrocinstvo! 

 

Bio ili bila si takva, ako su zivi roditelji gledaj da se pokajes i cini im dobrocinstvo, dovi, obilazi, udjelj im, kupuj, saslusaj, okupaj, skuhaj...izvedi,odvedi doktoru itd. 

 

A ako su preselili, pokaj se sto ih nisi dobrocinstvo cinio kada su ti zivi bili i uci sad... postoji uvjek sansa kod Allaha za tebe a Ahiretski konto se vazda puni sa Dunjaluckim dobrocinstvom elhamdulillah pa nam Uzvišenog Allah uvjek sanse daje za sve. 

 

U današnjem društvu, kada je u pitanju odnos prema mrtvima, ljudi idu u dvije krajnosti. Na jednoj strani imamo one koji rade za svoje mrtve i šta treba i šta ne treba, a isto tako imamo one koji apsolutno ništa ne rade za svoje umrle. Treba prije svega napomenuti da čovjek za svog života treba nastojati učiniti što više dobrih djela koja će mu koristiti na onome svijetu, i ne treba se oslanjati na to da će neko poslije njegove smrti nešto učiniti za njega.

Isto tako priliku za dobročinstvo prema drugima, a posebno prema roditeljima, treba iskoristiti za njihova života. I briga o vlastitom onosvjetskom statusu treba da bude ispred brige o bilo čijem drugom statusu. Pruziti im koliko smo u mogucnosti i koliko nas Allah duzi. 

 

Ako su vam roditelji preselili /umrli sljedece koristi imaju od vas sa dunjaluka Djece ako cini te za njih... Konto njihov Ahiretski se puni elhamdulillah a to su:

 

-Oglašavanje dženaze

Oglašavanje dženaze je veoma bitno kako bi se što više ljudi skupilo da klanjaju dženazu, jer će umrlom upravo to biti od velike koristi.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem : ”Nema muslimana koji umre pa mu dženazu klanja četrdeset ljudi, koji ne čine širk Allahu, a da Allah neće primiti njihovo zauzimanje za njega.” (Muslim)

 

-Posjećivanje kabura

Posjećivanje kabura je korisno i za umrlog, ali i za živog. Otuda je zabrana posjećivanja kabura, koja je bila u početku validna, derogirana hadisom kojim se to dopušta. Burejde, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: «Bio sam vam zabranio posjećivanje kabura, a od sada ih posjećujte!». (Muslim) 

 

Od posjete kaburu umrla osoba ima izuzetnu korist. To se očituje i selamom koji se uputi umrloj osobi i dovom Allahu Uzvišenom da joj oprosti grijehe i sačuva je kaburskog azaba.

 

-Dova za umrlog. 

Umrla osoba će imati koristi od dove živoga, zbog toga treba što češće upućivati dove za naše umrle. Dokaz za ovo su riječi Allaha, dželle šanuhu: ‘’Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…"(Prijevod značenja, El-Hašr, 10.)

 

-Izvršenje zavjeta, opruke. 

Ako se umrla osoba zavjetovala da će nešto uraditi (što nije u protivnom sa šerijatom) pa je u tome smrt spriječila, onda njeni nasljednici trebaju to za nju da izvrše.

 

 Ibn Abbas, r.a., prenosi da je jedna žena došla Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem , i kazala: “Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž, ali ju je smrt preduhitrila. Hoću li ja za nju obaviti hadždž?” Poslanik, sallallahu alejhi ve selem , reče: ”Da, otiđi za nju na hadždž, jer šta misliš da je iza tvoje majke ostao kakav dug, da li bi ga za nju ti odužila?” Ona odgovori: ”Da.” ”Oduži je, jer je u izvršenju dugova, Allah najpreči.” (Buharija)

 

-Vraćanje duga

Ako umrla osoba bude imala kakav dug, njegovi najbliži dužni su vratiti taj dug. To je najbolje učiniti prije klanjanja dženaze. Brojni su primjeri iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse koji idu tome u prilog. Tako, naprimjer, stoji da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem , nije htio klanjati dženazu nekom čovjeku koji je umro pod dugom, dok Ebu Katade, r.a, nije preuzeo obavezu platiti njegov dug, pa je tek tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , istupio pred džemat i klanjao dženazu! (Buharija)

 

-Upotpunjavanje neizvršenih ibadeta (hadždž, post, i sl.)

Ukoliko je umrla osoba bila obavezna izvršiti neki ibadet, a nije ga obavila, to će nadoknaditi neko od njene porodice ili nasljednika. Dokaz za ovo je hadis u kojem stoji da je neka žena upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem : «Allahov Poslaniče, majka mi je bila dužna postiti mjesec dana, pa hoću li ja to nadoknaditi?» Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem , odgovorio je: «Posti za nju!». Žena je dodala: «Ona nikada nije obavila hadždž, pa mogu li ja to učiniti za nju?» Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem , odgovorio je: «Obavi hadždž za nju!» (Muslim)

 

-Dobro djelo koje učini dijete umrlog

Sve što dijete uradi od dobrih djela, ide u prilog i umrlim roditeljima i oni u tome imaju nagradu, a djetetu se ništa od sevapa ne umanjuje. Brojne su predaje koje bilježe Buharija, Muslim, i dr. u kojima ashabi pitaju da li će imati nagradu i oni i njihovi roditelji, ako oni za njih podijele sadaku ili učine neko dobro djelo. 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , odgovarao je potvrdno. 

 

-Sadaka i vakuf

Umrla osoba će imati izuzetnu korist od obične i trajne sadake, odnosno vakufa, bilo da je ona to ostavila ili neko to čini od njene imovine nakon njene smrti. To može biti gradnja džamije, puta, bolnice, česme ili bilo šta što koristi ljudima, i sve dok traje taj hajrat, njemu će nagrada teći i on će od toga imati koristi. 

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem , i rekao: «Allahov Poslaniče, moja je majka iznenada umrla, a da je išta progovorila, smatram da bi dala sadaku. Da li će ona imati nagradu ako ja za nju udijelim sadaku?» Odgovorio je: «Da.» 

(Buharija i Muslim)

 

-Klanje kurbana

Od stvari koje koriste mrtvima je i klanje kurbana za njih. Dokaz za ovo je hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , prilikom klanja kurbana rekao sljedeće: ”U ime Allaha, Allahu primi od Muhammeda i njegove porodice.” (Muslim)

 

I na kraju, upućujmo dove Svevišnjem Allahu da se smiluje nama i našim roditeljima umrlima, oprosti im grijehe, pređe preko njihovih hrđavih djela i uvede ih u Džennet Firdevs bez polaganja racuna i bez predhodne kazne u kaburu i Dzehennemu. 

 

Allahumme Amin!

 

 

 

 

05.09.2018.

One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)


Ženidbom ti ne dobijaš samo suprugu, nego čitav svijet Allahovom svt pomoci i milosti,tj ne zenibom nego HAIJRLI HANUMOM sa kojom je prvo Uzviseni Allah svt zadovoljan i ti robe Allahov. Od tog trenutka pa do kraja svog života tvoja supruga će biti tvoj životni saputnik, partner i tvoj najbolji prijatelj. Zajedno s tobom ona će dijeliti tvoje trenutke, dane i godine. Dijelit će tvoju radost i tugu, tvoje uspijehe i padove, tvoje snove i strahove.
Pa zar nemamo primjer Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ili primjeru njegovih brakova i ljubavi prema njegovim zenama,kako je sa njima zivio,kako se ponasao prema njima,kako ih je volio subhnallah...
Uzviseni kaze:...i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (30:21)

Pokusaj Allahov svt robe biti i ti taj koji slijedi praksu Poslanikasallallahu alejhi ve sellem neces zalutati ni u cemu a nece ti brak propasti ako budes se bojao Allaha svt,budes slijedio sunnet i budes dobar prema svojim zenama (ili zeni)...

Kada si bolestan ona će ti pružti najbolju njegu, a kada trebaš pomoć uradit će sve što je u njenoj moći kako bi ti pomogla. Kada imaš tajnu ona će je čuvati, kada trebaš savjet ona će ti ga dati.

Ona će uvijek biti uz tebe. Kada se ujutro probudiš prvo što će ti oči ugledati bit će ona. Čak i u toku dana kada nije fizički prisutna bit će s tobom, jer ćeš ti biti u njenim mislima, u njenoj dovi, u njenom srcu… Kada odeš naveče spavati posljednje što ćeš vidjeti bit će ona. Ukratko, ona će biti tvoj cijeli svijet i ti ćeš biti njen cijeli svijet.

Najbolji opis bliskosti među supružnicima koji sam ikada pročitao jeste ajet u Kur'anu u kojem Allaha s.w.t. kaže:One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)

Zaista, supružnici su kao odjeća jedno drugome zato što jedno drugom pružaju zaštitu, ugođaj, podršku, i ukras, baš kao što odjeća krasi čovjeka.

Zamisli putovanje u Aljasku u toku zime ali bez adekvatne odjeće. Naši supružnici nam daju jednaku zaštitu, ugodnost i podršku, na putovanju života na dunjaluku, baš kao što to odjeća čini na putovanju u Aljasku ili put pram Ahiretu. Od svih ljudski veza, veza između muža i žene je posebna i jedinstvena; ljubav i marljivost, intimnost i bliskost, milosrdnost i sažaljenje, te mir i spokojstvo koji ispunjavaju srca supružnika su jednostavno neobjašnjivi.

Jedino racionalno objašnjenje koje može razjasniti ova nevjerovatna ljudska osjećanja jeste da je to Allahova s.w.t. odredba. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču.(16:72)

Jedino Allah Svemogući, Koji posjeduje neizmijernu moć, milost te mudrost može stvoriti i ugravirati ovakva nevjerovatna i blagoslovljena osjećanja u srca supružnika. Čak štaviše, Allah s.w.t. podsjeća one koji traže Allahove znakove u univerzumu, da osjećanja koja je usadio u srca supružnika jesu ustvari jedan od Njegovih znakova, koji bi trebao da navede ljude da povjeruju u Njegovu egzistenciju. Baš kao što i Allah u Kur'anu kaže:
i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (30:21)

Allah s.w.t. zna da je ljudsko srce dinamičan organ, nekada je slabo a nekada snažno. Činjenica je da se osjećanja mogu promijeniti, pogotovo nakon izvjesnog vremena. Isto tako ljubav se može osušiti i izblijediti s vremenom. To znači da bi bračna veza mogla oslabiti ukoliko nije njegovana ispravno. Bračna sreća se ne može uzeti zdravo za gotovo, kontinuirana ljubav zahtijeva neprekidno davanje s obje strane. Da bi drvo bračne ljubavi ostalo živo i da bi i dalje nastavilo da raste, potrebno ga je održavati, zalijevati, te hraniti njegovu zemlju.

Sjeti se da je čak i naš voljeni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nalazio vremena da izađe u pustinju i da se utrkuje sa svojom suprugom Aišom r.a. Ona ga je običavala prestizati u početku, da bi kasnije on nju prestizao. Također, sjeti se da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem odveo svoju suprugu da gleda mlade etiopljane kako izvode njihove narodne plesove. Iskaz emocija je neophodan kako se bračna veza ne bi raspala i zahrđala.
Sjeti se da će te Allah s.w.t. inšaallah nagraditi za svaku emociju i svako osjećanje koje pokažeš svojoj supruzi baš kao što je i Poslanik s.a.w.s. rekao:
Čovjek će biti nagrađen za svako djelo ukoliko ga radi kako bi postigao Allahovo zadovljstvo, pa čak i za stavljanje hrane u u usta svoje supruge.

Nikada ne podcjenjuj vrijednost, naizgled, malih stvari kao sto je npr. hranjenje žene-davaanja joj hrane u usta,pomoc u nekim poslovima,itd. Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem je običavao da podmetne svoje koljeno kako bi pomogao svojoj supruzi da se popne na kamilu.

Uvijek pokušaj naći vrijeme da klanjate zajedno,ucenju Kur'ana,vjere,prepricavanje hutbe,predavanja kako bi i ona ucila Allahovu svt vjeru,klanjaj te nocni namaz i posticite jedno drugo na ustajanje na najljepsi nacin u ta doba. Jačanje veze sa Allahom s.w.t. znači jačanje veze između vas dvoje. To je jedna od najboljih garancija da će vaša bračna veza ostati snažna.Volite se u ime Allaha svt i pomazite se na ovom putu dunjaluka tronovita koji je prolazan jer smo putnici koji odamaramo malo i idemo,selimo na onaj vjecni svijet ali sa svojim djelima kao pastir svoga stada...razmisli Allahov svt robe,dani prolaze pokusaj,pokusaj slijediti sunnet Poslanika sallallahu alejhi ve sellem po svemu pa i po pitanju braka-koji je dio ibadeta a bices pitan za sve!

Važno je također napomenuti da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem prenio radosnu vijest (obećao nagradu) onim parovima koji se probude i ustanu u noći i klanjaju zajedno. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je čak podsticao supružnika koji ustane prvi da probudi onog drugog, pa čak i polijevajući ga hladnom vodom po licu.

Potrudi se da uvijek daš sve od sebe kako bi bio dobar svojoj supruzi ne samo na riječima nego i u djelima. Razgovaraj s njom, nasmiješi joj se, traži njeno mišljenje, pitaj je za savjet, opusti se s njom skupa, i svaki put se sjeti da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
NAJBOLJI MEĐU VAMA SU ONI KOJI SU NAJBOLJI SVOJIM ŽENAMA.
(Sahih At-Tirmidhi, Ibn Majah and Al-Jami Al-Saker)


Također, nije dovoljno da je voliš samo do smrti. Ljubav ne bi nikada trebala da dođe do svog kraja, zato što mi muslimani vjerujemo u život nakon smrti, ahiret, gdje će oni koji su činili dobra djela i činili dobročinstvo biti sastvaljeni sa svojim supružnicima i svojim potomstvom. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao: ''uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!(43:70)

Najbolji primjer u ovom slučaju jeste Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, čija se ljubav prema Hatidži, koja je bila njegova supruga punih 25 godina, proširila na sve one koje je ona voljela, i ostala takva čak i nakon njene smrti. Pa čak i mnogo godina nakon njene smrti, svaki put kad bi zaklao jarca u svojoj kući, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi poslao dio jarca Hatidžinoj familiji i prijateljima. Također, svaki put kada bi mislio da bi posjetilac ispred vrata mogla biti Hatidžina sestra Hala, on bi molio Allaha: "O Allahu učini da to bude Hala.”

Iako je ovaj članak napisan samo za muškarce, razlog zbog kojeg je namijenjen sestrama jeste kako bi mogle uvidjeti da islam ne savjetuje uvijek ženu muslimanku kako da učini svoga muža sretnim, nego savjetuje i muškarca muslimana kako da učini svoju suprugu sretnom. Pa zar islam nije pravedan?

Nekoliko savjeta za sretan brak

1. Kažite jedno drugom da volite jedno drugo u ime Allaha svt
2. Nikada ne budite ljuti u isto vrijeme,SABUR neljutite se
3. Ako moraš da kritikuješ, uradi to s ljubavlju
4. Nikada ne spominji greške iz prošlosti i negledaj sve iz jednog coska
5. Nikada ne idite u krevet sa neriješenom svađom ili probleme nerijesavajte u spavacoj sobi
6. Zapostavi čitav dunjaluk-dunjaluckih insana(sem roditelja od) a nemoj da zapostaviš svog muža/suprugu
7. Obavite namaz zajedno makar jednom dnevno
8. Zapamti da iza svakog uspješnog supružnika stoji jedan iscrpljen partner
9. Zapamti da za svađu treba dvoje
10. Kad pogriješiš priznaj i obavezno trazite halala jedno drugom prije spavanja,jer na spavanju Allah svt duse kome hoce uzem a kome hoce vrati pa svedi iventuru i halalite jedno drugom
11. Makar jednom dnevno kaži nešto lijepo svom partneru-kompliment
12. Slušaj kada tvoj partner priča
13. Zapamti da je supružnik važniji od televizije, utakmice, sapunice, interneta…
14. Primijeti kad muž/supruga obuče nešto novo ili ima novu frizuru
15. Pokaži da cijeniš njegov/njen poklon
16. Pomazite jedno drugo u ime Allaha svt radi sevaba i dobrih djela
17. Primijeti kada je tvoj partner umoran
18. Nikada nemoj da ismijavaš ili kritikuješ svog partnera u društvu

itd...

Da nam se Allah svt smiluje i ucini nas iskrenim Allahovim svt robovima,da ulije u nasu dusu ljubav prema Njemu Allahu svt,prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem,prema Islamu i prema nasim supruznicima,smiluj nam se,OPROSTI nam i podari nam Dzennet svojom milosti-amin

http://www.youtube.com/watch?v=_5vrpWu8ygo&feature=related







05.09.2018.

Tebi brate Muslimanu , buduci Muzu !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Tebi brate muslimanu , buduci muzu....!!!

"Ženidbom ti ne dobijaš samo suprugu, nego čitav svijet. Od tog trenutka pa do kraja svog života tvoja supruga će biti tvoj životni saputnik, partner i tvoj najbolji prijatelj. Zajedno s tobom ona će dijeliti tvoje trenutke, dane i godine. Dijelit će tvoju radost i tugu, tvoje uspijehe i padove, tvoje snove i strahove.

Kada si bolestan ona će ti pružti najbolju njegu, a kada trebaš pomoć uradit će sve što je u njenoj moći kako bi ti pomogla. Kada imaš tajnu ona će je čuvati, kada trebaš savjet ona će ti ga dati.

Ona će uvijek biti uz tebe. Kada se ujutro probudiš prvo što će ti oči ugledati bit će ona. Čak i u toku dana kada nije fizički prisutna bit će s tobom, jer ćeš ti biti u njenim mislima, u njenoj dovi, u njenom srcu… Kada odeš naveče spavati posljednje što ćeš vidjeti bit će ona. Ukratko, ona će biti tvoj cijeli svijet i ti ćeš biti njen cijeli svijet.

Najbolji opis bliskosti među supružnicima koji sam ikada pročitao jeste ajet u Kur'anu u kojem Allaha s.w.t. kaže:" One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)

Zaista, supružnici su kao odjeća jedno drugome zato što jedno drugom pružaju zaštitu, ugođaj, podršku, i ukras, baš kao što odjeća krasi čovjeka.

Zamisli putovanje u Aljasku u toku zime ali bez adekvatne odjeće. Naši supružnici nam daju jednaku zaštitu, ugodnost i podršku, na putovanju života na planeti Zemlji, baš kao što to odjeća čini na putovanju u Aljasku. Od svih ljudski veza, veza između muža i žene je posebna i jedinstvena; ljubav i marljivost, intimnost i bliskost, milosrdnost i sažaljenje, te mir i spokojstvo koji ispunjavaju srca supružnika su jednostavno neobjašnjivi.

Jedino racionalno objašnjenje koje može razjasniti ova nevjerovatna ljudska osjećanja jeste da je to Allahova s.w.t. odredba. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
"Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču."(16:72)

Jedino Allah Svemogući, Koji posjeduje neizmijernu moć, milost te mudrost može stvoriti i ugravirati ovakva nevjerovatna i blagoslovljena osjećanja u srca supružnika. Čak štaviše, Allah s.w.t. podsjeća one koji traže Allahove znakove u univerzumu, da osjećanja koja je usadio u srca supružnika jesu ustvari jedan od Njegovih znakova, koji bi trebao da navede ljude da povjeruju u Njegovu egzistenciju. Baš kao što i Allah u Kur'anu kaže: "I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." (30:21)

Allah s.w.t. zna da je ljudsko srce dinamičan organ, nekada je slabo a nekada snažno. Činjenica je da se osjećanja mogu promijeniti, pogotovo nakon izvjesnog vremena. Isto tako ljubav se može osušiti i izblijediti s vremenom. To znači da bi bračna veza mogla oslabiti ukoliko nije njegovana ispravno. Bračna sreća se ne može uzeti zdravo za gotovo, kontinuirana ljubav zahtijeva neprekidno davanje s obje strane. Da bi drvo bračne ljubavi ostalo živo i da bi i dalje nastavilo da raste, potrebno ga je održavati, zalijevati, te hraniti njegovu zemlju.

Sjeti se da je čak i naš voljeni Poslanik s.a.w.s. nalazio vremena da izađe u pustinju i da se utrkuje sa svojom suprugom Aišom r.a. Ona ga je običavala prestizati u početku, da bi kasnije on nju prestizao. Također, sjeti se da je Poslanik s.a.w.s. odveo svoju suprugu da gleda mlade etiopljane kako izvode njihove narodne plesove. Iskaz emocija je neophodan kako se bračna veza ne bi raspala i zahrđala.

Sjeti se da će te Allah s.w.t. inšaallah nagraditi za svaku emociju i svako osjećanje koje pokažeš svojoj supruzi baš kao što je i Poslanik s.a.w.s. rekao:
Čovjek će biti nagrađen za svako djelo ukoliko ga radi kako bi postigao Allahovo zadovljstvo, pa čak i za stavljanje hrane u u usta svoje supruge.

Nikada ne podcjenjuj vrijednost, naizgled, malih stvari kao sto je npr. hranjenje žene, otvaranje vrata od auta za nju itd. Allahov poslanik s.a.w.s. je običavao da podmetne svoje koljeno kako bi pomogao svojoj supruzi da se popne na kamilu.

Uvijek pokušaj naći vrijeme da klanjate zajedno. Jačanje veze sa Allahom s.w.t. znači jačanje veze između vas dvoje. To je jedna od najboljih garancija da će vaša bračna veza ostati snažna.

Važno je također napomenuti da je Poslanik s.a.w.s. prenio radosnu vijest (obećao nagradu) onim parovima koji se probude i ustanu u noći i klanjaju zajedno. Poslanik s.a.w.s. je čak podsticao supružnika koji ustane prvi da probudi onog drugog, pa čak i polijevajući ga hladnom vodom po licu.

Potrudi se da uvijek daš sve od sebe kako bi bio dobar svojoj supruzi ne samo na riječima nego i u djelima. Razgovaraj s njom, nasmiješi joj se, traži njeno mišljenje, pitaj je za savjet, opusti se s njom skupa, i svaki put se sjeti da je Poslanik s.a.w.s. rekao:
"NAJBOLJI MEĐU VAMA SU ONI KOJI SU NAJBOLJI SVOJIM ŽENAMA." (Sahih At-Tirmidhi, Ibn Majah and Al-Jami Al-Saker)

I na kraju, uobičajno je da se supružnici zavjetuju da će voliti i poštovati jedno drugo do smrti.
Ja ne mislim da ova zakletva nije dobra, ali ne mislim da je i dovoljna. Nije samo dovoljno da voliš svoju suprugu. Treba da voliš i ono što ona voli kao npr. njenu porodicu. Ne budi kao moj kolega kome je bilo krivo što roditelji njegove supruge dolaze na nekoliko sedmica. Iako joj je on mirno rekao: "Ja ne volim tvoje roditelje" normalno je da mu je ljutito odgovorila:" Pa ne volim ni ja tvoje."

Također, nije dovoljno da je voliš samo do smrti. Ljubav ne bi nikada trebala da dođe do svog kraja, zato što mi muslimani vjerujemo u život nakon smrti, ahiret, gdje će oni koji su činili dobra djela i činili dobročinstvo biti sastvaljeni sa svojim supružnicima i svojim potomstvom. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
"...uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!" (43:70)

Najbolji primjer u ovom slučaju jeste Poslanik s.a.w.s., čija se ljubav prema Hatidži, koja je bila njegova supruga punih 25 godina, proširila na sve one koje je ona voljela, i ostala takva čak i nakon njene smrti. Pa čak i mnogo godina nakon njene smrti, svaki put kad bi zaklao jarca u svojoj kući, Poslanik s.a.w.s. bi poslao dio jarca Hatidžinoj familiji i prijateljima. Također, svaki put kada bi mislio da bi posjetilac ispred vrata mogla biti Hatidžina sestra Hala, on bi molio Allaha: "O Allahu učini da to bude Hala.”

Greske pojedinih muzeva

U ovom našem članku ćemo pokušati da se usredsredimo na neke važnije greške u koje zapadaju pojedini muževi u svojoj bračnoj zajednici, sa pojašnjenjem Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, prakse u svom ophođenju prema njegovim ženama, majkama pravovjernih, Allah sa njima bio zadovoljan.

Nepodučavanje supruge vjeri

Prva i možda od najfatalnijih grešaka je ne podučavanje supruge vjeri islamu i šerijatskim propisima. Zaista, među ženama ima onih koje ne znaju kako da ispravno klanjaju ili ne znaju opšte propise menstruacije i nifasa, a o propisima istihaze da i ne govorimo. Pojedine žene ne znaju kako da se šerijatski ophode prema njihovim muževima ili kako da odgajaju svoju djecu islamskim odgojem. Pojedine zapadaju u širk Allahu, subhanehu ve te 'ala, da nas Allah sačuva od toga, a da uopšte i ne znaju to, kao što je naprimjer zakletva mimo Allaha, subhanehu ve te `ala, ili odlazak sihirbazu i vjerovanja u ono što on kaže itd.

Nasuprot tome nalazimo kod žene brigu i upornost u tome da nauči kako se priprema određeno jelo, a to sve zbog toga jer će je njen muž pitati o tome, dok stvari kao što su; kako će se abdestiti za namaz ili kako da ga obavi, zapostavlja u potpunosti, jer zna da njen muž ne pridaje važnost tome, niti će je pitati o tome. Ovo je nema sumnje gubljenje osnovnog načela u međusobnom potpomaganju u bogobojaznosti i dobrim djelima, na koje nas je upozorio Uzvišeni: "Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti ...". (Prijevod značenja El-Maida 2.)

To je kršenje odgovornosti za koju je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Svi ste vi pastiri i svi će te biti pitani za svoje stado, i čovjek je pastir nad njegovom porodicom." (Buharija, 2409.) Dovoljno je za spoznaju, koliko je važno vjersko obrazovanje za ženu muslimanku, to da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odvojio jedan dan posebno za žene, te ih u njemu opominjao i podučavao propisima vjere vezane za njih. Plemeniti muže, zaista su sredstva za podučavanje tvoje žene vjeri mnogobrojna i u ovom našem vremenu veoma dostupna, Allahu zahvaljujemo na tome. Ovdje ćemo napomenuti neke od njih:

1) Određivanje i kupovina knjiga o islamu i njegovim propisima, te diskusija o pročitanoj knjizi sa tvojom suprugom, kako bi se ubjedio da je ona knjigu ispravno razumjela.
2) Odredi zajedno sa njom korisnu islamsku kasetu, te zatraži od nje da ti prepriča ono što je rekao predavač u toku njegovog predavanja.
3) Uzmi svoju suprugu te zajedno sa njom posjeti predavanja i vjerske skupove koje održavaju 'alimi.
4) Međusobno podučavanje iz određene knjige, naprimjer "Vrtovi pobožnih" (Rijadu Es-Salihin ).
5) Svakog petka obavijesti je o tome šta je bila tema hutbe i pokušaj da sa njom pričaš o istoj temi.
6) Pokušaj da je upoznaš i povežeš sa dobrim društvom, muminkama, koje će joj pomoći u vjeri i pomozi je u održavanju tih veza.
7) Napravi u tvojoj kući jednu manju islamsku biblioteku, te podstiči tvoju suprugu na čitanje.
Daruj joj neki poseban poklon svaki put kada nauči suru ili nekoliko ajeta iz Allahove knjige, itd.

Pažljivost pri popravljanju pogreški

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Prema ženama lijepo postupajte, zaista je žena stvorena od rebra, a najkrivlje u rebru je njegov vrh i ukoliko bi ga želio ispraviti ono bi se slomilo, a ukoliko ga ostaviš, pa ono je i dalje iskrivljeno." (Buharija, 3331.) U ovom hadisu se nalazi dosta pouka, a spomenut ćemo samo neke od njih:
- Zaista ispravljanje nečeg iskrivljenog biva sa nježnošću i velikom opreznošću, kako ne bi isto puklo.
- Ne ostavlja se u potpunosti kako ne bi zauvijek ostalo iskrivljeno, naročito ukoliko ta iskrivljenost, koja je od ženine prirode, pređe u nepokornost činjenjem harama ili ostavljanjem vadžiba. Imam ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "Politika sa ženom je primanje oprosta od nje i strpljivost na njenoj iskrivljenosti, pa onaj ko želi njeno potpuno ispravljanje neće se njome okoristiti, ..." (Fethul Bari) Kao da hoće da kaže: "Naslađivanje njome neće se upotpuniti osim sa saburom".

Stroge kazne

Kad je u pitanju kažnjavanje, tu se takođe prave krupne greške. Primjer toga je:

Upotreba udarca kao prvog sredstva za popravljanje. Uzvišeni Allah kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: "A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi ih posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite, a kad vam postanu poslušne onda im zulum ne činite." (En-Nisa, 34) Ovo je šerijatski redosljed; savjetovanje, izbjegavanje u postelji, pa zatim slijedi udarac, s tim da ne bude jak i koji neće ostaviti tragove na njenom tijelu.

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, je rekao: "Prema ženama lijepo postupajte, zaista su one kod vas zarobljenice i ne posjedujete od njih ništa više od toga, osim ako očito sramno djelo ne učine, pa ukoliko to urade, izbjegavajte ih u postelji i udarite ih udarcem koji neće tragove ostaviti". (Tirmizija i Ibn-Madže, Sahihul-džami'a, 7880)

Takođe, od nepravde prema ženi je njeno kažnjavanje protjerivanje iz kuće bez šerijatski opravdanog razloga. Uzvišeni Allah kaže: "... Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi, onaj koji Allahove propise krši, sam sebi nepravdu čini..." (Prijevod značenja Et-Talak, 1)

Udarac po licu, vrijeđanje i međusobno psovanje su takođe zabranjene stvari. Jedan čovjek je došao kod Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitao ga: "Šta je ženino pravo kod njenog muža?"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: "Da je nahrani kada i sebe, da je odjene kada i sebe, da je ne udara po licu, da je ne smatra ružnom i da je ne izbjegava osim u kući." (Taberani, Bejheki Sahihul-džamia, 3149)

Škrtarenje u izdržavanju

Zaista je muž obavezan da izdržava svoju suprugu. Ta obaveza je potvrđena Kur'anom, Sunnetom i koncezusom islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: "Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva." (El-Bekara, 223), a mogućnost je ono što se podrazumijeva u tradiciji ljudi, bez pretjerivanja ili umanivanja. Žena je stekla pravo na izdržavanje zbog omogućavanja njenom mužu da se naslađuje njome, te zbog njene poslušnosti njemu, boravka u njegovoj kući, odgajanja i vaspitavanja njegove djece. Ukoliko bi žena bila iskušana mužem koji je škrt, koji joj zabranjuje njeno pravo u izdržavanju bez šerijatskog razloga, njoj je u tom slučaju dozvoljeno da uzme iz njegovog imetka, pa čak i bez njegovog znanja.

Hind b. Utbe je rekla: "Allahov Poslaniče, zaista je Ebu-Sufjan škrt čovjek i ne daje mi ono što je meni i mojoj djeci dovoljno, osim ako uzmem od njega bez njegovog znanja?", pa je rekao: "Uzmi onoliko koliko je tebi i tvojoj djeci dovoljno sa dobročinstvom." (Buharija, 2211) O plemeniti muže, zaista je izdržavanje tvoje žene i djece sadaka, kao što Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Ukoliko čovjek izdržava svoju porodicu i nada se nagradi, pa to mu je sadaka." (Buharija, 55) Isto tako je rekao 'alejhisselam: "Najbolji dinar je dinar koji čovjek utroši na njegovu porodicu." (Muslim, 994)

Okrutnost, nestrpljivost, nedostatak blagosti prema supruzi

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Najpotpunijeg imana su oni vjernici koji su najljepšeg ahlaka, a najboljeg ahlaka od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama." (Tirmizija, Sahihul-džamia, 1232) Koliko je muževa koji postupaju shodno ovom prelijepom hadisu u kojem se naglašava da je najbolji onaj koji je najbolji prema svojoj ženi. Sa koliko ćemo se slučajeva susresti, gdje je muž van kuće veseo i spreman na šalu, dok prilikom ulaska u kuću prema svojoj supruzi ili čak i djeci, njegovo ponašanje je grubo i ne prihvata pogreške niti izvinjenja.

Međutim, trebalo bi biti obrnuto, jer je od uljudnosti i blagosti da čovjek unese sa sobom sreću i veselje prilikom ulaska u kuću ili da pokaže nježnost prema ženi sa dozvoljenim zabavama. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Sve što nije od spominjanja Allaha, dželle ša'nuhu, je zabava i zaborav, osim četri stvari: međusobno igranje čovjeka sa njegovom ženom ..." (Nesai, Sahihul-džamia, 4534) Također je rekao Aiši, radijallahu 'anha: "Dođi da se s tobom natječem?", rekla je: 'Pa se sa mnom natjecao, i ja sam ga pretekla.' Međutim Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, to ne zaboravlja, pa kada se Aiša, radijallahu 'anha, udebljala, poziva je da se natječu ponovo, te se nakon pobjede smije i udara je po njenom ramenu govoreći: "Ovo je za ono prethodno." (Ahmed, Nesai, Silseletu-sahiha, 131)

Od nježnosti prema supruzi je i to da je nahraniš svojom rukom: "Doista ti nećeš podijeliti sadaku želeći njome Allahovu nagradu, a da nećeš biti za nju nagrađen, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svoje supuge." (Buharija, 5568) Jedan od načina iskazivanja nježnosti prema supruzi jeste i njeno dozivanje imenima koja će kod nje izazvati sreću i razmaženost, te osjećaj da je voljena, kao i da joj se ponekad obratiš umekšanim i blagim glasom, kako bi se ljubav i bliskost između vas dvoje što više povećala. To je bila praksa Poslanika, 'alejhisselam, pa se Aiši, radijallahu 'anha, obraća sa: "O Humejra (Humejra znači: crvenkastobijela žena), da li bi voljela da ih pogledaš - igranje i ples Habešija." (Nesai, Silseletu-sahiha, 3277) A ponekad ju je zvao: "O Aiš, ovo je Džibril koji te poselamljuje." (Buharija, 3768)

Širenje tajni

Takođe od pogreški pojedinih muževa je širenje tajni i nedostatka supruge. U hadisu je došlo da će najgoreg položaja na Sudnjem danu biti čovjek koji povjeri ženi, a i ona njemu, potom otkrije njenu tajnu. (Muslim, 1437) U drugoj predaji Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Najvećeg emaneta kod Allaha na Sudnjem danu je čovjek koji povjeri ženi, a i ona njemu, pa potom otkrije njenu tajnu.

Čovjeku je zabranjeno da širi ono što se dešava između njega i supruge u njihovoj intimi i ne smije nikome opisivati detalje o tome." (Šerhu Muslim kod hadisa 1437) Takođe bi trebao da čuva tajne svoje bračne zajednice i da ne širi probleme ukoliko se nađu od strane žene, postupajući po hadisu: "Neće prekriti čovjek čovjeka na dunjaluku, a da ga Allah neće prekriti na Sudnjem danu." (Muslim, 2590/72) Pa, zar supruga nije najpreča tome?

Brzopletost i nemarnost prilikom rastave braka

Veza između muža i žene je jedna od najčvršćih veza, toliko da je Uzvišeni Allah bračni ugovor između njih nazvao čvrstom obavezom. Uzvišeni, kao što stoji u prijevodu značenja, je rekao: "... I kad su one od vas čvrstu obavezu uzele." (En-Nisa, 21) Zbog toga je raskidanje bračne zajednice i završavanje bračne veze nešto što je najmrže u Islamu, jer dovodi do rasipa porodice i razilaženja njenih članova. Muslimanu ne priliči da pristupi razvodu braka osim sa valjanim šerijatskim razlogom.

Doista, razvod braka u islamu nije propisan kako bi bio uzdignuta sablja nad ženinim vratom, u što su neki ubjeđeni da je tako, i nije propisan da bi bio zakletva kojom se potvrđuju vijesti, kako misle neki supruzi kada kažu: 'Ako ja to ne uradim, ti si rastavljena ili obrnuto ako to uradim ti si rastavljena.' Poštovani brate, islam i njegovi propisi ne zanemaruju stvarnost, moguće je da se desi istinski razvod braka, ali i pored toga nije dozvoljeno da tvoj prvi korak u rješavanju razilaženja sa suprugom bude rastava braka, naprotiv treba da iskoristiš sva moguća dozvoljena sredstva prije rastave, kako bi izliječio i iskorjenio međusobne nesuglasice. Nemoj da požuruješ sa rastavom kako se ne bi kajao kada sve već bude gotovo.

Podsjećanja radi: Šerijatski je zabranjeno čovjeku da rastavi svoju suprugu, a ona je u svom mjesečnom ciklusu (menstruaciji), ili da je rastavi a ona je čista, međutim on je imao sa njom polni odnos u toj čistoći i to se kod učenjaka naziva "Novotarska rastava braka". Takođe mu nije dozvoljeno da je rastavi tri puta u isto vrijeme. Da joj kaže u isto vrijeme i na istom mjestu tri puta: ti si rastavljena, ti si rastavljena, ti si rastavljena.

 Nedostatak ljubomore

Brojni su primjeri za nedostatak ljubomore. Koliko muževa ne pokazuje svoju ljubomoru prema svojim suprugama. Jedan od najzapaženijih i najraširenijih oblika nedostatka ljubomore je dozvoljavanje supruzi da ne praktikuje islamske propise. Razgolićava se pred strancima pružajući im priliku da se naslađuju njenim tijelom. Gdje je ljubomora Sa'da b. Ubade, radijallahu 'anhuma, kada je rekao: ''Kada bi vidio čovjeka sa mojom suprugom udario bih ga oštricom sablje''. Međutim poslušajte Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovor koji ne odobrava Sa'dov postupak: "Zar se čudite Sa'dovoj ljubomori? Tako mi Allaha ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene." (Buharija, 6846; Muslim, 1499)

Zbog svoje ljubomore Uzvišeni Allah je zabranio činjenje javnih ili tajnih grijeha. Zar postupak Esme kćerke Ebu-Bekra i žene Zubejra, radijallahu 'anhum, nije dopro do ušiju muslimana. Prevaljuje daleki put od kuće do vrta, noseći košpice od hurmi na glavi, tako kada joj Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, - u grupi Ensarija nudi jahalicu, odbija to zbog, kako reče: "Postidila sam se da idem sa ljudima i sjetila sam se Zubejra i njegove ljubomore, jer je bio najljubomorniji čovjek." (Buharija, 5224; Muslim, 2182)

Zar da se pojavi sumnja oko Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Esme i Ensarija? Ne, međutim to je bračna vjernost. Dok sa druge strane nalazimo ljude kako dozvoljavalju suprugama da se rukuju sa strancima ili da sa njima sijele i tome slično, opravdavajući to vremenom i prostorom, i težinom prakticiranja istog propisa. Pa, ko je rekao da prakticiranje islama ne zahtjeva odricanje i trud: "One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je zaista, na strani onih koji dobra djela čine". (Prijevod značenja Al-Ankebut, 69) Poštovani brate budi Zubejr, a ti sestro budi Esma, pa će naše društvo, ako Bog da, biti kao društvo Ensarija.

Allahu moj, ukaži nam istinu i opskrbi nas slijeđenjem Kur'ana i sunneta; ukaži nam neistinu i pomozi nam da je odbacimo.
AMIN


28.08.2018.

Budi uvijek zadovljan na onome sto ti je Gospodar dao...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budi uvijek zadovljan na onome sto ti je Allah dao...Šukr (zahvala) Allahu

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Kada kod ljudi nestane ili pomanjka zadovoljstva povećava se srdžba i nezadovoljstvo. Nema hrane koja bi ih mogla zasititi, niti odjeće koja bi ih mogla odjenuti, niti kuće u kojoj bi se mogli skrasiti. Oni svoje poglede usmjeravaju onima koji su iznad njih, a ne ka onima koji su na manjem stepenu od njih, tako da svjesno ili nesvjesno omalavažavaju Allahove blagodati kojima ih je obasuo. Ovakva kategorija ljudi nikada neće biti sretna, jer se njihova sreća ne može ostvariti, sve dok ne dostignu vrhunac u svemu, što je nemoguće, jer Allah dž.š. ne dozvoljava da iko osim Njega ostvari sveopšte savršenstvo, bez obzira o kome se radilo, o bliskom meleku ili časnom poslaniku ili nekom drugom.

Definicija zadovoljstva

Islamski učenjak Maverdi podjelio je zadovoljstvo u tri vrste i za svaku od njih dao je posebnu definiciju. On, u svojoj knjizi: Edebu-d-dunja we-d-dini, kaže:

Zadovoljstvo se dijeli u tri vrste:

1. Da se čovjek zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu dođe i okrene se od sticanja nečeg višeg od toga. Ovo je najveći stepen zadovoljstva.

2. Da se zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu je dovoljno i izbjegava povećanje i uzimanje onoga što mu nije potrebno.

3. Da se zadovolji sa onim što mu je dostupno, a ne prezire ono što mu dođe od dunjaluka pa makar bilo u velikim količinama, i ne traži ono što ne može postići pa makar neznatno bilo. (EDEBU–DUNJA WE–D–DINI:328-329 str.)


Najveći broj islamskih učenjaka odabrao je zadnju definiciju i ona odgovara onome o čemu smo naumili govoriti.

Prema ovoj definiciji zadovoljstvo ne dolazi u koliziju (oprečnost) sa sticanjem imetka putem trgovine, niti spriječava muslimana da putuje zemljom tražeći opskrbu ili ono što će mu koristiti. Ono što se nikako ne može spojiti sa zadovoljstvom jeste varanje u trgovini, srdžba zbog male plate, mrzovolja u poslu, licemjerstvo (dvoličnjaštvo) radi položaja, ostupanje od dawetskih (misionarskih) principa zbog imetka ili ugleda, zavist prema bratu muslimanu zbog neke blagodati, ponižavanje vlastite ličnosti pred nekim drugim mimo Allaha, dž.š., sa ciljem postizanja nekog dunjalučkog dobra i sl.A sjeti se koliko je danas oni koji nemaju krov nad glavom ili koji umiru od gladi u nekim djelovima zemlje,nase brace i sestra i drugih!

Nije zadovoljan onaj koji se stvorenjima žali na Allaha, dž.š., niti onaj koji želi ono što ne pripada njemu, niti onaj koji se srdi kada ne postigne nešto od dunjaluka.

S druge strane, čovjek može biti zadovoljan, a posjedovati tovare zlata i srebra i prevrtati u rukama milione dinara. Zar nismo nikada vidjeli čovjeka koji posjeduje ogromno bogastvo, a da je uz to opskrbljen zadovoljstvom?! Ne vara u trgovini, na zakida radnike u onome što su zaslužili, ne ponižava se zbog imetka i ugleda, ne uskraćuje zekat i ispunjava Allahova prava bilo da se radi o farzovima ili o dobrovoljnim djelima (nafilama), izvršava sve ono što mu je Allah naredio i kloni se svega onoga što mu je zabranio. Ako dobije zahvali Allahu na tome, a ako izgubi ne srdi se.

Koristi zadovoljstva:

Ispunjenost srca vjerom u Allaha, pouzdanjem u Njega, predanošću onome što mu je dodjelio i čvrsto ubjeđenje u ono što se kod njega nalazi. Kada čovjek bude zadovoljan Allahovom opskrbom on čvrsto vjeruje i ubjeđen je da je Allah zagarantovao opskrbu svojim robovima i da ju je ravnomjerno raspodjelio među njima, pa makar lično ne posjedovao ništa.

Kaže Abdullah ibn Mes’ud: Najviše se nadam opskrbi onda kada kažu: Nije ostalo više ni trunka brašna u kući.


Lijep zivot

Kaže Allah, dž.š.: Ko uradi dobro djelo, bio muškarac ili žena, a vjernik je, mi ćemo učiniti da lijepim životom proživi i dat ćemo mu najljepšu nagradu zbog onoga što su radili. (El-Nahl, 97.)

Rekao je Alija, Ibnu Abbas i Hasan el-Basri u komentaru ovog ajeta: Pod lijepim životom se misli na zadovoljstvo. (Predaju od Alije i Hasana zabilježio je Taberi u svome Tefsiru, 14/17 str., a predaja od Ibn Abbasa zabilježio je Hakim i ocjenio je vjerodostojnom, 2/356)

Rekao je Imam Ibnu-l-Dževzi: Ko bude zadovoljan, njegov život će biti lijep, a ko bude pohlepan povećat će se njegova smetenost (besciljnost) (NUZHETU-L-FUDALAI TERTIBU SIJERI EALAMI-N-NUBELAI, 1504 str)

Zahvala Allahu na Njegovim blagodatima...

Kaže Poslanik, s.a.w.s.: Ako budeš oprezan postat ćeš najpobožniji čovjek, a ako budeš zadovoljan postat ćeš najzahvalniji Allahov rob. (Prenosi ga Ibnu Madždže pod brojem 4217, Bejheki u knjizi Ez-zuhdu-l-kebiru pod brojem 818, Ebu Nuajm u Hilji 10/365 str. Imam Busajr ocjenio je ovaj hadis dobrim u Zevaidu 3/300)

Spas od grijeha koji upropaštavaju srce i odnose dobra dijela kao što su: zavist, ogovaranje, prenošenje tuđih rijeći, laž i drugi grijesi u kojima je uglavnom želja za sticanjem dunjalučkih dobara i bježanje od manjkavosti. Ko se zadovolji sa Allahovom opskrbom neće upasti u ove i slične grijehe niti će u njegovo srce ući zavist prema njegovoj braći muslimanima.

Rekao je Abdullah ibn Mes’ud: Ubjeđenje je da ne tražiš ljudsko zadovoljstvo srdeći Allaha, da ne zavidiš nikome zbog onoga čime ga je Allah dž.š. opskrbio i da ne koriš nikoga zbog toga što ti je Allah, dž.š., uskratio određenu stvar. Znaj da opskrba ne dolazi trudom trudbenika, niti je može spriječiti nečiji prezir. Allah, dž.š., je iz svoje pravednosti, znanja i mudrosti, učinio da radost i odmor budu u ubjeđenju i zadovoljstvu, a tuga i briga u sumnji i srdžbi. (Ibn Ebu Dunja, Jekin, 118 str.)

Istinsko bogastvo leži u zadovoljstvu

Zbog toga je Allah, dž.š., opskrbio svog Poslanika, s.a.w.s., zadovoljstvom na što ga podsjeća riječima: I siromah si bio, pa te je bogatim učinio. (Duha, 8.)

Navodi Hafiz ibn Hadžer u Fethu-l-Bariju 11/277 str.: Da su neki učenjaci protumačili riječ bogastvo u ovome ajetu sa bogastvom duše, podkrepljujući taj stav činjenicom da je sura Duha objavljena u Mekki i da je Poslanik, s.a.w.s., sve do osvojenja Hajbera bio u slabom imovinskom stanju.

Rekao je Poslanik, s.a.w.s.: Nije bogatstvo u mnoštvu dunjaluka nego je bogatstvo, bogatstvo duše. (Buhari br. 6446 i Muslim br. 1051)

Prenosi Imam Ibnu Hibban, u svome Sahihu, od Ebu Zerra, r.a., da mu je rekao Poslanik, s.a.w.s.: O Ebu Zerre, da li ti smatraš mnoštvo imetka bogastvom? Da - odgovorih mu. A da li smatraš pomanjkanje imetka siromaštvom? Da - odgovorih mu. Na to će Poslanik s.a.w.s.: Istinsko bogatstvo je bogatstvo srca, a istinsko siromaštvo je siromaštvo srca.

Ovo je činjenica u koju nema nimalo sumnje. Vidjet ćemo veliki broj ljudi koji imaju dovoljan broj imetka da on i njihova djeca spokojno žive hiljadu godina, a i pored toga ne mogu se smiriti, i maksimalno se žrtvuju možda čak i izlažu opasnosti da bi povećali svoj imetak. Nasuprot ovoj kategoriji ljudi nailazimo na ljude koji možda zanoće i osvanu gladni i osjećaju da nema niko sretniji i bogatiji od njih.

Koliko je značajno i bitno bogatstvo srca u izgradnji zdrave islamske ličnosti pokazuju nam sljedeće riječi islamskog velikana i najboljeg čovjeka poslije Poslanika, s.a.w.s., i Ebu Bekra:
Omera, r.a.: Pohlepa je siromaštvo, a beznadnost je bogatstvo. Kada čovjek izgubi nadu da će doći do određene stvari postaje neovisan od nje. (Prenosi ga Imam Ahmed u “Zuhdu” str. 117, Ebu Nuajm u “Hilji” 1/50)

Upitan je Ebu Hazm, rhm.: Šta posjeduješ od imetka? Reče: Imam dvije vrste imetka sa kojima se na bojim siromaštva: Pouzdanje u Allaha, dž.š., i beznadežnost da ću doći do onoga što drugi ljudi posjeduju. (“HILjE” od Ebu Nuajma: 3/231)

U zadovoljstvu leži ponos

Čovjek koji se zadovolji sa onime što mu je Allah dao na osjeća potrebu ni za kim i on je u očima ljudi uvjek ponosan i dostojanstven, dok čovjek koji je ispunjen pohlepom ne preza od toga da se ponizi pred ljudima samo da bi stekao što više dunjaluka.

Kaže Poslanik, s.a.w.s., u hadisu koji je zabilježio Ebu Nuajm u “HILJI” 3/53, El Kadai u “MUSNEDU” 151 str., i Hakim u “SAHIHU” 4/324 str. od Sehla ibn Sa’da: Ugled vjernika leži u noćnom namazu, a njegov ponos u neovisnosti od ljudi.

Rekao je Hasan el Basri: Zauzimat ćeš počasno mjesto kod ljudi sve dok ne počneš tražiti ono što je u njihovim rukama?! Kada to uradiš počeće te omalovažavati i prezirat će tebe i tvoj govor. (“HILjE” 3/20)

Put ka zadovoljstvu

Da bismo postali zadovoljni Allahovi robovi pomoći će nam:

1. Čvrsto ubjeđenje da je čovjekova opskrba propisana dok je još bio u utrobi majke svoje, kao što se prenosi u hadisu Abdullaha ibn Mes’uda, kojeg su zabilježili Imam Ahmed, Buharija i Muslim.

2. Razmišljanje o kur’anskim ajetima koji govore o opskrbi i sticanju. Prenosi imam Ibnu Kutejbe u “UJUNU-L-AHBARI”, 3/206 od Amira ibn Kajsa da je rekao: Postoje četiri ajeta u Allahovoj knjizi koja kada proučim ujutru me obuzme briga kako ću omrknuti, a kada ih proučim noću obuzima me briga kako ću osvanuti, a oni su:


“Milost koju Allah podari ljudima niko je ne može spriječiti, a ako je On uskrati niko je ne može dati.” (Fatir, 2.)

“Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otklonuti, a ako ti zaželi dobro pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.” (Junus, 107.)

“Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.” (Hud, 6.)

“Allah će sigurno poslije tegobe, olakšanje dati.” (Talaq, 7.)


Upućivanje dove Allahu dž.š.

Moliti da nas opskrbi zadovoljstvom i ustrajnost u tome-Amin!
Naš Poslanik, s.a.w.s., koji je bio najzadovoljniji Allahov rob i najpotpunijeg imana i ubjeđenja tražio je od Allaha, dž.š., da ga opskrbi zadovoljstvom. Prenosi Imam Hakim od Ibnu Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., učio sljedeću dovu: Gospodaru moj učini me zadovoljnim sa onim što si mi kao opskrbu dao i učini je blagoslovljenom.

Spoznaja da Allahova opskrba ne podliježe ljudskim mjerilima

Drugim riječima rečeno, bistrina, pronicljivost, obilno znanje i mnoštvo truda, i ako mogu biti uzrokom sticanja opskrbe, nisu nužno vezani za nju i ne mora značiti da će onaj koji bude posjedovao sve ove kvalitete doći do opskrbe bez Allahove dozvole.

Kada čovjek bude svjestan ove stvari povećat će se njegovo zadovoljstvo, a pogotovo ako bude vidio da neko sa manjim iskustvom i sposobnošću od njega, posjeduje više dunjaluka i njegovih blagodati i ukrasa.

Gledanje u one koji su na manjem stepenu od nas,a ne na one koji su iznad nas,kada su u pitanju ovosvjetska dobra.

Prenosi imam Buhari i imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.w.s.: Gledajte u one koji su na manjem stepenu od vas, a ne u one koji su iznad vas, jer će se tako najlakše izbjeći podcjenjivanje Allahovih blagodati.

Čitanje biografije naših dobrih predhodnika kako bismo uvidjeli njihov odnos prema dunjaluku, skromnosti (zuhdu)i njihovo zadovoljstvo sa onim što im je Allah dao.

Mnogi od njih su imali priliku da prožive dunjaluk u blagostanju i raskoši zbog obilnog bogastva kojeg su posjedovali, ali su sve to odbili dajući prednost ahiretskim užicima. Dovoljno nam je navesti samo dva primjera da bismo se uvjerili u istinitost ove tvrdnje.

Bilježi Imam Hakim i Ebu Najm da je Aiša, r.a., nakon što su se dogodila osvajanja muslimana i u njihove ruke dospjelo veliko bogatstvo, redovno dobijala novac od islamskih vladara, ali to nije znatno uticalo na njen odnos prema dunjaluku. Sav imetak koji bi joj dali djelila je siromasima i potrebnima. Jedne prilike joj je Muavija poslao 100000 dirhema, a ona ih je podijelila prije nego što je sunce zašlo. Upitana je od strane njene sluškinje: Zašto bar nisi ostavila jedan dirhem da možemo kupiti mesa? Trebala si me podsjetiti na to - odgovori Aiša!?

Gdje su današnje žene od ovog časnog primjera? Vidjet će mo veliki broj njih da im muževi steknu nešto imetka kako bi im kupili novi nakit ili haljinu ili neku od kućnih ukrasa.

Navodi Imam Zehebi u “SIJERU EALAMI-N-NUBELA”, 1/456 str., da je Omer Ibnu-l-Hattab uzeo 400 dinara, dao ih svome slugi i rekao mu: Odnesi ovaj novac Ebu Ubejdi zatim sačekaj određeno vrijeme u njegovoj kući da vidiš šta će uraditi sa njim.Otišao je do njega i predao mu novac. Reče Ebu Ubejde: Allah mu se smilovao i približio ga sebi. Zatim je pozvao sluškinju i rekao joj: Odnesi ovih sedam dinara tome i tome, ovih pet dinara tome i tome - sve dok nije podjelio i zadnji dinar. Vratio se Omerov sluga kod Omera i obavjestio ga o onome šta je vidio. On mu je dao drugi povez i poslao ga kod Muaza ibn Džebela. Kada mu je predao novac reče: Allah ga približio sebi. Zatim je pozvao sluškinju i rekao joj: Odnesi tome i tome toliko, tome i tome toliko. Dok je raspoređivao novac dođe mu supruga i reče: Zar nećeš dati i nama, znaš da smo siromašni. Uze dva dinara koji su još bila ostala u povezu i dade ih supruzi. Vratio se sluga Omeru i obavjestio ga o onome što je vidio. To mnogo obradova Omera i reče: Oni su braća, i jedan od drugog! ALLAHU EKBER !!!! Gdje smo mi????

Spoznaja da između bogataša i siromaha u suštini ne postoji velika razlika.

Bogataš se može okoristiti malom količinom svoga imetka a to je ona količina koja pokriva njegovu potrebu. Sve što je iznad toga kao da ga i ne posjeduje. Drugim riječima rečeno: Ima li i jedan bogataš koji za jedan obrok može pojesti stotinu porcija, ili u jednom trenutku obući stotinu odijela, ili voziti stotinu auta, ili stanovati u stotinu kuća?! Nismo čuli za takvo nešto. Naprotiv on se u tome ne razlikuje bitno od siromaha. Jede tri puta dnevno, oblači onoliko odjeće koliko oblači i siromah, i zauzima onoliku površinu koliku zauzima i siromah. Sve što ima mimo toga ostaje van upotrebe i korištenja. Na čemu mu onda zavidjeti?!

Poslušajmo riječi velikog mudraca, ashaba Allahova Poslanika s.a.w.s. Ebu Derdaa, r.a., koje potvrđuju ovo što smo rekli: Kao što bogataši jedu i mi jedemo, kao što piju i mi pijemo, kao što jašu jahalice i mi jašemo, kao što se oblače i mi se oblačimo. Za razliku od nas oni posjeduju višak imetka u kojeg mogu samo kao i mi gledati, i bit će pitani za njega, dok mi nemamo ništa sa tim obračunom. Hvala Allahu koji je učinio da bogataši na samrti zažele da budu na našem mjestu, a da mi ne zaželimo da budemo na njihovom mjestu. (SIJERU EALAMI-N-NUBELAI 2/350-251 str.).

Molim Allaha, dž.š., da nam otvori srca za prihvatanje istine, udalji nas od svega onoga od čega nećemo imati koristi ni na dunjaluku ni na ahiretu i da nam poveća želju za natjecanjem u svemu onome što će nas približiti Njemu i zbog čega će nam se smilovati i oprostiti grijehe. Amin!

Allahove blagodati nemozete izbrojati ...

Allahove blagodati prema nama mnogobrojne, a najveća i najvažnija je blagodat islama, a zatim blagodati poput zdravlja, oprosta, zaštite, sigurnosti, imetka, porodice, potomaka, slobodnog vremena i sve druge koje se ne mogu nabrojati. Kaže Allah azze we dželle:"Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati" (Prevod značenja, En-Nahl, 18)

Stoji u Muslimovom Sahihu, 2092: "Čudno li je stanje vjernika. Zaista u svakom stanju je njemu dobro. A nije tako ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakvo dobro, bude zahvalan i bude mu dobro, ako ga zadesi kakvo zlo, strpi se, pa mu opet bude dobro."

Kaže Uzvišeni: "Mi smo čovjeku naredili da bude poslušan roditeljima svojim; majka ga nosi a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine" Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, meni ćete se svi vratiti"! (Prevod značenja, Lukman, 14).

Obavjestio nas je da je Njegovo zadovoljstvo u zahvaljivanju Njemu:..."a zadovoljan je vama ako budete zahvalni" (Prevod značenja, Ez-Zumer. 7).

"...i budite zahvalni, ta vi se samo njemu klanjajte" (Prevod značenja, El-Beqare, 172)

O Ibrahimu alejhisselam, stoji u Kur'anu: "nije druge smatrao Allahu ravnim.I bio je zahvalan na blagodatima" (Prevod značenja, En-Nahl, 120.-121.)

Pohvalio je Nuha, alejhi selam riječima:"On je doista bio rob zahvalni" (Prevod značenja, El-Isra', 3)


U Kur'anu se navode Sulejmanove alejhi selam, riječi: "Gospodaru moj , omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra dela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me milošću Svojom među robove Svoje"( Prevod značenja, En-Neml, 19)
Blagoslovio je zahvalne riječima: "A zar Allah ne poznaje one koji su zahvalni?!" (Prevod značenja, El-Enam, 53)
Uzvišeni Allah kaže:"I sigurno ćemo nagraditi zahvalne" (Prevod značenja, Ali Imran, 145)
"Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati" (Prevod značenja, Ibrahim, 7)

Razmislimo o ovom ajetu: "Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan-pa Allah je, zaista neovisan i hvale dostojan"!( Prevod značenja, Lukman, 13)


A što se tiče hadisa, njih je mnogo, a zadovoljit ćemo se spominjanjem samo nekih:

1. Poslanik salallahu alejhi ve sellem je rekao Muazu radiellahu anhu:"Ja te zaista volim, Muaze"! "Pa sam kaže Muaz, radiellahu anhu, rekao: 'I ja tebe volim, Allahov Poslaniče!' A Poslanik salallahu alejhi we selem reče:"Pa nemoj onda izostavljati da kažeš u svakom namazu: 'Allahu moj, pomozi mi da istrajem u spominjanu tebe, u zahvalnosti prema Tebi, te u lijepom robovanju Tebi" (Sahih Suneni-n-Nesa'i, 1.236)
A u rivajetu Ebu Hurejre, radiellahu anhu:"O ljudi, volite li se truditi u svojim dovama, recite: 'Allahu naš, pomozi nam da ustrajemo u zahvalnosti Tebi, u spominjanju Tebe, te u lijepom robovanju Tebi"' (Sahihu-l-Džami, 81)

2. Od Poslanika salallahu alejhi ve sellem, prenose Buhari i Muslim, kad su mu stopala oticala od noćnog namaza, pa mu je rečeno: "Zar ti radiš ovo, a tebi je oprošteno sve, i ako si nešto učinio od grijeha i ako ćeš nešto zgriješiti?!", pa je odgovorio "Zar da ne budem zahvalan rob?"

3. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem je rekao: "Neka nastoji svaki od vas da mu srce bude zahvalno, a da mu jezik što više zikri"! Hadis prenose Tirmizi, i Ibn-Madždže ("Sahih Ibn Madždže", 1.505)

4. A Muslim bilježi hadis od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: "Zaista je Allah zadovoljan robom koji jede pa zahvali na toj hrani i pije pa zahvali na tom piću".

"A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će doista uspjeh biti" (Prevod značenja, Et-Tewbe, 72)

Ehhh Allahov robe i robkinjo ,nemoze se sve imati na ovom dunjaluku sto mi zelimo i hocemo a Uziseni Allah svt je sve vec davno odredio u utrobi nase majke -koliko cemo zivjeti,kad umrijeti, kolika ce nam nafaka i bekreket biti-tj.koliko ces imati na ovom dunjaluk pa zato OSABURI NA SVAKOM STANJU jer robe Allah svt ne pravi greske u svom stvaranju nas a mi pravimo uvijek greske do smrti vjeruj jer nismo meleci !
Drugo budi zahvalan na svemu jer to je Allahova svt mudrost kada ti daje nesto ili kad ti oduzima nesto u zivotu pa elhamdulillahi ,recimo (zdravlje,roditelje,imetak,posao,djecu,zene-hanume,muzeve,skolu,nafaku ili bereket,kuce,auta,zivot tvojih najmilijih,bogastvo ,siromastvo itd...) Sve je to Allahova odredba ali znaj samo jedno da u tome ima hair i dobro pa makar ti to robe nevolio ako ti Allah svt uzme a isto i kad ti nesto dadne od ovodunjaluckih stvari vjeruj!!!
Allah je Silan i Mudar i Uzvisen i Njegova imena i blagodati nemozemo izbrojati vjeruj..
Zato na svemu reci elhamdulillah-HVALA SAMO TEBI GOSPODARU MOJ NA OVOM STO IMAM -( pa nek je to i kilo brasna danas napravices pogacu i jesti i negledaj u tom momentu kako negdje u Dubai jedu meso,voce i kolace ,nego sjeti se robe u tom momentu prvo Poslanika Muhammeda saws,ashaba najbolje generacije,najboljeg imana koji su vise gladni bili nego siti,kad su jeli bijeli hljeb,postili vise nego sto su jeli i sjeti se sad nase brace i sestra u ratu pod granatam (Palestina,Cecenija,Afganistan itd...) STA SAD ONI JEDU POD TAKVIM USLOVIMA ? Bice ti lakse vjeruj tad i pojesces svoju pogacu u slast i Allahu svt se zahvaljujuci insaAllah...
Samo kad ucis Allahovu vjeru,Kur'an onda negledaj te iste iz sebe koji znaju par sura iz Kur'ana a ti 1.Dzuz  ,pa kazes tad el hamdu lillah on zna samo par sura a ja cak hej jedan Dzuz...  NE, NE, tad u tim situacijama gledaj naprijed kako tvoj brat ili sestra znaju vise Dzuzeva pa se onda potrudi i ljuti sam na sebe sto nemas tad to kod sebe naviku ucenja i sticanje znanja...
Predjoh na drugu temu ali veoma poucno jer mi inace u svemu gledamo druge a zaboravimo da nam je Allah svt sve propisao i nema ljutnje ili ljubomore sto ima neko drugi a ja ne,nego zahvala Allahu svt koji mi je to odredjeno dao i u tome je hair elhamdulillah...Popravi svoje stanje robe prema sebi i prema drugima i budi zahvalan Allahov rob na svakom stanju pa ce te Allah voliti i biti zadovljan sa tobom a imali vece blagodati do da te Allah zavoli ALLAHU EKBER,pozuri nije kasno i bolje danas nego sutra!!!

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=Mn5dakLJJCc

http://www.youtube.com/watch?v=8N8Xym1nWBw&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Jb8hchLmWMs&feature=related


23.08.2018.

Cemu tuga ,kad imas Gospodara?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



 Cemu tuga ,kad imas Gospodara?

Gdje pronaći sreću ? Čovjek će osjetiti sreću samo ukoliko mu se tuge rasplinu, a brige nestanu. No, ono pravo, istinsko, radovanje i zadovoljstvo svoje duše može pronaći jedino u pokoravanju Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku. s.a.w.s Upravo zbog toga je i naređeno Muhammedu s.a.w.s, da nas razveseli tom velikom istinom.

"I obraduj vjernike." (El-Ahzab, 47). Jedna od mnogih Poslanikovih s.a.w.s, uputa i smjernica je bila i ukazivanje na značaj lijepe riječi. Ona nam pomaže da unesemo razdraganost i osjetimo optimizam u našim dušama. Isti je slučaj i sa prijatnim izrazom lica. Izjavio je Allahov Poslanik s.a.w.s.: "Sviđa mi se fe'l (dobar predznak)." Upitaše ga: "Šta je to fe'l?". A on odgovori: "Lijepa riječ." (muttefekun alejhi) Rekao je Dzerir bin Abdullah, redijellahu anhu,: "Nije me susreo Allahov Poslanik osim sa osmjehom." (muttefekun alejhi), što ukazuje na to da je naš Vjerovjesnik s.a.w.s, uvijek bio vedar i nasmiješen.

Širokogrudnost Neizmjerni užitak, koji osjeća svaka širokogrudna osoba je, veliki dar i dobročinstvo od Uzvišenog nam Gospodara. Oni koji su obdareni velikodušnošću u mogućnosti su da, osim sebi, budu od koristi i drugim stvorenjima. Sa druge strane, tu je neizreciva patnja uskogrudne osobe kojoj se tegoba uvukla u prsa. Musa, alejhi selam, je zatražio od svoga Gospodara da mu raširi prsa kako ne bi osjećao pritisak koji zagorčava život i muti radost »Gospodaru moj,« - reče Musa – »učini prostranim prsa moja.«" (Ta-ha, 25)

Uskogrudna duša čini njenog vlasnika sebičnim i nesposobnim da pomaže drugim osobama na njihovom putu ka uspjehu. Doista je Sveznajući Allah, proširio prsa našeg Poslanika s.a.w.s, te ih učinio plemenitim i milostivim.

" Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili." (El-Inširah, 1) Tako isto, proširio je i prsa onih koji ga slijede i vjeruju u njega. "Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?" (Ez-Zumer, 22)

 Utjecaj tuge na dušu Islam je zatvorio sve puteve koji vode ka tuzi, jer ona umara srce, slabi odlučnost te sprječava čovjeka da se pridigne i dostojanstveno krene ka Allahu. Rekao je Ibn Kajim: "Tugu, Uzvišeni Allah nije propisao nikada i ni u kakvoj situaciji, nije je pohvalio niti je za nju odredio nekakvu nagradu. Jednostavno, nije je uvrstio u dobra djela nego upravo suprotno, zabranio je u svakom pogledu. "I ne gubite hrabrost i ne žalostite se." (Ali Imran, 139) U narednom ajetu je zabranio tugovanje i Svome Izaslaniku s.a.w.s. "I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova." (En-Nahl, 127) A sam Poslanik s.a.w.s., je rekao svome prijatelju Es-Siddiku: "Ne brini se, Allah je s nama!" (Et-Tewba, 40) Poznato je da se i on sam s.a.w.s, utjecao Allahu od tuge, te da je zaštitu od nje često molio u svojim dovama. Rekao je Enes, radijellahu anhu,: "Često sam čuo Poslanika s.a.w.s.,, da kaže: "Allahu, zaštitu od Tebe tražim od brige i žalosti, od iznemoglosti i lijenosti, škrtosti i kukavičluka, duga i ljudske nadmoći." (Buhari) Tuga je zasigurno jedan od načina na koji šejtan prilazi čovjeku i vrata kroz koja ulazi u njegovu psihu.

"Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike." (El-Mudzadela, 10)

Utjecaj tuge na tijelo Kada tuga uzme zamaha, te se pojača, čovjek postaje nesposoban za govor i jezičko izraţavanje. Rekao je Musa, alejhi selam,: "Prsa mi se stegnu, a jezik zaveţe." Osim na jezik, tuga razlije svoje štetne posljedice i na ostatak tijela. Obavijestio nas je Uzvišeni Allah o Jakubu, alejhi selam. "a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten." (Jusuf, 84) Naš žţivot nikada neće biti onakav kakvim ga mi zamišljamo ako ne udaljimo od sebe osjećaj tuge. Njeno nepostojanje je jedan od izvanrednih d()žennetskih uţisaka. Rekao je, Slavljen neka je On: "ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati." (El-Bekare, 38) Stanovnici dzenneta će biti zahvalni Allahu, jer im je On otklonio tugu i spasio ih od nje. "»Hvaljen neka je Allah!« – govoriće – »koji je od nas tugu odstranio.«" (Fatir, 34)

Naš plemeniti Poslanik s.a.w.s., nam je zabranio svaki govor ili djelo koje može rastužiti drugog muslimana. Kao što je sašaptavanje dvojice u prisustvu treće osobe.

Također je promjenio ime čovjeka koji se zvao Huzn (Tuga) u Sehl (Lahkoća). Rekao je Šejhul-Islam, Allah mu se smilovao, da Allah nije propisao tugu kao što je nije preporučivao ni Njegov Poslanik s.a.w.s.. Ona je zabranjena u svakoj situaciji "pa čak ako je vezana i za samu vjeru.".

Uzročnici tuge  Čovjekovi grijesi napadaju dušu i svaljuju se na njegova leđa. " i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo." (El-Inširah, 2-3)

Neizrecive bolove naći će onaj koji strast svoju bude slijedio. Onaj koji se odrekne spominjanja svoga Gospodara, osjetit će strahotu tjeskobe u prsima, kao i razornost svoje pohlepe dok bude tugovao za onim što mu je izmaklo. Jednom riječju, zagorčat će mu se dunjaluk i potamnjet će njegove vedre boje. " a onoga ko neće da se Gospodaru svome klanja On će u patnju tešku uvesti." (El-Dţin, 17) Nemarnost u ibadetu, takođe, vodi čovjeka utabanom stazom ka beznađu. Kaže Uzvišeni Allah: "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti." (Ta-Ha, 124) Dok, na primjer, onaj koji koristi frazu: "Da učinih tako i tako, ne bi mi se desilo to i to.", nije ništa drugo do li obični slabić koji jadikuje nad svojom sudbinom. On time otvara vrata šejtanovim radnjama koje ne donose ništa osim pustog jada i čemera, te ogorčenog odbacivanja onoga što je već propisano. Rekao je Poslanik s.a.w.s.,: "Doista, kada neko kaže: "Da sam...", time otvara prostor šejtanskom djelovanju." (Muslim) Suprostavljanje Allahovim propisima preobrazit će sva čovjekova djela u besmisao, tj. osjećaj neobjašnjivog gubitka, biti. To će se dogoditi čak i onome koji bude živio po svojoj mjeri, oblačio šta god bi željeo, hranio se čim htio, ili stanovao gdje je snio. Ukoliko se ponovo u njemu ne upali svjetlo pokornosti prema Allahu, onda će čovjek ostati takav, potišten.

Sretan čovjek Vjernik, odan Allahu, živi najuspješnijim životom, prostranih prsa i neopterećene psihe. To je, uistinu, njegov ovozemaljski džennet koji mu je podaren prije ahiretskog. Shodno jačini njegovog imana povećavat će mu se širokogrudnost, a potištenost njegovog srca će rasti zajedno sa udaljavanjem od Plemenitog Gospodara. Rekao je Uzvišeni Allah: "Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti." (El-Enam, 125)

Uzroci širokogrudnosti Ono što vodi ka osjećaju zadovoljstva i staloženosti je ustrajnost u spominjanju Allaha. "a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Er-Rad, 28) Približavajući se Uzvišenom, oslanjajući se na Njega ili Mu se prepuštajući u emanet, mi, u stvari, našem srcu otvaramo vrata ka sreći, užitku i vedrini. Rekao je Jakub, alejhi selam,:

Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim." (Jusuf, 86)

Ništa nije otklonilo teškoće ovoga svijeta niti zatomilo tugu kao što je to učinilo vraćanje Jedinom nam Gospodaru. Prenosi se za našeg Poslanika s.a.w.s., da bi klanjao svaki puta kada bi ga nešto rastuţilo(Ebu-Davud) U trenutcima kada bi ga njegovi protivnici uznemiravali ili rasrdili, on je postupao onako kako mu je Uzvišeni Allah naredio da čini u takvim situacijama. "Zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!" (El-Hidţr, 98-99) Uz svako naše traženje oprosta, Plemeniti Gospodar nam se obavezao dati i razgaljenje za tugu, rješenje svakog problema, kao i opskrbu sa neznane strane. Dobročinstvo i lijepo ophođenje prema Allahovim stvorenjima razveseljava dušu i srce, pribavljajući nam tako lično zadovoljstvo i bezbrižnost.

Hrana koja uklanja tugu Poslanik s.a.w.s., nas je obavijestio o obroku koji uklanja tugu i olakšava brigu. Rekao je, s.a.w.s.: "Telbina je sredstvo za osvježenje bolesnikovog srca koje mu odnosi dio žalosti." (muttefekun alejhi) Telbina: Supa koja se pravi od brašna ili mekinja, sa medom i mlijekom. Osvježenje bolesnom srcu: Znaći da djeluje okrepljujuće na srce, uklanja iz njega osjećaj tuge, te mu ponovo vraća životnu energiju i entuzijazam.

Riječi koje uklanjaju tugu U islamu ćemo naći i riječi koje uspješno rastjeruju tamne oblake navučene tugom. Rekao je Boţiji Poslanik s.a.v.s.: "Nikada, nikoga nije zadesila tuga, pa kaže:

"Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se sprovode propisi, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od tvojih stvorenja saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokućivog, prizivam Te da mi Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom briga mojih."

A da mu je Allah nije uklonio i zamijenio je veseljem. Upitali su ga: "Božiji Poslaniče, da li ćemo je (dovu) naučiti?" Odgovorio je: "Naravno, ko god je čuje treba i da je nauči." (Ahmed) Dova za koju je rekao, da je treba učiti u slučaju potištenosti glasi: "Nema boga osim Allaha, Velikog i Blagog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Prijestolja velikog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara Zemlje, Gospodara Prijestolja milostivog. Ova dova je prenesena u hadisu koji je muttefekun alejhi

Dova kada nekoga zadesi kakva briga ili nevolja Dova Zun-Nun-a "»Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!«" (El-Enbija, 87) Neće se desiti da ožaloščeni moli Allaha sa ovom dovom, a da mu On ne podari izlaz iz te situacije. Moramo znati da je najbolje brigu zamjeniti strpljenjem, gubitke nadomjestiti prihvatanjem, a ono ružno, što nam se desilo u prošlosti, ne pokušavati preboljeti samo sa žaljenjem nego vjerovanjem u sudbinu. Kada rob bude savladan nekom situacijom, nakon što je učinio sve, što je u njegovoj moći, da otkloni nedaću, treba da kaže: "Allah je to odredio i što je htio, učinio je." Ovo će mu, zasigurno, pribaviti zadovoljstvo u mirenju sa neizbježnim.

Kako da uklonimo svoju tugu. Izljećenje svih naših briga, nevolja, tuga i bolesti srca ćemo pronaći u strpljenju i obraćanju Uzvišenom Allahu za pomoć i olakšicu."Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (El-Isra, 82) Međutim, ako nas zadesi neka nedaća, uprkos našim naporima da je otklonimo,to bi u stvari značilo iskupljenje za naše pogreške. "Ne zadesi muslimana neka teškoća ili bolest, niti ga nešto rastuži i zabrine, ne doživi nikakvo uznemiravanje, pa makar to bio običan ubod na trn, a da mu Allah sa time ne oprosti nešto od njegovih grijeha." (muttefekun alejhi)

Kada će tuga nestati  Tuga, čak i ako potraje, ima svoj kraj. Koliko god da nas pritisne ima da se i rasprši. Ona blijedi, kao što se haba i troši novo odijelo. Rekao je Uzvišeni Allah: "Ta, zaista, s mukom je i last!" (El-Inširah, 5) Sreća je u umjerenosti, a tuga u samosažaljenju. Nemoguće je da se ražalosti onaj ko uza sebe ima Allaha. "Ne brini se, Allah je s nama!" (Et-Tevba, 40) Tajna koja srcu dobavlja radost je u odustajanju od griješenja. Ako čovjek uporedi sve blagodati kojima je obasut i nedaće kojima je iskušan, uvjerit će se da je ovih prvih mnogo više. Kao što je i rekao Uzvišeni Allah: "Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti." (En-Nahl,18) Pogled na one koji su u većem iskušenju od nas samih, umnogome olakšava podnošenje ličnih nedaća. Rekao je Poslanik, s.a.w.s.: "Gledajte u one koji su ispod vas, a ne u one koji su iznad vas." (muttefekun alejhi) Skrenemo li sa puta kojim su krenule naše strasti, i izbjegnemo li slijeđenje sumljivih stvari, time dobivamo priliku sresti uputu i blagostanje. Život je kratak, pa ne mutimo ga zlovoljom, ne zagorčavajmo ga nepokornošću, ne činimo ga sjetnim našim brigama.

1. Obavežimo se kajanju ako pogriješimo.

2. Strpimo se u nedaći na koju naiđemo.

3. Zahvaljujmo se Gospodaru na dobru u kojem se nađemo.

Ove tri tačke su formula za sretan zivot. Molim Uzvišenog Allaha da svim muslimanima olakša svaku brigu, da im razbije svaku potištenost te da ih učini sretnim i zadovoljnim u pokoravanju Njegovim zapovjedima. Neka je salavat i mir na našeg Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

 

Gospodaru naš, učini nas predvodnicima dobra, onima koji bježe od svakog zla, onima koji će biti sigurni u džennetskim odajama sa onima kojima si podario Svoje blagodati i koje si sačuvao zla! Gospodaru naš, sačuvaj nas smutnji koje odvode na stranputicu, sačuvaj nas svakog nemorala, javnog i tajnog!-Amina

Gospodaru naš, učini da Ti se često zahvaljujemo, da Te ispravno obožavamo! Učini nas Svojim pokornim robovima, Svojim štićenicima! Podari nam dobro i na dunjaluku i na ahiretu, i sačuvaj nas džehennemske patnje!-Amin

Oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima Svojom milošću, jer Ti si Najmilostiviji! Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe.-Amin

 

http://www.youtube.com/watch?v=zbmKxe0EcVo

http://www.youtube.com/watch?v=-1PaPl3Tzuc&feature=player_embedded






23.08.2018.

¨TeqabbelAllahu minna ve minkum”

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.

¨TeqabbelAllahu minna ve minkum”


Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, njeni stanovnici su imali dva dana u kojima su se veselili i igrali. “Kakvi su vam ovo dani?”, pitao je u čuđenju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ova dva dana smo praznikovali i u doba džahilijjeta”, rekoše. “Allah vam ih je zamijenio sa dva bolja: Kurbanskim i Ramazanskim bajramom”, rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” (Ebu-Davud).

Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahua alejhi ve sellem, kada bi se sreli na dan Bajrama jedni drugima bi čestitali riječima ¨TeqabbelAllahu minna ve minkum” (Neka Allah primi od nas i od vas).

 

Molim Allaha, azze ve dželle, da primi naše ibadete: namaz, post, dove,zikr ,sadaku,Kurbane... i sva druga dobra dijela, a da nam oprosti i preko hrđavi postupaka pređe On, azze ve dželle, je Svemogući, Milostivi, Samilosni!

Gospodaru naš, učini nas predvodnicima dobra, onima koji bježe od svakog zla, onima koji će biti sigurni u džennetskim odajama sa onima kojima si podario Svoje blagodati i koje si sačuvao zla! Gospodaru naš, sačuvaj nas smutnji koje odvode na stranputicu, sačuvaj nas svakog nemorala, javnog i tajnog!

Gospodaru naš, učini da Ti se često zahvaljujemo, da Te ispravno obožavamo! Učini nas Svojim pokornim robovima, Svojim štićenicima! Podari nam dobro i na dunjaluku i na ahiretu, i sačuvaj nas džehennemske patnje!

Oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima Svojom milošću, jer Ti si Najmilostiviji! Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe. Smiluj nam se i oprosti i Milosti Svojom uvedi nas u Dzennet Firdevs bez polaganja racuna i predhodne kazne i Kaburu i Dzehennemu.


Allahumme Amin


TeqabbelAllahu minna ve minkum

 Allahova subhanehu ve te’ala robinja



16.08.2018.

Historija Hadzdza....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Historija Hadzdza....

Obavljanje hadždža poznato je još od vremena Ibrahima, a.s., kako to spominju tumači Kur'ana govoreći o značenju prvih ajeta sure El-Hadždž. U predaji koju bilježi imam Bejheki, a Hakim je ocjenjuje vjerodostojnom, stoji da je Ibrahim, a.s., nakon što je završio gradnju Kabe rekao: Gospodaru, završio sam. Zatim mu je Allah, dželle š'anuhu, naredio da pozove sve ljude da dolaze na hadždž, na što on reče da nije u stanju jer njegov glas ne može stići do svih ljudi. Potom mu Allah, dželle š'anhu, naredi da podigne svoj glas (koliko može), a da će On subhanehu ve te'ala učiniti da njegov glas dopre do svih ljudi. Ibrahim, a.s., upita Allaha, dželle š'anuhu, šta da kaže, pa mu On reče: Reci: O ljudi propisano vam je da obavljte hadždž kod Drevne kuce.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.w.s., obavio dva puta hadždž prije hidžre po vjerozakonu Ibrahima, a.s.. To upućuje na to da je Islam potvrdio vec propisani hadždž koji je bio poznat u prethodnom šeriatu.

Što se tiče propisivanja hadždža, koji predstavlja jedan od pet temeljnih osnova Islama, među islamskim učenjacima postoji više mišljenja oko vremena propisivanja, međutim, najprihvaćenije je da je hadždž propisan devete godine po hidžri. Poslanik, s.a.w.s., te godine nije obavio hadždž već je poslao Ebu Bekra, r.a., da predvodi ljude. Tek slijedeće, desete godine Poslanik, s.a.w.s., je lično obavio hadždž predvodeći ljude i objašnjavajući im propise njihovog hodočašća.

Ovdje se postavlja pitanje: Zašto Poslanik, s.a.w.s., nije obavio hadždž te, devete godine po hidžri? Taj postupak Poslanika, s.a.w.s., učenjaci šafijskog mezheba uzimaju kao jedan od dokaza da čovjek koji ispuni sve uslove za odlazak na hadždž, nije dužan odmah ga obaviti, već isti može odgoditi za kasnije. Za razliku od njih većina uleme drugih mezheba smatra, što je i ispravnije mišljenje, da je obaveza svakom muslimanu i muslimanki, ukoliko ispune uslove za hadždž, da ga odmah i obave, te da je griješan onaj ko ga odgodi, a za ovaj svoj stav, uzimaju kao dokaz riječi Poslanika, s.a.w.s.: ''Požurite sa obavljanjem hadždža, jer niko od vas ne zna šta mu se može dogoditi. (Ahmed).

Prenosi se od Omera, r.a., da je slao pisma svojim namjesnicima naređujući da svako ko ima mogućnost obaviti hadždž, a nije ga prije obavio, da to odmah uradi.

Što se tiče Poslanikovog postupka, ulema daje pojašnjenje i obrazlaže razloge tome:

1) Te (devete) godine sa muslimanima su hadždž obavljali i mnogobošci koji su tavaf oko Kabe činili goli, i ljudi i žene, pa Poslanik, s.a.w.s., zbog toga nije htio da se mješa sa njima.

2) Neki od učenjaka navode kao razlog njegovog odgađanja hadždža običaj koji je bio poznat kod arapa, da su jedne godine ratovali, a druge obavljali hadždž. Dalje, tvrde da je ta godina bila godina u kojoj su ratovali, što je predstavljalo veliku mogućnost da dođe mali broj ljudi na hadždž. Međutim, prvo mišljenje je jače i ispravnije.

Kao što smo već napomenuli, hadždž datira od vremena Ibrahima, a.s., i on je bio poznat i zastupljen kod predislamskih mnogobožaca.

Ovdje želimo ukazati na neke obrede hadždža s kojima je došao Islam, a koji se razlikuju od obreda mnogobožaca. Primjeri tome su:

1) Boravak na Arefatu. Mnogobošci (mušrici) nisu izlazili iz granica harema Mekke što ukazuje na to da nisu boravili na Arefatu.

2) Noćivanje na Muzdelifi i odlazak sa nje nakon što se razdani što je suprotno postupku mušrika.

3) Izgovaranje "telbije". U samoj telbiji mušrici su pripisivali Allahu, dželle š'anuhu, sudruga. Izgovaranje telbije predstavlja izgovaranje riječi: Lebbejkallahumme lebbejk. Lebbejke la šerike leke lebbejk. Innel-hamde wen-ni'mete leke wel-mulk la šerike lek. (Odazivam ti se Allahu moj odazivam. Odazivam ti se Tebi koji nemaš nikakvog sudruga, odazivam ti se. Uistinu zahvala i blagodat i vlast pripadaju Tebi. Ti nemaš nikakvog sudruga.) Telbija u sebi sadrži značenje jednoće Allaha, dželle š'anuhu, i potvrdu da On nema sudruga, dok telbija koju su izgovarali mušrici u sebi sadrži širk tj. pripisivanje Allahu sudruga.

Osnova svih obreda je veličanje Allaha, dželle š'anuhu, kako stoji u jednom od hadisa: Naređeno je bacanje kamenčića i s'aj između Saffe i Merwe samo radi veličanja Allaha.

Neki od obreda hadždža imaju svoj historijski oslonac:

1. Bacanje kamenčića. Kada je Ibrahimu, a.s., u snu narađeno da zakolje svoga sina Ismaila, a.s., njih dvojica su se odazvali naredbi Uzvišenog Allaha i izašli su spremni obojica žrtvovati ono što im je bilo najdraže. Ibrahim, a.s., sina kojega je dobio u poznim godinama, a Ismail, a.s., svoj život i ako je bio u cvijetu svoje mladosti. Tada je došao šejtan kako bi ih odvratio od toga pa ga je Ibrahim, a.s., tjerajući od sebe gađao kamenčićima. Ovdje je bitno upozoriti na veliku grešku koju čine hadžije misleći da bacanjem kamenčića uistinu gađaju šejtana, pa se često desi da se ibadet pretvori u jurišanje u kojem se umjesto kamenčića baca kamenje, papuče ili suncobrani. Nažalost, sve to nekada bude prožeto ružnim govorom, a ustvari je to simbolični ibadet i sjećanje na postupak Ibrahima, a.s..

2) S'aj između Saffe i Merve. Nakon što je Ibrahim, a.s., dobio sina sa svojom drugom ženom Hadžerom (koja je bila robinja njegove prve žene Sare, pa ju je ona dala njemu da se oženi njome, jer mu ona nije mogla roditi dijete) Allah, subhanehu we teala, mu je naredio da ih odvede u pustinju i tamo ostavi. Kada su stigli do određenog mjesta, Ibrahim, a.s., se oprostio sa svojm ženom, govoreći da ih tu ostavlja po naredbi Uzvišenog Allaha, što je ulilo smirenost u njeno srce. I tako su Hadžera i njen mali sin Ismail ostali sami u surovoj pustinji sa malim zalihama hrane i vode. Kada su potrošili sve što su imali sa sobom mali Ismail je počeo plakati od gladi. Hadžera se popela na jedan od obližnjih brežuljaka, tražeći vodu. Pošto nije vidjela sa tog brežuljka nikoga ko bi im mogao pomoći požuri ka drugom brežuljku tražeći pomoć i vodu. Međutim opet nije našla ništa. Učinilo joj se da je čula neke glasove iza brežuljka na kojem je bila malo prije, pa ponovo potrča ka njemu, ali kada je tamo stigla opet nije ništa našla. Zatim joj se učini da je čula glasove s druge strane po požuri nazad. I tako je uradila, nekoliko puta dok se nije umorila. Na kraju je umorna i tužna, krenula ka svome sinu Ismailu. Kad je stigla do svog malog sina zaprepstila se od čuda. Allah je dao da ispod nogu njenog sina provre voda, i u strahu da voda ne iščezne u pustinjskom pjesku povika: Zem,zem! Stani, stani! Upravo je to vrelo vode Zemzem, a dva spomenuta brežuljka su Saffa i Merwa između kojih hadžije obavljaju s'aj (s'aj je dio obreda koji se sastoji od užurbanog hodanja između dva omanja brda Safe i Merve, aludirajući na postupak Hadžere).

 Hadždž kroz Kur'anske ajete

O hadždžu, petoj islamskoj dužnosti, govori veliki broj kur'anskih ajeta koji pojašnjavaju njegove propise i ustanovu samog Hadždža. Allah, dželle še'nuhu, je objavio jednu cijelu suru u Kur'anu koja nosi ime "Suretu-l-Hadždž", što jasno ukazuje na važnost Hadždža u životu svakog vijernika.

Allah, dželle še'nuhu, kaže: I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram rekli smo: Ne smatraj nama nikoga ravnim i očisti ovaj Hram za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati i koji će molitvu obavljati. I oglasi ljudima Hadždž dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim, dolaziće ti iz mjesta dalekih. (Hadždž, 26-27.)

Ibn Kesir tumačeći prvi ajet prenosi mišljenje velikog broja učenjaka koji ovaj ajet uzimaju kao dokaz za to da je Ibrahim, a.s., prvi koji je sagradio Kabu što potvrđuje hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim od Ebu Zerra koji je upitao Allahova Poslanika, s.a.w.s.: Allahov Poslaniče koji Mesdžid je prvi sagrađen? Poslanik, s.a.w.s., mu odgovori: Mesdžidul-haram. Zatim ga je upitao: Koji poslije njega? Bejtul-makdis - odgovori mu Poslanik, s.a.w.s..

Ovo mišljenje potvrđuju i riječi uzvišenog u suri Alu-Imran, 96. ajet, gdje kaže: Prvi Hram sagrađen za ljude je onaj u Mekki, blagoslovljen je On i putokaz svjetovima.

I oglasi ljudima Hadždž! Ibnu Abbas, Mudžahid i Ikrime, Sejjid Ibn Džubejr kao i veliki broj drugih mufesira tumačeći ovaj ajet kaže: Ibrahim, a.s., je kada mu je njegov Gospodar naredio da oglasi ljudima Hadždž upitao: Gospodaru kako ću ih obavjestiti kada moj glas ne može doprijeti do svih ljudi? Allah, dželle še'nuhu, mu je odgovorio: Ti pozovi a na nama je da dostavimo! Ibrahim, a.s., je ustao, jedni kažu da se popeo na neki kamen, a drugi na brdo Saffu, pa je povikao: O, ljudi vaš Gospodar vam je kao svetište odredio ovaj Hram, pa ga posjećujte, tada su se brda smanjila, tako da je njegov glas dopro do svih krajeva zemlje. Svi ljudi su ga čuli čak i oni koji su bili u utrobama svojih majki, pa su se odazvali tome pozivu, čak i drvlje i kamenje, odgovorivši: Odazivam ti se Allahu odazivam - riječima koje je Allah, dželle še'nuhu, propisao da ih izgovara svaki onaj koji obavlja Hadždž sve do sudnjega dana.

Hadždž, kao i svaki drugi ibadet, da bi bio ispravan mora biti učinjen isključivo radi sticanja Allahova zadovoljstva i ni u kom slučaju Hadždž se ne smije obaviti s ciljem ovosvjetskih poriva niti da bi se sa zvanjem "hadžija" hvalisao među ljudima.

Međutim, ovo gore navedeno ne znači da je na Hadždž zabranjeno trgovati i baviti se zarađivanjem imetka. Bitno je da osnovni cilj Hadždža bude ibadet odnosno izvršavanje Allahove naredbe. Allah, dželle še'nuhu, kaže: Hadždž i Umru radi Allaha izvršavajte!

Također, jedan od uslova da bi Hadždž bio ispravan jeste da se obavi tačno u ono vrijeme koje je Allah, dželle še'nuhu, odredio za to. Uzvišeni kaže: Hadždž je u određenim mjesecima. Buharija prenosi od Ibnu Omera, r.a., da je rekao: Određeni mjeseci su mjesec Ševval, Zul-Ka'de i deset prvih dana Zul-Hidždžeta.

Ova nabrojana tri mjeseca su mjeseci u kojima se Hadždž može zanijetiti, a prije ili poslije njih obavljanje Hadždža je neispravno. Imam Buharija bilježi u svome sahihu hadis kojeg prenosi od Ibnu Abbasa, a on od Poslanika, s.a.w.s., da je rekao: Nema ni jednog dobrog djela koje se radi da je Allahu draže od djela koja se čine u ovih deset dana zul-hidžeta! Neki upitaše: Zar i od džihada na Allahovom putu? Poslanik, s.a.w.s., odgovori: Čak i od Džihada na Allahovom putu, osim čovjeka koji lično izađe u borbu sa svojim imetkom, pa u borbi sve to izgubi!

Onome ko se obaveže da će u njima obavljati Hadždž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi i nema svađe u danima Hadždža, a za dobro koje učinite Allah dželle še'nuhu zna. (El-Bekare, 197.)

U ovom plemenitom ajetu Allah, dželle še'nuhu, pojašnjava onima koji obavljaju Hadždž pravila po kojima moraju postupati i kojih se moraju pridržavati ukoliko žele da im hadždž bude primljen i ispravan.

Hadžiji onda kada obuče ihrame i kada zanijeti Hadždž neke stvari istog momenta postaju zabranjene, a koje su mu inače prije bile dozvoljene.

Onome ko se obaveže da će u njima obavljati Hadždž nema snošaja sa ženama tj. onaj koji zanijeti Hadždž ili Umru dužan je kloniti se snošaja sa ženama i svega onoga što vodi tome kao što je poljubac, dodirivanje ili pričanje pred ženama o tim stvarima.

Abdullah b. Omer kaže:"El-refes" odnos sa ženom spada općenje sa njima i pričanje o tome pred muškarcima i ženama za vrijeme Hadždž.

I nema griješenja ... U ovom ajetu Allah, dželle še'nuhu, zabranjuje Hadžijama bilo kakvo griješenje i loša djela za vrijeme Hadždža, mada je to zabranjeno i prije i poslije Hadždža. Učenjaci tumačeći ovaj ajet kažu da se pod griješenjem ovdje misli na bilo kakvo činjenje loših i nevaljalih djela u haremu Mekke. Drugi kao što su Ibnu Abbas i Mudžahid kažu da je griješenje koje je spomenuto na ovom mjestu, psovanje i grđenje vjernika, dokazujući to riječima Poslanika, s.a.w.s.: Psovanje vjernika je grijeh, a njegovo ubistvo je nevjerstvo!

Muhammed, s.a.w.s., je obećao onome ko se bude klonio onoga što mu je zabranjeno na Hadždžu brisanje grijeha, a samim tim veliku nagradu na Ahiretu.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Ko posjeti ovu kuću tj. Kabu i za to vrijeme ne bude imao odnos sa svojom ženom i ne bude činio grijehe vratiće se svojoj kući čist od grijeha kao na dan kada ga je rodila majka.

I nema svađe u danima Hadždža, a za dobro koje učinite Allah zna. Jedna od stvari koje su hadžijama izričito zabranjene na Hadždžu je rasprava i prepiranje. Allah, dželle še'nuhu, koji najbolje poznaje svoje robove i njihove sklonosti i slabosti zna da strpljenje u danima Hadždža kada se poveća gužva i umor slabi ljude, te stoga postoji velika mogućnost da se neki hadžija na drugog izdere i izgrdi. A kako to da uradi onaj koji je gost nikog drugog do Allaha, dž.š., koji ga je počastio time što mu je omogućio da posjeti najčasnije mjesto na zemaljskoj kugli, da hoda po mjestima kuda je hodao najodabraniji od svih poslanika Muhammed, s.a.w.s., i njegovi Ashabi. Zar će prevaliti toliki put i uložiti toliko truda i napora da bi se na kraju kada dođu u harem Mekke na nekoga izderali i grubo odgurnuli zbog neke male sitnice, ili nepravde koju im je uradio. Ne, nego će preko toga strpljivo preći makar bio i u pravu nastojeći time da upotpuni svoj Hadždž kako bi mu on bio primljen kod Allaha, dželle še'nuhu, a prema riječima našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.w.s.: Za primljen Hadždž nema druge nagrade osim Dženneta! A zar je džennet mala nagrada?

I onim što vam je potrebno za put opskrbite se, a najbolja opskrba je BOGOBOJAZNOST, i Mene se bojte o razumom obdareni!

Povod objave ovog ajeta, kako to bilježi Buharija u hadisu od Ibn Abbasa da jemenci kada su dolazili na Hadždž ne bi sa sobom nosili nikakav imetak govoreći: Mi se oslanjamo na Allaha, dželle še'nuhu, da će nas On opskrbiti, međutim kada bi dolazili u Mekku prosili su od ljudi, pa je Allah, dželle še'nuhu, objavio ovaj ajet.

Iz ajeta jasno proizilazi to da je dužnost hadžija da se materijano opskrbe, sebe i svoju porodicu, kako ne bi došli u situaciju da se ponižavaju i od drugih prose.

Na kraju pozivamo sve one koji su u mogućnosti da obave Hadždž, da se što prije odazovu Allahu, dž.š., i da krenu u pravcu Mekke, kako bi bili svjedoci veličanstvenog prizora i primjera jedinstva muslimana koje ne sprečava ni razlika u boji kože, jezika, niti državnosti da zajedno stanu u jedan saff kako bi se pomolili Allahu, dželle še'nuhu, i odazvali Njegovoj naredbi: Hodočastiti dužan je Allaha radi svako onaj koji je u mogućnosti, a onaj koji neće da vjeruje, pa zaista Allah nije ovisan ni o kome.
(Alu-Imran, 97.)

Na kraju slijedi jedna poruka braći i sestrama, koji žele obaviti hadždž, da prije svega dobro prostudiraju propise hadždža, kako bi im taj veliki ibadet bio u skladu s onim čemu nas je ucio Poslanik, s.a.w.s., a samim tim i primljen kod Allaha, dž.š..

Molimo Allaha, dž.š., da olakša svakom hadžiji obavljanje hadždža i da ga sačuva od svake nezgode i da se vrati svojoj kući u najboljem stanju! Amin ja rabbe-l-alemin!

 

 

http://www.youtube.com/watch?v=In1LriKJe-Y&feature=player_embedded

https://www.youtube.com/watch?v=j1_2xVdDTos





 

 

16.08.2018.

Ponasanje tokom Hadzdza...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Ponasanje tokom Hadzdza...

Sva hvala pripada samo Allahu Koji nas je uputio u islam i mi, doista ne bismo bili na uputi, da nas Uzvišeni Allah nije uputio. Neka su Allahov potpuni salavati i selami na Njegovo najbolje stvorenje, našega Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu, sve ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

Prije samog hadždža i tokom hadždža propisani su brojni obavezni i preporučeni adabi, lijepa ponašanja, i neophodno je da se svaki hadžija upozna s njima, pridržava ih se i svoj hadždž obavi na najljepši način, da mu hadždž bude mebrur, primljen i hvale dostojan.

Od tih obaveznih i preporučenih adaba kao i lijepog ponašanja jeste i sljedeće:

1-    Iskrenost u nijjetu, namjeri obavljanja hadždža. Tako vjernik ne ide na hadždž radi glasa, da se pročuje za njega, da se kaže: „Taj i taj je hadžija“, da se nakon toga zove hadžijom i sl. Već, vjernik obavlja hadždž iz potpune pokornosti i potpune ljubavi prema Allahu odazivajući se Njegovoj naredbi, nadajući se Njegovoj nagradi i strahujući od Njegove kazne, priželjkujući podizanje stepena i brisanje grijeha. Svaki vjernik pa i hadžija treba da zna da je iskreno obožavanje samo Allaha Uzvišenog prva naredba upućena svima nama, jer je Uzvišeni Allah rekao: „A nije im bilo naređeno osim da Allaha obožavaju iskreno Mu ispovijedajući vjeru.“ (Prijevod značenja El-Bejjina, 5.)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Uistinu, sva djela se vrednuju samo po namjeri i sveijedan čovjek će dobiti samo ono što je naumio!“ (Muttefekun alejh)

2-    Požuriti sa pisanjem vasijjeta-oporuke. Put do hadždža je dug, na tom putu mnogošta se može dogoditi:„Čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna u kojoj će zemlji umrijeti!“ Stoga je potrebno da onaj koji odlazi na hadždž ostavi iza sebe zapisan vasijjet, u kojem će oporučiti svojoj porodici bogobojaznost i čvrsto pridržavanje za Allahovu vjeru i u kojem će spomenuti –ako postoji- dug koji je on dužan drugome i dug koji je drugi dužan njemu, poznavajući težinu duga.

3-    Požuriti sa iskrenim pokajanjem. Na svakom hadžiji je da donese čvrstu odluku, ukoliko je pri sebi imao određenih grijeha, da ih se ostavi, pokaje za njih i nikada se više ne vrati njima. Ukoliko je nekome učinio nepravdu, neka požuri i traži halala od istog! Ako je nekome otuđio nešto od imovine, neka požuri da mu je vrati, prije negoli mu bude davao svoja dobra djela ili primao njegova loša djela, pa bude strovaljen u Džehennem.

4-    Upoznati se sa propisima hadždža. Na svakom hadžiji je da se upozna s propisima hadždža pa, makar, i uopšteno, poznavajući vrijednost sticanja šerijatskog znanja: „Kome Allah želi dobro, pouči ga propisima vjere.“ (Buharija, 71.) Neka se opskrbi knjigama, brošurama, predavanjima i obavezno, ukoliko nešto ne bude poznavao od propisa ili mu bude nejasno, neka pita onoga koji zna, neka se ne upušta sam u obavljanje određenih propisa.

5-    Odlazak na hadždž sa halal imetkom kako bi njegov hadždž, obredi i dove bili primljeni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Doista je Allah lijep i ne prima osim lijepo!“ (Muslim, 1015.)

6-    Pronaći na putovanju lijepo društvo koje će ga podsticati na dobro, od kojeg će se okoristiti znanjem i ponašanjem znajući da je: „Čovjek na vjeri svoga prijatelja, pa neka svako gleda s kim se druži!“ (Vidjeti: Sunen Ebu Davud, 4833; šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

7-    Lijepo postupanje i ophođenje sa svojim saputnicima. Svakom hadžiji se preporučuje da lijepo postupa sa svojim saputnicima, da im čini što god može više dobročinstvo, neka ne prestaje sa služenjem svojih saputnika ne tražeći ništa zauzvrat od njih. Ukoliko mu oni učine nešto od dobra, neka im se zahvali. Neka nastoji da bude od pomoći naročito starijim osobama i potrebnima. Ako od nekoga doživi grubo i neprimjereno ponašanje, neka mu pređe preko toga. Neka bude svjestan ovih pohvalnih osobina kojima se podižu stepeni kod Allaha, subhanehu ve te'ala, i brišu grijesi. Voli svojoj braći i sestrama, svojim saputnicima, ono što voliš i sebi i preziri im ono što prezireš i sebi. Budi strpljiv na njihovim uznemiravanjima –ako i dođe do toga-. Dođe li do gužve, namjerne ili nenamjerne, pređi im preko toga. Od odlika dobrog vjernika jeste i da je gostoprimljiv i plemenit prema svojim gostima a strpljiv na uznemiravanjima svojih gostiju, pa kakav li treba da bude prema gostima svoga Gospodara?! Zasigurno plemenito postupanje prema njima je preče, i takvo postupanje prema njima dokaz je poštivanja Uzvišenog Allaha, dokaz razboritosti, visokog morala i dobre vjere, jer uzvratiti dobrim na loše nema ništa bolje od toga.

8-    Udalji se od rasprava!!! Svaki vjernik neka izbjegava raspravu u vjeri u svakom vremenu a naročito na hadždžu, jer rasprava obično dovodi do podizanja glasa, neprimjerenih riječi i udaljavanja srca. Ako i nehotice dođe do rasprave i neprimjerenih riječi, od svakog vjernika se traži da požuri svome bratu tražeći izvinjenje za svoje postupke. Na zabranu rasprave posebno se naglašava tokom putovanja, odlaska na hadždž, kako bi srce vjernika bilo smireno i kako bi u takvom smirenom stanju obavljao predstojeće hadžske obrede.

9-    Pridržavaj se dogovorenih termina. Ukoliko zakasniš ili ne dođeš na dogovoreno mjesto u dogovoreno vrijeme gledaj da to bude s opravdanim razlogom.

10- Biti smiren i blag. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „O ljudi! Na vama je da budete smireni! Uistinu, žurba nije od dobročinstva!“ (Buharija, 1671.) Tj. O ljudi na vama je da budete smireni i spokojni. Smirite se uz Allaha. Ne činite užurbane pokrete kojima ćete uznemirite srca Allahovih stvorenja. Doista, dobročinstvo na hadžu i u drugim prilikama nije u žurbi, da se požuri sa prijevoznim sredstvom. Ne postižu se dobra djela samo žurenjem da ih se što više učini, već se postižu ispravnim obavljanjem obreda, klonjenjem zabranjenog. Požuriti sa činjenjem dobrih djela je potrebno ali se pri tome ne smiju činiti pokuđene radnje i drugi uznemiravati. (Mirkatul-mefatih šerhu Miškatil-mesabih, 9/76-77.)

Ne zaboravi hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Doista se blagost neće naći ni pri čemu a da ga samo neće uljepšati. I neće blagost biti odstranjena od nečega a da ga neće pogoršati.“ (Muslim, 2594.)

11- Dobro čuvaj svoj jezik! Udalji se od svakog lošeg govora: ogovaranja, spominjanja tuđih loših riječi, ismijavanja s drugim ljudima, psovke i kuđenja, prekomjerne šale i prekomjernog govora. Govori dobro ili šuti! Neka ti jezik bude vlažan od spominjanja Gospodara ljudi, a ne od spomena ljudi! Znaj da pretjerani smijeh umrtvljuje srce.

12- Vodi računa o svome pogledu, obori ga i čuvaj ga od svega zabranjenog. I pred hadžijom kao i pred drugim muslimanima pojavljuju se žene otkrivena lica, ruku, stopala a možda i više od toga, pa, obori svoj pogled, strpi se i nagradu traži kod Uzvišenog Allaha. Oboriš li pogled, sačuvat ćeš svoje srce, pa ćeš smirena srca obavljati hadžske obrede kako i treba, bez manjkavosti i nemara.

13- Pozivaj da se čine dobra djela a ostavljaju loša. Onoliko koliko si u mogućnosti pozivaj Allahu blago i mudro, lijepim savjetom iskazujući milostivost prema dotičnom koji grijeh a niukom slučaju ne daji do znanja da si bolji od njega.

14- Koliko si u mogućnosti troši svoj imetak na Allahovom putu. Pomozi svoju braću imetkom budu li u potrebi za tim, pa makar i ne tražili od tebe.

15- Budi svjestan vremena i mjesta gdje se nalaziš: svetih mjeseci i svetog najboljeg mjesta. Uz Allahovu dozvolu to će ti pomoći da svoje hadžske obrede obavljaš skrušeno i ponizno svome Gospodaru. A svjesnost svega toga, pomoći će ti i da se strpiš tokom svojih hadžskih obreda doživiš li bolest, umor ili nečije uznemiravanje.

16- Iskoristi svaki trenutak svoga vremena u raznovrsnom ibadetu. Nastoj da se u ovom svetom mjesecu, na ovom svetom najboljem mjestu što više približiš svome Gospodaru: zikrom, dovom, učenjem Kur'ana, mnogobrojnim dobrovoljnim namazima. Upamti dobro, time se nećeš umoriti! Naprotiv, time ćeš svoje srce i svoju dušu razgaliti, svoja prsa prostranim učiniti, ako Allah da, svoju nagradu uvećati. Ne zaboravi da će ti mjesta na kojima si ibadet Allahu činio na Sudnjem danu svjedočiti, pa zar ne želiš da ti najbolje mjesto na dunjaluku sutra svjedoči kod Allaha mnogobrojnom ibadetu?! Svakako! Zato, čvrstu odluku donesi: „Maksimalno ću svoje vrijeme ispuniti ibadetom Allahu!“ Ukratko: Nastoj da činiš tokom hadždža sve ono što će te približiti tvome Gospodaru i što će ti olakšati obavljanje hadždža a ostavi se svega onoga što će te udaljiti od tvoga Gospodara, pokvariti ti hadždž ili umanjiti njegovu vrijednost.

17- Budi svjestan brzine prolaska vremena. Na hadždžu si nekoliko dana koji će tako brzo proletjeti. Budeš li svjestan ove činjenice, požurit ćeš da svoje vrijeme na hadždžu što bolje iskoristiš i da se udaljiš od svega što ti kvari hadždž ili umanjuje njegovu vrijednost.

18- Vodi računa o obaveznim namazima. Nastoj da obavezne namaze obavljaš u džematu i dobro se čuvaj njihova odgađanja.

19- Ostavi se svega što te se ne tiče na hadždžu. Pred sebe dobro stavi ono zbog čega si došao. Ne umaraj se bespotrebnim izlascima i šetnjama, dugog sjedenja noću i svega što će te zamoriti i tvoje srce zaokupirati od glavnog cilja tvoga dolaska. Nastoj da stalno budeš svjestan, ponavljaj sebi neprestano Kome si došao u goste, pa nastoj da budeš ponizni i skromni gost.

20- I ovo zapamti dobro, mnogo će ti, ako Allah da, koristiti: Neka ti ne bude briga da što prije završiš sa hadžskim obredom, ma koji obred obavljao: tavaf, sa'j, bacanje kamenčića i sl. Polahko ga obavljaj! Ne žuri! Ne idi u gužvu koja će bitirazlog tvoje dekoncentracije! Izbjegavaj gužvu i žurbu pa polahko obavljaj svaki obred, razmišljaj o njemu i njegovim mudrostima. Razmišljaj o veličini Onoga koji ga je propisao! Nastoj da uživaš u obredima hadždža, da osjetiš slast imana u njima, slast pokornosti. Upamti, da će ti ovo, nakon Uzvišenog Allaha, najviše pomoći da svoj hadždž obaviš na najpotpuniji način.

21- I ne zaboravi hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Za hadždž mebrur nema druge nagrade osim Dženneta!“ (Buharija, 1773; Muslim, 1349.) Zar ne želiš da uđeš u Džennet i vječno uživaš u džennetskim ljepotama?! Evo vrata do Dženneta su ti otvorena, pa se potrudi i pomozi Allahom da tvoj hadždž bude mebrur a da bi hadždž bio mebrur mora pri sebi imati pet osobina:

da obavljaš hadždž iskreno radi Allaha, ne iz pretvaranja i radi glasa da bi se pričalo o tebi,

da svoj hadždž obavljaš iz halal imetka jer Allah ne prima osim ono što je lijepo,

da se prilikom hadždža udaljiš od grijeha, novotarija, postupaka koji nemaju utemeljenja u našoj vjeri jer se takva djela ne primaju, pa stoga nastoj da svoj hadždž obaviš onako kako ga je obavio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

da na svome hadždžu budeš lijepog ponašanja, blag i skroman: u prevoznom sredstvu, u hotelu, tokom obavljanja obreda, u razgovoru i ophođenju s drugima i općenito tokom svog vremena na hadždžu, nadati se, ako Allah da, da takvi budemo i poslije hadždža,

da veličaš Allahove svetinje na hadždžu, da si svjestan vrijednosti mjesta na kojima se nalaziš pa da svoje hadžske obrede na tim mjestima obavljaš veličajući i poštivajući svoga Gospodara, s potpunom ljubavi i potpunom pokornosti. (Vidjeti: Ibnu Abdi-l-Berr, Et-Temhid, 22/39; Abdullah b. Salih el-Fevzan, Minhatu-l-'allam šerh Bulugi-l-meram, 5/159-160.)

 Allaha Uzvišenog molim da primi od muslimana njihov hadždž, da ih pomogne u obavljanju hadžskih obreda, da popravi njihove međusobne odnose, da ujedini njihovu riječ i njihove stavove, da ih pomogne protiv Njegovih i njihovih neprijatelja, a Allah je kadar ta to učini!

 

Onaj koji vam želi svako dobro:

Hajrudin Tahir Ahmetović

 

Izgovaraj te telbije: "Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk! Innel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulk, la šerike lek!"  ("Odazivam Ti se, Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Ti sudruga nemaš! Odazivam Ti se, Tebi pripada svaka hvala, blagodat i vlast! Ti sudruga nemaš!")


https://www.youtube.com/watch?v=c55fXUUqHDw

https://www.youtube.com/watch?v=skKiNptPK6U

https://www.youtube.com/watch?v=KLwK_tmphY0

https://www.youtube.com/watch?v=j1_2xVdDTos

 

 

 

 

16.08.2018.

U danima Zul-Hidzdzeta sta nam je pozeljno ciniti!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

U danima Zul-Hidzdzeta sta nam je pozeljno ciniti!

Znaj, brate i sestro da se vrijeme činjenje dobrih djela doteže tokom čitave godine, zbog toga zahvaljujemo Uzvišenom Allahu i Njega veličamo. Gotovo da nema jednog odabranog vremena da prođe, a da ga odmah ne slijedi  i drugo odabrano vrijeme kojem je činjenje dobrih djela posebno drago Allahu, azze we dželle.

Sa samim prolazkom mjeseca ramazana nastupaju dani zul hidždžeta koji su najbolji dani u toku čitave godine, a i u ovim danima se obavlja peti islamski šart – hadždž.

Dobro djelo u deset dana zul hidždžeta je bolje od dobrog djela u drugim danima. Kao što se prenosi od Ibn Abbsa, radijaAllahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Nema dana u kojima je učinjeno dobro djelo Allahu draže od djela učinjenog u deset dana zul hidždžeta.’’  Upitaše: “Zar ni džihad na Allahovom putu?’ Ni džihad na Allahovom putu osim da čovjek izađe sa svojim životom i svojim imetkom pa izgubi i jedno i drugo – reče on, sallAllahu alejhi we sellem.’’ (Hadis bilježi Buharija)

Mnogo je argumenata koji ukazuju na vrijednost ovih dana. Na vrijednost ovih dana ukazuje  i hadis Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset (misli se na deset dana zul hidždžeta). Mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući La illahe illAllah), et-tekbirom (veličanje Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tahmidom (zahvaljujući Allahu riječima elhamdulillahi)’’ (Hadis bilježi Imam Teberani sa dobrim lancem prenosioca kao što je potvrdio šejh Albani)

Na vrijednost ovih dana ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur’anu zaklinje ovim vremenom “Tako mi zore i deset noći’’ (Prijevod značenja, El-Fedžr, 1-2)

Ibn Kesir je spomenuo u komentaru ovog ajeta riječi Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, da su to noći prvih deset dana zul hidždžeta. I ovo mišljenje zastupaju Mudžahid, Ed-Dahak, Es-Sudi i El-Kelbi. Ima i mišljenja da se to odnosi na deset zadnjih dana ramazana. Treće mišljenje je da se to odnosi na deset dana mjeseca muharema. Prvo mišljenje je najprihvatljivije.

Kada se Allah zaklinje nekim od Njegovih stvorenja to upućuje (ukazuje) na veličinu tog stvorenja.

Upitan je Šejhul-Islam ibn Tejmijja, rahimehullahu, o deset dana zul hidždžeta. “Da li su bolji od deset dana mjeseca ramazana?’’ Pa je odgovorio: “Dani deset dana zul hidždžeta bolji su od zadnjih deset dana mjeseca ramazana, a noći zadnje trećine ramazana su bolje od noći deset zul hidždžeta.’’

Zamislite, da su ti dani koji su pred nama bolji od dana zadnje trećine ramazana koje mi maksimalno pokušavamo iskoristiti.

Šta je poželjno raditi u tim danima?

Ako se u našim srcima probudila želja za iskorištavnjem ove velike sezone za koju nismo znali i niko nam ne može garantovati da ćemo je ponovo doživjeti. Evo nekoliko savjeta kako da najbolji način popunimo (iskoristimo) to vrijeme.

Namaz

Jako je poželjno u ovim danima raniti sa izvršavanjem farzova i klanjati što više nafila jer to su najbolja djela koja približavaju roba Allahu, subhanehu we te’ala. U jednom hadisu u kojem nam prenosi Sewban, radijaAllahiu anhu, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: Padaj što više na sedždu, jer ti nećeš učiniti ni jedne sedžde, a da te Allah neće uzdignuti za jednu deredžu (stepen) i njome ti izbrisati jedno ružno djelo.’’

Post

Ovo je vrijeme i dobrovoljnog posta. Dobrovoljni post bi trebao da bude ibadet koji je česta praksa svakog muslimana jer prenosi se od Ebu Se'id el-Hudrija, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ''Allah će sedamdeset godina udaljiti vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu!'' (Buharija i Muslim)

Post je jedan od najboljih načina približavanja Allahu, subhanehu we te'ala. Sunnet je postiti prvih devet dana ovog mjeseca, kao što stoji u slijedećem hadisu: Prenosi Hunejde bin Halid od svoje žene a ona od žena Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je postio Ašuru, devet dana zu-l-hidžeta, i od svakog mjeseca po tri dana (bijele dane)." (Tirmizija)

Imam Nevevi kaže da je postiti ovih devet dana jako poželjno.

Post na dan Arafata (uoči Kurban-bajrama)

Posebno treba voditi računa o postu na dan Arefata, za onoga koji nije na hadžu. Ebu Katada, radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bio upitan o postu na dan Arafata, pa je rekao: ''On briše grijehe za prošlu i narednu godinu.'' (Bilježi Muslim i četvorica autora Sunena). U Tirmizijevoj se verzi kaže: ''Za onoga ko bude postio na dan Arafata ja se nadam da će mu Allah oprostiti grijehe za prošlu i narednu godinu.''

Izgovaranje tekbira, tehlila i tahmida

Jako je poželjno izgovaranje riječi Allahu ekber, la illahe illAllah,  elhamdulillah. U tom smislu su i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje prenosi Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu: "Nema vrijednijih dana kod Allaha, subhanehu we te'ala niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje - la illahe illAllah ), tekbir (veličanje Allaha riječima - Allahu ekber) i tahmid (zahvale Allahu izgovaranjem riječi -elhamdulillahi)!" (Ahmed)

Imam Buhari kaže: ''Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijAllahu anhum, bi u ovim danima izlazili na čaršiju donoseći tekbire, pa bi i ostali ljudi sa njima donosili tekbire. On dalje kaže: 'Omer, radijAllahu anhu, u svome šatoru na Mini bi izgovarao tekbire. U tom bi ga čuli oni koji su bili u džamiji, pa bi i oni izgovarali tekbire. Tekbire su izgovarali i oni u čaršiji, tako da bi se Mina tresla od tekbira. I Ibn Omer bi u tim danima na Mini izgovarao mnogo tekbira. To je radio nakon namaza, u svojoj postelji, u svome šatoru, na mjestu gdje bi sjedio, a i tamo kuda bi hodao i to tokom svih dana. Poželjno je tekbire izgovarati glasno shodno postupku Omera, Ibn Omera i Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan sa svima njima.

Dakle, sunnet je u ovim danima učenje: tekbira, tahmida, tehlila i tesbiha. Sunnet je da to učenje bude naglas: u džamiji, kući, na ulici i svakom mjestu gdje se može spominjati Allahovo ime. Muškarci uče naglas, pojedinačno, dok žene uče u sebi. Ovaj sunnet je potpuno iskorijenjen i gotovo da se ne čuju tekbiri u prvih devet dana ovog mjeseca. Potrebno je one koji su zanemarili ovaj sunnet podsjetiti na njega. Za oživljavanje zaboravljenog sunneta će biti nagrada o kojoj govori Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u slijedećem hadisu: Prenosi Ibn Amr ibn Awf el-Muzeni od svoga oca a on od djeda, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Bilalu ibn Harisu: „Zapamti!" Reče: „Šta ću zapamtiti, Allahov Poslaniče?" Reče: „Zapamti Bilale!" Reče: „Šta ću zapamtiti, Allahov Poslaniče?" Reče: „Onaj ko oživi sunnet od mojih sunneta, koji se bude zaboravio poslije mene, njemu će pripasti nagrada kao i onome ko ga izvrši, bez toga da se njima umanji bilo šta. A ko uvede pogrešnu novotariju (bidat), sa kojom nije zadovoljan Allah i Njegov Poslanik, imat će grijeh kao i oni koji to budu praktikovali, bez toga da se njima umanji bilo šta od grijeha!" (Tirmizija)

Zato oživimo ove dane tekbirima i vratimo praksu selefa u našu stvarnost!

Način izgovaranja tekbira

Od ashaba i selefa se navode tri forme tekbira.

1. forma: Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber kebira.

2. forma: Allahu ekber, Allahu ekber, la illahe illAllah, Allahu ekber, Allahu ekber we lillahil-hamd.

3. forma: Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, la illahe illAllah wallahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber welillahil-hamd.

Vidimo za korisnim ovdje ukazati na to da je tekbira postoje dvije vrste.

Prva vrsta – opći tekbiri – koji se izgovaraju tokom svih ovih deset dana i u danima bajrama.

Druga vrsta – posebni tekbiri – koji se izgovaraju nakon svakog namaza počevši sa sabah      namazom dana Arafata, a završivši se s ikindijom četvrtog dana Bajrama – to su tekbiri ejamun tešriqa.

Učenjem Kur’ana

Tirmizi bilježi od Abdullaha b. Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje se vrednuje do deset puta. Ja ne kažem da je 'elif-lam-mim' jedan harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf."

Udjeljivanje sadake

Bilježi Buharija od Mu’aza, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Milostinja (sadaka) poništava loša djela kao što voda gasi vatru."

Klanje kurbana

Zaklati kurban je potvrđena praksa Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koju bi trebao da izvrašava svaki imućni musliman. Dovoljno je da glava porodice zakolje jedan kurban za svoju porodicu. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: "Nema Allaha dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan Bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Allaha) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu." (Ibnu Madže i Tirmizi)

             Upitan: “Šta su ovi kurbani?’’ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je odgovorio: “Sunnet vašeg oca Ibrahima.’’ Upitan: “A šta mi od njih imamo?’’ - Odgovorio je: “Za svaku njihovu dlaku po jedan sevab.’’ Upitan: “A šta je sa runom?’’ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,  je odgovorio: “Za svaku dlaku runa po jedan sevab." (Ibn Madže i Tirmizi i kaže da je hasen)

Ko se približi Allahu, subhanehu we te'ala, klanjem kurbana, prvom prolivenom kapi krvi kurbana Allah, subhanehu we te'ala, oprašta njemu i njegovoj porodici grijehe. A ko taj dan nahrani vjernika i podijeli sadaku, Allah, subhanehu we te'ala, će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbijednim i mizan-vaga će mu biti teža dobrima djelima od bilo kakvog brda na zemlji.

Kao i za mnoge druge ibadete, tako i za kurban tačno je određeno vrijeme. Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Prvo čime počinjemo ovaj dan, prvi dan Kurban-bajrama je da klanjamo Bajram-namaz, potom se vraćamo svojim kućama i koljemo kurban. Ko tako uradi, postupio je po našem sunnetu." (Buharija i Muslim)

Allah, subhanehu we te'ala, kaže (u prijevodu značenja): „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji." Izvršavanjem te obaveze širi se osjećaj milosti prema siromašnim porodicama i potvrđuje humanost. Ovih činom se zahvaljuje Uzvišenom Allahu na blagodatima koje nam je učinio dozvoljenim za jelo: „...tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!'' (Prijevod značenja, El-Hadž, 36-37)

Sunnet je za onoga ko odluči da zakolje kurban da se ulaskom mjeseca zul hidždžeta ne uzima ništa od svoje kose, ostalih dlaka tjela i da ne skraćuje nokte sve dok ne zakolje kurban. Bilježi Imam Muslim od Ummu Seleme, radijAllahu anha, da je Resullullahi, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Kad ugledate mlađak mjeseca zul-hidždžeta, neka onaj ko želi zaklati kurban ne skraćuje svoju kosu i neka ne reže nokte dok ne zakolje svoj kurban."

Na svakom vjerniku je da iskoristi ove dane na najbolji mogući način. To su dani pokornosti, pobožnosti, skrušenosti i bogobojaznosti.. U ovim danima treba što više doviti Allahu, moliti za oprost, klanjati dobrovoljne namaze, učiti Kur’an, dijeliti sadaku, pomagati prorodici, rodbini, braći i sestrama u islamu, starim i nemoćnim, djeci i bolesnim, te ih posjećivati u ime Allaha.

Zato na svakom muslimanu je da ove dane dočeka iskrenom tewbom Allahu, odustajanjem  od svih grijeha i zabluda, jer grijesi spriječavaju i lišavaju čovjeka blagodati njegova Gospodara, a srce mu čini kamenim, zatim da se posveti iskrenim ibadetima  i činjenu dobrih djela i da ne dozvoli sebi da mu ova prilika ode u nepovrat.

http://www.youtube.com/watch?v=DNF41lmANlw&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=In1LriKJe-Y&feature=player_embedded

https://www.youtube.com/watch?v=c55fXUUqHDw

https://www.youtube.com/watch?v=skKiNptPK6U

https://www.youtube.com/watch?v=KLwK_tmphY0

https://www.youtube.com/watch?v=j1_2xVdDTos





16.08.2018.

Vrijednosti i post prvih deset dana mjeseca Zul-Hidždžeta

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Vrijednosti  i post prvih deset dana mjeseca Zul-Hidždžeta

Jedno od najatraktivnijih pitanja u ovom vremenu, koje je upućeno misionarima, daijama, profesorima, muftijama i efendijama, jeste pitanje posta prvih deset dana blagoslovljenog mjeseca zul-hidždžeta. Onima koji još nisu shvatili zašto je to pitanje sada jedno od najatraktivnijih, spomenut ćemo razlog kako bi shvatili bitnost poznavanja ovog propisa u predstojećem periodu..

Kazao je Allahov Poslanik, podstičući muslimane na činjenje dobra u ovim danima, u prvih deset dana zul-hidždžeta: ''Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana'', misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Rekli su ashabi: ''Pa čak ni borba na Allahovom putu?'' Rekao je: ''Ni borba na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.'' (Buharija i dr.)

Na vrijednost ovih dana također ukazuje hadis Allahovog Poslanika: ''Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu, od ovih deset dana; mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illellahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).'' (Hadis je zabilježio imam Taberani sa dobrim lancem prenosilaca, kao što je to potvrdio šejh Albani.)

Na vrijednost ovih dana, takoðer, ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur'anu zaklinje ovim vremenom: ''Tako mi zore i deset noći'' (Fedžr, 1.-2.). Ibn Kesir je, u komentaru ovog ajeta, spomenuo riječi Ibn Abbasa, r.a., da su to noći prvih deset dana zul-hidždžeta.

Iskren vjernik u pogledu marljivosti i iskorištavanja vremena je poput pčele ili mrava. On se maksimalno trudi da iskoristi vrijeme u činjenju dobra, kako bi se što bolje pripremio za Dan polaganja računa.

Mnogi ljudi željeli bi da poste ove blagoslovljene dane, ali nisu sigurni da li je to propisano ili ne, naročito ako znamo da postoje vjerodostojni hadisi u kojima je spomenuto da Allahov Poslanik nije postio prvih deset dana zul-hidždžeta.

Što se tiče posta tih dana, na samom početku možemo kazati da je mnogo argumenata koji ukazuju na vrijednost posta općenito (kako u ovom vremenu, tako izvan njega), a jedan od njih su riječi Allahovog Poslanika: ''Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah će njegovo lice udaljiti od Vatre sedamdeset godina.'' (Buharija i Muslim od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.) 

Ako svemu tome dodamo činjenicu da je ovo vrijeme blagoslovljeno i da je u vjerodostojnim predajama zabilježeno da je Allahov Poslanik prakticirao postiti ove dane, onda shvatamo zašto je ulema kazala da je post ovih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Preneseno je od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio devet dana zul-hidždžeta. Prenosi se od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio: dan Ašure, devet dana zul-hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu. (Hadis je zabilježio imam Ebu Davud, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)

Što se tiče devetog dana zul-hidždžeta – dana Arefata – o postu tog dana navode se posebni hadisi. Kazao je Allahov Poslanik, kada je upitan o postu na dan Arefata (devetom danu zul-hidždžeta): ''Iskupljuje od grijeha prošlu i narednu godinu.'' (Muslim i dr.)

Na kraju, ako bi neko postavio pitanje: Šta je sa hadisom, kako ga ispravno shvatiti, koji je zabilježio imam Muslim od Aiše, r.a., u kojem ona kaže da nikada nije vidjela Allahovog Poslanika da posti deset dana zul-hidždžeta? Odgovor je više nego jednostavan: ona je prenosila ono što je znala, a to ne znači negiranje suprotnog. Ispravnost ove teorije potvrðuje činjenica da druge supruge Allahovog Poslanika prenose da su ga vidjele da posti u tim danima.

Slično tome je pitanje mokrenja stojeći u pogledu kojeg postoji na prvi pogled oprečnost, koja se može pomiriti na isti način, tj. da kažemo da je svako prenosio ono što je znao – vidio. Aiša, r.a., kazala je: ''Ko vam bude kazao da je Poslanik mokrio stojeći, ne vjerujte mu, nije mokrio osim čučeći.'' (Nesai, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) A Huzejfe, r.a., prenio je ono što je on vidio, da je Poslanik mokrio stojeći. (Hadis o tome su zabilježili Buharija i Muslim.) Svako prenosi ono što je vidio i nema kontradiktornosti između hadisa.

Treba naglasiti da deseti dan zul-hidždžeta nije dozvoljeno postiti jer je to dan Bajrama. Allahov Poslanik je u vjerodostojnim hadisima zabranio post dana Bajrama, što svakako nije razlog da čovjek ostavi činjenje drugih dobrih djela u tom danu.

Slično pitanje postavljeno je uvaženom učenjaku današnjice šejhu Usejminu, koje glasi: Spomenuto je u nekim hadisima da je Allahov Poslanik postio deset dana zul-hidždžeta, ali neki ljudi govore da ih ipak ne treba postiti, šta vi kažete na sve to?,

Pa je odgovorio šejh: Post deset dana zul-hidždžeta bez imalo sumnje potpada pod pojam dobrih djela. Allahov Poslanik je kazao: ''Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana'', misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Rekli su ashabi: ''Pa čak ni borba na Allahovom putu?'' Rekao je: ''Ni borba na Allahovom putu, osim čovjeka koji izaðe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.'' Znači, post potpada pod opći pojam dobrih djela. Također, zabilježen je hadis kod sakupljača Sunena, koji su neki učenjaci ocijenili dobrim – hasen, da je Allahov Poslanik postio deset dana zul-hidždžeta, a svakako da to ne obuhvata deseti dan – Bajram. Imam Ahmed smatrao je vjerodostojnim ovaj hadis i zato je smatrao post deset (devet) dana zul-hidždžeta sunnetom.

(Fetava fi ahkamis-sijam, Muhammed Salih Usejmina, str. 434)


Vrijednosti 10 Dana Zul-Hidzeta

Pitanje: Kakva je vrijednost prvih deset dana zul-hidždžeta? Ako može, odgovorite sa dokazom iz sunneta Allahovog Poslanika!
Odgovor: Prvih deset dana zul-hidždžeta su među najvrednijim i najveličanstvenijim danima kod Uzvišenog Allaha. Imam Bezzar zabilježio je predaju sa dobrim lancem prenosilaca, kao i imam Ebu J'ala, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, a to je sve spomenuo imam Munziri u poznatom djelu Et-Tergib, od Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ''Najbolji dunjalučki dani su deset dana zul-hidždžeta.'' Prisutni su upitali: ''Zar tim danima nije ravna borba na Allahovom putu?'', a Allahov Poslanik rekao je: ''Njima nije ravna čak ni borba na Allahovom putu, osim ako čovjek položi svoj život na Allahovom putu.'' (Šejh Albani smatrao je vjerodostojnim ovaj hadis)

Musliman bi trebao da se maksimalno potrudi u ovim blagoslovljenim danima u činjenju dobrih djela, zato što su dobra djela dodatno draga Uzvišenom Allahu u ovim danima, kao što je spomenuto u hadisu imama Buharije, kada su prisutni ashabi upitali Allahovog Poslanika: ''Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu - džihad?'', on je kazao: ''Čak ni borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj imetak i ništa od toga ne vrati.'' (Izvor fetve: islamweb.net)

Pitanje: Šta treba činiti u prvih deset dana zul-hidždžeta?

Odgovor: Prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta zasigurno su blagoslovljeni dani. Zbog njihove vrijednosti i blagoslova, Uzvišeni Allah se kune njima: ''Tako mi zore i deset noći'' (El-Fedžr, 1-2). Imam Buharija zabilježio je hadis od Ibn Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ''Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima'' - misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Upitali su: ''Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu - džihad?'' Poslanik je rekao: ''Čak ni borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj imetak, i ništa od toga ne vrati.''

Na osnovu spomenutog, muslimanu je propisano da se maksimalno potrudi u činjenju ibadeta u ovim danima: namaz, učenje Kur'ana, zikr - spominjanje Allaha, traženja oprosta, čuvanje rodbinskih veza - obilaskom rodbine itd. Na osnovu prakse Allahovog Poslanika, vidimo da je post jedno od najpohvalnijih djela u ovim blagoslovljenim danima. U Ebu Davudovom Sunenu zabilježena je predaja od jedne supruge Allahovog Poslanika u kojoj se navodi: ''Allahov Poslanik postio je devet dana zul-hidždžeta.''

U Musnedu imama Ahmeda zabilježena je predaja od Ebu Katade, r.a., da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika: ''Šta kažeš o postu na dan Arefata?'', a Poslanik je odgovorio: ''Očekujem da će Allah onome ko posti taj dan oprostiti grijehe u prethodnoj i predstojećoj godini.'' Također, neka djela na koja islam stavlja akcent u ovim danima, za one koji žele klati kurban, jeste da ne briju ništa od dlaka, niti da potkraćuju nokte, na osnovu hadisa Ummu Seleme, r.a., da je Poslanik kazao: ''Kada vidite mlađak zul-hidždžeta, a neko od vas namjerava da kolje kurban, neka ne uzima ništa od dlaka - kose niti od nokata.'' (Izvor fetve: islamweb.net)

Pitanje: Je li propisan post u prvih deset dana zul-hidždžeta, što obuhvata i dan Bajrama?

Odgovor: Pohvalno (sunnet) je postiti prvih devet dana zul-hidždžeta. To nam potvrđuje hadis Ibn Abbasa, r.a.: ''Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima'' - misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Prisutni su upitali: ''Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu - džihad?'', a on je odgovorio: ''Čak ni borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj imetak, i ništa od toga ne vrati.'' (Buharija)

Jedna od supruga Allahovog Poslanika kazala je: ''Allahov Poslanik postio je devet dana zul-hidždžeta, dan Ašure i tri dana u svakom mjesecu.'' (Hadis je zabilježio Ahmed, Ebu Davud, slabim ga je ocijenio autor knjige Nasbur-rajeti, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim) Što se tiče posta na dan Bajrama, on je strogo zabranjen, a to nam potvrđuje hadis Ebu Seida, r.a.: ''Allahov Poslanik zabranio je da se posti na dan Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.'' (Buharija i Muslim)

Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav u pogledu zabrane posta na dan Bajrama.
Dobra djela u ovim danima općenito su vrednija nego u drugim vremenima. Što se tiče posta, nije dozvoljeno u njima postiti osim prvih devet dana, a deseti dan je Bajram kada je zabranjeno postiti. Na osnovu spomenutog možemo kazati da se pod pojmom vrijednost deset dan zul-hidždžeta, u pogledu posta, misli na post devet prvih dana, dok se spominju kao deset dana zbog prevladavanja broja deset. Pogledati komentar Muslimove zbirke hadisa od imam Nevevija, br. hadisa 1176.
(Izvor fetve: islam-qa.com)

Pitanje: Je li dozvoljeno hadžiji (osoba koja obavlja hadž) da posti prvih deset dana zul-hidždžeta?

Odgovor: Hadžiji (osobi koja obavlja hadž) propisano je da posti prvih deset dana zul-hidždžeta, kao i u danima prije. Post u tim danima je pohvalan i njemu i drugima, osim što je sunnet za hadžiju da ne posti na dan Arefata, kada je sunnet za hadžiju da ne posti.

Kazao je imam Šafija: ''Ja volim (smatram propisanim) post tog dana (dan Arefata) osim ako je u pitanju hadžija, kada volim da tog dana ne posti, zato što je Allahov Poslanik ostavljao post na dan Arefata kada bi bio hadžija. To je pohvalno kako bi čovjek imao više snage za dovu, a najbolja dova je Arefatska dova.'' Što se tiče posta desetog dan zul-hidždžeta (dan Bajrama), to je zabranjeno hadžiji i onima koji to nisu.

A što se tiče obaveznog posta hadžiji koji nije u mogućnosti da zakolje kurban, to je post tri dan na hadžu, on je obavezan da se isposti na hadžu, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ''A onaj ko ga ne nađe, neka posti tri dana u danima hadža, i sedam dana po povratku - to jest punih deset dana.'' (El-Bekare, 196) Velik broj učenjaka dozvolio je da se ova obaveza ispuni u danima tešrika (danima kada hadžije borave na Mini), a to su jedanaesti, dvanaesti, trinaesti dan zul-hidždžeta. Ako hadžiji nije obaveza da posti ove dane, on ne bi trebao da posti u ovim danima. (Izvor fetve: islamweb.net)

Priredio: Elvedin Pezić, Prof.

"Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk! Innel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulk, la šerike lek!" ("Odazivam Ti se, Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Ti sudruga nemaš! Odazivam Ti se, Tebi pripada svaka hvala, blagodat i vlast! Ti sudruga nemaš!")

http://www.youtube.com/watch?v=DNF41lmANlw&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=In1LriKJe-Y&feature=player_embedded

 

 

06.08.2018.

Zikr (velicanje Allaha Uzvisenog )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zikr-velicanje Allaha svt ,koji nebi trebalo  propustiti

Mnogi vjernici su nemarni prema njemu, tako je jednostavan, blago onome kome postane svakodnevna navika. Jezik svakog vjernika, bez obzira bio on bogat ili siromašan, mlad ili star, učen ili neuk, izgovara ga sa toplinom i ljubavlju koja se ne može opisati, a za njegovo izgovaranje obećana je velika nagrada.


Njegove riječi su veoma lahke na jeziku, teške na Vagi i drage Gospodaru.
Da, riječ je o ZIKRU - spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala

"...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." (Al-Ahzab, 35)
"O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte." (Al-Ahzab, 41- 42)
"I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem." (Al-A'raf, 205)
"Doista se uz zikrullah smiruju ljudska srca!“ (El-Ra'ad, 28.)

Vrijednosti zikra

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše i najljepše je spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala. Spominjao Ga je u svim stanjima i situacijama. Cijeli njegov govor spominjanje je i podsjećanje na Svevišnjeg Allaha. Njegove naredbe, zabrane, njegovo propisivanje, podsjećanje je na Allaha. Obavještavanje o svome Gospodaru, Njegovim imenima i svojstvima, radnjama i propisima, bilo je spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala. Zahvala svome Gospodaru, slavljenje, odbijanje manjkavosti, upućivanje dove i zahtjeva svome Gospodaru, strah od Njega i nada u Njega, sve je to bilo jedan od načina kako je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slavio i spominjao, zikrio svome Gospodaru.
Spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, jedan je od najlakših ibadeta ali i od najvećih i najboljih ibadeta. Pokret jezika mali je pokret ljudskih organa a Svevišnji Allah za to je propisao ogromnu nagradu i sevab kakve nije propisao za druga djela.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, kaže da postoje dvije vrste zikra-spominjanja i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala:


1) Spominjanje i veličanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, imena i svojstava, hvaljenje Allaha njima; negiranje i otklanjanje od Allaha, subhanehu ve te'ala, onoga što Mu ne dolikuje; svejedno da li to sam čovjek od sebe radio, tj. spominjao Uzvišenog Allaha svojim riječima ili Ga spominjao Njegovim, subhanehu ve te'ala, riječima u kojima se spominju Njegova imena i svojstva, hvala kojom Uzvišeni hvali Sebe ili spominjanjem hadisa u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje Uzvišenog Allaha. I sve to biva bez izmjene, negiranja, poistovjećivanja i poređenja.


2) Spominjanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, naredbi i zabrana; svejedno da li to bilo spominjanjem Allahovih, subhanehu ve te'ala, riječi u kojima su sadržane dotične naredbe i zabrane, ili praktikovanjem samih tih naredbi i zabrana od strane čovjeka.
Svakako da veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, zahtijeva i veličanje Njegovih naredbi i zabrana, povođenje i rad po njima a to je razlog poslanstva Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i srž njegove poslanice putem koje čovjek spoznaje svoga Gospodara. Stoga, veličanje Allahovih naredbi i zabrana dokaz je i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala, Onoga Koji naređuje i zabranjuje.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, rekao je: „Ukoliko se objedine ove vrste zikra, to će biti najbolji vid zikra, s najpotpunijom i najvećom koristi.“Brojni su šerijatski tekstovi iz Kur'ana i hadisa koji govore o vrijednosti dove i zikra. Neki od njih su i sljedeći:

„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svj etlo izveo – On je prema vjernicima milostiv.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 41-43.)

„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 152.)

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'“ (Prijevod značenja Alu Imran, 190-191.)


„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9.)

„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (Prijevod značenja El-Džumu'a, 10.)

„Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!“ (Prijevod značenja Gafir, 55.)

„Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveče i u podne!“ (Prijevod značenja Er-Rum, 17-18.)
Što se tiče hadisa Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o vrijednostima zikra, oni su, također, mnogobrojni. Ovom prilikom spomenućemo samo neke.
Semure b. Džundub, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:Najdraže riječi Allahu, subhanehu ve te'ala, jesu četiri riječi: subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. Nema smetnje da bilo kojom od njih otpočneš...“ Muslim (5724).
Mu'az b. Džebel, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće čovjek učiniti djelo koje ga više spašava od Allahove kazne od zikrullaha.“ Tirmizi, Ibnu Madže, Malik i šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio ga je vjerodostojnim u „Sahihul-Džami'u“ (5644).
Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dvije riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-Azim.“ Buharija (6682), Muslim (7021).

Od Abdullaha sina Busra, r.a., prenosi se da je neki čovjek rekao Božijem Poslaniku: "O Božiji Poslaniče, meni se čini da ima puno islamskih propisa, pa mi kaži neke najvažnije, kojih ću se pridržavati", pa mu je rekao: "Neka ti jezik neprestano spominje Allaha, dželle šanuhu" (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasen)
Kazao je Allahov Poslanik:" Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca." (Sahihu - l -Buhari)
Od Muaz ibn Džebela, r.a., se prenosi da je upitao Poslanika, savs:"Allahov Poslaniče, koje je djelo Allahu najdraže?" Pa mu je Poslanik, savs., odgovorio:"Da umreš a jezik ti mokar (vlažan) od spominjanja Allaha." (Ibn Hiban u svom Sahihu, hadis je hasen)

Mnogo je kur'anskih ajeta i hadisa Poslanika, savs., koji ukazuju na važnost ZIKRA - spominjanja Allaha. Pored propisanih zikrova za određene situacije (jutarnji i večernji zikr, pred spavanje, prije jela, ulazak i izlazak iz kuće, na putovanju i drugi), postoje svakodnevni zikrovi pomoću kojih rob obnavlja svoju imansku energiju i pomoću kojih podiže svoje stepene kod Allaha. Nagrada za učenje tih zikrova je velika. Svaki od tih zikrova ne uzima mnogo vremena, to su veoma kratke i na jeziku lagane rečenice, tako da njihovo zanemarivanje je samo dokaz čovjekove nemarnosti prema Allahu, subhanehu ve te’ala

Ovom prilikom Vam nudimo nekoliko svakodnevnih zikrova pomoću kojih možete uvijek da osvježite svoje srce, zato dok ste u autu, u sobi, na poslu, šetnji, sjetite se svog Gospodara ovim zikrom.

1) سبحان الله - SubhanAllah. (100 puta)

Od Ebu Se'ida, r.a. se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Da li može neko od vas da u toku jednog dana zaradi hiljadu dobrih djela?" Jedan od prisutnih upita:"A kako da neko do nas zaradi hiljadu dobrih djela u toku dana?" Resulullah, sallallahu alejhi ve selem odgovori:"Onaj ko u toku dana kaže stotinu puta: SubhanAllah, biće mu upisano hiljadu dobrih djela ili izbrisano hiljadu njegovih grešaka." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, br. hadisa 2698)

2) سبحان الله العظيم وبحمده - SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi

Od Džabira, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejh ve selem rekao:"Ko kaže: SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi, biće mu zasađena palma u Džennetu." (Sunen Et-Tirmizi, 5/61, hadis je hasen)

3) سبحان الله وبحمده سبحان الله العظيم - SubhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi -l-a'zim

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na Mizanu (Vagi) i drage (mile) Gospodaru: subhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi-l-a'zim." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, dovi i tevbi, br. hadisa 2694)

4) لا إله إلا الله وحده لا شريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير - La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko kaže: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir u jednom danu stotinu puta, kao da je oslobodio deste robova, upiše mu se stotinu dobrih djela i pobriše stotinu loših. Biće mu zaštita od šejtana toga dana sve dok ne omrkne. Niko neće učiniti bolje od onoga što je on uradio, osim onoga ko to više puta izgovori." (Sahihu-l-Muslim, 6041)

5) لاحول ولا قوة إلا بالله - La havle ve la kuvvete illa billah. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Musa el-Eša'rija, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem upitao:"Hoćeš li te uputim na jednu od džennetskih riznica?" "Svakako." Onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"La havle ve la kuvvete illa billah." (Sahihu-l-Muslim, 2830)

6) سُبحانَكَ الَّلهُمَّ وبحمدكَ أشهدُ أنْ لا إلهَ إلاّ أنتَ، أستغفِرُكَ وأتوبُ إليكَ - Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko sjedne u neko sijelo pa bude na njemu govorio mnogo bespotrebnih stvari, pa prije nego što ustane sa svoga mjesta kaže: Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke, biće mu oprošteno ono što je bilo na tom skupu (sijelu)." (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasenun garib)

7) اللهم صل على محمد وعلى آل محمد - Allahumme salli ala Muhamed ve ala Ali Muhamed - Salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve selem. (10 puta i više)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Ko na mene donese jedan salavat (blagoslov), Allah će na njega donijeti deset salavata (blagoslova)." (Sahihu-l-Muslim, 6/456)

8) سبحان الله و بحمده - - SubhanAllahi ve bihamdih (100 PUTA)

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem: "Ko kaže u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi' (Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene." (Muttefekun alejhi)

9) أستغفر الله - Estagfirullah (100, 200, 300.....puta u toku dana i noći)

Od Abda ibn Besera, r.a., se prenosi da je rekao:"Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve selem gdje kaže:"Blago onome ko bude našao na Sudnjem danu na svojoj ploči (kartici) upisano mnogo istigfara." (zabilježio ga El-Munziri, a šejh Albani je hadis ocijenio kao sahih u "Sahih et-tergib ve-terhib, 2/125)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Tražite od svoga Gospodara oprosta, ja svaki dan to uradim stotinu puta." (Sahih Džami'a, 944, šejh Albani je za hadis rekao da je sahih)

10) سبحان الله والحمد لله ولا إله إلا الله والله أكبر - SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber (100 puta)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Da kažem: SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber, draže mi je od svega što Sunce obasjava (Dunjaluka)." (Sahihu-l-Muslim, 4/564)




05.08.2018.

Osobine iskrenih vjernika

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Osobine iskrenih vjernika

Mnogi se danas sami nazivaju vjernicima i smatraju a zna se ko je iskren Allah svt rob

Vjernici imaju prefinjene osobine i velika djela. Allah, azze we dželle, ih je opisao i iznio pohvalu o njima. Od ovih osobina koje se mogu navesti za primjer, a ne da bi se sve pobrojale, su: ‘’I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.’’ (Enfal, 1-2)


U ovim ajetima su iznešene velike osobine vjerinka:

1. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem.
2. Bojazan i strah od Allaha, azze we dželle.
3. Povećavanje imana prilikom slušanja Kur’ana i njihovo pomno razmišljanje o Kur’anskim ajetima i značenjima.
4. Pouzdanje i oslanjanje na Allaha, azze we dželle, uz izvršavanje potrebnih povoda.
5. Obavljanje namaza, farzova i nafila sa vanjskim i unutrašnjim djelima (djela srca i tjelesnih organa).
6. Obavezno udjeljivanje poput zekata, iskupa, udjeljivanje onima koje je dužnost skrbiti, sadaka na putu dobra i drugo.


Drugo: Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): ‘’A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.’’(Et-Tewbe, 71)

U ovom ajetu su velike osobine kojima su se vjernici okitili:

1. Prijateljstvo, ljubav i pomaganje vjernika.
2. Naređivanje dobra, a dobro je sveobuhvatan naziv za sve ono što je poznato kao lijepo i ispravno, u vidu ispravnog vjerovanja (akide), dobrih djela i pohvalnih moralnih osobina.
3. Zabrana zla, a ono predstavlja sve što je u suprotnosti i oprečnosti dobru u vidu neispravnog vjerovanja (zabludjelih sekti poput murdžija, haridžija, ešarija, maturidija, kaderija, i dr.), prljavih djela i pokuđenih moralnih osobina.
4. Obavljanje namaza sa vanjskim i unutrašnjim djelima, bilo da je riječ o farzu i nafili.
5. Davanje zekata onome kome pripada tj. za osam različitih kategorija (siromasima i nevoljnicima,…-Et-Tewbe, 60 )
6. Pokoravanje Allahu, azze we dželle, i Njegovome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i pridržavanje toga u svim okolnostima.


Treće: Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): - ‘’Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati, oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur’anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.’’ (Et-Tewbe, 111)

-‘’Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj.’’ (Et-Tewbe, 112)

Iz ova dva ajeta se jasno očituju velike osobine onih, koji u svojim srcima nose vjerovanje, a to je na sljedeći način:

1. Pokajanje od svih grijeha i pridržavanje pokajanja u svim vremenima.
2. Obožavanje Allaha, azze we dželle, izvršavanjem svih obaveza, pohvalnih djela i udaljavanje od svih zabrana i pokuđenosti u svakom vremenu. Tako će rob postati pobožnjak.
3. Zahvala Allahu, azze we dželle, u izobilju i oskudici i iznošenje njegovih pohvalnih osobina u pogledu blagodati, priznanje očitih i skrivenih blagodati.
4. Putovanje radi traženja znanja, hadždža i umre, džihada, održavanja rodbinskih odnosa i slično, kao i šerijatom utemeljeni dobrovoljni post.
5. Mnogostruko obavljanje namaza (mnoštvo sedždi).
6. Naređivanje dobra, a u njega spadaju sva obavezna i pohvalna djela.
7. Zabranjivanje zla, a u njega spada sve ono što su Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranili.
8. Naučavanje granica koje je Allah objavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te svih naredbi, zabrana i propisa koji u to spadaju ili ne.
Pridržavanje toga podrazumijeva činjenje jednih a ostavljanje drugih djela.


Četvrto: Allah, azze we dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: -‘’Ono što žele vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se netiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju. A oni koji i pored toga traže oni u zlu sasvim pretjeruju, i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, oni su doista nasljednici, koji će Džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti. ‘’(Mu’minun, 1-11)

Ove osobine u ovim ajetima su sljedeće:

1. Skrušenost u namazu, prisutnost srca pred Allahom, azze we dželle, tokom namaza.
2. Udaljavanje od besmislica, u kojima nema dobra. Onaj ko se udaljava od besmislica, udaljava se i od zabranjenog prema prioritetu.
3. Izdvajanje zekata na imetak, i pročišćenje duše od prljavih moralnih osobina i to njihovim izbjegavanjem.
4. Čuvanje spolnih organa od zinaluka i izbjegavanje povoda za to, kao što je pogled, osamljivanje i dodir.
5. Čuvanje povjerenih stvari, svejedno odnosilo se na Allahova prava ili prava Njegovih robova. Ajet je generalan.
6. Čuvanje izvršavanja ugovora između roba i Allaha, azze we dželle, te između čovjeka i drugih robova.
7. Redovno obavljanje namaza uz pažnju na njegove temelje, uslove, obaveze i pohvalna djela.


Postoje i druge osobine vjernika spomenute u Allahovoj, azze we dželle, Knjizi. Molim Allaha da mene i sve ostale muslimane uputi na ove prefinjene osobine.-amin

Iz knjige: ’’Svjetlost imana i tame nifaka’’

Autor : dr. Seid el-Kahtani


Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Od osobina istinskih vjernika, onih koji će uspjeti, jeste i izbjegavanje onoga što ih se ne tiče. Allah, subhanehu ve te'ala, pojasnio je na početku sure El-Mu'minun da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennet Firdevs. Rekao je: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju" (Prijevod značenja El-Mu'minun, 3), da bi kasnije rekao: "Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 10-11)

Ono što te se ne tiče, dragi moj brate, jeste sve ono u čemu nema koristi po tebe, od djela ili riječi: igra, zabava, zbijanje šala, sve ono što čovjek, da bi sačuvao svoju ljudskost, mora ostaviti. Ibn-Kesir, rahmetullahi 'alejh, komentarišući riječi Uzvišenog: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju", kaže: "tj. i koji sve što je ništavno, bezvrijedno izbjegavaju'' , a što obuhvata i mnogoboštvo kao što pojedini kažu. Obuhvata i grijehe kao što drugi kažu i obuhvata sve u čemu nema koristi od riječi i djela.

Istaknuti učenjak Abdurrahman b. Nasir Es-Sa'di, rahmetullahi 'alejh, komentarišući prethodno spomenute ajete iz sure El-Mu'minun kaže: "Oni (vjernici) se okreću od svakog govora u kojem nema nikakve koristi. Za takvim govorom oni nemaju nikakve potrebe i okrećući se od njega oni uzdižu svoje duše i čuvaju ih čistim. Oni, kada prolaze pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno. Pa, ako se okreću i ne upuštaju u govor koji ih se ne tiče, onda još više se okreću i ne upuštaju u zabranjen govor. Kada čovjek sačuva svoj jezik, osim od dobra, tada će sačuvati i svoju vjeru, kao što je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao Mu'az b. Džebelu, radijallahu 'anh: 'Hoćeš li da te obavijestim o onome što će čuvati sve ovo?' Mu'az je rekao: 'Svakako Allahov poslaniče!' Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uhvatio se za jezik i rekao: 'Čuvaj ovo!' Dakle od plemenitih osobina istinskih vjernika jeste čuvanje jezika od svega što ih se ne tiče i svega što je zabranjeno." (Tefsir El-Kerimi Er-Rahman, 594)

Allah, subhanehu ve te'ala, spominje ovu osobinu istinskih vjernika i na drugim mjestima Svoje plemenite knjige. Tako kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno." (El-Furkan, 72) To znači kada čuju loš i pogrdan govor, ustegnu se i svoje duše sačuvaju od ulaska u raspravu s onima koji su izustili taj govor i njihovo dostojanstveno prolaženje pored takvih, uistinu, je izbjegavanje i okretanje od onoga što ih se ne tiče. Mukatil, rahmetullahi 'alejh, komentarišući ove riječi Allaha, subhanehu ve te'ala, kaže: "Kada čuju od strane nevjernika psovku i pogrdu, okrenu se i ostave ih, a rečeno je i za ono što ih se ne tiče da su to svi grijesi, dok značenje riječi 'prolaze dostojanstveno' znače žurno bez ikakava uplitanja." Allah, subhanehu ve te'ala, zbog ovakvih osobina koje su krasile prve vjernike, ashabe Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, podario im je dostojanstvo, ponos i vođstvo na Dunjaluku, učinio ih je namjesnicima na Zemlji, učvrstio im je vjeru s kojom je On Uzvišeni zadovoljan, pomogao im je da prošire pravdu, sigurnost i blagostanje diljem svijeta, olakšao im je da postignu Njegovo zadovoljstvo, Njegov Džennet i naklonost. Prema njima su se ispunile Njegove, subhanehu ve te'ala, riječi: "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati ..." (Prijevod značenja En-Nur, 55) U velikoj smo potrebi, brate muslimanu, da slijedimo naše ispravne prethodnike u ovim svojstvima iskrenih vjernika i primjeni vjerskih propisa, kako bismo zadobili ponos i dostojanstvo na Dunjaluku, a nagradu i uspjeh na Ahiretu. Allaha molimo da nas iz Svoje plemenitosti učvrsti na tome!

Tumačenje pojedinih prethodnika da se izbjegavanje ono ga što ih se ne tiče odnosi na svaku ništavnost i svaku vrstu zla, od riječi ili djela, ne suprostavlja tumačenju drugih koji kažu da se pod tim misli na širk-mnogoboštvo i sve grijehe općenito, jer su mnogoboštvo i svi grijesi općenito, uistinu zlo, odnosno, osnova svakog zla.

Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o dobrim učenjacima od sljedbenika Knjige i jednoj od njihovih dobrih osobina, a ona je da su, kada bi čuli nešto što ih se ne bi ticalo, okretali od istog i ne bi se onima od kojih bi čuli isti govor suprostavljali sličnim, lošim govorom. Iz njih nisu izlazile osim lijepe riječi. Svevišnji Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: 'Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.'" (El-Kasas, 55) Kaže se da je ovaj ajet objavljen povodom dolaska jedne skupine kršćana iz Abesinije Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon što im je stigla vijest o njemu. Zatekli su Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u mesdžidu. Sjeli su kod njega, razgovarali s njim i pitali ga mnoge stvari. Za to vrijeme Kurejšije su sjedile kod svojih kipova oko Ka'be i sve to posmatrali. Kada su kršćani završili sa svojim pitanjima, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pozvao ih je u Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru, proučio im nešto iz Kur'ana. Čuvši Allahov govor, oči su im zasuzile i počeli su plakati. Nakon toga odazvali su se Allahu, subhanehu ve te'ala, povjerovali su u Njega Uzvišenog i spoznali Njegove naredbe koje im je objavio u njima objavljivanim knjigama. Kada su htjeli da napuste Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu-Džehl b. Hišam s grupom Kurejšija se ispriječio ispred njih i rekao im: "Allah vam ne dao uspjeha u vašem putovanju! Došli ste ispred svojih istomišljenika da im donesete vijesti o ovom čovjeku i vaš skup se nije smirio s njim sve dok niste napustili svoju vjeru i povjerovali u ono čemu on poziva. Ne znamo da ima gluplje karavane od vaše!" Kršćani su im odgovorili: "Mir neka je vama! Mi vas nećemo optuživati za neznanje. Nama pripada ono na čemu smo mi, a vama ono na čemu ste vi. I vas neće zadesiti od nas ništa osim dobro."

Dragi brate i sestro muslimani , život na ovom svijetu je kratak. Na njemu nema mjesta i vremena za igru i zabavu. Trenuci našeg života su kratki i odbrojani. Znaj da nećeš progovoriti nijednu riječ, a da ona neće biti zapisana. Budi pametan i razborit. Ne provodi svoj, ionako kratak, životni vijek u igri i zabavi, onome što ti neće biti od koristi. Uzdigni svoju dušu od ovih niskih prohtjeva. Budi čovjek visokih ambicija. Čovjek čiste duše. Stremi ka plemenitom moralu i visokim vrijednostima. To nam naređuje i naša vjera. Ne zaboravi da je Allahov, subhanehu ve te'ala, Džennet, skupocjena roba kod Njega uzvišenog i da se kao takva ne može postići igrom i zabavom, već iskrenošću i zalaganjem. Trudi se da budeš od ovakvih, možda ti se Allah, subhanehu ve te'ala, smiluje, spasi te i podari ti veliki uspjeh na Dunjaluku i Ahiretu. Allaha Svevišnjeg molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, dobrim djelima i da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje!





05.08.2018.

Budi uvijek zadovljan na onome sto ti je Allah dao..

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budi uvijek zadovljan na onome sto ti je Allah dao...

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Kada kod ljudi nestane ili pomanjka zadovoljstva povećava se srdžba i nezadovoljstvo. Nema hrane koja bi ih mogla zasititi, niti odjeće koja bi ih mogla odjenuti, niti kuće u kojoj bi se mogli skrasiti. Oni svoje poglede usmjeravaju onima koji su iznad njih, a ne ka onima koji su na manjem stepenu od njih, tako da svjesno ili nesvjesno omalavažavaju Allahove blagodati kojima ih je obasuo. Ovakva kategorija ljudi nikada neće biti sretna, jer se njihova sreća ne može ostvariti, sve dok ne dostignu vrhunac u svemu, što je nemoguće, jer Allah dž.š. ne dozvoljava da iko osim Njega ostvari sveopšte savršenstvo, bez obzira o kome se radilo, o bliskom meleku ili časnom poslaniku ili nekom drugom.

Definicija zadovoljstva

Islamski učenjak Maverdi podjelio je zadovoljstvo u tri vrste i za svaku od njih dao je posebnu definiciju. On, u svojoj knjizi: Edebu-d-dunja we-d-dini, kaže:
 Zadovoljstvo se dijeli u tri vrste:

1. Da se čovjek zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu dođe i okrene se od sticanja nečeg višeg od toga. Ovo je najveći stepen zadovoljstva.
2. Da se zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu je dovoljno i izbjegava povećanje i uzimanje onoga što mu nije potrebno.
3. Da se zadovolji sa onim što mu je dostupno, a ne prezire ono što mu dođe od dunjaluka pa makar bilo u velikim količinama, i ne traži ono što ne može postići pa makar neznatno bilo. (EDEBU–DUNJA WE–D–DINI:328-329 str.)


Najveći broj islamskih učenjaka odabrao je zadnju definiciju i ona odgovara onome o čemu smo naumili govoriti.

Prema ovoj definiciji zadovoljstvo ne dolazi u koliziju (oprečnost) sa sticanjem imetka putem trgovine, niti spriječava muslimana da putuje zemljom tražeći opskrbu ili ono što će mu koristiti. Ono što se nikako ne može spojiti sa zadovoljstvom jeste varanje u trgovini, srdžba zbog male plate, mrzovolja u poslu, licemjerstvo (dvoličnjaštvo) radi položaja, ostupanje od dawetskih (misionarskih) principa zbog imetka ili ugleda, zavist prema bratu muslimanu zbog neke blagodati, ponižavanje vlastite ličnosti pred nekim drugim mimo Allaha, dž.š., sa ciljem postizanja nekog dunjalučkog dobra i sl.

Nije zadovoljan onaj koji se stvorenjima žali na Allaha, dž.š., niti onaj koji želi ono što ne pripada njemu, niti onaj koji se srdi kada ne postigne nešto od dunjaluka.

S druge strane, čovjek može biti zadovoljan, a posjedovati tovare zlata i srebra i prevrtati u rukama milione dinara. Zar nismo nikada vidjeli čovjeka koji posjeduje ogromno bogastvo, a da je uz to opskrbljen zadovoljstvom?! Ne vara u trgovini, na zakida radnike u onome što su zaslužili, ne ponižava se zbog imetka i ugleda, ne uskraćuje zekat i ispunjava Allahova prava bilo da se radi o farzovima ili o dobrovoljnim djelima (nafilama), izvršava sve ono što mu je Allah naredio i kloni se svega onoga što mu je zabranio. Ako dobije zahvali Allahu na tome, a ako izgubi ne srdi se.

Koristi zadovoljstva:

Ispunjenost srca vjerom u Allaha, pouzdanjem u Njega, predanošću onome što mu je dodjelio i čvrsto ubjeđenje u ono što se kod njega nalazi. Kada čovjek bude zadovoljan Allahovom opskrbom on čvrsto vjeruje i ubjeđen je da je Allah zagarantovao opskrbu svojim robovima i da ju je ravnomjerno raspodjelio među njima, pa makar lično ne posjedovao ništa.

Kaže Abdullah ibn Mes’ud: Najviše se nadam opskrbi onda kada kažu: Nije ostalo više ni trunka brašna u kući.


LIJEP ŽIVOT

Kaže Allah, dž.š.: Ko uradi dobro djelo, bio muškarac ili žena, a vjernik je, mi ćemo učiniti da lijepim životom proživi i dat ćemo mu najljepšu nagradu zbog onoga što su radili. (El-Nahl, 97.)

Rekao je Alija, Ibnu Abbas i Hasan el-Basri u komentaru ovog ajeta: Pod lijepim životom se misli na zadovoljstvo. (Predaju od Alije i Hasana zabilježio je Taberi u svome Tefsiru, 14/17 str., a predaja od Ibn Abbasa zabilježio je Hakim i ocjenio je vjerodostojnom, 2/356)

Rekao je Imam Ibnu-l-Dževzi: Ko bude zadovoljan, njegov život će biti lijep, a ko bude pohlepan povećat će se njegova smetenost (besciljnost) (NUZHETU-L-FUDALAI TERTIBU SIJERI EALAMI-N-NUBELAI, 1504 str)

ZAHVALA ALLAHU NA NjEGOVIM BLAGODATIMA

Kaže Poslanik, s.a.w.s.: Ako budeš oprezan postat ćeš najpobožniji čovjek, a ako budeš zadovoljan postat ćeš najzahvalniji Allahov rob. (Prenosi ga Ibnu Madždže pod brojem 4217, Bejheki u knjizi Ez-zuhdu-l-kebiru pod brojem 818, Ebu Nuajm u Hilji 10/365 str. Imam Busajr ocjenio je ovaj hadis dobrim u Zevaidu 3/300)

Spas od grijeha koji upropaštavaju srce i odnose dobra dijela kao što su: zavist, ogovaranje, prenošenje tuđih rijeći, laž i drugi grijesi u kojima je uglavnom želja za sticanjem dunjalučkih dobara i bježanje od manjkavosti. Ko se zadovolji sa Allahovom opskrbom neće upasti u ove i slične grijehe niti će u njegovo srce ući zavist prema njegovoj braći muslimanima.

Rekao je Abdullah ibn Mes’ud: Ubjeđenje je da ne tražiš ljudsko zadovoljstvo srdeći Allaha, da ne zavidiš nikome zbog onoga čime ga je Allah dž.š. opskrbio i da ne koriš nikoga zbog toga što ti je Allah, dž.š., uskratio određenu stvar. Znaj da opskrba ne dolazi trudom trudbenika, niti je može spriječiti nečiji prezir. Allah, dž.š., je iz svoje pravednosti, znanja i mudrosti, učinio da radost i odmor budu u ubjeđenju i zadovoljstvu, a tuga i briga u sumnji i srdžbi. (Ibn Ebu Dunja, Jekin, 118 str.)

Istinsko bogastvo leži u zadovoljstvu

Zbog toga je Allah, dž.š., opskrbio svog Poslanika, s.a.w.s., zadovoljstvom na što ga podsjeća riječima: I siromah si bio, pa te je bogatim učinio. (Duha, 8.)

Navodi Hafiz ibn Hadžer u Fethu-l-Bariju 11/277 str.: Da su neki učenjaci protumačili riječ bogastvo u ovome ajetu sa bogastvom duše, podkrepljujući taj stav činjenicom da je sura Duha objavljena u Mekki i da je Poslanik, s.a.w.s., sve do osvojenja Hajbera bio u slabom imovinskom stanju.

Rekao je Poslanik, s.a.w.s.: Nije bogatstvo u mnoštvu dunjaluka nego je bogatstvo, bogatstvo duše. (Buhari br. 6446 i Muslim br. 1051)

Prenosi Imam Ibnu Hibban, u svome Sahihu, od Ebu Zerra, r.a., da mu je rekao Poslanik, s.a.w.s.: O Ebu Zerre, da li ti smatraš mnoštvo imetka bogastvom? Da - odgovorih mu. A da li smatraš pomanjkanje imetka siromaštvom? Da - odgovorih mu. Na to će Poslanik s.a.w.s.: Istinsko bogatstvo je bogatstvo srca, a istinsko siromaštvo je siromaštvo srca.

Ovo je činjenica u koju nema nimalo sumnje. Vidjet ćemo veliki broj ljudi koji imaju dovoljan broj imetka da on i njihova djeca spokojno žive hiljadu godina, a i pored toga ne mogu se smiriti, i maksimalno se žrtvuju možda čak i izlažu opasnosti da bi povećali svoj imetak. Nasuprot ovoj kategoriji ljudi nailazimo na ljude koji možda zanoće i osvanu gladni i osjećaju da nema niko sretniji i bogatiji od njih.

Koliko je značajno i bitno bogatstvo srca u izgradnji zdrave islamske ličnosti pokazuju nam sljedeće riječi islamskog velikana i najboljeg čovjeka poslije Poslanika, s.a.w.s., i Ebu Bekra:
Omera, r.a.: Pohlepa je siromaštvo, a beznadnost je bogatstvo. Kada čovjek izgubi nadu da će doći do određene stvari postaje neovisan od nje. (Prenosi ga Imam Ahmed u “Zuhdu” str. 117, Ebu Nuajm u “Hilji” 1/50)

Upitan je Ebu Hazm, rhm.: Šta posjeduješ od imetka? Reče: Imam dvije vrste imetka sa kojima se na bojim siromaštva: Pouzdanje u Allaha, dž.š., i beznadežnost da ću doći do onoga što drugi ljudi posjeduju. (“HILjE” od Ebu Nuajma: 3/231)

U zadovoljstvu leži ponos

Čovjek koji se zadovolji sa onime što mu je Allah dao na osjeća potrebu ni za kim i on je u očima ljudi uvjek ponosan i dostojanstven, dok čovjek koji je ispunjen pohlepom ne preza od toga da se ponizi pred ljudima samo da bi stekao što više dunjaluka.

Kaže Poslanik, s.a.w.s., u hadisu koji je zabilježio Ebu Nuajm u “HILJI” 3/53, El Kadai u “MUSNEDU” 151 str., i Hakim u “SAHIHU” 4/324 str. od Sehla ibn Sa’da: Ugled vjernika leži u noćnom namazu, a njegov ponos u neovisnosti od ljudi.

Rekao je Hasan el Basri: Zauzimat ćeš počasno mjesto kod ljudi sve dok ne počneš tražiti ono što je u njihovim rukama?! Kada to uradiš počeće te omalovažavati i prezirat će tebe i tvoj govor. (“HILjE” 3/20)

PUT KA ZADOVOLjSTVU

Da bismo postali zadovoljni Allahovi robovi pomoći će nam:

1. Čvrsto ubjeđenje da je čovjekova opskrba propisana dok je još bio u utrobi majke svoje, kao što se prenosi u hadisu Abdullaha ibn Mes’uda, kojeg su zabilježili Imam Ahmed, Buharija i Muslim.

2. Razmišljanje o kur’anskim ajetima koji govore o opskrbi i sticanju. Prenosi imam Ibnu Kutejbe u “UJUNU-L-AHBARI”, 3/206 od Amira ibn Kajsa da je rekao: Postoje četiri ajeta u Allahovoj knjizi koja kada proučim ujutru me obuzme briga kako ću omrknuti, a kada ih proučim noću obuzima me briga kako ću osvanuti, a oni su:


“Milost koju Allah podari ljudima niko je ne može spriječiti, a ako je On uskrati niko je ne može dati.” (Fatir, 2.)

“Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otklonuti, a ako ti zaželi dobro pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.” (Junus, 107.)

“Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.” (Hud, 6.)

“Allah će sigurno poslije tegobe, olakšanje dati.” (Talaq, 7.)


Upućivanje dove Allahu dž.š.

da nas opskrbi zadovoljstvom i ustrajnost u tome
Naš Poslanik, s.a.w.s., koji je bio najzadovoljniji Allahov rob i najpotpunijeg imana i ubjeđenja tražio je od Allaha, dž.š., da ga opskrbi zadovoljstvom. Prenosi Imam Hakim od Ibnu Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., učio sljedeću dovu: Gospodaru moj učini me zadovoljnim sa onim što si mi kao opskrbu dao i učini je blagoslovljenom.

Spoznaja da Allahova opskrba ne podliježe ljudskim mjerilima

Drugim riječima rečeno, bistrina, pronicljivost, obilno znanje i mnoštvo truda, i ako mogu biti uzrokom sticanja opskrbe, nisu nužno vezani za nju i ne mora značiti da će onaj koji bude posjedovao sve ove kvalitete doći do opskrbe bez Allahove dozvole.

Kada čovjek bude svjestan ove stvari povećat će se njegovo zadovoljstvo, a pogotovo ako bude vidio da neko sa manjim iskustvom i sposobnošću od njega, posjeduje više dunjaluka i njegovih blagodati i ukrasa.

Gledanje u one koji su na manjem stepenu od nas,a ne na one koji su iznad nas,kada su u pitanju ovosvjetska dobra.

Prenosi imam Buhari i imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.w.s.: Gledajte u one koji su na manjem stepenu od vas, a ne u one koji su iznad vas, jer će se tako najlakše izbjeći podcjenjivanje Allahovih blagodati.

Čitanje biografije naših dobrih predhodnika kako bismo uvidjeli njihov odnos prema dunjaluku, skromnosti (zuhdu)i njihovo zadovoljstvo sa onim što im je Allah dao.

Mnogi od njih su imali priliku da prožive dunjaluk u blagostanju i raskoši zbog obilnog bogastva kojeg su posjedovali, ali su sve to odbili dajući prednost ahiretskim užicima. Dovoljno nam je navesti samo dva primjera da bismo se uvjerili u istinitost ove tvrdnje.

Bilježi Imam Hakim i Ebu Najm da je Aiša, r.a., nakon što su se dogodila osvajanja muslimana i u njihove ruke dospjelo veliko bogatstvo, redovno dobijala novac od islamskih vladara, ali to nije znatno uticalo na njen odnos prema dunjaluku. Sav imetak koji bi joj dali djelila je siromasima i potrebnima. Jedne prilike joj je Muavija poslao 100000 dirhema, a ona ih je podijelila prije nego što je sunce zašlo. Upitana je od strane njene sluškinje: Zašto bar nisi ostavila jedan dirhem da možemo kupiti mesa? Trebala si me podsjetiti na to - odgovori Aiša!?

Gdje su današnje žene od ovog časnog primjera? Vidjet će mo veliki broj njih da im muževi steknu nešto imetka kako bi im kupili novi nakit ili haljinu ili neku od kućnih ukrasa.

Navodi Imam Zehebi u “SIJERU EALAMI-N-NUBELA”, 1/456 str., da je Omer Ibnu-l-Hattab uzeo 400 dinara, dao ih svome slugi i rekao mu: Odnesi ovaj novac Ebu Ubejdi zatim sačekaj određeno vrijeme u njegovoj kući da vidiš šta će uraditi sa njim.Otišao je do njega i predao mu novac. Reče Ebu Ubejde: Allah mu se smilovao i približio ga sebi. Zatim je pozvao sluškinju i rekao joj: Odnesi ovih sedam dinara tome i tome, ovih pet dinara tome i tome - sve dok nije podjelio i zadnji dinar. Vratio se Omerov sluga kod Omera i obavjestio ga o onome šta je vidio. On mu je dao drugi povez i poslao ga kod Muaza ibn Džebela. Kada mu je predao novac reče: Allah ga približio sebi. Zatim je pozvao sluškinju i rekao joj: Odnesi tome i tome toliko, tome i tome toliko. Dok je raspoređivao novac dođe mu supruga i reče: Zar nećeš dati i nama, znaš da smo siromašni. Uze dva dinara koji su još bila ostala u povezu i dade ih supruzi. Vratio se sluga Omeru i obavjestio ga o onome što je vidio. To mnogo obradova Omera i reče: Oni su braća, i jedan od drugog!

Spoznaja da između bogataša i siromaha u suštini ne postoji velika razlika.

Bogataš se može okoristiti malom količinom svoga imetka a to je ona količina koja pokriva njegovu potrebu. Sve što je iznad toga kao da ga i ne posjeduje. Drugim riječima rečeno: Ima li i jedan bogataš koji za jedan obrok može pojesti stotinu porcija, ili u jednom trenutku obući stotinu odijela, ili voziti stotinu auta, ili stanovati u stotinu kuća?! Nismo čuli za takvo nešto. Naprotiv on se u tome ne razlikuje bitno od siromaha. Jede tri puta dnevno, oblači onoliko odjeće koliko oblači i siromah, i zauzima onoliku površinu koliku zauzima i siromah. Sve što ima mimo toga ostaje van upotrebe i korištenja. Na čemu mu onda zavidjeti?!

Poslušajmo riječi velikog mudraca, ashaba Allahova Poslanika s.a.w.s. Ebu Derdaa, r.a., koje potvrđuju ovo što smo rekli: Kao što bogataši jedu i mi jedemo, kao što piju i mi pijemo, kao što jašu jahalice i mi jašemo, kao što se oblače i mi se oblačimo. Za razliku od nas oni posjeduju višak imetka u kojeg mogu samo kao i mi gledati, i bit će pitani za njega, dok mi nemamo ništa sa tim obračunom. Hvala Allahu koji je učinio da bogataši na samrti zažele da budu na našem mjestu, a da mi ne zaželimo da budemo na njihovom mjestu. (SIJERU EALAMI-N-NUBELAI 2/350-251 str.).

Molim Allaha, dž.š., da nam otvori srca za prihvatanje istine, udalji nas od svega onoga od čega nećemo imati koristi ni na dunjaluku ni na ahiretu i da nam poveća želju za natjecanjem u svemu onome što će nas približiti Njemu i zbog čega će nam se smilovati i oprostiti grijehe. Amin!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''


Allahove blagodati prema nama mnogobrojne, a najveća i najvažnija je blagodat islama, a zatim blagodati poput zdravlja, oprosta, zaštite, sigurnosti, imetka, porodice, potomaka, slobodnog vremena i sve druge koje se ne mogu nabrojati. Kaže Allah azze we dželle:"Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati" (Prevod značenja, En-Nahl, 18)

Stoji u Muslimovom Sahihu, 2092: "Čudno li je stanje vjernika. Zaista u svakom stanju je njemu dobro. A nije tako ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakvo dobro, bude zahvalan i bude mu dobro, ako ga zadesi kakvo zlo, strpi se, pa mu opet bude dobro."

Kaže Uzvišeni: "Mi smo čovjeku naredili da bude poslušan roditeljima svojim; majka ga nosi a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine" Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, meni ćete se svi vratiti"! (Prevod značenja, Lukman, 14).

Obavjestio nas je da je Njegovo zadovoljstvo u zahvaljivanju Njemu:..."a zadovoljan je vama ako budete zahvalni" (Prevod značenja, Ez-Zumer. 7).

"...i budite zahvalni, ta vi se samo njemu klanjajte" (Prevod značenja, El-Beqare, 172)

O Ibrahimu alejhisselam, stoji u Kur'anu: "nije druge smatrao Allahu ravnim.I bio je zahvalan na blagodatima" (Prevod značenja, En-Nahl, 120.-121.)

Pohvalio je Nuha, alejhi selam riječima:"On je doista bio rob zahvalni" (Prevod značenja, El-Isra', 3)


U Kur'anu se navode Sulejmanove alejhi selam, riječi: "Gospodaru moj , omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra dela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me milošću Svojom među robove Svoje"( Prevod značenja, En-Neml, 19)
Blagoslovio je zahvalne riječima: "A zar Allah ne poznaje one koji su zahvalni?!" (Prevod značenja, El-Enam, 53)
Uzvišeni Allah kaže:"I sigurno ćemo nagraditi zahvalne" (Prevod značenja, Ali Imran, 145)
"Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati" (Prevod značenja, Ibrahim, 7)


Razmislimo o ovom ajetu: "Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan-pa Allah je, zaista neovisan i hvale dostojan"!( Prevod značenja, Lukman, 13)


A što se tiče hadisa, njih je mnogo, a zadovoljit ćemo se spominjanjem samo nekih:

1. Poslanik salallahu alejhi ve sellem je rekao Muazu radiellahu anhu:"Ja te zaista volim, Muaze"! "Pa sam kaže Muaz, radiellahu anhu, rekao: 'I ja tebe volim, Allahov Poslaniče!' A Poslanik salallahu alejhi we selem reče:"Pa nemoj onda izostavljati da kažeš u svakom namazu: 'Allahu moj, pomozi mi da istrajem u spominjanu tebe, u zahvalnosti prema Tebi, te u lijepom robovanju Tebi" (Sahih Suneni-n-Nesa'i, 1.236)
A u rivajetu Ebu Hurejre, radiellahu anhu:"O ljudi, volite li se truditi u svojim dovama, recite: 'Allahu naš, pomozi nam da ustrajemo u zahvalnosti Tebi, u spominjanju Tebe, te u lijepom robovanju Tebi"' (Sahihu-l-Džami, 81)

2. Od Poslanika salallahu alejhi ve sellem, prenose Buhari i Muslim, kad su mu stopala oticala od noćnog namaza, pa mu je rečeno: "Zar ti radiš ovo, a tebi je oprošteno sve, i ako si nešto učinio od grijeha i ako ćeš nešto zgriješiti?!", pa je odgovorio "Zar da ne budem zahvalan rob?"

3. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem je rekao: "Neka nastoji svaki od vas da mu srce bude zahvalno, a da mu jezik što više zikri"! Hadis prenose Tirmizi, i Ibn-Madždže ("Sahih Ibn Madždže", 1.505)

4. A Muslim bilježi hadis od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: "Zaista je Allah zadovoljan robom koji jede pa zahvali na toj hrani i pije pa zahvali na tom piću".

"A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će doista uspjeh biti" (Prevod značenja, Et-Tewbe, 72)

Ehhh Allahov robe i robkinjo ,nemoze se sve imati na ovom dunjaluku sto mi zelimo i hocemo a Uziseni Allah svt je sve vec davno odredio u utrobi nase majke -koliko cemo zivjeti,kad umrijeti, kolika ce nam nafaka i bekreket biti-tj.koliko ces imati na ovom dunjaluk pa zato OSABURI NA SVAKOM STANJU jer robe Allah svt ne pravi greske u svom stvaranju nas a mi pravimo uvijek greske do smrti vjeruj jer nismo meleci !
Drugo budi zahvalan na svemu jer to je Allahova svt mudrost kada ti daje nesto ili kad ti oduzima nesto u zivotu pa elhamdulillahi ,recimo (zdravlje,roditelje,imetak,posao,djecu,zene-hanume,muzeve,skolu,nafaku ili bereket,kuce,auta,zivot tvojih najmilijih,bogastvo ,siromastvo itd...) Sve je to Allahova odredba ali znaj samo jedno da u tome ima hair i dobro pa makar ti to robe nevolio ako ti Allah svt uzme a isto i kad ti nesto dadne od ovodunjaluckih stvari vjeruj!!!
Allah je Silan i Mudar i Uzvisen i Njegova imena i blagodati nemozemo izbrojati vjeruj..
Zato na svemu reci elhamdulillah-HVALA SAMO TEBI GOSPODARU MOJ NA OVOM STO IMAM -( pa nek je to i kilo brasna danas napravices pogacu i jesti i negledaj u tom momentu kako negdje u Dubai jedu meso,voce i kolace ,nego sjeti se robe u tom momentu prvo Poslanika Muhammeda saws,ashaba najbolje generacije,najboljeg imana koji su vise gladni bili nego siti,kad su jeli bijeli hljeb,postili vise nego sto su jeli i sjeti se sad nase brace i sestra u ratu pod granatam (Palestina,Cecenija,Avganistan itd...) STA SAD ONI JEDU POD TAKVIM USLOVIMA hmmmm? Bice ti lakse vjeruj tad i pojesces svoju pogacu u slast i Allahu svt se zahvaljujuci insaAllah...
Samo kad ucis Allahovu vjeru,Kur'an onda negledaj te iste iz sebe koji znaju par sura iz Kur'ana a ti 1.Dzuz hmmm ,pa kazes tad elhamdulillah on zna samo par sura a ja cak hej jedan Dzuz,hmm  NE, NE, tad u tim situacijama gledaj naprijed kako tvoj brat ili sestra znaju vise Dzuzeva pa se onda potrudi i ljuti sam na sebe sto nemas tad to kod sebe naviku ucenja i sticanje znanja...
Predjoh na drugu temu ali veoma poucno jer mi inace u svemu gledamo druge a zaboravimo da nam je Allah svt sve propisao i nema ljutnje ili ljubomore sto ima neko drugi a ja ne,nego zahvala Allahu svt koji mi je to odredjeno dao i u tome je hair elhamdulillah...

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

05.08.2018.

INTERNET moze biti tvoje dobro ili zlo !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

INTERNET moze biti tvoje dobro ili zlo!

 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim-U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tako mi vremena -
2. čovjek, doista, gubi,
3. samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
103. Al-'Asr - Vrijeme
Mekka - 3 ajeta



U doba elektronskih medija, kao što su internet, e majl, mobitel, sms poruke, blue tooth, messenger i facebook i mnogi islamski web portali i forumi, za ženu muslimanku je gotovo nemoguće sačuvati svoj stid, sram i čednost a takodje i braca. Plašt anonimnosti koji internet pruža naoko daje ženi muslimanki privdnu sigurnost da je niko ne poznaje i da je tu sigurna. Ženska naivnost i lakomislenost je nedvojbeno dokazana, i s time njena ranjivost je dovedena na visoku razinu.

Već godinama na velikom broju islamskih internet portala i foruma sa naših prostora se dešava očito miješanje između spolova, u dugometražnim komentarima, iznošenju i razmjeni mišljenja, opisivanje sebe, vlasitog privatnog života i ostalih detalja koji bi u okvirima islama trebali ostati nedokučivi strancima. Intimnost žene muslimanke je svedena na nezavidan nivo. Brzinu kojom se sestre oglašavaju u komentarima, sa veoma jakim stavovima, i neke čak toliko hrabro komunicirajući s braćom na javnom mjestu kao što je internet srozavaju sebe i svoju ličnost na nivoe vremena prije svga pokajanja i okretanja vjeri.

Udate sestre se dovode u situacije gdje čak imaju i svoje vlastite fotografije koje ih doslovno i vjerno opisuju, a mnoge pa možda i većina naših pokrivenih sestara su lijepog izgleda i fizionomije.

Nevažno da li se radi o udatoj ženi ili pak o djevojci, činjenica je da je svaki razgovor sa ne mahremom te ženske osobe haram, i samim tim se dovodi u pitanje njen nijjet, čast i iman, odnosno nivo bogobojaznosti i respekta za Allahove zakone.
Perspektivni prosci će dakako uvijek se zapitati koliko vremena je takva djevojka provela na chatu, razmjenjujući slike i razgovore intimne prirode. Mnogi muževi su neupućeni o učestvovanju njihovih supruga na chatovima i forumima i o njihovoj komunikaciji sa osobama odnosno braćom koji su nerijetko i sami oženjeni.Takodje u mnoge zene se neupucene o chetanju njihovih muzeva sa drugim zenama koje im NISU DOZVOLJENE ,dok one umorne spavaju sa njegovom djecom,od kucnih polosva i umora ali eto duga noc je nekom a sejtan nespava a mnogi nazalost zaborave ako hanuma ti spava ,pa ko stoji pored tebe 24 sahata-dva pisara pecizna-MELEKA a ne samo to na prvom mijestu Uzviseni Allah svt te vidi pa kada bi se sakrio u misiju rupu a ne hmmm ti mislis ako si se zkljucao i hanuma spava nevidi niko,vidi ....vidi Uzviseni sve ,pa Njega se boj i On ima sve kamere svijeta pa ti ta tvoja nece koristiti postovani brate gdje se pokazujes drugima a i tebi sestro koja se pokazujes!!!!

Izlaganje šejtanskim spletkama svjesno i jasno je veliki haram. Mnogi od nas se zavaravaju da je ovo možda jedan vid dawe ili islamskog misionarstva, da će na takav način iznošenja svojih mišljenja ili plasiranja raznih audio i video materijala podstaketi nekog da bude bolji musliman ili eventualno ne muslimana da se vrati islamu. U islamu je sve jasno. Halal je jasan i haram je jasan! Druga alternativa ne postoji. Čuvanje čednosti i čestitosti je farz, čuvanje od harama i šejtanskih spletki je farz! Dawa je sunnet, i nije obavezan čin. Samo naše ponašanje može da bude vid dawe, i ništa dodatno u većini slučajeva nije ni potrebno da bi se širio islam. Poslanik alejhi selam jer rekao u hadisu:“ Haram je kao njiva kada stoka pase pa se nezna gdje je granica njegove i susjedove njive,....“

Sestrama pod hidžabom koje su se emancipovale i slijede pokret feminizma, učestvovanje u internetskim raspravama je dnevna norma. Raspravljanje s osobama muškog pola ne predstavlja nikakvu barijeru njihovim modernističkim ubjeđenjima. Ovo je ogroman problem današnjeg ummeta. Žena je postala sredstvo koje se lako izmanipuliše od strane prvo šejtana pa onda zlih spletkaroša koji se kriju pod plaštom islama. Mnoga braća se takođe zavaravaju s jedim od Allahovih dozvola a to je poligamija. Oni smatraju da im je pod ovim dozvoljenim činom dozvoljeno i da takođe upoznaju i razgovaraju sa potencijalnom drugom ženom, ili pak trećom i tako dalje. Mnoge djevojke koje su se vratile islamu, padaju na ovakve priče jer su ponesene inekcijom imana i trebaju nekog ko je dugo vremena u islamu ko bi ih poučavao vjeri.

Ovakva braća postaju lovci a nedužne sestre plijen. Većina ovih sestara povratnica u islam, su iskrene i časne sestre koje padaju u klopke šejtana i osoba s lošim nijjetim, bolje rečeno prljavim nijjetom. Ovakve sestre se jednostavno oslanjaju na Allaha i prihvataju Allahove odredbe bez sumnje, a neko ko se predstavlja u svijetlu islama je kao žarulja na koju lete mušice. Privlačna u početku ali smrtonosna na kraju. Ovakve avanture su veoma česte i nerijetko se završe u propasti jer dokazana činjenica je ta, da se do halala ne dolazi na haram način. Allah će uvijek razotkriti i poniziti one koji zloupotrebljavaju njegove zakone za svoju ličnu i ovo dunjalučku korist.

Zašto se sestre upuštaju u ovakve sumnjive stvari od kojih nam je naređeno da se klonimo,....šta je razlog tome? Odgovor je veoma kompleksan i zahtijeva mnogo poznavanja ljudske psihe, islama i uopšteno sociologije ljudskih bića. Ovo je vid opsjednutosti. Bolesti zaraze s virtualnim svijetom, koji je gori od dunjaluka, u svojoj prolaznosti. Mnogi brakovi su upropašteni na ovaj način. Sestre imaju više kontrole u svojim rukama nego što i same misle. One su primamljive, izazovne i privlačne za braću u svakom slučaju. Kao med za medvjeda koji ide ka košnici, ako je košnica nezaštićena i izložena i pristupačna, neminovno je da će medvjed provaliti i uzeti med. Sestre bi trebale povesti računa o svom ponašanju, izgledu i izlaganju svojih osobina i ličnosti kroz svoje komentare, samom spoznajom da su atraktivne, trebaju znati da predstavljaju izazov kako ne oženjenom bratu, tako i oženjenom.

Trebaju biti svjesne da je njihovo ponašanje na ovakav način strašan čin koji neminovno vodi u grijeh, otvarajući opciju da ih neki brat kao takve zamišlja, poželi pa možda čak i na nemoralan način. Same ženine riječi bez izloženog izgleda mogu nekog od braće da natjeraju da se ponese na nedozvoljen način. Za svaku akciju postoji reakcija. Mi smo insani koji su podložni grijesima i koji su podložni šejtanskom utjecaju. Naše bitisanje na dunjaluku je kratko,...samim sebi dajemo za pravo da donosim sopstvene fetve, zavaravamo se pod plaštom nedozvoljenog kako to nije toliko strašno jer niko nezna recimo ko smo na forumu, ali Allah zna!!!! Allah sve zna! Ko smo to mi da se zavaravamo i da krojimo i prekrajamo zakone halala i harama, edeba i ahalaka i kodeksa islamskog ponašanja i života?

Sestre, probudite se, dovoljan vam je Allah a divan li je On zaštitnik. Prvo svežite svoje deve pa se onda uzdajte u Allaha! Zašto ste se dovele na ovaj nivo i zašto se ne bojite Allaha?
Jel vam potrebna potvrda od insana da ste lijepe, atraktivne i inteligentne? Ko je vama vaš Gospodar, vaš nefs ili Allah? Promislite da li raditeupravo nešto što bi definitivno zabranile svojim kćerkama i sinovima. Zašto gubite dragocijeno vrijeme, koje bi mogle provoditi u zikru ili ibadetu, pa čak i čišćenju vaših domova, jer i za to će te biti nagrađene? Kažete to je odmor ili predah, pa šta se desilo s odmorom u namazu, obaveznom ili dobrovoljnom?

Šta se desilo sa činjenjem dobrih dijela porodici, komšijama, zijaretima porodici i prijateljima, pa zar i to nije odmor ili predah pa čak i razonoda za koju će te biti nagrađene. Gdje je nestao moral, stid i čednost žene muslimanke? Sve su prilike da se utopio u moru cyber virtuelnog dunjaluka koji se gasi jednim klikom,...zapitajte se jeli vrijedno,...nije, nije vrijedno ni krila mušice a ne kamoli nečeg drugog! SubhanAllah!!! Hoće te li prodati par sati ili dana internetskog uživanja na nedozvoljen način za svoj Džennet!

Hoće te li se opustiti do te mjere da zanemarite svoju svrhu postojanja, hoće te li se prepustiti moru interneta da vas talasa i baci od oštre hridi grijeha pa da se onda probudite? Čovijek je doista vrijeme a vrijeme prolazi, kada će ovaj košmar prestati, kada će te se probuditi i shvatiti da ste jedinke koje sačinjavaju organ, da svojim grijesima uništavate druge, da ih pozivate u grijeh, da uzrokujete da se nečiji mizan prevagne u lošim dijelima, ....

Otvorite oči i spoznajte da je to cesta bez kraja koja vodi ka najstrašnijem odredištu,...Džehennemu . A braća, koja takođe sve ovo smatraju halalom, i da cilj opravdava sredstvo, takođe treba da se probude, i da se obračunaju sa samim sobom, i da shvate da je i plašt islama providan kada se koristi na zabranjen način. Jedino postaje neprobojan plašt ako se ojača iskrenošću, bogobojaznošću, i čuvanjem od grijeha. Jedan od načina je taj da se klone nedozvoljenog i da se čuva griješenja sa spoznajom prave svrhe života, a to je da smo stvoreni da robujemo Allahu i samo Njemu Uzvišenome a ne ženama i njihovim prolaznim čarima i ljepotom i slatkim riječima. Pa zar vas ne čekaju hurije u Džennetu, čiji sjaj i ljepota se nemogu ni zamisliti niti usporediti sa čitavim dunjalukom.

O braćo zar ste spremni dati hurije za prolazne dunjalučke žene???? Samo onaj ko pameti nema će pozitivno odgovoriti na ovo pitanje. Vječnost je skupa roba, i samo za odabrane. Samo za garibe koji znaju svoj cilj i koji su svoje srce i svoju pamet predali Allahu na Njegovom putu. Okanite se nedozvoljenog ali i prolaznog, za nešto što je vječno i neizmjerno u svojoj cijeni i ljepoti. Shvatite kao poruku ali kao i kritiku. Allah je samo taj koji je sposoban da vidi i u srca i duše. Poslednji sud je kod Allaha, pa pomislite na koji tas vage će biti bačeno vaše vrijeme provedeno na internetu.

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavijestio da je uklanjanje od iskušenja bolje čovjeku, makar da bude pastir ovaca, pa je rekao: „Doći će vrijeme da najbolji čovjekov imetak budu ovce s kojima će ići po planinskim obroncima i kišnim predjelima, bježeći sa svojom vjerom od iskušenja." (Buhari, hadis 19)

Ummu-Seleme, radijallahu 'anha, je rekla: „Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne noći prestrašen, govoreći: 'SubhanAllah, šta je Allah spustio od riznica i šta je spustio od iskušenja, ko će probuditi stanovnice soba, (misleći na svoje žene), kako bi klanjale. Biće onih koje su odjevene na ovom svijetu, a neodjevene na Ahiretu." (Buhari, hadis 115)

Huzejfe b. El-Jeman je upitao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,: „Ima li nakon ovog dobra, sa kojim je došao, kakvog zla?" Reče mu: Da. - Ovaj upita: „A ima li nakon ovog zla kakvog dobra?" Reče Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: Da, a u njemu je dim." - A šta je njegov dim? - Reče: „Narod koji slijedi put mimo mog puta, i usmjeravaju mimo moje upute, nešto dobra primjećuješ kod njih, a nešto lošeg. - A ima li nakon toga kakvog zla? - Reče: Da, pozivači na vratima vatre, ko im se odazove bace ga u nju. - Rekoh: O Allahov Poslaniče, opiši nam ih. - On reče: Oni su od naše kože i govore našim jezicima." (Buhari, hadis 3606, Muslim, hadis 1847)

Zato savijet moj brate i sestro postovana u Islamu -MENI PRVOJ pa svima da u Ime Allaha ucimo prvo Allahovu vjeru-IKRE,kad steknemo bogobojaznost i strah od Allaha svt tad smo svijesni zasto koristimo ovo dunjalucke stvari-internet!
Elhamdulillah Allah svt nama je dao vjeru kao na tacni serviranu,hoces internetom naci Kur'an da slusas ili prevod ili da ucis,ili hadise,ili knjige ili da ucis razne islamske pojmove o ahlaku,fikhu,adabima itd dok to nije bilo u prvim najispravnijim generacijama pa zato cemo se pitati za sve!!
Oni su pisali ajete po plocama i kozama i ucili,hadise pamtili i isli kilometrima da ih skupljaju a mi sjedi i kahva i klikni jedno dugme ili HAJR ILI PROPAST-HARAM!!!!!
Pa kada nam je Allah svt podario ili nas pocastio ovom tehnikom nakon vjere ISKORISTIMO SAMO U HAJR I DOBRO DA STO PRIJE STEKNEMO ZNANJE DO ALLAHOVA ZADOVOLJSTVA;  tj,da radimo za onaj svijet da se mi okoristimo sami i da ucimo i da PRENOSIMO NA DRUGE PA MAKAR I JEDAN AJET A Allah svt upucuje u vjeru a mi ne ali mozemo biti sebeb nekome da doodje do srca ako mu se Allah smiluje!

Mani te se chetanja i asikovanja,mani te se zabranjeni strana-HARAMA I PORONOGRAFIJE,mani te se beskorisni rasprava o Islamu-ulemi,ucenjacima,daijama i sektama raznim sa kojima smo i sami iskusani,mani te se UHODJENJA I POTVARANJA JEDNI DRUGIH IZA TUDJIH NICKOVA (pa tako braca uzimaju zenske nickove i provjeravaju svoje bracu-komsije i prijatelje i laksi put da sa sestrama neiskusnim chetaju a sestre nazalost uzimaju muske nickove da provijere svoje sestre iz dzemata,komsinice itd  )
PA ZAR SE ALLAHA SVT NE BOJITE ZASTO UHODITE JEDNI DRUGE KADA VAS SVIJU UZVISENI VIDI I GLEDA

Neki ljudi, da ih Allah uputi, imaju ljubav prema traganju za greškama. Tuđe greške su njihove izgubljene stvari za kojima tragaju. Vidjet ćeš kako prelistavaju knjige učenjaka ne tražeći korist, već propuste, baš poput mušice koja sleti samo na ono što je ružno! Kada takav pronađe grešku, kaže: ''Hvala Allahu Koji nas je uputio na ovo, a ne bismo bili upućeni da nas Allah nije uputio.''

Zatim na mjestima okupljanja (sijelima) govori o dotičnoj grešci: ''Taj čovjek je takav i takav'', a dotični čovjek koji prenosi ove riječi ustvari ima daleko više grešaka. Ako tragamo za biografijom čovjeka o kome je iznesena greška, uvidjet ćemo da on u islamu ima velike zasluge i pohvalne tragove. Koliko li je takva osoba samo služila islamu pisanjem knjiga i podučavanjem? Njegove ispravnosti su velike, a greške male. Međutim, ovaj drugi širi samo njegove greške, što je, bez imalo sumnje, neispravno. Zapravo, pravedno je da se preko takve male greške pređe i da mu se nađu odgovarajuća tumačenja, ukoliko to data pozicija može podnijeti.

Pravedno je da mu se oprosti mala greška u odnosu na veliki broj ispravnosti koje posjeduje. Ko je taj koji ne griješi i koji je sačuvan greške, osim Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.? Kada bismo prekoravali svakog onog koji pogriješi, tako mi Allaha, ne bi bio niko sačuvan, pa čak ni ashabi Allahovog Poslanika,  sallallahu 'alejhi ve sellem, jer oni nisu lišeni greške osim u onome o čemu su donijeli konsenzus, ali kao pojedinci nikako!

Želi se reći da čovjek neće jednostrano gledati na greške i zanemarivati ispravnosti, niti će jednostrano zanemarivati greške i gledati samo ispravnosti. Upozoravat će na grešku kako ljudi u nju ne bi zapali, ali neće ''dizati ustanak'' protiv dotičnog čovjeka ili alima. Spomenut će, kada situacija iziskuje, da ima mnogo dobra, ali da nije nepogrešiv, te da ima te i te greške.

Zato, treba upozoriti na dotičnu grešku bez obzira na onoga ko ju je izrekao, prema mogućnosti bez spomena imena osobe, ali ne treba nikako zaboraviti na aspekt dobra ukoliko osoba posjeduje mnoštvo ispravnosti u odnosu na male greške.

Na ovu postavku i njenu potvrdu motiviralo me je širenje govora u ovim vremenima o nekim imamima u ilumu, poput imam En-Nevevija i Ibn Hadžera i drugih imama u hadisu za koje poznajemo lijepu biografiju i ispravne namjere. Zapravo, mi kažemo: Oni nisu nepogrešivi, a suprotstavljaju se u većini slučajeva metodu sljedbenika sunneta o Allahovim imenima i svojstvima. Međutim, to ne može biti izgovor da se odbaci istina i ispravnost koja se nalazi kod njih. Istina koja dolazi mora biti primljena, makar i od najlažljivijeg čovjeka, a neistina se odbacuje od onoga ko je donese, pa makar imao najveće epitete istinoljubivosti. Nema sumnje da oni imaju ogromne zasluge u islamu, službi sunnetu, ali imaju i ovu grešku koja se odbacuje. Međutim, nećemo o njima govoriti kao o pojedincima, te mnogo ih optuživati i umanjivati njihovu poziciju. Allahu, mi Ti se utječemo od svega što se suprotstavlja Tvome Šerijatu. Allah najbolje zna.

U osnovi je obavezno imati lijepo mišljenje o muslimanima

Zapravo, musliman treba imati lijepo mišljenje o drugom muslimanu, i ne smije ga optuživati zbog glasina ili neprovjerenih navoda. Obaveza je imati lijepo mišljenje o njegovom govoru i njegove izraze protumačiti u najljepšem značenju.

Naređeno nam je da lijepo mislimo o muslimanima. U hadisu Ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: ''Vidio sam Vjerovjesnika,  sallallahu 'alejhi ve sellem., kako kruži oko Kabe i govori: 'Kako si lijepa, kako je tvoj miris lijep, kako si velika, kako je tvoja svetost velika! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svetost vjernika veća je kod Allaha od tvoje svetosti u pogledu njegovog života i imetka, te je dužnost da se o njemu misli samo dobro.'' Prenosi Ibn Madže.

U ovom hadisu je podsticaj da kod muslimana treba preovladati lijepo mišljenje i da se udaljava od njemu suprotnog.

O tome Omer b. Hattab kaže: ''Ne misli o riječi koju je rekao tvoj brat vjernik osim dobro i traži joj najbolje tumačenje u dobru.''

Od Seida b. el-Musejjiba prenosi se da je rekao: ''Neka moja braća, ashabi Allahovog Poslanika,  sallallahu 'alejhi ve sellem napisali su mi: 'Pitanje svoga brata protumači u najboljem smislu, ukoliko ti ne dođe neko preovladavajuće mišljenje. Ne pomisli za riječ koju je rekao tvoj brat zlo, a ti ćeš joj pronaći najljepše tumačenje u dobru.“ Jedan od svijetlih primjera o ovoj tematici je i događaj koji se desio Er-Rebi'i b. Sulejmanu, jednom od učenika imama Eš-Šafiija. Ušao je kod imama Eš-Šafiija dok je bio bolestan, pa mu rekao: ''Neka Allah ojača tvoju slabost.'' Eš-Šafii reče: ''Kada bi Allah ojačao moju slabost, ubio bi me!'' Er-Rebia reče: ''Tako mi Allaha, želio sam samo dobro.'' Eš-Šafii reče: ''Ja znam da kada bi me i izvrijeđao, ne bi želio osim dobro.''

Čovjek može pogriješiti i upotrijebiti riječ koja se može protumačiti na više načina, ili upotrijebiti neodgovarajuću riječ, ali nema za cilj ružno značenje. Zato je neophodno pogledati u stanja i namjere čovjeka, kao što je govorio veliki broj učenjaka. Međutim, ako pogledamo u stanja nekih ljudi, vidjet ćemo kako izokreću ovu osnovu i kako loše mišljenje o ljudima čine osnovom, a to je u suprotnosti sa dokazima. Kada ovakvi čuju riječ koja se može protumačiti na stotinu ispravnih načina, a samo na jedan pogrešan, oni će je protumačiti na onaj jedan pogrešan način.

Obaveza je imati lijepo mišljenje, osim kada čovjek jasno iskaže suprotno. Ko nam pokaže svoju lošu namjeru, bilo bi neumjesno da imamo lijepo mišljenje o njemu. Međutim, o kome znamo samo dobro i ispravnost u služenju vjere i znanju, dužnost nam je o njemu imati lijepo mišljenje. Allah najbolje zna.

Pojava fitni i nereda je jedna neminovnost života koja prati čovječanstvo kroz njegovu historiju. Kako za bilo koju stvar koja može zadesiti muslimana tako i za ovakva stanja postoji riješenje i savjeti. Obaveza svakog muslimana i muslimanke je da postupa po Kur'anu i sunnetu Allahova poslanika sallallahu alejhi ve sellem u svakoj prilici i svakom stanju koje ih može zadesiti. Velika je greška postupati onako kako to mi želimo bez obzira kako glasili islamski stavovi.

S toga je obaveza u svakoj situaciji koja nam nije poznata da se obratimo islamskoj ulemi i da se posavjetujemo sa njima po pitanju onoga što ne poznajemo ili djelimično poznajemo. Ovjde naročito treba podvući djelimično poznavanje vjere jer je to veliki problem današnjih muslimana. Ako pogledamo koliko se islam izučava i koliko se o islamu čita i brojnost problema s kojima se muslimani susreću vidit ćemo da se vrlo mali broj konsultuje sa ulemom ili im nije ni na pameti konsultovanje. Čak su i mnogi spremni da sami donose zaključke bez znanja jer površno znanje nije znanje.

Nekada se ljudi i zaslijepe time što završe dvije ili tri godine fakulteta islamskih nauka i misle da je dunja u njihovim rukama i da im više niko nije potreban da se savjetuju ili pitaju. A pitam se šta su radili imami ovog ummeta učeći kod svojih učitelja po deset, petnaest i više godina?!...

Savjetovanje je bila osobina Allahova poslanika alejhis-salatu ves-selam, njegovih ashaba i naših ispravnih predhodnika, pa šta mi onda o sebi mislimo ?!

Od Allahove milosti je i to što nam je u ummetu uvijek darivao one koji mogu upućivati i savjetovati muslimane pa i u našem vremenu imamo koga pitati i savjetovati se. Dakako sve nam je ovo bitno iz razloga što nam je obaveza da živimo i umiremo kao iskreni vjernici, „ O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojažnošću i ne umirite osim kao muslimani. „(Kur'an)

U sunnetu Allahova poslanika alejhis-salatu ves-selam jasno se vidi nagoviještaj pojavi fitni-nereda na Zemlji i dio toga i sami proživljavamo. Iskušenja od Allaha su dio Njegove mudrosti jer time iskušava Svoje robove kako bi se razdvojili iskreni od neiskrenih. Ali ako sami ljudi to uzrokuju kako bi se iskušavali onda je to nepohvalno i može biti veliki grijeh, kako to pojašnjava ibn Hažder u djelu „fethul-bari'“ na osnovu ajeta „a fitna je gora od ubistva.“

Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ves-selem: „ Vrijeme će brzo prolaziti, manje će biti ispravnih djela, raširit će se škrtost, pojavit će se neredi i povećat će se „herdž“, pa upitaše šta je to a on odgovori: ubijanje, ubijanje.“(Buharija)

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ves-selem: „Dolazi vrijeme u kojem će najbolji imetak musliman biti stado s kojim će otići u brda, tražeći sebi pojilišta, bježeći od nereda(fitni) da bi sačuvao svoju vjeru.“(Buharija)


05.08.2018.

Djela koja izbavljaju iz nevolje Allahovom pomoci

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Djela koja izbavljaju iz nevolje Allahovom pomoci


Bilježi Taberani u "velikom mu'džemu, Hakim i Tirmizi u "nevadirul-usulu" i Asbehani u "Et-tergibu", od Abdurrahman ibn Semure, radijallahu anhu, da je kazao:

"Jednoga dana došao nam je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, i rekao: "Juće sam zaista vidio čudo; vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako mu je došao melek smrti da bi mu uzeo dušu, pa je ispred njega stalo njegovo dobročinstvo prema roditeljima i odbilo meleka od njega, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kome je bio određen kaburski azab, nakon čega mu je došao njegov abdest, i spasio ga azaba, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koga su okružili šejtani, pa je došao njegov zikrullah (spominjanje Allaha - sunnetski) i spasio ga od šejtana, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koga su opkolili meleki azaba (kazne), pa je došao njegov namaz i spasio ga njih, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je isplazio jezik od žedi, i kada god bi se primakao mome havdu (vrelu u džennetu), bio bi spriječen da se napoji, pa je došao njegov post, napojio ga i tako mu žed utolio, pa sam vidio poslanike, poredane u halke (kružoke), i čovjeka iz moga ummeta koji, kada god bi pokušao da se primakne nekoj od halki, oni bi ga otjerali, pa bi došlo njegovo kupanje od džunubeta, uzelo ga za ruku i postavilo uz jednu od halki, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta: ispred njega, iza njega, sa njegove desne i lijeve strane, ispod njega i iznad njega bila je tmina, a on je stajao zbunjen, pa su došli njegovi hadždž i umra i izveli ga iz nje na svjetlo, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je razgovarao vjernike, a oni mu nisu odgovarali, pa je došlo njegovo održavanje rodbinskih veza i kazalo im: "Pričajte sa njim", pa su počeli pričati, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta, prestravljenog od žege vatre, a njene iskre su bile ispred njegova lica, pa je došla njegova sadaka (milostinja) i postala paravanom ispred njegova lica i bila nad njegovom glavom, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kome su prilazile zebanije (meleki džehennema) sa svih strana, pa je došlo njegovo naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, spasilo ga njih i dovelo ga melekima rahmeta (milosti), pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kako kleći na koljenima, a između njega i Allaha je bio zastor, pa je došlao njegov ahlak (lijepo ponašanje), uzeo ga za ruku i doveo Allahu, tebareke we te'ala, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta, kome je knjiga njegovih djela bila uručena sa njegove lijeve strane, pa je došao njegov strah prema Allahu, tebareke we te’ala, uzeo knjigu i prebacio je na njegovu desnu stranu, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta čija su loša djela na mizanu (vagi) pretegnula njegova dobra djela, pa je došla nagrada dobrih djela, tako da su ona prevagnula, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta koji je stajao na rubu džehennema, pa mu je došla njegova bojazan prema Allahu i spasila ga, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je bio bačen u vatru, pa su došle njegove suze koje je pustio još na dunjaluku, plačući iz straha od Allaha, tebareke we te’ala, i oslobodile ga vatre, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kako stoji na sirat-ćupriji i njiše se kao što se njišu palmine grane i lišće, pa je došlo njegovo lijepo mišljenje o Allahu, učvrstilo ga, te je nastavio sa prelaskom preko sirat-ćuprije, pa sam vidio čovjeka iz mog ummeta takođe na siratu, koji je malo gmizao a malo puzio, pa je došao njegov salavat na mene, uzeo ga za ruku, učvrstio ga, pa je nastavio put preko sirata, pa sam vidio čovjeka od mog ummeta koji je došao pred vrata dženneta, a ona mu se zatvorila, pred njim, pa mu je došao šehadet (svjedočenje) da nema božanstva osim Allaha, otvorio mu ih i uveo ga u džennet, pa sam vidio ljude odrezanih usana (izgriženih), nakon čega sam upitao: "Ko su ovi, o Džibrile?", na što mi je on odgovorio: "To su oni koji su ogovarali ljude", pa sam vidio ljude koji su obješeni za jezike, nakon čega sam opet upitao: "Ko su ovi Džibrile?", a on reče: "To su oni koji su bacali potvoru na vjernike i vjernice koji su bili čisti od toga."

Kurtubi kaže: "Ovo je divan hadis; u njemu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, spomenuo posebna djela koja izbavljaju onoga ko ih čini iz raznih nevolja."

05.08.2018.

Sta je to stid kod Zene?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sta je to stid kod zene?

 

 

Lice okiceno stidom je poput bisera blistavog i dobro cuvanog. Nema ljepseg, boljeg i zahvalnijeg ukrasa od hidzaba stida. Najvrjednija stvar koju cedna muslimanka stice hidzabom jeste stid, koji je na stepenu ograde koja stiti njeno postenje i neporocnost. Mnogi smatraju stid sitnicom, a on je kod Allaha swt...

....nesto ogromno. U Buharijinoj zbirci hadisa je spomenut i ovaj hadis: "Stid je dio imana" ili "Stid je svako dobro, tj. u njemu je svako dobro. Stid je ukrasen blistavoscu i uzvisenoscu, a gubitak stida je gubitak sjaja, ljepote u uzvisenosti. Zena koja je izgubila stid ima veoma ruzan izgled i musku grubost, tako da covjek , pri susretu s njom, nije siguran radi li se o zensku ili musku.
Stid je kod svakoga dobro i ljepota, ali je on na zenama najljepsi. Ako zelimo saznati kakva je nesreca gubljenja stida, pogledajmo neke zemlje u kojima je stid napustio zene i gdje su se one prestale njime ukrasavati. Pocele su vjerovati da ljudi kao hajvani koje ne iznenadjuje moralna devijacija, lose ponasanje, bolesne navike, odvratnosti i drugi grijesi. Oni smatraju da je normalno da se i one tako ponasaju i pri tome se ne stide Allaha swt, niti Njegovih stvorenja. Njima nije stalo da im cast ostane neukaljana, niti da se po dobru spominju za vrijeme zivota i poslije njega. Ovakav odnos prema stidu je u stilu ovih Poslanikovih saws rijeci: "Ako se ne stidis, radi sta hoces" (Buharija).

 

Postoje dvije vrste stida: urodjeni stid i stid protkan imanom.

 

Urodjeni stid ima svaki covjek, a primjer ove vrste stida je sto se svaki covjek pred drugim stidi pokazati svoj polni organ. Stid kao rezultat imana je svojstvo koje vjernika sprecava od cinjenja grijeha i straha od Uzvisenog Allaha. Ovaj vid stida je osobina koju vjernik stice i kiti se njome. On nije kompleks koji vjernika sprjecava i sputava i radi kojeg se nelagodno osjeca, vec svojstvo koje mu u svakoj situaciji omogucava da se ponasa prirodno i sukladno nacelima svoje vjere.

Zato bi muslimani trebali navikavati svoje kcerke na stid, na svojstvo koje je Allah odabrao nad drugim svojstvima. Stid je znak imana, a nedostatak stida je nedostatak imana. Stid je svojstvo koje svima dobro stoji, ali stid na zeni je najljepsi. Sjetimo se Suajbovih kcerki i njihova stida. Kad ih je Musa a.s. sreo kraj bunara iz koga su tocile vodu i kad mu je jedna od njih pokazivala put, Kur'an je ovako opisuje: "I jedna od njih dvije dodje mu poslije, iduci stidiljivo...." (El-Kasas, 25). Ibn ebi-Hatem pripovjeda i kaze: "Ona je bila jedna od onih zena koje bez razloga ne izlaze iz svojih kuca. Dosla je pokrivena, a rukavom svoje ruke je zaklanjala lice od stida."
Hidzab je znak imana, hidzab je olicenje ljepote, nevinosti i krijeposti, hidzab je je cistota, ali hidzab je i znak stida. Ovdje treba razgraniciti stid kao pohvalno svojstvo od stida kao kompleksa koji covjeka sputava i ogranicava.

Stid je ukras muslimanke

Stid je osobina na koju islam podstiče kako muškarce tako i žene, jer je to osobina koja sa sobom donosi svako dobro, s tim da je stid izraženiji kod žene shodno njenoj ženskoj prirodi i tjelesnoj građi:

"Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?" (Prijevod značenja Zuhruf, 18.) Na ovaj način je opisan stid onoga koji nam je u svemu uzor: "Poslanik je bio stidniji od djevice u njenoj 'odaji'". (Buhari, 6119; Muslim, 2320-67.).

Kako god je hrabrost pohvalna osobina kod muškarca više nego kod žene, isto tako je stid pohvalna osobina koja treba da je izrazitija kod žene u odnosu na muškarca. Međutim, onaj tko promatra stanje muslimanki sigurno će se zapitati: „Gdje su naše pojedine sestre muslimanke od ove osobine?“ Kao da je zamrla u njima. Izlazi u najljepšim ukrasima pred čovjeka stranca! Pred svoje bližnje izlazi u odjeći koja ne pokriva ono što je šerijatom naređeno da se pokrije! Kao da su sve šerijatske naredbe pridržavanja stida zaboravljene i objavljenje nekome drugome mimo nas? U želji da se ova plemenita, islamska osobina nađe u nizu lijepih osobina muslimanke ili da se uveća kod one kod koje već postoji, želim te upitati sljedeće malo duže pitanje draga moja sestro u islamu: „Da li znaš da je stid od imana i da su sljedbenici imana u Džennetu, a da je bestid od odvratnosti i da su sljedbenici odvratnosti u vatri?“

Otvori svoje srce i poslušaj kako ga je Poslanik opisao: "Ne dolazi (misli se na stid) osim sa dobrom i sav je hajr." "Iman je sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko ogranaka, najbolji od njih je riječ: „Nema drugog boga osim Allaha“, a najniži uklanjanje smetnje sa puta i stid je ogranak od imana." Naišao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pored čovjeka od Ensarija koji je korio svoga brata zbog njegova stida govoreći mu: "Ti se stidiš!" i kao da mu je htjeo reći: "Do te granice da ti šteti!", gdje mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ostavi ga, zaista je stid od imana!" Poslanik je bio stidniji od djevice u njenoj "odaji", kada bi mu nešto bilo neprijatno, to bi se vidjelo na njegovom licu. „Naš Gospodar je Stidan i Plemenit – kako to Njemu priliči - stidi se Svoga roba kada podigne ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne i lišene od Njegove milosti." Napisano je u mudrosti da stid dovodi do ozbiljnosti i smirenosti. Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, stid je bio povodom objave ajeta hidžaba (Sura Ahzab, 53.)

 

prilikom njegove ženidbe sa Safijom, radijallahu 'anha, jer se stidio reći ashabima da se raziđu. Ono što je došlo do ljudi od riječi Vjerovjesništva je: "Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš!" U njemu je prijetnja, „radi šta hoćeš“, ali će te Allah kazniti za to, i obavijest da onaj koji nema stida, da radi šta hoće od nevaljalih djela. "Svaka vjera ima svoj ahlak, a ahlak islama je stid!" "Neće bestidnost biti u nečemu,a da ga neće unakaziti i neće stid biti u nečemu, a da ga neće ukrasiti." Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, poruka je: "Postidite se Allaha istinski!" Takođe je rekao: "Subhanallah, nisu se Allaha postidili niti od Poslanika pokrili!" Ovo su riječi koje je izrekao po pitanju grupe nagih osoba. Stid je osobina koja je nagnala Ebu Sufjana kao mušrika da govori istinu, stideći se da slaže na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako se to ne bi prenosilo od njega. Stid ne zabranjuje da se podučimo našoj vjeri.

 

Aiša, radijallahu 'anha, je rekla: "Najbolje žene su Ensarijke, njihov stid ih nije spriječio da se poduče vjeri." Stid ne zabranjuje da ostavimo izvršavanje obaveza, počinimo haram, ostavimo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pod izgovorom stida. To je zapravo kukavičluk a ne stid. (Vidi: Buhari,Muslim)

 

Sestro draga, da mi ne bi rekla: „Lijepo je to što si spomenula, međutim, kako da ga ja ovo prakticiram u društvu u kojem je bestid društvena "potražnja", a stid znak zaostalosti i nazatka.“ Spomenut ću ti praktične primjere da vidiš da je to moguće. Primjeri dolaze iz "savremeno modernog" Musaovog društva i post perioda arapskog džahilijeta koji je dosta sličan današnjem savremenom džahilijetu.


Dođe stidljivo

Kazivajući o Musaovom događaju u Medjenu, Uzvišeni Allah nam opisujući dolazak čiste, plemenite i uzorite djevojke, spomenu: „I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio ...” (Prijevod značenja Al-Qasas, 25.) Njen prilazak je bio "stidljiv", prekrila je njeno lice sa odjećom i nije bila smiona poput žena koje puno izlaze, kratko prenijevši očevu poruku u najkraćim i najpreciznijim riječima: "Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio." Ustao je Musa obraćajući joj se: „Idi iza mene i pokazuj mi put, ja zaista mrzim da vjetar zahvati tvoju odjeću i da mi tako ocrta tvoje tijelo.“ (Fethul-Kadir Ševkani, Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Jesi li vidjela sestro koliki je njen stid i povrh svega kako je Allahov poslanik Musa, 'alejhisselam, častan?

 

„Nije niko drugi do ti?“

 

Prenosi Urve b. Zubejr, radijallahu 'anhu, od svoje tetke Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poljubio neke od svojih žena, pa potom izašao na namaz i nije se abdestio. Urve je rekao: Nije niko drugi do ti? - obraćajući se Aiši. Kakav je bio njen odgovor? Nasmijala se. (Ebu Davud 179 , Tirmizi 86,Ibnu Madže 502 hadis sahih Albani)

 

Majka pravovjernih Aiša, radijallahu 'anha, izvršavajući njen emanet u opisivanju Poslanikova stanja u "privatnom životu", prenijela je i ovaj hadis, s tim da ju je stid natjerao da ne spomene svoje ime, a kod Urvetove konstatacije samo se nasmijala.


Osramotila si žene!“

Ummu Sulejm, radijallahu 'anha, (Ebu Talhina žena i majka Enesa b. Malika) došla je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitala ga: „O Allahov Poslaniče, zaista se Allah ne stidi istine, da li je obaveza na ženu da se okupa ukoliko polucira?“ (Vidi u snu polni akt koji biva razlogom polucije) Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao joj je: "Da, ukoliko vidi tragove "vode" (sperme).“ Ummu Seleme, koja je bila prisutna, pokrila je lice i rekla: „Postidila sam se i rekla sam 'O Allahov Poslaniče, da li žena polucira?', odgovorio joj je: 'Da! A kako da joj onda liči njeno dijete?'“ (Buhari, Muslim 130, 311 -30,313/32) a u predaji Muslima Aiša joj je rekla: "Osramotila si žene!", i "Teško tebi, zar to žena vidi?" (Muslim 310-29,314).

 

"Allah se ne stidi istine" tj. ne naređuje stid kada je u pitanju istina, riječi koje je Ummu Sulejm navela kao njenu ispirku zbog spominjanja onoga čega se žene stide, da ga spomenu u prisustvu muškaraca i zbog toga je Aiša rekla: "Osramotila si žene!" (Fethul- Bari) Jer je od njihovog običaja bilo da to skrivaju zato što to ukazuje na jačinu njihove strasti prema ljudima! (Tuhvetu El-Ahvezi)

 

 

Spotakla se od stida


Poslušaj ovu lijepu poučnu priču. Seid b. El-Musejjeb imao je kćerku koju je halifa Abdul-Melik b. Mervan zaprosio za svoga sina El-Velida, ali je Seid nije udao za njega bojeći se za nju iskušenja u vidu kraljevskog života. Budući Seidov zet Ebu Veda`a prenosi priču svoje ženidbe na ovaj način: "Bio sam od onih koji su prisustovali kružiocima Seida b. El-Musejjeba gurajući se sa ostalima da što više od njega naučim. Jednom sam prilikom izostao nekoliko dana, pa me upitao kada sam mu došao: "Gdje si bio?" - "Umrla mi je žena pa sam se oko toga zabavio." – odgovorio sam. Rekao je: "Zašto nas nisi obavjestio da i mi dođemo na njenu dženazu?", te me upita: "Jesi li se oženio?", odgovorio sam: "Allah ti se smilovao, a tko će me oženiti kada nemam osim dva – tri dirhema?" Konstatovo je: "Ja ću te oženiti.", upitao sam: "Zar ćeš tako postupiti?" On reče: "Svakako." Potom se zahvalio Allahu, donio salavat i selam na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oženio me sa dva ili tri dirhema. Ustao sam ne znajući šta da radim od radosti. Zaputio sam se kući razmišljajući od koga da uzajmim novac. Klanjao sam akšam i vratio se svojoj kući. Postio sam. Sjeo sam da se iftarim sa hl****m i uljem. Začuo sam da neko kuca na vrata, ustao sam i upitao: "Ko je?" - "Seid!" Čuo sam glas sa druge strane vrata. Tako mi Allaha, kroz misli su mi prošli svi koje sam poznavao sa tim imenom, osim Seida b. El-Musejjeba, jer se on već četrdeset godina nije viđao osim na putu od kuće do džamije i nazad! Kada sam otvorio vrata iznenadio sam se, pred sobom sam ugledao imama Seida b. El-Musejjeba. Pomislio sam da se predomislio po pitanju svoje kćerke, rekao sam mu: "Ebu Muhamede, zašto nisi nekoga poslao po mene da ja dođem ako sam ti trebao? „Ne“ – odgovorio je – preče je bilo da ja danas dođem tebi, bio si neoženjen, pa si se oženio, zato mi nije bilo drago da zanoćiš sam, a ovo je tvoja žena. Stajala je iza njega, zatim ju je uzeo za ruku i ugurao kroz vrata te ih zatvorio. Žena je pala od stida…. Potom sam proveo sa njom tri dana, bila je od najučenijih osoba o Allahovoj knjizi, najboljih poznavaoca Sunneta Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i najbolje je poznavala muževo pravo! (Knjiga Iz života Tabi`ina)

 

Njeno odobrenje je šutnja


Sigurna sam da ćeš se složiti sa mnom da je odabir bračnog sudruga od najvažnijih stvari u životu, a i pored toga u njega je "ušao" stid. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Ne udaje se djevica dok se ne zatraži od nje dozvola.", rekli su: „O Allahov Poslaniče, a kako je njeno odobrenje?", odgovorio je: „Da šuti!" (Muslim, 1419-64.)

U drugoj predaji od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: "Ona se stidi!", gdje je rekao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Pa njeno odobrenje je kada ona šuti" (Muslim, 1420-65.)

Njen stid je bio uzrokom da je islam dao djevici olakšicu i u tako vrlo važnoj odluci prihvatajući njenu "šutnju", koja ukazuje na zadovoljstvo i odobrenje. Hadis je uopšten za svaku djevicu i njenog staratelja i njena šutnja je dovoljna. Rekli su pojedini učenjaci: "Ukoliko je staratelj otac ili djed, mustehab je da je upitaju i dovoljna je njena šutnja, a ukoliko je neko drugi mimo njih dvojice, mora da odgovori govorom zbog toga što se ona stidi oca i djeda više od drugih" (Šerhu Muslim En-Nevevi kod istog hadisa)

Postoje dvije vrste stida:

· Prirodni stid, tj. stid koji je od najplemenitijih moralnih osobina, koje Allah daruje Svome robu i učini ga po prirodi sklonog stidu. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Stid ne dolazi osim sa dobrom." Ovo zbog toga što odvraća od ružnih i prostih svojstava i navika, te podstiče na primjenjivanje plemenitih osobina i njihovih najuzvišenijih značenja, tako da je sa ove strane gledano stid od obilježja imana. Prenosi se da je Omer, radijallahu 'anhu, rekao: „Onaj tko se postidi, sakrit će se, a onaj tko se sakrije pobojat će se, a onaj tko se poboji zaštit će se.“

· Zadobijeni ili privređeni stid, tj. stid koji dolazi sa spoznajom Uzvišenog Allaha, spoznajom Njegove Veličanstvenosti i da je On blizu Njegovih robova, da ih On posmatra i da On zna skrivene poglede i ono što srca kriju. Ovo je najviša osobina imana i od najvećih stepena ihsana (dobročinstva). Oporučio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Seidu b. Jezidu El-Ezdiju, radijallahu 'anhu: "Savjetujem te da se stidiš Uzvišenog Allaha, kako se stidiš dobrog čovjeka iz tvoga naroda." (Taberani hadis sahih Sahih Džamia 2541 Albani, Džami` Ulumi Ve Hikem hadis br. 20.)

 

Rekao je Imam El-Maverdi: "Znaj da stid kod osobe biva u tri oblika“:


1. Njegov stid od Uzvišenog Allaha, koji biva sa izvršavanjem Njegovih naredbi i ostavljanjem Njegovih zabrana.

2. Negov stid od ljudi, koji biva sa ostavljanjem uznemiravanja i javnog činjenja ružnih djela.

3. Njegov stid od samog sebe, biva sa poštenjem, čednošću i čuvanjem u osami. (Durusu Ramadan 1 tom str .244)

Allaha molim da se sve ukrasimo sa najljepšim islamskim osobinama, kako bi nas iste potpomogle da postignemo zadovoljstvo našeg Gospodara na dunjaluku i Ahiretu.

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-Allahumme Amin

 

 

Upitaj mo se za nas Stid ,sto pred Allahom, sto pred Ljudima,sto pred Melekima,sto pred...upitaj mo se dali imao taj Stid u mnogim situacijama ili je to kod nas izlapilo,nestalo...?! Ujedno nebi samo trebale Zene da imaju Stid,nego i Muskarci !

 

 

 

 

 

 

01.08.2018.

Pouke i poruke za Zivot iz Kur'ana /sure Jusuf

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pouke i poruke za Zivot iz Kur'ana /sure Jusuf

 

Mnoge pouke i poruke koje je Allah dž.š., ostavio nam jedne od mnogi iz Kur'ana da bi nam olakšao kroz nas Zivot ,te da ih izvučemo iz ovih poucnih događaja. Osoba koja pomnije bude iščitavala redove ove sure može naići na još mnogo koristi,jer nas Zivot je na Dunjaku pun Iskusenja ili Ispita za koje nekada ih spremni a nekada ne spremni docekamo! Iskusenja nas kroz Zivot jacaju,uce ,ciste grijeha a moramo biti smireni,saburli da bi postigli Allahovo zadovoljstvo,spas na oba svijeta i nagradu obecanu Dzennet .Od Allaha dž.š., molimo korisno znanje, i primljeno djelo, a Allah je od darežljivih Najdarežljiviji! Allahumme Amin


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Ovo su ajeti Knjige jasne!
2. Objavljujemo je kao Kur’an na arapskom jeziku da biste razumjeli.
3. Objavljujući ti ovaj Kur’an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi doista ništa znao:
4. Kada Jusuf reče ocu svome: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše",
5. on reče: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj.
6. I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sva zna i mudar je."
7. U Jusufu i braći njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.
8. Kada oni rekoše: "Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi.
9. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite - otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti"-
10. jedan od njih reče: "Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzeće ga kakva karavana."
11. "O oče naš," - rekoše oni - "zašto sumnjaš u naša osjećanja prema Jusufu. Mi mu zaista želimo dobro.
12. Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ćemo ga, sigurno, čuvati."
13. "Biće mi doista žao ako ga odvedete, a plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" - reče Jakub.
14. "Kako će ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" - rekoše oni - "mi bismo tada zaista bili izgubljeni."
15. I kada ga odvedoše i odlučiše da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti ćeš ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te neće prepoznati."
16. I uveče dođoše ocu svome plačući.
17. "O oče naš," - rekoše - "bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo."
18. I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. "U vašim dušama je ponikla zla misao" - reče on - i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite."
19. I dođe jedna karavana, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. "Muštuluk!” - viknu on - "evo jednog dječaka!" I oni su ga kao trgovačku robu sakrili, a Allah dobro zna ono što su uradili.
20. I prodadoše ga za jeftine pare, za nekoliko groša; jedva su čekali da ga se oslobode.
21. I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: "Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova -- a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.
22. I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.
23. I poče ga na grijeh navoditi ona u čijoj je kući bio, pa pozaključa sva vrata i reče: "Hodi!" - "Sačuvaj Bože!" - uzviknu on - "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti."
24. I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.
25. I njih dvoje prema vratima potrčaše - a ona razdera straga košulju njegovu - i muža njezina kraj vrata zatekoše. "Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio ženi tvojoj zlo učiniti" - reče ona - "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?"
26. "Ona je pokušala mene na grijeh navesti" - reče Jusuf. - "Ako je košulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu" - primijeti jedan rođak njezin -
27. " a ako je košulja njegova straga raderana, onda ona laže, a on govori istinu."
28. I kada on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je jedno od vaših lukavstava, vaša su lukavstva zaista velika!
29. Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela zgriješiti!"
30. I žene u gradu počeše govorkati: "Upravnikova žena navraćala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako griješe."
31. I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože!" - uskliknuše - "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!”
32. "E to vam je onaj zbog koga ste me korile" - reče ona. "Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, biće, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen."
33. "Gospodaru moj," - zavapi on - "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati."
34. I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve čuje i zna.
35. Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedužan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu.
36. S njima su u tamnicu ušla još dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim grožđe" - reče jedan od njih. - "A ja, opet, - reče drugi - "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumači nam to, jer vidimo da si zaista dobar čovjek."
37. "Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti, a da vam ja prije ne kažem šta ćete dobiti" - reče Jusuf. "To je smo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje,
38. i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna.
39. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?
40. Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.
41. O drugovi moji u tamnici, jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali samo to znači!"
42. A onome od njih dvojice za koga je znao da će spašen biti reče: "Spomeni me gospodaru svome!” - ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine.
43. I vladar reče: "Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih. O velikaši, protumačite mi san moj ako snove znate tumačiti?"
44. "Zbrkanih li snova!” - rekoše oni - "mi snove ne znamo tumačiti."
45. I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i reče: "Ja ću vam protumačiti san, samo me pošaljite!”
46. "Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali."
47. "Sijaćete sedam godina uzastopno" - reče - "pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti,
48. jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.
49. Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti."
50. I vladar reče: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dođe, on reče: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ’Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!’"*
51. "Šta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraćale?" - upita vladar. - "Bože sačuvaj!” - rekoše one - "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" - "Sad će isitina na vidjelo izaći" - reče upravnikova žena - "ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao.*
52. Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne dâ da se ostvare lukavstva podmuklih.
53. Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je."
54. I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzeću ga u svoju svitu" - i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti."
55. "Postavi me” - reče - "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan."
56. I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.
57. A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju.
58. I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše.
59. I kad ih namiri hranom potrebnom, reče: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vašim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne može biti bolje primam.
60. Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!”
61. "Pobrinućemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti" - rekoše oni.
62. A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti."*
63. I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: "O oče naš, više nam neće hranu davati. Zato pošalji s nama brata našeg da bismo dobili hranu, a mi ćemo ga zaista čuvati."
64. "Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?" - reče on. "Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji!”
65. A kad otvoriše tovare svoje i nađoše da su im vraćene stvari njihove, oni rekoše: "O oče naš, šta možemo više poželjeti? Evo, vraćene su nam stvari naše, i hranom ćemo čeljad našu namiriti, i brata našeg ćemo čuvati, a i jedan kamilin tovar hrane ćemo više dobiti; to je neznatan tovar."
66. "Ja ga s vama neću poslati” - reče - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je jamac za ono što smo utanačili!
67. "O sinovi moji," - reče onda - "ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!”
68. I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.
69. I kad iziđoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i reče; "Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili."
70. I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste, doista, kradljivci!"
71. Oni im pristupiše i upitaše: "Šta tražite?"
72. "Tražimo vladarevu čašu" - odgovoriše. - "Ko je donese, dobiće kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim!"
73. - Allaha nam"- rekoše oni - "vi znate da mi nismo došli činiti nered na Zemlji, i mi nismo kradljivci."
74. "A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?" - upitaše.
75. "Kazna je onome u čijem se tovaru nađe - sam on" - odgovoriše. - "Eto tako mi kažnjavamo kradljivce."
76. I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. - Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji.
77. "Ako je on ukrao"- rekoše oni - "pa i prije je brat njegov krao!” I Jusuf im ne reče ništa. "Vi ste u gorem položaju" - pomisli u sebi - Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.
78. "O upravniče," - rekoše oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobar čovjek."
79. "Sačuvaj Bože," - reče - "da uzmem nekog drugog do onoga u koga smo naš predmet našli! Tada bismo zaista bili nepravedni!”
80. I kad izgubiše svaku nadu, odvojiše se u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate" - reče najstariji među njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Neću napustiti ovu zamlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.
81. Vratite se ocu svome pa recite: O oče naš, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga što je bilo suđeno sačuvati.
82. Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo došli. Mi zaista govorimo istinu!’
83. "Nije tako" - reče Jakub - "u dušama vašim je ponikla zla misao, i ja se neću jadati, nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je."
84. I okrenu se od njih i reče: "O Jusufe, tugo moja!" - a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten.
85. "Allaha nam," - rekoše oni - "ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!"
86. "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate" - reče on.
87. "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost."
88. I kad oni iziđoše pred Jusufa, rekoše: "O upravniče, i nas i čeljad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju."
89. "A znate li" - upita on - "šta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?"
90. "A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikaše oni. - "Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine."
91. "Allaha nam," - rekoše oni - "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili."
92. "Ja vas sada neću koriti”, reče - "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!” -
93. Ovu košulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on će progledati, i svu čeljad svoju mi dovedite!"
94. I kada karavana napusti Misir, otac njihov reče: "Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio."
95. "Allaha nam," - rekoše oni - "ti i sada kao i prije griješiš."
96. A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh - reče - "da ja znam od Allaha ono što vi ne znate."
97. "O oče naš," - rekoše oni - "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili."
98. "Zamoliću Gospodara svoga da vam oprosti" - odgovori on - "jer On prašta i On je milostiv."
99. I kad iziđoše pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni!"
100. I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu svi se svi pokloniše,* pa on reče: "O oče moj, ovo je tumačenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoće, i On, zaista, sva zna i mudar je!
101. Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitinik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!"
102. Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su onako lukavi bili.
103. A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.
104. Ti od ovih ne tražiš nagradu za Kur’an, on je samo opomena svim svjetovima.
105. A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću!
106. Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.
107. Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, neće stići ili da ih čas suđeni neće iznenaditi, a da oni to neće ni primijetiti?
108. Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim."
109. A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skončali oni prije njih - a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali - zar se nećete opametiti!
110. I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički!
111. U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.

 

 


Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm.
Tefsir: "Tejsirul-Kerimir-Rahman"

Allah dž.š., na početku ove sure, kaže slijedeće: "Mi tebi o najpoučnijim događajima pričamo, kada ti ovaj Kur'an objavljujemo, i ako si prije njega bio od onih koji ništa nisu znali!" (Jusuf: 3.)
Tokom sure, Allah dž.š., spominje slijedeći ajet: "U slučaju Jusufa, i braće njegove se nalaze odgovori za one koji pitanja postavljaju!" (Jusuf: 7.)


Istu suru, Allah dž.š., završava slijedećim ajetom: "U kazivanjima o poslanicima leži pouka za sve one koji su razumom obdareni! Kur'an nije riječ izmišljena, već je potvrda prijašnjih objava, i objašnjenje je za sve, i Uputa, i Milost – narodu koji vjeruje!" (Jusuf: 111.)

Jusufov a.s., život je jedan od najpoučnijih, najjasnijih, i jedan je od najljepše opričanih događaja u povijesti čovječanstva! Njegov život je splet svih mogućih okolnosti. Tu se prelazi iz iskušenja u iskušenje, iz iskušenja u rješenja i olakšanja; tu se prelazi iz poniženja u ponos, iz ropstva u vlast i kraljevstvo; iz raskola i razlaza u jedinstvo i zajedništvo; iz tuge i bola u srećan kraj; iz blagodati i uživanja u siromaštvo i neimaštinu, i obratno; iz tjeskobe (srca i duše), u širinu i prostranstva; iz negiranja u potvrđivanje – pa neka je slavljen i veličanstven Onaj, koji nam sve navedeno na najljepši način ispriča!

1. Sura Jusuf je dokaz utemeljenosti nauke tumačenja snova. Tumačenje snova je veoma bitna nauka, i to je znanje kojeg Allah dž.š., od Svojih robova, daje onome kome On hoće. Upoređivanje i sličnosti se najviše temelje na imenima i svojstvima. Jusuf a.s., je sanjao Sunce i Mjesec, i jedanaest zvijezda – kako mu se klanjaju! To bi se moglo protumačiti na slijedeći način: Navedena svijetla su ukrasi nebesa, i njegova ljepota, i u njima su ogromne koriste. Isti je slučaj sa poslanicima i ulemom - oni su ukras na zemlji, i njena ljepota. Putem uleme i učenih ljudi se ostali upravljaju pravim putem, pogotovo onda kada u tami osvanu, isto kao što se pravim putem napućuju putem zvijezda i mjeseca, onda kada put izgube! Otac i majka su korijen u odnosu na nas, a braća su granje, i normalno je da je korijen vrijedniji, jači, i da jače svijetli, nego li granje, zato je Sunce – jusufova majka, Mjesec – njegov otac, a zvijezde – njegova braća!

Riječ Sunce, u arapskom jeziku, je ženskog roda, zato smo ga protumačili time da je ono majka, dok su riječ Mjesec i zvijezde muškog roda, pa smo ih zbog toga protumačili tako da oni predstavljaju oca i braću. Onaj kome se sedžda obavlja je osoba cijenjena, i vrijednija je u odnosu na onog koji sedždu obavlja, što nam ukazuje na to da će Jusuf a.s., biti poštovan i cijenjen od strane svojih roditelja i braće!

Ono što nužno proizilazi iz svega navedenog jeste da je Jusuf a.s., jedan od odabranih - onaj kojemu je znanje dato, kao i svaka druga vrijednost koja iz toga proizilazi. Zbog svega navedenog mu je otac – Ja'akub a.s. – rekao: "Tebe će Gospodar tvoj odabrati, i tumačenju snova te podučiti, i blagodat Svoju prema tebi, i Ja'akubovoj porodici, upotpuniti, onako kako ju je upotpunio dvojici tvojih predaka od prije – Ibrahimu i Ishaku. Tvoj je Gospodar, zaista, sveznajući i mudri!" (Jusuf: 6.)

Što se tiče snova dva mladića, njih je tumačio na slijedeći način. Onaj što je sanjao kako cijedi ili sipa vino – obično je, osoba koja takvo što radi, sluga drugome, jer se obično sipa i cijedi drugima, zato ga je i protumačio na taj način tj. da će mladić biti sluga svome gospodaru, što neizostavno iziskuje izlazak iz zatvora i spas. Što se tiče drugog mladića, koji je sanjao kako na glavi nosi hljeb, kojeg mu kljuvaju ptice protumačio ga je tako da će mladić biti ubijen, glava će mu biti raspolućena, a s njome i mozak, i kao takav će biti izložen vani, kako bi mu ptice mogle mozak piti. Mladić je shvatio da će biti ubijen, i razapet, i da će mu mrtvo tijelo ptice jesti. San kralja – krave i žitno klasje - je protumačio nastupom rodnih i sušnih godina. Vladar (kralj) - sa njime su, u uskoj sprezi, svi interesi podanika njegove države, i kada on biva dobrim – dobrim mogu postati i njegovi štićenici, a kada se on pokvari – pokvarenim mogu postati i njegovi štićenici. Što se tiče krava – njima se ore zemlja, i njima se vadi voda, tako da kada godine budu rodne – krave bivaju debljim i jačim, a kada godine bivaju sušne – krave mršave i slabe. Isti slučaj je i sa klasjem (žitarice); kada su godine rodne – imaće i 'hljeba', ali, kada su godine sušne – urod slabi, a znamo da su žitarice najvrijedniji plod zemlje!

2. Sura Jusuf je jedna od mu'udžiza i dokaza ispravnosti poslanstva Muhammeda s.a.w.s., jer je ashabima i svome narodu pričao tako dugu i detaljnu priču – ne čitavši išta na tu temu iz prijašnjih knjiga, niti ju je prethodno slušao od nekoga. Njegov narod ga je dano-noćno gledao pred sobom, i svi znamo da Poslanik s.a.w.s., nije znao čitati, niti pisati, a priča o Jusufu a.s., se, do u najsitnije detalje, slaže sa svim onim što se bilježi u prethodnim knjigama (Tevrat, Zebur, Indžil).

3. Čovjek se maksimalno mora udaljavati od svega onoga što može izazvati zlo (šerr), i u javnost ne smije iznositi ono od čega se plaši da probleme i štetu može izazvati, na osnovu savjeta Ja'akubovog, kojeg je uputio svome sinu Jusufu a.s., rekavši: "O sinko moj – reče otac – nemoj san svoj pričati braći, da ti spletku kakvu ne naprave. Doista je šejtan, otvoreni neprijatelj čovjeku!" (Jusuf: 5.)

4. Dozvoljeno je spomenuti osobu po nečemu što njoj nije drago (gibet), s ciljem upute nasihata i savjeta drugome: "... da ti spletku kakvu ne naprave."

5. Ukazivanje Allahove blagodati prema nekom čovjeku, je i ukazivanje iste te blagodati prema njegovoj familiji, rođacima i prijateljima, i ona bi ih trebalo, svojom vrijednošću, sve obuhvatiti, kao što Ja'akub a.s., tumačeći san Jusufov, kaže: "...i blagodat Svoju prema tebi, i Ja'akubovoj porodici upotpuniti..." (Jusuf: 6.) Kada je Allahov dž.š., ni'imet, prema Jusufu a.s., bio upotpunjen, od toga je korist imala i sva Ja'akubova porodica, postajući velikim, cijenjenim i poštovanim na zemlji, i srećnim zbog svega što se desilo s Jusufom a.s..

6. Pravda je ono što se traži u svakom postupku! Pravda se ne traži samo kada je u pitanju vladar i kako treba da se odnosi prema štićenicima svoje zemlje, već se pravda traži i u ophođenju roditelja prema svojoj djeci, onda kada je u pitanju iskazivanje ljubavi i naklonosti prema njima. Kršenje principa pravednosti izaziva nemir, i kvari opšte stanje, a za primjer tome možemo navesti naklonost Ja'akuba a.s., prema Jusufu a.s., što je izazvalo revolt kod Jusufove braće, i navelo ih da postupe s njime, i sa svojim ocem, onako kako su i postupili!

7. Moramo se čuvati bolesti koja se zove "pesimizam po pitanju činjenja grijeha", jer iz jednog grijeha se obično rađaju brojni drugi grijesi, i grijeh neće ostaviti svoga počinioca sve dok ga ne odvede činjenju još nečeg griješnog!

Braća Jusufova, kada su odlučili odvojiti Jusufa a.s., od njegova oca, na putu ostvarenja tog cilja, a nakon svršetka posla sa Jusufom, poslužiše se različitim grijesima:

· Lagali su nekoliko puta (lažna odbrana).
· Ocu su pokazali lažnu košulju i krv (lažni dokazi).
· Ocu su došli noću, plačući. (pretvaranje)

8. Kod svakog čovjeka se gleda način i potpunost svršetka njegova života, a ne krnjavost njegova početka, jer svi znamo kako su djeca Ja'akubova na početku postupila, što je za svaku osudu, ali na kraju čine iskrenu tevbu Allahu dž.š., i stječu maksimalni oprost i halal od Jusufa a.s., i njegova oca, koji kasnije mole Allaha dž.š., za milost i oprost njihovih grijeha. Ako je čovjek u stanju odustati od svog prava, i halaliti ga drugome – Allah dž.š., je od milostivih Najmilosniji!

Po najispravnijem mišljenju, braća Jusufova su bili jedni od poslanika, na osnovu riječi Allaha dž.š.: "Recite: Mi vjerujemo u Allaha, i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima..." (el-Bekara: 136.)

Ja'akub a.s., je imao dvanaestoro djece, a drugi od dokaza ovom mišljenju jeste da je Jusuf a.s., vidio jedanaest svijetlih zvijezda, a svi znamo da su zvijezde znaci upute - što je glavno obilježje poslanika, a i da nisu jedni od poslanika, sigurno su bili ulema i učenjaci koji su pravom putu upućivali.

9. Allah dž.š., je odlikovao Jusufa a.s., znanjem i mudrošću, lijepim ponašanjem i ahlakom; odlikovao ga je osobinom da'aveta i pozivanjem ljudi Njegovoj vjeri; odlikovao ga je snagom oprosta prema svojoj braći – prvi potežući pitanje oprosta, rekavši: "Ništa ne mari, Allah će vam oprostiti; On je od milostivih Najmilosniji!" (Jusuf: 92.) Odlikovao ga je prekomjernim dobročinstvom prema roditeljima, lijepim postupanjem prema svojoj braći, kao i prema svim ostalim stvorenjima!

10. Neko zlo je manje od drugog zla, odnosno rad ili vršenje manjeg od dva zla je preče nego li uraditi veće zlo! Braća jusufova su se raspravljali da li da ga ubiju, ili da ga negdje bace, pa jedan od njih predloži: "Nemojte ga ubiti, već ga u kakav bunar bacite – naći će ga neka karavana..." (Jusuf: 10.) Prihvatanje ovog prijedloga je bilo puno bolje nego li prihvatanje prijedloga ubistva, i ovo je tkđ. jedan od razloga umanjenja njihova grijeha!

11. Strogo se pazite i čuvajte osamljivanja sa ženama, a posebno se čuvajte od onih od kojih se bojite iskušenja i fitne. Isto tako se pazite i od zaljubljivanja koje kasnije može biti kobno po vas. Svi znamo šta je žena uglednika uradila, onda kada se sa Jusufom a.s., (kao slugom), osamila, i kako se strastveno u njega zaljubila. Napustio ju je, kada je primjetio da mu se počela udvarati, onda kada ga je počela zavoditi. Kasnije ga je potvorila, zbog čega je dugo vakta proveo u zatvoru.

12. Imanje namjere i želje za činjenjem lošeg djela, te kasnije ostavljanje toga - radi Allaha dž.š. – takav postupak će se smatrati jednim od djela koji čovjeka približavaju Allahu dž.š., jer je imanje takve želje plod pokvarene duše koja čovjeka tjera na rad loših djela (nefsun emmara bis-su'i). Ovo je priroda većine stvorenja. Kada se ovakva namjera sudari sa ljubavlju prema Allahu dž.š., i sa strahom od Njega, poklekne pred njima, i ljudski porivi strasti bivaju pobijeđenim! "A, onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio, i dušu od prohtjeva uzdržao & džennet će boravište biti - sigurno." (el-Nazi'at: 40-41.)

Jedan od sedmorice koje će Allah dž.š., staviti u hlad svoga Arša, na dan kada drugog hlada, osim Njegovog, neće biti, je i čovjek, kojeg sebi pozove ugledna i lijepa žena, koji kaže: Bojim se Allaha! Namjera, zbog koje će čovjek biti griješan, je namjera ili želja za nečim lošim, koja se ustali i primiri u čovječijem srcu, koja kasnije prelazi u odluku, a nakon toga rezultira oštrom sprovedbom u praksu date namjere!

13. U čije srce uđe iman, i prema Allahu dž.š., bude iskren u svakom svom postupku, Allah dž.š., će ga štititi, i čuvaće ga od zla i razvrata, i od ostalih razloga grijeha, a sve po osnovu njegova imana i iskrenosti. To je i nagrada od Allaha dž.š., za čovječiji iman i ihlas! Allah dž.š., kaže: "Ona je njega poželjela, a i on bi nju poželio, da od Gospodara svoga opomenu nije vidio. Tako smo od njega zlo i blud odvratili, jer je on, zbilja, jedan od, nama, iskrenih robova." (Jusuf: 24.)

14. Musliman, kada se nađe u mjestu fitneta, ili predigrama grijeha, treba ih što prije napustiti, i što brže od njih pobjeći, kako bi se spasio grijeha, jer je Jusuf a.s., kada ga je počela zavoditi žena u čijoj se kući našao, pokušao pobjeći kako bi se sačuvao njenog zla!

15. Indicije (kara'in), će nam služiti za dokaz onda kada nam određena stvar nije jasna, ili je sumnjiva. Ako se neki čovjek i žena budu sporili oko pokućstva – ono što otprilike koriste ljudi će pripasti njemu, a ono što otprilike koriste žene će pripasti njoj – u slučaju nepostojanja jasnog dokaza. Po istom sistemu će ići stolar i kovač, ako uđu u spor oko neke alatke, a niko od njih ne posjeduje dokaz (bejjina). Sličnost i podudarnost će se uzimati u obzir u sumnjivim stvarima. Osoba koja je svjedočila u korist Jusufa a.s., je svoj sud donijela na osnovu indicija, gledajući u mjesto trganja košulje. Gledajući u to da je njegova košulja strgana odpozadi, a ne sprijeda, donosi svoj sud o nevinosti Jusufa a.s., i laži uglednikove žene!

Allah dž.š., kaže: "Ako je košulja njegova s prijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu – primjeti rođak njezin & a, ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori isitnu." (Jusuf: 27-28)

Ovom pravilu nam služi za dokaz i posuda koja se našla u tovaru jednog od jusufove braće. Kod koga se našla posuda – taj je optužen za krađu, bez osvrta na nečije svjedočenje, ili pak lično priznanje. Kada se ukradena stvar nađe u ruci lopova, a pogotovo ako je osoba poznata po krađi, biće optužena za krađu, i ovakav postupak je jači od svjedočenja. Ako određena osoba bude povraćala alkohol, ili se određena žena nađe trudna, a muža nema, niti gospodara (u slučaju da je robinja), nad njima će se kazna sprovesti, u slučaju nepostojanja određene smetnje za to.

16. Kroz čitav događaj i priču se prožima nutarnja i vanjska ljepota Jusufa a.s.. Njegova tjelesna ljepota je prouzrokovala to da žena, u čijoj kući je bio, uradi ono što je uradila, i da, kasnije, žene koje su noževima rezale ruke svoje, izjave: "...kada ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj, i po rukama svojim se porezaše - "Bože, bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" (Jusuf: 31.)

Što se tiče njegove nutarnje ljepote ona se ogleda u čednosti i poštenju, i bježanju od grijeha, i pored maksimalnog ispunjenja svih neophodnih razloga da se tako nešto desi: (muž nije kod kuće, žena lijepa i ugledna, sami u kući, Jusuf a.s., u punom jeku mladosti i snage...). Njegovom poštenju svjedoči i iskaz uglednikove žene, koja je kasnije priznala: "...sad će isitina na vidjelo izaći" – reče upravnikova žena. Ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu govorio!" (Jusuf: 51.); kao i svjedočenje ostalih žena: "...Bože sačuvaj!’ – rekoše one – "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" (Jusuf: 51.)

17. Jusufu a.s., je zatvor bio draži od činjenja razvratnog grijeha. Ovako rob treba postupiti, kada se nađe između dvije stvari: između činjenja određenog grijeha, i između dunjalučke kazne: "Gospodaru moj," – zavapi on – "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju?" (Jusuf: 33.)

Rob će izabrati dunjalučku kaznu prije nego li će se upustiti u činjenje razvratnog grijeha koji iziskuje kaznu kako na ovom, tako i na budućem svijetu.

Od znakova i alameta nečijeg imana je i to da mrzi povraćaj u kufr i nevjerstvo, nakon što ga je Allah dž.š., njega spasio, isto kao što mrzi da bude bačen u vatru!

18. Rob iskreni neprestano se treba vraćati Allahu dž.š., i od Njega pomoći iskati, i Njegovu zaštitu tražiti, kako bi se grijeha sačuvao. Od Allaha snage i pomoći treba tražiti. Jusuf a.s., kaže: "Ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti, i lakosmislen postati." (Jusuf: 33.)

19. Znanje i razum vode čovjeka svakom dobru, i odvraćaju ga od svakog zla, dok je neznanje ono što čovjeka vodi radu i postupanju shodno porivima svojih strasti, pa makar taj postupak bio štetan i koban po onoga koji ga radi. Allah dž.š., kaže: "I poče da ga na grijeh navodi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata, i reče: Hodi! "Sačuvaj Bože!" – uzviknu on - "moj se gazda lijepo prema meni odnosi! Oni koji dobro uzvrate zlim neće nikada uspjeti." (Jusuf: 23.)

20. Kao što čovjek mora robovati Allahu dž.š., dok je u uživanjima i blagostanju, isto tako Mu mora biti pokoran, i robovati Mu u trenucima poteškoća i muka. Jusuf a.s., nije prestao pozivati Allahu dž.š., i nakon odlaska u zatvor! U zatvoru je nastavio s da'avetom i pozivanjem ljudi u islam, pozivajući dvojicu mladića u tevhid, zabranjujući im širk. Jedna od njegovih osobina pronicljivosti je to da je primjetio da su ta dva mladića spremna za prihvatanje da'aveta, jer su rekli:"…jer vidimo da si ti zaista dobar čovjek!" (Jusuf: 36.)

Došli su mu kako bi im tumačio snove, primjetivši da im je drago ono što im on govori, što je pametno iskoristio, pozvavši ih u tevhid, prije nego li se upustio u tumačenje njihovih snova, kako bi zadatak bio uspjeliji. Prvo im je pojasnio da je stanje u kojem je trenutno (znanje i perfekcija), plod njegove vjere i tevhida, i ostavljanja nevjerničkog naroda – onih koji nevjeruju u Allaha, i u onaj svijet. Ovakvim je bio proces pozivanja drugih; ličnim primjerom prvo, a potom riječima, pojašnjavajući im štetnost širka uz dokaze, kao i koristi tevhida uz dokaze! Allah dž.š. kaže: "…Ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje, i koji onaj svijet ne priznaje, & i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. & O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi, ili Allah, Jedini i Svemoćni? & Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im vi nadjenuli - vi i preci vaši - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna. (Jusuf: 37-40.)

21. Jusuf a.s., počinje sa važnijim i prioritetnijim stvarima, pa potom sa ostalim! Kada muftija (onaj koji daje šerijatski riješenje), primjeti da mustefti (osoba koja traži šerijatsko riješenje), ima veći problem nego li onaj o kojem se trenutno raspituje – muftija ga mora prvo podučiti onome za čime primjeti da je ovaj u potrebi, prije nego li mu da odgovor na postavljeno pitanje.

Ovo je znak pronicljivosti i pameti nekog alima, njegove želje za uputom savjeta drugima, kao i ljepote usmjeravanja drugih pravome putu! Kada je Jusuf a.s., bio upitan o značenju spomenutih snova, prije nego li se upustio u tumačenje snova, lijepo ih je pozvao vjeri u Allaha dž.š., Jedinog, koji druga nema!

22. Ko zapadne u neku poteškoću ili krizu – ništa nije strašno da se pomogne nekim ko je u stanju iz date krize ga iščupati, ili makar o njegovom stanju drugima pričati. Ovo ne spada u iznošenje žalbi i žaljenja stvorenju, jer je ovo oblast u kojoj je sasvim normalno da ljudi jedni od drugih pomoći traže, pa zbog toga Jusuf a.s., napominje jednog od dva mladića, za kojeg je smatrao da će preživjeti: "A onome od njih dvojice, za koga je znao da će spašen biti, reče: "Spomeni me gospodaru svome!" (Jusuf: 42.)

23. Osoba koja se bavi podučavanjem drugih, obavezno se mora okititi svojstvom iskrenosti, i ne smije svoje podučavanje koristiti za stjecanje imetka, čuvenosti ili kakve koristi, i ne smije odustajati od poduke i davanja savjeta, u slučaju da primjeti da učenik, ili osoba koja je nešto pitala, ne postupi onako kako joj je rečeno, jer je Jusuf a.s., rekao odnosno ostavio oporuku onom mladiću što je izašao – da ga spomene kod svoga gospodara, što je on kasnije zaboravio, i nije učinio kako mu je rečeno. Kada se ukazala potreba za Jusufom a.s., poslaše tog mladića Jusufu a.s., da ga upita za tumačenje snova. Jusuf a.s., ga nije korio, niti ga je grdio, zbog toga što ga nije spomenuo svome gospodaru, već mu je dao maksimalno potpun odgovor na postavljeno pitanje!

24. Osoba, koja bude upitana za nešto, mora ukazati, osobi koja pita, na sve pojedinosti i detalje vezane za dato pitanje, a koji mogu biti od koristi; osoba se mora uputiti stazom kojom će najbrže stići do ciljeva ovog i onog svijeta! Ovo je jedna od glavnih specifika nečije pronicljivosti i savršenosti, i ljepote upućivanja pravome putu. Jusuf a.s., se nije zadržao samo na tumačenju kraljevog sna, već ih je, pored toga, uputio i tome kako će postupati, i šta im je činiti kada im rodne godine nastupe.


Jusuf a.s., kaže: "Sijaćete sedam godina uzastopno" – reče - "pa ono što požanjete - u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, & jer će poslije toga doći sedam teških godina koje će pojesti ono što ste za njih pripremili; ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. & Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti, i u kojoj će cijediti." (Jusuf: 47-49.)

25. Čovjek neće biti prekoravan ako bude nastojao odagnati svaku vrstu sumnji sa sebe, i bude nastojao dokazati svoju nevinost. Naprotiv, čovjek će biti hvaljen zbog takvog postupka! Jusuf a.s., nije htio izaći iz zatvora, sve dok se oni (vladar i ostali), ne uvjere u istinitost njegove nevinosti.

26. Sura Jusuf nam ukazuje na vrijednost znanja, na vrijednost poznavanja propisa i šeri'ata, na vrijednost poznavanja tumačenja snova, na vrijednost organizacije kao nauke, a isto tako i na vrijednost pedagogije i lijepog odgoja koji je vrijedniji i ljepši nego li spoljašnja ljepota nekog čovjeka. Lijepo ponašanje je vrijednije i ljepše nego li jusufova ljepota. Jusuf a.s., je zbog svoje vanjske ljepote zapao u probleme u kakve je zapao, ali je znanje ono što ga je uzdiglo, podiglo i na zemlji postojanim učinilo. Svaki hajr na zemaljskoj kugli – proizvod je, i plod znanja!

27. Tumačenje snova je jedna od grana islamsko-šerijatskog znanja, i čovjek će biti nagrađen za njegovo učenje i podučavanje. Tumačenje snova spada u domen izdavanja fetvi, na osnovu slijedećeg ajeta: "Stvar je već odlučena o onom što ste vas dvojica pitali!" (Jusuf: 41.) Kralj je rekao: "O svito moja, dajte mi značenje sna moga (fetva)!" (Jusuf: 43.) Mladić reče Jusufu a.s.: "O Jusufe, prijatelju, daj nam značenje o sedam krava mršavih... (fetvu)!" (Jusuf: 46.) Ovo nam sve ukazuje na to da se ne smijemo upuštati u tumačenje snova bez nužno-neophodnog znanja iz te oblasti!

28. Ništa nema strašnog u tome da se neki čovjek izjasni po pitanju kvaliteta koje pri sebi posjeduje, bilo da su u pitanju kvaliteti intelektualne naravi, ili pak radno-praktične, i to onda ako se u tome može nazrijeti određena korist, i da s time, čovjek, nema za cilj pretvaranje i licemjerstvo, i da pri tom svom iskazu ne laže! Jusuf a.s., je rekao: "Postavi me – zamoli Jusuf kralja – da brigu o riznicama zemlje vodim; ja sam, doista, čuvaran i povjerljiv!" (Jusuf: 55.)

Također, neće se kuditi osoba koja se prihvati određene obaveze (vilajet), ako se bude maksimalno zalagala na ispunjenju prava – kako Božijeg, tako i ljudskog.

Nema nikakve prepreke u tome da se čovjek zalaže za dobijanje određenog položaja, ako sebe vidi sposobnijim od drugih u tome! Ono što je za kuđenje jeste to da čovjek traži određeno mjesto ili poziciju – a nije je dostojan, ili već postoji osoba njegovih kvaliteta na datoj poziciji, ili je pak, na datom mjestu, osoba puno stručnija od njega, ili pak ne bude želio time uspostavljati Božiji emer na zemlji. Ovo su razlozi koji spriječavaju određenu osobu od preuzimanja takvih obaveza na sebe!

29. Allah dž.š., je neizmjerno dobar i darežljiv, i Svoga roba obasipa blagodatima kako na ovom, tako i na onom svijetu! Da bi zaslužili dobro budućeg svijeta, moramo ispuniti dva uvjeta:


1. Iman – vjerovanje.
2. Takva – bogobojaznost.


Dobro onoga svijeta je bolje od dunjaluka, i sve vlasti na njemu. Rob neprestano mora sebe pozivati, i svoju dušu, i ljupkim joj predstvaljati Allahovu dž.š., nagradu, i ne smije sebi dozvoliti žaljenje i tugu, kada vidi sljedbenike ovoga svijeta kako se uživanjima predaju, a ona to nije u stanju učiniti. Rob se mora nadati nagradi na budućem svijetu, i vrijednostima koje ga tamo čekaju, na osnovu slijedećeg kur'anskog ajeta: "Za one koji se budu Allaha bojali biće, zaista, dženneti uživanja, u Gospodara njihova." (el-Kalem: 34.)

30. Skladištenje hrane, ako se njome želi dobro ljudima, bez nanošenja im kakve štete – je opštedozvoljeno djelo, jer je Jusuf a.s., naredio da uskladište hranu kada im naiđu plodne godine, kako bi što spremnije dočekali sušne godine, i ovakav postupak se apsolutno ne sudara sa tevekkulom i oslanjanjem na Allaha dž.š.! Ovakvim postupanjem se čovjek pravilno oslanja na Allaha dž.š., poduzimajući sve neophodne korake koji će mu biti od koristi po pitanju dina i dunjaluka!

31. Jusuf a.s., je, nakon preuzimanja riznica zemlje u svoje ruke, posao raspodjele hrane veoma mudro organizovao, pa je umnožio postojeće bogatstvo, tako da su čak i stanovnici okolnih država dolazili u Egipat kako bi svoje osnovne potrepštine namirili, jer su znali da ih Egipat posjeduje.

Jusuf a.s., je davao robe onoliko koliko je osoba bila u potrebi za njome, ili pak manje od toga, tako da je svaki namjernik mogao sa sobom ponijeti jedan tovar robe.

32. Zijafet – odnosno ugošćavanje gostiju je sunnet božijih poslanika a.s., a na osnovu riječi Jusufa a.s.: "...zar ne vidite da punu mjeru dajem, i da goste, ne može biti bolje, primam." (Jusuf: 59.)


33. Loše mišljenje o nekome, a na osnovu određenih indicija, nije zabranjeno, jer je Ja'akub a.s., rekao svojoj djeci, onda kada nije htio poslati Jusufa a.s., s njima: "U vašim dušama je ponikla zla misao – reče on!" (Jusuf: 18.) Kada je u pitanje došao drugi brat, rekao je: "Zar da vam ga povjerim onako kako sam vam povjerio još prije brata njegova!?" (Jusuf: 64.) Kada ga je Jusuf a.s., ostavio kod sebe, Ja'akub a.s., je rekao: "Nije kako zborite, nego vam se duše na to polahkomiše!" (Jusuf: 83) Zadnji put, i ako nisu bili krivi za ono što se desilo, Ja'akub a.s., je rekao šta je rekao, imajući u vidu njihovu staru praksu!

34. Korištenje raznoraznim sredstvima kako bi njima odagnali određene štete ili poteškoće – nije zabranjeno, već dozvoljeno, i ako znamo da se ništa ne dešava mimo Allahovog kada'a i kadera. Korištenje raznoraznim sredstvima, odnosno poduzimanje razloga je također Allahov kada' i kader! Ja'akub a.s., je rekao svojim sinovima slijedeće: "Sinovi moji, nemojte svi na jedna vrata ulaziti, već svi kroz različita vrata uđite!" (Jusuf: 67.)

35. Dozvoljeno je koristiti se spletkama i varkama kako bi se došlo do istine i prava. Poznavanje skrivenih puteva koji vode ostvarenju ciljeva je ono zbog čega će čovjek biti pohvaljen. Ono što je zabranjeno jesu hile tj. lukavstva kojima se želi neizvršenje nečega što je naređeno, ili pak činjenje nečega što je zabranjeno!

36. Ko želi ostvariti neki svoj cilj kod drugoga, a nije mu milo da mu se za to sazna, neka se posluži lukavošću dalekom od svake vrste laži, kao što je to uradio Jusuf a.s., onda kada je ubacio posudu u tovar svoga brata, da bi je kasnije pronašao kod njega – optužujući ga za krađu, kako bi ga na neki način uzeo k sebi. Jusuf a.s., kaže: "A kakva mu je kazna ako ne govorite isitinu – upitaše oni. (75) "Kazna je, onome u čijem se tovaru nađe, sam on – odgovoriše. Tako mi kažnjavamo kradljivce. (76) I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji... (79) Ne daj Bože – reče – da nekoga drugog uzmemo osim onoga kod koga naše stvari nađemo! Ako bi smo to uradili – mi bi pravi zulumćari bili!" (Jusuf: 74-79.)

Čak, i u ovom slučaju nije htio reći: "...osim onoga ko naše stvari pokrade", već kod koga se nađu, i rekao je: "...kod koga naše stvari nađemo", a nije rekao: ...našli smo naše stvari kod toga i toga!" Dakle, Jusuf a.s., se služio riječima koje su mogle poslužiti za dokaz i njemu i ostalima, i u tome nema nikakve smetnje. Dakle, ovdje je došlo do lažne optužbe za krađu kako bi se ostvario zacrtani cilj tj. da brat jusufov ostane kod njega!

37. Čovjek ne smije svjedočiti niti pričati nikako drugačije osim po dobrom i čvrstom poznavanju određenog slučaja, ili putem ličnog prisustva, ili putem obaviještenja od strane pouzdane osobe, a na osnovu slijedećeg ajeta: "Mi svjedočimo samo onome što pouzdano znamo." (Jusuf: 81.)

38. Ovo iskušenje, koje je zadesilo Ja'akuba a.s., Allahovog Poslanika, odabranika, je bilo iskušenje od Allaha dž.š.. Allah dž.š., je razdvojio između njega i njegova sina Jusufa, bez kojeg jednog trenutka nije mogao, što ga je veoma tužnim činilo. Taj period rastanka je trajao 15 godina, i za svo to vrijeme, tuga sa Ja'akubovog a.s., srca nije odlazila. Allah dž.š., kaže: "O Jusufe, tugo moja! Oči mu bijahu od jada pobijelile, žalošću ophrvan!" (Jusuf: 84.) Kasnije mu se muka još povećeva, kada sinovi i drugog brata gube. Ja'akub a.s., i ovo strpljivo proživljava, nadajući se nagradi od Allaha dž.š.. Sebi je obećao lijepo strpljenje, što je i ispunio, rekavši: "Ja žal svoj, i muku svoju Allahu iznosim – reče on!" (Jusuf: 86.) Žaljenje Allahu dž.š., nije u suprotnosti sa strpljenjem i saburom, već je žaljenje stvorenjima ono što se kosi sa strpljenjem.

39. Poslije svake muke i teškoće dolazi olakšica i lahkota. Kada je tuga i jad sa Ja'akubom a.s., potrajala, i došla do svoje granice, nakon što mu je porodicu pogodila muka i neimaština – Allah dž.š., je dao izlaza, učinivši da dođe do susreta onda kada su najpotrebniji bili jedno drugome, što je sve učinilo srećnim.


Iz ovoga se da razumjeti to da Allah dž.š., na iskušenje stavlja svoje evlija'e i robove, bilo da se u pitanju iskušenja muka ili uživanja; iskušenja teškoća ili lahkota – kako bi im strpljenje i zahvalu preispitao, te kako bi time svoj iman, ubjeđenje i spoznaju pojačali!

40. Dozvoljenu je čovjeku da priča i iznosi ono što u sebi nosi i osjeća, bilo da je u pitanju bolest, ili siromaštvo... jer su Jusufova a.s., braća rekla: "O upravniče, nas i porodicu našu nesreća zadesi!" (Jusuf: 88.) – a Jusuf a.s., im nije zabranio da tako govore.


41. Iz cijelog sklopa sure Jusuf možemo primjetiti kolika se vrijednost krije u bogobojaznosti (takva), i strpljenju (sabur). Svaki hajr kako na ovome tako i na budućem svijetu je plod takvaluka i strpljenja, i najljepši kraj doživljavaju osobe koje su saburli (strpljive), i osobe koje su muttekije (bogobojazni). Allah dž.š., kaže: "Allah je svoje blagodati prosuo na nas, pa, zbilja, ko se boji Allaha, i strpljiv bude – Allah doista dopustiti neće da propadne nagrada onih koji dobra djela čine!" (Jusuf: 90.)

42. Osoba, kojoj je Allah dž.š., svoje blagodati ukazao, nakon poteškoća, siromaštva i muka, mora Božije blagodati priznati, i nek se neprestano prisjeća svog prijašnjeg stanja, kako bi svoju zahvalu prema Allahu dž.š., još više iskazivao, a na osnovu riječi Jusufa a.s.: "Gospodar moj je prema meni dobar bio, kad me je iz tamnice izveo, i vas mi iz pustinje doveo, nakon što je šejtan smutnju između mene i braće moje ubacio!" (Jusuf: 100.)

43. Allah dž.š., je neizmjernu dobrotu iskazao prema Jusufu a.s., prevodeći ga iz stanja u stanje, vodeći ga mukama i iskušenjima, kako bi ga doveo do najveće instance, i kako bi ga izveo na najveće deredže.

44. Rob stalno mora od Allaha dž.š., tražiti stabilnost i čvrstinu u imanu, i da neprestano poduzima sve neophodne korake na tom putu, i da moli Allaha dž.š., za lijepi svršetak života, i to na osnovu slijedećih riječi Jusufa a.s.: "Gospodaru moj! Ti si mi vlast dao, i tumačenju snova me naučio! O stvaratelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj u životu ovosvjetskom i onosvjetskom! Podari mi da kao musliman umrem, i uvrsti me u društvo dobrih!" (Jusuf: 101.)

 

 

Allahumme Amin

 






24.07.2018.

Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati, i ne zaboravi te ''Ta, zaista, s mukom je slast, zaista s mukom je i slast.''

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

 

Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati,  i ne zaboravi te ''Ta, zaista, s mukom je slast, zaista s mukom je i slast.''

 

Rekao je Allah, azze ve dželle, u svojoj Plemenitoj knjizi:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ ۖ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ [٢:١٨٦]

"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu."
(Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 186).

 

Moliti Allaha, dželle šanuhu, znači upućivati mu dovu, a dova je ibadet, kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu. Allah, dželle šanuhu, je naredio ljudima da mu upućuju dovu i traže od Njega, kada je rekao:  ”… i Allaha iz obilja Njegova molite.” (En-Nisa, 32.). Prenosi Ibn-Mesud, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

”Molite Allaha, dželle šanuhu, da vam da iz Svoje dobrote. Allah, doista, voli da Mu se molbe upućuju.” (Tirmizi i Taberi) Ebu-Hurejre prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah se srdi na čovjeka koji Ga ne moli.” (Tirmizi, Ahmed, El-Buhari u knjizi El-Edebu El-Mufred)

Kaže pjesnik: ”Allah se srdi ako Ga ne moliš, a čovjek se srdi ako ga moliš.”

A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava kako se Allah, dželle še'nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: "Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove", pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: "Allah će vam više dati". (Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju).

Allah, dželle šanuhu, može dati ljudima sve što požele i zatraže od Njega, a da to ni trunku bogatstva kojeg On posjeduje ne umanji. Suprotno od toga, čovjek mrzi bilo kakvu molbu, čemu je razlog njegova slabost, nemoć i siromaštvo. Rekao je Vehb ibn-Munebbih čovjeku koji je tražio od vladara: ”Teško tebi, ideš onome ko ti zatvara vrata, ispoljava svoje siromaštvo i krije svoje blago od tebe, a ostavljaš Onoga čija su vrata i danju i noću otvorena, koji ispoljava svoje bogatstvo i govori: ”Pozovi me – odazvat ću ti se.” Prenosi se od Enesa ibn-Malika da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Molite svoga Gospodara za svaku vašu potrebu, pa makar to bio kaiš od sandale.” (Tirmizi, Taberi i Ibn-Hiban).

S druge strane, mnogo je hadisa koji zabranjuju traženje od ljudi. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je od Ebu-Bekra, Ebu-Zerra i Sevbana uzeo zavjet da neće tražiti od ljudi. Oni su toliko bili dosljedni u ispunjavanju tog zavjeta da nisu tražili od ljudi da im dodaju bič ili uzdu kada ispadnu iz ruke. (Muslim, Ebu-Davud i En-Nesai)

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rekao je Allah, dželleš anuhu: ‘Ima li koga da traži nešto, pa da mu dam ono što traži, da dovu uputi, pa da mu je uslišim i da oprosta traži, pa da mu oprostim.”’ (Buharija i Muslim)

Obaveza je Allahu, a ne nekom drugom, dove upućivati. Razlog je jednostavan. Dova sadrži ispoljavanje poniznosti, potrebe i siromaštva, kao što sadrži priznanje da onaj kome se molba upućuje ima sposobnost otklanjanja nevolje, pribavljanja koristi i otklanjanja štete. Poniznost i siromaštvo smiju se izraziti jedino pred Allahom Uzvišenim i to je, zapravo, suština ibadeta.

Imam Ahmed je molio Allaha, dželle šanuhu, riječima: ”Allahu moj, kao što si moje lice sačuvao od sedžde nekom drugom pored Tebe, sačuvaj ga i od upućivanja molbi nekom drugom pored Tebe.” Doista, niko osim Allaha ne može otkloniti nevolju i pribaviti korist, što potvrđuju riječi Uzvišenog: ”Ako ti Allah da kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti da dobro, pa niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.” (Junus, 107.). Rekao je Uzvišeni: ”Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može poslije Njega dati.” (Fatir, 2.).

Riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”… a kada tražiš pomoć, traži je od Allaha.” Pomoć se traži od Allaha zato što je čovjek nemoćan da sam pribavlja ono što mu koristi, a otkloni i odbije ono što mu šteti. On nema drugog pomagača osim Allaha, koji bi mu pomogao u onosvjetskim i ovosvjetskim koristima. Koga Allah pomogne, on je doista pomognut, a koga On ostavi bez pomoći, on je bespomoćan i jadan. To i jeste stvarno značenje riječi: ”Nema snage i moći osim kod Allaha.” Znači, čovjek ne može preći iz jednog u drugo stanje i nema snage dok mu je Allah ne da. Radi se, usitinu, o velikim riječima i jednoj od džennetskih riznica.

Čovjek je potreban Allahove pomoći u izvršavanju Njegovih naredbi, ostavljanju Njegovih zabrana i strpljenju na Njegovoj ovosvjetskoj odredbi, prilikom umiranja i od strahota kabura i Sudnjeg dana. Niko mu u svemu tome ne može pomoći, osim Allah, dželle šanuhu. Ko u svim stvarima bude tražio pomoć samo od Allaha, dželle šanuhu, Allah će ga pomoći, dok će onoga koji traži pomoć od  nekog drugog, Allah prepustiti njemu. Hasan el-Basri je napisao Omer ibn-Abdulazizu: ”Ne traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha pa da te Allah njemu prepusti.”

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”podignuta su pera i osušene su stranice” aludiraju na to da je sve određeno i zapisano. Kada se napiše knjiga i prođe puno vremena od trenutka njenog pisanja, pera se osuše od mastila, a mastlio se osuši na stranicama. Ovo je najljepša vrsta aluzije i rječitosti. Kur’an časni i Sunnet upućuju na ovu činjenicu. Allah, dželle šenuhu, kaže: ”Nema nevolje koja zadesi zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo zapisana u knjizi.” (El-Hadid, 22.). U hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Amr stoji da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah je zapisao sudbine svih stvorenja pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i zemlju.”

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kada bi sva stvorenja htjela da ti pribave korist koju Allah nije odredio, ne bi to mogli učiniti i kada bi htjeli da ti nanesu štetu koju Allah nije odredio, ne bi to mogli učiniti.” Sve što pogađa čovjeka na dunjaluku, od koristi i šteta, je određeno i ne može ga zadesiti osim ono što mu je zapisano. Kur’an upućuje na ovu činjenicu i kaže: ”Reci: dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi.” (Et-Tewbe, 51.).

Prenosi Ebu-Derda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista svaka stvar ima svoju suštinu, a rob neće postići suštinu imana sve dok ne bude znao da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo nije ga moglo zadesiti.” (Ahmed i Taberij)

Vjernik, kada je u pitanju Allahova odredba, mora  biti u jednom od dva stanja:

1. Da bude zadovoljan sa Allahovom odredbom. Ovo je veoma velik stepen kojeg ne postiže svako. Allah, dželle šanuhu, kaže: ”Nikakva se nevolja bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti.” (Et-Tegabun, 11.). Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je molio: ”Allahu moj, učini me zadovoljnim Tvojom odredbom.” (Muslim i Ibn-Hibnan). Ono što podstiče vjernika na zadovoljstvo Allahovom odredbom jeste ubjeđenje u riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Vjerniku je dobro sve što mu Allah odredi: ako ga zadesi dobro, on zahvali Allahu i to mu donese dobro, a ako ga zadesi nevolja, on se strpi i to mu donese dobro. Takav je slučaj samo sa vjernikom.” (Muslim). Rekao je Ebu-Derda, radijallahu anhu: ”Kada Allah, dželle šanuhu, nešto odredi, On voli da čovjek bude time zadovoljan.”

Onaj ko je zadovoljan kaderom, zadovoljan je i blagostanjem i tegobom. Omer ibn-Abdulaziz je govorio: ”Kada god osvanem, osjećam radost u onome što je Allah, dželle šanuhu, odredio.” Ko postigne ovaj stepen, život će mu biti ispunjen zadovoljstvom i radošću. Uzvišeni kaže: ”Ko bude činio dobro, bio muško ili žensko, poživjet ćemo ga lijepim životom.” (En-Nahl, 97.). Među prvim generacijama je bilo onih koji su  ”lijep život” protumačili kao zadovoljstvo. Kaže Abdul-Vahid ibn-Zejd: ”Zadovoljsto su Allahova najveća vrata, džennet na dunjaluku i odmaralište pobožnjaka.”

2. Da vjernik bude strpljiv u onome što ga je snašlo. U ovom stanju trebaju biti oni kojima nije lahko postići zadovoljstvo Allahovom odredbom. Zadovoljstvo je pohvalna osobina, a strpljenje je obaveza za onoga ko ne može postići zadovoljstvo. U strpljenju je veliko dobro. Allah, dželle šanuhu, je naredio vjernicima da budu strpljivi i pripremio im je obilnu nagradu ukoliko tu naredbu ispune. On je objavio svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Samo strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (Ez-Zummer, 10.); i obajavio je: ”A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.”’ (El-Bekara, 155., 156.)

 Razlika između zadovoljstva i strpljenja

 

Razlika je u tome što je strpljenje suzdržavanje duše od srdžbe, osjećanje boli pri tome, želja da prođe ta teškoća i suzdržavanje od djela kojima se izražava nestrpljenje, dok je je zadovoljstvo širokogrudnost prema Allahovom kaderu bez boli. Onda kada zadovoljstvo bude jako, čak i bol nestane u potpunosti.

Riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Znaj da je pobjeda sa strpljenjem”, u saglasnosti su sa riječima Allaha, dželle šanuhu: ”Ali oni koji su čvrsto vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: ‘Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!’ A Allah je na strani strpljivih.” (El-Bekare). I rekao je Allah, dželle, šanuhu: ”Ako vas bude stotinu strpljivih, pobjediće dvije stotine, a ako vas bude hiljada, pobjediće, Allahovom voljom, dvije hiljade, a Allah je uz strpljive.” (El-Enfal)

Pitao je Omer, radijallahu anhu, poglavicu Beni-Abesea: ”Čime se vi borite protiv ljudi?” Rekoše: ”Strpljenjem. Nikada nismo sreli neprijatelja a da se nismo strpili kao što su se oni strpili.” Kažu u prvim odabranim generacijama: ”Svi mi mrzimo smrt i bolove rana, ali se nadmećemo u strpljenju.” Ovakav odnos treba biti u borbi protiv spoljašnjeg i unutarnjeg neprijatelja. Unutarnji neprijatelj su prohtjevi, protiv kojih ako se čovjek bude borio, smatra se borcem na Allahovom putu (mudžahidom). Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Mudžahid je onaj koji se, u ime Allaha, bori protiv protiv svojih prohtjeva.” (Tirmizi, Hakim i Ibn-Hiban).

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Znaj da je pobjeda sa strpljenjem, obuhvataju obje vrste džihada koje smo spomenuli. Ko se strpi u borbi, pobjediće svog neprijatelja, a ko se ne strpi, biće poražen i postaće zarobljenik i žrtva svoga neprijatelja.

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”… i znaj da postoji izlaz i iz najveće najveće teškoće, i da nakon muke slijedi olakšanje.” Kaže Uzvišeni: ”On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire blagodati svoje.” (Eš-Šura, 28.).

Takođe kaže: ”Allah, dželle šanuhu, je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune, iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih.” (Er-Rum, 48., 49.).

”I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla!” (Jusuf, 110.).

 

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”… i znaj da je olakšica nakon muke” uzete su iz riječi Allaha, dželle šanuhu: ”Allah će sigurno, poslije tegobe slast dati.” (Et-Talak, 7.) i riječi Allaha, dželle šanuhu: ”… ta, zaista s mukom je i slast, zaista s mukom je slast!” (El-Inširah, 5-6.) Prenosi Ibn-ebi Dunja od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, da je rekao: ”Kada bi teškoća ušla u rupu, ušlo bi s njom i olakšanje. Allah, dželle šanuhu, kaže: ‘Ta, zaista, s mukom je slast, zaista s mukom je i slast.’”

O robe Moj, kako si samo grješan i nepokoran! Koliko li samo zabranjenih vrata otvaraš, a od spasa uporno bježiš! Koliko sam ti samo blagodati dao, a ti si opet nezahvalan! Potčinio sam ti dunjaluk, a tebe je obuzela strast pa niti čuješ niti vidiš. Dao sam da ti u službi budu dunjalučka dobra, a ti opet griješiš i granice prelaziš misleći da ćeš na ovom svijetu vječno ostati.'' O veličini Svoje milosti Uzvišeni Allah veli: ''Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'' (Ez-Zumer, 53)




24.07.2018.

Pouka i sa kojim Djelima cemo mi Gospodara moliti da nas pomogne?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 Pouka i sa kojim Djelima cemo mi Gospodara moliti da nas pomogne?

 

Sutra da se Zemlja zatrese, Planina padne na tebe, zatvore Pecine, propadnes u Jamu, zatrpas se... sta ces reci Allahu i kako Ga Uzvišenog zvati, moliti, dozivati i sa kojim svojim iskrenim dobrim djelim u ime Njega Uzvišenog?

Uzmi pouku iz ovog Hadisa jer svaki dan padamo, tonemo a Allah voli kada Ga molimo!


Abdullah ibn Omer,Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we seleme kada je ispricao sljedece: "Zaputila su se trojica ljudi - od prijasnjih naroda - na dalek put te ih zatece noć pored jedne pecine, u koju udose da bi u njoj prenoćili. Medutim jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz u pecinu. Oni tada jedni drugima rekose: - Jedini nacin da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha dzs da ukloni ovu stijenu zbog nasih dobrih djela koja smo učinili."

Jedan od njih tada reče: - Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu niti svoje robove i sluge. Jednoga dana tražio sam bolju pasu svome stadu, pa im nisam dosao na vrijeme, te sam ih, nakon sto sam namuzao mlijeka i donio, nasao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prje njih nahranim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao - sa sudom u svojoj ruci - igledao kad ace se sami probuditi i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!"
Stijena se malo maknu, ali ne toliko dabi mogli izaći pored nje.

Drugi od njih reče:- Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh,-kaže se u jednoj drugoj predaji tako jako, kako to ljudi samo vole žene, pa sam je poželio imati, ali mi ona to ne dopusti. Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Onana to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio, onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zplaka i reče: "Boj se Allaha; i ne raskidaj prsten moje nevnosti bespravno!" Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i otav joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove nedaće u kojoj se nalazimo!"
Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.

Treći od njih reče: "Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu palaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio , tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatržio svoju plaću koja je kod mene ostala. Ja sam mu na to odgovorio: "Sve što ispred sebe vidiš od ovog balga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!" On mi tada reče: "Robe Božiji, ne izigravaje se sa mnom!" "Ne izigravam se sa tobom," rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi ako sam je to isključivo radi tebe učinio, spasi na sove naše nevolje u kojoj se nalazimo!"
Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni iziđoše iz pećine i odoše dalje.

(Sahih)
Rijadussalihin br/str. 12)


Moliti Allaha, dželle šanuhu, znači upućivati mu dovu, a dova je ibadet, kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu. Allah, dželle šanuhu, je naredio ljudima da mu upućuju dovu i traže od Njega, kada je rekao:  ”… i Allaha iz obilja Njegova molite.” (En-Nisa, 32.). Prenosi Ibn-Mesud, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

”Molite Allaha, dželle šanuhu, da vam da iz Svoje dobrote. Allah, doista, voli da Mu se molbe upućuju.” (Tirmizi i Taberi) Ebu-Hurejre prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah se srdi na čovjeka koji Ga ne moli.” (Tirmizi, Ahmed, El-Buhari u knjizi El-Edebu El-Mufred)

Neka nasa djela budu iskrena u ime Allaha, pa kada zaoadnemo u nevolje i iskusenja da mozemo Allaha Uzvisenog i sa njima moliti :" Gospodaru moj, za radi tebe to i to sam uradio, rekao, napravio, ucinio, odrekao se, poklonio.... pa mi se smiluj i pomozi, izlaz dadni iz mog iskusenja i musibeta!"

 



19.07.2018.

Sirite Selam medjusobno ako zelite Allahovo zadovoljstvo...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Sirite Selam medjusobno ako zelite Allahovo zadovoljstvo...

 

O vjernici, u tude kuce ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukucane ne poselamite.' (En-Nur, 27)

Nećete ući u džennet dok ne budete vjerovati, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli, a hoćete li da vas uputim na nešto ako budete to praktikovali volit će te se, širite selam.
Islam kao cjelokupni sistem života riješio je sva ljudska pitanja koja se tiče njega kao pojedinca a isto tako i kompletne ljudske zajednice. Kao i mnoge druge stvari tako je ljudima bilo i potrebno da imaju jedan pozdrav, islamom propisan, kako bi mogli otpočinjati svoja sastajanja ili u najmanju ruku da jedan  drugom izraze poštovanje kada se susretnu na ulici ili nekom drugom mjestu. Možda će neko i reći zašto pisati o selamu kada ga svi znamo ? Razlog je višestruk, jedan i najveći i što je većina muslimana zapostavila svoj pozdrav koji je bolji i vrijedniji od bilo kojeg drugog a oni koji ga praktikuju malo toga poznaju od vrijednosti selama i nagrade za njegovo nazivanje.

 

Značenje selama

Pozdravom ljudi jedni drugima žele izreći ukratko riječi sa što ljepšim značenjem i porukom. Uporedimo bilo koji pozdrav sa selamom pa ćemo uočiti da ni jedan nema tako sažeto  a ujedno ljepše značenje. Riječ «selam» u našem jeziku znači mir i spas. Pa tako nazivanjem selam mi onome kome nazivamo selam želimo da bude u mir i rahatluku. Želimo da bude rahat i spašen od ezijeta drugih. A zar nije rahatluk i smiraj jedno od dunjalučkih blagodati neprocijenjive vrijednosti ? Koliko bi ljudi na ovoj planeti bilo spremno platiti samo malo rahatluku. Selamom želimo drugima da imaju to veliko zadovoljstvo. Pa i islamski pozdrav je jasan dokaz a je islam vjera dobročinstva i da su muslimani dobročinitelji od samog pozdrava pa na dalje a ne «krvopije» kakvim se danas žele predstaviti.


Propis selama

O propisu nazivanja selama imam En-Nevei kaže: «Nazivanje selama je sunet a odgovoriti na njega je vadžib-obaveza, ako bi muslimani bili u skupini nazivanje selama bi bilo sunetu-kifaje pa ako jedan dio nazove svi učestvuju u nagradi. Ako je onaj kome se selam naziva sam njemu je obaveza da odgovori, a ako bi bila skupina muslimana onda je odgovor farzi-kifaje, pa ako jedan odgovori sa osatlih spada obaveza. A najbolje je da svi nazovu i svi odgovore.»


Selam je od prava muslimana kod svoga brata

Allahov Poslanik alejhis-selam je rekao: «Pet je stvari koje musliman treba da ispuni prema muslimanu, odazvati na selam, nazdraviti onome ko kihne, odazvati se na poziv, obići bolesnog i ispratiti dženazu.» (Muslim)



Selamo širimo bratsku ljubav

Islam mnogo potencira na zajedništvu i jedinstvu muslimana i zato preporučuje sve ono što vodi ka tome na ispravan način. Jedna od stvari za koje je Poslanik rekao da su od razloga ljubavi muslimana prema muslimanu je i širenje selama. Posalnik alejhis-selam je rekao: «: Nećete ući u džennet dok ne budete vjerovati, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli, a hoćete li da vas uputim na nešto ako budete to praktikovali volit će te se, širite selam.»
(Muslim)


Kako se naziva selam

Najpotpunije je da se kaže ES-SELAM ALEJKUM WE RAHMETULLAHI WE BEREKATUHU. Sunetom nije potvrðeno nešto više od ovoga da se dodaje. A dovoljno je i da se kaže samo ES-SELAMU ALEJKUM ili SELAMUN ALEJKUM.


Kako se odgovara na selam

Najbolje je da se odgovori sa WE ALEJKUMUS-SELAM WE RAHMETULLAJI WE BEREKATUHU i sunnetom nije potvrðeno više odo toga. A dovoljno je i reći WE ALEJKUMUS-SELAM.


Nagrada za nazivanje selama

Allahov Poslanik alejhis-selam je u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud i Tirmizi pojasnio nagradu nazivanja selama. Jedne prilike ashabi su sjedili sa Poslanikom alejhis-selam pa je ušao čovjek kazavši es-selamu alejkum, pa su odgovorili a Poslanik alejhis-selam je rekao deset. Potom je ušao čovjek rekavši es-selamu alejkum we rahmetullahi, pa su odgovorili a Poslanik alejhis-selam je rekao dvadeset. Zatim je ušao i treći čovjek i rekao: es-selamu we rahmetullahi we berekaruhu, pa su odgovorili a Poslanik alejhis-selam je rekao: trideset. Riječi, deset, dvadeset i trideset znače broj sevapa. Pa tako za jedan selam možemo zaraditi trideset sevapa-dobrih djela. Pa zar se isplati propuštati toliku nagradu i mijenjati selam nekim beznačajnim i bezvrijednim tuðim pozdravima.


Nazivanje selama je od prava puta

Ebu Seid el-Hudrij prenosi da je Poslanik alejhis-selam rekao: «Klonite se sjedenja po putevima». Pa su ashabi rekli: Allahov Poslaniče, mi nemamo drugog mjesta na kome bi mogli razgovarati. Na to im on reče: «Pa ako morate sijeliti tu onda dajte putu njegovo pravo.» Rekoše: pa šta je pravo puta ? On reče: « Obaranje pogleda, ne činiti ezijet, odgovoriti na selam nareðivati dobro a odvraćati od zla.» (Muttefekun alejhi)


Selam je od najbolje vrste islama

Allahov Poslanik alejhis-selam je upitan koja je vrsta islama najbolja pa je rekao: «Da nekoga nahraniš i da nazivaš selam onome koga znaš i onome koga ne znaš.» (Muttefekun alejh)


Selam je pozdrav stanovnika dženneta

Opisujući stanje stanovnika dženneta Uzvišeni Allah nas obavještava da će njihov pozdrav biti selam, «I njihov pozdrav u džennetu će biti selam.»


Kako je selef shvatao vrijednost selama

Preneseno je da je Abdullah ibn Omer praktikovao da izadje na ulicu i ode na pijacu samo s jednim razlogom, govoreći:» izlazim radi selama, pa selam nazivam onome koga sretnem.» Pa ako su oni praktikovali da samo radi nazivanja selama izaðu na ulicu i pijacu pa šta nas onda sprečava da usput, kada idemop svojim poslovima, nazivamo selam i time zaraðujemo dobra djela. Zašto su nam se «osladili» tuði adeti i pozdravi kada mi imamo kod sebe mnogo bolje ?


Adabi selama

Islam je tačno precizirao neke lijepe stvari koje bi se trebalo praktikovati prilikom nazivanja selama, a to je:

- lijepo je da onaj koji jaše ili vozi da nazove selam pješaku, manja skupina većoj, onaj koji hoda onome koji sjedi, mlaði starijem.

- Nazvati selam prilikom ulaska u kuću, a ako nema nikoga reći: es-selamu alejna we ala ibadillahis-salihin

- Selam treba nazvati prilikom dolaska i odlaska, rekao je Poslanik alejhis-selam: «Kada neko od vas dodje na sijelo neka nazove selam, pa kada htjedne da ga napusti neka opet nazove selam, i prvi selam nije ništa preči od drugog.» (Ebu Davud)


- Lijepo se i rukovati, rekao je Poslanik: «Ako se susretnu dva muslimana pa se poselame i rukuju bit će im oprošteno prije nego se razidju.» (Ebu Davud, Tirmizi )

- Nazivati selam i djeci jer je i to bila praksa Allahova Poslanika alejhis-selam.

- Selam nazivati ne previše slabiti niti previše jakim glasom da nebi ometali druge naročito kada ulazimo u džamiju.


Zavist drugih muslimanima zbog selama

Aiša radijellahu anha prenosi od Poslanika alejhis-selam prenosi da je rekao: «Židovi vam ne zavide ni na čemu kao što vam zavide na selamu i glasnom izgovaranju amin.» (ibn Madže)  Ovaj hadis je dokaz da drugi zavide nama na našim adetima s kojima je došao islam i zbog toga nas žele odvojiti oo njih i naučiti nas svojim kako bi što više sličili na njih.


Bolji je onaj ko prvi nazove selam

Allahov Poslanik alejhis-selam je rekao: «Bolji je onaj koji prvi nazove selam.» (Ebu Davud)
Poslanik alejhis-selam nas uči da se treba natjecati u tome ko će prvi početi selamom. Mnogo je onih koji misle da je otpočinjanje selamom ponižavanje samog sebe pred drugim i uvažavanje istog. Medjutim, kako vidimo, u islamu je bolji i vrijedniji onaj koji prvi nazove selam i da je baš u tome veličina osobe i ponos.


U selamu je bereket

Allahov Poslanik alejhis-selam je rekao: « Kada udješ u kuću nazovi selam, u tome je bereket za tebe i tvoje ukućane.» (Tirmizi)


Mi nemamo potrebe za «uvoznim» stvarima

Svjedoci smo da su danas najviše muslimani podliježni da uzmaju od drugih i da od njih učeče «kako da žive». Ponekad čovjek ima osjećaj da smo mi narod koji nema ništa od svoje zaostavštine, odnosno naših predaka. Tako se i drugi prema nama ophode pa nas uče svemu i svačemu kao da smo mi odskora na ovoj planeti. Naravno, mi im uveliko u tome pomažemo ostavljajuće sve što je naše i na čemu smo odhranjeni. A ako pogledamo našu divnu vjeru islam vidimo da mi ama baš nemamo potrebe da od njih učimo život i kulturu kada je to islam već davno na najljepši način pojasni i podučio svoje sljedbenike. Pa zbog čega to sve ostavljamo, i zašto se svega stidimo ? Zar su naši pradjedovi punih četrnaest vijekov, od kada je počela objava Kur'ana, pogrešno živjeli, radili i običaje svoje praktikovali ? A s druge strane zar su drugi baš toliko uznapredovali da je sve njihovo dobro i kulturno i civilizovano ? Allah selamet, kako bi rekli naši stari, pred kijamet svakakav alamet. Mi slobodno možemo reći i izia svojih riječi ponosno stati, mi nemamo potrebe za uvoznim stvarima, adetima i sličnom a tako i za uvoznim pozdravom.

 

 

19.07.2018.

Tvoj najbolji prijatelj je tvoja Majka

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Tvoj najbolji prijatelj je tvoja Majka


Osoba koja je od insana najvrednija moga postovanja, ljubavi, to je moja majka. Osoba koja me voli nesebicno, svim srcem, to je moja majka koja uvjek misli na mene, koja zna zaplakati i tugovati zamnom, njene dove me uvjek prate, a njeno dobrocinstvo prema meni je nesebicno i beskrajno, moja najbolja majka, moja najbol...ja odgajateljica, naucila me skromnocsu, poducila me Islamu, naucila me da budem ponosna i stabilna licnost, koja voli i postuje druge, ona je bila moj primjer lijepog ophodjenja prema drugima, govorila mi je da zlo drugih ljudi uzvratim dobrim, i da Allahu prepustim te lose, neodgojene ljude, a ja da budem smirena i sretna jer imam Allah za zastitnika koji me pazi voli i stiti, i moju majku koja upucuje dove i ostavlja me Allahu ne emanet!Elhamdulillahi Rabbil alemin. Gospodaru moj oprosti grijehe mojoj majki i babi, ucini ih ponosnim i sretnim i na dunjaluku i na ahiretu, a meni podari da budem joj poslusna i dobra, i smiraj njenoj dusi kao i do sada. Amiiin.



To je majka koja je najsretnija trpila mukotrpno te u utrobi svojoj a zedravlje joj trpilo!

To je majka kojoj je vijest o tome da te nosi u svom stomaku najljepša vijest na dunjaluku, raduje se i osjeća najsretnijom osobom na svijetu. Nosi te u svom stomaku devet mjeseci, radujući se pri svakom tvom pokretu koji osjeti u svojoj utrobi i bez obzira što joj ti tvoji pokreti ponekad znaju zadati bol. Nježno miluje mjesto gdje je udariš želeći da te dotakne i mašta o tom sićušnom stvorenju koje će jednog dana moći da uzme u zagrljaj. Kako mjeseci prolaze ti rasteš i sretna je zbog toga iako joj teret postaje sve teži, sa teškoćom ustaje i kreće se, noći provodi u nespavanju, a i kada zaspi probudi je nagli udarac, a ona se nasmiješi jer zna da je to njena beba koju s nestrpljenjem očekuje. Kada dođe vrijeme poroda, u bolovima i mukama te rađa, smrti u oči ona tad gleda, ali sabura, brinući se da ti se nešto ne dogodi, a kada začuje tvoj plač, pogleda te i privije na svoje grudi. Osjećajući tvoj miris i tvoje udisaje, zaboravi na svaku bol i tegobu.

Ona je majka, u njenim prsima je hrana za tebe, njene ruke su tvoja nosiljka, a njeno krilo tvoja postelja. Hrani te i bdije nad tobom noćima. Dok drugi spavaju ona je budna da bi tvoj plač umirila i ušuškala te. Kada počneš da hodaš nesigurnim koracima, ona je tu uvijek iza tebe, brinući se da se ne povrijediš. Kada te pogleda, za nju je to najljepši prizor, a tvoj glas joj je draži od poja slavuja. Osjećaš sigurnost kada si u njenom zagrljaju, a njen topli pogled ti ulijeva smiraj.

Sve to je ona, majka, i još više, pa zar da joj budeš neposlušna.

Kaže Uzvišeni Allah: "I Allaha obožavajte i nikoga njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite!" (En-Nisa, 36);

Nježno srce, blagost, toplina pogleda i sigurnost zagrljaja, duša veća od hiljadu drugih duša i ispunjena neizmjernom milosti od koje je samo Allahova milost veća, srce koje voli i kada nije voljeno, koje ti na zlo ne uzvraća zlom, već ti oprašta i uzvraća dobrim i dovom, veseli se kad se ti veseliš, a tuguje kad ti tuguješ... koliko je puta tugovalo kako bi ti bila sretna, koliko je puta plakalo da bi se ti smijala. Podnosi teškoće da bi tebi bilo dobro, žrtvuje se za tebe, a ne traži ništa zauzvrat. Da li znaš čije je to srce? Da li znaš, draga sestro, ko te voli više nego sav svoj imetak, više nego cijeli dunjaluk i njegova bogatstva, pa čak više i od samog sebe?

 

“Gospodar Vam vas naredjuje da samo Njega obozavate, a da roditeljima dobro cinite. Ako jedno ili oboje kod tebe starost dozive, ne reci im ni uf, ne budi grub prema njima, i plemenitom rijecju im zbori.” [El-Isra' 17:23]

“Iskazi zahvalnost svoju Meni i roditeljima svojim, a meni ce se sve vratiti.” (31:14)A nema ničega boljeg za čovjeka od toga da su njegovi roditelji zadovoljni sa njim i da mu čine dovu, jer ta dova je primljena i neće biti odbijena. Prenosi se da je Musa a.s. pitao svog Gospodara: „Gospodaru, pokaži mi ko će biti moj drug u Džennetu?“ Pa mu Uzvišeni Allah objavi: „O Musa, onaj čovjek koji prvi prođe ovim putem pored tebe on će biti tvoj drug u Džennetu.“ I prođe pored njega jedan čovjek, a Musa a.s. krenu za njim želeći da dozna šta ovaj čovjek čini da bi dostigo tu deredžu da bude u društvu poslanika a.s. u Džennetu? Ččovjek stiže do jedne kuće, uđe u nju i sjede ispred jedne starice, pa uze meso koje je donio sa sobom i ispeče i zalogaj po zalogaj nahrani onu staricu, a zatim je napoji i izađe iz kuće, pa ga upita Musa a.s.: „Tako ti Allaha, ko je ona?“ A čovjek, ne znajući ko ga pita, reče: „Ona je moja majka.“ Pa mu reče Musa a.s.: „A zar ona ne moli Allaha za tebe?“ Odgovori mu ovaj čovjek: „Ona moli Allaha za mene samo jednom dovom i nikad je ne mijenja.“ Reče mu Musa a.s.: „Šta kaže ona u toj dovi?“ Odgovori mu: „Ona stalno moli u toj dovi za mene riječima: - Allahu moj, učini mog sina drugom Musa'a ibni Imrana u Džennetu.“ Pa mu reče Musa a.s.: „Raduj se! Allah je primio njenu dovu, a ja sam Musa ibn Imran!“


I ovo je zbog bereketa dove majke, zato što se dova roditelja prima.


Veliko je poniženje i opasnost za čovjeka ako ne stekne Allahov oprost i milost zbog dobročinstva prema roditeljima, kao što i upozorava Poslanik a.s.: „Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Ponižen je, ponižen je, ponižen je ko doživi da mu roditelji ostare, jedno ili oboje, a ne uđe u Džennet!“ (Prenosi ga Muslim).


I na kraju, da li možemo činiti dobročinstvo prema roditeljima poslije njihove smrti i da li i tada imamo dužnosti prema njima?


Od Ebu Seida Malika ibn Rebia Es-Sa'dija r.a. se prenosi da je rekao: „Dok smo sjedili kod Poslanika a.s. dođe čovjek iz plemena Benu Seleme i reče: „ O Allahov Poslaniče, da li je ostalo nešto od dobročinstva prema roditeljima što mogu činiti poslije njihove smrti?“ Reče Poslanik a.s.: „Da! Da im činiš dovu i da moliš Allaha da im oprosti grijehe, da izvršiš njihove ugovore i emanete koji su ostali iza njih, da uspostaviš rodbinsku vezu koja se ne uspostavlja osim preko njih i da poštuješ njihove prijatelje.“ (Prenosi ga Imam Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže i Hakim)Ibnu Abbas r.a. prenosi da je jedna žena iz plemena Džuhejn došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i kazala: “Moja majka se zavjetovala da ce obaviti hadždž ali ju je smrt preduhitrila. Hocu li ja za nju obaviti hadždž? Da, otidi za nju na hadždž, jer šta misliš da je iza tvoje majke ostao kakav dug, da li bi ga za nju ti odužila? Oduži je, jer je u izvršenju dugova, Allah najpreci.”

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

savjet o dobročinstvu prema roditeljima


1.Obraćaj se roditeljima na najprimjereniji način, i ne reci im ni "UH", ne podvikuj na njih, i govori sa njima najplemenitijim govorom.

2. Budi uvijek poslušan roditeljima, izuzev kada naređuju djelo koje je grijeh prema Allahu, jer nema pokornosti stvorenju kada se griješi prema Stvoritelju.

3. Blago i nježno se obraćaj roditeljima, i nemoj im se mrštiti u lice, i nemoj ih gledati pogledom srdžbe.

4. Čuvaj obraz, ponos i imetak svojih roditelja, i ne uzimaj ništa bez njihove dozvole.

5. Radi poslove koji će im olakšati življenje, poput poslova usluživanja i kupovine, i budi ustrajan u traženju nauke.

6. Dogovaraj se s njima oko poslova, i izvini im se ako moraš postupiti suprotno njihovom mišljenju.

7. Na poziv njihov odazivaj se žurno, nasmijana lica i reci izvolite majko i babo, a ne mama i tata, jer tako govore nemuslimani.

8. Poštuj njihove bližnje prijatelje i nakon njihove smrti.

9. Sa njima se ne prepirite i pokušavajte im objasniti šta je ispravno.

10. Ne inadi se njima i ne diži glas na njih, a kad oni govore slušaj ih.

11. Ustani roditeljima kad uđu u kuću i poljubi ih u čelo.

12. Pomozi svojoj majci i u kućnim poslovima, a i ne zaostaj u pomaganju ocu izvan kuće.

13. Ne putuj bez odobrenja svojih roditelja, makar to bilo radi važnog posla, ako budeš primoran, izvini im se i redovno piši.

14. Ne ulazi kod njih bez dozvole, a naročito kad spavaju ili se odmaraju.

15. Ne jedi prije njih, i počasti ih hranom i pićem.

16. Ne laži im i ne grdi ih ako učine posao koji te iznenađuje.

17. Ne daji prednost ženi ili djeci nad roditeljima, i traži njihovo zadovoljstvo prije svega, jer je Allahovo zadovoljstvo uz njihovo zadovoljstvo i srdžba uz njihovu srdžbu.

18. Ne sjedi iznad njih i ne pružaj noge oholo ako su oni prisutni.

19. Ne odbacuj svoju pripadnost ocu, makar bio nosioc visokih funkcija ili titula. I ne uznemiravaj roditelje, pa makar jednom rječju.

20. Ne škrtari iz imetka da daš roditeljima, to bi bila sramota, i tebi bi tako tvoji činili, jer kako uzajmiš, tako će ti se vratiti.

21. Često posjećuj roditelje i daruj im poklone, zahvaljuj im na odgoju i hizmetu koji su oko tebe činili, a na to upozori i svoju djecu, kako ne bi postali nemarni prema njima.

22. Najzaslužnija za tvoju plemenitost je tvoja majka, pa otac, i neka znaš da je džennet pod stopalama majčinim.

23. Izbjegavaj neposlušnost prema njima i nemoj da budu na tebe srditi, jer tada očekuj nesreću dunjaluka i ahireta, a i tvoja djeca će činiti tebi što si ti činio njima.

24. Ako nešto budeš tražio od njih, čini to blago i zahvaljuj se ako ti daju, i izvini se ako odbiju, i nemoj im dosađivati tražeći.

25. Čim mogneš sam privređivati, privređuj i potpomaži roditelje.

26. Roditelji imaju kod tebe prava, žena kod tebe ima prava i svakom daj njegovo pravo, te nastoj da ih usaglasiš, ako ne možeš onda daji hedije (poklone) objema stranama potajno.

27. Ako se tvoji roditelji spore sa tvojim suprugom, a ona je u pravu, objasni joj da si obavezan zadovoljiti roditelje.

28. Ako nisi suglasan sa roditeljima oko ženidbe ili oko razvoda, postupi po propisu islama, to je svima dobro.

29. Njihova dova se prima, traže li njom dobro ili zlo, pa se pričuvaj da ne čine dovu protiv tebe.

30. S ljudima postupaj moralno, jer ko vrijeđa ljude, vređaju i oni njega. Kaže Muhammed sallallahu alejhi ve sellem: "Od velikih grijeha je da Čovjek psuje svoje roditelje. Psuje oca nekom čovjeku, pa ovaj psuje njegova, ili majku, pa ovaj psuje njemu." (Mutefekun alejhi)

31. Posjeti svoje roditelje žive ili mrtve, i daj za njih sadaku i često čini dovu za njih riječima:

"Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!"
(Ibrahim :Ibrahim: Ibrahim (Abraham), 41)

"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' - i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima poštovanja punim.
(Al-Isra :Noćno putovanje: The Israelites, 23)

"Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni će te se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.
(Al-Ankabut :Pauk: The Spider, 8)

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim.
Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.
(Luqman :Lukman: Luqman, 14)

"A čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka ga njegova tegobno nosi i tegobno ga rađa! A njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci. Pa kad zrelost svoju dostigne i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: 'Gospodaru moj, uputi me da Ti zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovao meni i mojim roditeljima, i da dobro radim s kojim si zadovoljan Ti, i potomstvo moje Ti učini dobrim! Ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam musliman, predan Tebi.'"
(Al-Ahqaf :Ahkaf: The Sandhills, 15)

Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a zulumćarima samo propast povećaj!'"
(Nuh :Nuh: Nuh (Noah), 28)


Na kraju možemo zakljuciti da naš status u vjeri uveliko odreduje naš odnos prema roditeljima. Uzvišeni kaže: «Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim, ako budete poslušni, pa, Allah ce doista oprostiti onima koji se kaju. Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u imanu pretekla i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si zaista dobar i milostiv. Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima onoga dana kada se bude polagao racun. Amin !!!



Pogledaj te obavezno:
Prof.Hajrudi Ahmetovic da ga Allah nagradi na oba svijeta-amin


http://www.youtube.com/watch?v=4x2yrf0aFG0&feature=player_embedded


http://www.youtube.com/watch?v=vknXBTUVCqw&feature=related


http://www.youtube.com/watch?v=YmpfG1zdSqE&feature=related


http://www.youtube.com/watch?v=Frwv6xW7dhg&feature=related




04.07.2018.

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli samo Gospodara

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli samo Gospodara


“Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)
“Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Kur’an je Božija,Allahova dž.š., Objava, Riječ i Uputa. On je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Objavljivan je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadest i tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je i sačuvan putem mutevatir predaje koja s naučne strane ne ostavlja ni najmanje sumnje u autentičnost onoga što se prenosi. Tako je svaka kur’anska riječ sačuvana baš onako kako je objavljena i muslimani imaju u potpunosti sačuvan izvornik svoje svete knjige.

Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upućen čovjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću... To je govor koji izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
T

o je Knjiga koju je Allah opisao na sljedeći način: 'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.' (El-Maide, 15-16)

'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.

Allah, dž. š., objavio je Kur'an da bude “objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.' (En-Nahl, 89)

Sa objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji vjerovanja (akaida) i osnove islamskog vjerozakona (šerijata), kao i opća načela islama, tj. njegovi osnovni principi u vjerskom, ideološkom, zakonodavom i moralnom pogledu.

Kur’an - knjiga dova

Evidentno je da Kur’an, pored svega navedenog, u sebi sadrži mnoštvo dova. Riječ dova (ar. du’ã) na bosanskome jeziku ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.

Ako bi se kazalo da je Kur’an, između ostalog, knjiga dova – takva konstatacija bila bi tačna. Evo nekoliko primjera:

Prva kur’anska sura (El-Fatiha ili Fatiha) ustvari je jedna predivna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari uputu na Pravi put. “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 1-7)


Najduža kur’anska sura (El-Bekare) završava se takođe divnom molbom (dovom) Svevišnjem: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 286)


Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Ali ’Imran, 8-9)

Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa “ulu-l-elbãb” (razumom obdareni); oni se mnogo sjećaju Allaha i oni razmišljaju: Oni, također, mole: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.” (Ali ’Imrãn, 193-194)

U kur’anske dove spadaju i molbe koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Primjer za to su sljedeće dove:
Dova Adema, ’alejhi-s-selam, i njegove supruge koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)


Dova Ibrahima, ’alejhi-s-selam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)

Dova Zekerijjã’a, ’alejhi-s-selam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlãda: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)

Dova Junusa, ’alejhi-s-selam: (Lã ilãhe illã ente subhãneke inni kuntu mine-z-zãlimin) “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)

Dova ibãdu-r-Rahmãn-a (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkãn, 65, 74)


Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: “Reci: - Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!” A u suri En-Nãs (Ljudi) traži se Allahova zaštita: “Reci: - Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”

Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ

Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima: “Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)

“Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’rãf, 55)


“Reci: - Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isrã’, 110)

“Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!” (Gãfir, 14)

U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’ã – jed’u (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…

Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove (svjesne) ovisnosti o Njemu i Njegovoj Volji. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)

Svejedno da li ćemo riječ du’ã koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili ćemo to protumačiti u smislu ibãdeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.

Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje moljenju kao jednom od glavnih oblika obraćanja čovjeka svome Stvoritelju. Riječ salãt (namaz, molitva) u etimološkom pogledu ima značenje dove – tvrde brojni autoriteti arapske jezikoslovne znanosti. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki ustvari predstavljaju dovu koju vjerni upućuju svome Stvoritelju.

Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih molitvi (namaza) ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.

Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova.


U moljenju (činjenju dova) na koje upućuje Kur’an nema posrednika između čovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba). To je jedan od temeljnih islamskih principa.
U Kur’anu se nalazi ovaj ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Evidentno je da Kur’an nalaže Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellemda na pitanja koja mu se postavljaju uvjek kaže: “Kul!” – “Reci!”, kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik samo objekt primanja Objave. Međutim, na ovom mjestu je situacija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan odgovor na njihov poziv (dovu).

Nije rečeno: “Reci im: - Ja sam blizu”, nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim robovima čim su Ga zamolili kazavši: “Ja sam blizu, odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli.” Time se htjelo naglasiti to da je dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospodara. U toj vezi nema posrednika.

Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva, osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja molbe usmjerava Allah svoje robove da udovolje Njegovom pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put, uputu i dobro.


Dova i kategorije ljudi

Kur’an časni u vezi s dovom kategoriše ljude. Tako u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: - Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu! Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: - Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekare, 200-202)


Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupacija prve grupe orjentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina njihova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah ponekad i podari njihov udio na ovom svijetu – ako to on odredi – ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udjela!

Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su u kontaktu sa Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tom ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Oni od Allaha traže dobro i na ovom i na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju Allahu. Allah bira njima ono što je za njih dobro, a oni su tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio.

Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom djelu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika,sallallahu alejhi ve sellem navodi predaju koju bilježe Buharija i Muslim od Enesa b. Malika, mladića koji je dugo vremena proveo u Poslanikovoj kući s obzirom da ga je njegova majka stavila na raspolaganje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem kada je prispio u Medinu. U toj predaji Enes, r.a., priča: - Dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem najviše učio je: (Allahumme ãtina fi-d-dun’jã haseneten ve fi-l-ãhireti haseneten vekinã azãbe-n-nãr!) - “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Uvjeti za primanje dove

Za primanje dove postoje uvjeti i pravila ponašanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha, dž. š., i iskreno obraćanje Njemu.

Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate. Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizilazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.

Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona.


Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta.

A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa: Muslim i Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: 'Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” - A negova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?! Poznati ashab, S’ad b. Ebi Vekkas, r.a., jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dž.š. Poslanik mu je odgovorio: “Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene!”


Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri. Odvdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s Ibrahimom b. Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?

Vaš dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena:


1) Tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu;

2) Govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet;

3) Smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate;

4) Vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate;

5) Ubjeđeni ste da je Džhennem istina a opet od njeg ne bježite;

6) Kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim manama, a zaboravljate svoje!” , on im je odgovorio.

Druga stvar koju treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem u tom pogledu kaže: “Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!”

Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je poželjno u njima doviti. O ovome je govorio poznati autoritet, imam Ebu Hãmid el-Gazãli, u svom kapitalnom djelu Ihjã’u ’ulumi-d-din. On kaže: “Dova ima deset ãdãba (stvari koje je lijepo činiti):


1) Da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru itd.;

2) Da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se uči ikãmet (priprema za namaz) kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također, stanje srčane omekšanosti;

3) Okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dlanovima prema nebu).

4) Spustiti glas da bude između poluglasnog govora i šaputanja;

5) Nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene od Poslanika saws

6) Dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah, dž.š., kaže: “Molite Gospodaru svog skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)!” (El-A’raf, 55) 

Također, Svevišnji je rekao opisujući neke Svoje odabranike čije su dove primljene: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.” (El-Enbija, 90)


7) Prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da će dova biti uslišana.

8) Biti krajnje uporan u činjenju dove.

9) Započeti dovu zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.To isto učiniti i na kraju dove.

10) Pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti halala od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje dove.”


O tome koliko čovjek treba biti ustrajan u činjenu dove svjedoče sljedeći hadisi Allahovog poslanika:


Buharija i Muslim prenose da je Allahov poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Prima se dova svakom od vas ukoliko ne žuri i ne dodaje: - Obraćao sam se molbom i nije mi primljena!”

Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čovjekova dova biva primljena osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili kada se traži da se molba udovolji odmah. Neko upita: - Božiji poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovoljeno? Vjerovjesnik, ’alejhi-s-selam, odgovori: - To je da dotični kaže: - Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba primljena, - udaljio se tada i prestao da moli.”


Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato na koji način će biti primljena njegova dova. To najbolje odslikava hadis u kojem Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:
“Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije grijeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu Allah, dž. š., neće zbog te dove dati jednu od tri stvari:

1) Primiće mu njegovu dovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio;

2) Ili će mu odgoditi ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu;

3) Ili će zbog te dove od njega otkloniti neku nesreću i belaj.


Onome kome se dova ne odbija :

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)

3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)


4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)

5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)

6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)

9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

 

” Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem koji je često učio ove dove: “Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom.” “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Allahumme Amin


04.07.2018.

Tevekkul- potpuno oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Tevekkul- potpuno oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala


Rijec tevekkul, i glagol od kojih je izvedena ta rijec, prevodi kao: pouzdati se u ili osloniti se na. Ipak, mnogo je teže definisati tevekkul i odrediti njegovu suštinu. Imam Ahmed ga definiše kao djelo srca. Pojedini ga definiraju kao zadovoljstvo sa odredbom «rida», a do toga se dolazi sljedecim putem:

- Spoznaja Gospodara i Njegovih svojstava, što bolje naucimo i spoznamo o svome Gospodaru to ce naš tevekkul biti ispravniji i jaci.

- Biti svjestan povoda – a to na takav nacin da bez našeg djelovanja ne možemo ocekivati rezultat. Da bismo obavili hadždž moramo otputovati u Mekku, a da bismo se spasili na Buducem svijetu uslov je Islam.

- Cvrstina srca na jednoci tevekkula – podrazumijeva da se covjek oslanja samo na Allaha, a moramo biti svjesni da sve u što se covjek pouzda zauzme dio njegovog srca, a to ugrozi jedan dio ispravnog tevekkula.

- Oslanjanje srca iskljucivo na Allaha dž.š., povezivanje i smirenost sa Njim – cuva covjeka od straha, poput onog koji je izašao na megdan neprijatelju koji je puno jaci od njega, pa ovaj ugleda dobru zaštitu koju mu ponudi njegov Gospodar i on se tu skloni. Stanje covjeka i tevekkula se poredi i sa malom bebom koja se jedino uzda u majcino mlijeko i ne zna nizašto drugo, samo se u njega uzda. Zato pojedini kažu da je tevekkul kao beba koja se ne zna osloniti ninašto drugo do na majcino mlijeko. Takoder i tevekkul, on se vezuje samo za Gospodara Uzvišenog.

- Lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu – s tim u vezi je i definiranje tevekkula pojedinih ljudi koji kažu da je to lijepo mišljenje o tvome Gospodaru.

- Potpuno pokoravanje srca Njemu Allahu svt

- Prepuštanje i povjeravanje – a ovo je duša tevekkula, njegovo srce i suština. Ovo podrazumijeva da sva svoja djela prepuštamo Uzvišenom Allahu, dobrovoljna i obavezna, bez imalo prezira i sumnje. Onaj koji prepušta svoja djela Allahu cini to sa željom da mu Allah podari u njegovom životu i nastojanju samo ono što je hajr – dobro, pa cak i u onome što je suprotno njegovom mišljenju.

- Kada covjek prede sve ove stupnjeve dolazi do necega što se smatra plodom svega ovoga, odnosno plodom tevekkula u Uzvišenog Allaha, našeg Stvoritelja i Gospodara, a to je zadovoljstvo. Oni koji objašnjavaju tevekkul objašnjavaju ga sa ovom rijeci – zadovoljstvo. Stoga se kaže da je ono što je predodredredeno zavijeno sa dvije stvari: tevekkul prije toga i zadovoljstvo poslije toga.

 

Ebu Bekr el-Džezairi u Putu pravog muslimana definira tevekkul da covjek «... plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Dakle, kod muslimana pouzdanje u Allaha, uz potpunu smirenost srca i duše, podrazumijeva istovremeno rad i nadu, sa dubokim uvjerenjem da ce biti ono što Allah hoce, a nece ono što Allah nece, te da Allah nece dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela cinio.»

 

Komentarišuci 160. ajet sure Alu Imran, «I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.»Sejjid Kutb kaže: «Tako se shvatanje i poimanje muslimana procišcava i oslobada traženja bilo cega od nekog drugog mimo Allaha dž.š., Njegovo srce se direktno veže za djelotvornu snagu u univerzumu i odbacuje sva prividenja, iluzije i lažne uzroke pomoci, zaštite i utocišta. Uzda se samo u Allaha dž.š u stvaranju rezultata, ostvarenju sudbine, mudrom odredivanju stvari i smireno prihvata Allahovo odredenje kakvo god ono bilo.»
Dakle, tevekkul prestavlje jedinstvo djelovanja, izgovaranja i osjecaja srca te je neophodno da se o njemu vodi racuna. Musliman, koji vjeruje da je Allah dovoljan kao zaštitnik, i oslanjat ce se samo na Njega.

 

Odnost izmedju tevekkula i djelovanja

Za potpuno razumijevanje tevekkula neophodno je pojasniti odnos izmedu ovog velikog i važnog svojstva sa djelovanjem covjeka. Zašto je važno baš to pojasniti? Svijest da je Allah dovoljan kao zaštitnik i pomagac nije dovoljna za normalno dešavanje i odvijanje stvari. Covjekov trud je faktor koji ne smije izostati. Zato se oni koji su shvatili velicinu tevekkula ne smiju zavarati time da je samo oslanjanje dovoljno. «Zato je i receno da je nepoduzimanje u granicama mogucnosti povreda vjerozakona, a vjerovanje samo u uzroke (bez oslanjanja na Allaha) povreda tevhida.» Definirajuci tevekkul, vec smo rekli do se pod njim podrazumijeva da plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Bilo ko da je govorio o tevekkulu, govorio je o radu i nadi, tako da tvrdnje onih koji se nepravilno oslanjaju na Allaha, pravdajuci svoj nerad time, nemaju mjesta, te im ne preostaje ništa drugo nego da se pokaju i prihvate svoje djelovanje kao cinilac koji uz tevekkul daje rezultate. Jer, oslanjanje na planiranje i pripremu potrebnih sredstava je vid širka i nevjerstva, a neplaniranje i nepripremanje svojevrsni grijeh kojeg se mora odreci i moliti Allaha za oprost.

Tevekkul se u suštini ogleda u iskrenosti srca prikom oslanjanja na Allaha Uzvišenog u sticanju korisnog i dobrog i odricanju od svega nekorisnog i štetnog, kao dunjalučkih tako i ahiretskih stvari. Prepuštanje svih stvari Allahu i ostvarivanje istinskog ubjeđenja, vjerujući da ne daje, ne sprečava, ne šteti, niti koristi iko osim Njega.

 

Rob mora da ima željeni cilj i sredstvo stizanja do tog cilja. A najplemenitiji od svih ciljeva, cilj od kojega nema većeg, jeste obožavanje svoga Gospodara, upoznavanje Njega, i oslanjanje na Njega, a najmoćnije sredstvo, mimo kojega nema drugog sredstva, jeste tevekkul (oslanjanje) na Allaha, traženje pomoći samo od Njega i prepuštanje Njemu: "Gospodaru naš u Tebe se uzdamo, i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti."( 60:4)

Oslanjanje na Allaha je svojstvo pravovjernih i to je plod vjerovanja. Uzvišeni kaže: "...i na Allaha neka se oslanjaju pravovjerni."(14:11 )

"...I na Allaha se oslonite ako ste pravovjerni." (5:3)

i kaže: "A ko se osloni na Allaha On mu je dovoljan." (65:3)

Mjesto tevekkula je u srcu i vanjska djela ne niječu tevekkul nakon što rob čvrsto povjeruje da se sve događa sa Božijom moći i određenjem i da je Allah, dželle šanuhu, Stvaralac svega. Prenosi Enes bin Malik: "Došao je jedan čovjek na devi, pa reče: »O Allahov Poslaniče, puštam svoju devu i slanjam se, uzdam se u Allaha!« Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: »Sveži je, pa se onda osloni.«" (Tirmizi)

Onaj koji nastoji hoditi Allahovim putem, mora da posjeduje ovu osobinu, a pogotovo kada je u pitanju sticanje opskrbe, što je obuzelo ljudska srca, a nekima i smorilo tjelo, nanjelo brige, noćne besanice i dnevne patnje.
Neki su pristali da zbog toga budu poniženi, pognu svoje glave, pogaze svoju čast zbog komada hljeba, misleći da je opskrba kod čovjeka koji mu je može pružiti ili uskratiti, tako da njegov život i život njegove djece ovisi o tom čovjeku. Neki su možda otišli i dalje od toga pa su sebi dozvolili da jedu nedozvoljeno, uzimaju mito,uzimaju kamatu, stiču imetak na nedozvoljen način bojeći se za opskrbu. 


Primjeri tevekkula-oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Kao najsvjetliji primjer svakom muslimanu navest cemo Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koji je u bitke išao sa oružjem u rukama, sa oklopom, zauzimao najpovoljnije položaje za što bolji ishod bitke, a noci je provodio u dovi Uzvišenom Allahu da mu bude pomagac i zaštitnik, a i svima koje je on predvodio. Jedan od najjasnijih primjera ispravnog tevekkula je Hidžra Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u društvu sa Ebu Bekrom. Iz poznatog putovanja izvlacimo nekoliko jasnih i nedvosmislenih poruka:

- Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije krenuo na put sam, bez saputnika koji ce mu pomoci ako to zatreba, bez umanjivanja Allahove nadmoci nad svime.
- Za put je sebi pripremio dovoljne kolicine hrane.
- Kod izlaska iz svoje kuce u postelji ostavlja Aliju r.a. koji je imao zadatak da tim ostajanjem zavara i zadrži neprijatelja koji ga je namjeravao ubiti.
- Za put se snabdio zdravom i snažnom jahalicom koja je mogla podnijeti veliki napor dalekog puta po vrelini sunca i pijeska, bez dovoljno hrane i vode.
- Za putovanje uzima vještog i snalažljivog vodica koji je dobro poznavao sve staze i puteljke kojima je bilo moguce kretati se i umaci gonicima.


- Sklanja se u pecinu kako bi zabacio trag gonicima, ne cekajuci da mu budu za petama.
- Tek nakon toliko priprema i uradenih stvari i uloženog truda izražava svoje oslanjanje na Allaha kada Ebu Bekru, koji je imao izuzetno jak iman i cvrsto uvjerenje i koji se uplašio gonica koji su došli pred pecinu u kojoj su se nalazili on i njegov prijatelj, govoreci, da je sa njima dvojicom Allah. «Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice - kad su njih dvojica bili u pecini, kad rece drugu svome:“Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama.” Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojacao ga vojskama koje niste vidjeli. I ucinio je rijec onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Rijec Allahova - ona je gornja. A Allah je Mocni, Mudri.

Drugi primjer je vezan za Allahovog poslanika Musa a.s. On svome narodu nareduje da ude u Svetu zemlju, ali se oni pobojavaju snage naroda koji je unutra. «Rekoše: “O Musa! Uistinu u njoj je narod jakih (ljudi), i uistinu, mi necemo uci u nju dok ne izadu iz nje. Pa ako izadu iz nje, tad cemo uistinu mi biti ti koji ce uci.” Dvojica ljudi od onih koji su se bojali - obdario je Allah njih dvojicu, rekoše: “Udite im na kapiju! Pa kad udete na nju, tad cete uistinu vi biti pobjednici; i u Allaha se zato pouzdajte, ako ste vjernici.” Dakle, kao uslov ispravnosti vjerovanja ovog naroda naveden je tevekkul, a kao nagrada za tevekkul i trud je pobjeda.


Jedan od najsvjetlijih primjera u historiji ljudskog roda vezanih za tevekkul je primjer Ibrahima a.s. koji je u mnogo situacija pokazao kako treba postupati u situaciji u kojoj prestaje moc ljudskog djelovanja. Jedan primjer njegovog tevekkula je primjer za sve ljude i sva vremena do Sudnjeg dana, a vezan je za njegovo bacanje u vatru od strane nevjernika koji su se usprotivili njegovom pozivu da odbace vjerovanje u kipove i prihvate vjeru u jednog Boga. “(Ibrahim) rece: “Pa zar obožavate mimo Allaha ono šta vam nimalo ne koristi, niti vam šteti? Teško vama i onom što obožavate mimo Allaha! Pa zar ne shvatate?”

Rekoše: “Spalite ga i pomozite bogovima svojim, ako ste radini.” Rekosmo: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” O ovom dogadaju koji se desio, govori se u djelu Kazivanja o vjerovjesnicima od Ibn Kesira i navodi se da kada je napravljen katapult sa kojeg je Ibrahim trebao biti bacen u vatru i biti spaljen, te mu bile svezane ruke i noge, kada je izgubio svu moc djelovanja, obraca se Allahu, na Njega se oslanja i u Njega uzda govoreci: Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik. Dok je Ibrahim letio u vatru, došao mu je Džibril i upitao ga: “Ibrahime, imaš li neku potrebu?”, a on mu odgovara: “Od tebe ne!” Time je Ibrahim pokazao snagu svoga imana i oslanjanja samo na Allaha, pa mu je Allah i pomogao i rekao: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” Kao rezultat njegovog tevekkula bila je spašavanje, o tome se od Minhala b. Amra prenosi da je rekao: “Cuo sam da je Ibrahim a.s. cetrdeset i pet dana bio u vatri, i da je rekao: -Nisam doživio ljepše dane i noci od onih u vatri. Da mi je da citav život bude onakav!”
Brojni su primjeri i iz života ashaba i tabiina i svih prijašnjih generacija, a o tome bismo mogli navoditi mnogo primjera. Svi oni su se cvrsto uzdali u Allaha dž.š. i bili cvrsto uvjereni da je Allah jedini koji im može pomoci. I mi sami smo se mnogo puta našli u situaciji da se uvjerimo da je naše uzdanje u nešto mimo Allaha uzaludno i beskorisno jer Allah ima vlast i moc nad svime.

Kao rezultat tevekkula je ljubav Allaha dž.š. koji nam to garantuje u svojoj Knjizi govoreci: „A kad se odluciš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah, zaista, voli one koji se uzdaju u Njega.“ Ima li išta vrijednije i važnije od toga da steknemo ljubav Allaha dž.š., a to cemo upravo postici ispravnim tevekkulom u kojem necemo sumnjati u pomoc i zaštitu Uzvišenog.
Kao rezultat tevekkula je i zaštita Uzvišenog Allaha, a ima li iko da nas bolje može zaštiti od Onoga ko je sve stvorio i ko svime upravlja? Ako svemu tome dodamo i pomoc, koja onima koji se u Allaha, dž.š., uzdaju neizostavno dolazi, uvidamo koliku važnost ali i rezultat ima ova plemenita i casna osobina koja je jedan od glavnih uslova ispravnosti vjerovanja svakog muslimana, osobina koju Allah dž.š. voli i one koji se njome okite. Za njom vjernici treba da žude.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio je tevekkul i objasnio njegovu važnost u životu, i vrijednost u usađivanju mira i smirenosti u duše ljudi, rekavši: "Da se vi oslanjate istinski na Allaha, dželle šanuhu, On bi vas hranio kao što ptice hrani (spavaju gladne, a lete site)"(Tirmizi), odnosno, ujutro odlaze gladne, a naveče se vraćaju site. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je islamskom ummetu preporučio tevekkul u svakoj situaciji, a posebno kad čovjek izlazi iz svoje kuće: "Ko, kad izađe iz svoje kuće, kaže: »U ime Allaha, u Allaha se uzdam, nema snage ni moći osim u Allaha«, tom čovjeku bude rečeno: »Upućen si, sačuvan si, zaštićen si«, i šejtan odustane od njega, pa jedan šejtan drugom šejtanu kaže: »Šta imaš s tim čovjekom, okani ga se on je upućen, sačuvan i zaštićen.«" (Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)


Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, veli: `` Čuo sam kako je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: `` Kada bi ste se svi oslonili na Allaha onako kako treba da se oslonite, On bi za vas uistinu osigurao opskrbu kao što to čini za ptice, koje se ujutro probude gladne, a vraćaju se site u sumrak. (Sahih Tirmizi)

Ebu Hatim er-Razi rekao je da ovaj hadis uspostavlja temeljno načelo da je oslanjanje na Allaha jedino od najvažnijh sredstava da bi se postigla opskrba.
Mnogi uzvišeni ajeti pozivaju na tevekkul, njegovo uljepšavanje i upotpunjavanje. Kaže Uzvišeni:
"I na Allaha se oslonite ako ste vjernici."(Prevod značenja, El-Ma`ide, 23) 

Dovoljan je On Pomagač i divan li je On Zaštitnik. Tako o Allahovi robovi budite robovi samo Allaha subhanehu ve te ala samo od Njega pomoć tražite i samo na Njega se oslonite, jer znajte da Allah nikada neće svoga roba ostaviti na cjedilu.

Takođe Kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja, sure  Et-Talak, treceg ajeta: "A onaj ko se na Allaha osloni, On će mu biti dovoljan."

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je svojim ashabima naređivao oslanjanje na Allaha riječima: "Ko kaže (kada izađe iz kuće): Bismillah tevekkeltu alallah vela havle vela kuvvete illa billah.
U ime Allaha na Njega se oslanjam, nema snage ni moći osim kod Allaha. Reći će mu se:` Dovoljno ti je, sačuvan si, a šejtan se od njega okrene." (Bilježi Tirmizi )

Imam Buharija navodi kazivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Sedamdeset hiljada ljudi iz moga ummeta ući će u Džennet bez polaganja računa ili kažnjavanja. To su od onih koji od drugih ne traže da ih liječe zabranjenim rukjama, ne poriču budućnost putem priča ili drugih znakova, ne liječe svoja tjela paljenjem, i koji se u potpunosti oslanjaju na svoga Gospodara." (Buhari)

Znakovi tevekkula 

Oslanjanje na Allaha, tevekkul, ima velike koristi i znakove od kojih su skrušenost, smirenost, snaga, ponos, zadovoljstvo i nada.
Koje stvari potpomažu tevekkul? Postoje mnogo stvari koje pomažu u tome, a neke od njih su: spoznavanje Allaha na osnovu Njegovih lijepih imena i uzvišenih svojstava- sifata, povjerenje u Allaha Uzvišenoga, spoznaja čovjekove nemoći i slabosti, spoznaja vrijednosti tevekkula i njegove vrijednosti.


Prepreke tevekkula

Spriječiti tevekkul može džehl-nepoznavanje Allaha i Njegove veličine, umišljenost, oslanjanje na ljude i ljubav prema dunjaluku te zadivljenost njime.

''Hasbunallahu ve ni'mel vekil''

Ove riječi izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bio bačen u vatru pa ju je Allah učinio hladnom i spasonosnom za njega. Izgovorio ih je i Muhammed, a.s., u situaciji koju i Kur'an opisuje: ''...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.'' (Ali Imran, 173-174).

Jedan mudrac je rekao: ''Čudim se četverici koji budi iskušani a ostanu nemarni spram četvero: čudim se onome ko se boji nekog naroda ili skupine a ne govori 'Hasbijellahu ve ni'mel vekil', a Allah poručuje: '...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar'; čudim se onome koji se zadivi nečemu a ne rekne: 'Mašallah, la kuvvete illa billah' (Biva onako kako Allah hoće, nema moći osim u Allaha), a Allah veli: 'A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ (El-Kehf, 39);

čudim se onome kome se podmeću spletke a on ne rekne: 'Ve ufevvidu emri ilallah, innallahe basirun bil-ibad' (Ja ovu stvar prepuštam Allahu, On uistinu vidi robove Svoje), a Allah kaže: 'I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi' (Mu'min, 45);

i čudim se onome koga zadesi briga ili nevolja pa ne kaže: 'La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin' (Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam uistinu prema sebi nepravedan bio), a te riječi kazao je Junus, a.s., pa Allah nakon njih veli: '...i Mi mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike' (El-Enbija, 88).'' (Adžaibul-Kur'an)



04.07.2018.

Ne brini se ,Allah je s nama ( Et-Tewbe,40 )...zato, ne tuguj nikad!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Ne brini se ,Allah je s nama ( Et-Tewbe,40 )...zato, ne tuguj nikad!


Gdje pronaći sreću Čovjek će osjetiti sreću samo ukoliko mu se tuge rasplinu, a brige nestanu. No, ono pravo, istinsko, radovanje i zadovoljstvo svoje duše može pronaći jedino u pokoravanju Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellemUpravo zbog toga je i naređeno Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem da nas razveseli tom velikom istinom.


Nasmijan-raspolozena i vedra lica."I obraduj vjernike." (El-Ahzab, 47). Jedna od mnogih Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem uputa i smjernica je bila i ukazivanje na značaj lijepe riječi. Ona nam pomaže da unesemo razdraganost i osjetimo optimizam u našim dušama. Isti je slučaj i sa prijatnim izrazom lica. Izjavio je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Sviđa mi se fe'l (dobar predznak)." Upitaše ga: "Šta je to fe'l?". A on odgovori: "Lijepa riječ." (muttefekun alejhi) Rekao je Dzerir bin Abdullah, redijellahu anhu,: "Nije me susreo Allahov Poslanik osim sa osmjehom." (muttefekun alejhi), što ukazuje na to da je naš Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem uvijek bio vedar i nasmiješen.


Širokogrudnost .Neizmjerni užitak, koji osjeća svaka širokogrudna osoba je, veliki dar i dobročinstvo od Uzvišenog nam Gospodara. Oni koji su obdareni velikodušnošću u mogućnosti su da, osim sebi, budu od koristi i drugim stvorenjima. Sa druge strane, tu je neizreciva patnja uskogrudne osobe kojoj se tegoba uvukla u prsa. Musa, alejhi selam, je zatražio od svoga Gospodara da mu raširi prsa kako ne bi osjećao pritisak koji zagorčava život i muti radost »Gospodaru moj,« - reče Musa – »učini prostranim prsa moja.«" (Ta-ha, 25)

Uskogrudna duša čini njenog vlasnika sebičnim i nesposobnim da pomaže drugim osobama na njihovom putu ka uspjehu. Doista je Sveznajući Allah, proširio prsa našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem te ih učinio plemenitim i milostivim.

" Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili." (El-Inširah, 1) Tako isto, proširio je i prsa onih koji ga slijede i vjeruju u njega. "Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?" (Ez-Zumer, 22)


Utjecaj tuge na dušu Islam je zatvorio sve puteve koji vode ka tuzi, jer ona umara srce, slabi odlučnost te sprječava čovjeka da se pridigne i dostojanstveno krene ka Allahu. Rekao je Ibn Kajim: "Tugu, Uzvišeni Allah nije propisao nikada i ni u kakvoj situaciji, nije je pohvalio niti je za nju odredio nekakvu nagradu. Jednostavno, nije je uvrstio u dobra djela nego upravo suprotno, zabranio je u svakom pogledu. "I ne gubite hrabrost i ne žalostite se." (Ali Imran, 139). U narednom ajetu je zabranio tugovanje i Svome Izaslaniku s.a.w.s. "I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova." (En-Nahl, 127)

A sam Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao svome prijatelju Es-Siddiku: "Ne brini se, Allah je s nama!" (Et-Tewba, 40) Poznato je da se i on sam s.a.w.s, utjecao Allahu od tuge, te da je zaštitu od nje često molio u svojim dovama. Rekao je Enes, radijellahu anhu,: "Često sam čuo Poslanika s.a.w.s.,, da kaže: "Allahu, zaštitu od Tebe tražim od brige i žalosti, od iznemoglosti i lijenosti, škrtosti i kukavičluka, duga i ljudske nadmoći." (Buhari) Tuga je zasigurno jedan od načina na koji šejtan prilazi čovjeku i vrata kroz koja ulazi u njegovu psihu.



Utjecaj tuge na tijelo Kada tuga uzme zamaha, te se pojača, čovjek postaje nesposoban za govor i jezičko izraţavanje. Rekao je Musa, alejhi selam,: "Prsa mi se stegnu, a jezik zaveţe." Osim na jezik, tuga razlije svoje štetne posljedice i na ostatak tijela. Obavijestio nas je Uzvišeni Allah o Jakubu, alejhi selam. "a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten." (Jusuf, 84) Naš život nikada neće biti onakav kakvim ga mi zamišljamo ako ne udaljimo od sebe osjećaj tuge. Njeno nepostojanje je jedan od izvanrednih džennetskih uţisaka. Rekao je, Slavljen neka je On: "ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati." (El-Bekare, 38) Stanovnici dzenneta će biti zahvalni Allahu, jer im je On otklonio tugu i spasio ih od nje. Hvaljen neka je Allah!« – govoriće – »koji je od nas tugu odstranio.«" (Fatir, 34)

Naš plemeniti Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nam je zabranio svaki govor ili djelo koje može rastužiti drugog muslimana. Kao što je sašaptavanje dvojice u prisustvu treće osobe.

Također je promjenio ime čovjeka koji se zvao Huzn (Tuga) u Sehl (Lahkoća). Rekao je Šejhul-Islam, Allah mu se smilovao, da Allah nije propisao tugu kao što je nije preporučivao ni Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.Ona je zabranjena u svakoj situaciji "pa čak ako je vezana i za samu vjeru.".

Uzročnici tuge  Čovjekovi grijesi napadaju dušu i svaljuju se na njegova leđa. " i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo." (El-Inširah, 2-3)

Neizrecive bolove naći će onaj koji strast svoju bude slijedio. Onaj koji se odrekne spominjanja svoga Gospodara, osjetit će strahotu tjeskobe u prsima, kao i razornost svoje pohlepe dok bude tugovao za onim što mu je izmaklo. Jednom riječju, zagorčat će mu se dunjaluk i potamnjet će njegove vedre boje. " a onoga ko neće da se Gospodaru svome klanja On će u patnju tešku uvesti." (El-Dţin, 17)

Nemarnost u ibadetu, takođe, vodi čovjeka utabanom stazom ka beznađu. Kaže Uzvišeni Allah: "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti." (Ta-Ha, 124)

Dok, na primjer, onaj koji koristi frazu: "Da učinih tako i tako, ne bi mi se desilo to i to.", nije ništa drugo do li obični slabić koji jadikuje nad svojom sudbinom. On time otvara vrata šejtanovim radnjama koje ne donose ništa osim pustog jada i čemera, te ogorčenog odbacivanja onoga što je već propisano.

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Doista, kada neko kaže: "Da sam...", time otvara prostor šejtanskom djelovanju." (Muslim) Suprostavljanje Allahovim propisima preobrazit će sva čovjekova djela u besmisao, tj. osjećaj neobjašnjivog gubitka, biti. To će se dogoditi čak i onome koji bude živio po svojoj mjeri, oblačio šta god bi željeo, hranio se čim htio, ili stanovao gdje je snio. Ukoliko se ponovo u njemu ne upali svjetlo pokornosti prema Allahu, onda će čovjek ostati takav, potišten.

Sretan čovjek Vjernik, odan Allahu, živi najuspješnijim životom, prostranih prsa i neopterećene psihe. To je, uistinu, njegov ovozemaljski džennet koji mu je podaren prije ahiretskog. Shodno jačini njegovog imana povećavat će mu se širokogrudnost, a potištenost njegovog srca će rasti zajedno sa udaljavanjem od Plemenitog Gospodara. Rekao je Uzvišeni Allah: "Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti." (El-Enam, 125)

Uzroci širokogrudnosti Ono što vodi ka osjećaju zadovoljstva i staloženosti je ustrajnost u spominjanju Allaha. "a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Er-Rad, 28) Približavajući se Uzvišenom, oslanjajući se na Njega ili Mu se prepuštajući u emanet, mi, u stvari, našem srcu otvaramo vrata ka sreći, užitku i vedrini. Rekao je Jakub, alejhi selam,:

Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim." (Jusuf, 86)

Ništa nije otklonilo teškoće ovoga svijeta niti zatomilo tugu kao što je to učinilo vraćanje Jedinom nam Gospodaru. Prenosi se za našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da bi klanjao svaki puta kada bi ga nešto rastuzilo(Ebu-Davud) U trenutcima kada bi ga njegovi protivnici uznemiravali ili rasrdili, on je postupao onako kako mu je Uzvišeni Allah naredio da čini u takvim situacijama. "Zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!" (El-Hidţr, 98-99)

Uz svako naše traženje oprosta, Plemeniti Gospodar nam se obavezao dati i razgaljenje za tugu, rješenje svakog problema, kao i opskrbu sa neznane strane. Dobročinstvo i lijepo ophođenje prema Allahovim stvorenjima razveseljava dušu i srce, pribavljajući nam tako lično zadovoljstvo i bezbrižnost.

Hrana koja uklanja tugu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio o obroku koji uklanja tugu i olakšava brigu. Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: "Telbina je sredstvo za osvježenje bolesnikovog srca koje mu odnosi dio žalosti." (muttefekun alejhi) Telbina: Supa koja se pravi od brašna ili mekinja, sa medom i mlijekom. Osvježenje bolesnom srcu: Znaći da djeluje okrepljujuće na srce, uklanja iz njega osjećaj tuge, te mu ponovo vraća životnu energiju i entuzijazam.

Riječi koje uklanjaju tugu U islamu ćemo naći i riječi koje uspješno rastjeruju tamne oblake navučene tugom. Rekao je Boziji Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Nikada, nikoga nije zadesila tuga, pa kaže:

"Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se sprovode propisi, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od tvojih stvorenja saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokućivog, prizivam Te da mi Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom briga mojih." Allahumme Amin

A da mu je Allah nije uklonio i zamijenio je veseljem. Upitali su ga: "Božiji Poslaniče, da li ćemo je (dovu) naučiti?" Odgovorio je: "Naravno, ko god je čuje treba i da je nauči." (Ahmed) Dova za koju je rekao, da je treba učiti u slučaju potištenosti glasi: "Nema boga osim Allaha, Velikog i Blagog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Prijestolja velikog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara Zemlje, Gospodara Prijestolja milostivog. Ova dova je prenesena u hadisu koji je muttefekun alejhi

Dova kada nekoga zadesi kakva briga ili nevolja Dova Zun-Nun-a "»Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!«" (El-Enbija, 87) Neće se desiti da ožaloščeni moli Allaha sa ovom dovom, a da mu On ne podari izlaz iz te situacije. Moramo znati da je najbolje brigu zamjeniti strpljenjem, gubitke nadomjestiti prihvatanjem, a ono ružno, što nam se desilo u prošlosti, ne pokušavati preboljeti samo sa žaljenjem nego vjerovanjem u sudbinu. Kada rob bude savladan nekom situacijom, nakon što je učinio sve, što je u njegovoj moći, da otkloni nedaću, treba da kaže: "Allah je to odredio i što je htio, učinio je." Ovo će mu, zasigurno, pribaviti zadovoljstvo u mirenju sa neizbježnim.

Kako da uklonimo svoju tugu. Izljećenje svih naših briga, nevolja, tuga i bolesti srca ćemo pronaći u strpljenju i obraćanju Uzvišenom Allahu za pomoć i olakšicu."Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (El-Isra, 82) Međutim, ako nas zadesi neka nedaća, uprkos našim naporima da je otklonimo,to bi u stvari značilo iskupljenje za naše pogreške. "Ne zadesi muslimana neka teškoća ili bolest, niti ga nešto rastuži i zabrine, ne doživi nikakvo uznemiravanje, pa makar to bio običan ubod na trn, a da mu Allah sa time ne oprosti nešto od njegovih grijeha." (muttefekun alejhi)

Kada će tuga nestati  Tuga, čak i ako potraje, ima svoj kraj. Koliko god da nas pritisne ima da se i rasprši. Ona blijedi, kao što se haba i troši novo odijelo. Rekao je Uzvišeni Allah: "Ta, zaista, s mukom je i last!" (El-Inširah, 5)

Sreća je u umjerenosti, a tuga u samosažaljenju. Nemoguće je da se ražalosti onaj ko uza sebe ima Allaha. "Ne brini se, Allah je s nama!" (Et-Tevba, 40) T

ajna koja srcu dobavlja radost je u odustajanju od griješenja. Ako čovjek uporedi sve blagodati kojima je obasut i nedaće kojima je iskušan, uvjerit će se da je ovih prvih mnogo više. Kao što je i rekao Uzvišeni Allah: "Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti." (En-Nahl,18)

Pogled na one koji su u većem iskušenju od nas samih, umnogome olakšava podnošenje ličnih nedaća. Rekao je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem: "Gledajte u one koji su ispod vas, a ne u one koji su iznad vas." (muttefekun alejhi)

Skrenemo li sa puta kojim su krenule naše strasti, i izbjegnemo li slijeđenje sumljivih stvari, time dobivamo priliku sresti uputu i blagostanje. Život je kratak, pa ne mutimo ga zlovoljom, ne zagorčavajmo ga nepokornošću, ne činimo ga sjetnim našim brigama.

1. Obavežimo se kajanju ako pogriješimo.

2. Strpimo se u nedaći na koju naiđemo.

3. Zahvaljujmo se Gospodaru na dobru u kojem se nađemo.

4.Cinimo istigfar-pokajanje za svoja djela

5.Zikr cinimo-velicajmo Allaha Uzvisenog

6.Dowa-moli Gospodara za svoje potrebe pa taman da je pertla el hamdu lillah,itd a imamo za sta moliti sve Allaha da nam podari od milosti,oprosta,nafake,upute,zdravlja,bereketa itd.

Ove tri tačke su formula za sretan zivot. Molim Uzvišenog Allaha da svim muslimanima olakša svaku brigu, da im razbije svaku potištenost te da ih učini sretnim i zadovoljnim u pokoravanju Njegovim zapovjedima. Neka je salavat i mir na našeg Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Gospodaru naš, učini nas predvodnicima dobra, onima koji bježe od svakog zla, onima koji će biti sigurni u džennetskim odajama sa onima kojima si podario Svoje blagodati i koje si sačuvao zla! Gospodaru naš, sačuvaj nas smutnji koje odvode na stranputicu, sačuvaj nas svakog nemorala, javnog i tajnog!

Gospodaru naš, učini da Ti se često zahvaljujemo, da Te ispravno obožavamo! Učini nas Svojim pokornim robovima, Svojim štićenicima! Podari nam dobro i na dunjaluku i na ahiretu, i sačuvaj nas džehennemske patnje!

Oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima Svojom milošću, jer Ti si Najmilostiviji! Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe.

Allahumme Amin

http://www.youtube.com/watch?v=zbmKxe0EcVo

http://www.youtube.com/watch?v=-1PaPl3Tzuc&feature=player_embedded




27.06.2018.

Pravednost / Pravda u Islamu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Pravednost / Pravda u Islamu

 

Islam je vjera sazdana na pravednosti u svim svojim propisima i zakonima. Uzvišeni Allah kaže:

”Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde…”  (El-En’am, 115.)


Allah istinu govori kada s nekom viješću dolazi i pravedan je kada nešto propisuje, a ne odobrava nepravednost i neprijateljevanje i nikome se ne priklanja, i uvijek je na strani istine i pravde, ma gdje oni bili. Naređuje da se ispune preuzete obaveze i poštuju potpisani ugovori, pa i sa nevjernicima. Uzvišeni Allah kaže:

”Čim primijetiš prevaru nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli prevarante”, (El-Enfal, 58.)


Uzvišeni Allah kaže:

”…To je jedina prava vjera, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 40.)


Zato su mnogi nemuslimani nakon upoznavanja ove vjere, ili nakon što su pod njenim okriljem živjeli, priznali da je to pravedna i cjelovita vjera, vjera koja odgovara svakom vremenu i svakom podneblju, i neki od njih prihvatili su i islam, a neki su i dalje ostali nevjernici:

”… nakon što im je Istina bila poznata…” (El-Bekare, 109.)

Lični inat i oholost spriječili su ih da prihvate Istinu danas mnoge pa postupaju po Emocijama a ne po Pravdi da nebi danas bio ili sutra Kaznjen od Uzvisenog Allaha.

Tamam da se radi o najvecem grijesniku ,mi nesmijemo biti NEpravedni po pitanju njegova prava u bilo kojem segmentu jer svak svoje Pravo ima a na sranu njegovi grijesi ako je u pitanju njegova Cast,njegov Imetak, njegovo Nasljedivanje ,njegovo Sudnjenje itd.Ma o kome da se radi nastoj biti pravedan a Allah sve cuje i sve vidi ,ne zaboravi te!!!

 

Uzvise Allah na mnogo mjesta kaze u Kur’anu po pitanju pravednosti . Ima vise pravednosti ,kao sto su pravednost medju Roditeljima izmedju Djece, pa pravednost u djeljenju ,nasljedivanju ,pravednost medju Suprugama ko ima vise,pravednost medju Radnicima,pravednost prema svijedocenju,itd.

 

Znajte da pravednost u islamu zauzima značajno mjesto i da je nagrada za nju velika. Pravednost ima mnogo oblika, a svaka punoljetna i umno zdrava osoba dužna je da pravedno postupa, shodno položaju i zadaći koju ima u životu.
Vladar je dužan da pravedno postupa prema svojim podanicima, kao što kaže Uzvišeni Allah:

”…i ti im sudi prema onome što Allah objavljuje…”; (El-Maide, 49.)

 

”O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima…!” (En-Nisa’, 135.)

Uzvišeni Allah naređuje pravednost u svim prilikama i svim vremenima. Naređuje nam da budemo pravedni u govoru, u postupcima, prema bližnjima i prema strancima.

Musliman je dužan da bude pravedan i prema neprijateljima iz reda nevjernika, jer Uzvišeni Allah kaže:

”…I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete!” (El-Maide, 2.)

Za Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pravednost je najvažnija karakterna crta sljedbenika ove vjere. Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao je: ”Ovo znanje u svim generacijama nose samo oni koji su pravedni.”  (El-Hakim ovaj hadis svrstava u vjerodostojne hadise, a sa tim se slaže i Ez-Zehebi.)

Allah naređuje da se svačije pravo poštuje i da se dobro čini….” (En-Nahl, 90.)

Uzvišeni Allah nas na tri mjesta u Kur’anu obavještava da voli pravednost i one koji su pravedni:

”…Allah voli pravedne.” (El-Maide, 42, El-Hudžurat, 9, i El-Mumtehine, 8.)

Riječ ”adl” (pravda) znači umjerenost u svemu, tj. da se sve stvari stave na svoje mjesto, a riječ ”adalet” (pravednost) je svojstvo koje čovjeka štiti od svega što skrnavi njegovu ljudskost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellemrekao je: ”Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.”

Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao je: ”Sedmerica će biti u Allahovom hladu kada drugog hlada neće biti: pravedan vladar…” (Hadis bilježi imam El-Buhari.)

Pravednost u Sudjenju :

Sudija je dužan da sudi ljudima pravedno, kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala:

”Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite, da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.” (En-Nisa’, 58.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao je: ”Tri su vrste sudija, dvojica će u Vatru, a jedan u Džennet: onaj koji je saznao istinu i po njoj sudio, ući će u Džennet, a onaj koji je saznao istinu, a nije po njoj sudio, već je nepravedan bio, on će u Vatru, kao što će u Vatru i onaj koji nije saznao istinu pa je ljudima iz neznanja sudio.”  (Hadis bilježi imam Ebu Davud, a šejh Albani svrstava ga u sahih hadise.)

Sudija koji ima namjeru da donese pravednu presudu i potrudi sa da dođe do istine, bit će nagrađen, pa kada bi i pogriješio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao je: ”Kada sudija sudi, pa uloži krajnji napor (da dođe do istine) i pravedno presudi, imat će dvije nagrade. A kad sudi  pa uloži krajnji napor, a ipak pogriješi, imat će jednu nagradu.” (Hadis bilježe El-Buhari i Muslim (muttefekun alejhi).


Pravednost medju Zenama

 Uzviseni Allah kaze po pitanju Zena u Braku : ”…S njima lijepo živite!”  (En-Nisa’, 19.)

Stoga muž prema ženama mora biti pravedan u pitanju konačenja, izdržavanju i svim drugim pravima koje one kod njega imaju, jer Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:

”…ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti…”; (En-Nisa’, 129.)

”…a ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom…” (En-Nisa’, 3.)

Muž koji je nepravedan prema suprugama i zapostavlja neku od njih, imat će posla s Allahom na Sudnjem danu i bit će kažnjen. Njemu je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem uputio prijetnju u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu : ”Koji god čovjek imadne dvije žene, a ne bude na isti način postupao prema objema, doći će na Sudnji dan a  jedna strana (njegovog tijela) bit će iskrivljena!”  (Hadis bilježe Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai, a šejh El-Albani smatra ga vjerodostojnim.)

 Pravednost u Govoru

 Obaveza je muslimanu da bude pravedan u govoru, Uzvišeni Allah kaže:

”…i kad govorite, pravedni budite, pa makar se ticalo i srodnika…” (El-En’am, 152.)

Dakle, kada o nečemu govorite, budite u govoru pravedni i ne griješite. Recite istinu iako je gorka, bilo to u vašu korist ili protiv vas, ili pak, protiv vaše rodbine i najdražih, jer Uzvišeni Allah kaže:

”O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima…!” (En-Nisa’, 135.)

Uzvišeni Allah naređuje pravednost u svim prilikama i svim vremenima. Naređuje nam da budemo pravedni u govoru, u postupcima, prema bližnjima i prema strancima. Musliman je dužan da bude pravedan i prema neprijateljima iz reda nevjernika, jer Uzvišeni Allah kaže:

”…I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete!” (El-Maide, 2.)

 

Pravednost medju Djecom od strane Roditelja

 Roditelji bi ovo trebali znati i nikada ne bi smjeli dati prednost jednom djetetu nad drugim.

 Roditelj je dužan da pravedno postupa prema svojoj djecom kada im nešto daje, kao i u drugim situacijama. On ne smije jednima davati, a drugima uskraćivati, bez obzira da li se radi o muškoj ili ženskoj djeci.

En-Nu’man bin Bešir pripovijeda: ”Moj otac je otišao sa mnom kod Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem i rekao mu:

‘Poklonio sam ovom svom sinu nešto od svog imetka.’ Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ‘Da li si svakom djetetu dao isti takav poklon?’ Rekao sam: ‘Ne, nisam, Allahov Poslaniče.’ On reče: ‘Vrati to onda.”’ U drugoj predaji stoji: ”Otac je otišao Vjerovjesniku,sallallahu alejhi ve sellem , da on bude svjedok tom poklonjenom dijelu imetka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao: ‘Da li si to isto poklonio i ostaloj djeci?’ Odgovorio je: ‘Ne…’, a onda je Poslanik dodao: ‘Boj se Allaha i budi pravedan prema svojoj djeci.( Ja ne mogu potvrditi nešto što je nepravedno.’ Moj otac je, nakon povratka, povukao darovanu imovinu.)” (Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.)

Sto znaci pokloni se djele jednako i pravedno a nasljeno pravo se zna po Serijatu kako ide!

 

Pravdnost u Svijedocenju ma o kome se radi (Vjernicima ili Nevjernicima, Prijatelju ili Neprijatelju, Roditeljima,Braci ili Sestrama,Komsijama ,Rodbini itd.)

Dakle, neka vas mržnja prema onima koji su vas spriječili i navede da i vi prema njima postupate suprotno onome što naređuje Uzvišeni Allah, pa da im se nepravedno svetite, nego pri donošenju suda o drugima budite prema svakome pravedni, kao što kaže Uzvišeni Allah:

O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!  (El-Maide, 8.)

Pravednost je obavezna svakome i prema svakome, i na njoj su sazdana nebesa i Zemlja i svako želi da se prema njemu pravedno postupa. Pravednošću se usklađuju interesi ljudi i pravednost je najbolji garant očuvanja života, imetaka i časti.

 Pravednost u izvrsavanju Kazne

Muslimi su duzani kada se dvije zaraćene skupine , izmiriti na pravedan način, kao što kaže Uzvišeni Allah:

”Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli.”  

”Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno…”  (En-Nahl, 126.)

”Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći…” (El-Hadždž, 60.)

Uzvišeni Allah naredio je pravednost i prema prijestupniku nad kojim se izvršava kazna (kisas): nad njim se odmazda vrši samo u onoj mjeri u kojoj je on oštetio drugu osobu, bez uvećavanja kazne. Kaže Uzvišeni Allah:

”Nepravda se može uzvratiti istom mjerom…”  (Eš-Šura, 40.)

”…a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom…”  (El-Bekare, 194.)

 

Znaj samo da tvoja PRAVDA dali u svijedocenju,dali u Govoru,dali u Sudjenju ili Nasledjivanju,Poklanjanju ,dali medju Djecom ili...ili je samo dokaz za tebe i na Dunjaluku i na Sudnjem Danu gdje ce se tako i tebi Pravedno Suditi. Nemoj da zbog ljubavi prema jednom Djeteu nasprem drugog izgubis Dzennet,nemoj da zbog ljubavi i nepravednost jedne Zene nasprem druge izgubis Dzennet,nemoj da zbog nekoga ili bilo g´koga izgubis vjecni Dzennet a nije niko vrijedan niti Roditelji,niti Djeca,niti Firma niti n´bilo ko jer valja stati pred Allaha i polagati racune sve sta i ko i kome i kako!!!

Postupi pravedno po svemu ma o kome se radilo!

Molim Allah da nas ucini iskrenim Robovima,iskrenim Vjernicima i Pravednim sa kojim ce samo On biti zadovoljan. Da nam se smiluje i oprosti i da nas uvede u Dzennet Firdevs bez polaganja Racuna i bez predhodne kazne u Kaburu i Dzehennemu.

 

Allahumme Amin

 

Prateci Video o Pravednosti :

https://www.youtube.com/watch?v=jy0PuEdKvkk

 

https://www.youtube.com/watch?v=9-hvBlS-0Tg

 

https://www.youtube.com/watch?v=42yHozKv10Q

 

https://www.youtube.com/watch?v=y4KAuH92pt4

 

https://www.youtube.com/watch?v=2R6Omhuq5nY

 

https://www.youtube.com/watch?v=dmCbWiFbUlQ

 

https://www.youtube.com/watch?v=yMIn0OS6ZhE

 

 

17.06.2018.

Mjesec ševval ,vrijednost i nagrada posta u njemu i nakon njega!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Mjesec ševval ,vrijednost i nagrada posta u njemu i nakon njega!

Dolazi nam u susret još jedan dragi gost koji pruža mogućnost svim vjernicima da se oplemene, uzdignu imanski i moralno na još više deredže i zasluže time Allahovu milost i oprost grijeha. Pred nama je još jedna prilika da zaradimo veliku nagradu i očistimo se od grijeha, a ona se manifestuje kroz ibadet i post, jedan od najvrijednijih ibadeta, te da u nastupajućim danima oživimo sunnet našeg vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.


Značenje riječi ševval

Ševval je deseti po redu hidžretski mjesec lunarnog islamskog kalendara koji dolazi nakon mubarek mjeseca ramazana. Na prvi dan ševvala muslimani diljem svijeta proslavljaju Ramazanski bajram. U arapskom jeziku riječ ‘ševval' ima više značenja: Arapi su upotrebljavali riječ ‘ševval' za devu čije je mlijeko bilo oskudno ili pak, mlijeko koje je nestalo i presušilo. Također, navodi se da je to izraz za devu koja je u sedmom mjesecu trudnoće (ili nakon porođaja), te koja podiže, nosi i prenosi određeni teret.. itd. 


Vrijednost posta u ševvalu

Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: "Allah, dž.š., za dobro djelo daje desetorostruku nagradu. Ko isposti mjesec ramazan, kao da je postio deset mjeseci, a post šest dana poslije ramazana (nakon Bajrama - u mjesecu ševvalu) upotpunjuje godinu (kao da je postio cijelu godinu)." Imam En-Nevevi, rahimehullah, veli: "Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela. Otuda dolazi vrijednost mjeseca ramazana kao deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca."

U drugom hadisu koji prenosi Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., Alejhisselam, s.a.v.s., kaže: "Ko isposti ramazan i nakon njega još šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio." (bilježe Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madždže)


Šest dana ševvala se može ispostiti uzastopno i zaredom na početku ševvala (nakon Bajrama) ili pojedinačno u toku ovog mjeseca. Imam En-Nevevi veli: "Čak i ako bi neko podijelio te dane, ili odgodio njihov post do posljednjih šest dana, postigao bi nagradu koja se spominje pod pojmom ‘a zatim isposti šest dana ševvala.'"


Post šest dana ševvala biva kao čin zahvale na ukazanu blagodat oprosta svih grijeha, blagodat bajramske radosti.. itd. Navika i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca ramazana je veoma lijep znak da je primljen post ramazana, jer u životu mu'mina - ibadeti ne prestaju završetkom ramazana. Ibn Abbas, r.a., veli: "Dobro djelo se upotpunjuje trima stvarima: težnjom da ga što prije uradiš, umanjivanjem veličine dobroga djela i sakrivanjem dobroga djela koje si uradio od ostalih. Pa što više težiš da ga prije uradiš - time ga pozdravljaš, kada umanjuješ njegovu veličinu - ti ga, ustvari, uveličavaš, i kada ga sakriješ od znanja drugih - time ga upotpunjuješ."


Događaji u mjesecu ševvalu

U mjesecu ševvalu, 1. godine po Hidžri, Vjerovjesnik, s.a.v.s., se oženio Aišom, kćerkom Ebu Bekra, r.a.

Zavjera koja je imala za cilj smaknuće Božijeg Poslanika, s.a.v.s., od strane Umejra ibn Vehba i Safvana ibn Umejje, 2. godine po Hidžri.

U ovom mjesecu, 3. godine po Hidžri se dogodila Bitka na Uhudu.

U mjesecu ševvalu, 3. godine po Hidžri poginulo je više ashaba: Hamza ibn Abdul-Muttalib (Poslanikov, a.s., amidža), Abdullah ibn Džahš, Mus'ab ibn ez-Zubejr, Se'ad ibn er-Rebi', Amr ibn Mu'az, Malik ibn Sinan (otac Ebu Se'id el-Hudrijja), Hanzala ibn Ebi Amir i dr.

Bitka "Hamraa el-esed". Dogodila se 3. godine po Hidžri.

 

Post nakon ramazana treba biti kontinuirani ibadet


Uzvišeni, dž.š., u Kur'anu kaže: "...i takmičite se u činjenju dobra!" (El-Bekare, 148.) I kaže: "...i požurite da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje!" (Ali Imran, 133.)
Aiša, r.a., kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je toliko postio (dobrovoljni post) da bi se reklo: Nikada ne prekida post, a nekada nije postio (dane dobrovoljnog posta), da bi se moglo reći: On ne posti (te dane). Ja nisam primjetila Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je postio kompletan mjesec dana, osim mjeseca ramazana, a nisam zapazila da je pored njega više postio od mjeseca ša'bana."

Jednom kada su upitali Aišu, r.a., o Poslanikovim, s.a.v.s., aktivnostima, o­na je odgovorila: "Osnovna odlika svih njegovih djela bila je kontinuitet."
Navest ćemo nekoliko primjera dobrovoljnog posta:


Davudov, a.s., post. Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: "Allahu najdraži post je post Davuda, a.s. - postio bi svaki drugi dan.." (Buharija i Muslim u svojim "Sahihima")


Post na dan Arefata (deveti dan zu-l-hidždžeta, uoči Kurban-bajrama) i post "bijelih dana" (to je post svakog trinaestog, četrnaestog i petnaestog dana u hidžretskom mjesecu). Ebu Katade, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: "Post tri dana svakog mjeseca i ramazan do ramazana je poput neprestanog posta. Post Arefata briše grijehe protekle i dolazeće godine, a post Ašure briše grijehe protekle godine." (bilježe Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Nesai)

Ovo je jedan od velikih darova kojim je počašćen ummet Muhammeda, s.a.v.s., jer nam je Allah, dž.š., odredio dan koji može da nam poništi male grijehe kompletne protekle i dolazeće godine!
Nevevi ističe da je svako od ovih navedenih djela  keffaret, iskupljenje za počinjene grijehe, pa ako se kaže da je keffaret od malih grijeha, onda čovjek čineći ta djela (tj. postom) eliminiše male grijehe (ali se treba ustezati od činjenja velikih grijeha), a ako mu ova djela ne otklanjaju male grijehe onda će mu Allah za činjenje tih djela olakšati kaznu za učinjene velike grijehe, ili mu upisati nagradu i uzdignuti ga na više deredže.


Post Dana ašure (deseti dan mjeseca muharrema). Ibn Abbas, r.a., prenosi: "Nisam vidio Poslanika, s.a.v.s., da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (Ramazana)." (Buharija i Muslim) U drugom hadisu, govoreći o vrijednosti posta u mjesecu muharremu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: "Najbolji post poslije Ramazana je post mjeseca Muharrema.."



Ašura je i dan u kojem je Allah, dž.š., oprostio jednom narodu. O tome nas obavještava Vjerovjesnik, s.a.v.s., koji je upitan: "Allahov Poslaniče! U kom mjesecu mi, nakon ramazana, preporučuješ da postim?' On reče: ‘Ukoliko nakon ramazana budeš želio postiti, onda posti u muharremu, jer je to Allahov mjesec. U njemu je dan u kom je Allah oprostio narodu (koji je živio ranije), i u kom će oprostiti narodu (koji će živjeti kasnije).'" (Tirmizi)


Molim Allaha, azze ve dželle, da primi naše ibadete: namaz, post, ucenje Kur'ana,sadaku,zikr, dove... i sva druga dobra dijela, a da nam oprosti i preko hrđavi postupaka pređe On, azze ve dželle, je Svemogući, Milostivi, Samilosni!

Gospodaru naš, učini da Ti se često zahvaljujemo, da Te ispravno obožavamo! Učini nas Svojim pokornim robovima, Svojim štićenicima! Podari nam dobro i na dunjaluku i na ahiretu, i sačuvaj nas džehennemske patnje!
Oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima Svojom milošću, jer Ti si Najmilostiviji! Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe.


Allahumme Amin


Prateci Video :

 https://www.youtube.com/watch?v=lTFq5bnM-ZU

https://www.youtube.com/watch?v=amrw4VkWWnc

 


Stariji postovi

Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Kur'an je uputa za spas...

Kur'an je uputa za spas...





***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
691390

Powered by Blogger.ba