Allahova subhanehu ve te’ala robinja

"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88.)

30.04.2011.

Sine,ja sam tvoja mati-ispit tvoj za Ahiret!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Sine moj sa sam tvoja mati-ispit tvoj za Ahiret !


“Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobrocinstvo cinite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh”! – i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: - Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”(Kur'an- 23. i 24. ajeta sure El-Isra)

 

Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)


Rodjena sam u Bosni prije nekih 39 godina u jednoj muslimanskoj porodici, koja je bila vrlo daleko od islama i njegovih propisa. Komunizam je izbrisao kod mnogih sve tragove islama, pa i kod nas. Vise se drzalo do bratstva i jedinstva sa cafirima, nego do bilo ceg drugog. Gdje nije bilo islama, nije bilo ni moralnog zivota, samo se...pilo i lumpovalo.

Brak mojih roditelja je bio pun pijanstva, svadje, maltretiranja i raznih drugi scena surovog zivota. Sve to mi je samo davalo povod, da sto prije odem od njih i da se udam. Imala sam mladjeg brata, kojeg mi je bilo mnogo zao ostaviti, ali sam ipak to uradila, jer je tako Allah, subhanehu ve te'ala, odredio. Udala sam se za komsiju muslimana kao maloljetnica, mislila sam da ce se mojom udajom svi moji zivotni probemi rijesiti, ali nazalost nije bilo tako... On je bio vozac kamiona, danima i nocima je navracao u kafane, trazio druge zene i mene sa tim svojim zivotom ponizavao.

Elhamdulillah, u tom svemu sam rodila prvog sina, koji je tada bio moja jedina radost, ali koja nije dugo trajala, jer je nakon dva i pol mjeseca Allahovom odredbom preselio na ahiret - svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo! To je bio za mene veliki sok, ali sam se pomirila s tim, jer sam tad vec bila navikla na zivotne poteskoce. Na samom pocetku rata u Bosni, rodila sam drugog sina, koji se rodio nijem (sa mahanom govora i otvorenim nepcetom)! Situacija u braku mojih roditelja a i mom braku je isla sve na losije i losije, sejtan je uradio svoje; novac, kafane, muzika, pjevacice i konobarice su mog muza odvojile od mene.

Znam samo da sam u mnogim nocima plakala i od tolikih problema cesto izgovarala: ,,Boze moj, sacuvaj me od ovoga svega, podari mi sabur da izdrzim i sto dalje odavde..." Pozelila sam da odem od njega, ali kud? Nista bolje ni kod roditelja, pa sjedi gdje sjedis, jer ne smijes obrukati roditelje i vratiti im se, sramota, sjedi i i trpi - saburaj...

Tako je i bilo neko vrijeme, dok Allah, dzellesanuhu, dovu ne uslisa, koja je imala svoj uzrok, a to je bila moja mala beba, koja je kao sto sam rekla, rodila se nijema! Ja i moj sin smo krenuli sa izbjeglicama iz Bosne, iz rata, u Hrvatsku, da ga pokusaju operisati. Moje srce je bilo toliko ranjeno, jer ostavljam moje roditelje (majka mi je bila tad invalid), moga malog brata i moga muza (iako nisam sumnjala da nece biti sam).... U Hrvatskoj sam bila u kampu sa izbjeglicama i cekala termin za operaciju, ali iskusenja za iskusenjima, nemam nikog svoga, a moji tamo pod granatama! Zatvorila sam se u sobu sa svojim djetetom i molila sam Allaha da me izbavi iz ove situacije.

Napokon mi se, elhamdulillahi, dijete operisalo i morala sam napustiti Hrvatsku. Krenula sam mome muzu, koji je poslije mog odlaska izbjegao u zemlje Evrope. Allah je dao da dodjemo u jedan izbjeglicki kamp pokraj jedne pobozne porodice! Dane sam provodila sa njima, dok su oni obavljali namaze, ja sam sjedila i gledala ih. Pitala sam se: ,"Zasto ja ne klanjam, zasto sam ohola, sta jos sve teba da mi se desi, pa da se vratim Allahu? Kada mi je nesto trebalo i za operaciju djeteta, molila sam se dovom, a sada kada ide sve dobro, ja nista zauzvrat ne cinim, pa zasto sam toliko ohola zasto se Allahu ne zahvaljujem i kada imam i kada nemam?"

Toliko puta sam se pitala dok sam bila u Hrvatskoj (osamnaest mjeseci): "Nemam novac, a ko me ovo hrani? Nemam poznanike, a ko mi pomaze za operaciju?"... i tako se sjetih svojih rijeci i suza te posudi par knjiga. Poceli su, Allahovom odredbom, moji prvi koraci u islam, poceli su prvi ajeti da se vrte u mojim ustima i srcu, moji prvi ruku'i i sedzde, moji namazi koje sam morala kriti od muza i ostalih ljudi! Poceli su moji najdrazi koraci u islam i sticanje znanja, uz srecu i zadovoljstvo moje duse!

Moje dane sam izmjenila iz citanja raznih bezveznih knjiga u citanje islamskih knjiga, umjesto kahvenisanja sa izbjeglicama, pazila sam na svoje namaze i mnogo ostalog.
Kako sam ja dan za danom, korak po korak, vise u vjeru, moj muz je koracima sve vise i vise iz kuce.

Uspostavila sam namaze i ucila sam o vjeri, te sam pocela svoje dijete, koje je samo Allahovom odredbom i milosti progovorilo, da ucim jos od prvih koraka o islamu i spasenom putu! Bila sam zaposlena, ali sam uvijek tezila da prestanem raditi i da budem vjernica u kuci svoga muza, da se pokrijem i nosim hidzab! Moj zivot se pretvorio u Dzehennem, moj muz dalje javno odlazi od kuce, prijetio mi je sa drugim zenama, tukao me je radi vjere, namaza, hidzaba, ucenja djeteta i brukanja pred drustvom, jer sav svijet napreduje a ja nazadujem i njega ponizujem!

Nisam mogla odmah, ali sam svoj posao ostavila i odlucila sam i nositi hidzab. Svaki korak i dan vise u islamu, su mi bili drazi, vise zadovotjstva u dusi ali sa puno vise iskusenja. Rat je stao, odlascima u Bosnu insan je nailazio na razne kritike a sto je najgore ili najteze je to da nisam imala podrsku mojih roditelja, koji nisu svoj zivot pa ni nakon rata izmjenili i nije im pouke bilo kao i mnogim drugim porodicama.

Moji roditelji u Bosni su podrzavali zeta, a on je to koristio i dalje nastavio ici po kafanama, te stalno prijetio: »Skidaj to sa glave ili odoh, evo me u nocni baru...", nastavljao sa fizickim maltretiranjem, kidao moje mahrame, izolirao me od drugih, podcjenjivao i pred svojim drustvom, mojom i svojom familijom, te mnoge druge stvari.

Nocima sam ga cekala i obracala se svome Gospodaru, cineci dovu: ,,Allahu moj, olaksaj mi i daj mi izlaz iz ovog, ili ga uputi na pravi put, ili ga udalji od mene?" Molila sam takodjer puno za moje roditelje i familiju, pricala sam im o islamu, o spasenom putu, slala pisma, knjige, kasete i trudila se onoliko koliko sam mogla. Mom muzu sam navodila razne primjere, citala mu, pustala video i audiokasete za dokaz, navodila primjer moralnog zivota koji vodi do uspjeha i nemoralnog koji vodi do propasti, sve ovo sam mu govorila kroz razne primjere Ijudi koje mi poznajemo, kao sto su nasi roditelji itd. Ali Allah upucuje koga hoce i ostavlja u zabludi koga hoce.

Pored 15 godina braka sa njim i ophodenja kao sa najvecim vjernikom i pored dvoje djece, odlucila sam ga ostaviti u ime Allaha, subhanehu ve te'ala. Vaznija mi je pokornost Uzvisenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego daljnji ostanak u ovakvom braku.

Mnogo je primjera iz vremena Allahovog Poslanika, sallallahu ' alejhi ve sellem, koji su slicni mom primjeru. Dovila sam danima i mjesecima prije moje odluke, ponekad mi se srce stezalo od straha. Pitala sam se kako cu sama sa djetetom, nemajuci nikoga ovdje od rodbine da bih mogla da se obratim, oslonim i trazim pomoc, gdje cu sa hidzabom, kako i kud???

Ali na to sve je dosao odgovor, koji sam i osjetila u mom srcu, mojoj dusi, u mom mozgu: "Imam Allaha i divan li je On Pomagac i Zastitnik, On opskrbljuje i vjernika i nevjernika, On je taj koji daje utociste, On je taj koji, kada se dvoje rastave, ucini neovisnim jedno od drugog, On ukazuje na pravi put kome hoce, On je Allah Gospodar svih svjetova..."

Pitala sam ga: »Hoces li da prekines taj nacin zivota koji sad imas i da se okrenes islamu pa da budes spasen ili cu ja morati da odem zauvijek od tebe u ime Allaha?" Iznenadjeno je reagovao i neshvatljivo mu je bilo da mi je Allah preci od njega (estagfirullah), da treba da bude «budala» kao ja, da zamjeni muziku Kur'anom, da ne prica nista o drugima, da ne sjedi zajedno sa drugim zenama, da se mora razlikovati od zena sa nosenjem brade, da slijedi Allahov put i praksu Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, ma gdje i u koje doba zivimo, da zamijeni kafane za dzamije, da mu braca budu vjernici a ne kafanski jarani da moze imati pored mene najvise jos tri zene u halalu a ne kao dosad desetine u haramu.

Uzoholio se i odbio je, nije htio uzeti put spasa i mislio je da necu moci bez njega i njegovog imetka. On ima najbolja i mnogo skupa auta, tri kuce koje sam mu ostavila u ime Allaha, i pored toga jos mnogo novaca, ali nema zadovoljnu dusu, nema vjere u Allaha i tako je ostao da i dalje luta sejtanovim stazama zablude, da ga Allah uputi na pravi put i sve one koje lutaju.

Sad je vec osam godine kako ne zivimo zajedno, Uzviseni Allah mi je dao roditeljima i bratu uputu, uselio se islam u njihove zivote, nisam vise za njih bolesna, luda, propala, zalutala i ne znam vise kako me sve nisu nazivali, vec sam sad osoba koju vole, poklanjaju mi paznju, savjetuju se sa mnom i mnogo drugih ljepih stvari mi se desilo - koje zelim za sebe zadrzati.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)

Brinula sam se tad za svog dvanaestogodisnjeg sina do nedavno ili cak kada vrata otvori rado ,sada imam oko sebe sestre i dzem'at, koji mi mnogo znace. I sada imam iskusenja, ali elhamdulillah, nema insana na dunjaluku a da nema iskusenja, ali sam zadovoljna i bit cu insa-Allah zadovoljna sta god da Allah odredi.

Allah daje robovima svojim uvijek kusnju pa cak i kafirima subhanallah!!!


Razlog, zasto ovo pisem, jeste da pored mene ima jos mnogo sestara koje imaju slicna iskusenja kao sto sam ja imala.
Molim Uzvisenog Allaha da nam se svima smiluje i olaksa. AMIN.

Zatim Ya Rabb...


Nakon dugog izbjegavanja i odugovlačenja, sine, tvoja jedina majka ti šalje ovo pismo. Napisala ga je u više navrata jer su je suze prekidale. Ali, zaustavila sam suze, a srce mi je zadrhtalo pa sam napisala:‚’’Sine moj, nakon ovog dugog života vidim da si odrastao čovjek savršenog razuma, određenih emocija. Moje pravo kod tebe je da pročitaš ovaj papirić, a ako hočeš, možeš ga nakon toga pocijepati isto onako kao što si pocijepao moje srce u djeliće. Prije skoro dvadeset godina, sine moj, najsretniji dan u mom životu bio je kada mi je kada me je Allah svt pocastio da te nosim u utrobi svojoj Njegovom pomoci milosti-Njemu hvala. Sine moj, majke dobro znaju značenje ove radosti…


One su pomiješane sa radošću, veseljem i početkom tegoba, slabosti i psihićkih i fizičkih promjena. Nakon ove radosne vijesti ja sam te nosila devet mjeseci u svom stomaku. Ustajala sam teško, spavala isprekidano, teško sam mogla jesti, a još teže disati. Međutim, sve to nije umanjilo moju ljubav i radost prema tebi. Naprotiv, ljubav prema tebi povečavala se svakim novim danom i sve više i više očekivala sam i željela tvoj dolazak.
Nosila sam te, sine, i prelazila iz slabog u slabije stanje. Bolovi su se povečavali, ali ja bih se radovala tvojim pokretima. Radovala sam se što si postajao sve teži i veći, iako mi je to bio težak teret.
Bila je to dugotrajna patnja nakon koje je došlo jutro iza jedne isto tako mukotrpne noći u kojoj nisam oka sklopila.
Te noći mi se tijelo nije smirilo ni na trenutak. Osjećala sam teške i nesnošljive bolove. Obuhvatao me strah i trepet. Stari o kojima jezik ne može govoriti. Bolovi su me savladali do te mjere da više nisam mogla ni plakati. Ispred sebe sam gledala smrt u više navrata. Sve je tako bilo dok ti nisi došao na ovaj svijet pa su se moje suze pomiješale sa radoscu tvoga plaća. Svi moji bolovi su nestali, a rane zacijelile jer sam pored tebe zaboravila na sve muke i bolove. Sagnula sam da te poljubim prije nego te je posula prva kapljica vode.Elhamdulillah,hvala Allahu svt koji me je pocastio da budem opet majka nakon sto ti je brat preselio elhamdulillah Svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo (El-Bekare : 156)

 

Sine moj, prolazile su godine tvoga života a ja sam te nosila u svom srcu. Kupala sam te i prala svojim rukama. Moje krilo bilo je za tebe postelja. Moja prsa bila su izvor tvoje hrane. Nocima sam bila budna kako bi ti spavao,bio si mi bolestan. Danju sam se patila da bi ti bio sretan. Moja najveća želja bila je da vidim tvoj osmijeh i da progovoris jer si rodjen njem.Sa Allahovom pomoci i milosti smo bili izbjegli iz rata Bosne da se operises a samo Allah svt zna sta sam prosla tu godinu i pol dana odvojena od svojih najrazi koji su mi ostali pod granatam ,samo radi tebe sine da ti trazim spas i lijeka sa Allahovom svt pomoci...Elhamdulillah i Allah dade Uzviseni da nakon operacije i izrecenog''NECES NIKAD MOCI PRICATI''-si progovorio Allahovom svt pomoci i milosti ALLAHU EKBER nakon dvije godine eeeh moj sine!

 

A najviše bi me obradovalo kada bi zatražio od mene da ucinim nešto što će tebe razveseliti. Prolazile su noći i dani a ja sam bila poput poslušne sluškinje koja je stalno radila. Poput dojilje koja nije prestajala dojiti. Radila sam bez odmora. Molila sam za tvoje dobro i uspjeh i nisam to zaboravljala. Pratila sam tvoj napredak svakog dana sve dok nisi odrastao u mladića. Na tebi su se pojavili znakovi odraslog muškarca. Ja sam samo Allahu dovila da te ucini sine iskrenim vjernikom i da nekrenis sejtanovim stopama ili stopama svoga oca kojeg je sejtan zaveo…
Godinama sam te uz Allahovu svt Milost i pomoc sama odgajala sa teskom mukom jer sam i ja sama u ovom teskom tudjem dunjaluckom svijetu ali elhamdulillah…IMAM GOSPODARA UZVISENOG i rob nije nikad sam elhamdulillahi...

Došao je dan ili dani kada sam osijetila da te sejtan skrece sine sa jedinog i iskrenog puta,puta Islama i spasa. Moje srce se cijepalo, a suze su mi nocima tekle I moji namazi I dowe su bile upucene Allahu svt za tvoju uputu subhnallah. Radovala sam se tvom životu,kao djete a sad te gledam subhnallah ides sejtanovim stopama. Ali mi je bilo tesko kad si rekao da cemo se rastaviti,od mene svoje jedine majke vijernice a kreces stazama sejtanovih puteva-puteva koji su krivi i prolazni. Nezaboravi sine moj nikad da smo samo putnici ovdje kratko. Prolazili su teški trenuci i nastala iskusenja elhamdulillah,hvala Allahu svt na svakom stanju.


Sjetila sam se Allahovih svr rijeci:

1. Elif Lam Mim.2. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni?3. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.4. Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? - Loše prosuđuju!5. Onaj ko se boji susreta sa Allahom - pa, doći će, sigurno, Dan obećani; a On sve čuje i sve zna6. A onaj ko se bori - bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.7. Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno, preko hrđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi. 29. Al-'Ankabut (Pauk)

Allah dž.š., kaže: „Sigurno ćemo vas iskušavati strahom i glađu i time što će vam propadati imovina i životi i ljetine – a ti obraduj strpljive koji, kada ih kakva nesreća pogodi, kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti. To su oni nad kojima su blagoslovi njihova Gospodara i milost, i to su oni koji su upućeni!“ (el-Bekara, 155-157.)

Allah svt kaze u suri Al-Insirah:

5. Ta, zaista, s mukom je i last,

6. zaista, s mukom je i last!

7. A kad završiš, molitvi se predaj

8. i samo se Gospodaru svome obraćaj!

94. Al-Inširah (sirokogrudnost)



Ostala sam jaka I nisam htijela popustiti I za tvoju ljubav te u haramu podrzavati jer najpreca je ljubav prema Allahu svt koji je Stvoritelj nebesa I zemlje,koji je I nas stvorio I koji ce nas uzeti I ponovo prozivjeti,koji daje iz izobilja I uzima I nagraduje!

Naravno, može se desiti da čovjek uloži sve kako bi ispravno odgojio svoje dijete i kako bi mu obezbijedio sve neophodno, ali nije u stanju da ostvari svoj cilj zbog mudrosti koju isključivo poznaje Uzvišeni Allah. U svemu tome najvažnije je da roditelj izvrši ono što se tražilo od njega, a rezultati ne zavise od njega niti od bilo kojeg stvorenja! Da je uputa ljudi bila data na raspolaganje nekom od stvorenja, zasigurno bi bila data Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selleme, da je podari svome amidži Ebu Talibu. Međutim, Uzvišeni je objasnio šta je posrijedi, obraćajući se Svome Poslaniku riječima: ''Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.“ (Prijevod značenja El-Kasas, 56.)


Ne,nisam htijela I ako sam znala da ces me ostaviti I da me zelis sa tim kazniti jer tebe samo jedno dijete imam,Ne sine ja imam elhamdulillah Allaha svt koji me nije nikad ostavio,nikad zaboravio,koji je milostiv I premilostivan I prema kafirima koje hrani,prema nama robovima I zivotinjama subhnallah…Nakon toga kao da nisi bio više moj sin nego neko drugi, jer te ja nisam takvog poznavala.

Nestao je tvoj osmijeh, tvoj glas je utihnuo, lice ti se smrklo. Odbacio si me i zaboravio si na moje pravo. Prolazili su dani a ja sam pratila kada češ se pojaviti ili kada ću čuti tvoj glas. Međutim, dani su jedan za drugim prolazili a ti lutas stazama sejtana koji se Allahu svt zakleo da ce zavoditi sve do sudnjeg dana.Postali su ti prijatelji oni koji nisu uzeli Allaha za bozanstvo,uzeo si sejtana za prijatelja a majku i bracu iz dzamije neprijateljima jer ti je nas sejtan omrznuo sine moj…ostavljas me i odlazis jer nemogu vjernici ili kako rece fanatici zajedno sa grijesnicima ali sine moj ja mogu bez svakog i bez mog prvog djeteta ili tvog brata koji je preselio na bolji svijet elhamdulillah,bez tvoga babe i mojih roditelja i bez tebe ako treba ali bez Uzvisenog Allah samo ja nemogu jer svi se razidju i ostave me samo me Uzviseni Gospodar nikad nije ostavio,nikad…S
ine moj preca je ljubav i zadovoljstvo Allaha Uzvisenog nego majka da te podzava u haramu i grijesnjenju…jednog dana inshaAllah bice ti jasno ako ti se Allah svt smiluje i povrati te na pravi put insaAllah…a mozda ti bude i kasno jer mozda mene ne bude...

Uvijek se sjetim rijeci...

'Ti, doista, ne mozes uputiti na Pravi put onoga koga ti zelis da uputis, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoce." Hadis biljeze Buharija i Muslim od Ez-Zuhrija, a ovako ga prenosi Muslim u svome "Sahihu".

Ja znam svi smo Allahovi i svi se Allahu svt vracamo i On samo upucuje koga hoce na pravi put a tako i u zabludi ostavlja koga On hoce !Sjetim se cesto sure Kef (pa sto ubi neduzno djete,pa to bi djete roditleje svoje od vjere okrenulo…)pa tako sine moj Allah je milostivniji vise nego majka prema djetetu,kad Allah ima milost prema Kafirima,grijesnicima i vjernicima ima jos prema tebi a i sama se ljutim na postupke tvoje sine moj…Idi kad kazes da nemozes sa mnom jer ti sve branim i sa sam stroga i da nemam ljubavi prema tebi,ja imam sine moj u tolikoj granici koliko ti imas ljubav prema Gospodaru Svih Svijetova jer meni je najprece Njegovo Allahovo zadovljstvo a ne tvoje sine jer necu u haramu da te odrzavam i nesmijem jer ce svak stati pred Allaha svt i odgovrati za sebe i svoju djecu…

Bojim se jer znam da sam te sama uz pomoc Allaha odgajala od rodjena u Islamu ali babini ,prijateljovi i sejtanski savijeti su te skrenuli sa pravog puta subhanallah!Idi jer Allah svt zna za svaki list sa grane koji padne pa ce znati i za mene sine moj i nece svog roba zaboraviti a znace i za tebe sine moj… često sam gledala prema vratima, kakav ce se pojaviti. Kada bih čula zvono telefona, ja bih zadrhtala. Nakon toga pocela sam umišljati da telefon zvoni. Evo noći čija se tama spustila, dani su postali dugi,dugi subhanallah kad je insan u kusnji a pogotovo na najdrazim stvarima kako nam je Allah svt obecao da ce nas iskusavati sa imetcima nasim,djecom,zenama itd. A ti si zaboravio na Allah svt koji te je stvorio,dao ti vid,sluh i da govoris nakon teske operacije,dao ti pamet i razum i oblikovao te u najljepsem obliku da bi sad bio ponosan da cinis haram!Allahu Uzviseni smiluje se meni i njemu i uputi ga,skini prekrivac sa njegova srca,uputi ga i smiluj mu se i daj mu preokret i prelom u zivotu da se kaje zasvoje grijehe,ocisti ga grijeha njegovih i nezatvoru mu vrata pokajanja-amin.

Sine moj, ja ne tražim osim ono najmanje. Podari mi u svom životu barem mjesto koje imaju tvoji najnebitniji prijatelji. Sine moj, učini me svojom mjesećnom stanicom gdje ću te vidjeti bar na nekoliko minuta.Podari mi sine pocast samo kao vjernici,kao majki koja te gledala u ime Allaha …


Sine moj Allahov rob-VJERNIK, je uvijek na iskusenju I elhamdulillah ,srce ziga i elhamdulilah, a zigove te neprimjecuje jer imam jak bol u srcu ,ali moje srce još uvijek kuca sa osjećajem ljubavi prema tebi jer sam te sa mukom nosila,rodila te u ratu njema i danima uz tebe bolesan provodila, ahh sine moj zaboravio si majcinu milost koja nije ni blizu Allahove milosti a tek kako si zaboravio Allahovu milost i kaznu …eh sine moj vrati se Gospodaru i ispravnom putu..ja znam ovo je moje od niza iskusenja i znam da su imali i oni prije i bolji od nas pa kazem elhamdulillah na svakom stanju jer sve dolazi od Allaha pa sam jaca i lakse podnosim ove rane na srcu koje si mi ti sine zadao..ali nezaboravi moj sine da semo se svi Allahu svt vratiti subhnallah!

Kada bih te neki čovjek počastio jednim danom, ti bi ga pohvalio za njegovo dobro djelo i lijep odnos. Sjeti se Allahove svt milosti prema tebi i meni,blagodati i mog dobrocinstva od djetinstva…subhnallah sjetices se inshaAllah ako ti se Allah svt smiluje I pocasti te potomkom kako je meni bilo I kroz sta sam prolazila ali mozda tada nece biti mene vise I bice kasno subhnallah a stajao sip red vratim Dzenneta-majke svoje ! Ona te je služila godinama i godinama te pazila. Gdje je doborcinstvo koje ti Allah svt nareduje prema roditeljima-majci i obaveza prema njoj? Zar te je do te mjere dovela tvrdokornost i sejtan prokleti subhnallah?

Sine moj, kad god bih saznala da ti se Allah svt smilovao i povratio te na pravi put-put SPASA, to bi povecalo moju radost i sreću. Subhnallah havala na uputi i saburu i kusnji i znamo da nas Allah svt stavlja da dokazeno svoje rijeci i vjerovanje da potvrdimo elhamdulillah,pa i ti si jedan od niz drugih predhodnih ili inshaAllah buduci elhamdulillah…samo znam da sve sto nas zadesi nije nas moglo zaobici a sto nas zaobidje nije nas elhamdulillah zadesilo a iz svega samo rob pouku izvlaci i ima sve svoju mudrost jer Allah svt je sve odredio u knjigama Kadra jos davno prije stvaranja Nebesa i zemlje i elhamdulillah i ovo mi je propisano elhamdulillah!Pitam te samo sine sta samt i , počinila da sam ti postala toliki neprijatelj kojeg ne možeš ni da vidiš ili da podneseš da sjednes i porazgovaras kao sa majkom ili kao majkom vjernicom?

 

Da li sam ikad pogriješila u svom odnosu prema tebi?
Učini dobro prema meni jer Allah voli dobrocinitelje. Sine moj, ja se samo nadam da te vidim *KAO VJERNIKA* i ništa više od toga. Dopusti mi da vidim tvoje smrknuto lice i nacin na koji se ljutiš.

Saburat cu jer Allah obecava nagradu za sabur u kusnji insaAllah..
Sine moj, srce mi se cijepa ali elhamdulillah Allah svt obecava nagradu za bol i trpljenje pa cu stisnuti zube i samo se na Allaha svt oslonuti i saburati i cekat sto je samo od Allaha svt propisano inshaAllah, suze mi teku, a ti si živ i opskrbljen si,opet od Uzvisenog,Milostivog subhanallah!

Evo vrata Dženneta pored tebe su otvorena pa kreni prema njima. Otvori ih sa osmijehom prema mom licu, lijepim pozdravom i radosnim susretom. Nadam se da ću te susresti sa milošću Gospodara moga. ''Roditelj je srednja vrata Dženneta. Ako hoćeš, postavit ću ta vrata ili ću ih čuvati.'' (Bilježi ga imam Ahmed)

Sine moj, ja tebe poznajem iz djetinjstva, poznajem te kad si stasao u mladića. Ti si uvijek tragao za nagradom i sevapima. Ali si danas zaboravio na hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: ''Najdraže djelo Allahu je namaz u njegovo vrijeme, zatim poslušnost roditeljima, zatim dzihad na Allahovom putu.'' (Mutefekun alejhi)

Evo ti nagrade za koju ne trebaš nekome odsijecati glavu ili udarati ljude po vratovima. Gdje si ti kada su u pitanju najvrednija djela kod Allaha?

Sine moj, ja te upozoravam da ne budeš od onih koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u ovom hadisu: ''Teško onome, teško onome, teško onome.'' Pa su rekli: ''Kome, Allahov Poslaniče? On reče: ''Onome čiji roditelji kod njega dozive starost, jedan od njih ili oboje, pa ne uće u Džennet.'' (Bilježi ga Muslim)

Neću nikome žaliti, niti ću govoriti o svojoj tuzi, jer ako se podigne iznad nebesa, i ako otvori vrata nebeska, tebe će pogoditi nedaća nepokornosti roditelju. A na onom svijetu znaš da će te pogoditi velika nedaca. Ne, ja to neću učiniti. Sine moj, ti si još uvijek dio moga tijela, miris moga srca i radost moga dunjaluka.

Probudi se, sine,dowi i saburaj i bori se protiv sejtana i hefsa sa Allahovom svt miloscu! Docekaces sijede dlake na tvojoj glavi. Godine će proci a ti češ postati otac i ostarit češ. Ali, nagrada je shodno djelu. Ti ceš pisati svom sinu pismo sa suzama isto ovako kao što sam ja tebi ovo napisala. A kod Allaha će se spojiti parničari.

Sine moj, boj se Allaha kada je riječ o tvojoj majci. Budi sa njom jer je Džennet kod njenih nogu. Obriši joj suze, ukloni joj tugu, ali ako hočeš, onda nakon toga pocijepaj ovo pismo.

Sine moj, ko učini dobro djelo – čini ga sebi, a ko učini loše – učinit će ga protiv sebe.
Gospodaru moj ako sam se ogrijesila od moje roditelje ikad a ti znas i tajno i javno ja se kajem oprosti mi i olaksaj a molim te da budem od onih sa kojima ces biti samo Ti zadovoljan-amin

ehhh sjeti se ovoga sine moj i ucini tewbu-isreko se pokaj i sjeti me se u dovama tad,a mene vise tada nece ni biti ..vraticu se svome Gospodaru gdje ce me na kapijama cekati moja Dzennetska pticica-tvoj brat

Cekamo te insaAllah za Allahova roba,mudzahida borca protiv svoga nefsa,borca na Allahovom putu a ne na sejtanovom ( putu kojim si krocio harama...droge,cigara,alkohola i bluda...)

Allah te uputio na pravi put,smilovao ti se Ya Rabb,ucvrstio te da samo Njemu robujes i ibadet cinis,kajes se i cinis samo dobra djela sa kojma ce Allah biti zadovoljan-amin

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene?
Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)

Brinula sam se tad za svog dvanaestogodisnjeg sina do nedavno ili cak kada vrata otvori rado ,sada imam oko sebe sestre i dzem'at, koji mi mnogo znace. I sada imam iskusenja, ali elhamdulillah, nema insana na dunjaluku a da nema iskusenja, ali sam zadovoljna i bit cu insa-Allah zadovoljna sta god da Allah odredi.

Allah daje robovima svojim uvijek kusnju pa cak i kafirima subhanallah!!!


Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)

Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)


A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim) Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)

Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

Allahu Gospodaru nas...
Molimo Te, podari nam život sretnih, smrt šehida, boravak u blizini Poslanika saws i pomoć u borbi protiv neprijatelja.
Primi naša pokajanja sada. Primi naša pokajanja ubuduće. U naša srca usadi ljubav da ti pokajanje činimo. Povrati nas Tebi lijepim povratkom.
Kod Tebe utočište tražimo; da na dunjaluku izgubljeni ne budemo i da na Tebe ne zaboravimo. Utječemo Ti se od našeg zaborava, a Ti nas ne zaboravljaš. Tvoje dobro nama silazi, a naše zlo Ti znaš. Ti nas svojom milošću obasipaš, a od nas ti ništa nije potrebno - a mi Tebe svojim grijesima srdimo, a miskini smo i putnici smo ovdje samo i Tebe trebamo.
Gospodaru, podari nam iskrenost i ucini da svaka nasa rijec i svako nase delo bude samo radi Tebe i priblizavanja Tebi, a sacuvaj nas ruznih rijeci i losih dela. Ostavi nas u zivotu dok je on bolji za nas od nase smrti.A uzmi nas Sebi kada nas Ahiret bude za nas bolji od naseg dunjaluka. Sacuvaj nas teske bolesti i duge starosti. Usmrti nas na nasim najboljim delima u trenutku najveceg imana i pokornosti Tebi...
Popravi nase stanje i sa nama popravljaj druge.Sacuvaj nas, i druge sacuvaj sa nama. Opskrbi nas nash Gospodaru, ustrajnoscu u Tvojoj veri i postupanju po sunnetu Tvoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem...
Poduci nas i nase roditelje i nas potomak-djecu u nasoj vjeri i onome sto ce nam koristiti i da nam od koristi bude ono sto naucimo. Sacuvaj i nagradi i oprosti nam ako sta zgrijesimo nehotice u ovom nasem okupljanju ovde...Olaksaj nam kusnje i nestavljaj nas na kusnje koje necemo moci podnjeti,smiluj nam se i oprosti te milosti Svojom nas uvedi u Dzennet Firdevs

AMIN YA RABBI...



Allahova subhanehu ve te'ala robinja_ummu Muamer

30.04.2011.

Dobrocinstvo tvoje prema roditeljima!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dobrocinstvo tvoje prema roditeljima!

“Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobrocinstvo cinite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh”! – i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: - Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”(Kur'an- 23. i 24. ajeta sure El-Isra)

Navedena dva ajeta sure el-Isra’ su, ustvari, poticaj kojom nas Svevišnji želi mobilizirati na maksimalnu pažnju i respekt prema roditeljima. Uzvišeni, odmah poslije naredbe o poslušnosti jedino Njemu, nareduje dobrocinstvo roditeljima. U ajetima su izneseni temeljni principi na kojima islam gradi cjelokupnu strukturu ljudskog života.
U ljudskoj prirodi je da ...slijedi ...da se radije gleda unaprijed nego da se osvrce na prošlost. Sama priroda covjeka podstice na zaštitu mladih naraštaja kako bi se osigurao produžetak vrste na Zemlji. Taj božanski nagon jednako je izražen i u slucaju ostalih vrsta iz biljnog i životinjskog svijeta. Tako odrasli muškarci i žene lakše odvajaju vrijeme za druženje i igru s djecom, žrtvujuci se i bez gundanja i prigovaranja, cak i sa zadovoljstvom pronalaze vrijeme koje ce pokloniti svojoj djeci. Dakle, sama priroda garancija je da ce se roditelji bez ikakve oporuke i jasnih naredenja briniti o svom potomstvu, dok djeca imaju stalnu potrebu da se uvijek vracaju na tu božansku oporuku o staranju za one koji odlaze nakon što su se žrtvovali za pokoljenja koja tek stasavaju.
Medutim, imajuci na umu da iza formiranog muškarca i žene stoje godine mukotrpnog podizanja, odgoja, brige i materijalnih odricanja, Allah, subhanehu ve teala, ne dozvoljava da se to potisne u zaborav i da roditelji ostanu van domašaja našeg velikog interesiranja i brige. Jer, dijete nije u stanju da se oduži roditeljima za pokazanu pažnji i žrtvu kada bi cijeli život bilo u službi svojih roditelja. Zato Allah, dž.š, od nas traži maksimalnu pažnju i nježnost prema onima koji se tako odnose prema nama od našeg rodenja pa sve do naše ili njihove smrti. Roditelji su, po prirodi, skloni da štite djecu, da podnose raznolike žrtve, da cak i život žrtvjuju za djecu, isto onako kao što zelena biljka isiše svu hranu iz zrna pa zrno postane zemlja, ili kada pile isiše svu hranu iz jajeta i jaje postane ljuska; tako isto djeca i****vaju sav nektar, sve zdravlje, sav trud i pažnju roditelja, pa kada oni postanu oronuli starci, ako im se rok života produži, oni ce uz pažnju svoje djece biti sretni.(2) Suprotno tome, budu li roditelji lišeni djecije pažnje, u godinama njihove iznemoglosti i starosti, oni ce kraj života provesti nesretni, zbog izostale potrebne im njege, a još više, zbog osjecaja napuštenosti od svojih evlada.

Uz sve anomalije “naprednih” društava, posebno zapadnih, primjetna je otudenost djece od roditelja. Možda je za tu pojavu prikladniji izraz nehuman odnos spram roditelja. U društvu koje je tehnicki jako napredno i sve više organizirano prema cisto mehanickim gledištima ponašanje djeteta prema roditeljima nema veliko socijalno znacenje. Tako evropski otac iz dana u dan sve više gubi autoritet nad svojim sinom, a sin sve više gubi poštovanje prema ocu. Njihove medusobne veze sve su više uništene mehanickim društvom.(3)

Savremeni zapadni covjek radije provodi slobodno vrijeme s kucnim ljubimcima negoli s roditeljima. Cinjenica je da im nije ni potrebna pomoc njihove djece jer su oni potpuno materijalno zbrinuti, ali lijepa rijec i ukazani znaci pažnje roditeljima su vredniji od bilo kakvog dara. Stoga su sve brojnije socijalne ustanove i staracki domovi u kojima roditelji zapadnog covjeka skoncavaju svoj život. To navodimo zato što i u sredinama gdje žive muslimani navedena pojava uzima sve više maha. Sa stanovišta islama takav odnos je nedopustiv. Nebriga prema roditeljima rigorozno je sankcionisana, što razumijevamo iz brojnih kur’anskih navoda i rijeci Allahovog poslanika, a.s. U suri Lukman, Uzvišeni na istu temu kaže sljedece: “Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni cete se svi vratiti.”(4) Iz citiranog ajeta vidi se da naš Gospodar, dž.š, insistira na zahvalnosti roditeljima odmah nakon iskazane zahvalnosti Njemu. Analogno tome, islamski ucenjaci su mišljenja da Allah, dž.š, nece vjernicima prihvatiti i uvažiti cetvero bez drugih cetvero; vjerovanje bez dobrih djela, pokornost Allahu bez pokornosti Poslaniku, zahvalnost Allahu bez zahvalnosti roditeljima i namaz bez zekata.

Poslušnost i zahvalnost roditeljima

Oporuka djetetu da bude pažljiv prema roditeljima ponavlja se cesto u Kur'anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, dok je oporuka roditeljima prema djeci daleko neznatnija, iz prostog razloga, kako primjecuje Sejjid Kutb, jer je sama priroda ucinila da tako bude. Naime, sama priroda podstice da se štite mladi naraštaji da bi se osiguralo produženje života na Zemlji, kao što to Allah Uzvišeni želi. Roditelji žrtvuju sve od sebe za svoju djecu, i imetak, i zdravlje, i svoj život i to cine sve s radošcu i veseljem, dok dijete to brzo zaboravi, pa mu treba ponavljati njegove obaveze, što Allah Plemeniti, znajuci ga, cini u Svojoj Knjizi. Pogledajmo: «Mi smo naredili covjeku da bude poslušan svojim roditeljima. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni ce se svi vratiti».

Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja

Koliko islam pridaje važnost našem odnosu spram roditelja i obavezi našeg zahvaljivanja njima na svemu što su nam ucinili, najbolje ilustrira hadis 'Abdullaha b. 'Amra, r.a, u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, napominje: «Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja!».

Jedan od uvjeta za ulazak u džennet je dobrocinstvo prema roditeljima

Poslanik islama, s.a.v.s, u brojnim predajama nagovijestio je da ce ulazak u džennet biti usko vezan za naše poštivanje, respekt i dobrocinstvo spram roditelja. Tako u predaji koju prenosi Ebu-d-Derda', r.a, kaže se da je cuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: «Roditelj je srednja vrata dženneta, pa ako hoceš pusti ih, a ako hožeš sacuvaj ih!».


Ebu Umame, r.a, prenosi da je neki covjek upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Allahov Poslanice, kakva je obaveza djeteta prema roditeljima?», na što je on odgovorio: «Oni su ti i Džennet i Džehennem!».

Dobrocinstvo prema roditeljima jedno je od najdražih djela Allahu Uzvišenom

Kolika je važnost dobrocinstva spram roditelja najbolje ce nam potvrditi hadis u kojem se ovo djelo stavlja u ravan sa namazom i džihadom. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s, definirao ga je kao jedno od najdražih djela Gospodaru Uzvišenom.


'Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je pitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Koja djela su najdraža Allahu Uzvišenom?», na što mu je on odgovorio: «Namaz u njegovo vrijeme». Na njegov upit: «A nakon toga?», odgovorio je: «Dobrocinstvo roditeljima». Na trece pitanje: «A koje onda?», Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: «Džihad na Allahovom putu».

Pažnjom prema njima se, uistinu, može džennet zaraditi

Roditelji su izvanredna prilika da, cineci im dobrocinstvo, zaradimo džennetske ljepote. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a, Poslanik islama, s.a.v.s, jedne prilike je rekao: «Ponižen bio!», i to je ponovio tri puta. Na upit ashaba: «A ko to, Allahov Poslanice?», odgovorio je: «Onaj koji doživi starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a on zbog njih, ne ude u džennet!».


Nažalost, postupci brojnih muslimana prema svojim starim i iznemoglim roditeljima izazvat ce samo Allahovu srdžbu, umjesto da im budu prilika da zadobiju džennet i njegove neopisive ljepote.

Poslušnost prema roditeljima garantira naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenima na Sudnjem danu

Treba napomenuti da naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenim i dobrim Allahovim robovima na Sudnjem danu uvjetuje naš lijep odnos spram roditelja. To se jasno nazire iz hadisa koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi 'Amr b. Murre el-Džuheni. On kaže da je neki covjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, i rekao: «Allahov Poslanice, svjedocim da nema drugog boga osim Allaha, svjedocim da si ti Allahov Poslanik, klanjam pet dnevnih namaza, propisno dajem zekat od svoje imovine i postim mjesec Ramazan». Vjerovjesnik, s.a.v.s, mu je tada rekao: «Ko umre, a bude izvršavao ove dužnosti, bit ce na Sudnjem danu u društvu vjerovjesnika, iskrenih i šehida ovako – pa je pokazao da ce biti blizu kao prst uz prst – ali pod uvjetom da nije bio neposlušan svojim roditeljima!»

Nemoguce se roditeljima odužiti

Roditeljima je gotovo nemoguce odužiti se za sve ono što su ucinili za svoju djecu. U brojnim predajama se navodi da su ashabi pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da li su se nekim svojim postupcima odužili svojim roditeljima, pa je on odgovarao da se time nije odužilo ni za jedan njihov uzdah.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, nacinio je izuzetak u tom pogledu, pa u predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže: «Dijete se ne može odužiti svome roditelju, izuzev da ga nade kao roba, pa ga otkupi i onda ga oslobodi!».

Traženje oprosta jedan je od vidova zahvalnosti roditeljima

Kada osoba umre prekidaju mu se svi dotoci sevapa, izuzev u tri slucaja, kako naglašava Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a: «Kada covjek umre prestaju njegova djela, osim u tri slucaja: trajna sadaka, znanjem kojim se iza njega koristi i dobro odgojeno dijete, koje mu dovu cini».
Cak ce se roditelju povecavati deredže u džennetu zahvaljujuci traženju oprosta od njegovog djeteta, kako jasno potcrtava Poslanik islama, s.a.v.s, u hadisu Ebu Hurejre, ra: «Covjeku ce se, doista, povecavati deredže u džennetu, pa ce se zapitati: «Odakle ovo?», te ce mu se odgovoriti: «To je od traženja oprosta tvoga djeteta za tebe!»

Pokušaji cinjenja dobrocinstva roditeljima

Znajuci za važnost i znacaj dobrocinstva spram roditelja, treba istraživati razlicite nacine kako do toga doci. To se može uciniti na razlicite nacine, bilo lijepom rijecju, bilo nekim poklonom, materijalnim pomaganjem i sl., ali je bitno da roditelji osjete ljubav djeteta spram njih. To ce im uliti novu snagu, nadu i povjerenje.

Ponašanje Ebu Hurejre, r.a, može nam poslužiti kao primjer. On je živio u jednoj, a njegova majka u drugoj kuci. Kad god bi izašao iz svoje kuce, došao bi do vrata kuce njegove majke i pozvao bi je blagim glasom: «Mamice moja!» i nazvao joj selam. Ona mu je uzvratila: «Sincicu moj! Neka je i na tebe Allahov selam, rahmet i bericet!». Tada bi joj Ebu Hurejre, r.a, rekao: «Neka ti se Allah smiluje kao što si se ti meni smilovala i odgajala me kada sam bio mali!», a ona bi njemu odvratila: «Neka se Allah smiluje tebi, kao što ti meni ciniš dobro u mojoj starosti!». Kada bi se vracao kuci, postupao bi na isti bi nacin.

Slican primjer nalazimo i u postupku šejha Mahmuda Arnauta, poznatog islamskog ucenjaka prema svome ocu šejhu Abdulkadiru Arnautu, jednom od najvecih eksperata hadisa danas na dunjaluku. Šejh Mahmud ima samo oca, buduci da mu je majka ranije umrla. Imao je komforan stan u najljepšem dijelu Damaska, ali ga je zamijenio za daleko slabiji i manji, i to u manje privlacnom dijelu Damaska, samo da bi bio blizu svog oca. Po njegovom kazivanju i kazivanju njegovog oca, on nikada nije otišao na posao, niti se vratio s posla a da nije navratio svome ocu, upitavši ga za zdravlje i pospremivši mu po stanu ono što mu treba. Bio sam svjedok njegovih suza kad god bi spomenuo svog oca. Godinama nisam vidio takav odnos sina i oca, takvu ljubav i takvo dobrocinstvo!

Nadamo se da ce samo ova dva primjera nagnati mnoge osobe da preispitaju svoj odnos prema roditeljima i da ce ovo biti povod njihovom ljepšem ophodenju s njima.

Dobrocinstvo prema roditeljima produžava život

Koliko je važan lijep odnos prema roditeljima najbolje pokazuju neke predaje u kojima Poslanik, s.a.v.s, nagovještava produžetak životnog vijeka onoj djeci koja u tom pogledu ucine ono što se od njih traži.

Sehl b. Mu'az prenosi od svog oca da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Blago onome ko bude dobrocinstvo cinio svojim roditeljima. Allah Uzvišeni ce mu produžiti životni vijek!».

NE RECI IM NI “UH”

Kad jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni “uh” i ne podvikni na njih.” U ovom dijelu ajeta Uzvišeni eliminiše svaku mogucu grubost spram naših roditelja. Arogantan odnos prema roditeljima u bilo kom periodu njihovog života nezamisliv je za iskrenog muslimana, pogotovo u godinama njihove starosti kad su oni ovisni o našoj pažnji i pomoci.

Takode, ne prilici vjerniku da roditelje naziva pogrdnim imenima, da povišenim tonom razgovara s njima, nedolicno reaguje na neke njihove rijeci ili poteze, a posebno da ih na bilo koji nacin ignoriše. Jednom rijecju, oni ne smiju ni iz jednog našeg gesta razumjeti da su nam teret i suvišni. Od svega nabrojanog najblaže je “uh,” ali ni to Allah, dž.š, ne dozvoljava .U jednom hadisu Allahova poslanika, s.a.v.s, stoji: “Da je Allah znao išta manje (bezbolnije) od “uh” On bi i to zabranio.“(5) Uzvišeni kaže:“ I ne podvikni na njih”. Dakle ni jednim gestom ne smijemo naljutiti ili ražalostiti roditelje, što bi ih moglo dovesti u stanje ocaja pa da nam kletvu upute. Jednom prilikom ashabi su upitali Allahova poslanika, s.a.v.s, koja su ljudska djela Allahu, dž.š, najdraža, a on je odgovorio: “Namaz koji se klanja na vrijeme, dobrocinstvo prema roditeljima i borba na Allahovom putu.”(6)

Vidimo da Poslanik a.s. ubraja u najdraža djela Allahu, dž.š, dobrocinstvo prema roditeljima, a u drugoj predaji stoji da se zanemarivanje roditelja svrstava u teške grijehe. Tako je jednom prilikom Allahov poslanik, a.s, upitan koji su to pogubni grijesi za covjeka, pa je kazao: “Smatrati Allahu nekog drugog ravnim, biti neposlušan svojim roditeljima, bespravno ubiti covjeka, lažno svjedociti i lažno govoriti.”(7)

RIJECI POŠTOVANJA

U poznatom hadisu koji govori o sedam katastrofalnih grijeha, koji bilježi imam Buhari, spominje se i neposlušnost roditeljima. Umjesto arogantnog i grubog postupanja prem ocu i majci, covjek treba birati rijeci i postupke kojima ce pokazati svoju naklonost i ljubav prema njima. Allah, subhanehu ve teala, nareduje vjernicima: ”i obracaj im se rijecima poštovanja punim.” Kao što Sejjid Kutb, rahimehullah, komentarišuci dio ovoga ajeta, kaže: ”To je prva faza zaštite i lijepa odgoja, da od djeteta ne potekne nešto što aludira na nemir i tjeskobu, nešto što oznacava uvredu i loše ponašanje.” (8)

Vedro celo i osmjeh pred roditeljima unose raspoloženje i optimizam u njihove duše. Potištenost i namrgodenost ih uveliko žaloste. Stoga treba de se trudimo da u njihovom prisustvu budemo dobre volje i da biramo rijeci kada ih oslovljavamo, kako bismo im naše prisustvo ili boravak s njima ucinili što ugodnijim. Tepanje i umiljavanje roditeljima cesta je forma komuniciranja koju bilježi Kur’an, azimuššan. Posebno je ilustrativan razgovor Ibrahima, a.s, s njegovim ocem u trenucima kada ga on želi odvratiti od vjerovanja u kipove, kao i obracanje Ismaila, ocu Ibrahimu, kada otac odlucuje da ga žrtvuje radi Allaha.

I u jednom i u drugom slucaju upotrebljava se izraz “ ja ebeti, “ o babice ili babuka! što oznacava deminutiv od otac. Naše tepanje i umiljavanje majci i ocu je, ustvari, naše uzvracanje na lijepe i mehke rijeci, pune ljubavi i topline koje smo toliko puta slušali od njih dok su nas odgajali. Tih rijeci ne manjka djeci ni nakon što odrastu. Rijeci Uzvišenog: “I obracaj im se rijecima poštovanja punim” trebalo bi da stimulativno djeluju na nas na planu korigiranja našeg odnosa spram roditelja.

KRILO PONIZNOSTI

Kur’anski izraz “Vahfid lehuma dženahaz-zulli miner-rahmeti” u doslovnom prijevodu znaci: ”spusti krilo poniznosti svoje pred njima.'' To takode znaci, kako prevodi prof. Korkut, ”Budi prema njima pažljiv i ponizan”. Ovim ajetom nam naš Gospodar, dž.š, zapovijeda da, nakon što smo iskazali verbalnu naklonost i poštovanje, sad to moramo potvrditi i djelom. To je viši stupanj milosti koja potvrduje našu stvarnu odanost i pažnju roditeljima. Jer, kakva korist od lijepih rijeci ako su roditelji prepušteni sami sebi i izvan domašaja naše njege i pomoci. Navedene rijeci Uzvišenog moraju u nama pobuditi osjecaj samilosti i sažaljenja prema njima. Mora nam biti na umu koliko smo mi proboravili u njihovom “krilu poniznosti?' Koliko smo hrane iz njihovih ruku pojeli? Mora naš isto toliko brinuti ako su oni bolesni, kao što su oni toliko puta bili brizni za našim zdravljem dok su nas podizali. Mora nam naumpasti naše djetinjstvo, jer su oni danas poput djeteta, slabi i nemocni potrebna im je naša njega i zaštita.

Služenje ili hizmet roditeljima ubraja se u Allahu, dž.š, ugodna dijela s kojima se dospijeva do Dženneta. Džabir bin Semure, r.a, prenosi hadis koji bilježi imam Taberani, da je Pejgamber, a.s, jednom prilikom penjuci se na mimber, neuobicajeno tri puta izgovorio amin, nakon cega ga je neko od prisutnih upitao zašto je to uradio, a je on odgovorio: ”Došao mi je melek Džibril i rekao: - Neka je ponižen i prezren onaj kod koga jedan ili oba roditelja dozive starost, a on, hizmeteci im, ne zasluži Džennet. Muhammede, reci amin! pa sam ja izgovorio amin. Neka je ponižen i prezren onaj ko doceka ramazan i u njemu ne zasluži Allahovu milost. Muhammede, reci amin! pa sam ja rekao amin. Neka je ponižen i prezren onaj u cijem se prisustvu spomene tvoje ime a on ne prouci salavat na tebe. Muhamede, reci amin! pa sam i na tu njegovu dovu izgovorio amin.”-

O dobrocinstvu spram roditelja govore brojni hadisi Allahova poslanika, s.a.v.s, ali ovaj kao da sazima sve: “Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja.” (9) Ebu Umame, r.a, pripovijeda da jedan covjek došao Allahovom poslaniku, s.a.v.s, i upitao ga: “Kakva je obaveza covjeka prema roditeljima?” našto mu je Alejhisselam odgovorio: ”Oni su ti i Džennet i Džehennem”(10) U predaji koju bilježi Ibnu Hibban stoji da je Pejgamber, a.s, rekao: “Za svaki ucinjeni grijeh ima nade da ga Allah odgodi za ahiret, ako hoce, ali za neposlušnost prema roditeljima, On požuri još na ovom svijetu.” Da za neposluh spram naših roditelja ne bismo ispaštali još na ovom svijetu, treba da imamo lijep odnos prema njima. Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Cinite dobrocinstvo roditeljima pa ce i vaša djeca biti kreposna prema vama.”(11)

Prenosi se da je Ebu-Abdurrahman, Abdullah b. Mes'ud, r.a., rekao: " Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, koje je djelo Allahu najdraže? Alejhisselam rece: 'Namaz u njegovo pravo vrijeme.' Zatim sam upitao: 'A koje poslije njega?"Dobrocinstvo svojim roditeljima', odgovori on. 'Koje poslije njega?', ponovo upitah. 'Džihad na Allahovom putu', odgovori on."

(Muttefekun alejhi)


Prenosi se da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: " Allahovom Poslaniku (sallallahu ‘alejhi ve selleme,) došao je jedan covjek i upitao ga: ‘O Allahov Poslanice! Ko je najpreci za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?'Alejhisselam rece: 'Tvoja majka.' Covjek tada rece: ‘ Ko poslije nje?' 'Tvoja majka', odgovori on. 'Ko poslije nje?', ponovo upita covjek. 'Tvoja majka', ponovo odgovori Alejhisselam. Covjek ponovo upita: ‘ Ko poslije nje?'Alejhisselam tada rece: 'Tvoj otac' "

(Muttefekun alejhi)


Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: " Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko doceka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne ude u Dženneti " (Muslim)

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: " Ko želi da mu se nafaka uveca i da mu se život produži, neka pazi i redovno posjecuje svoju rodbinu ."

(Muttefekun alejhi)

Prenosi se da je Abdullah b. 'Amr b. 'As, r.a., rekao: " Jedan covjek prišao je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i rekao: ‘Zavjetujem ti se za hidžru i džihad, nadajuci se nagradi od Allaha, džellešanuhu.' Alejhisselam mu rece: ‘Je li ti jedno od roditelja živo?' 'Jesu, oboje', odgovori on. Alejhisselam mu tada rece: 'Da li ti uistinu želiš nagradu od Allaha, dž.š.?' 'Da', odgovori on.'Onda se vrati svojim roditeljima i pazi na njih i lijepo se ponašaj prema njima', rece Alejhisselam."'

(Muttefekun alejhi)


Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, je rekao: " Nije dovoljno samo uzvratiti posjetu svojoj rodbini. Pravilno se ponaša prema svojoj rodbini onaj koji, kada ga ona zaboravi, ili odbaci, obnavlja vezu sa njom." (Buhari)

Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: " Rodbinska krvna veza visi o 'Aršu i vice: 'Ko mene održava i poštuje, i njega ce Allah, dž.š., posjecivati i poštivati, a ko mene ne održava i ne poštuje, nece ni Allah, dž.š., njega posjecivati niti poštivati ."' (Muttefekun alejhi)

Prenosi se da je Esma, kcer Ebu-Bekra, r.a., rekla: " Došla mi je moja majka za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, nešto tražeci, a još nije bila primila islam, pa sam upitala Alejhisselama da li da je primim. Alejhisselam mi je odgovorio: 'Da, svakako, primi svoju majku i usluži je ."' (Muttefekun alejhi)

Ebu-Ejjub el-Ensari, r.a., pripovijeda da je neki covjek rekao: " O Allahov Poslanice!
Obavijesti me o poslu koji ce me uvesti u Džennet i udaljiti od Džehennema. Allahov
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rece mu na to: 'Ibadet cini iskljucivo Allahu, dž.š.,
i ne pripisuj Mu druga, namaz redovno obavljaj, daji zekat i pazi i posjecuj svoju rodbinu ."'
(Muttefekun alejhi)


Selman b. 'Amir, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: " Kada neko od vas htjedne iftariti, neka se iftari hurmom, jer je u hurmi bericet, a ako ne nade hurmu, onda vodom, jer je ona najcišca." Zatim je rekao: "Sadaka ucinjena siromahu jeste obicna sadaka, a sadaka ucinjena svojoj rodbini dvostruka je sadaka - sadaka i pažnja (rodbine)." (Tirmizi, hasen)
Iz knjige Rijadus-salihin

TRI PUTA MAJKA

Kada je rijec o našoj pažnji prema roditeljima, nužno je istaknuti da islamsko ucenje daje blagu prednost majci nad ocem. To je sasvim i razumljivo kada se ima na umu da majka podnosi veci teret i žrtvu od oca a i njene emocije snažnije su od ocevih. O tome nam Užvišeni kazuje u Svojoj Knjizi: “Mi smo naredili covjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Meni cete se svi vratiti.(12)

U ovom ajetu znacaj majke posebno je naglašen. Majcina konstitucija više trpi. Ona nosi dijete devet mjeseci. U tom periodu ona je izložena fizickim naporima i promjenama koje se cesto negativno odražavaju na njeno psihofizicko zdravlje. Prilikom poroda ona osjeca posebne napore i bol, a kada to sve prode, onda slijede neprospavane noci i dani puni brige i neizvjesnosti za zdravlje i život svoga evlada.

Zato se nicim ne možemo iskupiti i odužiti svojoj majci. Poslaniku dode jedan covjek i upita ga: “Ko je od ljudi najzaslužniji da mu poklonim svoju pažnju? Majka, majka i ponovo majka!” odgovori Poslanik a.s.(13) Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar bilježi hadis koji prenosi Burejde, a on od svoga oca, da je neki covjek nosio svoju majku na ledima i tavvafio sa njom oko Ka’be, nakon cega je došao Poslaniku, a.s, i upitao ga: ”Jesam li se odužio prema njoj Allahov poslanice? Ne, ni za jedan njezin uzdisaj” odgovori mu Vjerovjesnik a.s.” Takode se prenosi od El-Mikdada bin Ma’da da je Vjerovjesnik, a.s, rekao: ”Allah vam oporucuje vaše oceve. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše bližnje.”(14) Imam Ez-Zehebi u djelu Kitabul-Kebair (Veliki grijesi) u poglavlju o neposlušnosti roditeljima navodi slikovit dogadaj iz života ashaba koji se zvao Alkama. Ukratko, Alkama je poklanjao vecu pažnju ženi nego majci. Kada se smrtno razbolio nije mogao ispustiti dušu i to je nagnalo njegovu suprugu da se pozali Alejhisselamu. On je poslao trojicu ashaba koji su ga podsticali na izgovaranje kelimeišehadeta, ali bez uspjeha. Kasnije je pozvao Alkaminu majku koja je ispricala potresnu pricu o njenom zapostavljanju na racun supruge. Tek kada mu je majka oprostila, Alkama je ispustio dušu i preselio na ahiret. Resulullah, s.a.v.s, je nakon što su Alkamu položili u mezar održao govor, kao savjet svima koji daju prednost supruzi nad majkom. Rekao je: “O skupino muhadžira i ensarija! Ko dadne prednost supruzi nad materom na njemu je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Ko tako postupa, ukoliko se ne pokaje, uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njeno zadovoljstvo, neka zna da mu Allah nece primiti ništa od njegovih dobrih djela. Allahovo zadovoljstvo je u njenom zadovoljstvu, a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi.” (15) .

ODNOS PREMA RODITELJIMA NEMUSLIMANIMA

Naša pažnja ne smije izostati cak i ako su roditelji nevjernici ili su skloni cinjenju velikih grijeha. O tome doznajemo iz Allahove Knjige u kojoj piše: ”A ako te budu nagovarali da meni drugog ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se Meni iskreno obraca; Meni cete se poslije vratiti i Ja cu vas o onome što ste radili obavijestiti.”(16) Na pocetku ajeta Uzvišeni upozorava da nema pokornosti roditeljima ukoliko nam savjetuju ili nareduju nešto što je suprotno Njegovim propisima. To je, inace, jedan od temeljnih principa iskazanih u rijecima Poslanika, a.s, da “nema pokornosti nikome u nepokornosti Stvoritelju”.

Medutim, bez obzira što ih necemo slušati u stvarima koje su suprotstavljene nacelima vjere, ipak cemo velikodušno postupati prema njima u stvarima ovog svijeta. Jer, kako kaže šehid Sejjid Kutb rahmetullahi alejhi: “Veza roditelja s djetetom, pored svih simpatija i plemenitosti, dolazi, prema ovom rasporedu, nakon povezivanja s vjerom tako da oporuka covjeku u odnosima s njegovim roditeljima stoji poslije vjere…Veza vjere nadvisuje svaku drugu vezu .(17)

U osmom ajetu sure El-Ankebut nalazi se skoro identican tekst u kojem Allah, dž.š, veli: Mi smo covjeka zadužili da bude dobar prema svojim roditeljima. Ali, ako te oni budu nagovarali da meni nekoga pridružuješ, o kome ti ništa ne znaš, onda ih nemoj slušati… Povod objavljivanju ovog ajeta je slucaj koji se desio izmedu Sa’d bin ebi Vekasa i njegove majke. Zeleci da odvrati svog sina od vjere u Allaha, dž.š, jednom ga je upitala: “Nije li Bog naredio covjeku da cini dobro svojim roditeljima? Tako mi Boga ja cu se sustegnuti i od jela i od pica sve dok se Sa’d ne vrati u krilo vjere svojih predaka. Medutim Sa’d je bio odlucan. On je jednom rekao svojoj majci da je to njena stvar. Ako hoce neka jede, ako hoce neka gladuje. (18)

U dijalogu Ibrahima i njegovog oca Azera, koji je bio ogrezao u višeboštvu, prepoznajemo krajnji stupanj Ibrahimove tolerantnosti i blagosti spram oca. To je ilustrativan primjer kako covjek treba da se odnosi prema svome ocu, bez obzira što je on nevjernik i što navodi na krivovjerstvo. Poslušajmo ajete sure Merjem:

“O oce moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan. O oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug. Otac njegov je rekao: Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja cu te kamenjem protjerati, zato me za dugo vremena napusti. Mir tebi, rece Ibrahim. Molim Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.” (19)

KO SU ASHABUL E’ARAF

Od znakova lijepog odgoja i oblika poslušnosti roditeljima je i uvažavanje njihovog mišljenja i savjetovanje s njima. Takav odnos donosi djetetu roditeljski blagoslov i hair dovu. Pošto su roditelji naši najodaniji prijatelji iza kojih stoji bogato životno iskustvo, oni ce nam biti od velike koristi pri svakom važnom odlucivanju. Ibnu Amr, r.a, prenosi: “Došao je jedan covjek Vjerovjesniku, s.a.v.s, da traži dozvolu za odlazak u džihad, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, pitao: - Jesu li ti živi roditelji?- našto je on potvrdno odgovorio, a Poslanik, a.s, je dodao: -Tvoj džihad je uz njih, pa se bori.” (20) Šta znaci ignorisati odluke roditelja pokazuje predaja koja se vezuje za Abdullah bin Abbasa, u kojoj se kaže da je on jednom prilikom bio upitan za ashabul-ea’raf pa je odgovorio: “Ea’raf oznacava prostor izmedu Dženneta iDžehennema.
Tu ce biti smješteni oni koji su poginuli u borbi na Allahovom putu. Otišli su u borbu bez dozvole roditelja vjernika. Pogibija ih je sprijecila da udu u Džehennem a neposlušnost prema roditeljima da udu u Džennet.(21)

OBAVEZE PREMA UMRLIM RODITELJIMA

Naše obaveze prema roditeljima ne prestaju ni nakon njihove smrti. Ibn Malik, r.a, pripovijeda: “Sjedili smo jednom prilikom sa Allahovim poslanikom kada se pomoli covjek iz plemena Benu Seleme i rece: - Allahov poslanice, da li sam dužan ciniti neko dobrocinstvo roditeljima i poslije njihove smrti? – Jesi – rece mu Vjerovjesnik, s.a.v.s, i to: “Moliti Allaha da ih obaspe svojim blagodatima i da im primi njihova dobra djela. Moliti Ga da im oprosti njihove grijehe; izvršiti njihove oporuke (vasijjete) koje su odredili za života; iskazivati ljubav i ciniti dobro rodbini s kojom su i oni održavali vezu, te njegovati prijateljstvo s onima s kojima su se oni družili i pazili.»(22)

U hadisu je posebno neglašeno ispunjenje opruka nakon njihove smrti. Ukoliko su one izvodljive i u granicama šerijata, nasljednicima je obaveza da ih ispoštuju. Allah, dž.š, je rekao: “A ko oporuku izmijeni (ili je uopce ne izvrši) nakon što ju je cuo, veliki grijeh pada na one koji je budu izmijenili. Allah sve cuje i sve zna.”(23) Uz navedeno u drugim predajama spominju se još neka djela koja mogu i treba da se cine za umrle roditelje. Pored toga što stalno treba da molimo Allaha za oprost njihovih grijeha, poželjno je da dajemo sadaku odnosno cinimo dobra djela za njih, da postimo za njih, pa i da hadždž obavimo za njih ako smo u mogucnosti.

Ebu Hurejre navodi predaju da je neki covjek došao Poslaniku, a.s, i rekao: “Moj otac je umro i stvarno je ostavio dosta imetka ali nije uvasijjetio da ga trošim. Da li ce njemu koristiti ukoliko ga ja budem trošio na Allahovom putu? Poslanik, a.s, je odgovorio: «Svakako“ (24)

Isto tako, došao je covjek Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: “O Allahov poslanice, moja majka je preselila a ostao joj je mjesec neispoštenog posta, hocu li to ja za nju izvršiti. Poslanik, a.s, je rekao: - Da je tvoja majka ostala dužna nekome nešto, da li bi ti to odužio za svoju majku? Svakako – odgovorio je covjek. “Fe dejnullahi ehakku en jukda,” pa dug prema Allahu je preci. (25)

Ibnu Abbas r.a. prenosi da je jedna žena iz plemena Džuhejn došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i kazala: “Moja majka se zavjetovala da ce obaviti hadždž ali ju je smrt preduhitrila. Hocu li ja za nju obaviti hadždž? Da, otidi za nju na hadždž, jer šta misliš da je iza tvoje majke ostao kakav dug, da li bi ga za nju ti odužila? Oduži je, jer je u izvršenju dugova, Allah najpreci.” (26) Na kraju možemo zakljuciti da naš status u vjeri uveliko odreduje naš odnos prema roditeljima. Uzvišeni kaže: «Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim, ako budete poslušni, pa, Allah ce doista oprostiti onima koji se kaju.»(27)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

savjet o dobročinstvu prema roditeljima


1.Obraćaj se roditeljima na najprimjereniji način, i ne reci im ni "UH", ne podvikuj na njih, i govori sa njima najplemenitijim govorom.


2. Budi uvijek poslušan roditeljima, izuzev kada naređuju djelo koje je grijeh prema Allahu, jer nema pokornosti stvorenju kada se griješi prema Stvoritelju.

3. Blago i nježno se obraćaj roditeljima, i nemoj im se mrštiti u lice, i nemoj ih gledati pogledom srdžbe.

4. Čuvaj obraz, ponos i imetak svojih roditelja, i ne uzimaj ništa bez njihove dozvole.

5. Radi poslove koji će im olakšati življenje, poput poslova usluživanja i kupovine, i budi ustrajan u traženju nauke.

6. Dogovaraj se s njima oko poslova, i izvini im se ako moraš postupiti suprotno njihovom mišljenju.

7. Na poziv njihov odazivaj se žurno, nasmijana lica i reci izvolite majko i babo, a ne mama i tata, jer tako govore nemuslimani.

8. Poštuj njihove bližnje prijatelje i nakon njihove smrti.

9. Sa njima se ne prepirite i pokušavajte im objasniti šta je ispravno.

10. Ne inadi se njima i ne diži glas na njih, a kad oni govore slušaj ih.



11. Ustani roditeljima kad uđu u kuću i poljubi ih u čelo.

12. Pomozi svojoj majci i u kućnim poslovima, a i ne zaostaj u pomaganju ocu izvan kuće.

13. Ne putuj bez odobrenja svojih roditelja, makar to bilo radi važnog posla, ako budeš primoran, izvini im se i redovno piši.

14. Ne ulazi kod njih bez dozvole, a naročito kad spavaju ili se odmaraju.

15. Ne jedi prije njih, i počasti ih hranom i pićem.

16. Ne laži im i ne grdi ih ako učine posao koji te iznenađuje.

17. Ne daji prednost ženi ili djeci nad roditeljima, i traži njihovo zadovoljstvo prije svega, jer je Allahovo zadovoljstvo uz njihovo zadovoljstvo i srdžba uz njihovu srdžbu.

18. Ne sjedi iznad njih i ne pružaj noge oholo ako su oni prisutni.

19. Ne odbacuj svoju pripadnost ocu, makar bio nosioc visokih funkcija ili titula. I ne uznemiravaj roditelje, pa makar jednom rječju.

20. Ne škrtari iz imetka da daš roditeljima, to bi bila sramota, i tebi bi tako tvoji činili, jer kako uzajmiš, tako će ti se vratiti.

21. Često posjećuj roditelje i daruj im poklone, zahvaljuj im na odgoju i hizmetu koji su oko tebe činili, a na to upozori i svoju djecu, kako ne bi postali nemarni prema njima.

22. Najzaslužnija za tvoju plemenitost je tvoja majka, pa otac, i neka znaš da je džennet pod stopalama majčinim.

23. Izbjegavaj neposlušnost prema njima i nemoj da budu na tebe srditi, jer tada očekuj nesreću dunjaluka i ahireta, a i tvoja djeca će činiti tebi što si ti činio njima.

24. Ako nešto budeš tražio od njih, čini to blago i zahvaljuj se ako ti daju, i izvini se ako odbiju, i nemoj im dosađivati tražeći.

25. Čim mogneš sam privređivati, privređuj i potpomaži roditelje.

26. Roditelji imaju kod tebe prava, žena kod tebe ima prava i svakom daj njegovo pravo, te nastoj da ih usaglasiš, ako ne možeš onda daji hedije (poklone) objema stranama potajno.

27. Ako se tvoji roditelji spore sa tvojim suprugom, a ona je u pravu, objasni joj da si obavezan zadovoljiti roditelje.

28. Ako nisi suglasan sa roditeljima oko ženidbe ili oko razvoda, postupi po propisu islama, to je svima dobro.

29. Njihova dova se prima, traže li njom dobro ili zlo, pa se pričuvaj da ne čine dovu protiv tebe.

30. S ljudima postupaj moralno, jer ko vrijeđa ljude, vređaju i oni njega. Kaže Muhammed sallallahu alejhi ve sellem: "Od velikih grijeha je da Čovjek psuje svoje roditelje. Psuje oca nekom čovjeku, pa ovaj psuje njegova, ili majku, pa ovaj psuje njemu." (Mutefekun alejhi)

31. Posjeti svoje roditelje žive ili mrtve, i daj za njih sadaku i često čini dovu za njih riječima:



"Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!"
(Ibrahim :Ibrahim: Ibrahim (Abraham), 41)

"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' - i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima poštovanja punim.
(Al-Isra :Noćno putovanje: The Israelites, 23)

"Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni će te se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.
(Al-Ankabut :Pauk: The Spider, 8)

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.
(Luqman :Lukman: Luqman, 14)

"A čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka ga njegova tegobno nosi i tegobno ga rađa! A njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci. Pa kad zrelost svoju dostigne i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: 'Gospodaru moj, uputi me da Ti zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovao meni i mojim roditeljima, i da dobro radim s kojim si zadovoljan Ti, i potomstvo moje Ti učini dobrim! Ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam musliman, predan Tebi.'"
(Al-Ahqaf :Ahkaf: The Sandhills, 15)

Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a zulumćarima samo propast povećaj!'"
(Nuh :Nuh: Nuh (Noah), 28)


Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u imanu pretekla i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si zaista dobar i milostiv. Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima onoga dana kada se bude polagao racun. Amin !!!

29.04.2011.

Tajne vode u Kur’anu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Tajne vode u Kur’anu

Kur’an spominje razlicite vrste vode i kategorizira ih prema stepenu cistoce. Kur’an identificira kisnicu kao cista voda, svjezu vodu iz rijeka i izvora koju pijemo oznacava slatkom vodom, a vodu koja sadrzi visok stepen slanosti oznacava gorkom vodom. U narednim redovima cemo uporediti ovu kur’ansku klasifikaciju voda s naucnim cinjenicama. Znacajno je spomenuti da samo jedna sicusna kap vode sadrzi pet hiljada miliona molekula! A sta je tek za silnim svjetskim morima?!

Cista voda

Kur’an govori o destiliranoj vodi. Allah, swt, kaze: “I On salje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba cistu vodu spustamo.” (xxv : 48)

Razmisljajuci o ovom ajetu, dolazimo do otkrica da upravo on upucuje na specifikaciju kojima naucnici danas oznacavaju destiliranu vodu. Oni su otkrili da voda koju mi pijemo sadrzi mnogo razlicitih cestica i organizama. Jedna casa vode za pice koju smatramo cistom sadrzi milione sicusnih organizama poput bakterija i virusa, kao i hemijske elemente, medju kojima zeljezo, bankar, aluminij, natrij, magnezij i kalcij a to su i organske materije, ugljenik, prasina i slicno. Sve to se nalazi u vodi koju mi zovemo cistom vodom.

Naucnici su utvrdili da se takva voda moze procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke ljucanja, akumuliranjem i kondenzovanjem vodene pare u koju se voda pretvara njenim hladjenjem. Kao rezultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri. Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilairane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenom procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke kljucanja, akumuliranjem i kondenzeovanjem vodene pare u koju se vode pretvara njenim hladjenjem. Kao razultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri? Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilirane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenim cesticama u zraku i prije nego dotakne tlo.

Moderna civilizacija je prouzrokovala ogromno zagadjenje. Spustanje kisnih kapi cisti atmosferu, jer kisnica, koja je destilirana voda, ima posebnu moc upuijanja razlicitih supstanci. Ona apsorbuje iz atmosfere sumpor i druge materije i minerale poput otrovnog olova, zbog cega postaje kisela. Za razliku od naseg doba, u davna vremena kisna voda je bila potpuno cista jer atmosfera nije bila zagadjena.

Kada kisa dospije na zemlju, filtrira se prelazeci vrlo komplikovan put kroz tlo i izmedju stijena, a tokom tog putovanja mijesa e s mineralima i solima koji se tu nalaze. Kao posljedica toga, nastaje alkalni ukus kisnice. Iz tih razloga nalazimo da izvorska voda, zapravo, ima ukus, dok je destilirana voda bez ukusa.

Kisna voda je zapravo destilirana voda, nastala kao rezultat isparavanja vode iz mora, njenog kondenzovanja u formi oblaka i spustanje na zemlju u obliku kise. Zbog toga je to istinski cista voda.

(Sunce Zemlji pruza masovno punjenje energijom u obliku solarne radijacije, posebno infracrvenog zracenja ili topline. To zagrijava tekucu vodu koja hlapi u nevidljivu vodenu paru, a onda se raspresuje u atmosferu. Otrpilike 22% Sunceve radijacije koja dospijeva na Zemlju zagrijeva okeane, mora, jezera i rijeke, mijenjajuci tekucu vodu u vodenu paru. Isprarava samo cista voda, a ostaju rastopljeni minerali, uglavnom u obliku soli u morima. Taj proces je zapravo destilacija (prociscavanje) vode pomocu Sunceve energije.)

Kisnica bolje otklanja necistoce nego obicna voda, te se upotrebljava kao dezinfekcijsko sredstvo. Slobodna je od virusa i bakterija i posjeduje veliko svojstvo apsorpcije metala, gasova i cestice prasine s kojima dolazi u kontakt, pa je zbog toga antiseptik i za atmosferu.

rijec “Tahara”, upotrijbljena u ovom ajetu, znaci odstranjenje prljavastine i necistoca i njihovo odsustvo. Nakon ovih razmatranih cinjenica, moze se reci da one potpuno odgovaraju onome sto je u Kur’anu receno za kisnu vodu: “I Mi s neba cistu vodu spustamo …” (xxv : 48)

Postoje novootkrivene odlike kisnice koje joj pripisuju naucnici, kao sto je sposobnost obnove celija u tijelu, u mnogo vecoj mjeri nego sto je posjeduje obicna voda. Potvrudje se, takodjer, da kisnica posjeduje vee kolicine energije, sto se pozitivno odrazava i na psihicko stanje ljudi. Nije cudo da Kur’an spominje upravo ove karakteristike kisnice, vrlo jasno, u sljedecem ajetu: “Kad je On ucinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kisu spustio da bi vas njome ocistio i da bi od vas sjetanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vasa jakim ucinio i njome korake ucvrstio.” (viii : 11)

Svjeza, slatka voda

Uocljivo je da Kur’an pravi razliku medju rijecima “tahur” (cista) i “furat” (slatka) voda:

” … i Mi s neba cistu vodu spustamo … ” (xxv : 48)

” … i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?” (lxxvi : 27)


voda koju pijemo iz rijeka, izvora i bunara je prihvatljivog slatkog okusa jer sadrzi odredjene kolicine materija poput zeljeza koji joj daju sladak ukus. Kisnica, destilirana voda, nema ukusa, ali kad dospije na zemlju, mijesa se sa mineralima i solima i dobija karakteristican ukus, te postaje “furatan”, slatka, voda prihvatljivog ukusa. Tako, kad KUr’an govori o vodi rijeka, vodi za pice, ne naziva je vise “cistom” vec “slatkom”.

Slana, gorka voda

Citajuci slijedeci ajet: “Ni voda mora nisu jednaka: jedno je slatko i svjeze - voda mu se lahko pije, a drugo je slako i gorko … ” (xxxv : 12)
primjecuje se da je Allah, swt, obje ove vrste vode opisao sa dvije osobine, za razliku od kisne vode koju je opisao samo jednom. Zasto? Iz prethodnog izlaganja smo vidjeli da kisnica nema ni ukusa ni mirisa, to je potpuno cista voda, i samo taj jedan atribut “cista” potpuno je opisuje. I za pitku vodu, koja je stalno u protoku, razmotrili smo zsto je Allah, swt, opisuje rijecima “svjeza” i “slatka”. I morska voda je opisana dvama atributima: “slana” i “gorka”.

Kur’an ne pripisuje osobinu slanosti kao atribut samo po sebi, nije receno samo “a druga je slana”", vec naprotiv, kaze se: a druga je slana i gorka. S naucnog stanovista, bilo bi besmisleno reci da morksa voda sadrzi so, jer i slatka voda sadrzi razlicite kolicine soli, i zbog toga je potrebno opisati nivo slanosti da bi se definisala slana, morska voda. I upravo je to ono sto je u Kur’anu.
Rijec “udzadz”, koja se pojavljuje u Kur’anu za opis slane vode, oznacava prelazenje granice, a to je ono sto nalazimo u morskoj vodi, prekomjerna kolicina soli. Zbog toga nam je jasno zasto je Allah, swt, slanu vodu opisao jos i gorkom.

Kur’an je prva knjiga koja otkriva dezinfekcijska svojstva kise, ili destilirane vode, i ova osobina nije spomenuta osim kad je u pitanju voda koja se spusta s neba. Kur’an tacno pravi razliku izmedju ciste, slatke i slane vode, i svaki termin stavlja na pravo mjesto.

Neka je slavljen Allah, svaka rijec u Njegovoj Knjizi besprijekorno je odgovorajuca. Pitanje koje se moze uputiti skepticima kada se u pitanju naucne kur’anske mu’dzize je: Ako je Kur’an proizvod ljudskog truda, da li bi bilo moguce praviti razlike izmedju gore razmatranih pojmova prije vise od cetrnaest stoljeca? Aevidentno je da Kur’an govori o ovim specificnostima mnogo stoljeca prije nego li su ih fizika i hemija uspjele dokazati. Kur’an je prva knjiga koja obznanjuje razlike izmedju razlicitih priroda vode, i to je kristalno jasno materijalni dokaz Uzvisenog Porijekla ove Knjige.


DVA MORA I NEVIDLJIVA PREGRADA

"Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne mijesaju."« (Prijevod znacenja sure Er-Rahman, 19-20) Poznati istrazivac mora Jacque Cousteau (Zak Kusto) je jedne prilike otkrio ,,nevjerovatan" fenomen. Naime, on je svojom ladjom dosao do Crvenog mora, kako bi...ga ispitao. Dokazao je njegove specificnosti u pogledu slanoce, gustoce, kao i posebnosti njegove faune, morskog rifa i sastava njegove vode. Nakon toga je izasao na Arapsko more koje se nalazi u njegovom susjedstvu. Dosavsi do tog mora, nailazi na more sa posebnim karakteristikama. Otkrio je pregradu izmedu dva mora koja ih razdvaja. Nakon takvog otkrica, poceo je slati poruke na sve strane svijeta, kako bi obavjestio covjecanstvo o svom otkricu.

Tokom tog zbivanja, Cousteau je prisao jedan musliman, cestitao mu i zamolio ga da procita gore navedeni ajet. Cousteau nije mogao vjerovati ono sto cita. Njegovo otkrice je bilo jos prije 1400 godina poznato. Saznavsi da su rijeci iz Kur'ana, objavljene od Gospodara svih svjetova, Stvoritelja svih bica, prihvatio je islam. Do kraja svog zivota zivio je kao musliman i suradjivao s islamskim naucnicima. Preselio je kao musliman a Allah svt najbolje zna...

Kiša u Kur`anu

“I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.” (Furqan, 48-49)
“Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.” (Qaf, 9-11)



Kiša je jedan od najvažnijih faktora za život na Zemlji.
Ona je preduslov za stalnost života. Kiša, koja igra veliku važnost za sva živa bića, uključujući i ljude, je pomenuta u više Kur'anskih ajeta gdje je data suštinska informacija o formiranju kiše, njenim razmjerama i efektima.

Činjenica da u vrijeme objave Kur'ana nije bilo moguće otkriti bilo koju od ovih informacija pokazuje nam da je Kur'an Allahova riječ. Ispitajmo sada informaciju o kiši datu u Kur'anu.

Razmjera kiše U suri az-Zukhruf, 11. ajet, kiša je definisana kao voda spuštena s pravom mjerom. Ovaj ajet glasi: “Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele- tako ćete i vi biti oživljeni;…” “Mjera” koja se spominje u ovom ajetu ima veze sa nekoliko karakteristika kiše. Prije svega, količina kiše koja pada na zemlju je uvijek ista. Procijenjeno je da oko 16 miliona tona vode isparava sa zemlje. Ovaj broj jednak je količini koja pada na zemlju. Ovo znači da voda kontinuirano cirkulira u ciklusu uravnoteženom prema “mjeri”.

Druga mjera koja se dovodi u vezu sa kišom je njena brzina padanja. Minimalna visina kišnih oblaka je 1200 m. Objekat koji ima istu težinu i veličinu kao kišna kap, padajući sa ove visine, kontinuirano ubrzava i pada na tlo brzinom od 558 km/h. Naravno, svaki objekat koji bi udario tolikom brzinom u nešto prouzrokovao bi veliku štetu. Ako bi to bio slučaj i sa kišom sve zasađene površine bi bile uništene, stambene zone, kuće i vozila bi bili oštećeni, a ljudi ne bi mogli ići po kiši ako ne bi prethodno preduzeli mjere predostrožnosti. Čak šta više, ova računanja su urađena samo za slučaj da se oblaci nalaze na visini od 1200 m, iako postoje oblaci i na visini od 10000 m. Kišna kap koja pada sa ove visine lahko dostiže vrlo destruktivnu brzinu. No u stvarnosti to nije tako; bez obzira sa koje visine padaju, prosječna brzina kišne kapi kada dospije do zemlje je samo 8-10 km/h. Razlog ovome je poseban oblik koji ona uzima. Ovaj poseban oblik povećava trenje kroz atmosferu i sprečava ubrzavanje kapi kada ona dostigne određeni brzinski ''limit” (današnji padobrani su dizajnirani korišćenjem ove tehnike).

Kur'an u tom smislu uvijek govori samo o spuštanju kiše, nikada o padanju: “Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu…” “I na njih smo kišu spustili…” “Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.” “…kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio…”, itd, itd.

Formiranje kiše

Za ljude je formiranje kiše dugo bila misterija. Tek sa otkrićem vazdušnih radara je bilo moguće saznati kroz koje faze prolazi njeno stvaranje. Postoje tri faze: prvo, ''sirovina'' kiše se uspinje u vazduh; kasnije se formiraju oblaci, i najzad, pojavljivanje kišnih kapi. Ove faze su jasno definisane u Kur'anu u kojem su, vijekovima unaprijed, date precizne informacije o formiranju kiše: “Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,...” (ar-Rum, 48) Pogledajmo sada tri faze pomenute u ovom ajetu. Prva faza: “Allah je taj koji vjetrove šalje,…” Bezbrojni mjehurići formirani pjenušanjem okeana kontinuirano prskaju i uzrokuju da se vodene čestice “katapultiraju” prema nebu. Ove čestice, zvane aerosoli i koje su bogate solju, su potom nošene od strane vjetrova u atmosferu. Aerosoli formiraju oblake sakupljajući vodenu paru (koja se takođe iz mora penje u nebo) mehanizmom poznatim kao "water trap" (“vodena zamka”). Druga faza: “…pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli…” Oblaci iz vodene pare koja se kondenzuje formiraju kristale soli ili čestice prašine u vazduhu. Iz razloga što su ovdje vodene kapi vrlo male (sa diametrom između 0.01 and 0.02 mm), oblaci lebdje i šire se u vazduhu. Tako nebo biva prekriveno oblacima. Treća faza: “…pa ti vidiš kišu kako iz njih pada,…” Vodene čestice koje okružuju kristale soli i čestice prašine se zgušćuju i formiraju kišne kapi. Tako, kapi postaju teže od vazduha, odvajaju se od oblaka i počinju da padaju na zemlju kao kiša.

Odavde možemo izvući sljedeći zaključak: svaka faza formiranja kiše je spomenuta u ovom qur’anskom ajetu. Štaviše, ove faze su poređane po redu po kojem se i izvršavaju... Upravo kaošto je slučaj i sa mnogim drugim prirodnim fenomenima, Kur'an ponovo i ponovo obezbjeđuje najtačnije objašnjenje o njima, i više, On je ljudima najavljivao ove činjenice vijekovima prije nego su one otkrivene od strane nauke.

Život dat mrtvoj zemlji u Kur'anu.
Mnogi Kur'anski ajeti nas pozivaju da obratimo pažnju na naročitu funkciju kiše kao što je oživljavanje mrtve zemlje: “I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.” (Furqan, 48-49)
“Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.” (Qaf, 9-11)
Pored uloge snabdijevanja zemlje vodom (koja je jasna), treba obratiti pažnju i na ulogu kiše kada je riječ o fertilizaciji (đubrenju) zemljišta. Vodena para koja se iz mora popela u nebo sadrži, kao što smo rekli, (pored vode) određene supstance “koje daju život zemlji”. Ove “životvorne” kapi se nazivaju “surface tension drops" (“kapi površinskog napona”). One se formiraju na gornjem nivou morske površine koju biolozi nazivaju mikro slojem. U ovom sloju, koji je tanji od desetog dijela milimetra, se nalaze mnogi organski ostaci koji potiču od mikroskopskih algi i zooplanktona. Neki od ovih ostataka selektiraju i sakupljaju hemijske elemente koji su vrlo rijetki u morskoj vodi (fosfor, magnezijum, potasijum i neki teški metali poput kopera, cinka, kobalta i olova). Ova “đubriva” natovarena u kapi podignuta su vjetrovima u nebo i poslije kratkog vremena padaju na zemlju zajedno sa kišnim kapima. Brojni hemijski elementi i soli metala neophodni za razvoj sjemenja i rast biljaka na nalaze se u kapima kiše. Soli koji padaju zajedno sa kišom su mali primjeri nekih đubriva (kalcijum, magnezijum, potasijum, itd.) korišćenih za povećanje plodnosti tla. [ume se takođe razvijaju i hrane uz pomoć ovih aerosola koji potiču iz mora. Na ovaj način, 150 miliona tona đubriva padne na ukupnu površinu zemlje svake godine. Kada ne bi bilo prirodnog đubrenja poput ovog, vegetacije na zemlji bi bilo vrlo malo, a ekološki balans bi bio ugrožen.
Što je još “interesantnije”, ova istina, koja je mogla biti otkrivena samo uz pomoć moderne nauke, već je objavljena od Allaha vijekovima unazad.

29.04.2011.

Obracun sa samim sobom(svojim strastima) i ucini tewbu (pokajanje)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Obracun sa samim sobom(svojim strastima) i ucini tewbu (pokajanje)

’’Zivot na ovom svijetu nije nista drugo do zabava i igra,a samo onaj svijet je zivot,kada bi samo oni znali.’’-Kur’an Al-Ankabut,64.
Draga braco i sestre!Svi mi moramo uciti kako cemo se boriti sa samim sobom i svojim srastima!Moramo naci put da bi izasli iz tmine u koju nas je uvukao dunjaluk I njegovi ukrasi koji nas na svakom koraku privlace da se posvetimo I pozabavimo samo njima,okrecuci lice od svoga Gospodara Allaha svt,Koji je sve sto vidimo I sto nevidimo stvorio-vidljivi I nevidljivi Svijet!!!Znaci da nezaboravimo,nesmijemo zaboravitida sejtan (la’netullahi alejh)neprekidno radi na tome kako ce nam uljepsati dunjalucke ljepote I kako je lijepo to sto sto se mi povodimo za nasim strastima.Braco I sestre,ne zaboravimo da svi mi trebamo sjesti I razmisliti KO NAS JE STVORIO i KOME CEMO SE SVI VRATITI!?!? ALLAHU EKBER
Hocemo li biti prozivljeni nakon nase smrti I hocemo li biti pitani za ono sto smo radili tokom nasega zivotana dunjaluku –napravimo subhanallah inventuru nase proslosti I sadasnjosti-gdje smo?!Nemojte misliti da ako budemo u Allaha svt vijerovali,molitvu obavljali,zekat davali,postili I dobra dijela cinili d ace nam to umanjiti nesto na ovom prolaznom dunjaluku jer smo svakako samo putnici ili da cemo biti nesretni i da gubimo sa ovim putem spasa vijerujte vrijeme!NE!!!
Ne,to nije tako,znajte da sve sto budemo radili slijedenjem Kura’ana I sunneta smo insaAllah na pravom Putu,putu spasa I istine te putu sa kojima ce Allaha svt biti zadovoljan insaAllah I put je sa kojima cemo I mi biti insaAllah zadovoljni I streni na dunjaluku I na Ahiretu insaAllah!
‘’…..A dobor koje za sebe unaprijed osigurate naci cete kod Allaha jos vecim
I dobicete jos vecu nagradu.I molite Allaha da vam oprosti,jer Allah prasta I
I milostiv je.’’-Kur’an-Al-Muzzammil,20.

Ovaj ajet nam jasno govori da ako se mi budemo na dunjaluku trudili da sto vise dobrih dijela ucinimo,da cemo za to insaAllah dobiti jos vecu nagradu I bolju nagradu od Allaha svt,Milostivog I na dunjaluku i na ahiretu insaAllah!
‘’Dvije blagodati Allahove su neiskoristene od vecine ljudi:zdravlje I slobodno vrijeme.’’
Ovo sto je Poslanik s.a.w.s rekao je potpuna istina,vecina nas nezna kako ce da iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje koje nam je Allah svt dao!
Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vijeruju I dobra dijela cine, i koji jedni drugima istinu preporucuju I koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’Kur’an-Al-‘Asr
Vecina nas svoje slobodno vrijeme subhanllah trosi u besposlicama,praznim pricama,provodeci vrijeme na kompjuterima na netu,paltalku, facebook ispijanjem kahva uz gibet ili takodje telefoniranjem i GLEDANJEM TELEVIZORA-Sejtana najveceg (raznih serija-nemorala,dnevnika,fudbala i ostalog svega jer niko od njih Allaha svt ne spomene da ga 24.sahata dnevno gledas! paaaa dodji sebi robe Boziji cemu to sve kad ce te Allah svt pitati za dragocijeno vrijeme.Mi dok uz takve stvari gubimo I tracimo svoje dragocijeno vrijeme ogovarajuci ili trazeci mahne svoga brata ili sestre ili cak upoznavajuci nove hanume na netu estagfirullah,Mi nevidimo da nas kafiri unistavaju na sve moguce nacine fizicki,psihicki I medijama-ALLAHU EKBER!!!
Danas na televiziji I na nasim svakodnevnim posijetama internet ate tako I mozemo vidjeti svasta I takodje cuti,a to nije dobor za nas,nasu dijecu,omaldinu I one koi jos lutaju stazama dzehla!Jer ako mi budemo gledali I slusali ono sa cim Allah svt nije zadovoljan,normalno da cemo probuditi strasti I sejtan ce nam to uljepsavati na sve moguce nacine jos vise te cemo samo poceti razmisljati estagfirullah da je to za nas dobro I pocecemo se za tim povoditi estagfirullah.Kao sto smo I sami svijedooci sta se sa nas desava ako se neucvrscavamo uz pomoc Allaha svt ,neucvrscavamo temelju u nasoj lijepoj vijeri,neucvrascavamo svoj din I iman te neucvrscavamo put insaAllah ka Dzennetu.I moramo se boriti na Allahovom svt putu I moliti Allaha svt na nas uputi na pravi put I ucvrsti sve vise .
Uzviseni Allha svt kaze u Kur’an:’’Oni koji se budu zbog Nas borili Mi cemo,sigurno,putevima koji Nama vode uputiti,a Allah je zaista,na strain onih koji dobra dijela cine!’’Kur’an-Al-‘Ankabut,69.
Ako se mi budemo borili u ime Allaha svt I da Njegova rijec bude gornja,a nevjernicka donja I ako se budemo borili da sacuvamo Haqq-istinu koju nam je prenjeo Muhammed s.a.w.s od naseg Gospodara Allaha svt.Poslanik s.a.w.s je rekao :’’Ko se neprijateljski ponasa prema mome robu,Ja cu mu nepraviti rat.Najdraze cime mi se Moj rob priblizava je ono cime sam ga zaduzio(fardovima),a zatim Mi se priblizava nafilama sve dok ga ne zavolim,a kada ga zavolim,onda Ja budem njegov sluh kojim slusa,njegov vid kojim gleda,njegove ruke sa kojima on radi,njegove noge sa kojima on putuje(u svemu tome pazi da se neogrijesi I da nepredje Allahove svt granice I zakon…)
Ako sta zatrazi,to mu dadnem,Ja ga odmah zastitim.’’

Znaci moramo i samo moramo usmijeriti svoj zivot ka robovanju samo Uzvisenom Allahu svt i izvrsavanju dobrih dijela jer se samo tako mozemo spasiti od dzehennemske vatre.I ako to nece biti lahko za nas,naravno da ce nas Allah svt stavljati na raznorazna iskusenja ali mi moramo insaAllah se samo oslonuti na Allah svt i boriti se zu Allahovu svt pomoc i molost da to sver podnesemo u ime Allaha svt sa strpljivoscu i puno sabura,jer cemo za to insaAllah biti nagradjeni!!!

Uzviseni Alalh svt kaze u Kur’anu:’Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu:’’Mi vijerujemo!i da u iskusenje nece biti dovedeni?A mi smo u iskusenje dovodili i one prije njih,da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu.Zar misle oni koji zla dijela rade da ce Nama umaci?Lose prosudjuju!Onaj ko se boji susreta s Allahom-pa,doci ce ,sigurno,Dan obecani;a On sve cuje i sve zna!’’Kur’an-Al-‚Ankabut,2-5.
Aisa r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s toliko dugo stajao na nocnom (nafila)namazu,da bi mu noge znale oteci,pa mu je rekla:’’Zasto to cinis Poslanice,kada ti je Allah svt oprostio sve prosle i buduce grijehe?’’On joj na to odgovori:’’Zar netreba da se trudim da budem zahvalan rob?’’
A mi danas i mnogima danas trnu ruke od telefona koje drze radi gibeta,noge nam trne ne od nafila subhanllah ,nego od prevelikoga i dugoga sijedenje na stolicama kraj nasih kompjutera zu raznorazne aktivnosti da’we,slusanja predavanja,gibeta,chetana i estagfirullah posijecanja raznoraznih stranica sa kojima Allah svt nije zadoovljan!!!Pa sta da mi kazemo za sebe jer vidimo da su Poslaniku s.a.w.s svi grijesi oprosteni,a vidimo iz sunneta da se Poslanik s.a.w.s trudio i iskreno rpbpvao Allahu svt,te trudio se za sto vise dobrih dijela te nastojao da bude zahvalan Allahov svt rob!!!
Mi zanmo da nam Allah svt nece oprostit grijehe unaprijed,mi moramo insaAllah raditi dobra dijela i moliti Allaha svt da nam oprosti te se moramo iskreno pokajati pa ce nam Allah svt onda insaAllah oprostit!Moramo insaAllah skinuti kosulje dzehla i obuci kosulje ciste bez fleka harama i biti zu Alalhovu svt pomoc optimisti i truditi se i boriti u ime Allah svt –dzihadom protiv svega sto Alalh svt nam zabranjuje i sa cim nije On zadovoljan!
Znajte draga braco i sestre,mi smo ti koji Allah svt trebamo,a ne On nas,i nama treba Allahova svt milost i pomoc i na dunjaluku i na ahiretu insaAllah te oprost ali kao je zasluziti –znaci samo drzanjem Allahovih svt gradnica,Kur’an i sunneta!
Ebu Zerr Dzundub ibn Dzunade r.a. pripovijeda da je cuo od Poslanika s.a.w.s slijedece-hadis-kudsi:’’O moji robovi,Ja sam sebi zabranio nasilje(zulum), a i vama sam ga ucinio zabranjenim,pa nemojte jedni drugima nepravdu ciniti.O robovi moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi,pa od Mene uputu trazite, a Ja cu vas uputiti.O robovi Moji ,svi ste vi gladni,dok vas Ja ne nahranim,pa trazite od Meine hranu da bih vas nahranio.O robovi Moji,svi ste vi neodijeveni,dok vas Ja ne obucem,pa trazite od Meine odijecu,kako bih vas obukao.O robovi Moji,vi grijesite nocu i danju,a Ja oprastam sve grijehe,pa trazite od Meine oprost da bih vam oprostio.O robovi Moji,sta god vi uradite,niste u stanju Meni stetu nanjeti,niti Mi kakvu korist uciniti.O robovi Moji,kada bi svi ljudi i dzinni,od prvoga do posljednjeg bili toliko pobozni kao sto je nabogobjazniji medju vama,sve to nebi uvelicalo Allahovo carstvo.O robovi Moji,kada bi se svi ljudi i dzinni skupili na jdnom mijestu,i od Meine zatrazili sve sto zele,zatim Ja svakom onom dao sto je trazio,to nebi umanjilo ono sto Ja posijedujem ni onoliko koliko bi umocena igla u more umanjila vodu mora.O robovi Moji,samo se radi o vasim dijelima,Ja cu ich sve zabiljeziti,zatim cu svakom dati ono sto je zasluzio,pa ko nedje dobro (hajr);neka bude zahvalan Allahu svt,a ko nadje lose (serr),neka ne kori nikoga drugog osim sebe!’’
Budimo iskreni i priznajmo da je Allah svt najpravedniji sudac,te da nikome zulum ne cini ni koliko trun.Mi smo sami sebi krivi i mi sami sebi nepravdu cinimo,te smo ti koji smo ponekad i sejtanu (la’netullahi alejh)poslusni,jer nam dosaptavaju pored ovako jasnih lijepih dokaza koje Allah svt kaze u Kur’anu:’Ali,nevijernici lakomisleno slijede strasti svoje,-a ko ce na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio?-njima nece niko u pomoci preteci.’’Kur’an-Ar-Rum,29.
Zar ima neko ko nebi zelio nagradu Allaha svt,milost i oprost,a znajte da Allahu niko ne moze umaci!
Zato braco i sestre,primite pouku iz naroda prije nas iz svih dokaza Kur’an i sunneta i nedopustite sejtanu da preovladava vama i nasim dusama.Pokajmo se iskreno Allahu svt jer jedino On prima pokajanje i Milostiv je,prije dana u kojem nece biti sumnje i dana polaganja ispita!!!!
Uzviseni kaze u Kur’anu:’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Cuvaj se strasti!!!

Uistinu covjek musliman, a posebno mladic i djevojka se treba dobro paziti i cuvati strasti. Grijesenje na koje ga navedu strasti, je uistinu, tesko i bolno. Ono ga odvodi u zabludu - nakon istine, prlja njegovo srce - nakon sto je bilo cisto i upropastava njegov smireni i uredni zivot. Da nas Allah sacuva od toga...amin

Allahov Poslanik s.a.w.s., kaze: "Doista, poznajem ljude iz svog ummeta, koji ce se na Sudnjem danu pojaviti sa djelima poput bijelih Tihamskih brda, ali ce ih Allah rasprsiti." Sevban upita: "Allahov Poslanice, opisi nam ih, priblizi nam ih kako ne bismo bili takvi. Allahov Poslanik s.a.w.s rece: "To su vasa braca, vaseg roda; nocu klanjaju kao i vi, ali kada se osame s Allahovim zabranama, prekrse ih." (Ibn Madzeh)

Koliko je mladica, cija su srca bila bogobojazna i ispunjena velikom ljubavlju prema Allahu subhaneh i Njegovoj vjeri, a koji su zbog grijeha i strasti u tome sasvim zastranili? Osjecali bi slast i radost u namazu medjutim, zbog svojih grijeha oni to vise ne osjecaju. Bili bi ljubomorni prema Allahovoj vjeri i sprjecavali bi zlo, a upucivali na dobro ali zbog grijeha oni to vise ne cine - jer ne mogu, nemaju snage. Strahovali bi od Allahove kazne i zudili bi za Dzennetom i njegovim uzitcima, ali... "Ono sto su radili prekrilo je srca njihova..." (Al-Mutaffifun, 14)

Subhanallah, takvima polahko odlazi njihova vjera a da i ne primjecuju. Kada bi im neko rekao: "Evo vam citav dunjaluk, dajte nam svoj iman i vjeru", oni na to, vjerovatno, ne bi pristali. Jer ko bi to dao svoju vjeru, svoj iman, svoju uputu, nakon zablude? Ne, oni to ne bi dali niposto. Medjutim, mozda na jedan drugaciju nacin, oni znatno jeftinije prodaju svoju vjeru. A to je stalnim grijesenjem i prljanjem srca grijesima. Da nas Allah sacuva od sejtanskih spletki, amin.

I uistinu, kada covjek pocne da cini grijehe, gledajuci u ono sto je haram, s vremenom mu taj grijeh postaje "normalan" tako da se vise i ne osjeca "krivim" zbog toga. I njegova teoba postaje puka formalnost. Takav se kaje cesto "reda radi" a koliko je njegova teoba ispravna, to samo Allah zna. Ali neka...covjek se ipak stalno treba kajati. Ali ipak, ne zaboravimo cinjenicu da taj grijeh covjeku moze uci u srce pa da se on tesko toga kotarise.

Od opasnih radnji koje covjeka mogu zadesiti na putu grijesenje jeste da covjek, ne dao Allah, zavoli taj grijeh. To je opasnije i od samog grijeha. Imam Ibn Kajjim el Dzevzijj kaze: "Radost prilikom cinjenja grijeha je teza kod Allaha od samoga grijeha.
Nepostojanje stida od meleka s lijeve strane i meleka s desne strane, koji te gledaju i tvoje grijehe zapisuju, teze je kod Allaha od samoga grijeha."


Takvih slucajeva ima na veliku zalost mnogo, a sve je to zbog ne slijedjenja Allahove upute kada nam je izmedju ostalog objavio: "A kad te sejtan pokusa na zle misli navesti, ti zatrazi utociste u Allaha, jer On, uistinu, sve cuje i zna sve." (El-Fussilet, 36)

"Oni koji se Allaha boje, cim ih slabazan sejtanska dodirne, sjete se Allaha, i odjednom dodju sebi." (E-E'raf, 201)


Da bi popravio svoje stanje moras, brate i sestro, prije svega, da zatrazis pomoc i utociste kod Uzvisenog Allaha, jer je On Jedini koji covjeku moze u takvim slucajevima pomoci. Uputi dovu Uzvisenom Allahu i cvrsto oduci da se neces vracati grijehu a zatim - jer samo to nije dovoljno - na tom putu, ulozi maksimum truda kako bi zadrzao stanje odlucnosti i predanosti Allahovoj volji.

Zgodna prilika za dovu i iskrenu teobu jeste nocni namaz. Kada je covjek sam sa svojim Gospodarom, da Mu se otvori i pozali i iskreno zamoli za pomoc i spas. Vrijedan spomena je hadis u kojem se kaze da se Uzviseni Allah spusta na nama najblize nebo kako bi oprostio, pomogao i ispunio zelju onima koji ga budu molili u zadnjoj trecini noci.

Zato iskoristi tu priliku i zamoli svoga Gospodara za pomoc...jer nijedan insan ti u tome ne moze pomoci kao sto moze pomoci Uzviseni Allah. On zna tvoje stanje bolje od ikoga...zato se Njemu pozali i zamoli za pomoc i iskreno odluci da se vise neces vratiti grijesenju, a zatim se maksimalno trudi kako bi bio daleko od grijesenja.


Navest cemo nekoliko recepata protiv slijedjenja strasti:

1. Iskrena pokornost i cinjenje ibadeta. Dova Allahu za ozdravljenje;

2. Obaranje pogleda i cuvanje cednosti spolnih organa;
"...i koji stidna mjesta svoja cuvaju." (El-Mu'minun,5);

3. Izbjegavanje mjesta na kojima se ne spominje Allah i na kojima se cine grijesi;

4. Ustrajnost u cinjenju dobrih djela;

5. Serijatski brak.
"I jedan od dokaza njegovih jeste to sto za vas, od vrste vase, stvara zene da se uz njih smirite, i sto izmedju vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmisljaju." (Er-Rum, 21)

Poslanik s.a.w.s. je rekao: "O skupino omladine, ko ima mogucnosti neka se ozeni, jer je to bolje za pogled i cednije za spolni organ. A ko nema mogucnosti, onda neka posti, jer mu je post stit." (Buharijj, Muslim, Tirmizijj)

Molimo Uzvisenog Allaha da se smiluje,da nas sacuva prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i nevidljiva, da nam podari sabura na putu cednosti, da omoguci brak onima koji to zele, da im oprosti i popravi njihovo stanje. Amin.


Ali, šta je to Tevba-pokajanje?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

 
Zašto da učinim tevbu?

Pitaš se hmm: „Zasto da ostavim internet i chetanje,upoznavanje novih prijateljica na netu-koje mi nisu ko dozvoljene dok mi hanuma spava...Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego dobijes odgovor  na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)
  

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.
  

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.
  

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)
   

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)


Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.

 
Vrijednost pokajanja

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Kada govorimo o pokajanju-tewbi, povratku Milostivom, ne možemo a da ne spomenemo argumente koji ukazuju na vrijednost pokajanja, povratka Milostivom. To sve s ciljem ne bi li se u našim srcima probudila i pojavila želja za pokajanjem, povratkom Milostivom Allahu, želja za ostavljanjem loših navika, ostavljanju osobina koje ne doliče razumnom insanu, želja da se zasluži Allahova milost i njegova vječna nagrada koju je pripremio za pokorne robove.

1- Pvratkom Milostivom čovjek ulazi u skupinu Allahovih miljenika, onih koje On voli. Može li razuman čovjek, muslima, očekivati veću i bolju nagradu?! Da imamo priliku još na dunjaluku da učinimo djelo zbog kojeg ćemo postati Allahovi miljenici, one koje On voli.
Kako bi se veselio svako do nas kada bi predsjednik neke države javno izjavo da nas voli, pa kako treba da se veselimo ljubavi Uzviženog, Stvoritelju predsjednika i onih kojima predsjedavaju. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“

2- Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.) Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći. Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“

3- Iskrenim povratkom Allahu čovjek stiče pravo da mu Allah oprosti njegove grijehe, i ne samo to, već da njegova loša djela pretvori u dobra. Takav vid ophođenja ne možemo naći osim kod Milostivog Allaha. Na dunjaluku ako nekome naneseš nepravdu i zatražiš halal, ako ti halali to je velika počast i to ukazuje na velićinu ličnosti te osobe. Dok je milost Allahova tolika, ne samo da prašta grijehe onima koji se pokaju, već će njohove grijehe pretvoriti u dobra djela. Kaže Milostivi: “A onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“

Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio. Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.

3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom
.
4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.

5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka. Kako od takvih osoba očekivati da budu korisni društvu u kojem žive i da vrate islamu i muslimanima ugled koji su nekada imali?!

Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.


Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Kajem ti se Gospodaru moj Uziviseni koji sve vidis,pa i crnog mrava u zemlji subhnallah,OPROSTI NAM NASE GRIJEHE i smiluj nam se ,ijacaj nas na tvom putu,ojacaj nase korake,nas iman i priblizi nas sebi,sacuvaj nas prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i ne vidljiva,smiluj nam se i oprosti,sacuvaj nas Dzehennemske vatre i sa svojom milosti nas uvedi u Dzennet-amin

28.04.2011.

Vaznost namaza u tvom zivotu!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ,onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Vaznost namaza u tvom zivotu!

Uzvišeni Allah objavio je Kur'an Vjerovjesniku, s.a.v.s., da ga objasni ljudima: 'A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.' (En-Nahl, 44.) Poslanik, s.a.v.s., izvršio je tu obavezu na najbolji mogući način. Među najvažnije propise koje je objasnio ljudima i riječima i djelom je namaz.

Stup vjere bez kojeg se ona ne moze odrzati jeste namaz. Muslimani moraju obavljati ovaj ibadet prije svih drugih oblika ibadeta. Ober ibn el-Hattab je svojim namjesnicima pisao: „Vas najvazniji postupak za mene jeste namaz. Pak o ga cuva, cuva svoju vjeru, a ko ga ne cuva, onda su mu sva djela nezasticena (propala su mu).“ Namaz je prvi oblik koji je propisan ljudima, a broj od pet dnevnih namaza jeste upravo onaj koji je Allah, dzelle shanuhu, odredio Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem u noci miradza.

S druge strane namaz je bio zadnja oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije negoli se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rastavio sa dunjajlukom: „Namaz, namaz! A i oni koji su u vasem posjedu. „(Prenosi ibn-Madze). Namaz je prva stvar zbog koje ce covjek polagati racun (na Sudnjem danu) i on je ibadet cijim napustanjem covjek gubi vjeru. Kada se napusti namaz, onda kod covjeka ne ostaje nista od islama jer je namaz stup islama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: „Najvaznija stvar islama i njegov stup jeste namaz, a njegov vrhunac jeste dzihad na Allahovom putu.“ (Prenosi Tirmizi)

 Ovo je kratki osvrt na važnost i veličinu namaza sa objašnjenjem nekih njegovih karakteristika i odlika po kojima je jedinstven i iznad drugih ibadeta, što pomaže muslimanu, sa Allahovom pomoći, da drži do njega. To je najveća vanjska oznaka islama oko čega se saglasila ulema - islamski učenjaci, a Uzvišeni Allah kaže prijevodu značenja: „A onaj koji veliča Allahove propise, pa to je od pobožnosti srca." (Sura El-Hadždž, ajet 32.)

Od posebnosti i odlika koje je Uzvišeni Allah podario namazu jesu:

Prvo i najveće što je Uzvišeni Allah naredio nakon vjerovanja u Njega i tewhida (ispovjedanja Njegove jednoće) je namaz. Naredio ga je Uzvišeni prije posta i zekata i hadža i pokrivanja žena i drugoga od propisa islama.

To je najveći temelj islama nakon kelimei šehadeta. Veći je od posta i zekata i hadža i drugih propisa islama.

Najveća vanjska oznaka islama. To je nešto najveće čime se musliman razlikuje od drugih ljudi i nešto najveće što ukazuje na prisutnost islama i muslimana.

To je najbolje djelo muslimana, kao što je rečeno u hadisu: „I znajte da je vaše najbolje djelo namaz." (Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise u Sahihul Džamiu, br. 952.)

Naređen je na nebu prilikom događaja Israa i Miradža, za razliku od ostalih temelja islama koji su naređeni na Zemlji posredstvom meleka Džibrila.

Naređen je svim poslanicima i vjerovjesnicima i njime Allahu ibadet čine stanovnici nebesa, plemeniti meleki i stanovnici Zemlje, ljudi i džini. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ja čujem zvuk (kao kada je natovarena životinja teretom) neba, a nema prijekora zbog toga. Nema na njemu mjesta koliko pedalj, a da na njemu nije melek na sedždi ili kijamu." (Sahih kod Albanija u Es-Silsiletus-Sahiha, br. 1060.)

Prvo što se naređuje muslimanu dok je mali, kao što je spomenuto u hadisu: "Naređujte svojoj djeci namaz u sedmoj godini..." (Ahmed i Ebu Davud, a Albani ga ubraja u hasen hadise - Sahihul Džami, br. 5868.)

Posljednje što je oporučio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti, kao što je prenešeno u hadisu: „Namaz, namaz i oni koji su u vašem posjedu." (Ahmed i Nesai, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 3873.)

Ne spada sa muslimana obaveza klanjanja sve dok je zadužen, osim žene u mjesečnom i čišćenju poslije poroda, tako da musliman klanja na putu i u strahu i bolesti, kako je u mogućnosti, za razliku od posta i zekata i hadža koji spadaju uz postojanje opravdanja.

Nije navedeno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je ostavljanje bilo čega od djela islama kufr, osim namaza, kao što je u hadisu: Zaista je između čovjeka i kufra i širka ostavljanje namaza." (Muslim), a u drugom hadisu: "Razlika između nas i njih jeste namaz, ko ga ostavi taj je uznevjerovao." (Sunen)

Posljednje što gubimo od svoje vjere, kao što je spomenuto u hadisu: "a posljednje što ostaje od njihove vjere je namaz... (Albani ga ubraja u hasen hadise - Sahihul Džami, br. 2575.)

Allah ga je nazvao imanom i spomenuo iman umjesto njega, kao što je u riječima Uzvišenog: „Neće Allah dati da propadne vaše vjerovanje." (Prijevod značenja, sura El-Bekara, ajet 143.)

Najbliže je rob svome Gospodaru u namazu kada je na sedždi, kao što je to pouzdano preneseno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Sahihu Muslima.

Najveći uzrok koji omogućava druženje sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu, jer je rekao, sallallahu alejhi ve sellem, onome koji mu je tražio društvo u Džennetu: „Pomozi me u pogledu sebe mnoštvom sedždi." (Muslim)

Razlikuju se njime mu'mini od munafika na Kijametskom danu po sedždi, kao što je u riječima Uzvišenog: „Na Dan kada se otkrije Noga i budu pozvani sedždu da učine, pa ne mognu." (Prijevod značenja, sura El-Kalem, ajet 42.)

Najveći i najistaknitiji znak po kojem će Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poznati svoj ummet na Sudnjem danu, kao što je u hadisu: „Moj ummet će biti prozivan na Sudnjem danu po bijelim oznakama od tragova abdesta ..." (Buhari i Muslim)

Čuva klanjača na Sudnjem danu makar ušao u Vatru, kao što je obavijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu: „Zabranio je Allah, azze ve dželle, Vatri da jede tragove sedžde." (Buhari i Muslim) A to je iz počasti prema namazu.

Najveće što štiti muslimana od razvrata, nevaljalština i zala, kao što je u riječima Uzvišenog: „Zaista namaz spriječava od razvrata i nevaljalštine." (Prijevod značenja, sura El-Ankebut, ajet 45.) Sve dok musliman čuva svoj namaz on je u zaštiti i sigurnosti od upadanja i tonjenja u nemoral i nevaljalštine.

Najveće što štiti krv nakon imana - vjerovanja u Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: „Pa ako se pokaju i uspostave namaz i daju zekat oslobodite njihov put." (Prijevod značenja, sura Et-Tewbe, ajet 5.) U hadisu stoji: „Meni je zabranjeno ubijati klanjače."(Ebu Dawud i Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 2506.)

Naredio je Allah da se potpomognemo namazom. Kaže Uzvišeni: „Potpomozite se stpljivošću i namazom, a zaista je to teško osim bogobojaznima." (Prijevod značenja, sura El-Bekare, ajet 45.) I kaže Uzvišeni: „O vjernici! Potpomozite se stpljivošću i namazom." (Prijevod značenja, sura El-Bekare, ajet 153.)

„Kada bi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto pogodilo ili ga rastužilo odmah bi se namazu predao." (Ahmed i Ebu Dawud, a Albani ga ubraja u hasen hadise - Sahihul Džami, br. 4703.) Namaz najviše koristi muslimanu u prevazilaženju briga i potištenosti u njegovom svakodnevnom životu.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi dozivao: „O Bilalu, ikameti za namaz, odmori nas njime." (Ahmed i Ebu Dawud, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 2986.) Namaz je imanska stanica na kojoj se odmara mu'min od teškoća svakodnevnog života i njegovih briga.

Radost Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je u hadisu: „Učinjena mi je radost u namazu." (Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 3098.), on je takođe radost svakog muslimana koji je svjestan njegove veličanstvenosti i veličine stajanja pred Uzvišenim Allahom, tako da je u namazu krajnja radost i rahatluk.

Mjerilo ostalih djela, kao što je rekao Omer ibnul Hattab, radijallahu anhu,: „Onaj koji ga čuva taj drugo još više pazi, a onaj koji ga zapostavi, taj drugo još više zapostavlja."

Mjerilo za poznavanje našeg mjesta kod Uzvišenog Allaha. Kaže imam Ahmed, rahimehullah,: „Onaj koji želi da zna svoj položaj kod Allaha neka vidi položaj namaza kod sebe."

Sve radnje u njemu su tewhidullah - ispoljavanje jednoće Uzvišenog Allaha, kao što je Njegovo veličanje, slavljenje, hvaljenje, izgovaranje šehadeta, poniznost, pokornost i skrušenost pred Uzvišenim, tako da se u njemu sastaju najveći ibadeti (Allahu ugodna djela).

·  Direktan razgovor između roba i njegovog Gospodara, pa kada klanjač uči Fatihu izgovarajući: „Elhamdu lillahi Rabbil alemin", kaže Allah: „Hvali Me moj rob.", a kada prouči: „erRahmani rRahim", kaže Allah: „Pohvalio Me moj rob.", a kada prouči: „Maliki jeumi ddin", kaže Allah: „Veliča Me moj rob."... (Muslim.) Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Kada je neko od vas u svom namazu on razgovara sa svojim Gospodarom." (Buhari i Muslim).

·  Prvo za što će polagati račun rob na Sudnjem danu, kao što je u hadisu kojeg prenosi imam Ahmed i Ebu Davud i Nesai, a u jednom rivajetu: „Pa ako je (namaz) dobar, dobra su mu i ostala djela, a ako je neispravan, neispravna su mu i ostala djela." (Albani ih ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 2571., 2573.).

·  Največi uzrok oprosta grijeha. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Koji god musliman kada nastupi obavezni namaz lijepo uzme abdest i bude skrušen i ruku obavi kako treba, bude mu otkupom za prošle grijehe, ako ne učini veliki, i tako cijelo vrijeme." (Muslim). Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Šta mislite da je rijeka pred vratima nekog od vas u kojoj se kupa svaki dan pet puta, hoće li mu ostati išta od nečistoće?" „Neće ostati nikakve prljavštine." - rekoše. To je primjer pet namaza kojima Allah briše grijehe." (Buhari i Muslim)

·  Najveći uzrok uspjeha na dunjaluku i Ahiretu nakon vjerovanja u Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: „Uspjeli su vjernici koji su u svom namazu skrušeni." (Prijevod značenja, sura El-Muminun, ajeti 1. i 2.)

·  Najveći uzrok čišćenja duše i njenog oslobađanja od malodušnosti, straha, škrtosti i lošeg ponašanja. Kaže Uzvišeni: „Zaista je čovjek stvoren malodušan, kada ga nevolja snađe brižan je, a kada mu je dobro nepristupačan je, osim klanjača." (Prijevod značenja, sura El-Mearidž, ajeti 19.- 22.)

·  Največi uzrok povečanja opskrbe. Kaže Uzvišeni: „Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo opskrbu od tebe. Mi tebe opskrbljujemo, a samo bogobojaznima pripada lijep svršetak." (Prijevod značenja, sura Ta-Ha, ajet 132.) Ko uspostavi namaz na način kako je naređeno i bude ustrajan u tome, Allah će ga opskrbiti odakle se i ne nada.

·  Ko bude čuvao namaz ima obećanje kod Allaha da će ga uvesti u Džennet. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: Pet namaza koje je naredio Uzvišeni Allah, onaj koji lijepo uzme abdest za njih i klanja ih na vrijeme i upotpuni njihov ruku i skrušenost, takav ima kod Allaha ugovor da mu oprosti, a u drugoj predaji, da ga uvede u Džennet, a onaj koji tako ne učini, takav nema ugovora kod Allaha, ako hoće oprostiće mu, a ako hoće kazniće ga." (Ahmed i Ebu Davud. Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 3242.).

·  U njemu klanjač nije zabavljen ničim drugim. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: Zaista u namazu ima posla." (Buhari i Muslim)

·  To je stub vjere, kao što kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Glava je islam, stub je namaz., a njegov vrh je borba na Allahovom putu." (Ahmed i Tirmizi. Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 5136.). Namaz je najveće na čemu stoji vjera.

·  Uslovio je Uzvišeni Allah za njega najpotpunije stanje čistoće, lijepe odjeće i okretanja prema Kibli, što nije uslovio u drugima.

·  Čekanje namaza je stražarenje na Allahovom putu, kao što je u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćete li da vam ukažem na ono čime Allah briše grijehe i podiže stepene? Hoćemo Allahov Poslaniče. Rekoše, „Upotpuniti abdest u teškoćama i mnoštvo koraka ka džamijama i isčekivanje jednog namaza nakon drugog, to je stražarenje, to je stražarenje." (Muslim).

·  Naredio je Allah Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ustraje u njemu, kao što je u riječima Uzvišenog: „Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome." (Prijevod značenja, sura Ta-Ha, ajet 132.) iako je naredba da se ustraje u svim ibadetima kao što je u riječima Uzvišenog: „Ibadet Mu čini i ustraj u ibadetu Njemu." (Prijevod značenja, sura Merjem, ajet 65.) To je zbog veličine važnosti namaza, a uz strpljivost potrebna je ustrajnost.

·  Prvo čime se dočekuje novorođenče je da mu se uči ezan u uho, a posljednje čime se ispraća musliman sa ovoga svijeta je dženaza namaz. Istinu je rekao onaj koji kaže: „Učenje ezana kod rođenja djeteta, a odgađanje do smrti mu namaza, dokaz je kratkoće ljudskog života, kao što je između ezana i namaza."

·  Prvo za čijim ostavljanjem će žaliti stanovnici Vatre na Sudnjem danu i zbog čega će biti koreni. Kaže Uzvišeni: „Šta vas je u Sekar dovelo?" „Nismo" - reći će - „bili od onih koji su klanjali." (Prijevod značenja, sura El-Muddesir, ajeti 42. i 43.)

·  Onaj koji čuva namaz biće mu svijetlom i dokazom i spasom na Sudnjem danu. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Ko ga čuva biće mu svijetlom i dokazom i spasom na Sudnjem danu. A onaj ko ga ne čuva neće mu biti svijetlom niti dokazom niti spasom, a na Sudnjem danu biće sa Karunom i Faraonom i Hamanom i Ubejj ibni Halefom." (Ahmed i Ibni Hibban), a to je sahih hadis.

I na kraju, ovo su samo neke posebnosti namaza kojima se pokazuje veličina njegovog položaja kod Uzvišenog Allaha. Molimo Allaha da nas učini od onih koji veličaju Njegove propise, koji čuvaju namaz, koji ga uspostavljaju kako treba, koji su skrušeni u njemu i sretni sa njim i na dunjaluku i na Ahiretu.

Hvala Allahu Koji nas je uputio ovome, a mi ne bismo bili upućeni da nas Allah nije uputio i salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda i na njegovu porodicu i drugove.

S namazom-molitvom si vrijedniji kod Allaha svt


Allah dž.š. kaže: I probdij dio noći u namazu - to je samo tvoja dužnost, Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati. (el-Isra: 79) Ovim ajetom Allah dž.š. - Poslaniku s.a.v.s. - stavlja u obavezu noćni namaz, nakon pet dnevnih farz-namaza, kao što nam to navodi imam Muslim rhm. u svome Sahihu, od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. upitan o tome, koji je namaz najvrijedniji mimo farzova, pa je odgovorio: Noćni namaz! Zbog toga je Uzvišeni naredio svome Poslaniku s.a.w.s., pored farzova, i noćni-namaz (kijamul-lejl), koji se tkđ. zove i "salatul-tehedždždud" tj. namaz u kasnim večernjim satima. To tvrde Alkame, El-Esved, El-Nehai, i drugi, što je opšte poznato u arapskom jeziku.

...Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati tj. ovo šta ti se naređuje je zbog toga kako bi ti pripremili na Sudnjeme danu mjesto, hvale dostojno, u kome će te hvaliti sva stvorenja, a i njihov Uzvišeni Gospodar.

Ibn Džerir rhm. kaže: Većina komentatora Kur'ana smatra da je zagovaranje-šefat, za ljude na Sudnjemu danu, taj položaj koji će Muhammed s.a.v.s. postići, tako što će ih njihov Gospodar osloboditi velikog straha i strahota toga dana. Allahov Poslanik s.a.v.s. će imati takve počasti na Sudnjemu danu koje s njime niko neće dijeliti, niti će se iko u tome moći jednačiti s njime! On je prvi nad kojim će se zemlja otvoriti, i onaj koji će jašući dospijeti do mjesta okupljanja (hašr). Posjedovaće zastavu tako da će svi od Adema a.s. pa nadalje biti pod njegovom zastavom. On će imati izvor s kojeg će se najviše piti voda na Sudnjemu danu. Imaće pravo na veliki šefat (zagovorništvo), kod Allaha dž.š., onda kada On dođe suditi Svojim robovima. To je nakon obraćanja ljudi za šefa'at Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau a.s., kada će svaki od njih na te molbe odgovoriti: Nisam ja za to određen, dok ne dođu Muhammedu s.a.v.s. koji će reći: Ja sam za to određen! On će se zagovarati za narod kojemu je naređeno ući u vatru, pa će spriječiti njihov ulazak u nju; biće Poslanik čijem će se ummetu prvo presuditi; prvi koji će se zagovarati za džennet, kako se to potvrđuje u Muslimovom Sahihu. U hadisu, u kojem se spominje puhanje u rog, se kaže: Svi će vjernici ući u džennet samo sa njegovim s.a.w.s. šefa'atom. On će prvi ući u njega, a njegov ummet prije ostalih. Zagovaraće se za stepene ljudi koje oni inače nisu zaradili svojim djelima. On je vlasnik položaja (el-vesile), a to je najviši stepen u Džennetu, koji samo njemu i priliči. Kada Allah Uzvišeni dopusti zagovaranje i šefa'at za griješnike, tada će se zagovarati i meleki, poslanici i vjernici, a on će biti zagovornik za stvorenja čiji broj samo Allah dž.š. zna. Niko se neće zagovarati kao on, niti će ga dostići iko u tome.

Na kraju ćemo spomenuti jedan od mnogih hadisa koji tretiraju ovo pitanje, pitanje šefa'ata, pitanje "mjesta vrijedna hvale". Imam Buhari rhm. bilježi od Ibnu Omera r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Ljudi će na Sudnjem danu klečati; svaki narod će pratiti svoga vjerovjesnika govoreći: O ti, zagovaraj, o ti, zagovaraj, sve dok zagovaranje ne stigne do Muhammeda s.a.v.s. To je dan u kome će ga Allah proživiti na mjestu hvale dostojnom.


Od Rebi'e b. Ka'ba r.a. se prenosi: Bio sam jedne noći sa Poslanikom s.a.v.s., te sam mu donio vode za abdest, i još neke stvari, pa mi reče: Traži nešto od mene?
Rekoh: Tražim od tebe da budem u tvome društvu u Džennetu. On reče: Još nešto? Rekoh: Samo to! Odgovori mi: Onda, pomogni sebe, radi toga, učestalim činjenjem sedžde. Sahihu Muslim.


Od 'Ukbe b. Amira r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Nema tog čovjeka koji se abdesti, i lijepo upotpuni abdest, a potom klanja dva rekata, s punom dozom revnosti i otvorena srca, a da mu ulazak u Džennet ne bude obavezan! Sahihu Muslim.

Od Ebu Umame r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Namaz za namazom, među kojim' ne bude bilo besposlena govora, će biti upisani u 'Illijjunu. Hasen. Allah dž.š. kaže: Uistinu! Knjiga čestitih je u 'Illijjunu  a znaš li ti šta je 'Illijjun  Knjiga ispisana  nad njom bdiju oni Allahu bliski. (Mutaffifun: 18-21)


Od Ebu-Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao Bilalu r.a. prilikom sabahskog namaza: O, Bilale! Pričaj mi o najdražem djelu kojeg si radio u Islamu, jer sam čuo topot tvoje obuće predamnom u Džennetu?! Reče Bilal: Najdraže djelo koje sam radio je bilo to da se nisam abdestio, u bilo kojem dijelu dana ili noći, a da s tim abdestom nisam klanjao ono što mi je bilo određeno da klanjam. Sahihul-Buhari.

Također se od Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Zar nećete da vam ukažem na ono čime Allah dž.š. briše grijehe i uzdiže na veće stepene? Rekoše: Hoćemo Allahov Poslaniče! Reče: Upotpunjavanje abdesta, onda kada to i nije baš lahko izvesti, mnoštvo koraka k džamiji, iščekivanje namaza nakog obavljena namaza - a sve to vam je bdjenje (ribat)! To vam je bdjenje! To vam je bdjenje! Sahihu Muslim.

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Ko bude jutrom i večerju išao u mesdžid (džamiju), Allah će mu, kada god bude išao u džamiju - rano ili kasno, pripraviti gozbu u Džennetu. Muttefekun alejh.

Od Ibnu Abbasa r.a. se prenosi da je u vezi Allahovih dž.š. riječi: Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju, Moji, čestiti robovi naslijediti - rekao: Džennet će dobiti u nasljedstvo oni koji klanjaju pet vakat namaza u džematu!

Allah dž.š. kaže: U ovom je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali. (el-Enbija: 105-106) - tj. sve navedeno je obavijest onim robovima koji obavljaju pet vakat namaza u džematu.

"A njih smijenise zli potomci, koji namaz zapustise i za pozudama podjose; oni ce sigurno zlo proci." (Kur’an, 19:59)

Abdullah ibn Mes’du kaze: „Zapustanje namaza je njegovo neobavljanje na vrijeme, a ako su ga oni napustili onda su kafiri.“ (Tefsir Et-Taberi)

„Ustrajte u namazu (a posebno) u srednjem (ikindija).“(Kur’an, 2:238)

Ustrajnost na namazu jeste njegovo obavljanje na vrijeme kao sto je to Allah, dzelle shanuhu, rekao: „ A tesko klanjacima, onima koji su prema svom namazu nemarni.“ (Kur’an, 107:4-5)

To su oni koji stalno odlazu obavljanje namaza u njegovo vrijeme. Muslimanima je naredjeno da obavljaju namaz u skladu s njihovim mogucnostima jer je Allah, dzelleshanuhu, rekao: „I bojte se Allaha sto vise mozete.“ (Kur’an, 64:16)

Na mu’minu je da prije ulaska u namaz bude cist, da mu citanje Kur’ana u namazu bude skruseno I pravilno i da mu ruk’u i sedzda budu ispravni. Ako nije u mogucnosti abdestiti se, zbog bolesti ili nekog drugog razloga, onda ce uzeti tejemum, tj.zemljom ce potrati svoje lice i ruke i klanjat ce na vrijeme ne odlazuci vakat namaza. Takodjer, ako je uhapsenik ili je svezan, onda ce obaviti namaz u stanju u kojem se nalazi, a ako je ispred neprijatelja (cijeg se napada boji), onda ce klanjati namaz na nacin na koji je Allah, dzelle shanuhu, objasnio: “Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite, i kada se bojite d ace vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji.. Kada ti budes medju njima ikad odlucis da zajedno s njima obavis namaz, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oruzje uzmu; i dok budet obavljali namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka dodju oni koji jos nisu obavili namaz pa neka i oni obave namaz s tobom, ali neka drze oruzje svoje i neka budu oprezni..”(Kur’an, 4:101-102)

“ A u sigurnosti obavljajte namaz u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u odredjeno vrjieme namaz obavljaju.” (Kur’an, 4:103)

Duznost je muslimana da i zenama i muskarcima naredjuju namaz, pa, cak, i djeci trebaju naredjivati namaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: “Naredjujte im namaz: kada bud imali sedam (godina); a ako od desete (godine) ne klanjaju (redovno), ona ih udarajte, takodjer, kad navrse deset godina razdvojite ih u postelji.” (Prenosi, Ebu-Dawud)

Ako punoljetan covjek namjerno napusti klanjanje makar jednog namaza, onda ce se od njega traziti da se pokaje, a ako to odbije, nad njim ce se izvrsiti egzekucija. Jedan dio uleme kaze da ce se ubiti kao otpadnik od islama i nece mu se klanjati dzenaza I ne smije biti ukopan u muslimansko groblje. Drugi dio uleme, takodjer, samtra dag a treba ubiti jer je isti kao razbojnik koji presreta ljude (pa ih pljacka). Namaz je od veoma velike vaznosti jerr je on stup islama.

Od svih ibadeta Allah, dzelle shanuhu, je namaz najvise puta spomenuo u Kur’anu i dosta ga je puta povezao sa drugim ibadetima, kao npr. Za zekatom i sabrom: “Klanjajte namaz i udjeljujte zekat.”(Kur’an,2:43) Pomozi sebi strpljenjem i namazom.” (Kur’an, 2:45) “Reci:’ Moj namaz, i obredi moji, i zivot moj, i smrt moja doista su posveceni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saucesnika; to mi je naredjeno i ja sam prvi musliman.”(Kur’an, 6:162-163)

“Ono sto zele – vjernici ce postici, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono sto ih se ne tice izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta cuvaju, - osim od zena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluzuju; - a oni koji i pored toga traze, oni sasvim zlou pretjeruju; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji ce Dzennet naslijediti, oni ce u njemu vjecno boraviti.” (Kur’an, 23:1-11)

Šartovi (uslovi) za obaveznost namaza su slijedeci:

1. Da je musliman

2. Da je pametan, jer luda osoba nije dužna klanjati. Dokaz za to su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: “Odgovornost je skinuta sa tri osobe: sa onoga ko spava dok se ne probudi, sa djeteta dok ne postane punodobno i sa lude osobe dok ne dođe pameti.“

3. Da je punodoban, jer djetetu dok ne postane punodobno namaz nije obavezan. To ne znaci da ce ga propuštati i prema njemu se nestrasno odnositi. Stoga obaveza namaza postaje sa punoljetstvom tako da ce o namazu od tog vremena biti pitan, ali ako ga bude obavljao kako treba prije toga imat ce nagradu za to. Dijete treba navikavati da klanja i prije nego što postane punodobno, jer je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražite od svoje djece da klanjaju kada napune sedam godina, a od deset ih na namaz – ako je potrebno - nagonite i batinama, i razdvojite ih u postelji.“

4. Da žena nije sa hajzom i nifasom, jer takva žena ne klanja dok joj ne prestane hajz i nifas, kao što stoji u hadisu u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada ti se pojavi hajz, prestani klanjati!“

Šartovi (uslovi) za ispravnost namaza su slijedeci:

1. Iskren nijjet (namjera) da se klanja u ime Allaha, subhanehu ve te’ala

2. Da je osoba cista od malog i velikog hadesa (necistoce), tj. da je sa abdestom ili gusulom kada je potrebno, te da joj je cisto tijelo, odjeca i mjesto gdje klanja od materijalnih vidova necistoce. Dokaz za to su rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah nece primiti namaz obavljen bez (propisne) cistoce.“

3. Da je osoba propisno obucena, tako da su joj pokriveni svi stidni dijelovi tijela. U tom smislu Uzvišeni kaže: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hocete da namaz obavite!“ (El-Ea’raf, 31.)

4. Spoznaja da je nastupilo namasko vrijeme, jer namaz se ne može klanjati prije nego što nastupi njegovo vrijeme, kao što stoji u rijecima Uzvišenog: “... vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju“ (En-Nisa’, 103.)

5. Da se okrene prema kibli, jer Allah, subhanehu ve teala, kaže: “… i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite.“ (El-Bekare, 150.)

 

1.       Namaz – poslije sehadeta najvazniji stub islama

2.       Namaz – najvaznija stvar u vjeri

3.       Namaz – zahvalnost i pokornost Uzvisenom Allahu

4.       Namaz – “majka” svih ibadeta

5.       Namaz – stroga Allahova naredba

6.       Namaz – posljednja oporuka Poslanika sallallahu alejhi we sellem

7.       Namaz – ogledalo djela muslimana I vaga kojom se mjeri vjera u srcu covjeka

8.       Namaz – osnova svih nebeskih objava

9.       Namaz – glavno obiljezje islamske drzave

10.   Namaz – iman (vjera)

11.   Namaz – zastita od licemjerstva

12.   Namaz – put vjernika I glavna odlika uspjesne skupine, robova kojima je Allah milost svoju ukazao

13.   Namaz – zajednicka komponenta svih stvorenja

14.   Namaz – najbolje djelo!

15.   Namaz – djelo kojim se najvise priblizava Allahu subhanehu we teala

16.   Namaz – skola ponasanja, edeba, etike I morala

17.   Namaz – odmor, sreca I zadovoljstvo

18.   Namaz – svjetlo, dokaz I blistavost

19.   Namaz – jedna od glavnih odlika upute

20.   Namaz – Allahov dar

21.   Namaz – vrsta zahvale Allahu na blagodatima koje nam je podario

22.   Namaz – ono sto najvise srdi nevjernike I prkosi neprijateljima ove vjere

23.   Namaz – istinsko oslobadjanje covjecanstva

24.   Namaz – skrusena I dirljiva sedzda od koje citav svemir zatreperi

25.   Namaz – odvraca od losih dijela I odavanja strastima I pohotama

26.   Namaz – otkup za pocinjene grijehe

27.   Namaz – skloniste vjernika u nedacama

28.   Namaz – cuvanje I zastita

29.   Namaz – uzrok dobre opskrbe

30.   Namaz – pocetak islama I njegov kraj

31.   Namaz – uzrok pomoci I uspjeha na oba svijeta

 

http://www.youtube.com/watch?v=xcwA8WlKaSs&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=7neNGoHMkBg

http://www.youtube.com/watch?v=deJx8OgErFM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=0fgvkqs3CMs&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=xcwA8WlKaSs&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=DK3GRlCHFUM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=aibVSNGpq1M&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=9FTQR-BQd38&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=INIanv-aIos

http://www.youtube.com/watch?v=wmo9EEpmOls

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk

 

27.04.2011.

Kakva god vas bijeda zadesi to je zbog grijeha koje ste zaradili !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kakva god vas bijeda zadesi to je zbog grijeha koje ste zaradili !

Uzvišeni Allah spominje u Svojoj plemenitoj Knjizi da su brige i iskušenja koja zadese vjernike oni sami zaslužili, bilo da se radi o nevoljama koje zadese pojedince ili čitavo društvo pa kaže u suri Šura 30. ajet: ″Kakva god vas bijeda zadesi to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.″

Iz Svoje milosti je dao da su te nevolje za vjernika kao gorak lijek, kojeg bolesnik pije da se izliječi, jer brišu grijehe koji su se nagomilali na stranicama djela i podsjećaju na pokajanje i povratak Allahu, dželle š'enuhu. Vjernik može učiniti izvjesne uzroke zbog kojih će ga Uzvišeni Allah poštedjeti nevolja koje mu je propisao ili ih ublažiti.

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Kada čovjek pogriješi, na njegovo srce stavi se tamna mrlja, pa ako se pokaje, odustane od tog grijeha i zamoli za oprost, oslobodi se njegovo srce i ono postane čisto. Ako se, pak, vrati griješenju, crnilo na srcu se povećava dok srce u potpunosti ne potamni. To je nečistoća srca koju je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur’anu riječima: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova. (Musned i Džamiu-t-Tirmizi)

Griješenje prema Uzvišenom Allahu ostavlja traga i ima svoje posljedice na srce i dušu čovjeka, na dunjaluku i na ahiretu. Grijeh prema Allahu, subhanehu ve te’ala, je razlog umanjivanja znanja koje se posjeduje, a također i razlog nemogućnosti sticanja novog znanja. Čisto islamsko znanje je Allahovo, subhanehu ve te’ala, svjetlo i On ga daje samo bogobojaznim osobama, dok biva uskraćeno griješnicima.

Kada je Imam Šafija, rhm., došao učiti kod Imama Malika, rhm., Malik je bio zadivljen njegovim jakim pamćenjem, bistrinom uma i poznavanjem Allahove vjere, pa mu je rekao: Vidim da ti je Allah Uzvišeni podario Svoje svjetlo, stoga ga nemoj ugasiti tamom grijeha.

Uskraćivanje nafake i opskrbe jedna je od posljedica griješenja prema Allahu, subhanehu ve te’ala. Svaki vjernik, ukoliko ga snađe teška situacija, pa se u njoj strpi radi Allaha, subhanehu ve te’ala, osloni se na Njega i samo kod Njega traži izlaza, Allah će mu dati izlaz odakle se i ne nada. Rekao je naš Uzvišeni Gospodar: … a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan … (El-Talak, 2.-3.)

Za razliku od bogobojaznosti koja je uvijek bila razlogom Allahove, subhanehu ve te’ala, pomoći, griješenje i nepokornost su ti koji bivaju razlogom teškog i tegobnog života. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s.: Zaista se robu uskraćuje opskrba zbog njegova griješenja. (Ahmed u Musnedu)

Onaj ko griješi prema Allahu, subhanehu ve te’ala, gubi povjerenje i kod Allaha, dž.š., i kod ljudi. Neki od selefa (dobrih prethodnika) bi govorili: Kada god bi pogriješio prema Allahu, subhanehu ve te’ala, to bih primijetio na svojoj ženi, pa čak i na svojoj jahalici.

Rekao je Hasan el-Basri, rhm.: Griješnici su kod Allaha izgubili svaku vrijednost, jer da nije tako Allah bi ih sačuvao griješenja. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: … a koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. (El-Hadždž, 18.)

Griješnik gubi svaki osjećaj za veličinu grijeha. On ih vidi sitnim i postaju mu svakodnevnica. Bilježi Imam Buhari rhm. od Ibn Mes’uda, r.a., da je rekao: Vjernik kada počini grijeh, vidi ga velikim kao brdo i svakog časa očekuje da se ono sruči na njega i uništi ga, dok griješnik svoj grijeh vidi poput mušice koja sleti na njegov nos, a on je otjera rukom.

Griješnika ne bole njegovi grijesi, baš kao što neko lijepo reče: Mrtvoga ne bole rane. Zbog toga na grijeh ne uzvraća pokajanjem, nego svoje prohtjeve i uživanja stavlja iznad pokornosti Allahu, zbog koje je stvoren.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? (El-Furkan, 43.)

Neki od prethodnika su smatrali da se ovdje misli na onoga ko se za svačim, što god mu na um padne, povodi, pa na ovome svijetu živi kao životinja, ne znajući za svoga Gospodara i ne robujući Mu kako je to On naredio i zabranio, nego biva od onih, za koje Uzvišeni kaže: ... koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere ... (Muhammed, 12.)

Međutim, uživaće u tome kratko vrijeme, jer njegovo griješenje je uticalo na skraćivanje njegova života. Islamski učenjaci su se podijelili u tri grupe po ovome pitanju:

1. Jedni od njih kažu da se griješnicima uskraćuje bereket u životu, tako da, ma koliko dugo živjeli, život im prođe brzo, kao da su na jedna vrata ušli, a na druga izašli.

2. Drugi kažu da uistinu griješenje čini život kraćim, pa tako ukoliko čovjek konzumira neka opojna sredstva, nakon kraćeg vremena ona će uticati na njegovo zdravlje i ubrzati njegov odlazak sa ovoga svijeta.

3. Treći kažu da je pravi život život srca, a Allah, subhanehu ve te’ala, je učinio srca griješnika mrtvim, kao što kaže:
… tvari su, nisu živi. (El-Nahl, 21.) Tako da su griješnici ustvari mrtvaci koji dunjalukom hode.


Kao što na dunjaluku njihov život nije bio ispunjen istinskom srećom i na budućem svijetu neće živjeti životom sreće i rahatluka, niti će moći umrijeti pa da izgube osjećaj patnje i bola nego će im biti, kao što kaže Allah Uzvišeni: … i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti, njega će teška patnja čekati. (Ibrahim, 17.)

Ono o čemu treba svaki griješnik da razmisli, jeste da sve posljedice koje ga pogađaju zbog njegovih grijeha osjećaju i snose posljedice svi ostali na dunjaluku, ljudi i životinje. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru … (El-Rum, 41.)

Rekao je Ebu Hurejre, r.a.: Zbog griješenja griješnika uskraćuju se blagodati i pticama u gnijezdu.

Rekao je Mudžahid, rhm.: Kada se desi teška godina i kada se uskrati kiša, životinje proklinju griješnike od Ademovih sinova i govore: Ovo su znaci griješenja sinova Ademovih.

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas sačuva griješenja, javnog i tajnog, i da nas učini od onih koji neće gledati u beznačajnost grijeha, nego u veličinu Onoga prema kome se čine grijesi.-amin

Neki uslovi za istigraf su:

1) Bogobojaznost: izvršavanje Allahovih naredbi, izbjegavanje javnih i tajnih grijeha, i svijest o Allahovom prisustvu pri svakom učinjenom djelu. Rekao je Uzvišeni Allah: ″…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći″ (Talak, 2.). Kaže Ibn Abas u komentaru ovog ajeta: ″tj. spasit će ga od svake dunjalučke i ahiretske nevolje. Rebi’ ibn-Husejm kaže: ″On će mu izlaz naći″ tj. iz svake krize.

Hadis kojeg prenosi ibn-Abbas takođe ukazuje na plod bogobojaznosti i njen uticaj na život vjernika kada mu je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: ″Mladiću, ja ću te poučiti nekoliko veoma bitnih riječi: ’’pazi na Allaha (tj. pazi na Njegove naredbe i zabrane), On će na tebe paziti (tj. štiti i pomagati), pazi na Allaha pa ćeš Ga naći uvijek u svojoj blizini (kako te pomaže), ne zaboravi na Allaha u bogatstvu, On te neće zaboraviti u siromaštvu.″ Rekao je Uzvišeni Allah: I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.″ (Junus, 62-63.)

2) Dobra djela i dova. Ovdje kao primjer možemo uzeti hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim o trojici ljudi kojima je stijena zatvorila ulaz u pećinu u koju su se sklonili pa su rekli: ″spasit ćemo se samo ako budemo nastojali da se približimo Allahu našim dobrim djelima″ pa je svaki od njih spomenuo dobro djelo nakon čega se stijena rascijepila te su tako izašli iz pećine. U Sahihu-džami’is-sagir se navodi hadis: ″Skrivena sadaka ublažuje srdžbu Gospodara, održavanje rodbinske veze produžuje život a činjenje dobrog djela štiti od nesretne pogibije.″

Neka svaki vjernik bude ubjeđen da Allah neće uskratiti pomoć onome ko radi dobra djela iskreno radi Allaha i da će ga štiti i pomagati. Kao što je Hatidža, r.a., rekla Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, kada se uplašen, nakon susreta sa Džibrilom, a.s., vratio iz pećine Hira podsječajući ga na njegove lijepe osobine i dobra djela te da ga kao takvog Allah neće napustiti, već će ga štititi i pomagati: ″A ne, tako mi Allaha, On te nikada neće poniziti jer ti održavaš rodbinske veze, govoriš istinu, pomažeš slabašne, udjeljuješ siromašnim, uvažavaš goste i pomažeš u svakom dobru.″

Slučaj Junusovog naroda je još jedan primjer utjecaja dove na otklanjanje ili ublažavanje nevolje. Kaže Uzvišeni Allah: ″Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život mu još izvjesno vrijeme produžili?″ (Junus, 98.)

Kaže Ibnu Kesir, rhm., u komentaru ovog ajeta: ″Kada je Junusov narod ugledao predznake kazne, na koju ih je Junus upozoravao, izišli su sa porodicama i stokom i skrušeno molili Allaha pa im se Allah smilovao i otklonio od njih kaznu.″

Ibnu Kajjim El-Dževzije, rhm., u svojoj knjizi El-Dževabu-l-kafi govoreći o dovi kaže: ″Dova je jedan od najkorisnijih lijekova, suparnik nevoljama, spriječava je, a ako se dogodi odklanja je ili je ublažava, ona je je oružje vjernika.

U odnosu na nevolju dova ima tri situacije:

1. da bude jača od nevolje te je odbije,
2. da dova bude slabija od nevolje te je ne mogne odbiti već je ublaži,
3. da i dova i nevolja budu jednakog inteziteta te jedna drugu suzbije.″


3) Često spominjanje Allaha i traženje oprosta od njega. Kaže Uzvišeni Allah: ″… i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.″ (El-Enfal, 33.) On je otklonio patnju Junusa, a.s., kada je bio u utrobi ribe zbog toga što je mnogo Allaha spominjao i od Njega oprost tražio. Kaže Allah, dželle š'enuhu: ″I riba ga proguta, a bio je zaslužio prekor i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kada će svi biti proživljeni.″ (Safat, 142-144.) Dova kojom je Junus, a.s., tražio oprost od Allaha je: ″nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si a ja sam se zaista ogriješio prema sebi″ (Al-Anbija)

Za ovu dovu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ″Dova Zennuna (Junusa) kojom je molio kada je bio u utrobi ribe: ’’nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si a ja sam se zaista ogriješio prema sebi’’ nikada musliman neće njome nešto tražiti a da mu Allah, dželle š'enuhu, neće uslišati.″

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Iskreno pokajanje - tevba


Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u svakom danu,sekundi i minuti jer neznamo kada ce nam melek smtri doci. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja. Progovorimo nešto o sljedećem:

*Svi smo mi griješnici
*Gdje je put sreće i uspjeha?
*Ali, šta je to tevba?
*Zašto da učinim tevbu?
*Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?
*Uslovi iskrenog pokajanja
*Znakovi primljene tevbe
*Čuvaj se odgađanja tevbe
*Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom


Svi smo mi griješnici

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Gdje je put do sreće i uspjeha?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih.
Gdje je taj put?
Odgovor:
put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra!
Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

Ali, šta je to Tevba?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

Zašto da učinim tevbu?

Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

* Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)


*Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.


* Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.


* Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

* Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog.

Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje)

Estagfirullahi-Gospodaru Nas oprosti nam i smiluj nam se-amin

Uzvišeni Allah traži od nas da Ga molimo za oprost nakon svakog učinjenog dobrog djela.Tako je i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pred kraj njegovog života objavio: ''Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.'' (En-Nasr, 1-3)

Također, Uzvišeni se obraća hadžijama koji su obavili svoje hadžske obrede: ''Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.'' (El¬-Bekare, 199)
Obaveza ti je, brate u islamu, da se vratiš Vlasniku svega što postoji, Sveznajućem, i da ovo malo života što ti je preostalo završiš i krunišeš istigfarom (traženjem oprosta) i tevbom (pokajanjem), ne bi li Uzvišeni Allah primio tvoja djela, oprostio ti i vratio te Svome putu.

I vjerovjesnici su, neka je na njih salavat i selam, iako su bili na Pravom putu, i uprkos svojim dobrim djelima i dobročinstvu, tražili oprost od Uzvišenog Allaha.

Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

Uzvišeni Allah obećao je onima koji traže oprost da ih neće kazniti na dunjaluku, ako Ga budu molili za oprost, pa kaže: ''Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. '' (Al-Anfal, 33)

Obraćajući se svim ljudima, Uzvišeni kaže: ''Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.‘’’ (Ez-Zumer, 53)

Uzvišeni Allah hvali one koji traže oprosta čim grijeh počine, kaju se kad loše urade i sa sobom svode račun, sve zbog Živog i Vječnog, pa kaže: ‘’...i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!’’ (Ali Imran, 135-136)

Od Allahovih lijepih imena i uzvišenih svojstava su Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje) i Er-Rahīm (Samilosni): ‘’...Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. ‘’ (El-Hudžurat, 12)

‘’On prima pokajanje od robova Svojih i prašta rđave postupke i zna šta radite.’’ (Eš-Šūrā, 25)
Uzvišeni kaže Benu Izraelćanima: ‘’Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je.‘’ (El-Maide, 74)

Allah nas obavještava da će oprostiti male grijehe onome ko se bude klonio velikih grijeha, pa kaže: ‘’Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto.’’ (En-Nisa, 31)

I kaže Uzvišeni: ‘’ …a da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.’’ (En-Nisa, 64)

Također kaže: ‘’Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv. ‘’ (En-Nisa, 110)

Pa neka je slavljen Onaj koji noću pruža Svoju milost da bi primio pokajanje onome što je danju griješio i slavljen neka je Onaj koji svoju milost pruža danju da bi primio pokajanje onome koji je grijehe činio noću, i tako stalno, sve dok sunce ne izađe sa zapada.
Kaže Uzvišeni u hadisi-kudsijju: »O robovi Moji, vi griješite i noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, zato me molite za oprost, oprostit ću vam.«

Kada će zatražiti pokajanje i oprost onaj koji to sada ne učini?

I kada će se vratiti Milostivom ako se sad ne vrati?
I kada će, pred Jedinim i Istinskim Sucem, svesti obračun ako to sada ne uradi? Mjeseci prolaze, jedan za drugim, grijeh se ne zaboravlja, a ti i ne žuriš da se oslobodiš i sačuvaš od Vatre.
Zar nije propast za tebe to da Uzvišeni Allah oprosti stotinama hiljada ljudi a ti ne budeš jedan od njih, i zar se zbog toga nećeš kajati?
Zato, brate moj plemeniti i sestro, požuri da se sačuvaš od Vatre, mnogo donosi salavat na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pokajanje čini često, stalno moli za oprost i požuri sa činjenjem dobrih djela.
Ako su vam ove stvari, o Allahovi robovi, već poznate, onda oporučujem i savjetujem, i sebe i vas, da se iskreno kajemo i oprost od grijeha mnogo tražimo i da ponizno i skrušeno, pred Živim i Vječnim, dignemo svoje ruke i u dovi molimo, ne bi li nam On Uzvišeni oprostio.
Allaha mi, nemamo mi djelâ sa kojima bismo smjeli stati pred Allaha, sve su to grijesi i pogreške i svi smo mi, ustvari, siromašni i u potrebi, slabi i puni propusta.
Bojimo se da naša djela ne budu uprljana neiskrenošću i licemjerstvom, tj. da naša namjera u njima nije bila da steknemo zadovoljstvo našeg Gospodara, već smo željeli da nas drugi vide i pohvale i da preko tih naših dobrih djela steknemo ugled i reputaciju, pa da ih onda, zbog toga Uzvišeni Allah odbije i ne primi.
Ako uradimo neko dobro djelo i Uzvišeni Allah ga, Svojom neizmjerno velikom dobrotom i milošću primi, nikad ne zahvaljujemo na tome što nam je omogućio da ga uradimo.
Neki od nas misle da su veliku stvar uradili ako jedan sat provedu u namazu, učenju Kur’ana ili spominjanju i veličanju Uzvišenog.
A gdje su sati i sati uživanja, sati i sati jedenja i pijenja, igre i zabave?
Gdje su sati i sati veselja i radosti, izlazaka, putovanja?
O ti koji si zadovoljan da ti Allah bude Gospodar, islam vjera i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik… iskoristi svoje vrijeme u onome što će ti koristiti kod Onoga koji zna skriveno, ne bi li ti On dao da svoj život završiš i zapečatiš dobrim djelima.
I neka je slavljen Onaj koji je omogućio da pravedni, pošteni i čestiti budu pravedno nagrađeni, da oni koji su činili dobro budu lijepo primljeni, i otvorio vrata pokajanja i oprosta onima koji se kaju i oprosta traže.
Pa ko hrli ka dobru, a ko od njeg bježi, ko su sretni, a ko nesretni, ko se kaje i oprosta traži, a ko je razočaran i propao.
Molimo Onoga u čijoj ruci su ključevi srca da naša srca otvori i uputi, da nas oslobodi Vatre i sačuva kazne džehennemske, i učini nas od onih čiji će namaz, post, slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur’ana biti primljeni.-amin
Gospodaru naš, primi od nas naša dobra djela, pređi preko naših ružnih postupaka i od stanovnika Dženneta nas učini.-amin
Allah najbolje zna, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

http://vimeo.com/21371211

27.04.2011.

Kur´an u našem životu-poucna prica

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur´an u našem životu-poucna prica


Kur'an je Allahov govor značenjem i jezikom koji je objavljen, a ne stvoren (kao što to vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila) Kaže Allah, dž.š.: "On je objava od Gospodara svjetova. Donosi ga povjerljivi Džibril na tvoje srce kako bi druge opominjao. Na jasnom arapskom jeziku" (Prijevod značenja - Eš-Šu ara, 192.-195.)

 Nekada davno živio u planinama djed sa malim unukom. Djed je svakog jutra ustajao rano, sjedao za kuhinjski sto i učio Kur'an. Njegov unuk je želio biti poput njega, pa je pokušavao da ga oponaša na svaki način.

Jednoga dana upita unuk: „Djede! Ja probam da kao i ti učim Kur'an, ali ništa ne razumijem. Ono što razumijem, zaboravim odmah čim ga zatvorim. Kakve mi je koristi učiti Kur'an?“
Djed polahko završi sa punjenjem peći ugljem, okrenu se prema unuku i reče: „Uzmi ovu korpu od uglja, idi na rijeku, napuni je sa vodom i donesi!“
Dječak uradi kako mu je naređeno, ali voda isteče iz korpe prije nego što je uspio stići do kuće. Djed se nasmija i reče: „Sljedeći put moraš biti brži“, i posla ga opet sa korpom na rijeku, da pokuša ponovo. Ovaj put je dječak trčao brže, ali je korpa opet bila prazna prije nego je stigao do kuće. Bez daha on reče djedu da je nemoguće donijeti vodu u ovakvoj korpi i pođe da uzme jednu kantu. Ali mu starac reče: „Ja ne želim kantu punu vode, nego korpu punu vode. Ti nisi bio dovoljno uporan,“ i izađe na vrata da vidi još jedan dječakov pokušaj. Dječaku je bilo jasno da je to nemoguće, ali je htio pokazati svome djedu, da će voda isteći iz korpe prije nego se on vrati do kuće, kad bi on, ne znam kako brzo trčao.
Dječak je još jednom zahvatio vode iz rijeke i potrčao najbrže što je mogao, ali dok je stigao do djeda korpa je opet bila prazna. Bez daha reče: „Djede, to je beskorisno!“ „Ti misliš da je beskorisno? Pogledaj dobro korpu!“ Dječak se zagleda u korpu i primjeti da je ona sada izgledala drugačije. Stara, prljava korpa za ugalj je sada bila čista iznutra i izvana.
„Sinko, isto se dešava sa onim ko uči Kur'an. Ti možda nećeš razumjeti sve što učiš, ili nećeš sve upamtiti, ali ako ga budeš učio ti ćeš se mijenjati iznutra i izvana. Tako Allah mijenja naš život.“

Koje su vrijednosti ucenja Kur'ana?


Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, svakog bi dana u ramazanu proučio Kur'an i svake bi noći proučio Kur'an, tako da bi u mjesecu ramazanu 60 puta proučio Kur'an. Imam Malik, rahimehullahu te'ala, zatvorio bi svoje hadiske knjige u mjesecu ramazanu i posvetio se učenju Allahove Knjige. Katade, rahimehullahu te'ala, izvan mjeseca ramazana proučio bi Kur'an za svakih sedam dana. Kada bi nastupio ramazan, Kur'an bi proučio za svaka tri dana, a kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Kur'an bi proučio svaki dan...

Svevišnji Allah kaže: "Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati. Da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Prijevod značenja Fatir, 29.-30.) Učenje Allahove Knjige može biti dvojako: čitanje Kur'ana, tj. izgovaranje kur'anskih ajeta, i proučavanje Kur'ana i rad po njemu.

Čitanje Kur'ana

Mnogobrojni su šerijatski tekstovi koji govore o vrijednosti čitanja, kako cijelog Kur'ana, tako i pojedinih kur'anskih sura, pa čak i pojedinih ajeta.U Buharijinom Sahihu bilježi se od Osmana b. Affana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur'an – poduči se Kur'anu – a zatim druge podučava njemu."U Dva Sahiha – kod Buharije i Muslima – bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj koji vješto uči Kur'an, bit će u društvu plemenitih i čestitih meleka pisara, dok onome koji uči Kur'an pa zastaje i osjeća pri tome poteškoću, pripadaju dvije nagrade: jedna nagrada za učenje Kur'ana, a druga nagrada za teškoću koju osjeća učač."Muslim bilježi od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Učite Kur'an, jer će, uistinu, on (Kur'an) doći na Sudnji dan kao šefadžija (zagovornik) onima koji ga budu učili."Također, Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nikada se neće okupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća da uče Allahovu Knjigu i da je međusobno proučavaju a da se na njih neće spustiti smiraj, obaviti ih milost, natkriliti ih meleki i Allah ih spomenuti kod onih koji su kod Njega!"Tirmizi bilježi od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje se vrednuje do deset puta. Ja ne kažem da je 'elif-lam-mim' jedan harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf."Ovo su neki od šerijatskih tekstova koji govore o vrijednostima učenja, čitanja Kur'ana i ova nagrada zasigurno pripada onima koji uče Kur'an tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu od Njega Uzvišenog. Slušajući ove riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čvrsto vjerujući u njih, s pravom možemo reći da oni koji zapostavljaju učenje Allahove Knjige, oni koji se ne podučavaju kur'anskom pismu, ili oni koji svojim učenjem Kur'ana traže nečije drugo zadovoljstvo i nagradu od nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, da svi oni propuštaju ogromnu nagradu, ogroman broj sevaba.

Vrijednost učenja određenih sura

U sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominju se i vrijednosti pojedinih sura, zasebno.Tako imam Buharija bilježi u svome Sahihu od Ebu Seida b. El-Mualle, radijallahu anhu, da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Podučit ću te najveličanstvenijoj suri u Kur'anu! To je 'Elhamdulillahi Rabbil-'alemin'. To je sedam ajeta koji se ponavljaju i veličanstveni Kur'an koji mi je dat." Zbog važnosti i vrijednosti sure El-Fatiha, ona je učinjena ruknom – sastavnim dijelom namaza. Bez nje, nema ni namaza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nema namaza onome koji ne prouči 'Fatihatul-Kitab', tj. 'Početak Knjige', odnosno El-Fatihu." (Muttefekun alejhi)Imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, šejtan ne ulazi u kuću u kojoj se uči sura El-Bekare." To je zbog toga što se u suri El-Bekare nalazi najuzvišeniji ajet, a to je ''Ajetul-Kursijj''. Vjerodostojno se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će onaj koji prouči ''Ajetul-Kursijj'' navečer imati od Allaha, subhanehu ve te'ala, zaštitnika i neće mu se približiti šejtan sve dok ne osvane.Imam Buharija bilježi od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijednost sure Ihlas, tj. ''Kul huvallahu ehad'' rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! Uistinu, ona (sura Ihlas) je jednaka trećini Kur'ana (po vrijednosti)."

Vrijednost učenja Kur'ana u ramazanu kod selefa

Nastojmo da što više učimo Allahovu Knjigu – naročito u ovom mjesecu ramazanu. Ako se već do sada nismo podučili kur'anskom pismu, nastojmo da to učinimo u ramazanu kada su šejtani povezani u lance i kada se najčešće uči Allahova Knjiga, proučava i podučava njoj. Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu svake noći bi dolazio Džibril, alejhis-selam, i s njim učio Kur'an, tako da bi proučili cijeli Kur'an u mjesecu ramazanu.Također, naši ispravni prethodnici u mjesecu ramazanu mnogo su učili Kur'an.Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, svakog bi dana u ramazanu proučio Kur'an i svake bi noći proučio Kur'an, tako da bi u mjesecu ramazanu 60 puta proučio Kur'an.Imam Malik, rahimehullahu te'ala, zatvorio bi svoje hadiske knjige u mjesecu ramazanu i posvetio se učenju Allahove Knjige.Katade, rahimehullahu te'ala, izvan mjeseca ramazana proučio bi Kur'an za svakih sedam dana. Kada bi nastupio ramazan, Kur'an bi proučio za svaka tri dana, a kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Kur'an bi proučio

svaki dan.Ibrahim en-Nehai, rahimehullahu te'ala, svaka tri dana u ramazanu proučio bi Kur'an, dok bi u zadnjoj trećini ramazana proučio Kur'an svaka dva dana.Slijedimo ova predanja! Jačajmo svoje ambicije ovim kazivanjima da bismo na Sudnjem danu – uz Allahovu dozvolu – bili u društvu plemenitih i časnih meleka pisara. Iskoristimo dane i noći u onome što nas približava našem Gospodaru, jer vrijeme brzo prolazi.

Adabi učenja Kur'ana

Učenje Kur'ana ima svoje adabe, lijepe postupke prilikom učenja. Od njih su i sljedeći adabi:

●  Prije samog učenja Kur'ana potrebno je zatražiti utočište kod Allaha, subhanehu ve te'ala, od prokletog šejtana, jer je Uzvišeni Allah rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "Pa, kada hoćeš Kur'an da učiš, ti zatraži kod Allaha zaštitu od prokletog šejtana." (Prijevod značenja En-Nahl, 98.)

●  Iskrenost – čist nijjet, traženje samo Allahovog zadovoljstva i nagrade od Njega Uzvišenog, jer je učenje Kur'ana ibadet, zapravo, jedan od najvećih i najvrednijih ibadeta, a svaki vid ibadeta mora se iskreno upućivati samo Allahu, subhanehu ve te'ala. Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "I Allaha obožavaj iskreno Mu ispovijedajući vjeru." (Prijevod značenja Ez-Zumer, 2.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Učite Kur'an i tražite time Allahovo zadovoljstvo prije negoli se pojave ljudi koji će loše postupati prema Kur'anu. Tražit će nagradu za njegovo učenje na ovom svijetu, a ne na onom drugom svijetu." (Ahmed; lanac prenosilaca je dobar.)

●  Prisutnost srca, tj. da učač prilikom učenja Kur'ana razmišlja o onome što prouči i da bude svjestan da mu se Uzvišeni Allah obraća putem Kur'ana, jer je Kur'an Allahov govor.

●  Učiti Kur'an s čistoćom, tj. pod abdestom.

●  Izbjegavati učenje Kur'ana na nečistim mjestima ili na bučnim mjestima, u skupovima gdje se priča, gdje se ne bi stišali glasovi prilikom učenja Kur'ana.

●  Od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač uljepša svoj glas prilikom učenja Kur'ana.

●  Da uči Kur'an po tertilu, po tedžvidu, lijepo, sporo, razmišljajući o onome što prouči izgovarajući harfove ispravno sa svim njihovim svojstvima.

●  Praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da je učio polahko odvajajući ajet od ajeta.

●  Također, od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač – kada prouči ajet u kojem se nalazi spomen sedžde – učini sedždu Allahu, subhanehu ve te'ala, tako što će izgovoriti tekbir, tj. riječi ''Allahu ekber'', otići na sedždu i izgovoriti na njoj ''Subhane Rabbijel-E'ala'' ili drugu dovu, a zatim se podići sa sedžde bez tekbira i selama.

Ovo su neki od adaba učenja Kur'ana, pa, nastojmo da ih praktikujemo prilikom učenja Allahove Knjige.

Proučavanje Kur'ana i postupanje po njemu

Ovo je glavni cilj objavljivanja Kur'ana kako kaže Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "Ova Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je Knjiga da bi oni razmišljali o njenim ajetima i da bi razumni uzeli pouku." (Prijevod značenja Sad, 29.) Naši ispravni prethodnici, kao što su mnogo učili i čitali Kur'an, također su ga proučavali i radili po njemu. Ebu Abdurrahman es-Sulemi, rahimehullahu te'ala, rekao je: "Pričali su nam oni koji su nas podučavali Kur'anu, poput Osmana b. Affana, Abdullaha b. Mes'uda i drugih, da su se oni podučavali od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, deset ajeta. Ne bi uzimali više od deset ajeta, sve dok ih ne bi naučili i saznali sve što je vezano za njih od znanja i rada po tome. Govorili su: 'Tako smo učili i znanje i rad po njemu.'" Razlog sretnog ili nesretnog života na oba svijeta jeste rad, odnosno nerad po Kur'anu. Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je: "Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu Mi ćemo ga slijepim oživjeti. 'Gospodaru moj,' – reći će – 'Zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?' 'Evo zašto' – reći će On - 'dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.' I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uisitnu, bolnija i vječna."(Prijevod značenja Taha, 123.-127.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe." (Muslim, 223.) Allaha Uzvišenog molimo da nas učvrsti u učenju i proučavanju Njegove Knjige i da nas pomogne u sprovedbi svega onoga što nam je On Uzvišeni naredio i ostavljanju onoga što nam je On Svevišnji zabranio. Molimo Ga, subhanehu, da Kur'an učini proljećem naših srca! Vel-hamdu lillahi Rabbil-'alemin, ve sallallahu ve selleme ve bareke 'ala nebijjina Muhammed, ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.

Blagodat i veličina Kur'ana

Najveća blagodat s kojom je Allah počastio čovječanstvo jeste slanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i spuštanje Kur'ana kako bi ljudi izašli na pravi put, kako bi progledali i kako bi se podsjetili na ono u čemu je njihova korist i na dunjaluku i na ahiretu.

Kur'an je Allahov govor značenjem i jezikom koji je objavljen, a ne stvoren (kao što to vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila) Kaže Allah, dž.š.: "On je objava od Gospodara svjetova. Donosi ga povjerljivi Džibril na tvoje srce kako bi druge opominjao. Na jasnom arapskom jeziku" (Prijevod značenja - Eš-Šu ara, 192.-195.)

Allah, dž.š., opisao je Kur'an časnim (velikim) svojstvima. Kaže na početku sure El-Bekare, druge sure u Kur'anu: "Elif, lam mim, ovo je knjiga u koju nema nikakve sumnje i uputa je za bogobojazne. One koji vjeruju u ono što ne vide i koji obavljaju namaz i od onoga što im dajemo udjeljuju. Oni koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe i koji su ubijeðeni u ahiret."

Opisao ga je da je uputa za bogobojazne. U drugom kur'anskom ajetu, u istoj suri, kaže za njega da je uputa za sve ljude: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana koji je uputa za sve ljude."

- Što se tiče bogobojaznih kaže se da je Kur'an uputa za njih, jer su oni ti koji uzimaju korist od njega i slijede svjetlo koje iz njega svijetli.

- Što se tiče drugih Kur'an je uputa za njih sa te strane što im objašnjava pravi put ako hoće da ga slijede. Kao što je poznato, postoje dvije vrste upute:

1. Uputa nadahnuća tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha u slijeðenju pravog puta. Ova vrsta upute je posebna i ograničena samo na vjernike.

2.  Uputa objašnjenja i usmjeravanja tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo i šta mu šteti, a šta koristi. Ova uputa je opšta za sve ljude.

- Opisao ga je da upućuje ka onome što je najispravnije tj. upućuje ka putu koji je najispravniji i najpravedniji. Ako hoćeš da doðeš do onoga što voli tvoj Gospodar - do Njegovih dženneta slijedi Kur'an jer će te on uputiti na to.

Kaže Allah, dž.š.: "Zaista, ovaj Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada. (Prijevod značenja - El- Isra, 9.)

- Opisao ga je u drugom ajetu da je duh (duša), a jedno od značenja duha jeste ono čime se oživljavaju srca i čime se postiže duhovni život. Najbolji primjer nam je tijelo u kojem, ako ima duše, živo je, a kada iz njega izaðe duša, biva mrtvim.

Kaže Allah, dž.š.: "Tako ti Mi objavljujemo ono u čemu je život."  (Prijevod značenja - Eš-Šura, 52.)

Allah, dž.š., nazvao ga je duhom (dušom) jer u njemu leži život ljudskih srca, tako da kada uðe u srce i izmiješa se sa njim, ono postaje živim, svjetlim, spoznaje svoga Gospodara a obožava ga onako kako je On to propisao (sa znanjem), boji ga se, voli Ga, veliča i vjeruje Ga. On pokreće srca, kao što duša pokreće tijela.

Kada Kur'an napusti srce ono umire kao što tijelo umre kada iz njega izaðe duša. Postoje dvije vrste života i dvije vrste smrti: život tijela i život srca, smrt tijela i smrt srca. Život tijela opšteg je karaktera i obuhvata i vjernike i nevjernike, i pobožne i griješnike, obuhvata i životinje i nema  nikakve razlike izmeðu njih i ljudi u tome. Meðutim, život srca obuhvata samo vjernike i samo ga oni posjeduju. Zbog toga kaže šejh Ibn Tejmije, kada je zatvoren u zatvor: "Kada bi nevjernici znali za ono što mi osjećamo u svojim srcima (tj. da znaju za život naših srca), poveli bi rat da nam to oduzmu.

Kada ovo znamo, jasno nam je zbog čega su ljudi nesretni, rastreseni i uznemireni, iako posjeduju sve što im je potrebno od ovodunjalučkih užitaka. Njihova srca su prazna, mrtva, poput ruševina, pa kako onda da budu sretna i zadovoljna?

- Opisao ga je kao svjetlost koja osvjetljava put čovjeka i ukazuje mu na rupe i trnje koje je posuto po njemu kako bi se sačuvao toga i došao do njegovog cilja spokojan, miran i uspravan.

Kaže Allah, dž.š.: "O ljudi, došao vam je dokaz od vašeg Gospodara i mi vam spuštamo jasno svjetlo." (Prijevod značenja - En-Nisa, 174.)

Kur'an je duhovno svjetlo koje ti pomaže da razumiješ pravi put od puta tmine, put koji vodi ka džennetu, od puta koji vodi ka vatri, ono što je korisno, od onoga što je štetno, ono što je dobro,  od onoga što je zlo.

- Opisao ga je lijekom, riječima: "O ljudi, došla vam je pouka od vašeg Gospodara i lijek za ono što je u prsima vašim (Prijevod značenja -Junus, 57.)

Kur'an je lijek za tjelesne i duševne bolesti.

1.  Ako čovjek bude iskušan sihrom ili urokom, ili ulaskom džinna u njega, uči mu se odreðeni odlomak iz Kur'ana - uz Allahovu pomoć svega toga nestaje. Meðutim, uslov je da onaj ko uči Kur'an bolesniku pogoðenim  nekom od ovih bolesti, bude čvrstog imana i ubijeðen da će ga Allah izliječiti. Uz to, i onaj ko se liječi, treba biti ubijeðen  da je Kur'an lijek

2.  Postoje i druge duhovne bolesti kao što su sumnje, licemjerstvo i kufr (nevjerstvo) za koje je Kur'an takoðer lijek. To biva na način što se osobe pogoðene spomenutim bolestima posvete brižnom studiranju i izučavanju Kur'ana, razmišljanju o njegovim ajetima i sprovoðenju u praksi onoga što su čitali i o čemu su razmišljali.

b) Naš odnos prema Kur'anu

Muslimani spram Kur'ana imaju velike obaveze i odgovornosti meðu kojima su najvažnije:

1.  Savladavanje čitanja Kur'ana (tj. njegovih harfova), podučavanje djece i nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Rekao je Poslanik, a.s.: "Najbolji meðu vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu." Ono što se traži od muslimana jeste da ulože trud u učenje Kur'ana i nije dovoljno da se ograniče na suhoparno izgovaranje harfova ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način.

 Poslanik, a.s.. je obećao dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi: "Onaj ko uči, mucajući imat će dvostruku nagradu."

Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an. Meðutim, oni koji mogu naći učitelja koji će ih podučiti ispravnom učenju, i u mogućnosti su da to savladaju, obavezni su to  uraditi. Kaže Poslanik, a.s.: "Onaj ko je vješt u učenju Kur'ana, bit će sa cijenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melekima) na Sudnjem danu.

Važno je spomenuti da onaj ko nije kadar da se usavrši u učenju Kur'ana, ne smije ga to navesti da ostavi i zanemari Kur'an, nego je obavezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Kaže Allah, dž.š.: "Allah ne opterećuje nikog preko njegovih mogućnosti." (Prijevod značenja -El-Bekare, 268.)

2.  Stalno učenje Kur'ana

Nakon što naučimo čitati  Kur'an (tj.naučimo povezivati njegove harfove) to nije dovoljno, nego smo obavezni da se vežemo za njega i da ga stalno učimo, jer je čitanje Kur'ana ibadet i u sebi sadrži veliku nagradu. Rekao je Poslanik, a.s.: "Ko bude naučio jedan harf iz Kur'an, imat će nagradu za to, a nagrada će biti desetorostruka.
Nisam rekao da je elif lam mim harf nego elif je harf, lam je harf, i mim je harf. Takoðer je rekao: "Ponavljajte Kur'an jer se brže zaboravlja nego što se deva odveže sa svog poveza." Kada čovjek postane nemaran prema Kur'anu i ne uči ga duži period, biva pogoðen tvrdoćom srca, okretanjem od Allahovih opomena i potpunim nemarom. Zbog toga muslimanu ne treba da proðe mjesec dana a da u njemu ne prouči čitav Kur'an, a ako bi ga proučio prije toga, bolje je.  Kur'an je lahko učiti jer za to ne treba nešto posebno. Dozvoljeno je da se uči sjedeći, stojeći , hodajući, naslonjen na bok, bez obzira ima li ili nema abdesta, s tim što, ako ga bude učio bez abdesta, zabranjeno mu je da ga dodiruje. Onaj ko bude džunub, zabranjeno mu je i da dodiruje i čita Kur'an dok se ne okupa. Ono što je najbolje jeste da se uči u namazu kao što je noćni namaz. Takoðer, Kur'an je zabranjeno učiti ženi koja ima hajz i  nifas, kao što nije dozvoljeno da se uči na prljavim mjestima.

Kaže Allah, dž.š., za one koji uče Kur'an: "Oni koji uče Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo, tajno i javno, nadaju se nagradi koja neće propasti." (Prijevod značenja - Fatir, 29.-30.) Vidimo da ih je Allah pohvalio zbog spomenutih svojstava meðu kojima je prvo svojstvo kojim su opisani učenje Allahove knjige, tj oni mnogo čitaju Allahovu knjigu tražeći Allahovu nagradu i nadajući se da će Allah ispuniti svoje obećanje i rade po onome što čitaju.

3.  Razmišljanje o njegovim značenjima i tajnovitostima

Nije dovoljno samo naučiti čitati Kur'an i da ga učimo neprestano, nego smo obavezni razmišljati:

a) o njegovom značenju i tajnama

b) o Allahovim imenima i svojstvima za koje smo saznali putem Kur'ana

c) o kazivanjima o prijašnjim narodima, bilo da se radi  o vjernicima ili nevjernicima

d) o onome što je zadesilo one koji su poslanike u laž utjerivali

e) o onome što je Allah pripremio i sa čime je počastio iskrene vjernike

f) o kazivanjima o Sudnjem danu i onome što će se dogaðati na njemu i

g) o dogaðanjima poslije smrti o čemu nas Kur'an obavještava,  detaljno što nam predstoji i dolazi u našoj budućnosti, zbog čega smo obavezni da se pripremamo za to činjenjem dobrih djela, a ostavljanjem zabrana.

Kaže Allah, dž.š.: "Objavljujemo ti knjigu, blagoslovljenu kako bi o njoj razmislili, o njenim ajetima i kako bi oni koji  pameti imaju, pouku uzeli." (Prijevod značenja -Sad, 29.)

Allah, dž.š., objašnjava nam u ovome ajetu da je Kur'an objavljen da bi razmišljali o njegovim ajetima tj. njihovim značenjima, o onome na što ukazuju, njihovim tajnama kako bismo došli na pravi put.

Kaže se u drugom kur'anskom ajetu: "Zbog čega oni ne razmisle o Kur'anu.  Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoga razilaženja." (Prijevod značenja -En-Nisa, 82.) Allah, dž.š.,  kori one koji su se okrenuli od Njegove knjige i objašnjava da je to uzrok njihove zbunjenosti i zablude jer da su razmišljali o Allahovoj knjizi i okrenuli se njoj, bili bi upućeni i prešli bi iz stanja nesretnosti u stanje sreće i blagostanja.
Da su razmišljali o njemu, znali bi da je to Allahov govor, jer u njemu nema kontradikcije. Njegovi dijelovi potvrðuju jedni druge, tumače jedni druge, liče jedni na druge u ljepoti, stilistici, istinitosti i nadnaravnosti i sve što čovjek  više bude razmišljao o Kur'anu, povećava mu se iman, ubjeðenje i smiruje mu se srce, povećava se njegovo znanje i razumijevanje vjere.

Allah, dž.š., odgovara onima koji su se odmetnuli i skrenuli sa pravog puta riječima: "Zar nećete, ako se okrenete, činiti fesad (nered) po zemlji i kidati rodbinske veze. Takve je Allah prokleo i učinio ih gluhim i slijepim. "Zašto ne razmisle o Kur'anu. Ili možda su na njihovim srcima katanci. Oni koji se okrenu (vrate se na ono na čemu su bili ) nakon što im pravi put postane jasan, šejtan im je to lijepim prikazao. " (Prijevod značenja - Muhammed, 22.-26.)

Da su razmišljali o Kur'anu, otišli bi od njih sve ove bolesti i održavali bi rodbinske veze, cijenili bi ono što je Allah naredio da se cijeni, pokoravali bi se Allahu i Njegovom Poslaniku. Meðutim, nakon što su okrenuli leða Kur'anu i ostavili razmišljanje o njemu, zapali su u grijehe kao što je kidanje rodbinskih veza,  činjenja fesada po zemlji i slično.

4.  Rad po Kur'anu

Sve stvari spomenute prije ove nisu dovoljne ako ne budemo radili po Kur'anu a raditi po Kur'anu znači smatrati halalom ono što je u Kur'anu halal, a haramom ono što je u Kur'anu haram,  izvršavati ono što je Kur'an  naredio i klonuti se onoga što je on zabranio.

Rad po Kur'anu je cilj a ono što je spomenuto u tri prethodne tačke i savladavanje njegovih harfova, stalno čitanje i razmišljanje o njegovim ajetima, samo je sredstvo do tog cilja. Ako se ograničimo na učenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ostavimo rad po njemu, ostali smo na početku puta ne pomaknuvši se ni pedlja i naš trud, kojeg smo uložili, bezvrijedan je jer smo se umorili u činjenju uzroka, a ostavili ubiranje plodova, a od plodova je rad po Kur'anu. Kaže Allah, dž.š.: "Oni koji čitaju Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što smo im Mi dali tajno i javno, nadaju se trgovini koja neće propasti." Allah, dž.š., nije rekao  da će trgovina uroditi plodom onima koji budu samo učili Kur'an, nego onima koji budu uz učenje Kur'ana obavljali namaz, davali zekat i činili sve ono što Kur'an nareðuje.

Kaže Poslanik, a.s.: "Kur'an je dokaz za tebe, ili protiv tebe." Onaj ko se ograniči na čitanje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ne bude radio po njemu, taj je iznio dokaz protiv samog sebe. Prenosi se od nekog od selefa da je rekao: "Nekada čovjek uči Kur'an, a on ga proklinje." Bi mu rečeno: "Kako to?" Kaže: "Prouči riječi Allaha, dž.š.: "Neka je Allahovo prokletstvo na lažljivce," a on je sam lažac, ili prouči riječi: "Neka je Allahovo prokletstvo na nasilnike, a on sam čini nasilje."

Danas je glavna stvar postala uljepšavnje glasa pri učenju Kur'ana i naslaðivanju time dok rad po njemu nećeš naći, osim kod malog broja ljudi. Ovim ne mislim da ne treba uljepšavati glas prilikom učenja Kur'ana. Naprotiv, Kur'an treba da se uči lijepim glasom ali ne smije jedini i glavni cilj Kur'ana biti to, nego uzimanje pouke iz onoga što se uči i sprovoðenje u praksu onoga što se traži u njegovim ajetima. Kaže Abdullah b. Mesud: "Kada čuješ riječi Allaha, dž.š.: "O vjernici, dobro slušaj jer ono što slijedi poslije tih riječi ili je nešto što se nareðuje da uradiš, ili je neka zabrana. Poslanik, s.a.v.s., tražio je od ashaba koji su imali lijep glas da mu uče Kur'an, kao što su Ebu Musa el Eš'ari i Abdullah b. Mes'ud. Prenosi se da je jednog dana naredio Abdullahu b. Mes'udu da mu uči Kur'an na što mu reče: "Kako da ja učim, a tebi se objavljuje?" Reče mu Poslanik, s.a.v.s.: "Volim da slušam Kur'an od drugog. Posluša ga i poče učiti od početka sure En-Nisa, sve dok nije došao do ajeta: "Šta će biti kada dovedemo iz svakog ummeta po  svjedoka, a tebe ćemo dovesti  kao svjedoka protiv ovih. (Prijevod značenja - En-Nisa, 41.) Reče Poslanik, a.s.: "Dovoljno je." Kaže Abdullah: "Okrenuo sam se prema njemu i vidio da su njegove oči orošene suzama."

Ovo je dokaz da nije cilj Kur'ana naslaðivanje iščitavanjem njegovih ajeta, nego skrušenost kod onoga ko ga sluša i rad po njegovim uputama. Kada je zaplakao onaj ko će svjedočiti protiv nas, šta je onda sa nama?

5.  Izbjegavanje tumačenja Kur'ana bez znanja.

Musliman koji uči Kur'an, razmišlja o njegovim ajetima i radi po njemu, mora se čuvati govora o Kur'anu bez znanja, tj. ne smije ni o jednom ajetu ništa reći niti ga smije protumačiti ako to nije čuo od nekog učenjaka ili pročitao u knjigama koje tumače Kur'an, kao što je tefsir Ibn Kesira, Taberija, Kurtubija, Ševkanija i drugih knjiga koje su poznate u ovoj oblasti.

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Onaj ko kaže nešto o Kur'anu po svom mišljenju, ili bez znanja, neka pripremi sebi mjesto u vatri." (Hadis hasen)

Kur'an se tumači:

1.  Kur'anom, tj. da na jednom mjestu u Kur'anu naðemo ajet koji nije u detalje obrazložen, a na drugom mjestu taj ajet biva detaljno objašnjen. Npr. Allah, dž.š., kaže u suri El-Fatiha: "Uputi nas na put onih na koje si svoju blagodat prosuo." U suri En-Nisa  Allah, dž.š., nam objašnjava ko su ti na koje je on prosuo svoju blagodat pa kaže:" Onaj ko se pokorava … Njegovom Poslaniku, on je u skupini sa onima na koje je Allah blagodat svoju prosuo od poslanika iskrenih, šehida i dobrih ljudi.

2.  Hadisom Allahova Poslanika, s.a.v.s., npr. Allah, dž.š, u Kur'anu je zabranio lešinu u potpunosti kada kaže (Zabranjuje vam se lešina) a dok u hadisu dolazi ono što pojašnjava tu zabranu kada kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Dozvoljene su vam dvije vrste lešina a to su riba i skakavci."

3.  Riječima ashaba, r.a., a meðu njima su najpoznatiji Abdullah b. Abbas i Abdullah b. Mes'ud

4.  Riječima tabiina (učenika ashaba) a najistaknutiji su učenici Abdullaha b.Abbasa a ti su Mudžahid, Tavus, Ikrime, Seid b. Džubeir i drugi

5.  Veliku ulogu u tumačenju Kur'ana igra i poznavanje arapskog jezika a od najpoznatijih tefsira koji Kur'an obraðuju sa jezičke strane je: Tefsir Bahru-L-Muhit od Ibnil Hajjanaa i tefsir Keššaf od Zamahšerija .(Izuzetno djelo Hafiza Ibn Kesira)

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji će se okititi sa ovih pet osobina i da učini Kur'an dokazom za nas, a ne protiv nas.-amin

 http://video.google.com/videoplay?docid=3197529844126287382#

26.04.2011.

Svako će živo biće smrt okusiti -jesmo li spremni za nju?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Svako će  živo biće  smrt okusiti -jesmo li spremni za nju?

Svi mi znamo i vjerujemo da čemo jednog dana ili  noći umrijeti, odnosno, preseliti se sa ovoga svijeta i rastati se s ovim svijetom, sa svojom porodicom, rodbinom, komšijama, prijateljima... Pitanje je koliko se pripremamo za taj događaj, za susret sa melekom smrti (meleku-l-me'wt) susret s Allahom dž.š. Koliko se puta dnevno sjetimo smrti? Možemo li zamislitit sebe u hladnoj zemlji, u kaburu, umotani u bijele čefine, pokriveni daskama, na zemaljskom dušeku bez jastuka i bez jorgana?

 Dobro bi bilo da, odmah, na početku pojasnimo jednu terminološku zamjenu u našem govoru i poimanju smrti. Naime, Mi, u našem jeziku najčešče upotrebljavamo termin "smrt" - što podrazumjeva nestanak i kraj. Međutim, pravi termin, riječ koja se nešto rjeđe koristi ali je puno bliža pravom značenju i pravom shvatanju onoga što oslovljavamo kao „smrt" jeste riječ preseljenje. Mi za naše umrle kažemo da su preselili sa ovog svijeta. Time potvrđujemo da  smrt nije kraj, nije totalni nestanak, već samo promjena načina života. Tome nas uči islam!

 

Smrt je neizbježna istina!

Upozorenje na smrt ponovljeno je u Kur'anu na desetine mjesta. Mi ćemo spomenuti neke ajete.

Kaže Uzvišeni Allah:  „Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom. Daćemo onome koji želi nagradu na ovome svijetu, a daćemo i onome koji želi nagradu na onome svijetu i sigurno ćemo zahvalne nagraditi." (Ali-Imran, 145) 

"Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti." (El-Enbija' 35) 

„Reci: „Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i vidljivi i nevidljivi svijet vračeni biti i On će vas o onom što ste radili obavijestiti."  (El-Dzumu'a, 8 

Kakvo treba biti naše shvatanje smrti može se vidjeti iz sljedećih primjera: Od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: "Povećajte sjećanje na onu koja prekida naslađivanja tj. smrt." (Prenosi imam Tirmizi i kaže da je ovaj hadis hasen sahih garib)

Od Ibn-Omera, r.a, se prenosi da je kod Poslanika, a.s, došla jedna skupina ljudi, te ga je jedan od Ensarija upitao: „Allahov Poslaniče, koji su ljudi najpametniji i najplemenitiji?" Poslanik, a.s., je na to odgovorio: „Oni koji se najviše prisječaju smrti i koji se najviše pripremaju za nju; oni su najpametniji, na dunjaluku su bili najugledniji, a na ahiretu su najplemenitiji."  (Ibn-Madže) 

Dakle, niko od nas nezna ni mjesto ni vrijeme kada će seliti s ovoga svijeta, pa se treba sječati smrti i pripremati za ono što dolazi poslije nje. Ovako trebaju postupati svi, i bogati i siromašni, i mladi i stariji, i muškarci i žene. Sječanje na smrt je najbolji metod balansa ovog i budućeg svijeta. Pomaže nam da se ne zanesemo varljivim dunjalučkim stvarima, odnosno da se pripremamo za Ahiret.

Poslanik a.s., je prolazio pored jedne grupe ljudi koji su se smijali pa je rekao: „Ubacite u svoj razgovor spomen na ono što muti svaku radost i užitak." Upitaše: „A šta je to? On odgovori: „SMRT!"

Također se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Smrt je dovoljan savjetnik!" - „Ostavio sam dva savjetodavca: jednog koji šuti i jednog koji govori; onaj koji šuti je smrt, a onaj koji govori je Kur'an." 

Poslanik a.s. kaže: Ruhul-Kudus je udahnuo u moje srce: „Voli što hoćeš ali znaj da ćeš to napustiti; živi kako hoćeš, na kraju ćeš umrijeti i radi šta hoćeš, bit će ti obračunato po zasluzi."

Hasan el-Basri, rahimehullah, kaze: „Smrt je razotkrila pravu bit dunjaluka i oni pametni se na dunjaluku ne raduju. Koji se god covjek puno prisjeca smrti, dunjaluk za njega predstavlja samo jednu malu sitnicu i nista mu na njemu nije vazno."

Imam Malik ibn Enes je u snu vidio Meleka smrti (u narodu poznatog kao Azrail ), te ga upitao: " Koliko mi je ostalo od života", Melek smrti je pokazao na svojih pet prstiju. Ibn Enes ga je ponovo upitao: „Da li to znači pet godina, pet mjeseci ili pet dana", prije nego je uspio čuti odgovor prenu se iz sna. Otišao je kod nekoga ko je znao tumačiti snove, nakon što mu je ispričao svoj san taj čovjek (tumač snova) mu je rekao: "Kada je Melek smrti pokazao na pet prstiju, nije mislio na pet godina ili pet mjeseci, mislio je na pet stvari koje samo Allah zna", te je citirao sljedeći ajet: "Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je obaviješten." (Luqman, 34)

Ibn Kajjim el-Dzevzijje, je rekao: "Usmjeri svoje misli na brigu o onome što ti je naređeno a ne upošljavaj ih onim što ti je zagarantovano. Znaj, da su opskrba i čas smrti zagarantovani i veoma blizu. Sve dok edžel, čas smrtni, ne dođe, opskrba će pristizati. Ako ti iz mudrosti Svoje zatvori neki put opskrbe, budi uvjeren da će ti iz milosti Svoje otvoriti i ukazati korisniji put od prethodnoga

Razmisli o zametku u materici, dok je još ugrušak, kako mu putem pupčanice dospijeva potrebna hrana. Pa kada se dijete rodi, taj se put ishrane zatvara, ali mu se otvaraju dva druga puta ishrane iz kojih teče ukusnija i ljepša opskrba nego prije; čisto i pitko mlijeko.

I kada se i ova dva puta ishrane, po završetku dojenja, zatvore, Allah mu otvara četiri nova i potpunija puta opskrbe. Allah mu daje dvije vrste hrane i dvije vrste pića: dopušta mu da jede stoku (meso) i bilje, a poji ga mlijekom i vodom, a uz ovo četvero jesu i mnogi drugi ukusni dodaci. Zatim, kada umre, prekidaju se ova četiri puta opskrbe.

Međutim, Allah Svevišnji otvara mu, ako je od sretnika, osam puteva opskrbe, osam vrata Dženneta, pa da uđe na koja god hoće. Ovako postupa Gospodar Veličanstveni. Nikada ne uskrati Svome robu nešto od dunjaluka, a da mu to mnogostruko, i za roba korisnije, ne nadomiri. (Ibn Kajjim el-Dzevzijje, "Riznica znanja", iz prevoda str. 61-62.)

Dragi brate sestro, da li znaš ko je tvoj posljednji posjetilac, i tvoj posljednji gost? Da li znaš šta smjera sa susretom i posjetom tebi? Šta to on želi od tebe?

On, doista, ne dolazi iz želje za tvojim imetkom, ili da jede i pije sa tobom, ili da  traži od tebe pomoć radi vraćanja duga, ili da se zauzmeš za njega kod nekog, ili da mu završiš posao koji on ne može dovršiti?!

On dolazi tebi u posjet, sa određenim zadatkom, i specifičnom stvari, koju ne možeš, niti ti, niti tvoja porodica, niti tvoja rodbina, čak ni stanovinici zemljine kugle skupa, spriječiti, i odvratit?!

Šta više i ako budeš živio u visokim dvorima, i budeš se štitio bedemima tvrdim, i tornjevima blindiranim, i budeš uživao među tjelohraniteljima, čuvarima i stražarima, nećeš ga moći sprijećiti od prilaza tebi, i od sastanka i raščišćavanja računa sa tobom?!

On, da bi do tebe došao, ne treba vrata, niti dozvolu za ulazak, niti treba  prethodno zakazati termin za sastanak, kako bi te posjetio, već će ti doći u bilo koje vrijeme, u kakvom god stanju ti bio, zauzet ili na pauzi, zdrav ili bolestan, bogat ili siromašan, musafir ili mukim.

Taj gost, dragi brate i sestro, nije nježna srca, kako bi mogle na njega utjecati tvoje riječi, tvoj plač, ili možda tvoji krici, ili dozivanje u pomoć. Nije mu obaveza da sa tobom postupa blago,  ili da ima obzira prema tebi.

On, takođe, ne prima nikakvu hediju, niti mito, zato što sva bogatstva ovoga svijeta njemu ništa ne predstavljaju, niti za njega ništo znače, nit će ga odvratiti od njegove nakane.

On, želi tebe … ništa osim tebe ... želi te cijela, a ne samo dio tebe … želi - da te nema, i da ti dođe kraju … želi ti smrt, da ti uzme dušu … želi tvoju propast … i umrtvljenje tvoga tijela!!!

TO JE MELEK SMRTI !!!

Uzvišeni Allah, dželle še’nuhu, kaže:

"Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzet, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti." (Sedžda, 11)

U drugom ajetu Uzvišeni Allah, dželle ve alla kaže:

"… a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu." (El-En'am, 61)

Dragi brate i sestro, zar ne znaš da je posjeta ’’Meleka smrti’’ nešto neizbježno, i odredba od prije poznata, koliko god ti život bio dug ili kratak.

Zar ne znaš da smo svi mi na ovom svijetu putnici, a da li je moguće da se do željenog ishodišta ne stigne?

Zar ne znaš da je tok života blizu kraja, i da se vlak života približio svojoj posljednjoj stanici?

Neki od pobožnjaka je čuo plač za umrlim, pa reče:

"Gle čuda, putnici plaču za onim, koji je već stigao na svoje odredište!"

"A kako će tek biti kad im meleci budu duše uzimali, udarajući po obrazima, i po leđima njihovim." (Muhammed, 27)

"… kojima su meleci duše uzeli u času kad su nevjernici bili. I oni će se pokoriti, i reći: - Mi nismo nikakvo zlo činili! Jeste. Allah, doista, dobro zna ono što ste radili, zato ulazite na kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati! O, kako će grozno biti prebivalište onih koji su se oholili!" (En-Nahl, 28-29)

Dragi brate i sestro, zar nisi svjestan toga što se sa posjetom ’’Meleka smrti’’ tebi završava život, prekidaju djela, i savijaju stranice tvojih dobrih djela?!

Jesi li svjestan da nakon njegove posjete nećeš moći  steći nijedno dobro djelo, nit ćeš moći klanjat’ dva rekata namaza, niti ćeš moći proučiti ajet iz Allahove knjige, niti ćeš moći izgovoriti "subhanallah"; "elhamdulillah"; "la ilahe illallah"; niti "Allahu ekber", niti "estagfirullah".

Ni jedanput!

Nećeš moći postiti dan, niti podjelit najmanju sadaku.

Nećeš moći obaviti hadždž i 'umru, niti ćeš moći ukazati na  dobro svojim komšijama ili rođacima.

Prošlo je vrijeme rada. Ostalo je svođenje računa, i djeljenje plata?!

NAGRADA ZA DOBRA, A KAZNA ZA LOŠA DJELA!

"Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: - Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!  Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kada će oživljeni biti." (El-mu'minun, 99-100)

Pa, moj brate, gdje je tvoja priprema, za susret sa ’’Melekom smrti’’?

Gdje je tvoja priprema za ono što poslije njega slijedi?

Za kabur?

Za ispitivanje u njemu?

Za hašr (okupljanje)?

Za djeljenje stranica djela?

Za svođenje računa?

Za mizan (vagu)?

Za otvaranje listova tvojih djela?

Za prelaženje sirata?

Za stajanje pred svemoćnim Allahom, dželle šanuhu!?

Od Adijj ibn Hatima, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Nema nijedan od vas, a da Allah, dželle šanuhu,  neće s njime razgovarati na Sudnjem danu, a među njima neće biti tumača, niti prevodioca. Pa će se okrenuti čovjek na desno, i neće vidjeti osim ono što je sebi pripremio, pa će se okrenuti lijevo, i neće primjetiti osim ono što je sebi pripravio. Nakon toga pogledat će ispred sebe, i neće vidjeti ništa drugo do vatre naprema svome licu; stoga se čuvajte (vatre), pa makar sa pola hurme; pa makar sa lijepom riječju." (muttefekun alejhi)

Bratei sestro,Smrt nas doziva svakog trena,a mi, i ne obraćamo pažnju na njen zov. Disanje naših duša konstantno se smanjuje, ali se naši grijesi, konstantno uvećavaju. S toga, što je sjetva koja žutilom završava, nema joj lijeka, osim u žetvi.

Kako ćemo dočekati našeg posljednjeg gosta?

Dragi brate i sestro, posljednji gost se dočekuje na sljedeći način ja ću spomenuti desetak načina a njih je puno više:

1.      Vjerovanjem (imanom), u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove Poslanike, Sudnji dan i određenje, bilo ono dobro ili zlo.

2.  Čuvanjem pet dnevnih namaza, u njihovim vremenima, u džamiji, džematile, sa ostalim muslimanima, sa strahopoštovanjem, i razmišljanjem o njegovim značenjima, a ženama je vrijedniji namaz u njihovim kućama.

3.  Davanjem propisanog zekata, u njegovome  vremenu, i u skladu sa šeriatskim propisima.

4.  Postom ramazana, vjerujući u Allaha, dželle šanuhu,  i nadajući se nagradi našem postu.

5.  Obavljanjem hadždža i 'umre, jer za primljen i kabul hadždž nema druge nagrade do Dženneta, a 'umra u ramazanu je poput hadždža obavljenog sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem.

6.  Obavljanjem nafila (dobrovoljnih, neobaveznih djela), tj. svega mimo farzova (obaveznih djela), poput dobrovoljnih namaza, djeljenja imetka (sadake), dobrovoljnog posta, hadždža (po drugi, treći, četvrti … put). Allah, dželle šanuhu,  u hadisi kudsijju kaže: "Moj rob će mi se neprestano približavati nafilama sve dok ga ne zavolim …"

7.  Požurivanjem sa iskrenim pokajenjem (tevbom), od svakog grijeha i nepokornosti Allahu, i čvrstom odlukom da ih se kloni, te oživljavanjem cjelokupnog vakta istigfarom, zikrom i sl.

8.  Iskrenošću prema Allahu, dželle šanuhu, i odbacivanjem licemjerstva (munafikluka), i pretvaranja, u bilo čemu. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, je rekao: "I nije im bilo naređeno osim da 'ibadet čine Allahu, iskreno Mu ispovjedajući vjeru." (El-Bejjine, 5)

9.  Ljubavlju prema Allahu, dželle še’nuhu,i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a to se neće postići osim potpunim slijeđenjem prakse Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ako Allaha volite, onda me slijedite, i vas će Allah zavoljeti, i grijehe vam oprostiti." (Ali Imran, 31)

10.  Ljubavlju u ime Allaha, dželle šanuhu, i mržnjom u ime Allaha, dželle šanuhu, te prijateljevanjem u ime Njega, i rastavljanjem u ime Njega. Ovo zahtjeva i ljubav prema vjernicima, pa makar bili udaljeni jedni od drugih, i mržnju prema nevjernicima, pa makar nam bili bliski.

Smrt je uistinu surova i jeziva stvarnost. S njom će se suočiti svako živo biće i ne može je niko izbjeći.Ona se dešava svakog trenutka i svi će  joj u oči pogledati, bez izuzetka.

"Svako će  živo biće  smrt okusiti i Nama će  se poslije vratiti." – kaže se u Kur'anu.
Život ima samo jedan kraj, i svi će  umrijeti, ali će  se nakon toga mjesto povratka razlikovati.
"..Skupina u Džennet, a skupina u Džehennem" (Eš-Šura 7)

U smrti je podsjećanje i upozorenje i ona je dovoljna kao opomena. Rekao je Poslanik s.a.w.s.:
"Smrt je dovoljna kao savjetnik."
Smrt je najjezivija propovjed, najuzasnija stvar, čaša sa najneukusnijim i najmržim napitkom.Ona je događaj koji ruši sve strasti i prekida sve rahatluke i želje.
Ali, na veliku žalost, mi smo smrt zaboravili ili se pravimo da smo je zaboravili. Mrzimo spomen na nju i preziremo susret s njom, iako smo uvjereni da će  se neminovno desiti. Čudno je kako čovjek, koji pameti ima, udobno živi i ne sprema se za smrt.A gleda kako smrt pobjeđuje i savladava njegove prijatelje i komšije.  Onaj ko je zaokupljen dunjalukom, predan njegovim varljivim čarima, zaljubljenik u njegove prohtjeve, nema sumnje da mu je srce  nemarno prema sjećanju na smrt, a kada se podsjeti na nju, mrzi je i bježi od nje.Onaj ko se danas ne prisjeća smrti i ne sprema se za nju, sutra će  ga iznenaditi, dok bude u nemaru prema njoj i zaokupljen nečim drugim.

Kaže Malik ibn Dinar:
"Kada bi ljudi znali sta ih sutra čeka, nebi nikada osjetili slast života."


Svaki vjernik koji danas strahuje sutra će  biti siguran, zbog prihvatanja pouke i zbog svojih dobrih djela. Ali nazalost, mnogi ljudi uzaludno potrose svoj život u onome zbog čega nisu stvoreni, a kada ih smrt iznenadi uzviknu:
"Gospopdaru moj, povrati me!  Da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio." (El-mu'minun 99)
O nemarni čovječe , koliko si ti samo daleko od ovoga dana? Zašto ne radiš dok imaš dovoljno vremena i dok uživaš u zdravlju svoga tijela, i dok ti se melek smrti jos nije primakao?
Prizori koje vidimo na mezarjima najveći su vaz i najveća pouka. Onaj kolji nosi dženazu danas, sutra će  biti nošen, a onaj koji se danas vrati kući sa mezarja, sutra će  biti onaj od koga se ljudi vraćaju i ostavljaju ga usamljenog i prepuštenog njegovim djelima. Ako budu dobra, dobra će  biti i nagrada, a ako budu loša, kazna će  biti žestoka. Dok je sam usamljen pod zemljom, čovjekov prijatelj u kaburu samo je njegovo dobro djelo. Ali, malo je onih koji pouku uzimaju i rijetki su oni koji su marljivi.
Ko se nada kratkom životu i kome je smrt uvijek na umu,kao da je gleda, bez sumnje radit će  za ahiret i iskoristiti svaki trenutak svoga života u pokornosti Allahu dz.s. Žalit će  za svakim trenutkom kojeg je uzalud potrošio bez dobrog djela koje ga je moglo približiti Uzvišenom Allahu dž.š., a bit će  sretan zbog djela koja je uradio i veseo zbog prelaska u vječni život.
Ovakav, uistinu, zaslužuje da mu se zavidi.


Mudri Lukman govorio je svome sinu:
"O sine, nešto za što ne znaš kada će  te zadesiti, spremi se za njega prije nego te iznenadi."
Neki od dobrih predhodnika govorili su:
"Znaj, kada pred čovjekom ne bi bilo ni brige ni straha ni kazne, osim smrtnih muka, dovoljno bi bilo da mu zagorča život i učini ga nesretnim, te da odbaci svoj zaborav i nemar."

Ova stvar uistinu zaslužuje da se o njoj dugo razmišlja i da se za nju uveliko sprema, a kako i ne, kada znamo da poslije smrti dolaze kabur i njegove tmine, Sirat i njegova oštrina, obračun i njegova žestina. Strahote, čiju veličinu ne zna niko osim Allaha Uzvišenog.

Kabur je prva stanica ahireta. A mi, šta je s nama, pa smo zaboravili da se pripremimo za njega, a do naše selidbe ostaje samo da kažu:
"Umro je taj i taj."  Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
"Kabur je najstravičniji od svih prizora koje sam vidio."
Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
"Kabur je prva stanica ahireta, pa onaj ko u njemu bude spašen, lakše će  mu biti ono sto dolazi poslije. A onome ko ne bude spašen u kaburu, teže će  biti ono što dolazi poslije." 
Dragi bratei sestro, samo jednom razborito razmišljanje o kaburu, tako mi Allaha, daće  ti pravu sliku dunjaluka . Zar da nakon ponosa i imetka, nakon posluge i pratnje, nakon dvoraca i kuća, čovjekov kraj bude u ovoj tjesnoj i tamnoj rupi.
Dragi bratei sestro, pogledaj i razmisli o stanju mrtvih i njihovom bolu. Tako mi Allaha, doći će ti ovaj dan, kao što je i njima došao, i doživjet ćeš ono što su i oni doživjeli, pa zato uzmi pouku i spremi se. Ne budi nemaran i ne zaboravi gdje ćeš se vratiti.
Zamisli sebe na mjestu ukopanog mejta. Tako mi Allaha, uistinu je velika blagodat što ti je Allah pružio priliku da uzmeš pouku od drugih, a tebe nije učinio poukom drugima. Data ti je prilika da se obračunaš sa samim sobom i da se pripremiš za taj obračun, pa hajde, iskoristi ovu priliku dok slobodnog vremena ima.

Prenosi se od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao:  "Kada se dženaza postavi i kada je ljudi ponesu na ramenima, ako bude dobra, reći će : Požurite sa mnom, požurite sa mnom! Ako ne bude dobra, reći će  onima koji je budu nosili: Teško meni, gdje me nosite? Svako će  čuti njen glas, osim čovjeka, a kad bi ga čovjek čuo, pao bi u nesvijest."
Allahov robe, zamisli da tebe nose, u kojem od ova dva stanja bi volio da budeš?
Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem:
"Tako mi Allaha, kada bi znali ono što ja znam, malo bi se smijali, a mnogo bi plakali i ne bi se u postelji sa zenama naslađivali, i izašli bi na poljane skrušeno Allaha moleći i plačući i svoje glave bi zemljom posipali."

Ove riječi upućene su ashabima radijallahu anhum, pa šta je s tobom, nemarni čovječe , koji uzalud vrijeme tračiš. Zabavljaš se, činiš grijehe prema Allahu danju i noću kao da pred tobom nema ni smrti, ni kabura, ni proživljenja, ni stajanja pred Allahom, i kao da nema Sudnjeg dana. Prenosi se u jednom predanju da će  čovjeku koji je bio razvratnik i griješnik, kada bude spušten u kabur, zemlja reći:
"Tako mi Allaha, dok si hodao po meni, bio si mi najmrži insan, a danas si došao u moju utrobu pa ćeš vidjeti šta ću stobom uraditi."
Zamisli sebe, Allahov robe, u ovom pustom i tamnom kaburu kako slušaš ove rijeci. Tada ti neće  koristiti ni kajanje, ni vika, ni plač, niti jecanje.

Prenosi se u hadisu da će mejtu, kada bude spušten u kabur, doći  dva meleka i pitati ga o njegovom Gospodaru, vjeri i poslaniku. Pa ako bude od onih koji su umrli sa grijesima i nepokornošću neće  uspjeti dati odgovor. Kabur će mu se stijesniti tako da će mu se rebra jedna s drugim pomiješati i bit će udaren željeznim maljem kojim bi se brdo moglo pretvoriti u prah. Otvorit će mu se prozor prema Džehennemu i vidjet će svoje mjesto u njemu. Osjećat će njegovu vrućinu i njegove žarke vjetrove i ostat će u svome kaburu u patnji, u skladu sa svojim djelima. A ako mejt bude od onih koji su Allahu bili pokorni i dobra djela činili, Allah će ga učvrstiti i olakšati mu odgovor, učinit će njegov kabur svijetlim i prostranim, vidjet će svoje mjesto u Džennetu i kabur će mu se učiniti kao jedna od Džennetskih bašča, sve do Sudnjeg dana.
Pa Allahov robe, odaberi mjesto koje želiš? Šta ti je lakše: -Pokornost Allahu ili strahote koje čekaju nepokorne???  Tako mi Allaha, pokornost tvome Gospodaru je mnogo lakša.
Dragi brate i  sestro! Da li ti je na umu trenutak rastanka, kada budeš ispraćao ovaj dunjaluk posljdnjim pogledom, a dočekivao ahiret sa svim njegovim strahotama i teškoćama?  I tada, polazak u udobnost, lijepu opskrbu i džennetske blagodati ili u vatru užarenu i vodu ključalu i oganj prženi?
Zato od sada, dok vremena ima i dok su mogućnosti, radi djela koja će te, uz Allahovo dopuštenje, spasiti dolazećih strahota da ovaj dunjaluk napustiš smiren, veseo i radostan zbog susreta sa svojim Gospodarem i vječnih blagodati koje ti je Allah pripremio.

I za kraj navest ćemo još jedan hadis Posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s a on kaže:
«Doći će zeman kad će moj Ummet voljeti petero, a zaboraviti petero
-voljeće Dunjaluk a zaboraviće Ahiret,
-voljeće bogatstvo, a zaboraviće na polaganje računa
-voljeće ono što je stvoreno, a zaboraviće Stvoritelja,
-voljeće grijehe, a zaboraviće na tevbu (pokajanje) i
-voljeće dvorce, lijepe zgrade, a zaboraviće na kabur."

Za kraj:

Imam Ahmed prenosi od El - Bera' bin ´Aziba, koji je rekao: "Izasli smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na dzenazu jednom ensariji. Prisli smo kaburu, a umrli jos nije bio zakopan; Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjeo je i mi smo sjeli oko njega kao da su nam na glavama bile ptice. U ruci mu je bio stap kojim je ceprkao po zemlji, podigao je glavu, pa je dva ili tri puta rekao: 'Utjecite se Allahu od azaba u kaburu', a zatim nastavio: 'Odista ce robu, vjerniku, kada bude napustao dunjaluk a susretao se sa ahiretom, sa nebesa sici meleki kao sunce bijelih lica, sa kojima ce dzenetski balzami i kefini biti, i sjesti na rastojanju dokle pogled dopire. Zatim ce mu doci melek smrti, kod glave mu sjesti i reci: 'O dobra duso, izadji u Allahov oprost i zadovoljstvo' - pa kaze - pa ce izaci i poteci kao sto kap iz mjesine za vodu tece. Pa ce uzeti dusu, a ovi meleki nece pustiti da je drzi ni koliko treptaj oka a vec ce je uzeti i u dzenetske balzame i kefine smjestiti. Iz nje ce tada nesto poput najboljeg mirisa koji postoji na zemlji izici. Dusu ce uznijeti a svaka skupina meleka pored koje budu prolazili pitati ce ih: 'Koja je ovo dobra dusa?' Odgovorit ce: tog i tog, spominjuci najljepsa imena kojim su ga na dunjaluku zvali. Stici ce sa njom do dunjaluckog neba pa ce traziti da joj se otvori. Bit ce joj otvoreno te ce biti pracena od stanovnika svakog neba kojem se budu priblizavali do onog koje iza njega slijedi. I sve tako dok ne bude donesena na sedmo nebo pa ce Allah reci: 'Upisite djelo Moga roba na najvisim mjestima Dzenneta i vratite ga na zemlju. Odista sam ih od zemlje stvorio i u nju cu ih vratiti, pa cu ih iz nje i drugi put izvesti.' Dusa ce biti vracena u svoje tijelo, pa ce dva meleka doci do njega, sjesti i rijecima mu se obratiti: 'Ko ti je Gospodar?' Odgovorit ce: 'Moj je Gospodar Allah.' Upitat ce ga: 'Koje si vjere?' 'Moja je vjera islam', glasit ce odgovor. 'Ko je covjek koji vam je poslan?' Odgovorit ce: 'To je Allahov Poslanik, s.a.v.s.' 'Sta ti znas?', reci ce: 'Kur'an sam ucio, vjerovao u njega i istinu govorio.' Jedan glas ce s neba povikati: 'Moj rob istinu govori, zastrite ga i prekrijte Dzennetom i dzenetska vrata mu otvorite' - kaze - do njega ce dzenetski dah i lagodnost doprijeti, a mjesto u kaburu bit ce mu prosireno dokle mu pogled seze. I doci ce mu covjek lijepog lica i odjece, ugodna mirisa, pa ce reci: ˘Obraduj onoga koji te je obveselio, ovo je tvoj dan, koji ti je obecan.˘ Ovaj ce ga upitati: 'Ko si ti? Tvoje lice jeste lice koje samo dobro donosi?' Odgovorit ce: 'Ja sam tvoje dobro djelo', a umrli ce reci: 'Boze, cas prozivljenja neka nastupi, da bih se svojim ukucanima i imanju vratio' - kaze - odista ce nevjerniku, kada bude dunjaluk napustao, a sa ahiretom se susretao, sa neba sici meleki crna lica sa kojima ce tkanina od kostrijeti biti. Sjest ce daleko od njega koliko pogled seze. Zatim ce melek smrti doci, kod glave mu sjesti, i reci: 'Pokvarena duso, izadji u gnjev i srdzbu Allahovu˘ - rekao je - dusu ce razdvojiti od njenog tijela pa ce je iscupati kao sto se cupa ozeg sa mokre vune. Zatim ce je uzeti, a ovi nece pustiti da je drzi ni koliko treptaj oka a vec ce je smjestiti u tkaninu od kostrijeti.
 Iz duse ce tada izici poput najodvratnijeg zadaha lesa koji postoji na zemaljskoj kugli. S dusom ce uzletjeti i svaka ce ih skupina meleka pored koje budu prolazili pitati: 'Koja je ovo nevaljala dusa?' Odgovorit ce: toga i toga, najodvratnijim imenom kojim je na dunjaluku zvat dok je na najnize nebo ne donesu. Trazit ce da joj se otvori, ali joj otvoreno biti nece.

 Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proucio ajet:
 'Kapije nebeske nece se otvoriti i prije ce deva kroz iglene usi proci nego sto ce oni u Dzennet uci.' (7:40) A Allah ce reci: 'Njegovo djelo upisite u podzemlju na dnu Dzehennema', a dusa ce mu odmah biti bacena. Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., proucio je ajet:
 "A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - bit ce kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj koji je vjetar u daleki predio odnio." (22:31)
Dusa ce mu nakon toga biti vracena u tijelo te ce mu doci dva meleka, sjesti do njega, i obratiti mu se rijecima: 'Ko ti je Gospodar?' Reci ce: 'Ha...ha... ne znam.' 'Koji je to covjek koji vam je poslan?' Odgovorit ce: 'Ha...ha... ne znam', pa ce s neba glas povikati: 'Moj rob odista laze, vatrom ga prekrijte i vrata u Dzehennem otvorite.' Do njega ce doprijeti dzehenemski otrov i zega, a kabur ce ga stijesniti tako da ce mu se u njemu i rebra izmijesati. Doci ce mu covjek odvratna lica, ruznog odijela i odvratna mirisa, pa ce reci: 'Ono sto ce rastuziti tebe ceka. Ovo je tvoj dan, dan koji ti je obecan', a on ce upitati: 'Ko si ti, lice ti je nalik licu koje samo zlo donosi?' Odgovorit ce: 'Ja sam tvoje ruzno djelo', a nevjernik ce reci: 'Boze, cas prozivljavanja neka ne nastupi.'"
Hadis prenosi Ebu-Davud od El-E'amesa, a En-Nesai i Ibn-Madze od El-Minhal bin Amra.
 Imam 'Abd bin Humejd, Allah mu se smilovao, u svom Musnedu prenosi od Enesa bin Malika, koji kaze da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Odista ce rob, kada bude stavljen u kabur i kada ga napuste prijatelji, cuti topot njihove obuce kada se budu udaljavali, pa ce mu dva meleka doci, sjesti do njega i reci mu: 'Sta ti mislis o ovom covjeku?' Ako se bude radilo o vjerniku, reci ce: 'Svjedocim da je on rob Allahov i Njegov poslanik.' Tada ce mu biti receno: 'Pogledaj svoje mjesto u Dzehennemu koje ti je Allah zamijenio mjestom u Dzennetu.'" Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "I bit ce mu pokazana oba mjesta, pa ce ih vidjeti."
 Katade kaze: 'Spomenuto nam je da ce mu mjesto u kaburu biti prosireno za sedamdeset arsina i da ce do Sudnjeg dana zelenilom biti napunjeno.' Hadis prenosi Muslim od Abd bin Humejda, a prenosi ga i En - Nesai od Junusa bin Muhammeda...
 Prenosi Dzerir od Ebu-Hurejrea, neka je Allah zadovoljan sa njim, a ovaj od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Tako mi Onoga u cijoj je ruci moj zivot, mejit ce cuti topot vase obuce kada ga budete napustali od njega odlazeci. Ako je bio vjernik, namaz ce mu biti kod glave, zekat s njegove desne strane, a post s lijeve. Ucinjena dobra djela, sadaka, ocuvanje rodbinskih veza, pravicnosti i dobrocinstvo prema ljudima, kod nogu. Od glave ce mu se prici pa ce namaz reci: 'S moje strane nema ulaza.' Prici ce mu se s desne strane, a zekat ce reci: 'S moje strane nema ulaza.' Takodjer i s njegove lijeve strane, pa ce post reci: 'S moje strane nema ulaza.˘ Prici ce mu se i s nogu, pa ce ucinjena dobra djela reci: 'Ni s moje strane nema ulaza', a nakon toga ce mu receno biti: 'Sjedi', pa ce sjesti, a sunce na zalasku bit ce mu prikazano. Nakon toga bit ce mu receno: 'Obavijesti nas o onome o cemu te pitamo.' Odgovorit ce: 'Pustite me da klanjam.'
 'Klanjat ces, obavijesti nas o onome sto te pitamo.' 'A o cemu me pitate?' 'Sta bi mogao reci o covjeku koji je boravio medju vama i ima li sta cime bi mogao o njemu svjedociti?' Upitat ce: ˘Je li o Muhammedu?˘ 'Da', receno ce mu biti. Odgovorit ce: 'Svjedocim da je Allahov Poslanik, i svjedocim da nam je s dokazima od Allaha dosao i mi smo mu povjerovali.' 'S tim si zivio, umro, i s time ces, ako Bog da, biti prozivljen', receno ce mu biti. Zatim ce mu kabur za sedamdeset arsina prosiren biti, u njemu ce mu svjetlo sjati, a vrata u Dzennet ce mu se otvoriti, te ce mu receno biti: 'Pogledaj sta je Allah za tebe u Dzennetu pripremio', pa ce opskrbljen radoscu i srecom biti, a dusa ce mu medju dobrim dusama boraviste naci. To je ptica zelena koja ce biti priljubljena uz dzenetsko drvo, a tijelo ce pocetku, zemlji vraceno biti." A to su rijeci Uzvisenog:
 "Allah ce vjernike postojanom rijecju ucvrstiti i na ovom i na onom svijetu." Hadis prenosi Ibn-Hibban.
 Prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, neka je Allah zadovoljan sa njim, da o ovom ajetu kaze: "Vjerniku na samrti odista meleki budu prisutni, nazovu mu selam i Dzennetom ga obraduju"; zatim je spomenuo stanje vjernika kako je to izneseno u prethodnim hadisima, a onda kazao: "Sto se tice nevjernika, na samrti ce meleki na njega nasrnuti, ruke svoje rasirivsi. El-best, znaci - udaranje:
 'Udarajuci ih po obrazima i po ledjima njihovim' (8:50), na samrti, a kada uveden u kabur bude i kada mu bude naredjeno da sjedne, receno ce mu biti: 'Ko ti je Gospodar?' Nikakva odgovora im nece dati, a sam je Allah ucinio da svaki spomen na to zaboravi. A kada receno bude: 'Koji ti je poslanik poslan?' Za njega upute nece biti i nikakva im odgovora nece dati.'"
 "A navjernike ce u zabludu staviti; Allah radi sto hoce."

Pa Allahovi robovi i oni koji lutaju stazama ovog dunjaluka pokajte se svake sekunde,minute, jer nije tad kasno i nije kasno sve dok melek smrti nije dosao a On moze doci svakog trena, sekunde i kad spavas,radis,chetas za komjuternom i grijesis,kada jedes,kada boravis u HARAMU,.... on je blizu samo ceka zapovijed Uzvisenog Allaha a mi neznamo kad je to pa pozuri ucini Tewbu-pokajanje iskreno i radi,radi za Ahiret onako kako ti Uzviseni objavljuje u casnom Kur'anu...pozuri.....

neisplati se dati prolazni dunjaluk za vjercni Ahiret-Dzennet insaAllah!!!!

Vrijeme neumitno teče i u vječnosti će nam vrijediti samo iskreni uzdasi naših dova upućenih Gospodaru naših života i svemira cijelog.
Bože nas, primi naše dove! Mi smo griješni, a Tvoj oprost je neizmjeran. Ti si milostiv i voliš one koji se samo Tebi obraćaju.

Molim Uzvišenog da nam oprosti i sakrije grijehe, da nas uputi na pravi put jer on se jasno razlikuje od krivog.

Molim Allaha svt da nas učvrsti na pravom putu.

Molim Allaha svt da nas usmrti na pravom putu.

Molim Allaha svt da nas proživi čiste od širka.

Molim Allaha svt da pređe preko ružnih postupaka naših.

Molim Allaha svt da nam pomogne protiv našeg Šejtana.

Molim Allaha svt da nam pomogne protiv našeg nefsa.

Molim Allaha svt da nam pomogne protiv naših strasti i da im se odupremo.

Molim Ga da učvrsti njihove korake usmjeri njihovu vatru i učini je pogubnom i ubitačnom za neprijatelje ove vjere i ovog ummeta.

Molim Allaha svt da nas učini da budemo mudžahidi na Njegovom putu.

Molim ga Uzvišenog da nas sačuva svakog licemjerstva i pretvaranja, svake zablude, svake novotarije i svakog grijeha, da nas učini braćom na istini.

Molim ga Uzvišenog da primi naše dove.

 Naša posljednja dova je El-hamdu lillahi rabbil alemin!

 

http://www.youtube.com/watch?v=DketDGU2sQk

http://www.youtube.com/watch?v=BcH4qlZpUzs

Prof. Elvedin Pezić - "SMRT"

25.04.2011.

Pojam insan (čovjek) spomenut je u Kur’anu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pojam insan (čovjek) spomenut je u Kur’anu

Pojam insan (čovjek) spomenut je u Kur’anu časnom 65 puta. Evidentno je da se u ajetima u kojima se spominje taj pojam iznose brojne karakteristike čovjeka, koje predstavljaju njegovu suštinsku  prirodu i unutarnju bit. Kur’an časni naglašava važnost vjere i slijeđenja pravca koji je dostavio posljednji Allahov poslanik Muhammed, a,s., jer je to put ka istinskom očovječenju čovjeka.

Čovjek je slabašno biće

Prvo mjesto u Kur’anu časnom gdje se spominje pojam insan nalazi u suri En-Nisa’, 28. ajet: Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako (slabašno) biće.
Interesantno je da se u ovom prvom spominjanju insana u kur’anskom tekstu iznosi bitna čovjekova karakteristika: čovjek je slabašno i nejako biće (ve khulika-l-insanu da’ifa). Određeni član na pojmu (el-)insan ukazuje da se to odnosi na svakog čovjeka; dakle, nije slab i nejak samo onaj ko je bolestan ili star već je to osobina svakog čovjeka.

Zašto je tako?
Da bi se dobio ispravan odgovor na navedeno pitanje uputno je, ukratko, sagledati složenu konstituciju ljudskog tijela. S medicinskog stanovišta, čovječije tijelo se sastoji od jedanaest, odnosno dvanaest različitih sistema, ako ubrojimo i imuni sistem. To su nervni, skeletni, mišićni, kardiovaskularni, pokrovni sistem (koža), limfni, endokrini (endokrinologija – nauka o žlijezdama s unutrašnjim izlučivnjem), urinarni, digestivni (probavni), reproduktivni i respiratorni sistem. Da bi čovječije tijelo funkcionisalo potreban je svaki od ovih sistema, osim reproduktivnog. Reproduktivni sisitem je neophodan za održavanje vrste, ali ne i za opstanak individue. Međutim, ljudsko tijelo ne može opstati bez ostalih sistema. Dakle, bilo kakav poremećaj u nekom od tih veoma složenih sistema uzrokuje bolest u ljudskom organizmu, a potpuni zastoj nekog od tih sistema neminovno vodi ka prestanku ljudskog života na ovom svijetu.

Allah Svevišnji, Koji je stvorio čovjeka, najbolje poznaje njegovu bit i prirodu. Kur’an časni je uputa čovjeku koju je objavio Stvoritelj. Kur’an časni naglašava: Allah želi da vam olakša. Dakle, cilj Božije Objave je da čovjeku olakša bremeniti dunjalučki put.
U jednom svom djelu istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje spominje predaju u kojoj se navodi da je Allah, dž.š., tokom povijesti, ljudima poslao stotinu i četiri Nebeske Knjige. Potom su te Knjige rezimirane u tri velike Knjige (Objave), a to su: Tevrat, Zebur i Indžil. Potom su one rezimirane u jednu a to je Kur’an. U predaji se dalje navodi da je Kur’an, odnosno njegova značenja, sažet u jednoj suri koja se zove Fatiha, a Fatiha je potom sažeta u jednom ajetu. Taj ajet su riječi Uzivšenog Allaha: Ijjake na’budu ve ijjake neste’in (Samo Tebe, Allahu, obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo). Dakle, suštinska poruka svih Nebeskih obznanjivanja je sadržana u ovom ajetu koji, u što nema dvojbe, sugerira da je čovjek slabašno biće, tj. stvorenje kojem treba pomoć.

Iako se pod traženjem pomoći o kojem govori ovaj ajet, prema mišljenju velikih komentatora Kur’anan poput Ibn Kesira i dr., misli prvenstveno na traženje pomoći u robovanju samo Allahu, ajet podrazumijeva da je čovjek biće kojem treba pomoć i u svakom drugom pogledu. Svevišnji Stvoritelj je objavio Kur’an i za njega garantuje da neće pretrpjeti bilo kakvu izmjenu ili preinaku. Kur’anski propisi i idredbe imaju za cilj da osnaže čovjeka i uzdignu ga iznad toga da on bude rob materije, strasti, idola ili nečeg drugog, ili, pak, da njegov život bude puko prebivanje, lišeno duhovne dimenzije i značenja.

Interesantno je da je na prvom mjestu u Kur’anu gdje se spominje čovjek iznesena upravo ta njegova karakteristika, da je slabo i nejako stvorenje. To se može povezati s posljednjim spominjanjem čovjeka u Kur’anu, u suri El-’Asr (Vrijeme koje uništava), gdje se ističe: Tako mi vremena koje uništava, doista je svaki čovjek  na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i strpljenje. Dakle, čovjek, to slabašno i nejako stvorenje, neće biti na gubitku jedino ukoliko prihvati Put Kur’ana, koji podrazumijeva čvrsto vjerovanje, činjenje dobra i strpljivost, koja je neophodna da bi se ustrajalo na tom Putu.
U ajetima u kojima se spominje čovjek iznose se i druge karakteristike tog čudesnog stvorenja, koje možemo sagledati u sljedećem:

Čovjek u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan. To se spominje u više kur’anskih tekstova: Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade. (Junus,12)
Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik.
(Hud, 9)
Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: “Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri!”
(Ez-Zumer)

Čovjek je nazahvalan, u kušnji očajava. O tome govore sljedeći ajeti: Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan! (El-Isra’,67)
Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.
(El-Isra’, 83)
Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.
(Fussilet, 51)
Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!” A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!”
(El-Fedžr, 15-16)
Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan.
(El-’Adijat, 6)

Čovjek je nagao, škrt, voli puno polemisati, nepravedan je čak i prema sebi. Ta njegova osobina spominje se u narednim ajetima: I daje vam svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan. (Ibrahim,34)
Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao.
(El-Isra’, 11)
Reci: “Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu tvrdica.
(El-Isra’,100)
U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja.
(El-Kehf,54)
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!
(El-Enbija’, 37)
Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen.
(El-Ahzab, 72)

Čovjek postane obijestan čim se neovisnim osjeti. Interesantno je da se ta njegova osobina iznosi u suri El-‘Alek, odmah nakon prvih pet ajeta za koje postoji konsenzus islamskih učenjaka da su upravo ti ajeti prvo što je objavljeno Poslaniku, a.s. Opisjući ljudsku narav, Svevišnji kaže: Uistinu, svaki čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim osjeti. (El-’Alek, 6-7) Smatramo da takav prijevod (čovjek se uzobijesti) nije u dovoljnoj mjeri iskazao osobinu o kojoj se govori u ovom ajetu. Kur’anski termin taga-jatga-tugjan (inne-l-insane lejatga), koji je upotrijebljen da bi se iznijela ova karakteristika čovjeka, ima više značenja: preći granicu, biti nasilan, nepravedan, okrutan, nepokoran, uobražen itd. Od istog korijena je nastala riječ tagija, koja označava nasilnika, tiranina, tlačitelja, drznika, oubraženjaka i sl. Dakle, čovjek prelazi granicu dobra i dozvoljenog, tj. ulazi u sferu onoga što je zlo i zabranjeno, onog momenta kada se osjeti neovisnim i sebi dostatnim. Imajući u vidu ovaj kur’anski iskaz jasno je da je nered koji se pojavio na Zemlji nastao upravo onda kada je čovjek zaboravio na svoga Stvoritelja i pomislio da je neovisan o Njemu.
Na osnovu navedenog možemo razumjeti da su životne nedaće, poput bolesti, siromaštva i drugih iskušenja, u osnovi nešto što ima za cilj da čovjeka učini ovisnim o Allahu, jer čovjek u takvim situacijama zaziva Božiju pomoć. Ako bi čovjeku u njegovom životu išlo sve lahko i jednostavno, i kada ne bi bilo nedaća i iskušenja, onda, doista, postoji bojazan da se on  neovisnim osjeti i postane obijestan, kršeći granice koje je postavio njegov Stvoritelj i Gospodar.

Čovjek bi da dobije sve šta poželi a pripada mu samo ono za šta se sam potrudi. Ne može čovjek da ostvari sve što poželi. (En-Nedžm,24) Čovjekovo je samo ono što sam uradi. (En-Nedžm,39)

Čovjek je stvoren u najljepšem skladu. Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem. (Et-Tin,4) O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, kojitejestvorio – paučiniodasiskladanidasiuspravan – ikakavjehtioliktidao? Anevaljatako! ViuSudnjidannevjerujete, anadvamabdiju čuvari, kodNascijenjenipisari, kojiznajuono štoradite. (El-Infitar, 6-12)

Čovjek je stvoren s nemirnom naravi. Uistinu, čovjek je stvoren nemirnim, kad god ga nesreća snađe on je ispunjen samosažaljenjem, a kad god mu se posreći (zadesi ga nešto dobro i prijatno), on to sebično zadržava od drugih. (El-Me’aridž, 19-21) U ovim ajetima se govori o veoma bitnoj osobini čovjeka. Kur’anski iskaz helu’an (inne-l-insane khulika helu’an) ukazuje da je čovjek obdaren unutarnjim nemirom koji ga može jednako lahko poticati na plodna dostignuća kao i na hronično nezadovoljstvo i razočarenje. Drugim riječima, način na koji čovjek koristi ovaj Božiji dar određuje da li će on imati pozitivan ili negativan karakter. Naredna dva ajeta u ovoj suri (20. i 21.) aludiraju na ovo posljednje, dok ajeti 22-25. pokazuju da samo istinski duhovna i moralna svijest može oblikovati taj čovjekov urođeni nemir u pozitivnu silu i tako dovesti do unutarnje stabilnosti i trajnog zadovoljstva.

Čovjek je u dilemi u vezi s Proživljenjem nakon smrti. Tu čovjekovu zapitanost Kur’an bilježi na sljedeći način: Čovjek govori: “Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?” (Merjem, 66), ali istovremeno na više mjesta u Kur’anu se daje i odgovor: On (Allah) vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživjeti; a čovjek je, zaista nezahvalan! (El-Hadždž‍, 66) Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?” Reci: “Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.” Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara i On je sveznajući; i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude. Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti! (Ja-Sin, 77-83) Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi pa pita: “Kada će Smak svijeta biti?” (El-Kijame, 3-6)

U ajetima koji govore o insanu spominju se i neke odrednice u vezi s čovjekovim bitisanjem na budućem svijetu. U više ajeta se, također, naglašava da je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj, kao i to da je čovjeku naređeno da bude posebno pažljiv prema svojim roditeljima.
Dakle, u ajetima u kojima se spominje insan sadržana su brojna značenja koja razotkrivaju ljudsku prirodu. Kur’an časni opisuje čovjeka kao gramzivu, opasnu i nezahvalnu osobu. Izuzetak su oni koji vjeruju i dobra djela čine. U posljednjoj suri u kojoj se spominje insan, Allah Uzvišeni se zaklinje i naglašava „da je svaki čovjek na gubitku izuzev onih koji vjeruju, dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i strpljenje.“ Dakle, jedino oni neće biti na gubitku. To na poseban način govori o izuzetnoj važnosti vjere u životu čovjeka.

Jedan od temeljnih naziva u Kur’‘anu za čovjeka je insan. Ovakvo određenje čovjeka kao insana na stranicama Kur’‘ana spomenuto je 65 puta. Dakako da osim ovog naziva postoje još i drugi nazivi za ovo biće: adem, bešer, redžul, ‘‘imru. I riječ nefs (duša) često se koristi u tom prenesenom značenju.  U ovom tekstu naša pozornost je usmjerena ka riječi insan kako bismo stekli uvid u kur’‘ansko kazivanje o čovjeku u njegovom insanskom određenju. Na taj način ćemo, barem površno, zaimati kur’‘ansku predodžbu o tome šta jeste čovjek i njegova narav, ne u onom izvornom smislu te riječi, već u njenom akcidentalnom obzoru koji se ozbiljuje kroz insansku formu. Kroz obilje kur’‘anskih ajeta za trenutak ćemo posvijestiti sebi kur’‘anskog insana a zatim uočiti njegovo (su)djelovanje kao prirodnog insana. Zapravo i stranice Kur’‘ana i stranice Prirode svjedoče o insanskom zlu i dobru, ljubavi i mržnji, vjeri i nevjeri, dostojanstvu i uznositosti... kojim su ispisivane i još se ispisuju stranice Povijesti čovjeka i o čovjeku sve do zalazka Dana. U kur’‘anskom štivu susrećemo brojna lica insana: lica radosna, lica od straha ukočena, lica uznemirena, lica tužna, ljude prosna srca, ljude kamena srca, ljude uzavrela srca, ljude nalik šupljim balvanima...  No, vratimo se sada riječi insan, ponajprije njenom jezičkom određenju. Insan je nazvan tako zbog toga što mu je Allah dž.š. dao polog pa je on zaboravio (fenesije). Vjerno dvama posljednjim mišljenjima, riječ insan na bosanski jezik mogli bismo prevesti kao zaboravko ili druželjupko. Treća etimologija svoje uporište pronalazi i u Kur’‘anu: "Adema smo mi još prije obavezali, pa on zaboravi (fenesije)..." (Ta-Ha,115).  Sljedeći kur’‘anski ajeti ocrtavaju bitne karakteristike čovjeka kao insana: 1. Insan je slabašno biće: "A čovjek je stvoren slabim" (En-Nisa,28) 2. Insan u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan: "Kada čovjeka nevolja koja pogodi, tad se Nama moli na strani svojoj ležeći, ili sjedeći, ili stojeći! I kad mu nevolju njegovu otklonimo, on tada - kao da Nam se ni molio nije zbog nevolje što ga zadesi - svojim putem nastavlja!¨ (Junus, 12) 3. Insan je očajan i nezahvalan u kušnji: "Ako čovjeku damo da milost Našu iskusi i zatim je od njega oduzmemo Mi, on očajan je i nezahvalan." (Hud, 9) 4. Insanu je šejtan otvoreni neprijatelj: "Doista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj." (Jusuf, 5) 5. Insan je osion i nezahvalnik: "Doista, čovjek je osion i nezahvalan." (Ibrahim, 34) 6. Insan je postupno stvoren: "A Adema smo Mi stvorili od ilovače, od gline ustajale." (Hidžr, 26) [9] 7. Insan je očiti neprijatelj spram Boga dž.š. a stvoren je od kaplje sjemena: "On je čovjeka stvorio od kaplje sjemena, pa čovjek odjednom - neprijatelj očiti." (En-Nahl, 4) 8. Insan zaziva i dobro i zlo jer je nagao: "I zaziva čovjek i zlo i dobro, zbilja čovjek je nagao." (El-Isra, 11) 9. Insanu će njegovo djelo za vrat njegov
privezano biti: "A svakom čovjeku Mi ćemo djelo njegovo za vrat njegov privezati." (El-Isra, 13) 10. Doista je insanu šejtan neprijatelj otvoreni: "Šejtan je doista čovjeku neprijatelj otvoreni." (El-Isra, 53) 11. Insan je pravi nezahvalnik: "Čovjek je, doista, nezahvalnik pravi." (El-Isra, 67) 12. Insan kad je u kakvom dobru okreće se od vjere oholeći se: "A kad Mi čovjeku podarimo blagodat kakvu, on se okrene i oholo na svoju stranu ide." (El-Isra, 83) 13. Insan je tvrdica: "Čovjek je doista tvrdica." (El-Isra, 100) 14. Insan voli puno raspravljati: "... a čovjek raspravlja ponajviše." (El-Kehf, 54) 15. Insan sumnja da će biti proživljen iz mezara: "A čovjek veli: I zar ću, zbilja, kad umrem, biti živ izveden." (Merjem, 66) 16. Insan je bio ništica prije negoli je stvoren: "A zar se čovjek ne sjeća da smo ga Mi stvorili još prije a ništa bio nije!" (Merjem, 67) 17. Insan je stvoren od žurbe: "Čovjek je stvoren od žurbe." (El-Enbija, 37) 18. Insan je poricatelj očiti Božijih blagodati: "Čovjek je zbilja nezahvalan." (El- Hadž, 66) 19. Insan je stvoren od suštine zemlje: "Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo." (El-Mu’‘minun, 12) 20. Insana šejtan upropasti i ostavi: "A šejtan čovjeka tek u propasti ostavlja." (El- Furkan, 29) 21. Insanu je oporučeno da svojim roditeljima dobro čini: "Čovjeku smo oporučili da roditeljima svojim dobro čini." (El-’‘Ankebut, 8) 22. Insanu je poručeno da bude poslušan svojim roditeljima: "Čovjeku smo oporučili Mi da poslušan bude roditeljima svojim. Majka ga njegova nosi i vehne li vehne, a i njegovo je dojenje dvije godine." (Lukman, 14) 23. Prvi insan je stvoren od gline: "I čovjeka prvog stvorio je od gline." (Es-sedžde, 7) 24. Insan je nepravedan spram sebe i velika neznalica: "Doista je čovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika." (El-Ahzab, 72) 25. Insan se stvara od sjemena kapi a on opet neprijatelj spram Boga dž.š.:"Zar čovjek ne vidi da ga Mi stvaramo od kapi sjemena, a on neprijatelj otvoreni." (Jasin, 77) 26. Insan u nesreći zaziva gospodara a kada mu je On otkloni zaboravan je i Allahu pridružuje takmace da bi zavodio s Njegova Puta:"A kad čovjeka zadesi nesreća, on zaziva svoga Gospodara, obraćajući Mu se, a zatim, kad mu On blagodat od Sebe podari, što je prije zazivao – on zaboravi, i Allahu pridružuje takmace, da bi zavodio s Njegove Staze!" (Ez-Zumer, 8) 27. Insan zaziva Allaha dž.š. kada ga zadesi kakva šteta a u blagodati je hvalisav: "Kad čovjeka zadesi šteta, zaziva Nas, a kad mu blagodat podarimo on veli: ‘‘Zato što sam zaslužio, ovo je dato meni!’‘ Ne, nego je to iskušenje, ali ne za njih većina." (Ez-Zumer, 49) 28. Insanu ne dosadi da traži dobro, a u zlu i bijedi je očajan i izgubljen: "Čovjeku ne dosadi da dobro traži, očajan je i izgubljen kada ga zlo i bijeda pogodi." (Fussilet, 49) 29. Insan se u blagodati okreće od Allaha dž.š. a u zlu druge dove čini: "A kada na čovjeka blagodati prospemo Mi, on se okreće, ide ka svojoj strani! A kada ga zlo zadesi, tada on opširne molitve nudi!" (Fussilet, 51) 30. Insan kad iskusi Božiju milost veseli se a kada ga zadesi zlo zbog onoga što čini, nezahvalan je: "A kada zbilja Mi damo da čovjek od Nas samilost iskusi, on se samilosti veseli! A ako ih kako zlo zadesi zbog onoga što su ruke njihove pripravile, tad čovjek, zbilja, nezahvalan je !" (Eš-Šura, 48) 31. Insan je, zaista, otvoreni nezahvalnik: "Doista je čovjek otvoreni nezahvalnik." (Ezzuhruf, 15) 32. Insanu je oporučeno da čini dobročinstvo spram svojih roditelja: "A čovjeku smo oporučili da dobročinstvo čini roditeljima." (El-Ahkaf, 15) 33. Insana je stvorio Allah dž.š., On zna šta insan krije u svojoj duši jer mu je bliži od vratne žile kucavice: "A mi smo stvorili čovjeka i znamo šta mu šapće njegova duša! I Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice." (Kaf, 16) 34. Insanu pripada samo ono za šta se sam potrudi: "I da čovjeku pripada samo ono zašta se sam potrudi." (En-Nedžm, 39) 35. Insan bi da dobije sve šta poželi: "I zar da čovjek sve što poželi dobije?!" (En-Nedžm, 24) 36. Insana je stvorio Svemilosni i On ga govoru poučava: "Čovjeka stvara* govoru ga poučava!" (Er-Rahman, 3-4) 37. Insan je stvoren od gline koja je nalik grnčariji: "Čovjeka je stvorio od gline kao grnčanja što je." (Er-Rahman,14) 38. Insana šejtan nagovara na nevjerstvo a kad uznevjeruje napušta ga: "Nalik su šejtanu kad veli čovjeku: ‘‘Ne vjeruj!’‘ Pa kad uznevjeruje, rekne mu tada: ‘‘Ja nemam s tobom ništa! Ja se, zbilja, bojim Allaha, svjetova
Gospodara!’‘" (El-Hašr, 16) 39. Insan je stvoren malodušnim: "Doista, čovjek je stvoren lahkomim." (El-Me’‘aridž, 19) 40. Insan mnije da njegove istruhle kosti neće biti sabrane: "Zar misli čovjek da Mi kosti njegove nećemo sabrati." (El-Kijame, 3) 41. Insan daje prednost grijehu a odgađa pokajanje: "Dakako, čovjek želi da ono što je vremena pred njim u razvratu protraći!" (El-Kijame, 5) 42. Insan će biti dokaz protiv samog sebe na Danu Sudnjem: "Štaviše, sam će čovjek protiv sebe dokaz biti." ( El-Kijame, 14) 43. Insan će na Danu Sudnjem tražiti da pobjegne: "Toga Dana čovjek će povikati: ‘‘Kuda da se bježi?!’‘" (El-Kijame, 10) 44. Insan će toga Dana biti o svemu obaviješten: "Čovjek će toga Dana obaviješten biti o svemu što je pripravio i što je zakasnio!" (El-Kijame, 13) 45. Insan misli da je stvoren zaludu i da neće račun polagati: "Zar to čovjek misli da će zaludu ostavljen biti." (El-Kijame, 36) 46. Insan neko vrijeme nije bio spomena vrijedan: "Da li čovjeka neko doba vremena pohodi kad on vrijedan spomena ne bi." (El-Insan, 1) 47. Insan se stvara od smiješane kaplje sjemena a potom biva iskušavan: "Mi čovjeka, zbilja, od kaplje sjemena smiješana stvaramo, potom ga kušnji izvrgavamo." (El-Insan, 2) 48. Insan će se na Sudnjem danu sjećati onoga što je stekao: "Na Danu kad se čovjek bude sjećao onoga što je stekao." (En-Nazi’‘at, 35) 49. Insan je proklet zbog svog nevjerovanja: "Proklet čovjek nek’‘ je, kako samo nezahvalan je!" (‘‘Abese, 17) 50. Insan u hrani koju jede može uočiti Allahova znamenja: "Deder nek’‘ čovjek u hranu svoju pogleda." (‘‘Abese, 24) 51. Insan je obmanut glede svoga Gospodara: "O čovječe, šta te obmanjuje glede tvoga Gospodara plemenitog." (El-Infitar, 6) 52. Insan se trudi i marljivo radi ali, napokon, dolazi smrt: "tad ćeš ti, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći." (El-Inšikak, 6) 53. Insan, također, u onome od čega je stvoren može uočiti Allahov znamen: "Nek’‘ čovjek pogleda od čega stvoren je." (Et-Tarik, 5) 54. Insan je u blagodati hvalisav a u kušnji nezahvalan: "Zbilja čovjek, kad ga Gospodar njegov hoće da iskuša, pa mu počast ukaže i blagodati mu podari svakojake, rekne: ‘‘Gospodar moj mene je počastvovao!’‘" (El-Fedžr, 15) 55. Insan će se prisjetiti na Dan kada se džehennem primakne, ali tad prisjećanje neće koristiti: "I kada se toga dana džehennem primakne, tada će čovjek opomenuti se - a rašta mu opominjanje?!" (El-Fedžr, 23) 56. Insan je stvoren da se trudi: "Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi." (El-Beled, 4) 57. Insan je stvoren u najljepšem skladu: "Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu." (Et-Tin, 4) 58. Insan se stvara od zametka: "stvara čovjeka od zametka." (El-’‘Alek, 2) 59. Insana Allah dž.š. poučava ono što insan nezna: "Koji čovjeka podučava onome što ne zna." (El-’‘Alek, 5) 60. Insan se uzobijesti: "Zbilja čovjek se uzobijesti." (El-’‘Alek, 6) 61. Insan će na dan potresa Zemlje biti začuđen: "I kada čovjek poviče: ‘‘Šta joj je?’‘." (Ez-Zilzal, 3) 62. Insan je nezahvalan spram svoga Gospodara: "Zbilja, čovjek je nezahvalan spram svoga Gospodara." (El-’‘Adijat, 6) 63. Insan je na gubitku: "Čovjek je na gubitku, doista." (El ‘‘Asr, 2) [10] Dakle, u riječi insan sadržana je čitava lepeza značenja koja razotkrivaju nas same, i zato "Kur’‘an nije lahko čitati jer nam razotkriva nas same kao gramzive, opasne, krvoločne, ili pak kao prijevarne, podmukle osobe... Potom Božija Riječ veliča čovjeka kao poseban Božiji znak na horizontima Svemira." [11] Kroz riječ insan razotkriveni su različiti aspekti ljudske osobnosti koje Kur’‘an lahko razumljivim jezikom izlaže na svojim stranicama. Da bismo došli do konačne kur’‘anske antropologije ili kur’‘anske psihologije čovjeka valjalo bi nam razmotriti, u semantičkim i drugim obzorjima, i druge kur’‘anske riječi kojima se imenuje čovjek, te naravno propitati ih u sklopu cjeline Allahove Objave.


Od Ibn-Omera, r.a, se prenosi da je kod Poslanika, a.s, došla jedna skupina ljudi, te ga je jedan od Ensarija upitao: „Allahov Poslaniče, koji su ljudi najpametniji i najplemenitiji?" Poslanik, a.s., je na to odgovorio: Oni koji se najviše prisječaju smrti i koji se najviše pripremaju za nju; oni su najpametniji, na dunjaluku su bili najugledniji, a na ahiretu su najplemenitiji."  (Ibn-Madže) 

25.04.2011.

Sreća u braku slična je košnici sa medom

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sreća u braku slična je košnici sa medom

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. (Kur'an, 30:21)
Život u miru sa ljubavlju, milosrđem te međusobnom saradnjom i savjetovanjem

Bračni odnos se provodi na temelju ljubavi i samilosti tako da se postigne unutrašnji mir i mir sa svojim supružnikom. Trebamo stalno nastojati da od našeg doma stvorimo Darusselam (prebivalište mira). Zaista je zadovoljstvo vratiti se u dom pun ljubavi i mira nakon napornog dana na poslu. Zamislite da ste kući dočekani s toplim osmijehom, poljupcem i umirujućim riječima koji ublažavaju vaše istrošene živce. Čak i najobičniji obrok podijeljen sa vašim supružnikom postaje najvažniji dio dana ako je popraćen pažnjom i uživanjem u društvu supružnka. A postojanje mira u našoj porodici će nam omogućiti da pronađemo mir sa našim Stvoriteljom.

Kako bi se olakšao zadatak izgradnje skladnog braka, bitno ja da oba supružnika usvoje praštajući i milosrdan odnos koji će im omogućiti da stave na stranu međusobne greške i da se fokusiraju na svoje prednosti i napore ka promjenama. Međusobno pomaganje je presudan korak ka ostvarenju naše želje da imamo miran dom. Trebamo usvojiti milosrdan stav pomažući otklanjanje bilo kakvih poteškoća sa kojima se supružnik susreće, predosjetiti njegove/njene potrebe i pokušati ih ispuniti bez prigovora. Svaki partner bi trebao gledati unaprijed kako bi mogao biti od pomoći svom supružniku. Takav stav će stvoriti utisak da su partnerove potrebe važnije od naših vlastitih, pokušavajući na taj način pokazati ljubav i brigu koju osjećamo prema supružniku. Jedan jednostavan način da se međusobno pomognemo je da pokušamo olakšati stvari jedno drugom.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, alejhisselam, rekao: Olakšavajte, a ne otežavajte, i obradujte (nagradom od Allaha), a ne odbijajte. (hadis bilježe Buhari i Muslim)

Tokom braka ćemo se prilagođavati međusobnim očekivanjima i potrebama. Ovo treba znati, jer kako se pojedinac (supružnik) mijenja i razvija tokom svog života, tako će se mijenjati i dinamika bračnog odnosa. Usklađivanja, odnosno, prilagođavanja će biti najviše izražena tokom prvih godina braka. Stoga je veoma bitno da oba supružnika na početku usvoje stav olakšavanje svome supružniku. Poslanikov stav (neka je mir i salavat na njega) da ne uzrokuje neugodnosti drugima, zatim njegova ljupkost i briga da članovi njegove porodice nisu nepotrebno opterećeni, je pronicljivo prikazana u sljedećem hadisu:

Džabir ibn Abdullah prenosi da je Muhammed, alejhisselam, jedne prilike zatražio od svojih ukućana začin za jelo, pa kada su mu odgovorili da nemaju ništa, osim sirćeta, naredio je da mu ga donesu. Potom je pristupio jelu, izgovarajući: Divan li je začin sirće, divan li je začin sirće! (hadis bilježi Muslim)

Kad se bračni odnos sprovodi na temelju međusobnog pomaganja, supružnici će razviti uzajamnu saradnju u svojim aktivnostima. Ovo bi se trebalo kretati od sitnih poslova do međusobnog pomaganja novcem. Iako se organizovanje održavanja domaćinstva čini kao jednostavan posao, može biti uzrok stresu i neugodnostima. A par se ponekad prepire oko jednostavnih stvari kao što su stavljanje četkice za zube na pravo mjesto! Zbog toga nikad ne smijemo zapostaviti koliko je važno da upravljamo svojim aktivnostima neophodnim za život. Tradicionalno gledajući, od supruge se očekuje da brine o domaćinstvu, a možda neće uspjeti, naročito ako ima i posao, a brine se i o djeci.

Ne ponuditi joj pomoć je kao stajati na jednoj nozi na ledu. Zato nam se i preporučuje da nam se porodica temelji na međusobnoj saradnji.

Primjeri iz života Poslanika, alejhisselam, pokazuju da se ophodio sa svojim suprugama pružajući im podršku. Postoje zapisi da je Muhammed, alejhisselam, sam popravljao i zašivao svoju odjeću i pomagao u sitnim poslovima. Sve ovo je činio sa jasnim razumijevanjem međusobnog održavanja kućne atmosfere i domaćinstva koji su vodili ka postizanju mira. Aswa bin Yazid, jedan od Poslanikovih ahsaba, je ispitivao Aišu, r.a., Poslanikovu suprugu, šta je Poslanik, alejhisselam, činio dok je bio u kući:

Ona je odgovorila: ‘Pomagao bi ukućane, a kad bi nastupio namaski vakat, otišao bi na namaz.' (hadis bilježi Buhari)

Princip međusobnog dogovaranja, koji se koristi u islamu za obavljanje svih aktivnosti- bilo da su to privatne stvari u okvirima porodice, poslovne aktivnosti ili poslovi na nivou države- proizilazi iz sljedećih ajeta: ...Za one koji se Gospodaru svome odazivaju i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju... (Kur'an, 42:38)

Muž i žena su jedno drugom najbolji prijatelji i savjetnici, nadopunjuju jedno drugo u različitim ulogama u porodici. Supruga koja djeluje kao savjetnik svom mužu dijeli svoja gledišta sa njim pri savjetovanju. A muž može računati na znanje i stručnost svoje supruge kad od nje traži mišljenje. Međusobnim dogovaranjem ili traženjem mišljenja svog supružnika možemo bolje razumjeti situaciju ili problem i bit ćemo bolje informisani u traženju riješenja.

Vođenje porodice ljubavlju, samilošću, međusobnom saradnjom i dogovaranjem će bračnom paru otvoriti vrata za mir u vlastitom domu.

Sreća u braku slična je košnici sa medom koju prave dvije pčele. Što se više bude ulagalo truda, više će biti slasti u njoj. Mnogi se pitaju kako će napraviti sreću u svojim kućama, i zašto nisu uspješni u ostvarivanju mira i stabilnosti u porodici. Nema sumnje da odgovornost za sreću u braku pada na bračne supružnike. Zato je neophodno da postoji ljubav između dva bračna druga. Pod ljubavlju se ne misli na onaj silni osjećaj koji plane iznenada i ugasi se isto tako, nego na podudarnost duša i povezanost osjećaja između dva bračna supružnika. Sreća u kući nije povezana samo sa ljubavlju, nego ljubav mora da prati osjećaj međusobnog praštanja, a praštanje se ostvaruje lijepim mišljenjem i povjerenjem između dvije strane.

Obostrano potpomaganje je glavni uzrok izgradnje sretne kuće, a bez njega slabi ljubav i praštanje. Potpomaganje biva u ponašanju i u materijalnom smislu. Potpomaganje u ponašanju podrazumijeva spremnost bračnih supružnika da riješe nastale probleme u porodici, jer većina razdora nastaje kada jedan bračni drug nedovoljno uvažava trud drugog bračnog druga ili nedavanje prava drugoj strani.

Kada govorimo o uzrocima porodične sreće, moramo spomenuti čednost, jer je ona osovina plemenitog života i temelj dobra u međuljudskim odnosima.

Jedan sociolog je rekao: ''Iz iskustva sam shvatio da je najbolji moto koji supružnici mogu uzeti kako bi prevazišli razdor – ne postoji požar koji se na početku ne može ugasiti fildžanom vode. Zato što mnoge bračne nesuglasice koje završe razvodom vraćaju se na bezvrijedne stvari koje su postale velike da se kasnije više nisu mogle prevazići.''

Za sreću u porodici odgovornost pada i na roditelje. Često porodicu sruši oštar jezik ili teška narav koja žuri u svađu, isto kao što temelje porodične sreće ruši želja za dominacijom ili neiskrenost jednog od roditelja.

Želim ovdje spomenuti neke savjete koji će mužu pomoći da usreći svoju suprugu:

1.Nemoj ponižavati suprugu, jer bilo koje poniženje koje joj uputiš, ostat će duboko ukorijenjeno u njenom srcu i razumu. Najopasnija poniženja, koja ti žena neće oprostiti srcem, pa makar ti oprostila jezikom, su: da je udariš u srdžbi, ili da joj opsuješ, ili prokuneš njene roditelje, ili da joj napadneš na čast.

2.Lijepo se ophodi prema ženi pa će se i ona prema tebi lijepo ophoditi. Dadni joj do znanja da joj daješ prednost nad samim sobom, da težiš njenoj sreći, čuvaš njeno zdravlje, žrtvuješ zbog nje ako se razboli, shodno svojim mogućnostima.

3.Sjeti se da tvoja supruga voli da sjedneš i razgovaraš sa njom o svemu onome o čemu razmišlja. Nemoj se vraćati kući namrštenog lica, šuteći, jer to kod nje proizvodi sekiranciju i sumnje.

4.Nemoj obavezivati ženu svojim ličnim težnjama koje su vezane za tvoj posao ili stručni smjer, jer ako si ti astronom, nemoj očekivati da i tvoja žena isto želi saznati o kosmosu i planetama.

5.Budi moralan i čestit u životu, pa će i tvoja supruga biti takva. U jednoj predaji navodi se: ''Budite čedni pa će i vaše žene biti čedne.'' (Ovu predaju bilježi Taberani) Čuvaj se pogleda u ono što je zabranjeno, svejedno na putu ili pred televizijom.
Koliko li je problema u braku zbog televizije i satelitskih antena!

6.Nipošto ne budi ljubomoru kod supruge, na način da joj spominješ ženidbu drugom ženom, ili da spominješ drugu ženu ako živiš u višeženstvu, jer to cijepa dno njenog srca i njenu ljubav zamjenjuje talas sekirancije i sumnji. Ti osjećaji kod žene uzrokuju razne tjelesne bolesti, od glavobolje pa nadalje, te onda muž sa ženom počne posjećivati razne ljekare.

7.Nemoj podsjećati suprugu na greške koje je u nekim situacijama počinila. Nemoj je sramotiti zbog njih, posebno pred drugim.

8.Popravljaj svoje ponašanje, jer ne traži se samo od žene da popravlja svoje ponašanje, a da ti ostaneš takav kakav si. Kloni se onoga što budi srdžbu kod tvoje supruge, pa makar bilo u šali.

9.Prihvati lijepe moralne osobine od svoje žene. Koliko li je muškaraca prihvatilo praktikovanje vjere kada je vidjelo kako se njegova žena čvrsto drži vjerskih načela i moralnih principa, i kako ima lijepe postupke.

10.Budi staložen i nemoj se ljutiti, jer je srdžba uzrok sukoba i mržnje. Ako tvoja supruga pogriješi prema tebi, a nakon toga se izvini, nemoj leći ljut na nju dok je ona tužna i uplakana. Sjeti se da je to zbog čega si ljut na nju, u većini slučajeva, ništavno i ne zaslužuje da zamuti čistoću vašeg bračnog života, te da nema potrebe za takvom reakcijom. Zatraži utočište kod Allaha od prokletog šejtana i smiri se. Sjeti se da između tebe i tvoje supruge postoje ljubavne veze koje su uzvišenije od toga da se zaprljaju trenutkom srdžbe.

11.Ulij ženi samopouzdanje. Nemoj je učiniti da samo slijedi tvoj put, kao sluškinja koja ispunjava tvoje naredbe. Ohrabri je da ona ima svoje razmišljanje i odluku. Posavjetuj se sa ženom u svim stvarima, i vodi razgovor na lijep način. Prihvati njeno mišljenje kada znaš da je ispravnije i obavijesti je o tome. Ako se ne slažeš sa njenim mišljenjem, onda je na lijep i mudar način navedi na svoje mišljenje.

12.Pohvali suprugu kada uradi neki posao koji zaslužuje pohvalu. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘‘Ko ne zahvaljuje ljudima, ne zahvaljuje ni Allahu.“ (Hadis bilježi Tirmizi)

13.Nemoj je koriti na bolan i neprimjeren način. Ne poredi suprugu sa svojim rodicama koje ona ne voli, tražeći od nje da ih uzme za uzor, idući njihovim stopama.

14.Nastoj obezbijediti supruzi sva sredstva koja će je pomoći da stekne neke nauke. Ako je potrebno da stekne neku diplomu iz neke znanstvene oblasti, omogući joj to, pod uvjetom da se to ne sukobi sa vjerskim principima, te da je to neće odvesti od njenih bračnih i kućnih obaveza. Nastoj pomoći ženu da postigne uspjeh u onome što radi.

15.Nastoj sa pažnjom slušati suprugu kada ti nešto govori, jer na taj način ćeš očistiti njene tegobe. Međutim, ima žena koje se ne mogu zaustaviti u govoru, ili pretjeraju govoreći o tvojoj porodici i familiji. Tada se očekuje od tebe da se mudro i lijepim savjetom ophodiš sa ovim problemom.

16.Dadni ženi do znanja da je sigurna od bilo kakve opasnosti, te da je ne želiš izgubiti ili se od nje odvojiti.

17.Dadni supruzi do znanja da se ti materijalno o njoj brineš ma koliko ona bila dobrog imovinskog stanja. Nemoj žuditi za njenim imetkom koji je naslijedila od oca, jer nije ti dozvoljeno da preuzmeš njen imetak. Nemoj škrtariti prema njoj pravdajući se da je ona bogata, jer bez obzira koliko bila bogata, njoj je potreban osjećaj da si joj ti prava zamjena za njenog oca.

18.Pazi na nedozvoljene društvene veze, jer mnogo je srušenih porodica zbog tih nedozvoljenih veza.

19.Uravnoteži ljubav prema supruzi i ljubav prema svojim roditeljima i familiji. Nemoj da jedna strana prevlada drugu, niti da jedna ljubav bude na račun druge. Daj svakome njegovo pravo na lijep i pravedan način.

20.Ophodi se prema ženi onako kako želiš da se ona ophodi prema tebi u svim segmentima života. Ona voli da se prema njoj lijepo ophodiš isto kao što ti voliš da se ona prema tebi lijepo ophodi. Kaže Ibn Abbas, radijallahu anhu: „Ja volim da se uljepšam svojoj ženi isto kao što volim da se ona meni uljepša.“

21.Daj supruzi malo oduška izvan kuće i neka to bude vid promjene za nju. Posebno ovo treba učiniti prije nego je zaokupiraju djeca.

22.Učestvuj sa njom u onim stvarima u kojima voliš da ona učestvuje sa tobom. Zato posjeti sa njom njenu rodbinu i nastoj očuvati vezu sa njenom porodicom iskazujući joj poštovanje.

23.Nemoj je činiti ljubomornom prema tvome poslu tako što ćeš biti zauzet svojim poslom više od potrebnog. Ne dozvoli da ti posao oduzme cjelokupno vrijeme, a posebno tokom sedmičnog vikenda. Nemoj da tvoja žena ne provede vikend sa tobom, svejedno u kući ili izvan kuće, kako ne bi osjetila zamor i premorenost.

24.Kada izlaziš iz kuće oprosti se sa njom osmijehom i traženjem dove. A kada ulaziš u kuću nemoj je iznenaditi, kako je ne bi zatekao u stanju u kojem ona ne želi da je vidiš, a posebno ako se vraćaš sa puta.

25.Gledaj na život sa njom istim pogledom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je da se lijepo ophodi prema ženama, rekavši: „Budite blagi prema ženama.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu) Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Uistinu su žene dio muškaraca.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu). I rekao je: ‘‘Lijepo se ophodite prema ženama.“ (Hadis bilježi Buharija)

26.Nastoj da pomogneš svojoj supruzi u nekim kućnim poslovima. Navode se neke predaje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se lijepo ophodio prema ženama tako što im je pomagao u nekim njihovim kućnim obavezama. Kaže Aiša, radijallahu anha: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio je kućni posao kod svoje porodice – tj. služio je porodici - pa kada bi namaz nastupio, izašao bi da obavi namaz.“ (Hadis bilježi Buharija)

27.Pokušaj da zažmiriš na neke nedostatke svoje supruge. Sjeti se da ona ima lijepih i plemenitih osobina koje će pokriti njen nedostatak, shodno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne može vjernik mrziti vjernicu. Ako prezire neku njenu osobinu, sa druge strane zadovoljan je njenom drugom osobinom.“

28.Muž bi trebao da se našali i poigra sa suprugom, slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: „Zašto nisi oženio djevicu da se poigraš sa njom i ona s tobom?“ (Hadis bilježi Buharija) Čak i Omer b. Hattab, radijallahu anhu, koji je bio poznat po žestini, znao je reći: „Trebao bi muškarac biti sa svojom porodicom kao dječak (tj. u druženju i lahkoći ophođenja), a kada bude u društvu, neka bude čovjek.“

29.Poslušaj prigovor supruge otvorenih prsa. Žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iznosila su svoja mišljenja Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on se ne bi ljutio na njih.

30.Čini dobro svojoj supruzi i djeci. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Najbolji od vas je onaj koji se najbolje ophodi prema svojoj porodici.“ (Hadis bilježi Tirmizi) Ako ti budeš njima činio dobro, činit će ga i oni tebi, i promijenit će tvoj život u sreću i rahatluk. Nemoj škrtariti prema svojoj ženi i djeci, i udjeljuj lijepo, jer je udjeljivanje na porodicu sadaka. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‚‘Najbolji dinari su oni koje potrošiš na svoju porodicu...“ (Hadis Bilježi Muslim i Ahmed)

24.04.2011.

Med-pice razlicitih boja,koje je lijek ljudima...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Med-pice razlicitih boja,koje je lijek ljudima...

...iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju! (Qur'an, Pčele : 69)

Med je proizvod koji medonosne pčele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru. Pčela pomoću enzima pretvara saharozu iz nektara ili medljike u glukozu i fruktozu, a suvišak vode uklanja višekratnim prenošenjem iz stanica saća te prozračivanjem košnice. Osim vode (16-20 %), glukoze i fruktoze (75-80 %), med sadrži i druge ugljikohidrate (saharozu, maltozu, dekstrin), flavonoide (34-61 %), te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine,  inulin, hormone), enzime, razne derivate klorofila, mineralne tvari, i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 ili H, B9). Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med te ovisno o godišnjem dobu.

Med se pokazao učinkovit u liječenju različitih vrsta rana, kao: opekotine, tropski čir, traumatski čir, Cancrum oris, dekubitusna oštećenja, diabetične rane, rane na zglobovima (srpasta anemija), maligne rane, vanoral cancrum, Burulijev čir i druge. Najčešći uzorci mikroba na ranama jesu: Pseudomonas aeruginosa, Esherichia coli, Staphilococus aureus, Proteus morbilis, Entherobacteriae, Klebsiella pneumonie, Streptococus fecalis, Streptofocus pyogenes. Med se pokazao izrazito učinkovit u ubijanju ovih bakterija, te bakterija i gljivica u ustima kao Streptococus mutants i Candida albicans , te Helicobacter pylori uzročnika čira želuca. Mnogi znanstvenici su proučavali protumikrobnu djelotvornost meda i njegov regenerativni učinak na tkivo. Danas se med koristi kod ginekoloških problema, jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava (kronični bronhitis, bronhialna astma, traheitis, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis), te kao glavni prirodni zaslađivać visoke energetska vrijednost (100gr ~300 cal). Preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora, iscrpljenosti, anoreksie ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijeva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, u liječenju gastritisa, čira na želucu, dvanaestopalčnom crijevu i crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, za liječenje i detoksikaciju jetre, brzo obnavljanje glikogena, kao diuretik, kod anemia, nervoza, razdražljivosti i besanica. Med djeluje protuoksidativno, protuupalno, sprječava stvaranje tromba, protumikrobno u prevencija upala mokraćnih putova, protugljivično, protukancerogeno, te sprječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća). Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskorišćuju u ljudskom organizmu, jer med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari. Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski učinak i izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom povećava djelotvornost citostatika u smanjenju broja tumorskih čvorića odnosno metastaza.

Med sadrži sastojke prijeko potrebne za ljudski organizam: glukozu, fruktozu, organske kiseline, fermente, minerale. U medu je otkrivena i folna kiselina, koja je važna za razvoj i rast organizma, jer poboljšava sastoj krvne slike, odnosno povećava broj eritocita i postotak hemoglobina. Dakle, osim invertnog šećera, med sadrži supstancije nužne za normalan život, primjerice fermente bez kojih se potpuno iscrpljuje organizam. Kaplja meda sadrži više od sto različitih, a za organizam važnih supstancija. Po sadržaju fermenata med je među najvažnijim prehrambenim proizvodima. Dokazano je kako je sadržaj mikroelemenata i minerala u pčelinjem medu (magnezij, željezo, kalij, kalcij, mangan, cink, kobalt, bakar, natrij i dr.) gotovo jednak onome u plazmi čovječje krvi. Pčelinji med bogat je i organskim kiselinama (jabučna, limunska). Kako u medu ima i peludnih zrnaca, on sadrži nešto bjelančevina, te neznatno vitamine.

Med je najbolje uzimati s tekućinom, koja ne smije biti toplija od 45 C. Osobito su pogodni čajevi i čajne smjese. Med poboljšava apsorbiranje lijekova te povećava njihovu djelotvornost, a ujedno čisti organizam od štetnih ostataka. Svakodnevnom konzumacijom meda u organizam se unose, između ostalog, organske kiseline, fermenti, minerali i vitamini.

Boja meda ovisi o vrsti biljke s koje pčele skupljaju nektar i o tlu. Iz tih razloga različita je od lokacije do lokacije. Uz utjecaj ostalih biljaka koje cvatu u vrijeme glavne paše, boja i okus variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji.

Propolis

Propolis je proizvod kojeg pčele koriste za vlastitu medicinu, higijenu košnice, oblaganje i poklapanje ćelija saća te za zatvaranje pukotina u košnici. Riječ propolis prema nekim autorima potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis (grad), tj. za zaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugima od riječi propoliso, koja na grčkom ili na latinskom znači zamazivati, zaglađivati. Propolis po svom porijeklu je izlučevina tkiva pupoljaka ili kore drveća i šiblja. To je mješavina smolastih sastojaka koji se luče tijekom proljeća i ljeta.

Djeluje protubiotski, protuvirusno, protugljivično, protuupalno, protuoksidativno, anestetički, karcinostatski i imunostimulatorno i posjeduje regenerativni učinak na tkiva. Danas se zna da propolis sadrži preko 200 sastojaka, 22 minerala i 7 vitamina. Posljednjih desetak godina propolis se koristi u brojnim područjima ljudske patologije, a značajna iskustva su stečena i u veterinarskoj praksi. Klinička liječenja različitih kožnih bolesti (akne, ekcem, opekline, psorijaza, seboreja i druge), bolesti dišnog sustava (tonzilitisa, faringitisa, rinitisa, astme), te različitih upalnih bolesti (rodnice i grlića maternice, uha) propolisom, daju potvrdu o učinkovitosti propolisa kao pomoćnog ljekovitog sredstva. Osim što ima protubakterijski i protu virusni učinak, propolis djeluje sinergistički s nekim antibioticima i pojačava bakteriostatski učinak antibiotika i do 100 puta. Flavonoidnim sastavnicama propolisa kao najsnažnijim protuoksidansima prepisuje se uspješno liječenje kroničnih bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom, primjerice: ateroskeloroza, reumatoidni artritis, tumor, diabetes, upalne bolesti crijeva, bolesti koronarnih žila srca i krvožilnog sustava (kapilarna lomnost, kronična venska insuficijencija, ateroskleroza, varikoza vena, multiplaskleroza, hemoragia, hemoroidi), neurodegenerativne bolesti, bolesti respiratornog trakta, očne bolesti (glaukom, retinopatija, katarakt, noćno sljepilo, oštećenje makule oka i žute pjege), imunodeficiencije i druge. Posebice treba istaći važnost djelovanja na patološke promjene vezane za dijabetes. Propolis se smatra "zlatnim" proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća.

Pelud/Polen

Pelud ili cvjetni prah, su muške stanice prašnika cvjetova, koje pčele skupljaju s biljaka gomilanjem u košarice zadnjih nogu. U košnici istovaruju prah u stanice saća, te ga prešaju udarcima glave uz dodatak sline i meda. Na taj način prah je zaštićen od prodora zraka i kvarenja, te prepušten potrebnim kemijskim promjenama. Uz med, pelud je pčelama glavna hrana koja im daje bjelančevine, masti, mineralne tvari i vitamine.

Pelud je prirodni izvor proteina, važnih vitamina (A, B-kompleksa, C, D, E, K, i rutin) i 28 minerala, te brojni minerala u tragovima. Toliko bogatstvo hranjivih tvari nije pronađeno niti u jednom drugom proizvodu. Primjerice, od 22 poznate amino kiseline u biokemiji, sve su nađene u peludu, brojni enzimi i ko-enzimi važni za dobru probavu (čak 5000 enzima i koenzima). Sva pelud nije iste hranjive vrijednosti, ali za 1 kg peludi potrebno je 10000 pčela.

U srednjem stoljeću pelud je korišten kao sedativni tonik i afrodizijak.Primjerice: pozitivni učinak na rast i razvoj, povećava plodnost, povećava broj leukocita, eritrocita, poboljšava cirkulaciju krvi, biostimulativna i regenerativna svojstva (jetre), protubakterijski učinak (na gram negativne bakterije) želučano crijevnih oboljenja i infekcija mokraćnih putova (Esherihia. coli, Salmonella, Proteus vulgaris), djeluje na lipidni metabolizam (smanjenje triglicerida), usporava starenje, pomaže kod probavnih smetnji, stimulira apetit, održava homeostazu organizma, povećava otpornost na bolesti, jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca, djelotvoran kod iscrpljenosti, poboljšava vid, potiče rast kose, učinkovit je u kozmetici.

Obiluje bjelančevinama, vitaminima osobito B skupine, mineralima, aminokiselinama, fermentima. Djeluje protiv probavnih smetnji, jača sluznicu želuca te zacjeluje čireve. Ukratko, pelud sadrži sve što je nužno za život.

Matična mliječ (Gelee Royale)

Matična mliječ (Gelee Royale) je najviše cijenjen proizvod od svih pčelinjih proizvoda. Mliječ je izlučevina posebnih žlijezda (hipofaringealne i mandibularne) pčela. Proizvode je mlade pčele radilice kao hranu za matice i ličinke. Postoje mnoge tvrdnje o dobrobiti matične mliječi za ljudsku zajednicu uključujući kvalitetniji život, liječenje lakših bolesti, odstranjivanje bora s lica itd. Kemijski sastav matične mliječi je:voda 60-70%; proteini10-18%; šećeri 9-15%; lipidi 1,5-7%; anorganske tvari 0,7-1,5% i vitamini. U mliječi se nalaze još neki enzimi, neuroprijenosnici i spolni hormoni. Matična mliječ se danas koristi u različitim preparatima. Njezin učinak temelji se na ubrzanju oksidativnog metabolizma, te kataboličkih i anaboličkih reakcija izmjene tvari.

Dokazana su i protumikrobna i bakteriocidna svojstva (Bacilus alvei, Streptococcus apis, Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Mycobacterium tuberculosis), koja se pripisuju slobodnim masnim kiselinama. Protutumorski učinak matične mliječi pripisuje se njenoj aktivnoj sastavnici 10-hidroksi-decenskoj kiselini, te zasićenim dikarboksilnim kiselinama. Učinak matične mliječi za sada je istražen na: 6C3HED limfosarkomu, TA3 mamarnog karcinoma, ascitičnom Erlichovu karcinomu, Leukemiji AKR miša, Sarkomu 180, Erlichovu solidnom tumoru, L1210 i P388 limfatičkoj leukemiji. Matična mliječ pokazala se učinkovita u sporo rastućim tumorima ali ne u brzorastućim tumorima. Naučni rezultati pokazuju da matična mliječ smanjuje broj tumorskih čvorića samo ako se daje istovremeno s tumorskim stanicama, te da ima značajna imunomodulatorna svojstva. Neke od bioloških osobitosti matične mliječi su: pospješuje rast kvasca, ubija protozoa Trypanosoma cruzi, djeluje na viruse gripe, biostimulativni učinak - sposobnost pojačavanja disanja tkiva, pojačava oksidativnu fosforilaciju, ubrzava razmjenu tvari, povećanje energije i izdržljivosti, stimulira parasimpatički centar vegetativnog sustava i pojačava izlučivanje adrealina iz nadbubrežne žlijezde, povećava otpornost na stres i bolesti, pomaže u održavanju i jačanju kose, kožnog tonusa i noktiju, pomaže u regeneraciji stanica i tkiva, smanjuje razinu kolesterola, pozitivni učinak na krvožilni sustav, stabilizira krvni tlak, poboljšava memoriju (acetil kolin neurotransmiter), stimulira imunološki sustav, potiče apetit, reguira probavu, održava ravnotežu hormona, olakšava simptome menstrualne i PMS žena, pomaže u impotenciji i frigidnosti, otklanja slabost i umor, pozitivni učinak na artritis, anemiju, mišićnu distrofiju, Parkinsonovu bolest, djeluje antiupalno, antivirusno i antibiotički.

Vosak

Vosak je proizvod voštanih žlijezda pčela radilica. Te su žlijezde transformirane hipodermalne stanice hitinskog pokrivača pčela i nalaze se u parovima na unutarnjoj strani posljednja četiri trbušna članka. Sastoji se od ugljikovodika, organskih kiselina i flavona. Lanci ugljikovodika su najčešće zasićeni, ali ima i nezasićenih razgranatih lanaca.

Pčelinji vosak sadrži 11-17% ugljikovodika, 70-75% estera, 12-15% organskih masnih kiselina, 0,1-2,5% vode, karotenoide, aromatske i mineralne tvari i strane primjese (pelud, propolis, dijelove pčela i kukuljice ličinki).

Pčelinji vosak ima omekšavajuća i protuupalna svojstva i zbog toga se primjenjuje u medicini, farmaciji, kozmetici i industriji. Od davnina se koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, jačanje desni te poboljšane probave. U prehrani se koristi kao premaz za poslastice. Pčelinji vosak mnogo se primjenjuje u kozmetici, i jedan je od važnijih sastojaka mnogih kozmetičkih preparata. Koža dobro u****va pčelinji vosak te dobiva gladak i nježan izgled.

Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, piće (med)

Šejhul-Islam Muhammed ibn Qajjim El-Dževzi

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je često piti hladnu vodu zaslađenu medom. Prirodni je med najbolji od svih hranjivih zaslađivača. Med sadrži ispirajuće i osvježavajuće osobine i odstranjuje zakrečenje jetre, bubrega i mokraćnih puteva.
Uzimanje jedne kašičice meda ujutro pomaže rastvaranju sluzi, lagahno grije stomak, ojačava ga, ispire stomačnu ljepljivost i odstranjuje njegovu tromost, pomaže odstranjivanje hrane, izbacuje van vlažnost i povećava apetit. Med je najbolji od svih zaslađivača za stomak. Njegova je jedina šteta to da štetno utiče na žuč, a sirće može odstraniti ovakvu štetu, uravnotežiti je i iznjedriti u potpunosti sve koristi meda.

Pijenje otopine meda ujutro zdravije je nego većina pića koja su zaslađena šećerom i zasigurno je bolje od vještački zaslađenih pića. Pića zaslađena šećerom proizvode više štete nego koristi. Hladno medovo piće ojačava tijelo, čuva njegovu mladost podjednako kao što osvježava duh, stimulira jetru i konačno med stimulira srce i osigura mu mnogo potrebne energije i ravnoteže. Kada je srce zdravo, krvne žile lahko sprovode krv i arterije prenose krv bogatu hranljivim sastojcima u sve dijelove tijela. što se tiče zdravstvenih koristi od pijenja hladne vode, to rashlađuje tijelo, pomaže održavanju tjelesnog prirodnog nivoa vlažnosti, regulira tjelesnu temperaturu, pomaže razgradnju materija i presudno je u procesu varenja hrane. Voda također opskrbljuje tijelo neophodnim kisikom i mineralima, smanjuje mogućnost formiranja kamenca i igra glavnu ulogu u zapravo svakoj funkciji tijela. Allah Svemogući kaže u prevodu značenja: “…I da smo sve živo od vode stvorili.” (El-Enbija, 30) Dakle, pošto je voda glavni element šivota, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je ponekad da je pije hladnu, a ponekad je volio da pije piće zaslađeno medom, hurmama ili grožđicama koji su jedni od najboljih hranljivih sastojaka koji ulaze u ljudsko tijelo. S druge strane, mlaka ili umlačena voda teška je za gutati, može uzrokovati abdominalnu nadutost i iznjedriti suprotnost od ongoa što donosi svježa hladna voda.

Također učimo iz hadisa da voda ostavljena preko noći u mješinama da se ohladi jeste čak zdravija (korisnija) od svježe uzete vode sa izvora. Ovo je naučeno kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjeito plantažu Ebu-Hejsama bin Tejhana, gdje ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Imaš li nešto vode ostavljene u mješini da prenoći? U suprotnom, pit ćemo iz običnog pijućeg korita.” Ebu-Hejsam mu je učinio po volji. (Buharija, 10/77) Razlika između vode ostavljene da prenoći i svježe uzete vode jeste poput razlike između ostavljenog i neostavljenog tijesta. Nadalje, pohranjivanje vode osigurava sedimentiranje neželjenih ostataka. Aiša, r.a., primjetila je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također volio piti izlivenu vodu iz podzemnog vrela, radije nego stajaću vodu. (Ebu Davud, 3735; Ebu-šejh, u djelu “Ahlak Vjerovjesnika”, str. 245; Hakim je rekao da je sahih, 4/138)

24.04.2011.

Osobine iskrena vjernika Allahova roba

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Osobine iskrena vjernika Allahova roba

Mnogi se danas sami nazivaju vjernicima i smatraju a zna se ko je iskren Allah svt rob

Vjernici imaju prefinjene osobine i velika djela. Allah, azze we dželle, ih je opisao i iznio pohvalu o njima. Od ovih osobina koje se mogu navesti za primjer, a ne da bi se sve pobrojale, su: ‘’I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.’’ (Enfal, 1-2)


U ovim ajetima su iznešene velike osobine vjerinka:

1. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem.
2. Bojazan i strah od Allaha, azze we dželle.
3. Povećavanje imana prilikom slušanja Kur’ana i njihovo pomno razmišljanje o Kur’anskim ajetima i značenjima.
4. Pouzdanje i oslanjanje na Allaha, azze we dželle, uz izvršavanje potrebnih povoda.
5. Obavljanje namaza, farzova i nafila sa vanjskim i unutrašnjim djelima (djela srca i tjelesnih organa).
6. Obavezno udjeljivanje poput zekata, iskupa, udjeljivanje onima koje je dužnost skrbiti, sadaka na putu dobra i drugo.


Drugo: Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): ‘’A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.’’(Et-Tewbe, 71)

U ovom ajetu su velike osobine kojima su se vjernici okitili:

1. Prijateljstvo, ljubav i pomaganje vjernika.
2. Naređivanje dobra, a dobro je sveobuhvatan naziv za sve ono što je poznato kao lijepo i ispravno, u vidu ispravnog vjerovanja (akide), dobrih djela i pohvalnih moralnih osobina.
3. Zabrana zla, a ono predstavlja sve što je u suprotnosti i oprečnosti dobru u vidu neispravnog vjerovanja (zabludjelih sekti poput murdžija, haridžija, ešarija, maturidija, kaderija, i dr.), prljavih djela i pokuđenih moralnih osobina.
4. Obavljanje namaza sa vanjskim i unutrašnjim djelima, bilo da je riječ o farzu i nafili.
5. Davanje zekata onome kome pripada tj. za osam različitih kategorija (siromasima i nevoljnicima,…-Et-Tewbe, 60 )
6. Pokoravanje Allahu, azze we dželle, i Njegovome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i pridržavanje toga u svim okolnostima.


Treće: Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): - ‘’Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati, oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur’anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.’’ (Et-Tewbe, 111)

-‘’Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj.’’ (Et-Tewbe, 112)

Iz ova dva ajeta se jasno očituju velike osobine onih, koji u svojim srcima nose vjerovanje, a to je na sljedeći način:

1. Pokajanje od svih grijeha i pridržavanje pokajanja u svim vremenima.
2. Obožavanje Allaha, azze we dželle, izvršavanjem svih obaveza, pohvalnih djela i udaljavanje od svih zabrana i pokuđenosti u svakom vremenu. Tako će rob postati pobožnjak.
3. Zahvala Allahu, azze we dželle, u izobilju i oskudici i iznošenje njegovih pohvalnih osobina u pogledu blagodati, priznanje očitih i skrivenih blagodati.
4. Putovanje radi traženja znanja, hadždža i umre, džihada, održavanja rodbinskih odnosa i slično, kao i šerijatom utemeljeni dobrovoljni post.
5. Mnogostruko obavljanje namaza (mnoštvo sedždi).
6. Naređivanje dobra, a u njega spadaju sva obavezna i pohvalna djela.
7. Zabranjivanje zla, a u njega spada sve ono što su Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranili.
8. Naučavanje granica koje je Allah objavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te svih naredbi, zabrana i propisa koji u to spadaju ili ne.
Pridržavanje toga podrazumijeva činjenje jednih a ostavljanje drugih djela.


Četvrto: Allah, azze we dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: -‘’Ono što žele vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se netiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju. A oni koji i pored toga traže oni u zlu sasvim pretjeruju, i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, oni su doista nasljednici, koji će Džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti. ‘’(Mu’minun, 1-11)

Ove osobine u ovim ajetima su sljedeće:

1. Skrušenost u namazu, prisutnost srca pred Allahom, azze we dželle, tokom namaza.
2. Udaljavanje od besmislica, u kojima nema dobra. Onaj ko se udaljava od besmislica, udaljava se i od zabranjenog prema prioritetu.
3. Izdvajanje zekata na imetak, i pročišćenje duše od prljavih moralnih osobina i to njihovim izbjegavanjem.
4. Čuvanje spolnih organa od zinaluka i izbjegavanje povoda za to, kao što je pogled, osamljivanje i dodir.
5. Čuvanje povjerenih stvari, svejedno odnosilo se na Allahova prava ili prava Njegovih robova. Ajet je generalan.
6. Čuvanje izvršavanja ugovora između roba i Allaha, azze we dželle, te između čovjeka i drugih robova.
7. Redovno obavljanje namaza uz pažnju na njegove temelje, uslove, obaveze i pohvalna djela.


Postoje i druge osobine vjernika spomenute u Allahovoj, azze we dželle, Knjizi. Molim Allaha da mene i sve ostale muslimane uputi na ove prefinjene osobine.-amin

Iz knjige: ’’Svjetlost imana i tame nifaka’’

Autor : dr. Seid el-Kahtani


Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Od osobina istinskih vjernika, onih koji će uspjeti, jeste i izbjegavanje onoga što ih se ne tiče. Allah, subhanehu ve te'ala, pojasnio je na početku sure El-Mu'minun da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennet Firdevs. Rekao je: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju" (Prijevod značenja El-Mu'minun, 3), da bi kasnije rekao: "Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 10-11)

Ono što te se ne tiče, dragi moj brate, jeste sve ono u čemu nema koristi po tebe, od djela ili riječi: igra, zabava, zbijanje šala, sve ono što čovjek, da bi sačuvao svoju ljudskost, mora ostaviti. Ibn-Kesir, rahmetullahi 'alejh, komentarišući riječi Uzvišenog: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju", kaže: "tj. i koji sve što je ništavno, bezvrijedno izbjegavaju'' , a što obuhvata i mnogoboštvo kao što pojedini kažu. Obuhvata i grijehe kao što drugi kažu i obuhvata sve u čemu nema koristi od riječi i djela.

Istaknuti učenjak Abdurrahman b. Nasir Es-Sa'di, rahmetullahi 'alejh, komentarišući prethodno spomenute ajete iz sure El-Mu'minun kaže: "Oni (vjernici) se okreću od svakog govora u kojem nema nikakve koristi. Za takvim govorom oni nemaju nikakve potrebe i okrećući se od njega oni uzdižu svoje duše i čuvaju ih čistim. Oni, kada prolaze pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno. Pa, ako se okreću i ne upuštaju u govor koji ih se ne tiče, onda još više se okreću i ne upuštaju u zabranjen govor. Kada čovjek sačuva svoj jezik, osim od dobra, tada će sačuvati i svoju vjeru, kao što je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao Mu'az b. Džebelu, radijallahu 'anh: 'Hoćeš li da te obavijestim o onome što će čuvati sve ovo?' Mu'az je rekao: 'Svakako Allahov poslaniče!' Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uhvatio se za jezik i rekao: 'Čuvaj ovo!' Dakle od plemenitih osobina istinskih vjernika jeste čuvanje jezika od svega što ih se ne tiče i svega što je zabranjeno." (Tefsir El-Kerimi Er-Rahman, 594)

Allah, subhanehu ve te'ala, spominje ovu osobinu istinskih vjernika i na drugim mjestima Svoje plemenite knjige. Tako kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno." (El-Furkan, 72) To znači kada čuju loš i pogrdan govor, ustegnu se i svoje duše sačuvaju od ulaska u raspravu s onima koji su izustili taj govor i njihovo dostojanstveno prolaženje pored takvih, uistinu, je izbjegavanje i okretanje od onoga što ih se ne tiče. Mukatil, rahmetullahi 'alejh, komentarišući ove riječi Allaha, subhanehu ve te'ala, kaže: "Kada čuju od strane nevjernika psovku i pogrdu, okrenu se i ostave ih, a rečeno je i za ono što ih se ne tiče da su to svi grijesi, dok značenje riječi 'prolaze dostojanstveno' znače žurno bez ikakava uplitanja." Allah, subhanehu ve te'ala, zbog ovakvih osobina koje su krasile prve vjernike, ashabe Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, podario im je dostojanstvo, ponos i vođstvo na Dunjaluku, učinio ih je namjesnicima na Zemlji, učvrstio im je vjeru s kojom je On Uzvišeni zadovoljan, pomogao im je da prošire pravdu, sigurnost i blagostanje diljem svijeta, olakšao im je da postignu Njegovo zadovoljstvo, Njegov Džennet i naklonost. Prema njima su se ispunile Njegove, subhanehu ve te'ala, riječi: "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati ..." (Prijevod značenja En-Nur, 55) U velikoj smo potrebi, brate muslimanu, da slijedimo naše ispravne prethodnike u ovim svojstvima iskrenih vjernika i primjeni vjerskih propisa, kako bismo zadobili ponos i dostojanstvo na Dunjaluku, a nagradu i uspjeh na Ahiretu. Allaha molimo da nas iz Svoje plemenitosti učvrsti na tome!

Tumačenje pojedinih prethodnika da se izbjegavanje ono ga što ih se ne tiče odnosi na svaku ništavnost i svaku vrstu zla, od riječi ili djela, ne suprostavlja tumačenju drugih koji kažu da se pod tim misli na širk-mnogoboštvo i sve grijehe općenito, jer su mnogoboštvo i svi grijesi općenito, uistinu zlo, odnosno, osnova svakog zla.

Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o dobrim učenjacima od sljedbenika Knjige i jednoj od njihovih dobrih osobina, a ona je da su, kada bi čuli nešto što ih se ne bi ticalo, okretali od istog i ne bi se onima od kojih bi čuli isti govor suprostavljali sličnim, lošim govorom. Iz njih nisu izlazile osim lijepe riječi. Svevišnji Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: 'Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.'" (El-Kasas, 55) Kaže se da je ovaj ajet objavljen povodom dolaska jedne skupine kršćana iz Abesinije Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon što im je stigla vijest o njemu. Zatekli su Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u mesdžidu. Sjeli su kod njega, razgovarali s njim i pitali ga mnoge stvari. Za to vrijeme Kurejšije su sjedile kod svojih kipova oko Ka'be i sve to posmatrali. Kada su kršćani završili sa svojim pitanjima, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pozvao ih je u Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru, proučio im nešto iz Kur'ana. Čuvši Allahov govor, oči su im zasuzile i počeli su plakati. Nakon toga odazvali su se Allahu, subhanehu ve te'ala, povjerovali su u Njega Uzvišenog i spoznali Njegove naredbe koje im je objavio u njima objavljivanim knjigama. Kada su htjeli da napuste Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu-Džehl b. Hišam s grupom Kurejšija se ispriječio ispred njih i rekao im: "Allah vam ne dao uspjeha u vašem putovanju! Došli ste ispred svojih istomišljenika da im donesete vijesti o ovom čovjeku i vaš skup se nije smirio s njim sve dok niste napustili svoju vjeru i povjerovali u ono čemu on poziva. Ne znamo da ima gluplje karavane od vaše!" Kršćani su im odgovorili: "Mir neka je vama! Mi vas nećemo optuživati za neznanje. Nama pripada ono na čemu smo mi, a vama ono na čemu ste vi. I vas neće zadesiti od nas ništa osim dobro."

Dragi brate i sestro muslimani , život na ovom svijetu je kratak. Na njemu nema mjesta i vremena za igru i zabavu. Trenuci našeg života su kratki i odbrojani. Znaj da nećeš progovoriti nijednu riječ, a da ona neće biti zapisana. Budi pametan i razborit. Ne provodi svoj, ionako kratak, životni vijek u igri i zabavi, onome što ti neće biti od koristi. Uzdigni svoju dušu od ovih niskih prohtjeva. Budi čovjek visokih ambicija. Čovjek čiste duše. Stremi ka plemenitom moralu i visokim vrijednostima. To nam naređuje i naša vjera. Ne zaboravi da je Allahov, subhanehu ve te'ala, Džennet, skupocjena roba kod Njega uzvišenog i da se kao takva ne može postići igrom i zabavom, već iskrenošću i zalaganjem. Trudi se da budeš od ovakvih, možda ti se Allah, subhanehu ve te'ala, smiluje, spasi te i podari ti veliki uspjeh na Dunjaluku i Ahiretu. Allaha Svevišnjeg molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, dobrim djelima i da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje!

23.04.2011.

"Zar zavide ljudima na onome sto im je Allah iz obilja Svoga darovao." (sura Nisa', 54)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

"Zar zavide ljudima na onome sto im je Allah iz obilja Svoga darovao." (sura Nisa', 54)

Zavidnost je braćo i sestre, stara opaka bolest, prisutna i u ovom našem vremenu, a nje se svaki iskreni vjernik mora dobro čuvati, jer ona uništava vjeru ljudi, potpuno kida njihove međusobne komunikacije i biva uzrokom drugih velikih grijeha.

Braćo i sestre, žalosno je da ima mnogo onih koji se raduju tuđoj nesreći, a tužni su kad musliman uznapreduje i dođe do položaja ili imetka. Tako se ponašaju dvoličnjaci, o kojima Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u  120. ajetu Sure Ali Imran:
Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. Ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.
A u 109. ajetu Sure El-Bekare, Allah, dželle še'nuhu, govoreći o mržnji Ehlu-l-Kitaba, kaže: ''Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz lične zlobe (zavisti) svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese! Allah, zaista sve može.''

Na veoma slikovit način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava na opasnost zavidnosti, pa u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud, kaže: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se zavidnosti, jer zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drva!” (Ebu Davud)

U drugoj predaji koju bilježi imam Muslim stoji: Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte jedni druge mrziti, nemojte jedni drugima zaviditi, niti jedni drugima okretati leđa (prekidati međusobne komunikacije), nego budite Allahovi robovi, braća! Nije dozvoljeno muslimanu da napusti brata (muslimana) duže od tri dana.” (Muslim)
Razlozi zavidnosti su: mržnja, neprijateljstvo, oholost, samodopadanje, strah od gubljenja položaja, ljubav prema ugledu i karijeri, skrivena škrtost i pokvarenost. Zavidnošću se zavidnik udružuje sa Iblisom i nevjernicima koji žele nesreću i propast vjernicima.
Onaj kome se zavidi, biva očišćen od grijeha time što se prema njemu čini nepravda, koja prerasta u ogovaranje ili čak potvaranje, tako da će se od zavidnika na Sudnjem danu oduzimati dobra djela, sve dok ne postane pravi gubitnik, koji je u zlobi živio dunjalučki život, a na budućem svijetu je pravi bijednik, koji je potpno bankrotirao.

Braćo i sestre, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas upozorava na dvije opake bolesti, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija, stoji:
Prenosi Zubejr ibn Avvam, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavidnost i mržnja, ne kažem da briju (uklanjaju) dlake, već briju vjeru!” (Tirmizija)
Zavidnost u smislu želje da i mi posjedujemo neke vrline, se ne smatra zavidnošću, već iskrenom željom, kao što stoji u Muttefek predaji, koju prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu:

Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema zavidnosti izuzev dvojici: čovjeku kome je Allah podario imetak, pa ga on troši na putu istine i čovjeku kome je Allah darovao mudrost, pa on po njoj sudi i podučava druge! (Muttefek alejh)
Sve dok se ne pojavi zavidnost, ljudi će biti u dobru, kao što stoji u hadisu:
Prenosi Damre ibn Sa'leba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ljudi će biti u dobru sve dok ne budu zavidili!“ (Et-Taberani)


Na nama je braćo i sestre da se utječemo našem Stvoritelju od raznih zala, među kojima je i zavidnost, na što ukazuje kratka Kur’anska sura El-Felek:
Reci: “Tražim zaštitu u Gospodara svitanja.(1) Od zla onog šta stvara.(2) I od zla tame kad zamrači.(3) I od zla onih koje pušu u čvorove.(4) I od zla zavidnika kad zavidi!(5)


Ovo je braćo i sestre naredba Gospodara svjetova, pa utječimo se samo Njemu od od svakog zla, pa i zla zavidnika, koji zavidi, zavidnika koji ispoljava svoju zavidnost, ali i onoga koji je prikriva!
Kao vjernici smo dužni kada vidimo neko dobro kod brata muslimana, da mu poželimo u njemu bereket, a ta naša iskrena dova može biti uzrokom da i nas Allah, dželle še'nuhu, počasti sa istom blagodati.

Prenosi Ebu Umame bin Sehl, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas vidi kod svoga brata ono što mu se dopada, neka mu poželi bereket!“ (Ahmed)

Sjetimo se momenta kada Allah naredjuje Iblisu da ucini sedzdu Ademu alejhis-selamu zajedno sa ostalim melekima, sta on kaze: “(Allah) rece: “Sta te je zadrzalo da nisi pao na sedzdu kad sam ti naredio?” Rece: “Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega si stvorio od ilovace.”

     Iblis je bio zavidan Ademu alejhis-selam zbog njegovog lijepog izgleda i zbog pocasti koje mu je Allah dao, zato nije mogao da mu sedzdu ucini.

      Kabil je ubio Habila jer nije mogao dozvoliti da Habilu pripadne ono za cim on zudi. Vidio je Habila kao prijetnju ostvarenja njegovih zelja pa iz te bolesne zavisti se javila ljubomora, mrznja i na kraju je ponikla zamisao da ga ubije. Takav je bio tragican zavrsetak Habila i Kabila ciji uzrok je bila zavidnost.

      Allah dz.s. je Zidove opisao sa ovim svojstvom, pa u Kur'anu kaze: "Zar zavide ljudima na onome sto im je Allah iz obilja Svoga darovao." (sura Nisa', 54)

Kako i na koji nacin se pojavljuje zavist u ljudskom srcu?

      Zavidnost se javlja u svakom srcu. Kod nekoga manje, a kod nekoga bude vise izrazena. Zavidnost ce se prije pojaviti u onom srcu koje je daleko od Allaha, koje ga ne spominje, koje mu ne zahvaljuje nego u srcu onoga ko ga se boji.

Zavidnost nastaje usljed ljudske zelje za dunjalukom i dunjaluckim ljepotama koje covjek ne moze sve da ima. Onaj cija je najveca briga dunjaluk, on mu se odaje i zeli da ima sve. Bori se, trudi se, radi ali ako se ne pomiri sa cinjenicom da nafaka dolazi od Allaha, pozelice da ima ono sto drugi imaju i sto je jos gore, pozelice da doticni ni’met ode od onoga kome zavidi.

       Odlika pravog vjernika jeste da u njegovom srcu nema zavidnosti. Ebu Hurejre r.a. pripovijeda da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "U utrobi vjernikovoj se nece sastaviti prasina od borbe na Allahovom putu i dim od dzehennemske vatre, niti se u srcu vjernika moze spojiti vjerovanje i zavidnost." (Ibn Hibban)

     Onaj ko se ne bude cuvao zavidnosti moze mu se desiti da dodje na Sudnji dan, a nema sa sobom ni jednog dobrog djela, iako je klanjo i postio, i zekjat davao i dr. Kako to? U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre Allahov Poslanik s.a.v.s., nam to pojasnjava te kaze:

     "Cuvajte se zavidnosti, jer zaista zavidnost jede dobra djela kao sto vatra jede drva." (Ebu Davud i Bejheki)

  Zubejr r.a. pripovijeda da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "I među vas se uvukla bolest koja je bila u narodima prije vas: zavidnost i mrznja. Mrznja je ta koja sijece i brije. Ne kazem da brije kosu nego unistava vjeru." (Bezzar)
     Danas je ta bolest veoma izrazena. Danas ljudi zavide jedni drugima na svemu. Zavide na dobrom autu, i prizeljkuju da se doticnom sudar desi. Zavide na lijepom stanu ili kuci, i prizeljkuju da u vatri izgori. Zavide na imanju, te prizeljkuju da ga zemljotres ili kliziste odnese. Zavide na stoci, pa prave sihire da krava nema mlijeka ili da se razboli ili da livse. Zavide na djeci, pa prizeljkuju da djeca poskrenu sa pravog puta. Zavide na znanju i na ljepoti, pa prave zapise ne bi li doticni poludio itd. Nema nijednog ni’meta, a da nema zavidnika koji zavidi.

     Koliko je zavidnost opasna, najbolje nam svjedoci da nas Allah upozorava da se cuvamo zavidnika i da molimo Allaha da nas od njih zastiti.

Kaze Allah dz.s.,: Reci: “Trazim zastitu u Gospodara svitanja. Od zla onog sta stvara. I od zla tame kad zamraci. I od zla onih koje pusu u cvorove. I od zla zavidnika kad zavidi!”(El-Felek,1-5)

     Blago onome cije srce Allah ocisti od ove bolesti, jer ona nagriza zavidnika kao sto hrdja nagriza zeljezo i iz nje proisticu sve ostale lose osobine.

      Zavidnost je dakle kada covjek prizeljkuje da ono cime je Allah obdario neku osobu, da to ode od njega, bezobzira pripalo to njemu ili ne.

      Zavidnost nije kada se covjek necim zadivi i pozeli to isto, ali ne zeli da taj ni’met ode od doticnog. Jedino u cemu bi bilo dozvoljeno zavidjeti je, kada vidimo da neko zna ispravno i lijepo uciti u Kur'anu i poznaje kur'anske propise, te po njima postupa i kada vidimo covjeka da ima imetka pa ga dijeli na Allahovom putu, kako se to u poznatom hadisu kaze. U ova dva slucaja je dozvoljeno prizeljkivati da i mi imamo takvo nesto a ne prizeljkivati da ta osoba to izgubi a da nama pripadne.

     Kaze nas Poslanik s.a.v.s.,: "Nema zavidnosti izuzev dvojici: covjeku kome je Allah darovao Kur'an, pa ga on uci i nocu i danju, i covjeku kome je Allah dao imetak, pa ga on dijeli i nocu i danju."

     Da bi se covjek oslobodio ove bolesti mora prije svega znati da sve sto imamo to nam je od Allaha. Zatim, moramo biti duboko svjesni da smo mi samo prolazni vlasnici ovih prolaznih dobara i da Allah odredjuje ljudske sudbine. Allah daje kome hoce, a oduzima kome hoce. Allah cini nekog bogatim, a nekog siromasnim.

     Na buducem svijetu, u dzennetu, Allah ce iz nasih srca iscupati zlobu, mrznju i zavidnost, ali onaj ko ne iscupa ove bolesti iz svog srca ovdje na dunjaluku mozda nece ni vidjeti dzenneta.

Molimo uzvisenog Allaha da nas sacuva ove ruzne i opasne osobine.Amin.

Blago svakom vjerniku čije srce Allah, subhanehu ve tea'ala, očisti od ove teške bolesti, koja nagriza ljudska srca i sa sobom donosi i druge bolesti duša!
Braćo i sestre, čuvajmo se zavidnosti, budimo od onih koje raduje svako dobro koje zadesi brata muslimana i muslimanku i molimo Allaha, dželle še'nuhu, da im u tome podari radosti na obadva svijeta, a to je uistinu prava sreća! 

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas sačuva zavodnosti, laži, potvore, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi i svih bolesti duša, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!-AMIN
23.04.2011.

Uzmi pouku i boj se Allah ti,koja zelis da zavedes druge....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Uzmi pouku i boj se Allah ti,koja zelis da zavedes druge....

Živješe u Meki žena koja je bila izrazito lijepa. Jednog dana dok je gledala svoje lice u ogledalu, zadivljena svojom ljepotom, reče svome mužu: Misliš li da ima neko ko bi mogao vidjeti moje lice, a da ga to ne zavede. Naravno da ima, ponosno odgovori on. A ko je to - upita ona znatiželjno. Ubejd b. Umejr - odgovori on. Hoćeš li mi dozvoliti da ga probam zavesti - upitno će ona? Naravno da hoću - odgovori on.

Nakon toga ona ode, te se uljepša, namirisa, obuče najljepšu odjeću, a zatim ode kod iskrenog Allahova roba, Ubejda b. Umejra koji je bio u mesdžidu Kabe. Ušla je u mesdžid pretvarajući se da ga želi upitati neko pravno pitanje, pa kada ljudi napustiše Ubejda i on osta sam priđe mu kao da želi da ga nešto upita. Kada mu se dovoljno približila otkrila je svoje lice pred njime, koje je blještalo kao da je dio mjeseca. Vidjevši šta je uradila, Ubejd obori pogled, pa joj reče: O Allahova robinjo, pokrij svoje lice. O Ubejde, ja sam zavedena tobom, moje srce izgara od ljubavi prema tebi, i ti znaš šta ja hoću od tebe, pa ispuni moju želju - reče ona. Upitaću te nešto - reče on, pa ako mi iskreno odgovoriš razmisliću o tvojoj ponudi. Tako mi Allaha sve što me upitaš iskreno ću ti odgovoriti - reče ona.

Reci mi kada bi melek smrti došao da ti uzme dušu dali bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju? Ne, tako mi Allaha - odgovori ona! Iskreno si odgovorila - reče on.

Reci mi, da si sada spuštena u kabur, i da si u iščekivanju kaburska patnje, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju? Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - reče.

Reci mi, kada bude podjela knjiga na sudnjemu danu, a ti neznaš u koju ruku češ je dobiti - u ljevu ili u desnu, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - ponovo će on.

Reci mi, kada budeš prelazila preko sirat ćuprije, i budeš u neizvijesnosti da li ćeš uspijeti ili ne, da li bi onda voljela da sam ti ispunio želju. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - ponovo će Ubejd.

Reci mi, kada dođeš do vage na kojoj će se vagati dijela, i budeš u neizvijesnosti da li će prevagnuti tvoja dobra ili loša dijela, da li bi tada voljela da sam ti ispunio želju. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - reče on.

Reci mi, kada staneš pred Allahom polagati račune, da li bi voljela da kod sebe imaš to djelo koje sada tražiš. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - reče.

Zatim joj se obrati riječima: Boj se Allaha, o robinjo Svevišnjeg i Moćnog, Allah je Taj koji je prema tebi neizmijerno dobar, i koji te mnogim blagodatima obdari - zatim ustade i ode. Ona, došavši kući, muž je upita: Šta si uradila sa Ubejdom?! Ona mu odgovori: Ti si propalica, i ja sam propalica, i svi smo mi propalice, samo je Ubejd onaj iskreni. Nakon toga ova žena se iskreno pokajala, te se okrenula iskrenom obožavanju i robovanju Allahu dž.š. putem namaza, posta, skromnosti, a njen muž bi govorio: Šta mi uradi Ubejd?! Pokvari mi ženu; svaku noć mi je bila kao nevjesta, a sad mi je postala asketa.


Uzmimo pouku Allhove robinje u ovoj prici i saberimo se i svedimo iventuru naseg zivota!
Pa zasto zivimo ovdje i koga obozavamo sebe i svoj nefs za kompjuterima,facebook i paltalk, mesengeru i drugim programima pred kamerama ili obozavamo Uzvisenog Allaha svt koji nas je stvorio samo da Njeg obozavamo i da Njemu ibadet cinimo...ovaj dunja prolazan je subhnallah i melek smrti sad pa sad moze doci i za tim komjuterom ili na sastanku ako si se uputila negdje da se sa nekim upoznas bez mahrema a da nekazem maksuz ako si se spremila gradom setajuci utegnutog turskog stila pokrivanja sa turbanima na glavi,naravno nasminkana i namirisana da zavedes nekog usput subhnallah...
Nezaboravi nisi sama NE,NE imaju pisari dva meleka,pa sejtan treci hmmm...
Razmisli o ovoj prici navedenoj gore pa se osloni na Allaha svt ti koja si slobodan a da ne pricam o udatim sestrama neka se onda boje Allaha svt i Dzehennemske kazne ako zavode nekog pored svoga muza!!
Zaboravili ste prijetnju Dzehennemom,zaboravili ste propast i na ovom i  na buducem svijetu....smiri se i budi iskrena vijernica u kuci svojoj i na Allaha svt se osloni jer Allah svt je i boljima od nas odredio kad i ko ce bbiti tvoj muz, bez interneta i cheta-sejtana vjeruj!!!
Ko se iskreno na Allaha svt osloni ,Allah svt ce mu dati izlaz iz svake situacije pa tako sabur i cekaj i mani se cheta to je propast i nesreca!!!
Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Draga sestro, na tebi je da samo shvatiš koliku ti je vrijednost Uzvišeni dao i što je na tvojim ramenima...Ti si uvijek ona koja se najbolje ponaša, ona koja je najbolja sestra, prijateljica, majka, supruga i ona kojoj je ispred svih Allah subhanehu we te'ala. Ti na sebi nosiš odgovornost odgoja djece, savjetuješ ljude i pozivaš na dobro, trpiš u ime Allahovo, služiš svome mužu i činiš dobro svojim roditeljima. Ti si cvijet koji miriše najljepšim mirisom jer ti je korijenje duboko u Allahovoj vjeri, a stabljika vinuta visoko u smjeru Dženneta. Na kraju, ti si, kao i uvijek, ona čiji je cilj samo Allahovo zadovoljstvo i ona koja pazi na svjetlo koje nosi u sebi!

Znaj da je puštanje pogleda uzrok najvećih nesreća. Koliko se samo pobožnih pokvarilo zbog jednog pogleda i koliko se mladića i djevojaka koji su bili pokorni zbog njega izopačilo, a u koliko je slučajeva on bio uzrokom da ljudi upadnu u blud i razvrat, utječemo se Allahu od toga!

Oko je ogledalo srca, pa ako rob obuzda i obori svoj pogled i srce obuzda svoju strast i požudu, a ako rob pusti svoj pogled, onda i srce pusti svoju strast i požudu. U tom slučaju se u srcu urežu slike onoga što je vidio, te ga to odvrati od razmišljanja o onome što će mu koristiti na ahiretu.

Kako je puštanje pogleda uzrok nastanka strasti u srcu, Zakonodavac je naredio obaranje pogleda od onoga od čijih posljedica postoji bojazan. Tako je rekao Uzvišeni: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je najčednije.  Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja...“ (prijevod značenja, En-Nur, 30-31)

Znaj da gledanje u haram donosi tugu, duboke uzdahe i veliki bol, jer čovjek vidi ono što ne može imati i čega se on ne može odreći, a to je jedna od najvećih kazni.

Rekao je Ibnu'l-Dževzi: „Brate moj, dobro razumi ono čime te savjetujem! Tvoj vid je jedan od Allahovih blagodati prema tebi, pa Mu nemoj griješiti Njegovom blagodati, nego obaraj pogled od harama pa ćeš uspjeti. Čuvaj se da ti kazna za to griješenje ne bude oduzimanje te blagodati i znaj da borba obaranja pogleda traje jedan trenutak, pa ako to uradiš postigao si veliko dobro i sačuvao se od dugotrajnog zla.“

23.04.2011.

Sta je to istinska sreca RAZMISLI?!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta je to istinska sreca  RAZMISLI ?!

ISTINSKA LJUBAV PREMA ALLAHU subhanehu ve te'ala

Istinska ljubav prema Allahu, dž.š., nece se dogoditi sve dok covjek ne bude volio ono što voli Allah i mrzi ono što On mrzi, a Allah voli iman i bogobojaznost, a prezire (mrzi) nevjerstvo, grijeh i nepokornost. Poznato je da ljubav prema Allahu okrece želju (htjenje) u covjekovom srcu i kada god ona bude jaka, srce ce tražiti cinjenje onoga što Allah dž.š. voli. Kada ljubav bude potpuna prouzrokovat ce jacu (odlucniju) želju za cinjenjem svega onoga što On voli. Ako bude u stanju da to uradi i radit ce, a ako ne bude u stanju, nego uloži onoliko koliko može, imat ce nagradu onoga koji je to potpuno uradio, kao što kaže Poslanik s.a.v.s.: "Zaista su u Medini ostali ljudi koji su sa vama (u nagradi) u svakoj dolini koju predete i na svakom putu kojim idete." Rekoše ashabi: "Iako su u Medini?" "Da, sprijecio ih je neki opravdan razlog.", rece Poslanik s.a.v.s.. Jedan od najvecih dokaza istinske ljubavi prema Allahu dž.š., jeste izvršavanje onoga što On nareduje i ostavljanje onoga što je zabranio. Jasna nam je laž i izmišljanje onih koji tvrde da vole Allaha dž.š., a nema grijeha u koji ne upadaju. Kaže Allah dž.š.: "Reci: "Ako Allaha volite, Mene slijedite i Allah ce vas voljeti...". Rekao je Imam Šafija: "Nepokoran si Allahu, a tvrdiš da ga voliš, to je zaista nevjerovatna analogija. Da je tvoja ljubav prema Njemu iskrena, pokoravao bi Mu se, jer onaj koji nekoga voli, pokorava se svome voljenom." Rekao je Ebu Ja'kub Nehredžuri: "Svaki onaj koji tvrdi da voli Allaha, a ne radi ono što On voli, njegova tvrdnja je neistinita. Svaki onaj koji misli da voli Allaha, a ne boji ga se, obmanjen je. Rekao je Jahja ibn Muaz: "Nije iskren onaj koji tvrdi da voli Allaha, a ne cuva Njegove granice." Iako ono što se nalazi u ljudskim srcima nije poznato nikom osim Allahu, ipak se pokazatelj toga može primijetiti na udovima (dijelovima tijela), kao što se prenosi od Hasana el Basrija, da je rekao: "Nema nikoga da je skrio u svojim prsima nešto, a da to Allah, dž.š., nije pokazao na njegovom licu, ili na jeziku." Udovi su ogledalo onoga što je u covjekovom srcu. SUMNJA (ŠUBHA) I ODGOVOR NA NJU Ako bi neko rekao: "Ljubav se nalazi u srcu i covjek ne može da njome vlada, kao što se prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Gospodaru moj, to je podjela koju ja posjedujem (koju sam u mogucnosti, misli se na podjelu ljubavi), a ne kori me u onome što nije u mojoj vlasti.". Kako da covjek voli ono što mrzi i obrnuto? Zar to nije pokušaj da se ono što je nemoguce ucini mogucim? Odgovor: "Covjekova ljubav prema necemu može da se pretvori u mržnju i obrnuto zbog jednog od dva razloga: - ili zbog nekog jasnog razloga, - ili zbog iskrene namjere (htijenja). Na primjer: "Imaš prijatelja kojeg voliš i on ti ukrade odredenu stvar ili naruši tvoju cast, prezirat ceš ga zbog toga. Drugi primjer: Covjek voli piti alkohol ili ciniti blud i iznenada se kod njega pojavi iskrena želja i cvrsta odluka da to ostavi i udalji se od njega, tako da mu sve to postane mrskim. Prenosi se da je Omer rekao Allahovom Poslaniku s.a.v.s.: "Volim te više nego ikog, ali te ne volim više od sebe." Rece mu Poslanik: "Ne, tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, ne voliš me (potpunu) sve dok ti ne budem draži od samog tebe." "Sada te volim više nego samog sebe." - rece Omer. Sada, o Omere (tj. sada si u pravu). Vidimo da je Poslanik, s.a.v.s., potvrdio da se ljubav kod covjeka može mijenjati. Možda ti neko donese lažnu vijest o osobi koju voliš, te je zbog toga zamrziš.
Nakon toga uvjeriš se da je ta vijest bila lažna, tako da ga ponovo zavoliš, kao što si ga volio VRSTE
LJUBAVI Ljubav se dijeli na dvije vrste:

1. Ljubav ibadeta (pokornosti Allahu dž.š.) - Ova vrsta ljubavi prouzrokuje poniznost i velicanje Allaha i u covjekovom srcu stvara onoliko poštovanja prema Allahu, dž.š., koliko je dovoljno da se pokori onome što mu On nareduje i ostavi ono što mu On zabranjuje. Nikoga osim Allahu nije dozvoljeno voljeti ovom vrstom ljubavi. Onaj ko to bude uradio, ucinio je veliki širk, koji ga izvodi iz vjere. Ucenjaci je nazivaju "posebna ljubav".

2. Ljubav, koja nije ibadet sama po sebi. Ona se može podijeliti u više podvrsta:
a) Ljubav radi Allaha i u ime Allaha, to je ona ljubav koja proizilazi iz ljubavi prema Allahu. Tj. ljubav prema onome što Allah voli, bilo da se radi o osobama kao što su poslanici i vjerovjesnici, iskreni, šehidi i dobri ljudi, ili o djelima kao što su namaz, zekat, razlicite vrste dobra i sl.
b) Ljubav sažaljenja i milosti kao što je ljubav prema djeci, mladima, slabima i bolesnima.
c) Ljubav poštovanja i uvažavanja, kao što je ljubav covjeka prema roditeljima, prema ucitelju ili starijem covjeku.
d) Prirodna ljubav, kao što je ljubav prema hrani, picu, odjeci, prevoznom sredstvu, kuci, itd. Najcasnija od svih nabrojenih vrsta, jeste prva vrsta (ljubav ibadeta), dok se ostale ubrajaju u dozvoljene stvari, osim kada budu popracene onim što ih može pretvoriti u ibadet, tada postaju ibadetom. Na primjer, covjek voli svoje roditelje ljubavlju poštovanja i uvažavanja, a uz to želi da cini ibadet Allahu, dž.š., tako što ce im biti dobrocinitelj, onda ta ljubav postaje ibadetom (jer mu je ona pomogla u cinjenu dobrocinstva).

STVARI KOJE POMAŽU U POSTIZANJU LJUBAVI PREMA ALLAHU DŽ.Š. Kaže Ibnu-l-Kajjim u "Medaridžu-s-salikin" u trecem dijelu: "Postoji deset stvari koje pomažu u postizanju ljubavi prema Allahu dž.š., a to su:
1. Ucenje Kur'ana sa razmišljanjem i razumijevanjem njegovih znacenja i onoga što se njima namjerava.
2. Približavanje Allahu, dž.š., nafilama, nakon što se ispune farzovi.
3. Neprestano spominjanje Allaha, dž.š., u svim situacijama jezikom, srcem, postupcima i stanjem, koliki bude njegov udio u zikru, toliki ce biti njegov udio u ljubavi prema Allahu.
4. Davanje prednosti onome što On voli, nad onim što voli tvoja duša u trenucima kada prevlada strast i kretanje ka onome što On voli, bez obzira kako to teško bilo.
5. Posmatranje, upoznavanje i primjecivanje Allahovih imena i svojstava srcem. Onaj koji spozna Allaha Njegovim imenima i svojstvima, volit ce ga bez ikakve sumnje.
6. Primjecivanje Njegovog dobrocinstva i blagodati, bilo da su vidljive, bilo da su skrivene.
7. Slomljenost srca pred Njim.
8. Osamljivanje sa Njime u vremenu u kojem se On spušta na ovozemaljsko nebo, da bi ga dozivao, ucio Njegov govor (Kur'an) i da bi pred njim stajao kao odgojeni rob.
9. Druženje sa onima koji Allaha vole i koji su iskreni i ubiranje najljepših plodova njihovog govora, kao što se ubiru najljepši plodovi inace.
10. Udaljavanje od svega onoga što može biti uzrokom, koji ce se isprijeciti izmedu srca i Allaha dž.š. Molim Allaha da nam podari ljubav prema Njemu i ucini nas od onih koji ne daju prednost svojim strastima nad onim što On voli i sa cime je zadovoljan. AMIN

"AKO ALLAHA VOLITE, MENE SLIJEDITE, PA CE I VAS ALLAH VOLITI."

Ljubav prema Allahu je stepen za kojeg su se natjecali oni koji su htjeli da se natjecu i kojem su se posvetili oni koji rade za onaj svijet.

Ljubav prema Allahu je život, bez kojeg covjek ulazi u skupinu mrtvaca, i svjetlost, bez koje ostaje u morima tmina, i lijek kojeg, ako ne uzme, srce ce mu zahvatiti sve vrste bolesti, i slast koju, ako ne osjeti, njegov život bit ce ispunjen tugom i bolovima.

Ljubav prema Allahu je duša imana i dobrih djela, i oni su bez nje kao tijelo u kojem nema duše. Oni koji Allaha vole, dostigli su ugled i ovog i onog svijeta, jer je Allah, dž.š., sa onima koji ga vole, što nam govori hadis Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Covjek je sa onim koga voli ".

Covjekovo srce nece se popraviti, niti ce osjetiti slast, radost, zadovoljstvo i smirenost, sve dok ...
bude cinilo ibadet svome Gospodaru, voljelo ga i okrenulo se Njemu (odazvalo se Njegovom pozivu). Kaže šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje u "Fetvama" 1/95. str.:
"Znaj da postoje tri stvari koje pokrecu covjekovo srce, usmjeravajuci ga ka Allahu dž.š., a one su: ljubav prema Allahu, strah (od Njegove kazne) i nada (u Njegovu milost). Najjaca medu njima je ljubav, jer ona postoji sama radi sebe i traži se i na dunjaluku i na ahiretu, za razliku od straha, kojeg ce nestati na ahiretu. Ono što se namjerava strahom (od Allahove kazne), jeste sprjecavanje i zabrana skretanja sa pravog puta. Ljubav prema Allahu pomaže covjeku u koracanju putem koji ga vodi ka Voljenom, koliko ona bude jaka, odnosno, slaba toliko ce biti slabo ili jako njegovo koracanje. Strah ga sprjecava da side sa puta, a nada ga vodi. Ovo je jako važna osnova, kojoj svaki covjek mora posvetiti pažnju, jer cinjenje ibadeta Allahu, dž.š., nije ispravno bez nje."

LJUBAV PREMA ALLAHU U KUR'ANU I HADISU ALLAHOVOG POSLANIKA Muhammeda sallahu alejhi ve sellem
Kaže Allah dž.š. u 31-om ajetu sure Ali'Imran, u prijevodu znacenja: Reci: ’Ako Allaha volite, mene slijedite i Allah ce vas voljeti i grijehe vam oprostiti’."

Kaže Ibn Kesir, u tumacenju ovoga ajeta: "Ovaj plemeniti ajet presuduje svima onima koji tvrde da vole Allaha dž.š., a ne slijede put poslanika Muhammeda s.a.v.s. Takvi lažu sve dok ne budu slijedili šeriat, sa kojim je došao Poslanik, s.a.v.s., i njegovu vjeru u svim rijecima i postupcima, kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu da je rekao Poslanik: "Onaj ko uradi djelo koje nije od ove naše stvari ono se odbija." Zbog toga kaže: "Reci: "Ako Allaha volite, Mene slijedite, Allah ce vas voljeti.". Tj. dobit cete i više od onoga što ste tražili vašom ljubavlju prema Njemu, a to je Njegova ljubav prema vama, što je mnogo vece od onog prvog. Prenosi se od nekih ucenjaka: "Nije stvar u tome da ti nekoga voliš, nego u tome da ti budeš voljen od strane nekoga.". Rekao je Hasan el Basri: "Neki su tvrdili (smatrali) da vole Allaha, pa ih je Allah iskušao sa ovim ajetom ("Reci: "Ako Allaha volite...")."

. Prenose Buhari i Muslim od Enesa r.a. da je rekao Posalnik s.a.v.s.: "Ko pri sebi bude imao tri svojstva osjetit ce slast imana: da voli Allaha i Njegovog Poslanika više od bilo koga (cega), da covjeka kojeg voli, voli samo radi Allaha i da prezire (mrzi) povratak u nevjerstvo, nakon što ga Allah išcupa iz njega, kao što mrzi da bude bacen u vatru.".

Rekao je Ibn Tejmijje: "Onaj koji bude imao ova svojstva pristao je uz Allaha, dž.š., u onome što On voli i mrzi. On voli Allaha i Njegovog Poslanika više od bilo cega (koga), a Njegova stvorenja voli samo u ime Njega i ni radi cega drugog. Time je upotpunio svoju ljubav prema Allahu dž.š., jer je dokaz potpune ljubavi prema Njemu, ljubav prema onome što On voli. Ako bude volio Allahove Poslanike i Allahove prijatelje (evlije) zbog toga što su oni cinili (izvršavali), ono što voli Allah dž.š., njegova ljubav prema njima je u ime Allaha, a ne radi neceg drugog.

Kaže Imam Nevevi u "Šerhu sahihil Muslimi": "Ovaj hadis predstavlja jedan od temelja Islama. Rekli su islamski ucenjaci: "Slast imana znaci osjecanje slasti prilikom pokoravnja Allahu, dž.š., podnošenje tegoba radi Allahovog zadovoljstva i zadovoljstva Njegovog Poslanika, s.a.v.s., davanje prednosti tome nad ovodunjaluckim užitkom, ljubav covjeka prema Allahu cinjenjem dobrih djela i ne suprostavljanjem Njegovoj naredbi i ljubav prema Njegovom Poslaniku s.a.v.s.

Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.) Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“

O Allahu, Ti koji nemaš sudruga i kome niko ravan nije, Milostivi ,Ti koji si nebesa bez stubova podigao,Ti nas pomozi i ujedini oko tewhida. O Allahu, Ti nas zaštiti, jer Tvoja zaštita je najbolja, Tvoje zadovoljstvo je najprece i Tvoja nagrada je najveca. O Allahu zaštiti muslimane i muslimanke od spletki nevjernika i nevjernica od insana i džina, od Tvoje vatre i Tvog nezadovoljstva.
O Allahu ucini nas primjernim i iskrenim sljedbenicima tvoga poslanika Muhammeda sallallahu ‘alejhi we Selem. O Allahu, ucini one koji se izruguju Tvojoj Vjeri i vjernicima i vjernicama gorivom džehennemskim. O Allahu, okreni spletke nevjernicke protiv njih samih.
O Allahu, uzvisi Islam i muslimane, pomozi muslimane koji se bore braneci svoju vjeru ,cast i imetak, ucvrsti nam i povecaj nam 'ilm i 'alime. O Allahu, ponizi one koji se izruguju tvome miljeniku Muhammedu s.a.w.s., okreni ih jedne protiv drugih, ucini njihovo ismijavanje ismijanim, njihove laži otkrivenim,napuni njihova usta prašinom, ucini njihova tijela gorivom džehennemskim i ne ostavi ich nekaznjene.

O Allahu, Ti nam daj snagu i Ti nam daj moc da skinemo obruc sa naših ruku. O Allahu, ocisti naša srca, ujedini naše saffovei ocisti od munafika, ucvrsti naša stopala i ucini nasa prsa prostranim ka Tebi sjedini naše rijeci na haqqu, povecaj nam i ujedini našu snagu. O Allahu, uslišaj našu dovu, Ti si to kadar jer nema moci ni pomoci osim tvoje moci.Slavljeni ,Velicanstveni !-AMIN


23.04.2011.

Kako odabrati prijatelja za dunjaluk i Ahiret?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kako odabrati prijatelja za dunjaluk i Ahiret?

Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti." (Prijevod značenja - El-Kehf, 28.)

Allah, dž.š., kaže: "Vaši zaštitinici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike, pa Allahova strana će svakako pobijediti." (Prijevod značenja - El-Maide, 55.- 56.)


Koračajući putevima ostvarenja svojih životnih, ovosvjetskih interesa, čovjek nailazi na razne tipove ljudi sa kojima kontaktira i sarađuje. Neki ljudi će mu izaći u susret i velikodušno ga podržati i pomoći, drugi će možda biti hladnokrvni i nonšalantno se odnositi prema cijelom njegovom slučaju, a treći će opet zbog svojih interesa željeti da ga uspore ili onemoguće u ostvarenju zacrtane mu namjere. I naravno, oni koji ga pomognu i učine mu dobročinstvo, takvi će svojim postupkom pridobiti sve njegove simpatije, jer duša voli dobročinitelje.
Poslije će nastojati da što više boravi među njima, da ih oponaša, i što je najveće, želit će da im po svaku cijenu bude na pomoći i hizmetu većeg inteziteta nego što oni to bijahu prema njemu. Što se tiče preostale dvije skupine tipova ljudi naspram čovjekovih interesa, prema njima će se odnositi skladno njihovom odnosu prema njemu. Prema nekima će biti hladnokrvan, a nekima će biti neprijatelj. Ovo je bio odnos prema ljudima u pogledu ostvarenja dunjalučkih interesa, međutim, kada su u pitanju interesi Ahireta, tada ovaj odnos prema ljudima postaje i mora da bude daleko više ozbiljniji. Naime, interes svakog iskrenog mu'mina jeste da stekne zadovoljstvo Gospodara svih svjetova i da zasluži prostranstva Njegove, s.v.t., neograničene milosti. Utrka za dunjalučkim ciljevima postaje imaginarna i krajnje beznačajna upoređujući je sa utrkom za ahiretska obećanja. Zbog toga, vjernik treba da klasificira svoje prijatelje na osnovu njihovog odnosa prema njemu u pogledu njegovog interesa prema Ahiretu, dakle, na pomagače, neprijatelje i one koji su između toga dvoga.
Njegovi pomagači su bez sumnje vjernici koji mu žele kao i sebi, a Allah, dž.š., kaže: "Vaši zaštitinici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike, pa Allahova strana će svakako pobijediti." (Prijevod značenja - El-Maide, 55.- 56.)

Oni koji se neprijateljski odnose prema vjerniku spram njegove težnje ka ahiretskim interesima su nevjernici i njihovi simpatizeri: "O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vašu vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju." (Prijevod značenja - El-Maide, 57.)

"Oni bi jedva dočekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki." (Prijevod značenja - En-Nisa, 89.)

Vjernici i nevjernici su na dunjaluku u neprekidnoj borbi, zato jer: "Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom." (Prijevod značenja - En-Nisa, 76.)

Oni su međusobno suprotnih ideja, želja i interesa, te zbog toga nisu isti, niti će to ikada i biti, a: "Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zaslužio može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem." (Prijevod značenja - Ali Imran, 162.)


Allah i Njegov Poslanik, a.s., nas nisu ostavili da sami, bez ikakve upute i smjernica, koračamo putem spasa. Ukazali su nam na sve činioce koji pospješuju ili umanjuju našu ustrajnost na pravom putu. Od tih činioca je i izbor dobrog prijatelja i druženje sa njim.
Kaže Allah, dž.š.: "Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti." (Prijevod značenja - El-Kehf, 28.)

"O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto sa vjernicima, zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe." (Prijevod značenja - En-Nisa, 144.)

Kaže Ibn Kesir, tumačeći ovaj ajet: "Zabranjuje Allah Svojim robovima - vjernicima da uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se sa njima druže, prijateljuju i savjetuju, da im povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika." Uzvišeni Allah kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to učini, Allah neće zaštititi…" (Prijevod značenja - Ali Imran, 28.)

I veli: "O vjernici, bojte se Allaha i budite uz one koji su iskreni." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 119.)


Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: "Primjer dobrog i lošeg društva jeste kao primjer onog ko nosi miris i onog koji puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris, ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti ugodan miris. A onaj koji puše u kovački mijeh, ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš od njega osjetiti ružan miris." (Mutefekun alejh)

I veli: "Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa gledajte s kim ćete prijateljevati." (Mutefekun alejh)

I veli: "Ne druži se osim sa mu'minom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazan." (Ebu Davud i Tirmizi)

I veli: "Zaista ima ljudi koji su ključevi dobra, a katanci (zatvarači) zla, a ima ih i koji su ključevi zla, a katanci dobra. Pa, blago onome kome je Allah dao da bude ključ dobra, a teško onome kome je Allah dao da bude ključ zla." (Ibn Madže)


U društvu sa bogobojaznima vjernik je zaštićen zla i podržan je na dobru. Ukoliko je s njima povećava mu se iman i ljubav prema principima Islama. Za njih je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Kada ih vidiš, sjetiš se Allaha." Sjedenje s njima je blagoslovljeno, jer društvo gdje se slavi ime Gospodara Veličanstvenog okružuju meleci, mole za njih, pa Allah, dž.š., spušta na njih Svoju milost. Ovakvo društvo pročišćava dušu i srce i razbistruje umove... Odabir ovakvih prijatelja je bez sumnje veličanstven čin, jer je to odabir najiskrenijih pomagača u ustrajnosti na dobrim djelima, na stazi spasa koja vodi ka ahiretskom interesu svakog vjernika, dakle, da što ljepše bude primljen kod svoga Gospodara Uzvišenog. Također, važno je spomenuti da kao što se vjernici razlikuju stepenom svoje bogobojaznosti, tako se i druženje sa njima može klasificirati po stepenima.

NE DRUŽI SE SA LOŠIM LJUDIMA

Neki vjernici su skloni, usljed svog slabog ubjeđenja i stepena imana, da čine postupke koji su islamskim učenjem pokuđeni, te zaslužuju prezir i ukor. Boravak među njima je izvanredna šansa da vjernik na sebe natovari grijeh. Upravo iz ovog razloga on treba da bira i svoje islamsko društvo. Naime, on treba da ide među one gdje može imati najviše koristi za sebe u pogledu ahiretskih obećanja, i to je najljepši moto u izboru njegovog prijatelja. Na ovu definiciju izbora prijatelja upućuju nas slijedeći ajeti:
"Na dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio, nakon što mi je priopćen bio!". (Prijevod značenja - El-Furkan, 27. -29.)
Što se tiče onih koji napuste loše prijatelje i priklone se iskrenim vjernicima, oni će uživati blagodati Gospodara svoga i bit će od onih koji su srećni. O tome nam govori Allah, dž.š., kada opisuje razgovor dženetlija: "I jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednog, koji je govorio: "Zar i ti vjeruješ da ćemo, kada poumremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?" "Hoćete li da pogledate?" - i oni će pogledati i toga usred Džehennema ugledati. "Allaha mi" - reći će, "zamalo me nisi upropastio; da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bi se sada mučio." (Prijevod značenja - Saffat, 51. - 57.)
Koliko je danas onih koji nemaju snage da napuste društvo u kojem njihov iman dolazi u pitanje, ili njegova jačina i potpunost, te da se priklone učenijim i bogobojaznijim od sebe? Koliko je danas braće i sestara u Islamu, čije je društvo zaprljano bolestima jezika od ogovaranja, ismijavanja drugih lažnim govorom, neklonjenjem od onoga što ih se ne tiče, nerazmišljanju o unapređenju Allahove riječi..., a oni svjesni, ne želeći ili nemajući snage sve to da promijene, ostaju među njima? Koliko je onih koji su, na prvi pogled i umišljeno čvrsti u imanu, iz namjere da uđu u loše društvo i poprave ga, postali kao oni i zavolili ih zajedno sa njihovim postupcima, pravdajući se nejakim opravdanjima? Ovaj kratki rad upućujem takvima, moleći Allaha za uputu i našu prisebnost, trezvenost i ustrajnost na pravom putu do Dženneta, upozoravajući ih ajetom: "O vjernici, bojte se Allaha, i neka svaka duša gleda šta je za sutra uradila, i bojte se Allaha, a Allah je dobro upoznat o onome što radite." (Prijevod značenja - El-Hašr, 18.)
Danas se u mnogim islamskim društvima izmišljaju priče i lažan govor da bi se braća i sestre nasmijale. Tim postupkom povlače znak jednakosti sa džahilskim društvom u tom pogledu, jer je to njihova osobina, a kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Teško onome koji priča i laže da bi zasmijao druge, teško njemu, zatim teško njemu." (Tirmizi) Primjećeno je i to da je često u nekim društvima muslimana nezaštićena čast vjernika. Ona se ugrožava i neprimjetno kalja, kako ogovaranjem, ismijavanjem i sl. tako i drugim vidovima, a Šerijat je spušten, između ostalog, da zaštiti i čast ljudi! Rekao je Allahov Poslanik: "Svakom muslimanu je haram čast drugog muslimana, njegov imetak i njegova krv..., a dovoljno vam je zla da prezirete brata muslimana." (Tirmizi)
I na kraju, neka nam sljedeća predaja o ljudima koji su nas preteklli u dobru i zaslužili visoke stepene ljubavi, bude primjer traženja društva gdje će se iman povećati i duše i srca raznježiti. Enes, r.a., pripovijeda: "Nakon Vjerovjesnikove, a.s., smrti, Ebu Bekr, r.a., reče Omeru, r.a.: "Hajde da posjetimo Ummu Ejmen, (za nju je Resul, a.s., rekao da je njegova majka) kao što je Poslanik, a.s., posjećivao!" Kada su došli kod nje, zaplakala je, te su joj njih dvojica rekla: "Šta te je rasplakalo? Ono što je kod Allaha, bolje je za Allahovog Poslanika s.a.v.s.!". Na to je rekla: "Ne plačem zbog toga što ne znam da je ono što je kod Allaha bolje za Allahovog Poslanika, a.s., nego plačem zbog toga što je prekinuta Objava sa nebesa." Ona ih je rasplakala, te su i oni plakali zajedno s njom." (Muslim)


 

23.04.2011.

Budi uvijek zadovljan na onome sto ti je Allah dao...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budi uvijek zadovljan na onome sto ti je Allah dao...

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Kada kod ljudi nestane ili pomanjka zadovoljstva povećava se srdžba i nezadovoljstvo. Nema hrane koja bi ih mogla zasititi, niti odjeće koja bi ih mogla odjenuti, niti kuće u kojoj bi se mogli skrasiti. Oni svoje poglede usmjeravaju onima koji su iznad njih, a ne ka onima koji su na manjem stepenu od njih, tako da svjesno ili nesvjesno omalavažavaju Allahove blagodati kojima ih je obasuo. Ovakva kategorija ljudi nikada neće biti sretna, jer se njihova sreća ne može ostvariti, sve dok ne dostignu vrhunac u svemu, što je nemoguće, jer Allah dž.š. ne dozvoljava da iko osim Njega ostvari sveopšte savršenstvo, bez obzira o kome se radilo, o bliskom meleku ili časnom poslaniku ili nekom drugom.

Definicija zadovoljstva

Islamski učenjak Maverdi podjelio je zadovoljstvo u tri vrste i za svaku od njih dao je posebnu definiciju. On, u svojoj knjizi: Edebu-d-dunja we-d-dini, kaže:
 Zadovoljstvo se dijeli u tri vrste:

1. Da se čovjek zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu dođe i okrene se od sticanja nečeg višeg od toga. Ovo je najveći stepen zadovoljstva.
2. Da se zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu je dovoljno i izbjegava povećanje i uzimanje onoga što mu nije potrebno.
3. Da se zadovolji sa onim što mu je dostupno, a ne prezire ono što mu dođe od dunjaluka pa makar bilo u velikim količinama, i ne traži ono što ne može postići pa makar neznatno bilo. (EDEBU–DUNJA WE–D–DINI:328-329 str.)


Najveći broj islamskih učenjaka odabrao je zadnju definiciju i ona odgovara onome o čemu smo naumili govoriti.

Prema ovoj definiciji zadovoljstvo ne dolazi u koliziju (oprečnost) sa sticanjem imetka putem trgovine, niti spriječava muslimana da putuje zemljom tražeći opskrbu ili ono što će mu koristiti. Ono što se nikako ne može spojiti sa zadovoljstvom jeste varanje u trgovini, srdžba zbog male plate, mrzovolja u poslu, licemjerstvo (dvoličnjaštvo) radi položaja, ostupanje od dawetskih (misionarskih) principa zbog imetka ili ugleda, zavist prema bratu muslimanu zbog neke blagodati, ponižavanje vlastite ličnosti pred nekim drugim mimo Allaha, dž.š., sa ciljem postizanja nekog dunjalučkog dobra i sl.

Nije zadovoljan onaj koji se stvorenjima žali na Allaha, dž.š., niti onaj koji želi ono što ne pripada njemu, niti onaj koji se srdi kada ne postigne nešto od dunjaluka.

S druge strane, čovjek može biti zadovoljan, a posjedovati tovare zlata i srebra i prevrtati u rukama milione dinara. Zar nismo nikada vidjeli čovjeka koji posjeduje ogromno bogastvo, a da je uz to opskrbljen zadovoljstvom?! Ne vara u trgovini, na zakida radnike u onome što su zaslužili, ne ponižava se zbog imetka i ugleda, ne uskraćuje zekat i ispunjava Allahova prava bilo da se radi o farzovima ili o dobrovoljnim djelima (nafilama), izvršava sve ono što mu je Allah naredio i kloni se svega onoga što mu je zabranio. Ako dobije zahvali Allahu na tome, a ako izgubi ne srdi se.

Koristi zadovoljstva:

Ispunjenost srca vjerom u Allaha, pouzdanjem u Njega, predanošću onome što mu je dodjelio i čvrsto ubjeđenje u ono što se kod njega nalazi. Kada čovjek bude zadovoljan Allahovom opskrbom on čvrsto vjeruje i ubjeđen je da je Allah zagarantovao opskrbu svojim robovima i da ju je ravnomjerno raspodjelio među njima, pa makar lično ne posjedovao ništa.

Kaže Abdullah ibn Mes’ud: Najviše se nadam opskrbi onda kada kažu: Nije ostalo više ni trunka brašna u kući.


LIJEP ŽIVOT

Kaže Allah, dž.š.: Ko uradi dobro djelo, bio muškarac ili žena, a vjernik je, mi ćemo učiniti da lijepim životom proživi i dat ćemo mu najljepšu nagradu zbog onoga što su radili. (El-Nahl, 97.)

Rekao je Alija, Ibnu Abbas i Hasan el-Basri u komentaru ovog ajeta: Pod lijepim životom se misli na zadovoljstvo. (Predaju od Alije i Hasana zabilježio je Taberi u svome Tefsiru, 14/17 str., a predaja od Ibn Abbasa zabilježio je Hakim i ocjenio je vjerodostojnom, 2/356)

Rekao je Imam Ibnu-l-Dževzi: Ko bude zadovoljan, njegov život će biti lijep, a ko bude pohlepan povećat će se njegova smetenost (besciljnost) (NUZHETU-L-FUDALAI TERTIBU SIJERI EALAMI-N-NUBELAI, 1504 str)

ZAHVALA ALLAHU NA NjEGOVIM BLAGODATIMA

Kaže Poslanik, s.a.w.s.: Ako budeš oprezan postat ćeš najpobožniji čovjek, a ako budeš zadovoljan postat ćeš najzahvalniji Allahov rob. (Prenosi ga Ibnu Madždže pod brojem 4217, Bejheki u knjizi Ez-zuhdu-l-kebiru pod brojem 818, Ebu Nuajm u Hilji 10/365 str. Imam Busajr ocjenio je ovaj hadis dobrim u Zevaidu 3/300)

Spas od grijeha koji upropaštavaju srce i odnose dobra dijela kao što su: zavist, ogovaranje, prenošenje tuđih rijeći, laž i drugi grijesi u kojima je uglavnom želja za sticanjem dunjalučkih dobara i bježanje od manjkavosti. Ko se zadovolji sa Allahovom opskrbom neće upasti u ove i slične grijehe niti će u njegovo srce ući zavist prema njegovoj braći muslimanima.

Rekao je Abdullah ibn Mes’ud: Ubjeđenje je da ne tražiš ljudsko zadovoljstvo srdeći Allaha, da ne zavidiš nikome zbog onoga čime ga je Allah dž.š. opskrbio i da ne koriš nikoga zbog toga što ti je Allah, dž.š., uskratio određenu stvar. Znaj da opskrba ne dolazi trudom trudbenika, niti je može spriječiti nečiji prezir. Allah, dž.š., je iz svoje pravednosti, znanja i mudrosti, učinio da radost i odmor budu u ubjeđenju i zadovoljstvu, a tuga i briga u sumnji i srdžbi. (Ibn Ebu Dunja, Jekin, 118 str.)

Istinsko bogastvo leži u zadovoljstvu

Zbog toga je Allah, dž.š., opskrbio svog Poslanika, s.a.w.s., zadovoljstvom na što ga podsjeća riječima: I siromah si bio, pa te je bogatim učinio. (Duha, 8.)

Navodi Hafiz ibn Hadžer u Fethu-l-Bariju 11/277 str.: Da su neki učenjaci protumačili riječ bogastvo u ovome ajetu sa bogastvom duše, podkrepljujući taj stav činjenicom da je sura Duha objavljena u Mekki i da je Poslanik, s.a.w.s., sve do osvojenja Hajbera bio u slabom imovinskom stanju.

Rekao je Poslanik, s.a.w.s.: Nije bogatstvo u mnoštvu dunjaluka nego je bogatstvo, bogatstvo duše. (Buhari br. 6446 i Muslim br. 1051)

Prenosi Imam Ibnu Hibban, u svome Sahihu, od Ebu Zerra, r.a., da mu je rekao Poslanik, s.a.w.s.: O Ebu Zerre, da li ti smatraš mnoštvo imetka bogastvom? Da - odgovorih mu. A da li smatraš pomanjkanje imetka siromaštvom? Da - odgovorih mu. Na to će Poslanik s.a.w.s.: Istinsko bogatstvo je bogatstvo srca, a istinsko siromaštvo je siromaštvo srca.

Ovo je činjenica u koju nema nimalo sumnje. Vidjet ćemo veliki broj ljudi koji imaju dovoljan broj imetka da on i njihova djeca spokojno žive hiljadu godina, a i pored toga ne mogu se smiriti, i maksimalno se žrtvuju možda čak i izlažu opasnosti da bi povećali svoj imetak. Nasuprot ovoj kategoriji ljudi nailazimo na ljude koji možda zanoće i osvanu gladni i osjećaju da nema niko sretniji i bogatiji od njih.

Koliko je značajno i bitno bogatstvo srca u izgradnji zdrave islamske ličnosti pokazuju nam sljedeće riječi islamskog velikana i najboljeg čovjeka poslije Poslanika, s.a.w.s., i Ebu Bekra:
Omera, r.a.: Pohlepa je siromaštvo, a beznadnost je bogatstvo. Kada čovjek izgubi nadu da će doći do određene stvari postaje neovisan od nje. (Prenosi ga Imam Ahmed u “Zuhdu” str. 117, Ebu Nuajm u “Hilji” 1/50)

Upitan je Ebu Hazm, rhm.: Šta posjeduješ od imetka? Reče: Imam dvije vrste imetka sa kojima se na bojim siromaštva: Pouzdanje u Allaha, dž.š., i beznadežnost da ću doći do onoga što drugi ljudi posjeduju. (“HILjE” od Ebu Nuajma: 3/231)

U zadovoljstvu leži ponos

Čovjek koji se zadovolji sa onime što mu je Allah dao na osjeća potrebu ni za kim i on je u očima ljudi uvjek ponosan i dostojanstven, dok čovjek koji je ispunjen pohlepom ne preza od toga da se ponizi pred ljudima samo da bi stekao što više dunjaluka.

Kaže Poslanik, s.a.w.s., u hadisu koji je zabilježio Ebu Nuajm u “HILJI” 3/53, El Kadai u “MUSNEDU” 151 str., i Hakim u “SAHIHU” 4/324 str. od Sehla ibn Sa’da: Ugled vjernika leži u noćnom namazu, a njegov ponos u neovisnosti od ljudi.

Rekao je Hasan el Basri: Zauzimat ćeš počasno mjesto kod ljudi sve dok ne počneš tražiti ono što je u njihovim rukama?! Kada to uradiš počeće te omalovažavati i prezirat će tebe i tvoj govor. (“HILjE” 3/20)

PUT KA ZADOVOLjSTVU

Da bismo postali zadovoljni Allahovi robovi pomoći će nam:

1. Čvrsto ubjeđenje da je čovjekova opskrba propisana dok je još bio u utrobi majke svoje, kao što se prenosi u hadisu Abdullaha ibn Mes’uda, kojeg su zabilježili Imam Ahmed, Buharija i Muslim.

2. Razmišljanje o kur’anskim ajetima koji govore o opskrbi i sticanju. Prenosi imam Ibnu Kutejbe u “UJUNU-L-AHBARI”, 3/206 od Amira ibn Kajsa da je rekao: Postoje četiri ajeta u Allahovoj knjizi koja kada proučim ujutru me obuzme briga kako ću omrknuti, a kada ih proučim noću obuzima me briga kako ću osvanuti, a oni su:


“Milost koju Allah podari ljudima niko je ne može spriječiti, a ako je On uskrati niko je ne može dati.” (Fatir, 2.)

“Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otklonuti, a ako ti zaželi dobro pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.” (Junus, 107.)

“Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.” (Hud, 6.)

“Allah će sigurno poslije tegobe, olakšanje dati.” (Talaq, 7.)


Upućivanje dove Allahu dž.š.

da nas opskrbi zadovoljstvom i ustrajnost u tome
Naš Poslanik, s.a.w.s., koji je bio najzadovoljniji Allahov rob i najpotpunijeg imana i ubjeđenja tražio je od Allaha, dž.š., da ga opskrbi zadovoljstvom. Prenosi Imam Hakim od Ibnu Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., učio sljedeću dovu: Gospodaru moj učini me zadovoljnim sa onim što si mi kao opskrbu dao i učini je blagoslovljenom.

Spoznaja da Allahova opskrba ne podliježe ljudskim mjerilima

Drugim riječima rečeno, bistrina, pronicljivost, obilno znanje i mnoštvo truda, i ako mogu biti uzrokom sticanja opskrbe, nisu nužno vezani za nju i ne mora značiti da će onaj koji bude posjedovao sve ove kvalitete doći do opskrbe bez Allahove dozvole.

Kada čovjek bude svjestan ove stvari povećat će se njegovo zadovoljstvo, a pogotovo ako bude vidio da neko sa manjim iskustvom i sposobnošću od njega, posjeduje više dunjaluka i njegovih blagodati i ukrasa.

Gledanje u one koji su na manjem stepenu od nas,a ne na one koji su iznad nas,kada su u pitanju ovosvjetska dobra.

Prenosi imam Buhari i imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.w.s.: Gledajte u one koji su na manjem stepenu od vas, a ne u one koji su iznad vas, jer će se tako najlakše izbjeći podcjenjivanje Allahovih blagodati.

Čitanje biografije naših dobrih predhodnika kako bismo uvidjeli njihov odnos prema dunjaluku, skromnosti (zuhdu)i njihovo zadovoljstvo sa onim što im je Allah dao.

Mnogi od njih su imali priliku da prožive dunjaluk u blagostanju i raskoši zbog obilnog bogastva kojeg su posjedovali, ali su sve to odbili dajući prednost ahiretskim užicima. Dovoljno nam je navesti samo dva primjera da bismo se uvjerili u istinitost ove tvrdnje.

Bilježi Imam Hakim i Ebu Najm da je Aiša, r.a., nakon što su se dogodila osvajanja muslimana i u njihove ruke dospjelo veliko bogatstvo, redovno dobijala novac od islamskih vladara, ali to nije znatno uticalo na njen odnos prema dunjaluku. Sav imetak koji bi joj dali djelila je siromasima i potrebnima. Jedne prilike joj je Muavija poslao 100000 dirhema, a ona ih je podijelila prije nego što je sunce zašlo. Upitana je od strane njene sluškinje: Zašto bar nisi ostavila jedan dirhem da možemo kupiti mesa? Trebala si me podsjetiti na to - odgovori Aiša!?

Gdje su današnje žene od ovog časnog primjera? Vidjet će mo veliki broj njih da im muževi steknu nešto imetka kako bi im kupili novi nakit ili haljinu ili neku od kućnih ukrasa.

Navodi Imam Zehebi u “SIJERU EALAMI-N-NUBELA”, 1/456 str., da je Omer Ibnu-l-Hattab uzeo 400 dinara, dao ih svome slugi i rekao mu: Odnesi ovaj novac Ebu Ubejdi zatim sačekaj određeno vrijeme u njegovoj kući da vidiš šta će uraditi sa njim.Otišao je do njega i predao mu novac. Reče Ebu Ubejde: Allah mu se smilovao i približio ga sebi. Zatim je pozvao sluškinju i rekao joj: Odnesi ovih sedam dinara tome i tome, ovih pet dinara tome i tome - sve dok nije podjelio i zadnji dinar. Vratio se Omerov sluga kod Omera i obavjestio ga o onome šta je vidio. On mu je dao drugi povez i poslao ga kod Muaza ibn Džebela. Kada mu je predao novac reče: Allah ga približio sebi. Zatim je pozvao sluškinju i rekao joj: Odnesi tome i tome toliko, tome i tome toliko. Dok je raspoređivao novac dođe mu supruga i reče: Zar nećeš dati i nama, znaš da smo siromašni. Uze dva dinara koji su još bila ostala u povezu i dade ih supruzi. Vratio se sluga Omeru i obavjestio ga o onome što je vidio. To mnogo obradova Omera i reče: Oni su braća, i jedan od drugog!

Spoznaja da između bogataša i siromaha u suštini ne postoji velika razlika.

Bogataš se može okoristiti malom količinom svoga imetka a to je ona količina koja pokriva njegovu potrebu. Sve što je iznad toga kao da ga i ne posjeduje. Drugim riječima rečeno: Ima li i jedan bogataš koji za jedan obrok može pojesti stotinu porcija, ili u jednom trenutku obući stotinu odijela, ili voziti stotinu auta, ili stanovati u stotinu kuća?! Nismo čuli za takvo nešto. Naprotiv on se u tome ne razlikuje bitno od siromaha. Jede tri puta dnevno, oblači onoliko odjeće koliko oblači i siromah, i zauzima onoliku površinu koliku zauzima i siromah. Sve što ima mimo toga ostaje van upotrebe i korištenja. Na čemu mu onda zavidjeti?!

Poslušajmo riječi velikog mudraca, ashaba Allahova Poslanika s.a.w.s. Ebu Derdaa, r.a., koje potvrđuju ovo što smo rekli: Kao što bogataši jedu i mi jedemo, kao što piju i mi pijemo, kao što jašu jahalice i mi jašemo, kao što se oblače i mi se oblačimo. Za razliku od nas oni posjeduju višak imetka u kojeg mogu samo kao i mi gledati, i bit će pitani za njega, dok mi nemamo ništa sa tim obračunom. Hvala Allahu koji je učinio da bogataši na samrti zažele da budu na našem mjestu, a da mi ne zaželimo da budemo na njihovom mjestu. (SIJERU EALAMI-N-NUBELAI 2/350-251 str.).

Molim Allaha, dž.š., da nam otvori srca za prihvatanje istine, udalji nas od svega onoga od čega nećemo imati koristi ni na dunjaluku ni na ahiretu i da nam poveća želju za natjecanjem u svemu onome što će nas približiti Njemu i zbog čega će nam se smilovati i oprostiti grijehe. Amin!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''


Allahove blagodati prema nama mnogobrojne, a najveća i najvažnija je blagodat islama, a zatim blagodati poput zdravlja, oprosta, zaštite, sigurnosti, imetka, porodice, potomaka, slobodnog vremena i sve druge koje se ne mogu nabrojati. Kaže Allah azze we dželle:"Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati" (Prevod značenja, En-Nahl, 18)

Stoji u Muslimovom Sahihu, 2092: "Čudno li je stanje vjernika. Zaista u svakom stanju je njemu dobro. A nije tako ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakvo dobro, bude zahvalan i bude mu dobro, ako ga zadesi kakvo zlo, strpi se, pa mu opet bude dobro."

Kaže Uzvišeni: "Mi smo čovjeku naredili da bude poslušan roditeljima svojim; majka ga nosi a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine" Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, meni ćete se svi vratiti"! (Prevod značenja, Lukman, 14).

Obavjestio nas je da je Njegovo zadovoljstvo u zahvaljivanju Njemu:..."a zadovoljan je vama ako budete zahvalni" (Prevod značenja, Ez-Zumer. 7).

"...i budite zahvalni, ta vi se samo njemu klanjajte" (Prevod značenja, El-Beqare, 172)

O Ibrahimu alejhisselam, stoji u Kur'anu: "nije druge smatrao Allahu ravnim.I bio je zahvalan na blagodatima" (Prevod značenja, En-Nahl, 120.-121.)

Pohvalio je Nuha, alejhi selam riječima:"On je doista bio rob zahvalni" (Prevod značenja, El-Isra', 3)


U Kur'anu se navode Sulejmanove alejhi selam, riječi: "Gospodaru moj , omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra dela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me milošću Svojom među robove Svoje"( Prevod značenja, En-Neml, 19)
Blagoslovio je zahvalne riječima: "A zar Allah ne poznaje one koji su zahvalni?!" (Prevod značenja, El-Enam, 53)
Uzvišeni Allah kaže:"I sigurno ćemo nagraditi zahvalne" (Prevod značenja, Ali Imran, 145)
"Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati" (Prevod značenja, Ibrahim, 7)


Razmislimo o ovom ajetu: "Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan-pa Allah je, zaista neovisan i hvale dostojan"!( Prevod značenja, Lukman, 13)


A što se tiče hadisa, njih je mnogo, a zadovoljit ćemo se spominjanjem samo nekih:

1. Poslanik salallahu alejhi ve sellem je rekao Muazu radiellahu anhu:"Ja te zaista volim, Muaze"! "Pa sam kaže Muaz, radiellahu anhu, rekao: 'I ja tebe volim, Allahov Poslaniče!' A Poslanik salallahu alejhi we selem reče:"Pa nemoj onda izostavljati da kažeš u svakom namazu: 'Allahu moj, pomozi mi da istrajem u spominjanu tebe, u zahvalnosti prema Tebi, te u lijepom robovanju Tebi" (Sahih Suneni-n-Nesa'i, 1.236)
A u rivajetu Ebu Hurejre, radiellahu anhu:"O ljudi, volite li se truditi u svojim dovama, recite: 'Allahu naš, pomozi nam da ustrajemo u zahvalnosti Tebi, u spominjanju Tebe, te u lijepom robovanju Tebi"' (Sahihu-l-Džami, 81)

2. Od Poslanika salallahu alejhi ve sellem, prenose Buhari i Muslim, kad su mu stopala oticala od noćnog namaza, pa mu je rečeno: "Zar ti radiš ovo, a tebi je oprošteno sve, i ako si nešto učinio od grijeha i ako ćeš nešto zgriješiti?!", pa je odgovorio "Zar da ne budem zahvalan rob?"

3. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem je rekao: "Neka nastoji svaki od vas da mu srce bude zahvalno, a da mu jezik što više zikri"! Hadis prenose Tirmizi, i Ibn-Madždže ("Sahih Ibn Madždže", 1.505)

4. A Muslim bilježi hadis od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: "Zaista je Allah zadovoljan robom koji jede pa zahvali na toj hrani i pije pa zahvali na tom piću".

"A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će doista uspjeh biti" (Prevod značenja, Et-Tewbe, 72)

Ehhh Allahov robe i robkinjo ,nemoze se sve imati na ovom dunjaluku sto mi zelimo i hocemo a Uziseni Allah svt je sve vec davno odredio u utrobi nase majke -koliko cemo zivjeti,kad umrijeti, kolika ce nam nafaka i bekreket biti-tj.koliko ces imati na ovom dunjaluk pa zato OSABURI NA SVAKOM STANJU jer robe Allah svt ne pravi greske u svom stvaranju nas a mi pravimo uvijek greske do smrti vjeruj jer nismo meleci !
Drugo budi zahvalan na svemu jer to je Allahova svt mudrost kada ti daje nesto ili kad ti oduzima nesto u zivotu pa elhamdulillahi ,recimo (zdravlje,roditelje,imetak,posao,djecu,zene-hanume,muzeve,skolu,nafaku ili bereket,kuce,auta,zivot tvojih najmilijih,bogastvo ,siromastvo itd...) Sve je to Allahova odredba ali znaj samo jedno da u tome ima hair i dobro pa makar ti to robe nevolio ako ti Allah svt uzme a isto i kad ti nesto dadne od ovodunjaluckih stvari vjeruj!!!
Allah je Silan i Mudar i Uzvisen i Njegova imena i blagodati nemozemo izbrojati vjeruj..
Zato na svemu reci elhamdulillah-HVALA SAMO TEBI GOSPODARU MOJ NA OVOM STO IMAM -( pa nek je to i kilo brasna danas napravices pogacu i jesti i negledaj u tom momentu kako negdje u Dubai jedu meso,voce i kolace ,nego sjeti se robe u tom momentu prvo Poslanika Muhammeda saws,ashaba najbolje generacije,najboljeg imana koji su vise gladni bili nego siti,kad su jeli bijeli hljeb,postili vise nego sto su jeli i sjeti se sad nase brace i sestra u ratu pod granatam (Palestina,Cecenija,Avganistan itd...) STA SAD ONI JEDU POD TAKVIM USLOVIMA hmmmm? Bice ti lakse vjeruj tad i pojesces svoju pogacu u slast i Allahu svt se zahvaljujuci insaAllah...
Samo kad ucis Allahovu vjeru,Kur'an onda negledaj te iste iz sebe koji znaju par sura iz Kur'ana a ti 1.Dzuz hmmm ,pa kazes tad elhamdulillah on zna samo par sura a ja cak hej jedan Dzuz,hmm  NE, NE, tad u tim situacijama gledaj naprijed kako tvoj brat ili sestra znaju vise Dzuzeva pa se onda potrudi i ljuti sam na sebe sto nemas tad to kod sebe naviku ucenja i sticanje znanja...
Predjoh na drugu temu ali veoma poucno jer mi inace u svemu gledamo druge a zaboravimo da nam je Allah svt sve propisao i nema ljutnje ili ljubomore sto ima neko drugi a ja ne,nego zahvala Allahu svt koji mi je to odredjeno dao i u tome je hair elhamdulillah...

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

22.04.2011.

Uticaj Televizije-Sejtana na nas,nas Iman i odgoj nase djece!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Uticaj Televizije-Sejtana na nas,nas Iman i odgoj nase djece!

Televizija kao najmasovniji medij toliko je prisutna u svim domovima da se tretira gotovo kao novi član porodice. Njoj se kadkad prijadaje i više prava nego što se pridaje djeci, na primjer. Ona moraju biti mirna kada roditelji prate vijesti ili dnevnik, a na zajedničkom porodičnom okupljanju neizostvano je uključen i TV i, ukoliko on uspije privući pažnju prisutnih, ništa od razgovora i druženja.

Djeca najveći dio svog slobodnog vremena provode pred televizorom. Tamo svakako da ima svega sem edukativnih emisija koje su njima potrebne i koje bi oni trebali pratiti. Umjesto njih mogu vidjeti obilje muzičkih spotova, reklama, filmova, serija, i uglavnom nepoželjne oblike ponašanja i osobine kojima su bombardovana dok sjede ispred TV-a. Televizija kao mas-medij umjesto prvobitne informativne i edukativne uloge dobila je novu xafsinšku, ideološku i destruktivnu ulogu. xxxinška ima za cilj da po svaku cijenu promoviše određene proizvode direktno u promo-bloku rezervisanom za reklame, ili indirektno u pauzama koje slijede dok traje određeni film, serija i sl. Ideološke namjere očituju se svakojakim nastojanjima da se putem televizije, a sada i interneta, infiltriraju svi negativni modeli ponašanja i izopačeni sistemi vrijednosti čiji je cilj da razore porodicu, a samim tim i društvo. Primjetno je, dakle, da se uloge televizija nadovezuju i nadopunjuju jedna na drugu. Destruktivna uloga medija odnosi se na promovisanje bluda, nasilja, preljube, zavisti, ljubomore, materijalizam, krađu, ubistva isl. Većina amoralnih stvari predstavlja se normalnim i prirodnim, a novac je shvaćen kao neodvojivi dio života. Ako se u tom duhu «odgajaju» ukućani, onda je normalan slijed očekivanje konflikta i sukoba. A kada se razori porodica kao nukleus društva, onda je na pomolu i uništenje cjelokupne društvene zajednice kojom je, tako razorenom, mnogo lakše vladati.

Zbog svega prethodno navedenog mi ćemo u ovom našem kratkom izvodu, seminarskoj vježbi iz oblasti pedagogije, pokušati da navedemo bar osnovne negativne uticaje medija na djecu u kojima ćuemo se zadržati na terenu elektronskih i štampanih medija te njihovog sadržaja i uticaja na djecu od televizije kao najmasovnijeg i najrasprostranjenijeg medija današnjice preko štampanih medija-novina do interneta.

UTICAJ FILMA I SERIJA: Kao neraskidiv element televizijskog programa kome su i djeca u mnogoj mjeri usljed nedostatka kontrole, nezainteresovanosti i nepažnje roditelja izložena svakako je film i serija. Filmovi obiluju najčešće scenama nasilja, ubistava, krađe, prostitucije, scenama uzimanja droga,alkohola i drugih opojnih sredstava, a ni serije nisu mnogo drugačije. U njima je jedini segment razlike taj što traju mnogo duže, nižu svoje događaje iz dana u dan i njima direktno utiču na gledateljstvo koje u velikoj mjeri sačinjavaju djeca.

Širom svijeta devetogodišnjaci u mnogim školama nose sa sobom oružje i noževe motivisani željom da se dokažu pred svojim vršnjacima, a to su, svakako, vidjeli na televiziji, reklamama, filmovima, serijama itd. jer su djeca bombardovana raznim vidovima nasilja koje im televizija ovim putem nudi. »Sedmogodišnji dečak iz Novog Beograda, imitirajući scenu viđenu na televiziji, obesio je mlađu sestru za radijator u njihovom stanu, dok je majka bila u kupatilu. Objasnio je da su se igrali... Tim stručnjaka koji je posle ove tragedije radio sa dečakom zaključio je da on nije svestan da je ubio sestru, jer je "izmešao" film i stvarni život.«

Ovaj slučaj, mada ekstreman, nije usamljen kod nas. Stručnjaci koji se bave ovom problematikom tvrde da je porodica, potpuno razbijena, u trci za opstankom, vaspitanje djeteta prepustila "magičnoj kutiji". Vrijednosti su izmjenjene, a nedostatak roditeljske pažnje dijete je zamijenilo idolima koji su uvek tu za njih - junacima iz filmova, serija, reklama...

Amerikanci su u pravu kad televiziju nazivaju najkrvavijom bebisiterkom na svetu. Televizija podražava novi oblik ponašanja i podstiče agresivnost djece. Ako dete gleda film neprimjeren njegovom uzrastu, može da pobrka stvarnost sa maštom. To jest, dijete razmišlja - ono što može onaj na televiziji mogu i ja - ako on može da leti, ako njega mogu da ubiju, pa da oživi... Tome su prvenstveno podložni mališani i zato treba da se ograniči šta i koliko dijete može da gleda. Ono unosi u sebe njihove poglede na dobro, lijepo, pošteno, odnosno na nepošteno, ružno, zabranjeno itd. I to postaje sastavni dio dječje ličnosti te će se ponašati prema tome i u odsustvu roditelja.

Dijete je gledanjem različitih filmskih, a njemu neprimjerenih sadržaja, prinuđeno i da čuje bezbroj psovki i pogrdnih riječi koje će polako usvajati i primjenivati i u svom rječniku. Sem psovki, scena ubistava, krvoprolića i pljačke, gotovo da ne postoji film koji se može ponuditi mlađoj gledateljskoj populaciji bez scena vođenja ljubavi dvoje odraslih ljudi, poljubaca i ostalih nemorlanih scena kojima bismo, njegov mali i još nedovoljno razvijeni da to prihvati, um trebali poštedjeti. Stoga se često i dešava da dijeca danas oponašajući TV zvijezde, glumce i pjevače u osnovnim i srednjim školama rano stupaju u intimne odnose što svakako negativno utiče na njihov psiho-fizički razvoj. Mnoge djevojčice su dolazile i do ginekoloških stolova, abortusa i ostalih traumatičnih problema zbog svega navedenog a u čemu je televizija svakako imala velik svoj udio.

U onoj mjeri, u kojoj je dijete prepušteno da samo gleda različite sadržaje, bez komunikacija sa okolinom, može se reći da TV negativno utiče. Gledajući na televiziji stil življenja, oblike ponašanja, stil oblačenja i načine ophođenja, djeca bez razmišljanja to prihvataju i oponašaju udaljavajući se tako od svog sistema vrijednosti, svoje kulture i identiteta.

UTICAJ TV REKLAMA NA DJECU: Ako obratimo pažnju na reklamne spotove bilo naših ili stranih TV stanica, primjetićemo da ni jedna obična reklama za gume, sok, vodu, slatkiš ili deterdžent ne može da se snimi bez prikaza neke razgolićene žene, a da o ženskim čarapama, kupkama, mlijeku za tijelo i šminki i ne govorimo uopće. Sve to ostavlja traga na dječiju svijest, a kako će se to kasnije ili možda odmah iz te njihove male svijesti manifestovati bićemo i sami ako već nismo potencijalni svjedoci.

Koliko je snažan uticaj televizije na djecu pokazuju rezultati istraživanja posebno onog koje je sproveo naučnik Bandura. Naime, istraživanje je pokazalo da su se djeca kojoj su prikazivane emisije s nasiljem ponašala agresivno imitirajući tako ono što su vidjela na televiziji. Koliko je jak uticaj televizije na psihu i ponašanje djeteta pokazuju i primjeri iz svakodnevnog života. Nakon što je gledao muzički spot u kome poznati pjevač nasred autoputa prelazi dok oko njega jure automobili, jedan dječak je izašao na ulicu i oponašao ga. Drugi je skočio sa stepeništa nakon što je popio energetsko piće »red bul«, ali nije mogao da poleti kako se u reklami navodi, već je dobio gips na nozi, čega naravno u reklami nije bilo.

Proizvođačima TV-reklama nije važno da li će neko dijete htjeti da iz radoznalosti isproba ono što je vidjelo i bukvalno shvatilo ili da se identifikuje sa nekom poznatom ličnošću i tako bude u modi. xxxinškim kompanijama jedino je važno da pridobiju publiku odnosno kupce ne vodeći računa o negativnim posljedicama. Nadežda Milenković, komunikolog, stručnjak za xafsing i autor knjige "Kako najlakše upropastiti sopstveno dete" smatra da su poruke koje televizija šalje svojim programima krajnje bizarne. »Ako samo pogledamo reklame, sve će nam biti jasno. Šta može dete da nauči i kakvu poruku da dobije ako vidi vršnjake, našminkane samo da bi, kao đavolčićći, reklamirali reklame. Ili, šta reći za spot o devojčici koja "njuška" omekšivač za rublje i čak se i navukla na njega? I o njenom drugu iz školskog autobusa (koje inače svakog dana viđate na našim ulicama, zar ne?) koji ne "provaljuje" da mu je ona na kraju preotela džemper, nego nas naivno uverava kako njih dvoje razmenjuju garderobu (ali ne videsmo njega u njenoj haljinici).

Kad su još od malena takve seka-perse, onda ne treba da nas čudi to što posle, umesto da izvršavaju bračne obaveze, ostaju s pivom, ili, još gore - s devojkom razmenjuju recepte za pranje veša.«1

Naravno, TV- stanica ne brine kakvu će poruku reklama da pošalje. Neka o tome brinu oni koji reklame plaćaju. U borbi za klijentelu TV- stanice moraju i da se reklamiraju. Podaci o gledanosti uvijek su dobar argument.

Televizija sužava vidike ne samo djeci već i odraslima, stavljajući se u ulogu manipulatora posebno kada je riječ o reklamama. Na primjer, ukoliko na Tv-u vidimo reklamu za običan deterdžent, čim uđemo u prodavnicu prvo ćemo ka njemu pružiti ruku i prvo ćemo njega potražiti. U podsvijesti postajemo robovi tih malih četvrtastih mašina.

UTICAJ MUZIČKIH EMISIJA NA ODGOJ DJETETA: Analizom sadržaja bilo koje muzičke emisije sa naše lokalne, regionalne ili satelitske televizije odmah ćemo doći do lahko uočljivih činjenica da od tog, nama svakodnevno plasiranog materijala, nema ničega što bismo mogli ponuditi i našoj djeci da slušaju (i gledaju). Savremeni dječak i djevojčica suočeni su sa eksploatacijom nemorala te posmatranjem golišavih, poluodjevenih ili skoro nimalo odjevenih žena koje su, po svoj prilici, u ulozi porodične striptizete, kako se uvijaju pred njihovim očima. Djevojčice često znaju imitirati njihove pokrete, a mnogi umno ograničeni roditelji se dive riječima koje je njihova djevojčica tako dobro zapamtila, a koje je žalosno slušati da izlaze iz usta jednog tako nevinog i čistog stvorenja kakvo je dijete poput: »dodirni me, topim se u tvojim rukama i sl.«

Svakako da te polugole, strašću i pohlepom vođene nemorlane žene ne mogu biti primjer u bilo čemu bilo kojem djetetu. No, uprkos tome, roditelji ne posvećuju dovoljno pažnje ovom negativnom elementu kada je u pitanju pravilan odgoj njihovog djeteta i sasvim nemarno se odnose prema pomenutom problemu.

UTICAJ TELEVIZIJE NA INTELEKT DJETETA: Osim što veliko interesovanje za TV smanjuje interesovanja djece za druženje, igru ili sport, dijete se i pasivizira, uspavljuje mu se duh, a uspjehe junaka sa TV-a doživljava kao svoje. Na taj način dijete gubi svijest o realnim dešavanjima.

Odrastanje uz ratne poklike u svakodnevnim izvještajima sa ratišta, također, ima svoju cijenu. Posebnu opasnost predstavlja generacija koja je odrasla gledajući svakodnevno "rat uživo" na TV ekranima. Ubijanje, prizori iskasapljenih tijela, raspirivanje međunacionalne mržnje bile su scene koje smo svi mi, a samim tim i mnogo mlađa djeca gledali uz doručak, ručak i večeru. Naučni saradnik Instituta za pedagoška istraživanja u Beogradu, Stevan Krnjajić, navodi da je televizija kod nas toliko moćna da je dovoljno samo pojavljivanje na ekranu, pa i ako je u pitanju višestruki ubica, postaće nekome idol. Prof. dr. Dragoljub Zorić, redovni profesor na smjeru za bosanski i srpski jezik i književnost na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, priča o iskustvu svoje koleginice koja radi u nekoj osnovnoj školi u Užicu, da je jednom dala djeci domaći zadatak na temu - šta bi želio da budeš kad porasteš? Na njeno zaprepašćenje, najveći dio đaka je u svom sastavu napisao da bi želio da bude Legija, što je ona objasnila utiskom pod kojim su djeca bila u to vrijeme kada se sudilo ubicama pokojnog Đinđića i kada je Legija i njegovo hapšenje bilo u centru medijske pažnje.

Djeca u predškolskom uzrastu, koja provode najviše vremena uz televizijski program su i najpodložnija imitiranju. Televizija ima određenu društvenu vrijednost koja je itekako bitna u našoj sredini. Ako sociolozi budu u pravu, zahvaljujući tome, kroz nekoliko godina imaćemo takozvanu "urbanu gerilu" sastavljenu od djece koja su odrasla na takvim sadržajima, bez jasnih ciljeva....Pri tom, neće biti bitno iz kog socijalnom miljea dolaze, da li su njihove porodice bogate ili siromašne.

Televiziju već odavno nazivaju zaglupljujućom i već duže vremena se razmatra da li i u kojoj mjeri gledanje televizije smanjuje inteligenciju. Neki su smatrali da televizija zaista zaglupljuje, neki da može da dekoncentriše, ali ne i da zaista smanji nečiju inteligenciju.

Međutim, sve donedavno to su bila samo pojedinačna mišljenja. Šta se promijenilo? Sprovedeno je istraživanje koje je trajalo 30 godina i u koje je bilo uključeno hiljadu djece s različitim porijeklom, različitom inteligencijom i različitim navikama u gledanju televizije. Evo do kojih se rezultata došlo: jedna od najočiglednijih stvari koje su se pokazale u toku istraživanja jeste da djeca koja mnogo gledaju televiziju rijetko upisuju i završavaju fakultete.

To se odnosi na djecu različitih imovinskih stanja, tako da materijalni faktor nije presudan. Ako govorimo o završavanju fakulteta u roku ili i prije roka, pokazalo se da sedam odsto djece koja gledaju televiziju manje od sat vremena dnevno najviše kvalifikacije stiču do dvadesetšeste godine. Sedam odsto se može učiniti kao mali procjenat, ali ovdje govorimo o zemljama poput Novog Zelanda, gdje svakako nije uobičajeno da svako ide na fakultet ili da nastavi školovanje i nakon fakulteta.

Kao najpogubnije pokazalo se pretjerano gledanje televizije od ranog djetinjstva. Istraživanje je pokazalo da čak i veoma inteligentna djeca, koja su uz to iz dobrostojećih porodica (dakle, definitivno bi trebalo da budu dovoljno pametna za fakultet i da im novac ne predstavlja problem za upisivanje), a koja puno gledaju televiziju, rjeđe stiču višu stručnu spremu.

Zbog čega je to tako? Naučnici imaju sledeća objašnjenja: kao prvo, djeca gledaju televiziju umjesto da u to vrijeme rješavaju domaće zadatke i obnavljaju školsko gradivo. Ona pred televizorom provode vrijeme koje bi mogla da provedu u učenju, čitanju, druženju s prijateljima... Kao drugo, pretjerano gledanje televizije dovodi do poremećaja pažnje i ponašanja, što štetno utiče na uspjeh u školi - djeca imaju smanjenu sposobnost praćenja nastave i agresivnija su.

ANALIZA PROGRAMA ZA DJECU: Mnoge bajke, basne i pripovjetke kojima su se djeca unazad nekoliko decenija zabavljala čitajući ih, razmišljajući i maštajući o pojedinim likovima, televizija ih je danas pretočila u video zapise koji su uskratili djeci taj dio maštanja zamijenivši ga kratkotrajnim vizuelnim i lahko zaboravljivim doživljajima.

Televizija je, kao najmoćniji medij, "apsorbovala" je sva saznanja i predstavila ih djeci uverljivo, kao stvarno i moguće. Televizija je, ustvari, izražavajući se živom slikom, zvukom i tonom, riječima – neminovno, načinom prezentacije, promijenila i shvatanje o izmaštanom. Ona je "izmaštano i čudesno" prividno približila djetetu, ali je u pogledu recepcije osiromašila i sputala dijete nudeći mu "izmaštano i čudesno" kao gotov, konkretizovan i zaujvek dat "svijet". »Dijete je nekad "zamišljalo", u skladu sa intelektualnim i emotivnim sposobnostima, anđele i đavole, veštice i vampire, kraljeviće i princeze, zle maćehe i dobre pastorke, aždaje i krilate babe, nemani svake vrste kakve samo mašta može stvoriti. Dete je, slušajući ili čitajući, širilo granice realnosti, nadograđivalo realnost na subjektivan način, po svojoj meri i tako se, opredeljujući se za dobro i čovečno, lepo i moralno – i samo duhovno bogatilo. Televizija je počela pričanje u živim slikama; zadržala je reč, ali je vizuelno događaj učinila stvarnim. Čak i ono što je bilo teško zamislivo da se može ekranizovati – razgovor životinja u basnama – u crtanim filmovima, animacijom, lako je postalo filmska stvarnost. U TV pričama su vanzemaljci konkretizovani tako da tek nešto imaju slično sa stvarnim čovekom, kornjače (Nindža kornjače) su predstavljene u sasvim novoj nameni, svinja je u crtaćima toliko deformisana da ju je teško i prepoznati u poređenju sa stvarnom, umesto Snežane i sedam patuljaka dobili smo Huga, Hugolinu i decu... predstave o divljim i domaćim životinjama toliko su u osnovi izmenjene da dete, naročito gradsko dete, neminovno u susretu sa stvarnošću oseća veliki rascep u duši i razočaranje.«

TV je moderno dijete umrtvila, vezala ga za fotelju, prikovala za jedno mjesto, ograničila njegov vidik i lišila svih napora – čak i napora da zamišlja!

U TV crtaćima za djecu, a to nisu jedini materijali (možda je prestrogo govoriti o TV žanrovima, jer nigdje nema tolike mješavine žanrova kao na TV-u), na primjer, ima previše agresije, krađa, ubistava, nereda i lahkog života bez rada – da je slika stvarnosti potpuno deformisana, ponekad lišena ma i najmanje stvarnosti.

TV je transformacijom fantastičnih sadržaja negirala klasične vrijednosti. Ona je dijete oslobodila svih napora, pa čak i potrebe da "zamišlja". Pošto je na ekranu "potpuna iluzija stvarnosti" – TV tehnicizam je olijenio duh djeteta, učinio da bude konzument i trivijalnih sadržaja i izgubi smisao za istinske vrijednosti. Dijete nije u mogućnosti da bira umjetnički sadržaj prema svojim sklonostima, već mu TV nameće sadržaje. Takvim postupkom dijete gubi motivaciju, postaje lijeno, inertno i zapada u intelektualnu tupost. TV-prikazuje likove u fantastičnim scenama koji razrješavaju opasnosti "pritiskom na dugme". Nisu, dakle, potrebni nikakvi napori: ni snaga, ni izdržljivost, ni snalažljivost, ni pametovanje – sve će to učiniti mašine!

»I jezik u prikazivanju fantastičnih sadržaja prepun je neznanja (Nindža kornjače, napad br. 35. "Moj malj nikad nije promašio!", a na slici se vidi najobičnija sekira). Najzad, umesto nekada, na primer, filmovane bajke Kameni cvet, koja se primala u trajanju od najviše dva sata, sada je dete-recipijent primorano da prati junake u "serijama", a to znači smišljenu vremensku okupaciju dečijih fizičkih i duhovnih vrednosti.”5

Dakle, od sveukupnog televizijskog programa za djecu, na raspolaganju im preostaje samo po koji crtani film (vrlo rijetko animirani) koji odgledaju u jednom dahu i sem koga je prostor koji sakuplja njihovu pažnju ograničen na serije i filmove za odrasle, odnosno muziku, reklame isl.

UTICAJ ŠTAMPANIH MEDIJA NA ODGOJ DJETETA: I štampani mediji imaju svoj udio u odgoju djece koji često zna biti više negativan nego pozitivan. Naslovnice raznih magazina su prepune skandaloznih fotografija, psovke ili nekih drugih oblika nedoličnog govora i ponašanja. Uglavnom se reklamiraju putem TV-a, a to je način na koji djeca budu upoznata sa njima, ili putem donošenja u kuću takvih i njima sličnih novina, žargonski prozvanih žuta štampa. Međutim, i u mnogim, da ih tako nazovemo, ozbiljnijim dnevnim i sedmičnim novinama koje roditelji kupuju radi iščitavanja različitih informacija, mogu se naći mnoge kolor fotografije golišavih i, slobodno ih možemo nazvati, bludnih žena i to, kao što je slučaj sa »Blicom«, uglavnom bude na trećoj strani sa udarnim vijestima iz zemlje ili svijeta gdje se pored nađe i neka »fotka« striptizete ili »umjetnice«. Takve novine bivaju predmet koji ide iz ruke u ruku od najstarijih do najmlađih članova porodice te djeca bivaju sa takvim izvorom nemorala susretnuta još od malih nogu, a sve se to može negativno odraziti na njihov moral i odgoj u budućnosti.

Međutim, mnogi kiosci sa novinama čisto pornografske sadržine nalaze se u neposrednoj blizini osnovnih i srednjih škola, dakle, uz samu školsku ogradu i djeca su praktično prisiljena da svakim danom na putu do i oko škole gledaju izložene novine sa velikim nemoralnim fotografijama te tako dolaze u iskušenje i da ih kupe i iščitavaju. Ne znam koliko je naš zakon precizan po ovom pitanju, ali kada se radi o zakonu zemalja sa Zapada, izričito se zabranjuje prodaja takvih novina u radijusu od nekoliko stotina metara oko srednjih i osnovnih škola, fakulteta i svih omladinskih udruženja. No, kod nas postojao takav zakon ili ne, činjenično je da prodavci tih novina su smjestili svoje kioske uz samu školsku ogradu i da ih reprezentuju djeci bez ikakve selekcije. Takvih primjera iz našeg grada ima puno.

Sem toga, djeci su umjesto ranijih »Tik-tak« novina tipično dječije sadržine, danas ponuđene broje druge novine koje tretiraju teme apsolutno neprimjerene njihovim godinama. Na primjer, u mnogim našim osnovnim školama djeci se nude novine »To si ti«. Nekom površnom analizom tih novina lahko uočavamo da se 98% sadržine tih novina svodi na ljubavnu poeziju, ljubavne teme tipa »Kako da osvojiš njegovo srce«, zatim psiho-testove sa naslovima »Koliko je jaka tvoja ljubav« kao i mnoga zabrinjavajuća pitanja mladih čitateljki koja upućuju nekakvim pedagozima. Jedno takvo pitanje koje sam pročitala, upućeno od strane neke zabrinute djevojčice glasilo je ovako: »Imam 14 i po godina, moj dečko je 4 mjeseca stariji od mene, on želi da stupimo u intimne odnose, a ja se nećkam jer me je sramota da mu priznam da sam još uvijek devica pa se bojim da će me izvrgnuti poruzi i ispričati drugima to. Šta da radim?«...i nakon toga ide šifra. Slična pitanja postavljaju dvanaestogodišnjaci, a koja idu čak i do onog – kako da koristim kondom? A da i ne govorimo o obilju fotografija na kojima su naslikani parevi u nekakvim...nedoličnim pozama.

Sem ovako, za mene šokantnih, pitanja i tema, te »dječije« novine su pune raznih bajalica, tipa »sudbina u kocikama«, ili »Poveži brojeve i vidi koji ti je srećan dan«..i sl.što opet sigurno negativno djeluje na djecu unoseći u njih izvjestan osjećaj sugestivnsti i nesigurnosti te sklonosti raznim vračarima i gatarama.

S pravom možemo konstatovati da djeci nije ponuđeno nikakvo adekvatno glasilo niti se njihovi nastavnici trude u tome jer tu nezainteresovanost najbolje oslikavaju time što svjesno nude djeci novine ovog tipa. Ostaje jedino na roditeljima da paze šta njihova djeca čitaju, da ih provjeravaju i ukoliko dođe do toga da primjete neadekvatne i po odgoj loše stvari kod njih, da im daju objašnjenje zašto to ne može tako te da se trude da im taj nedostatak vannastavne literature nadoknade na neki drugi primjereniji način.

UTICAJ INTERNETA I VIDEO IGRICA: Ova dva elementa svrstala sam pod jednim naslovom iz razloga što su donekle slični i uglavnom ih veže kompjuter kao sredstvo pomoću kog se „duženje“ sa njima ostvaruje.

Kada govorimo o Internetu svakako da možemo nabrojati mnoge korisne stvari koje nam nudi, ali isto toliko i štetnih. One su utoliko još štetnije ako se nađu u rukama ili pred očima onih koji su nedovoljno zreli da mogu sami razlučiti šta je dobro, a šta ne. Internet je pun, sem onih korisnih, i mnogih štetnih web-sajtova, a pod štetnim prvenstveno mislim na nemoralne. U kontakt se s njima dolazi uglavnom namjernim otvaranjem takvih stranica, a može da se desi da se i neka sama otvori u uglu ekrana naprosto da nas napomene da i toga ima za one koji su zainteresovani. Međutim, djeca vjerovatno od svih programa Interneta najviše koriste mIRC odnosno čat (ili kako već) kojim se uspostavlja komunikacija sa bilo kime iz bilo koje zemlje, grada, godišta i bilo kog profila. Prema posljednjim podacima iz medija, čak 40% te djece završe kao žrtve trgovine ljudima, sexualnog zlostavljanja ili pedofilije. Stoga je neophodna maksimalna pažnja i kontrola korišćenja a i onoga što se koristi na internetu jer djeca mogu biti često prevarena i zloupotrijebljena bez opće upućenosti o čemu se tu zapravo radi, dakle, nesvjesno.

Kada govorimo o videoigricama kojima djeca posvećuju punu pažnju, najnovije istraživanje pokazuje da igranje nasilnih videoigrica, čak samo 20 minuta, desenzibilira ljude kad je u pitanju stvarno nasilje, odnosno, njihovi igrači otupljuju na brutalnost u svakodnevnom životu. Naučnici su otkrili da učenici koji su igrali nasilne videogrice nakon 20 minuta su imali slabije fiziološke reakcije na prikaze stvarnih slučajeva nasilja. To znači da se osoba manje emocionalno uznemiri kada gleda stvarnu brutalnost. Mnogi roditelji vjeruju da nasilne videoigrice neće utjecati na ponašanje njihove djece. Profesor univerziteta Carnagey upozorava da „ mnogi sadržaji u medijima koje djeca gledaju su puni nasilja. U dječijim filmovim a i igricama nasilje je najčešće upakovano u „slatke i prijateljske“ likove i dizajn,“ upozorava on.1 Stručnjaci upozoravaju da ova nenamjerna desenzibilitacija kao posljedica izloženosti nasilju na medijima može imati istinski uticaj na razvoj djeteta.


Savjeti roditeljima za radi odgoja djece!

Pred tobom je nekoliko važnih savjeta, koji se odnose na namaz, a koji će ti poslužiti u odgoju djece, kako bi ih vaspitala kao prave Allahove subhanehu ve te'ala robove.

1. Djeca smatraju da je ispravno sve ono što rade stariji i da su njihovi roditelji najbolji i iznad svih drugih ljudi. Zbog toga oni svaki njihov pokret pomno prate i uzimaju ih kao svoga uzora.

Međutim, na djecu u ranim njihovim godinama nema uticaja stalno opominjanje ukoliko pred sobom nemaju uzor na koga će se ugledati i ko će im u praksi pokazati ono što im se govori. Zato kada dijete vidi da njegov roditelj obavlja namaz, to najviše ima djelovanja na njega.

2. Roditelj je dužan da čini dovu Allahu subhanehu ve te'ala, za svoje dijete i da se njome potpomogne kao što je to činio Ibrahim alejhi selam: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" [Sura Ibrahim 41]

3. Roditelj treba da zna da je upotreba sile, odnosno tjelesno kažnjavanje, zadnje sredstvo koje treba upotrijebiti i to pod uslovima. Inače, dijete bi se naviklo na batine što ne bi imalo nikakve koristi.

4. Roditelj je dužan da pouči dijete abdestu i taharetu (čistoći), a zatim da mu praktično pokaže dok ne nauči. Dijete će uzimati abdest pred roditeljem, a ukoliko bi pogriješilo neće ga ukoriti zbog toga, već će mu na lijep način i bez srdžbe ponovo pokazati, a kada nauči abdest, pohvaliće ga i poljubiti pokazujući zadovoljstvo sa njim.

5. Poučiće ga značaju abdesta za njegov život kako bi ga podstrekao na sticanje sevaba.

6. Još iz malehna treba djecu poučiti namazu i to kroz direktni uticaj na njih. Tako će roditelj pred njima obavljati nafile, jer na njih najviše djeluje kada vide svoga roditelja kako pada licem na sedždu svome Gospodaru, kako skrušeno stoji u namazu, potpuno predan Allahu subhanehu ve te'ala i odvojen od svega onoga što je oko njega. Na taj način dječije duše spoznaju veličinu Allaha subhanehu ve te'ala, kao što ovakvim odgojem saznaju i način obavljanja namaza, što oni i zavole.

7. Roditelj ne smije biti grub sa djetetom po pitanju tahareta za namaz i pokrivanja stidnih dijelova tijela dok ono samo ne dostigne godine (otprilike sedam godina) u kojima će to samo shvatiti.

8. Kada dijete imadne sedam godina, roditelj je dužan da mu naredi obavljanje namaza što je u skladu sa riječima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: "Naređujte svojoj djeci namaz kada navrše sedam godina!" Također će mu naređivati i ono što prethodi namazu: taharet i pokrivanje stidnih dijelova tijela.

9. Ne smije dijete da napuni sedam godina i da mu taj period prođe, a da mu se ne ukaže na veliku važnost u tom periodu da se pred njim nalazi veliki događaj, a to je da mu se bliži vrijeme izvršavanja obaveze namaza. Kada dijete napuni sedam godina i kada obavi prvi farz namaz, bilo bi lijepo da roditelj tom prigodom pozove prijatelje i rodbinu na malu svečanost povodom tog lijepog događaja na kome će dati djetetu hediju kako bi ga podstrekao na obavljanje namaza u njegovo vrijeme.

10. Neophodno je pratiti koliko dijete polaže važnost namazu i opominjati ga, te neumorno mu ponavljati tu naredbu. Ukoliko je jedan roditelj odsutan, drugi je dužan da preuzme tu obavezu na sebe.

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Pazite na namaz svojih sinova, uobičajite kod njih da čine dobro, jer je dobro običaj!"

11. Nema ništa loše u tome da roditelj ponekad nagradi dijete zbog redovnog obavljanja namaza, ali to ne treba stalno činiti, a hedije koje daje biće raznolike.

12. Roditelj je dužan da omiljene stvari kod djece poveže sa namazom, tako da će vrijeme izleta odrediti u određenom namaskom vremenu kako bi očuvali namaz i pripremili se za njega u njegovo vrijeme, jer je to njima veoma drago vrijeme.

13. Također, roditelj će planirati sve termine sa djecom u određeno namasko vrijeme kako bi naučili da rasporede vrijeme i svoje obaveze na osnovu namaskih vremena.

14. Povremeno će im ukazati na vrijednost namaza navodeći dokaze iz Kur’ana i sunneta kako bi se kod njih formirala predstava o važnosti namaza.

15. Nakon desete godine dijete treba navikavati da pored farzova obavlja i propisane sunnete, da teži ka obavljanju noćnog namaza, makar on bio i kratak. Tako će roditelj obavijestiti djecu da će ustati na noćni namaz u određeno vrijeme i na taj način će ih ostaviti da se natječu ko će se prije probuditi u zakazanom vremenu, a da ih otac ne budi. Tako se jača njihova želja za namazom i djeca se počinju na sebe oslanjati. Otac će na tom noćnom namazu sa njima kratko učiti kako bi im olakšao, a one koji budu pospani iz milosti će osloboditi namaza.

16. Ukoliko dijete nakon desete godine propušta namaze, roditelj je dužan da ga opomene, posavjetuje i da mu navede šerijatske dokaze o namazu. Ako i nakon toga dijete ustraje u tome, tada će roditelj biti strožiji prema djetetom, ukoriće ga i neće govoriti sa njim, neće sjediti sa njim, niti se šaliti, a zabraniće mu neke omiljene stvari. Ukoliko takva kazna ne urodi plodom, tada će roditelj upotrijebiti tjelesnu kaznu pod slijedećim uslovom kao što je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "I udarite ih kada imaju deset godina!"

Roditelj će postupiti sa djetetom na nacin kako bi ga privolio i ohrabrio ga u obavljanju namaza. Ukoliko bi nekada dijete propustilo namaz, progledaće mu kroz prste i na lijep će mu način ukazati na greške. Ukoliko dijete ustraje u tim greškama, roditelj će ga tajno ukoriti, pokazujući nezadovoljstvo na svom licu. Ako ni to ne bude koristilo, tada će roditelj pribjeći novoj kaznenoj mjeri i ukoriti dijete pred ostalim članovima porodice i njegovim drugovima, ali ne ponižavati ga i ne vrijeđati ga. Kad ni to ne urodi plodom, roditelj tek tada može upotrijebiti udarac. Donijeće prut i staviti ga na vidljivo mjesto. Ako nijedna od ovih metoda ne bude koristila, samo tada će odgajatelj upotrijebiti batinanje i to pod slijedećim uslovima:

- da ne udara dijete zbog svega i svačega prije desete godine,

- da odgajatelj zna da su batine sredstvo kojim se želi poboljšati stanje djeteta, a ne sredstvo za ponižavanje, omaložavanje, duševno izobličavanje i osvetu kojom roditelj želi isprazniti iz sebe srdžbu i na taj način se duševno rasteretiti. Batine su samo nužnost u odgoju čime se želi dobro djetetu, a roditelj je dužan da ne pribjegava toj vrsti kazne dok je u stanju srdžbe.

- udarac ne smije biti jak i da ostavlja posljedice. Zbog toga će se upotrebljavati štap i slično. Broj udaraca će iznositi tri, dok ne smije preći više do deset udaraca s tim što će se izbjegavati udarci u lice i osjetljiva mjesta na tijelu, kao i udarci na jedno mjesto ostavljajući vremenski razmak između dva udarca kako bi prošla bol od prvog udarca,

- potrebno je da batine uslijede nakon stvarne greške koju je dijete počinilo, a ne na osnovu sumnje ili pretpostavke,

- potrebno je da kazna odgovara veličini grijeha i njegove vrste,

- u slučaju da dijete zatraži pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala i zaštitu od Njega, odgajatelj je dužan prekinuti kažnjavanje i

- da se ne ponovi kazna kako ne bi izgubila svoju vrijednost i prestala da ima ikakva uticaja na dijete.

17. U slučaju da roditelj ne počne da navikava dijete na namaz od njegove sedme godine, neće ga udarati nakon njegove desete godine zbog propuštanja namaza, već će prvo početi da ga uči namazu i da ga iznova navikava.

18. Roditelj je dužan navikavati dijete na namaz u džematu još iz malehna kako bi se njegovo srce vezalo za mesdžid u kojem će upoznati učene i biti u prisustvu onih koji praktično primjenjuju propise sticanja znanja. Pored toga, želja za učestvovanjem sa starijima u njihovim djelima je prirodna težnja kod djeteta što u ovom slučaju urađa plodom.

19. Odgajatelj će pripremiti dijete za susret sa mesdžidom, opisaće mu ga kako ga ne bi nešto iznenadilo, te će mu mnogo pred njim spominjati mesdžid, kao na primjer da mu je kupio čokoladu u blizini mesdžida, zatim će mu opisati njegovu ljepotu i obećati mu da će ga posjećivati i tako dalje.

20. Prije nego što odgajatelj povede dijete u mesdžid, obavijestiće imama i ostale u njemu da će doći sa djetetom kako bi ga lijepo dočekali i poklonili mu veliku pažnju. Tako će dijete osjećati sigurnost i smiraj sa onima koji su u mesdžidu, a cilj svega toga jeste da se iskoristi ta prilika da dijete osjeti veličinu namaza.

21. Ukoliko bi imam tom prilikom oduljio namaz toliko da je u suprotnosti sa sunnetom, ukazaće mu se na to.

22. Dijete će pohađati školu učenja Kur’ana napamet i učenja tedžvida kod dotičnog imama.

23. Odgajatelj će voditi brigu da dijete zavoli mesdžid i one koji ga posjećuju i to uključujući ga u razne korisne aktivnosti i dječije zabave.

24. Djetetu će ukazati na veliku važnost džume-namaza i govoriće mu o njenim propisima i nužnosti poštivanja istih.

25. Moguće je da dijete neće biti u stanju da izdrži dužinu namaza i hutbe zbog nemogućnosti da očuva abdest. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je jednog petka ušao u mesdžid i vidio djećaka, te mu rekao: "O dječače, idi i igraj se!" Rekao je: "Došao sam samo da klanjam." Reče: "O dječače, idi i igraj se!" Reče: "Onda ćes sjediti dok imam ne iziđe?" Rekao je: "Da."

Zato je otac dužan da ne obavezuje dijete da klanja džumu-namaz dok ne napuni deset godina. On će ga privoliti na obavljanje džume-namaza, a neće mu prijetiti. U slučaju da dijete ne bude obavljalo džumu-namaz, odgajatelj ga neće tjerati na to sve dok ne napuni deset godina kada dijete postaje obavezno da klanja.

26. Roditelj će odabrati u koji će mesdžid otići sa djetetom na džumu-namaz, jer hutba ima velikog uticaja na slušaoca, a posebno ukoliko dijete razumije i shvata hutbu. Lijepo je da odgajatelj nakon džume-namaza pita dijete o sadržaju hutbe i koje su njene koristi, a prije hutbe će ukazati na nužnost slušanja i šutnje za vrijeme hutbe, kao što će dijete obavijestiti da će ga nakon namaza pitati o onome što je čuo na hutbi kako bi s pažnjom slušao predavanje.

Ovo su samo neke koristi na koje sam ukratko ukazano, a što je vrijedno svakom roditelju da ih izučava ukoliko teži da budućnost našeg ùmmeta bude bolja, a čiji će nosioci biti naši potomci.

22.04.2011.

INTERNET moze biti tvoj hajr ili zlo!?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

INTERNET moze biti tvoj hajr ili zlo!?

 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim-U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tako mi vremena -
2. čovjek, doista, gubi,
3. samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
103. Al-'Asr - Vrijeme
Mekka - 3 ajeta


INTERNET moze biti tvoj hajr ili zlo!?

U doba elektronskih medija, kao što su internet, e majl, mobitel, sms poruke, blue tooth, messenger i facebook i mnogi islamski web portali i forumi, za ženu muslimanku je gotovo nemoguće sačuvati svoj stid, sram i čednost a takodje i braca. Plašt anonimnosti koji internet pruža naoko daje ženi muslimanki privdnu sigurnost da je niko ne poznaje i da je tu sigurna. Ženska naivnost i lakomislenost je nedvojbeno dokazana, i s time njena ranjivost je dovedena na visoku razinu.

Već godinama na velikom broju islamskih internet portala i foruma sa naših prostora se dešava očito miješanje između spolova, u dugometražnim komentarima, iznošenju i razmjeni mišljenja, opisivanje sebe, vlasitog privatnog života i ostalih detalja koji bi u okvirima islama trebali ostati nedokučivi strancima. Intimnost žene muslimanke je svedena na nezavidan nivo. Brzinu kojom se sestre oglašavaju u komentarima, sa veoma jakim stavovima, i neke čak toliko hrabro komunicirajući s braćom na javnom mjestu kao što je internet srozavaju sebe i svoju ličnost na nivoe vremena prije svga pokajanja i okretanja vjeri.

Nijedan daija se nije oglasio na ovu temu povodom ovog pitanja, vjerovatno iz razloga što i sami ponekad učestvuju u konverzacijama i komunciraju sa osobama ženskog spola. Neminovno je da će se doći u kontakt sa osobom drugog spola u svijetu u kojem danas živimo, međutim, taj kontakt bi se po svaku cijenu trebao ograničiti na nužno i neophodno. Niko nemože dokazati da je komentarisanje na forumima, facebooku i ostalim internetskim vidovima komunikacije neophodno niti nužno. Udate sestre se dovode u situacije gdje čak imaju i svoje vlastite fotografije koje ih doslovno i vjerno opisuju, a mnoge pa možda i većina naših pokrivenih sestara su lijepog izgleda i fizionomije.

Nevažno da li se radi o udatoj ženi ili pak o djevojci, činjenica je da je svaki razgovor sa ne mahremom te ženske osobe haram, i samim tim se dovodi u pitanje njen nijjet, čast i iman, odnosno nivo bogobojaznosti i respekta za Allahove zakone.
Perspektivni prosci će dakako uvijek se zapitati koliko vremena je takva djevojka provela na chatu, razmjenjujući slike i razgovore intimne prirode. Mnogi muževi su neupućeni o učestvovanju njihovih supruga na chatovima i forumima i o njihovoj komunikaciji sa osobama odnosno braćom koji su nerijetko i sami oženjeni.Takodje u mnoge zene se neupucene o chetanju njihovih muzeva sa drugim zenama koje im NISU DOZVOLJENE ,dok one umorne spavaju sa njegovom djecom,od kucnih polosva i umora ali eto duga noc je nekom a sejtan nespava a mnogi nazalost zaborave ako hanuma ti spava ,pa ko stoji pored tebe 24 sahata-dva pisara pecizna-MELEKA a ne samo to na prvom mijestu Uzviseni Allah svt te vidi pa kada bi se sakrio u misiju rupu a ne hmmm ti mislis ako si se zkljucao i hanuma spava nevidi niko,vidi ....vidi Uzviseni sve ,pa Njega se boj i On ima sve kamere svijeta pa ti ta tvoja nece koristiti postovani brate gdje se pokazujes drugima a i tebi sestro koja se pokazujes!!!!

Izlaganje šejtanskim spletkama svjesno i jasno je veliki haram. Mnogi od nas se zavaravaju da je ovo možda jedan vid dawe ili islamskog misionarstva, da će na takav način iznošenja svojih mišljenja ili plasiranja raznih audio i video materijala podstaketi nekog da bude bolji musliman ili eventualno ne muslimana da se vrati islamu. U islamu je sve jasno. Halal je jasan i haram je jasan! Druga alternativa ne postoji. Čuvanje čednosti i čestitosti je farz, čuvanje od harama i šejtanskih spletki je farz! Dawa je sunnet, i nije obavezan čin. Samo naše ponašanje može da bude vid dawe, i ništa dodatno u većini slučajeva nije ni potrebno da bi se širio islam. Poslanik alejhi selam jer rekao u hadisu:“ Haram je kao njiva kada stoka pase pa se nezna gdje je granica njegove i susjedove njive,....“

Sestrama pod hidžabom koje su se emancipovale i slijede pokret feminizma, učestvovanje u internetskim raspravama je dnevna norma. Raspravljanje s osobama muškog pola ne predstavlja nikakvu barijeru njihovim modernističkim ubjeđenjima. Ovo je ogroman problem današnjeg ummeta. Žena je postala sredstvo koje se lako izmanipuliše od strane prvo šejtana pa onda zlih spletkaroša koji se kriju pod plaštom islama. Mnoga braća se takođe zavaravaju s jedim od Allahovih dozvola a to je poligamija. Oni smatraju da im je pod ovim dozvoljenim činom dozvoljeno i da takođe upoznaju i razgovaraju sa potencijalnom drugom ženom, ili pak trećom i tako dalje. Mnoge djevojke koje su se vratile islamu, padaju na ovakve priče jer su ponesene inekcijom imana i trebaju nekog ko je dugo vremena u islamu ko bi ih poučavao vjeri.

Ovakva braća postaju lovci a nedužne sestre plijen. Većina ovih sestara povratnica u islam, su iskrene i časne sestre koje padaju u klopke šejtana i osoba s lošim nijjetim, bolje rečeno prljavim nijjetom. Ovakve sestre se jednostavno oslanjaju na Allaha i prihvataju Allahove odredbe bez sumnje, a neko ko se predstavlja u svijetlu islama je kao žarulja na koju lete mušice. Privlačna u početku ali smrtonosna na kraju. Ovakve avanture su veoma česte i nerijetko se završe u propasti jer dokazana činjenica je ta, da se do halala ne dolazi na haram način. Allah će uvijek razotkriti i poniziti one koji zloupotrebljavaju njegove zakone za svoju ličnu i ovo dunjalučku korist.

Zašto se sestre upuštaju u ovakve sumnjive stvari od kojih nam je naređeno da se klonimo,....šta je razlog tome? Odgovor je veoma kompleksan i zahtijeva mnogo poznavanja ljudske psihe, islama i uopšteno sociologije ljudskih bića. Ovo je vid opsjednutosti. Bolesti zaraze s virtualnim svijetom, koji je gori od dunjaluka, u svojoj prolaznosti. Mnogi brakovi su upropašteni na ovaj način. Sestre imaju više kontrole u svojim rukama nego što i same misle. One su primamljive, izazovne i privlačne za braću u svakom slučaju. Kao med za medvjeda koji ide ka košnici, ako je košnica nezaštićena i izložena i pristupačna, neminovno je da će medvjed provaliti i uzeti med. Sestre bi trebale povesti računa o svom ponašanju, izgledu i izlaganju svojih osobina i ličnosti kroz svoje komentare, samom spoznajom da su atraktivne, trebaju znati da predstavljaju izazov kako ne oženjenom bratu, tako i oženjenom.

Trebaju biti svjesne da je njihovo ponašanje na ovakav način strašan čin koji neminovno vodi u grijeh, otvarajući opciju da ih neki brat kao takve zamišlja, poželi pa možda čak i na nemoralan način. Same ženine riječi bez izloženog izgleda mogu nekog od braće da natjeraju da se ponese na nedozvoljen način. Za svaku akciju postoji reakcija. Mi smo insani koji su podložni grijesima i koji su podložni šejtanskom utjecaju. Naše bitisanje na dunjaluku je kratko,...samim sebi dajemo za pravo da donosim sopstvene fetve, zavaravamo se pod plaštom nedozvoljenog kako to nije toliko strašno jer niko nezna recimo ko smo na forumu, ali Allah zna!!!! Allah sve zna! Ko smo to mi da se zavaravamo i da krojimo i prekrajamo zakone halala i harama, edeba i ahalaka i kodeksa islamskog ponašanja i života?

Sestre, probudite se, dovoljan vam je Allah a divan li je On zaštitnik. Prvo svežite svoje deve pa se onda uzdajte u Allaha! Zašto ste se dovele na ovaj nivo i zašto se ne bojite Allaha?
Jel vam potrebna potvrda od insana da ste lijepe, atraktivne i inteligentne? Ko je vama vaš Gospodar, vaš nefs ili Allah? Promislite da li raditeupravo nešto što bi definitivno zabranile svojim kćerkama i sinovima. Zašto gubite dragocijeno vrijeme, koje bi mogle provoditi u zikru ili ibadetu, pa čak i čišćenju vaših domova, jer i za to će te biti nagrađene? Kažete to je odmor ili predah, pa šta se desilo s odmorom u namazu, obaveznom ili dobrovoljnom?

Šta se desilo sa činjenjem dobrih dijela porodici, komšijama, zijaretima porodici i prijateljima, pa zar i to nije odmor ili predah pa čak i razonoda za koju će te biti nagrađene. Gdje je nestao moral, stid i čednost žene muslimanke? Sve su prilike da se utopio u moru cyber virtuelnog dunjaluka koji se gasi jednim klikom,...zapitajte se jeli vrijedno,...nije, nije vrijedno ni krila mušice a ne kamoli nečeg drugog! SubhanAllah!!! Hoće te li prodati par sati ili dana internetskog uživanja na nedozvoljen način za svoj Džennet!

Hoće te li se opustiti do te mjere da zanemarite svoju svrhu postojanja, hoće te li se prepustiti moru interneta da vas talasa i baci od oštre hridi grijeha pa da se onda probudite? Čovijek je doista vrijeme a vrijeme prolazi, kada će ovaj košmar prestati, kada će te se probuditi i shvatiti da ste jedinke koje sačinjavaju organ, da svojim grijesima uništavate druge, da ih pozivate u grijeh, da uzrokujete da se nečiji mizan prevagne u lošim dijelima, ....

Otvorite oči i spoznajte da je to cesta bez kraja koja vodi ka najstrašnijem odredištu,...Džehennemu . A braća, koja takođe sve ovo smatraju halalom, i da cilj opravdava sredstvo, takođe treba da se probude, i da se obračunaju sa samim sobom, i da shvate da je i plašt islama providan kada se koristi na zabranjen način. Jedino postaje neprobojan plašt ako se ojača iskrenošću, bogobojaznošću, i čuvanjem od grijeha. Jedan od načina je taj da se klone nedozvoljenog i da se čuva griješenja sa spoznajom prave svrhe života, a to je da smo stvoreni da robujemo Allahu i samo Njemu Uzvišenome a ne ženama i njihovim prolaznim čarima i ljepotom i slatkim riječima. Pa zar vas ne čekaju hurije u Džennetu, čiji sjaj i ljepota se nemogu ni zamisliti niti usporediti sa čitavim dunjalukom.

O braćo zar ste spremni dati hurije za prolazne dunjalučke žene???? Samo onaj ko pameti nema će pozitivno odgovoriti na ovo pitanje. Vječnost je skupa roba, i samo za odabrane. Samo za garibe koji znaju svoj cilj i koji su svoje srce i svoju pamet predali Allahu na Njegovom putu. Okanite se nedozvoljenog ali i prolaznog, za nešto što je vječno i neizmjerno u svojoj cijeni i ljepoti. Shvatite kao poruku ali kao i kritiku. Allah je samo taj koji je sposoban da vidi i u srca i duše. Poslednji sud je kod Allaha, pa pomislite na koji tas vage će biti bačeno vaše vrijeme provedeno na internetu.

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavijestio da je uklanjanje od iskušenja bolje čovjeku, makar da bude pastir ovaca, pa je rekao: „Doći će vrijeme da najbolji čovjekov imetak budu ovce s kojima će ići po planinskim obroncima i kišnim predjelima, bježeći sa svojom vjerom od iskušenja." (Buhari, hadis 19)

Ummu-Seleme, radijallahu 'anha, je rekla: „Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne noći prestrašen, govoreći: 'SubhanAllah, šta je Allah spustio od riznica i šta je spustio od iskušenja, ko će probuditi stanovnice soba, (misleći na svoje žene), kako bi klanjale. Biće onih koje su odjevene na ovom svijetu, a neodjevene na Ahiretu." (Buhari, hadis 115)

Huzejfe b. El-Jeman je upitao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,: „Ima li nakon ovog dobra, sa kojim je došao, kakvog zla?" Reče mu: Da. - Ovaj upita: „A ima li nakon ovog zla kakvog dobra?" Reče Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: Da, a u njemu je dim." - A šta je njegov dim? - Reče: „Narod koji slijedi put mimo mog puta, i usmjeravaju mimo moje upute, nešto dobra primjećuješ kod njih, a nešto lošeg. - A ima li nakon toga kakvog zla? - Reče: Da, pozivači na vratima vatre, ko im se odazove bace ga u nju. - Rekoh: O Allahov Poslaniče, opiši nam ih. - On reče: Oni su od naše kože i govore našim jezicima." (Buhari, hadis 3606, Muslim, hadis 1847)

Zato savijet moj brate i sestro postovana u Islamu -MENI PRVOJ pa svima da u Ime Allaha ucimo prvo Allahovu vjeru-IKRE,kad steknemo bogobojaznost i strah od Allaha svt tad smo svijesni zasto koristimo ovo dunjalucke stvari-internet!
Elhamdulillah Allah svt nama je dao vjeru kao na tacni serviranu,hoces internetom naci Kur'an da slusas ili prevod ili da ucis,ili hadise,ili knjige ili da ucis razne islamske pojmove o ahlaku,fikhu,adabima itd dok to nije bilo u prvim najispravnijim generacijama pa zato cemo se pitati za sve!!
Oni su pisali ajete po plocama i kozama i ucili,hadise pamtili i isli kilometrima da ih skupljaju a mi sjedi i kahva i klikni jedno dugme ili HAJR ILI PROPAST-HARAM!!!!!
Pa kada nam je Allah svt podario ili nas pocastio ovom tehnikom nakon vjere ISKORISTIMO SAMO U HAJR I DOBRO DA STO PRIJE STEKNEMO ZNANJE DO ALLAHOVA SVT ZADOVOLJSTVA;  tj,da radimo za onaj svijet da se mi okoristimo sami i da ucimo i da PRENOSIMO NA DRUGE PA MAKAR I JEDAN AJET A Allah svt upucuje u vjeru a mi ne ali mozemo biti sebeb nekome da doodje do srca ako mu se Allah svt smiluje!

Mani te se chetanja i asikovanja,mani te se zabranjeni strana-HARAMA I PORONOGRAFIJE,mani te se beskorisni rasprava o Islamu-ulemi,ucenjacima,daijama i sektama raznim sa kojima smo i sami iskusani,mani te se UHODJENJA I POTVARANJA JEDNI DRUGIH IZA TUDJIH NICKOVA (pa tako braca uzimaju zenske nickove i provjeravaju svoje bracu-komsije i prijatelje i laksi put da sa sestrama neiskusnim chetaju a sestre nazalost uzimaju muske nickove da provijere svoje sestre iz dzemata,komsinice itd  )
PA ZAR SE ALLAHA SVT NE BOJITE ZASTO UHODITE JEDNI DRUGE KADA VAS SVIJU UZVISENI VIDI I GLEDA

Neki ljudi, da ih Allah uputi, imaju ljubav prema traganju za greškama. Tuđe greške su njihove izgubljene stvari za kojima tragaju. Vidjet ćeš kako prelistavaju knjige učenjaka ne tražeći korist, već propuste, baš poput mušice koja sleti samo na ono što je ružno! Kada takav pronađe grešku, kaže: ''Hvala Allahu Koji nas je uputio na ovo, a ne bismo bili upućeni da nas Allah nije uputio.''

Zatim na mjestima okupljanja (sijelima) govori o dotičnoj grešci: ''Taj čovjek je takav i takav'', a dotični čovjek koji prenosi ove riječi ustvari ima daleko više grešaka. Ako tragamo za biografijom čovjeka o kome je iznesena greška, uvidjet ćemo da on u islamu ima velike zasluge i pohvalne tragove. Koliko li je takva osoba samo služila islamu pisanjem knjiga i podučavanjem? Njegove ispravnosti su velike, a greške male. Međutim, ovaj drugi širi samo njegove greške, što je, bez imalo sumnje, neispravno. Zapravo, pravedno je da se preko takve male greške pređe i da mu se nađu odgovarajuća tumačenja, ukoliko to data pozicija može podnijeti.

Pravedno je da mu se oprosti mala greška u odnosu na veliki broj ispravnosti koje posjeduje. Ko je taj koji ne griješi i koji je sačuvan greške, osim Poslanika, s.a.v.s.? Kada bismo prekoravali svakog onog koji pogriješi, tako mi Allaha, ne bi bio niko sačuvan, pa čak ni ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer oni nisu lišeni greške osim u onome o čemu su donijeli konsenzus, ali kao pojedinci nikako!

Želi se reći da čovjek neće jednostrano gledati na greške i zanemarivati ispravnosti, niti će jednostrano zanemarivati greške i gledati samo ispravnosti. Upozoravat će na grešku kako ljudi u nju ne bi zapali, ali neće ''dizati ustanak'' protiv dotičnog čovjeka ili alima. Spomenut će, kada situacija iziskuje, da ima mnogo dobra, ali da nije nepogrešiv, te da ima te i te greške.

Zato, treba upozoriti na dotičnu grešku bez obzira na onoga ko ju je izrekao, prema mogućnosti bez spomena imena osobe, ali ne treba nikako zaboraviti na aspekt dobra ukoliko osoba posjeduje mnoštvo ispravnosti u odnosu na male greške.

Na ovu postavku i njenu potvrdu motiviralo me je širenje govora u ovim vremenima o nekim imamima u ilumu, poput imam En-Nevevija i Ibn Hadžera i drugih imama u hadisu za koje poznajemo lijepu biografiju i ispravne namjere. Zapravo, mi kažemo: Oni nisu nepogrešivi, a suprotstavljaju se u većini slučajeva metodu sljedbenika sunneta o Allahovim imenima i svojstvima. Međutim, to ne može biti izgovor da se odbaci istina i ispravnost koja se nalazi kod njih. Istina koja dolazi mora biti primljena, makar i od najlažljivijeg čovjeka, a neistina se odbacuje od onoga ko je donese, pa makar imao najveće epitete istinoljubivosti. Nema sumnje da oni imaju ogromne zasluge u islamu, službi sunnetu, ali imaju i ovu grešku koja se odbacuje. Međutim, nećemo o njima govoriti kao o pojedincima, te mnogo ih optuživati i umanjivati njihovu poziciju. Allahu, mi Ti se utječemo od svega što se suprotstavlja Tvome Šerijatu. Allah najbolje zna.

U osnovi je obavezno imati lijepo mišljenje o muslimanima

Zapravo, musliman treba imati lijepo mišljenje o drugom muslimanu, i ne smije ga optuživati zbog glasina ili neprovjerenih navoda. Obaveza je imati lijepo mišljenje o njegovom govoru i njegove izraze protumačiti u najljepšem značenju.

Naređeno nam je da lijepo mislimo o muslimanima. U hadisu Ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: ''Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kruži oko Kabe i govori: 'Kako si lijepa, kako je tvoj miris lijep, kako si velika, kako je tvoja svetost velika! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svetost vjernika veća je kod Allaha od tvoje svetosti u pogledu njegovog života i imetka, te je dužnost da se o njemu misli samo dobro.'' Prenosi Ibn Madže.

U ovom hadisu je podsticaj da kod muslimana treba preovladati lijepo mišljenje i da se udaljava od njemu suprotnog.

O tome Omer b. Hattab kaže: ''Ne misli o riječi koju je rekao tvoj brat vjernik osim dobro i traži joj najbolje tumačenje u dobru.''

Od Seida b. el-Musejjiba prenosi se da je rekao: ''Neka moja braća, ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., napisali su mi: 'Pitanje svoga brata protumači u najboljem smislu, ukoliko ti ne dođe neko preovladavajuće mišljenje. Ne pomisli za riječ koju je rekao tvoj brat zlo, a ti ćeš joj pronaći najljepše tumačenje u dobru.“ Jedan od svijetlih primjera o ovoj tematici je i događaj koji se desio Er-Rebi'i b. Sulejmanu, jednom od učenika imama Eš-Šafiija. Ušao je kod imama Eš-Šafiija dok je bio bolestan, pa mu rekao: ''Neka Allah ojača tvoju slabost.'' Eš-Šafii reče: ''Kada bi Allah ojačao moju slabost, ubio bi me!'' Er-Rebia reče: ''Tako mi Allaha, želio sam samo dobro.'' Eš-Šafii reče: ''Ja znam da kada bi me i izvrijeđao, ne bi želio osim dobro.''

Čovjek može pogriješiti i upotrijebiti riječ koja se može protumačiti na više načina, ili upotrijebiti neodgovarajuću riječ, ali nema za cilj ružno značenje. Zato je neophodno pogledati u stanja i namjere čovjeka, kao što je govorio veliki broj učenjaka. Međutim, ako pogledamo u stanja nekih ljudi, vidjet ćemo kako izokreću ovu osnovu i kako loše mišljenje o ljudima čine osnovom, a to je u suprotnosti sa dokazima. Kada ovakvi čuju riječ koja se može protumačiti na stotinu ispravnih načina, a samo na jedan pogrešan, oni će je protumačiti na onaj jedan pogrešan način.

Obaveza je imati lijepo mišljenje, osim kada čovjek jasno iskaže suprotno. Ko nam pokaže svoju lošu namjeru, bilo bi neumjesno da imamo lijepo mišljenje o njemu. Međutim, o kome znamo samo dobro i ispravnost u služenju vjere i znanju, dužnost nam je o njemu imati lijepo mišljenje. Allah najbolje zna.

Pojava fitni i nereda je jedna neminovnost života koja prati čovječanstvo kroz njegovu historiju. Kako za bilo koju stvar koja može zadesiti muslimana tako i za ovakva stanja postoji riješenje i savjeti. Obaveza svakog muslimana i muslimanke je da postupa po Kur'anu i sunnetu Allahova poslanika sallallahu alejhi ve sellem u svakoj prilici i svakom stanju koje ih može zadesiti. Velika je greška postupati onako kako to mi želimo bez obzira kako glasili islamski stavovi.

S toga je obaveza u svakoj situaciji koja nam nije poznata da se obratimo islamskoj ulemi i da se posavjetujemo sa njima po pitanju onoga što ne poznajemo ili djelimično poznajemo. Ovjde naročito treba podvući djelimično poznavanje vjere jer je to veliki problem današnjih muslimana. Ako pogledamo koliko se islam izučava i koliko se o islamu čita i brojnost problema s kojima se muslimani susreću vidit ćemo da se vrlo mali broj konsultuje sa ulemom ili im nije ni na pameti konsultovanje. Čak su i mnogi spremni da sami donose zaključke bez znanja jer površno znanje nije znanje.

Nekada se ljudi i zaslijepe time što završe dvije ili tri godine fakulteta islamskih nauka i misle da je dunja u njihovim rukama i da im više niko nije potreban da se savjetuju ili pitaju. A pitam se šta su radili imami ovog ummeta učeći kod svojih učitelja po deset, petnaest i više godina?!...

Savjetovanje je bila osobina Allahova poslanika alejhis-salatu ves-selam, njegovih ashaba i naših ispravnih predhodnika, pa šta mi onda o sebi mislimo ?!

Od Allahove milosti je i to što nam je u ummetu uvijek darivao one koji mogu upućivati i savjetovati muslimane pa i u našem vremenu imamo koga pitati i savjetovati se. Dakako sve nam je ovo bitno iz razloga što nam je obaveza da živimo i umiremo kao iskreni vjernici, „ O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojažnošću i ne umirite osim kao muslimani. „(Kur'an)

U sunnetu Allahova poslanika alejhis-salatu ves-selam jasno se vidi nagoviještaj pojavi fitni-nereda na Zemlji i dio toga i sami proživljavamo. Iskušenja od Allaha su dio Njegove mudrosti jer time iskušava Svoje robove kako bi se razdvojili iskreni od neiskrenih. Ali ako sami ljudi to uzrokuju kako bi se iskušavali onda je to nepohvalno i može biti veliki grijeh, kako to pojašnjava ibn Hažder u djelu „fethul-bari'“ na osnovu ajeta „a fitna je gora od ubistva.“

Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ves-selem: „ Vrijeme će brzo prolaziti, manje će biti ispravnih djela, raširit će se škrtost, pojavit će se neredi i povećat će se „herdž“, pa upitaše šta je to a on odgovori: ubijanje, ubijanje.“(Buharija)

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ves-selem: „Dolazi vrijeme u kojem će najbolji imetak musliman biti stado s kojim će otići u brda, tražeći sebi pojilišta, bježeći od nereda(fitni) da bi sačuvao svoju vjeru.“(Buharija)


22.04.2011.

Pouka Ashabul-kehf Kuran / Sura 18. El-Kehf (Pećina)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pouka Ashabul-kehf  Kuran / Sura 18. El-Kehf (Pećina)

Pecina -El-Kehf Sura18

Mekka -110 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Hvaljen neka je Allah koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego

2. ispravnu, da teskom kaznom, koju ce On dati, opomene, a da vjernike koji cine
dobra djela divnom nagradom obraduje,

3. u kojoj ce vjecno boraviti,

4. i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina."

5. O tome oni nista ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rijec izlazi iz usta njihovih!
Oni ne govore drugo do neistinu!

6. Pa zar ces ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nece da povjeruju?

7. Sve sto je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskusamo ljude ko ce se od njih
ljepse vladati,

8. a Mi cemo nju i golom ledinom uciniti.

9. Mislis li ti da su samo stanovnici pecine, cija su imena na ploci napisana, bili cudo
me|u cudima Nasim?

10. Kad se nekoliko momaka u pecini sklonilo pa reklo; "Gospodaru nas, daj nam Svoju
milost i pruzi nam u ovom nasem postupku prisebnost",

11. Mi smo ih u pecini tvrdo uspavali za dugo godina.

12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja ce od dvije skupine boje ocijeniti
koliko su vremena proboravili.

13. Ispricacemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u
Gospodara svoga, a Mi smo im ubje|enje jos vise ucvrstili.

14. Osnazili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli; "Gospodar nas - Gospodar je
nebesa i Zemlje, mi se necemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono
sto je daleko od istine govorili.

15. Narod ovaj nas je mimo Njega druge bogove prihvatio, zasto jasan dokaz nije donio
o tome da se treba njima klanjati/ A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi
neistinu?

16. Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pecinu,
Gospodar vas ce vas miloscu Svojom obasuti i za vas ce ono sto ce vam korisno biti
pripremiti."

17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se ra|a -obilazi pecinu s desne strane, a
kada zalazi -zaobilazi je s lijeve strane, a oni su biliu sredini njezinoj. To je dokaz
Allahove moci! -kome Allah ukaze na pravi put, on ce pravim putem ici, a koga u
zabludi ostavi, ti mu neces naci zastitnika koji ce ga na pravi put uputiti.

18. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na
lijevu stranu, a pas njihov, opruzenih prednjih sapa, na ulazu je lezao; da si ih vidio, od
njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" -
upita jedan od njih. -"Ostali smo dan ili dio dana" -odgovorise. -"Gospodar vas
najbolje zna koliko ste ostali’ -rekose. -"Posaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima
vasim u grad, pa nek vidi u koga je najcistije jelo i neka vam od njega donese hrane i
neka bude ljubazan i neka nikome ne govori nista o vama,

20. jer, ako oni doznaju za vas, kamenovace vas ili ce vas na silu u svoju vjeru obratiti, i
tada nikada necete ono sto zelite postici!’

21. I MI smo, isto tako, ucinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito
Allahovo obecanje i da u cas ozivljenja nema nikakve sumnje, kada su se izme|u sebe
o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna
ko su oni." A onda oni do cijih se rijeci najvise drzalo rekose: "Napravicemo na ulazu
u nju bogomolju!’

22. Neki ce reci: "Bila su trojica, pas njihov je bio cetvrti", a neki ce govoriti: "Bila su
petorica, pas njihov je bio sesti", naga|ajuci ono sto ne znaju, dok ce neki reci: "Bila su
sedmorica, a pas njihov bio je osmi." Reci; "Gospodaru mome je dobro poznat njihov
broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljej o njima osim povrsno, i ne pitaj o njima
od njih nikoga!’

23. I nikako za bilo sta ne reci: "Uradicu to sigurno sutra! -ne dodavsi:

24. "Ako Bog da!" A kada zaboravis, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj ce
me uputiti na ono sto je bolje i korisnije od ovoga."

25. A oni su ostali u pecini svojoj tri stotine i jos devet godina.

26. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako
On sve vidi, kako On sve cuje! Oni nemaju drugog zastitnika osim Njega, a On ne uzima
nikoga u odlukama Svojim kao ortaka."

27. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono sto ti se objavljuje, niko ne moze da izmjeni
rijeci Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, neces naci utocista nikakva.

28. Budi cvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navece u zelji da
naklonost Njegovu zasluze, i ne skidaj ociju svojih s njih iz zelje za sjajem u zivotu na
ovom svijetu, i ne slusaj onoga cije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast
svoju slijedi i ciji su postupci daleko od razboritosti

29. i reci: "Istina dolazi od Gospodara vaseg, pa ko hoce -neka vjeruje, a ko hoce -
neka ne vjeruje!’ Mi smo nevjernicima pripremili vatru ciji ce ih dim sa svoh strana
obuhvatiti; ako zamole pomoc, pomoci ce im se tekucinom poput rastopljene kovine
koja ce lica ispeci. Uzasna li pica i grozna li boravista!

30. One koji budu vjerovali i dobra djela cinili -Mi doista necemo dopustiti da
propadne nagrada onome koji je dobra djela cinio -

31. cekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje ce rijeke teci, u njima ce se narukvicama
od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblaciti, na divanima ce u njima naslonjeni
biti. Divne li nagrade i krasna li boravista!

.............

Iskrena djela

Kaže Abdullah ibn Omer:

Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we seleme kada je ispričao sljedeće:

"Zaputila su se trojica ljudi - od prijasnjih naroda - na dalek put te ih zateče noć pored jedne pećine, u koju uđose da bi u njoj prenoćili. Medutim jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni tada jedni drugima rekoše: - Jedini način da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koja smo učinili."

Jedan od njih tada reče: - Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu niti svoje robove i sluge. Jednoga dana tražio sam bolju pašu svome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon sto sam namuzao mlijeka i donio, našao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao - sa sudom u svojoj ruci – I gledao kad će se sami probuditi i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!" Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli izaći pored nje.

Drugi od njih reče:- Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh,-kaže se u jednoj drugoj predaji tako jako, kako to ljudi samo vole žene, pa sam je poželio imati, ali mi ona to ne dopusti. Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Ona na to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio, onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zaplaka i reče: "Boj se Allaha; i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!" Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove nedaće u kojoj se nalazimo!" Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.

Treći od njih reče: "Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio , tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatražio svoju plaću koja je kod mene ostala. Ja sam mu na to odgovorio: "Sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!" On mi tada reče: "Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom!" "Ne izigravam se sa tobom," rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi ako sam je to isključivo radi tebe učinio, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo!" Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni iziđoše iz pećine i odoše dalje.

(Buhari i Muslim)

Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim? Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: "Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost", Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

Ispričaćemo ti povijest njihovu, onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: "Gospodar naš, Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti."

I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa, obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći, kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali, i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?"; upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana",  odgovoriše. "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali", rekoše. "Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama, jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!"

I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: "Napravićemo na ulazu u nju Bogomolju!"

Neki će reci: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su peterica, pas njihov je bio šesti", nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!"

I nikako za bilo šta ne reci: "Uradiću to sigurno sutra!"; ne dodavši: "Ako Bog da!" A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga."

A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka." (18:9-26)

Vidimo kako nas navedeni ajeti časnoga Kur'ana, dajući odgovor na postavljeno pitanje, upoznaju sa skupinom mladića, iskrenih muslimana koji su ostali odani jednom Bogu, Allahu dragom u vrijeme kada je narod njihov bio zapao u ponor višeboštva. Oni su se, srca osnaženih Allahovom pomoću, javno suprostavili narastajućoj plimi duhovne tmine mnogoboštva i idolatrije u njihovoj zajednici čime su došli u sukob sa zabludjelom većinom. Kur'an časni nam dalje kazuje kako su oni odlučili da se sklone u jednu pećinu i na taj način izdvoje od nevjernika i politeista da bi sačuvali svoju vjeru i sebe same od duhovnog i fizičkog zuluma kome su mogli biti izloženi. Allah dragi je učinio da i oni i njihov vjerni pas koji ih je svuda pratio utonu u dubok san u kojem su ostali tri stotine i devet lunarnih godina po zemaljskom računanju vremena. Dragi Allah je učinio još i to da Sunčeve zrake prilikom izlaska sa desne strane zaobilaze pećinu u čijem središtu su oni i njihov vjerni pas spavali, a prilikom zalaska sa lijeve. Tako neobično ponašanje Sunca bilo je očevidan Znak, veličanstveno znamenje dragog Allaha za svakoga ko je to mogao uočiti. Budući da to nije bila smrt njihova tijela nisu bila mrtva, pa su ih meleki povremeno okretali na desni bok pa na lijevi, i obratno, kako ne bi dobili povrede od dugog ležanja. Prizor veoma strašan za svakoga ko bi tu eventualno pristupio: tajanstvena pećina oko koje sunčeve zrake ''plešu'' na sasvim neobičan i mističan način, na ulazu leži pas ispruženih prednjih šapa, ''ni živ ni mrtav'', a u tamnom središtu skupina mladića, izgledaju kao da su budni ali oni spavaju dubokim snom, neka nevidljiva sila im okreće tijela čas na desni čas na lijevi bok ... sve bi to sledilo srce svakog očevica i on bi brzo utekao sa tog jezovitog mjesta.

Za vrijeme njihova sna nevaljale generacije njihova naroda su pomrle i naslijedili su ih čestiti potomci koji su se, neizmjernom Allahovom milošću, generalno povratili istinskoj vjeri, ali je među njima još uvijek bila prisutna jedna zabluda – nisu imali istinskog uvjerenja u proživljenje tijela nakon smrti. I onda se otkriva još jedna plemenita savršena mudrost dragog Allaha koji je učinio da se spavači probude nakon ravno tri stotine i devet godina sna da bi bili očevidan dokaz proživljenja čovjeka nakon smrti, i njegove duše i njegova tijela, i kako bi njihov narod istinski, bez imalo sumnje, posvjedočio istinitost Allahovog proživljenja mrtvih. I zaista, njihovo buđenje nakon toliko godina provedenih u snu, bilo je popriličan šok kako za njih tako i za njihov narod, koji je ipak iz toga izgleda izvukao pouku i shvatio da u proživljenje nakon smrti na Sudnjem Danu nema nikakve sumnje.

Obzirom da časni Kur'an ne kazuje šta se dalje zbilo sa mladićima nakon njihova buđenja mi o tome ne možemo ništa sasvim pouzdano kazati. Izgleda da su oni ubrzo, ili ponovo zaspali čekajući eventualno ponovno buđenje, ili umrli. Dragi Allah najbolje zna. Njihov narod je, odlučivši obilježiti mubarek pećinu i sačuvati sjećanje na mubarek mladiće, vjerovatno na njezinom ulazu izgradio mesdžid (Bogomolju) i vjerovatno tu postavio kamenu ploču na kojoj su bila uklesana njihova imena.

Ovo je otprilike ono što možemo saznati o ovom znamenitom i poučnom događaju na bazi ajeta časnoga Kur'ana, u onoj mjeri u kojoj ih mi sa našim ograničenim razumom trenutno možemo razumjeti, a dragi Allah sve najbolje zna.

U želji da vam, poštovani čitaoci, pružimo što možemo više informacija, a budući da nismo do sada mogli pronaći vjerodostojne hadise o ovoj temi, odlučili smo se da konsultiramo neke muslimanske predaje o ashabima kehfa (stanovnicima pećine) do kojih smo došli, kao i izvijesne izvore iz kršćanske tradicije, te na bazi toga, moleći dragog Allaha za oprost i uputu, pokušamo predočiti nešto širi opis ovog znamenitog događaja.

Pomenuti izvori nas upućuju da ovaj događaj vremenski lociramo u vremenu između Mesiha Isaâ, alejhisselam, i Muhammeda, alejhisselam, a prostorno na teritoriju Rimskog carstva, i to jedinstvenog carstva koje je bilo vjerno tradicionalnoj mnogobožačkom rimskoj vjeri u vrijeme ulaska mladića u pećinu, i kasnije, u vrijeme njihova buđenja, Bizanta (istočnog carstva) kada je kršćanstvo već bilo prihvaćeno kao službena vjera.[1]

U vrijeme nedugo nakon prvog boravka Mesiha Isaâ, alejhisselam, na Zemlji Rimsko carstvo bilo je poprište mnogih burnih zbivanja između kojih nas ovom prilikom najviše interesuju vjerska gibanja unutar ovog ogromnog prostora. U to vrijeme rimski vladajući krugovi kao i većina naroda baštinili su tradicionalnu mnogobožačku vjeru u dobroj mjeri zasnovanu na vjerskoj tradiciji antičke Grčke. Međutim, ogromni duhovni podsticaj istinske Allahove vjere izazvan boravkom Isaâ, alejhisselam, izazvao je snažne vjerske procese čiji su talasi počeli podrivati vjersku osnovu Rima. Mnogobožački paganski autoriteti Rima morali su da se suoče sa egzistiranjem tri izražene vjerske skupine jevreja, kršćana i muslimana[2] unutar njihove države, čijeg su se djelovanja vjerovatno ozbiljno plašili. Zavedeni od strane prokletog Iblisa i njegovih vojski započeli su sa brutalnim progonima pripadnika svih ovih skupina. Tako su prve decenije i stoljeća nakon prvog boravka Mesiha, Isaâ, alejhisselam, uglavnom bili obilježeni žestokim progonima svih monoteista na područjima pod rimskom upravom.

U tom vremenu[3] živjeli su u maloazijskom gradu Efsusu[4] mladići, čestiti vjernici, muslimani, koji su predmet našeg interesovanja. Izgleda da je u tom gradu živjeo značajan broj muslimana, Isaovih, alejhisselam, valjanih sljedbenika. Međutim, nad njima i njihovom vjerom stalno je bila prijetnja rimskih progona. Stanje se naročito zakomplikovalo kada je u grad stigao vladar Dekjanus[5] sa svojom vojskom. Dekjanus je odmah izdao naredbe o najstrožijoj zabrani prakticiranja Isaove, alejhisselam, vjere i o obaveznom prinošenju žrtava rimskim božanstvima. Pretpostavljamo da je jedan broj vjernika ostao dosljedan i radije, hvala dragom Allahu, odabrao šehadet (mučeničku šehidsku smrt) nego li javno prakticiranje mnogoboštva, dok su mnogi među njima morali prikrivati svoju istinsku vjeru i javno se prikazivati mnogobošcima. Naši mladići su, kako se prenosi, bili sinovi ljudi bliskih Dekjanusu i po tom osnovu i oni sami su bili dio Dekjanusove dvorske svite. Čak se prenosi da su bili neposredni savjetodavci Dekjanusovi. Živeći u takvoj sredini i obnašajući takve funkcije oni su bili prisiljeni kriti svoj islam. Vremenom su, družeći se međusobno, otvorili svoja srca jedni drugima i, shvativši da su svi muslimani, postali su nerazdvojni. Kriomice su i unutar Dekjanusovog dvora padali dragom Allahu na sedždu. Jedne prilike se, sa Allahovim dopuštenjem, desilo da ih je jedan uhoda otkrio za vrijeme ibadeta i prijavio Dekjanusu. Silnik je bio prepun bijesa, ali je ipak osjećao izvijestan respekt prema njihovim porodicama i, nadajući se da će se ''urazumiti'', ostavio im rok od tri dana da se povrate ''vjeri svoga cara i svojih predaka''. Pošto je u ta tri dana Dekjanus namjeravao napustiti grad radi obilaska nekih drugih područja, mladići su vidjeli u tome svoju šansu. I pored pritisaka i kontrole svojih porodica, milošću dragog Allaha, uspjeli su se tajno sastati i dogovoriti da zajedno pobjegnu iz grada jer su svi bili čvrsti u vjeri i nije im ni na um padalo da prihvate mnogoboštvo. Pomoć plemenitog Gospodara svih svjetova pratila ih je u svemu, pa su se svi oni uspjeli noću neopaženo izvući iz svojih kuća i sastati na jednom mjestu izvan grada. Sa istinskim pouzdanjem u dragog Boga krenuli su na svoj put hidžre čvrsto riješeni da se ne vraćaju kući sve dotle dok prilike ne budu bolje. Iz straha da nebi bili opaženi nisu mogli uzeti konje tako da su morali ići pješice. Hodili su kroz divljinu što su brže mogli u želji da se što više udalje od grada. Međutim, budući da su znali da će ih, iako imaju tri dana prednosti, Dekjanusovi progonitelji na konjima lahko stići i pohvatati, jasno im je bilo da se negdje moraju sakriti, i to negdje gdje ih niko ne može pronaći barem dok malo bijes Dekjanusova ne splahne i pažnja tragaoca ne popusti. Išli su što su mogli dalje od uobičajenih puteva pa nikoga od ljudi nisu susretali. Tako je bilo sve dok nisu primijetili nedaleko od sebe jednoga pastira koji je napasao stado ovaca. Vjerovatno u želji da od njega kupe malo hrane i pića, i da dobiju informacije, odlučili su ne izbjeći ga već malo sa njim porazgovarati. Oštroumni pastir je odmah uočio da su njegovi sagovornici bjegunci tako da su oni, pouzdavši se u dragog Allaha, odlučili kazati mu punu istinu o sebi i svome bijegu od Dekjanusovog zuluma. Ispravnost njihove odluke da se oslone na dragog Allaha te pastiru otvore svoja srca, odmah se potvrdila budući da je i čestiti pastir otkrio da je musliman, predan dragom Bogu i sljedbenik Mesiha Isaâ, sina Merjemina, alejhisselam. Zamolio je da i njega prime u svoj džemat (zajednicu) odlučivši da do kraja bude s njima, a oni su, naravno, s radošću na to pristali. Posjedili su još malo na tom mjestu u savjetovanju šta da čine i u kom pravcu da idu. Pastir je imao ponajbolji prijedlog. Rekao im je za jednu pećinu, koja je bila u planinama nedaleko od mjesta na kome su se nalazili, gdje je on ranije znao sklanjati ovce za vrijeme jake grmljavine i kiše. Iako su još uvijek bili jako blizu Efsusa ipak su odlučili da prihvate pastirov prijedlog jer se pećina, vjerovatno, nalazila u brdima podalje od svih uobičajenih puteva u jednom slabo pristupačnom kraju, a i pastir je bio ubijeđen da osim njega možda niko drugi i ne zna za nju. Mada neke predaje kazuju da je pastir jednostavno ostavio ovce da se kasnije nakon ispaše same vrate svome vlasniku, nama izgledaju prihvatljivije one koje kazuju da su oni sačekali na zakazanom mjestu dok pastir ne vrati ovce vlasniku i onda im se pridruži. Takvog smo mišljenja prvo jer je riječ o čestitim vjernicima koji nisu htjeli iznevjeriti povjerenje koje je vlasnik stada imao u pastira, i drugo zbog toga što bi povratak samih ovaca u grad mogao navesti progonitelje da pođu u tom pravcu i potraže nesavjesnog pastira. Kada su se ponovo susreli na zakazanom mjestu i krenuli, svi zajedno su se iznenadili ugledavši kako ih slijedi pastirov vjerni pas čuvar ovaca. Pobojali su se da ih pas lavežom ne oda progoniteljima pa su ga više puta pokušavali otjerati sve dotle dok se nije desilo čudo, jasno Znamenje dragog Allaha, kada je plemenita životinja progovorila ljudima sasvim razumljivim govorom. Mubarek pas[6] ih je upitao zašto ga uporno od sebe tjeraju kad je i on, kao i oni, spoznao dragoga Boga, svoga Gospodara, i kad želi da bude zajedno s njima na putu istine. Ushićeni i neizmjerno obradovani ovim veličanstvenim Znamenjem prihvatili su psa u svoje društvo i brzo krenuli u pravcu pećine. Stigavši tamo smjestili su se ispred pećine i malo se odmorili i okrijepili. Kada je pala noć ostavili su psa da stražari na ulazu u pećinu kako bi ih mogao na vrijeme upozoriti ako bi se neko počeo približavati, a oni su se uputili dublje ka njenoj unutrašnjosti. Vjerna životinja je legla na mjestu gdje joj je rečeno ispruživši svoje prednje šape i čuvajući stražu, dok su oni pronašli jednu pogodnu odaju u sredini pećine i tamo se smjestili. Budući da su bili umorni brzo su zaspali. Dragi Allah je Onaj koji uzima duše onih koji umru i onih koji spavaju, pa zadržava duše umrlih kod Sebe, a vraća duše usnulih da se bude i borave na ovom svijetu do ispunjenja određenog im roka,[7] a u ovom slučaju uzvišena volja Njegova je bila da mubarek mladići i njihov pas ostanu u snu čitavih tri stotine i devet lunarnih zemaljskih godina, tako da su svi oni utonuli u dugotrajan san.

Za to vrijeme, po povratku Dekjanusovom, u gradu se saznalo za njihov bijeg. Predaje kazuju kako su se njihove porodice njih odrekle u strahu od Dekjanusove osvete, a silnik je sakupio veliki broj konjanika i poslao ih da detaljno pretražuju čitavo šire područje kako bi ih što prije pronašli.

I ovdje postoje razlike u predajama: kršćanska tradicija i jedan dio muslimanskih predaja kazuju da su Dekjanus i njegovi progonitelji pronašli pećinu i zatekli ih u snu, a onda je zločinac odlučio kazniti ih tako da zazida ulaz u pećinu i žive ih zatrpa. Zlurado je razmišljao o njihovoj boli i očaju kad se sutradan probude i ustanove da su osuđeni na polaganu smrt u blokiranoj pećini, ali nije mogao ni zamisliti kakvo je veličanstveno Znamenje plemeniti Gospodar svih svjetova u njima odredio čovječanstvu dati. Dvojica vjernika iz Dekjanusove pratnje, koji su također krili svoje vjerovanje, duboko pogođeni sudbinom mladića odlučiše ostaviti skriveni haber (vijest) o njima za buduće generacije. Inkognito su uklesali njihova imena, rodove i opis svih događaja na jednu, po ovim predanjima, olovnu ploču, koju su onda stavili u jedan olovni kovčezić i tajno uzidali u jednom kraju zida kojim je zatvoren ulaz u pećinu. Pećina je ostala zazidana i njezini stanovnici zaboravljeni sve dotle dok, voljom dragog Allaha, neposredno prije nego je došlo vrijeme buđenja mladića, jednom čovjeku nije na srce spuštena pomisao da kamenje iz zida iskoristi za gradnju vlastite štale ili drugog objekta. Srušio je zid, ali ne i onaj njegov dio gdje je bio uzidan kovčezić sa pločom, i tako otvorio ulaz u pećinu. Nije imao nikakva interesa da ulazi unutra tako da u tmini pećine  nije primijetio niti psa koji je ležao sasvim blizu, a kamoli mubarek mladiće koji su bili dublje unutra. Kratko nakon ovoga Allahovom voljom mladići su se probudili. Evo, otprilike ovako kazivaju kršćanske tradicije i uz njih jedan dio muslimanskih predanja.

Međutim, iako naprijed pomenuti tok događaja manje više nalazimo u svim muslimanskim predajama do kojih smo do sada mogli doći osim jedne, nama je nekako logičnije i prihvatljivije mišljenje koje nalazimo u preostalom izvoru po kome niti Dekjanus, niti bilo ko drugi, nije mogao pronaći pećinu i mubarek stanovnici pećine su bili skriveni sve do vremena njihova buđenja. Naime, ovakvog smo mišljenja, naravno ne negirajući sve ono što su čestiti i plemeniti Allahovi robovi uistinu o tome govorili, zbog toga što nas ono neobično kretanje Sunca na neki način asocira na to da otvor pećine nije bio zazidan, jer ako je zazidan onda se uopće i ne vidi pećina, i onda se začudno kretanje Sunca nikako ne bi moglo za nju vezati. Međutim, Kur'anom je časnim jasno[8] rečeno:

... I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa, obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći ... (18:17)

Dakle, Kur'an časni kaže da je eventualnom promatraču bilo sasvim vidljivo da Sunce zaobilazi pećinu sa desne strane pri izlasku i lijeve pri zalasku. Mi ovo razumijevamo kao znak da je pećina bila prepoznatljiva kao i začudno kretanje Sunca oko nje, a to nikako nije mogla biti sa zazidanim ulazom budući da bi tada izgledalo da Sunce kruži oko neke stijene, a ne oko pećine. Isto tako, Kur'an časni nam govori o jezovitom prizoru koji bi srce napunio strahom bilo kojem eventualnom posjetitelju pećine, što opet može asocirati na to da se u pećinu moglo ući pa prema tome i otvor nije mogao biti zazidan.[9] Ovo je, ponavljamo, naše shvatanje i naše mišljenje koje imamo bez ikakve želje da, ponavljamo i to, negiramo ono što su duhovni velikani među muslimanima uistinu o tome rekli, a samo dragi Allah o svemu punu istinu zna.

U svakom slučaju, mladići i njihov pas su snivali mirnim i neometanim snom u jednom ''zamrznutom'' ambijentu koji je remetio samo povremeni dolazak meleka koji su okretali tijela spavača.[10]

Prolazile su godine, decenije i stoljeća. Vrijeme progona i patnji u Rimskom carstvu je prolazilo a sve više je Isaova, alejhisselam, vjera dolazila do izražaja, sve dok se na kraju, u vrijeme vladanja imperatora Konstantina, nije desilo da njezina iskrivljena kršćanska varijanta, bude proglašena za zvaničnu službenu vjeru Rimskog carstva. Nažalost, dogodilo se (dragi Allah poznaje svu savršenu mudrost i ljepotu Njegova dopuštenja da se baš tako dogodi) da iskrivljena varijanta Isaove, alejhisselam, prave vjere imenovana kao kršćanstvo bude nametnuta za državnu vjeru čitavog carstva, pri čemu je istinska Isaova, alejhisselam, vjera iskrene i potpune predanosti jednom i jedinom uzvišenom Bogu (islam) bila potisnuta. Međutim, i pored ovih i ovakvih historijskih činjenica, ipak je izvorni islam, čista vjera Mesiha Isaâ, alejhisselam, doista bio prisutan ponegdje na teritoriji Rimskog carstva.[11] Ajeti časnoga Kur'ana koji ljude iz grada Efsusa u vrijeme buđenja spavača prikazuju kao vjernike[12] daju nam, ako smo ih dobro shvatili i protumačili, neoboriv dokaz da je u toj provinciji Bizanta bio pretežan broj pravih Isaovih, alejhisselam, sljedbenika, dakle muslimana. Moguće je, a dragi Allah najbolje zna, da je tadašnji car Bizanta[13] ispravno shvatao Isaovu, alejhisselam, vjeru i tako i sam bio jedan od istinskih vjernika, muslimana.[14] U svakom slučaju predanja nam kazuju da je u to vrijeme među vjernicima bila poprilično raširena sumnja o proživljenju ljudi nakon smrti, odnosno njihovih tijela, jer se smatralo da je onosvjetski život samo život duša i da će samo duše, a ne i tjela, biti proživljene. To je svakako brinulo ispravno upućene vjernike i mnogi su od njih, najvjerovatnije, svesrdno i ustrajno upućivali dove dragom Allahu da vjernike milošću Svojom uputi na ispravno vjerovanje i po tom pitanju. Dragi Allah, Svemilosni (Rahman), Milosni (Rahim) odredio je da ove dove budu ispunjene i tako se desilo da su se naši mladići nakon proteka tolikih godina ponovo pojavili u ovosvjetskom toku historije čovječanstva.

Kada su se probudili, vjerovatno su po izvijesnom stepenu utrnuća i blagoj ukočenosti njihovih udova zaključili da su neuobičajeno dugo spavali. Razgibavajući se pokušavali su da odgonetnu koliko dugo su spavali. Naravno apsolutno nisu ni pomišljali da je njihov san mogao trajati više od nekoliko desetaka sahata, pa su sva njihova razmišljanja išla ka dužini sna iskazanoj u sahatima. Uglavnom su procijenili da su spavali jedan dan, ili možda jedan njegov dio. Zadužili su jednog između njih da inkognito ode u grad i donese im nešto hrane. Kada je izašao iz pećine, ono što je vidio izuzetno ga je zbunilo. Planine i doline su istina bile onakve kakve ih je on oduvijek pamtio, ali su svi detalji bili na neobjašnjiv način poremećeni. Idući putem prema gradu, neizrecivo zbunjen, vjerovatno je sam sebe u mislima pitao pitanja kao što su na primjer: gdje je nestalo ono veliko drvo pored kojeg smo jučer prošli, kako je samo za jednu noć mogao presušiti onaj obilni izvor, odakle onaj palminjak tamo kad ga jučer nije bilo, i tome slično. Stigavši u grad njegova narastajuća zbunjenost dosegla je šokantni vrhunac kada je iznad ulazne kapije jasno pročitao natpis: La ilahe illallah ve Isa ruhullah.[15] Nije mogao da vjeruje, protrlja oči i opet pogleda, i uvjeri se da natpis uistinu stoji. Zbunjen uđe u grad pitajući se u sebi kako je to moguće kad je još jučer bivao ubijen svako ko bi tako nešto samo pomenuo, a kamoli postavio ploču sa takvim natpisom na javnom mjestu. Idući dalje zbunjenost mu je i dalje rasla jer je uočio kako je grad bio totalno drugačiji: zgrade, ulice, raspored objekata ... sve se izmijenilo, ... i to samo za jednu jedinu noć. Nikoga od ljudi nije mogao da prepozna, a i njihov jezik je imao neki čudan akcent. Kada je kupljenu hranu pokušao platiti novcem kojeg je imao kod sebe suočio se sa začuđenim pogledom trgovca i pitanjem da li je to on pronašao kakvo skriveno blago. Ništa mu nije bilo jasno. Kakvo blago, pa to su samo uobičajeni srebrni dukati sa likom Dekjanusa, ništa neobično ... Govorio je trgovcu da su srebrnjaci njegovi, da ih je još jučer iz svoje kuće uzeo, a trgovac je ponavljao svoje pitanje i uporno ga ubjeđivao da mu kaže gdje je to blago, ujedno ga fiksirajući pogledom sa očitim nastojanjem da pronikne da li je njegova mušterija luda, ili je prepredenjak, ili ga samo pravi budalom. Ovo je privuklo pažnju i drugih ljudi koji su zbunjeno i znatiželjno gledali u srebrnjake iz davno minulih vremena i u čudnoga neznanca koji je uporno ponavljao da je novac njegov i da ga je još jučer uzeo iz svog doma. Na kraju su, moguće pozvani od nekog od prisutnih, stigli i gardisti. Trgovac im je rekao da je ovaj neznanac pronašao blago sa zlatnicima i srebrnjacima iz davnih vremena, ali uporno to negira ili zato što je lud, ili što je lukavi prepredenjak koji imitiranim ludilom želi izbjeći prijavljivanje blaga vlastima i plaćanje obaveznog zekata (poreza) na njega. Gardisti su odlučili sprovesti ga u palatu pred vladara grada da on donese odluku o ovom čudaku. Kada su ga vojnici poveli sa sobom mladić se u sebi jako uplašio jer je znao da će ga Dekjanus sigurno prepoznati. Strah mu je navirao ali su mu snažna vjera i tevvekul (pouzdanje) u dragog Allaha učvrstili srce i ulili hrabrost. Bio je spreman na šehadet, ali su mu prizori koje je mogao vidjeti dok su ga vojnici provodili kroz gradske ulice, nagoviještavali da možda mučenička smrt i nije neizbježna. Naime, i dalje sa čuđenjem i ogromnom zbunjenošću, ustanovio je da nigdje ne vidi niti jednog idola, a još jučer grad ih je bio pun, tamo gdje je jučer stajao veliki idolopoklonički hram sada je bila sasvim druga građevina. Razmišljao je da možda Dekjanus nije otišao u svoju prijestonicu a lokalni vladar kojega je ostavio možda nije idolopoklonik. Da se nešto veliko, izuzetno veliko desilo, nešto što daje objašnjenje svim ovim čudnim stvarima koje je vidio još od izlaska iz pećine, već mu je bilo poprilično jasno, a u to se potpuno uvjerio kada su ga vojnici uveli u palaču. On, koji je toliko boravio u Dekjanusovoj palači i znao svaki njezin kutak, osvjedočio se da to niti izbliza nije ista palača. Strah je prestao i sada je samo sa velikim interesovanjem posmatrao šta će se zbiti, u srcu osjećajući da će mu dragi Allah vrlo brzo dati objašnjenje. Doveli su ga do gradskog vladara, i naravno to nije bio Dekjanus. Vojnici su objasnili vladaru da postoje ozbiljne indicije da je ovaj mladić pronašao blago iz davnih vremena ali ga želi prikriti praveći se da ništa o tome ne zna. Čestiti vladar ga je blago pogledao i umirujućim riječima mu se obratio rekavši mu da je Allahov propis da država mora uzeti dio od svakog blaga na ime zekata, te da ih interesuje samo taj dio, a ostatak mu niko neće oduzeti. I dalje zbunjen, ali sada već umiren budući da očevidno pred sobom ima čestitog i blagog upravitelja, toliko različitog od zlog i pokvarenog nasilnika Dekjanusa, koji vjeruje u dragog Boga i slijedi istinsku Mesihovu vjeru, mladić je potanko ispričao svoju priču i priču svoje braće po vjeri. Veliko interesovanje sa kojim su upravnik grada i svi prisutni u njegovoj palati isprva slušali izlaganje nepoznatog mladića, vrlo brzo se pretvorilo u istinsku vjersku oduševljenost kada se neko[16] dosjetio davne pripovijesti o nestalim mladićima iz Dekjanusovog doba i predanja da će se oni, voljom dragog Boga, vratiti. Trnci su im svima prošli kroz srca i tijela. Uvjerili su se da je to veliko Čudo dragog Boga i očevidan Znak njima, jer pred njima stajaše mladić koji je živjeo i nestao prije tri stotine i kusur godina, a sada bijaše tu pred njima, mogli su ga gledati vlastitim očima, slušati njegov govor vlastitim ušima, mogli su ga rukama opipati, ... pa ko bi onda mogao i posumnjati u proživljenje nakon smrti!?

U gradu je nastala velika pometnja, svi su žurili da što prije dođu ispred upravnikove palate i vide mubarek mladića. Gradski vladar i prisutni vjerski učenjaci pitali su ga o ostalima i on je odlučio da ih sve skupa povede do pećine. Upravitelj, vjerski i ostali dostojanstvenici jahali su lagano u društvu mladića putem kojim ih je on vodio, a velika masa svijeta je išla za njima. Ako je još kod njih i bilo kakvih sumnji one su se raspršile kada im je mladić putem potanko objašnjavao šta se sve izmijenilo protokom vremena, a nekih stvari o kojima je on govorio mogli su se sjećati najstariji stanovnici grada.

Kada su se primakli pećini mladić ih je zamolio da ga puste da on sam ode do svojih drugova jer bi oni mogli pomisliti da su ih pronašli Dekjanusovi vojnici, tako da su svi ostali u podnožju brda a on sam je pošao ka pećini, naravno noseći hranu i piće za njih i njihova psa.

Kada je ušao unutra svi su se obradovali jer su se već počeli brinuti za njega, a i već su počeli osjećati glad i žeđ. Dao im je vremena da se malo okrijepe i onda im polahko objasnio šta se zbilo. Srca su im bila prepuna ljubavi (aška) i suze su im kvasile lica kada su, padajući na sedždu u nutrini pećine, zahvaljivali dragom Allahu na neizmjernoj milosti i blagodarnoj pažnji koja im je pružena. Zaista bijahu oduševljeni saznanjem kakvu im je počast Uzvišeni podario i kakvo je Znamenje ljudima u njima dao, ali kasnije osjetiše zebnju u srcima jer se vjerovatno sjetiše veoma sličnog slučaja sa Allahovim miljenikom, plemenitim vjerovijesnikom Uzejrom, alejhisselam, koji je bio u davna vremena usmrćen u vremenu od stotinu godina i onda proživljen.[17] Znali su da su neki ljudi, nažalost, pogrešno protumačili veliko čudo dato Uzejru, alejhisselam, i počeli ga smatrati, neuzubillah, sinom dragog Allaha, a identično zastranjenje mnogih u pogledu Mesiha Isaâ, alejhisselam, je bilo dio njihove (nažalost i naše danas) svakodnevice. Zbog toga su se uplašili da se slično ne desi i u njihovom slučaju, da ih ljudi u neznanju počnu smatrati Božjim sinovima ili slično tomu. U takvom stanju svi su zajedno uputili dovu dragom Allahu da ih od toga sačuva i uzme sa ovog svijeta. Milostivi im se odazvao tako da su im meleki ponijeli duše njihovu Gospodaru, a tijela su im ostala, koliko je nama poznato, u pećini koja je postala njihovim kaburom.[18] Naravno, imamo jake razloge da nimalo ne sumnjamo da je i njihov plemeniti pas skupa s njima dosegao one stepene milosti i ljubavi dragog Allaha koje mu priliče prema savršenoj odredbi Gospodara svih svjetova.

Prema tome, znano je da ih je dragi Allah, nakon što su Mu uputili dovu, ponovo uzeo sa ovog svijeta na rok koji je On odredio. Međutim, ne zna se tačno kada se to desilo, tj. ne zna se, barem koliko mi znamo, koliko su oni vremena proveli sa svojim narodom nakon njihova buđenja pa do ponovnog nestanka.

Predaje su različite. Tako jedni vele da su nestali odmah čim se njihov drug vratio, tako da svijet nikoga od njih, osim jednoga, nije vidjeo. Drugi vele da su gradski vladar i vjerski mudraci ušli u pećinu, pronašli uzidanu olovnu kutijicu sa pločama na kojima je bio natpis o njima,[19] susreli se s njima i popričali, i kada su ih napustili, pećina i mladići su ponovo skriveni da ih niko nije više mogao naći. Treći opet kazuju kako je njih sve narod vidjeo i da su oni proboravili neko vrijeme u svom gradu, pa je čak i dobri car Tendosis[20] stigao iz Konstatinopolisa da se susretne i porazgovara s njima, i da su se tek onda oni vratili u pećinu i bili ponovno skriveni.

Dragi Allah jedino pravu istinu zna, a nama se čini da oni ipak nisu tek tako naprasno nestali nakon buđenja zbog toga što ajeti časnoga Kur'ana jasno kazuju kako je njihov slučaj bio jasno i očevidno Allahovo Znamenje ljudima i pouka da je proživljenje nakon smrti istina u koju nema sumnje. Odatle nam se čini logičnim da su oni doista proboravili sa svojim narodom jedan period vremena, vjerujemo dovoljno dug da većina ljudi primi pouku, prije nego im je ispunjena dova da budu ponovo uzeti sa ovoga svijeta.

Nakon njihovog ponovnog povlačenja u pećinu i nestanka, kako nam časni Kur'an kazuje, ljudi su bili u dilemi kako da obilježe to mubarek mjesto Allahovog znamenja i pouke. Tako su jedni predlagali da se to ogradi, ali je prevladalo mišljenje onih koji su predlagali da se pored same pećine, koliko je nama znano, na njezinom ulazu, sagradi mesdžid, kuća u kojoj se dragom Allahu na sedždu pada, u kojoj se Njega mnogo spominje, slavi i veliča. Mislimo da su tom prilikom i postavili kamenu ploču sa uklesanim njihovim imenima i pripovijesti o njima za nauk budućim generacijama, a dragi Allah najbolje zna. Njemu neka je svaka slava i hvala.

Pouka iz svega je:

1.Taqwaluk-Bogobojaznost od Allaha svt i ljubav prema Allahu

2.Postovanje prema roditeljima i briznost

3.Djela iskrena u Ime Allaha svt

4.Ostavljanje HARAMA u Ime Allaha svt

5.Sadaka-udjeljivanje u Ime Allaha svt

6.Oslonac na Allaha svt u svakoj situaciji

7.Zikrullah-Velicanje Allaha svt

8.Zahvala Allahu svt

9.Nada u Allahovu Milost i Oprost

10.Et-Tevvab-pokajanje

11.Skromnost i blagost

12.El havf-Strah od Allaha svt

13.Dowa-Molba samo Allahu svt

14.Mijesto prijatelja u zivotu

15.Ponasanje prema svom radniku

16.Putovanje sa dobrim ljudima

17.Izabrati sebi prijatelja- (vjernika...)

Razmisli Allahov robe i robinjo i uzmi pouku od ove Kur'anske sure ili price sta prvo znaci vjerovanje u Allaha svt,pa sta znaci oslonac u svakoj situaciji,pa sta znaci ustrajati na iskusenju ,pa sta ako te kakva nevolja zadesi STA SU TO TVOJA DJELA ISKRENA U IME ALLAHA SVT,pa recimo ako danas sutra se sruci na tebe pecina,zgrada ili tunel kada se vozis KAKO CES SE TI KOD ALLAHA OPRAVDATI ??

Dali ces reci Allahu moj ja sam morao raditi ,obrijati bradu,skinuti niqab u ime Tvoje da bi zaradio koji dinar na kupim televizuiju pa sam tek kuci naklnjao sve namaze hmmmm...

ili ces reci Allahu moj ja sam u ime Tvoje radio najnizi posao za najnizu platu ali gdje sam mogao namaz obaviti-klanjati da bi prehranio svoju porodicu i da bi mogao udijeliti sadaku!!

RAZMISLI !!!!

Sta ako se sruci Igman na tebe,nema tad mobitela jer ce predplatnicki predplatnik biti nedostupan -nema netza tad...hmmmm jer mi samo u nevoljama zovemo prijatelje a nema odmah OSLONCA TEWEKULA na Allaha svt,podici ruke i reci Ja Rabb OLAKSAJ; POMOZI; DAJ IZLAZ IZ MOJE SITUACIJE .......

RAZMISLI ,opet kazem RAZMISLI jer Allah svt nas moze i dan danas kusati sa tim kusnjama ,pa zar nevidimo ZEMLJOTRESE, pa granatiranja i zatrpane kuce, ZUNAMIJE, vjertove, Japan i zemljotrese, itd UPITAJ SE Allahov robe da dok spavas moze Allah dati potre-zemljotres tebi i tvojoj porodici pa sta ces onda reci:''Gospodaru moje ja sam varo,lago,krao,gibetio bracu i sestre,potvaro,zavadjo ili

''Gospodaru moja u Ime tvoje sam strahovao,oslanjo se samo na Tebe,klanjo sam propisane namaze,nafile,udjeljivao u ime Tvoje ..... itd!!

Tu je istina a nezaboravi robe melek smtri je blizu nama svima a sta ponjeti sa  sobom!

http://www.youtube.com/watch?v=F4098PHYvBo&feature=related

Prof.Elvedin Pezić - "Trojica iz Pećine"

http://www.islamskitv.com/index.php?page=videos&section=view&vid_id=101253
Film u pribliznosti
21.04.2011.

Savjeti roditeljima za radi odgoja djece!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Savjeti roditeljima za radi odgoja djece!

Pred tobom je nekoliko važnih savjeta, koji se odnose na namaz, a koji će ti poslužiti u odgoju djece, kako bi ih vaspitala kao prave Allahove subhanehu ve te'ala robove.

1. Djeca smatraju da je ispravno sve ono što rade stariji i da su njihovi roditelji najbolji i iznad svih drugih ljudi. Zbog toga oni svaki njihov pokret pomno prate i uzimaju ih kao svoga uzora.

Međutim, na djecu u ranim njihovim godinama nema uticaja stalno opominjanje ukoliko pred sobom nemaju uzor na koga će se ugledati i ko će im u praksi pokazati ono što im se govori. Zato kada dijete vidi da njegov roditelj obavlja namaz, to najviše ima djelovanja na njega.

2. Roditelj je dužan da čini dovu Allahu subhanehu ve te'ala, za svoje dijete i da se njome potpomogne kao što je to činio Ibrahim alejhi selam: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" [Sura Ibrahim 41]

3. Roditelj treba da zna da je upotreba sile, odnosno tjelesno kažnjavanje, zadnje sredstvo koje treba upotrijebiti i to pod uslovima. Inače, dijete bi se naviklo na batine što ne bi imalo nikakve koristi.

4. Roditelj je dužan da pouči dijete abdestu i taharetu (čistoći), a zatim da mu praktično pokaže dok ne nauči. Dijete će uzimati abdest pred roditeljem, a ukoliko bi pogriješilo neće ga ukoriti zbog toga, već će mu na lijep način i bez srdžbe ponovo pokazati, a kada nauči abdest, pohvaliće ga i poljubiti pokazujući zadovoljstvo sa njim.

5. Poučiće ga značaju abdesta za njegov život kako bi ga podstrekao na sticanje sevaba.

6. Još iz malehna treba djecu poučiti namazu i to kroz direktni uticaj na njih. Tako će roditelj pred njima obavljati nafile, jer na njih najviše djeluje kada vide svoga roditelja kako pada licem na sedždu svome Gospodaru, kako skrušeno stoji u namazu, potpuno predan Allahu subhanehu ve te'ala i odvojen od svega onoga što je oko njega. Na taj način dječije duše spoznaju veličinu Allaha subhanehu ve te'ala, kao što ovakvim odgojem saznaju i način obavljanja namaza, što oni i zavole.

7. Roditelj ne smije biti grub sa djetetom po pitanju tahareta za namaz i pokrivanja stidnih dijelova tijela dok ono samo ne dostigne godine (otprilike sedam godina) u kojima će to samo shvatiti.

8. Kada dijete imadne sedam godina, roditelj je dužan da mu naredi obavljanje namaza što je u skladu sa riječima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: "Naređujte svojoj djeci namaz kada navrše sedam godina!" Također će mu naređivati i ono što prethodi namazu: taharet i pokrivanje stidnih dijelova tijela.

9. Ne smije dijete da napuni sedam godina i da mu taj period prođe, a da mu se ne ukaže na veliku važnost u tom periodu da se pred njim nalazi veliki događaj, a to je da mu se bliži vrijeme izvršavanja obaveze namaza. Kada dijete napuni sedam godina i kada obavi prvi farz namaz, bilo bi lijepo da roditelj tom prigodom pozove prijatelje i rodbinu na malu svečanost povodom tog lijepog događaja na kome će dati djetetu hediju kako bi ga podstrekao na obavljanje namaza u njegovo vrijeme.

10. Neophodno je pratiti koliko dijete polaže važnost namazu i opominjati ga, te neumorno mu ponavljati tu naredbu. Ukoliko je jedan roditelj odsutan, drugi je dužan da preuzme tu obavezu na sebe.

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Pazite na namaz svojih sinova, uobičajite kod njih da čine dobro, jer je dobro običaj!"

11. Nema ništa loše u tome da roditelj ponekad nagradi dijete zbog redovnog obavljanja namaza, ali to ne treba stalno činiti, a hedije koje daje biće raznolike.

12. Roditelj je dužan da omiljene stvari kod djece poveže sa namazom, tako da će vrijeme izleta odrediti u određenom namaskom vremenu kako bi očuvali namaz i pripremili se za njega u njegovo vrijeme, jer je to njima veoma drago vrijeme.

13. Također, roditelj će planirati sve termine sa djecom u određeno namasko vrijeme kako bi naučili da rasporede vrijeme i svoje obaveze na osnovu namaskih vremena.

14. Povremeno će im ukazati na vrijednost namaza navodeći dokaze iz Kur’ana i sunneta kako bi se kod njih formirala predstava o važnosti namaza.

15. Nakon desete godine dijete treba navikavati da pored farzova obavlja i propisane sunnete, da teži ka obavljanju noćnog namaza, makar on bio i kratak. Tako će roditelj obavijestiti djecu da će ustati na noćni namaz u određeno vrijeme i na taj način će ih ostaviti da se natječu ko će se prije probuditi u zakazanom vremenu, a da ih otac ne budi. Tako se jača njihova želja za namazom i djeca se počinju na sebe oslanjati. Otac će na tom noćnom namazu sa njima kratko učiti kako bi im olakšao, a one koji budu pospani iz milosti će osloboditi namaza.

16. Ukoliko dijete nakon desete godine propušta namaze, roditelj je dužan da ga opomene, posavjetuje i da mu navede šerijatske dokaze o namazu. Ako i nakon toga dijete ustraje u tome, tada će roditelj biti strožiji prema djetetom, ukoriće ga i neće govoriti sa njim, neće sjediti sa njim, niti se šaliti, a zabraniće mu neke omiljene stvari. Ukoliko takva kazna ne urodi plodom, tada će roditelj upotrijebiti tjelesnu kaznu pod slijedećim uslovom kao što je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "I udarite ih kada imaju deset godina!"

Roditelj će postupiti sa djetetom na nacin kako bi ga privolio i ohrabrio ga u obavljanju namaza. Ukoliko bi nekada dijete propustilo namaz, progledaće mu kroz prste i na lijep će mu način ukazati na greške. Ukoliko dijete ustraje u tim greškama, roditelj će ga tajno ukoriti, pokazujući nezadovoljstvo na svom licu. Ako ni to ne bude koristilo, tada će roditelj pribjeći novoj kaznenoj mjeri i ukoriti dijete pred ostalim članovima porodice i njegovim drugovima, ali ne ponižavati ga i ne vrijeđati ga. Kad ni to ne urodi plodom, roditelj tek tada može upotrijebiti udarac. Donijeće prut i staviti ga na vidljivo mjesto. Ako nijedna od ovih metoda ne bude koristila, samo tada će odgajatelj upotrijebiti batinanje i to pod slijedećim uslovima:

- da ne udara dijete zbog svega i svačega prije desete godine,

- da odgajatelj zna da su batine sredstvo kojim se želi poboljšati stanje djeteta, a ne sredstvo za ponižavanje, omaložavanje, duševno izobličavanje i osvetu kojom roditelj želi isprazniti iz sebe srdžbu i na taj način se duševno rasteretiti. Batine su samo nužnost u odgoju čime se želi dobro djetetu, a roditelj je dužan da ne pribjegava toj vrsti kazne dok je u stanju srdžbe.

- udarac ne smije biti jak i da ostavlja posljedice. Zbog toga će se upotrebljavati štap i slično. Broj udaraca će iznositi tri, dok ne smije preći više do deset udaraca s tim što će se izbjegavati udarci u lice i osjetljiva mjesta na tijelu, kao i udarci na jedno mjesto ostavljajući vremenski razmak između dva udarca kako bi prošla bol od prvog udarca,

- potrebno je da batine uslijede nakon stvarne greške koju je dijete počinilo, a ne na osnovu sumnje ili pretpostavke,

- potrebno je da kazna odgovara veličini grijeha i njegove vrste,

- u slučaju da dijete zatraži pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala i zaštitu od Njega, odgajatelj je dužan prekinuti kažnjavanje i

- da se ne ponovi kazna kako ne bi izgubila svoju vrijednost i prestala da ima ikakva uticaja na dijete.

17. U slučaju da roditelj ne počne da navikava dijete na namaz od njegove sedme godine, neće ga udarati nakon njegove desete godine zbog propuštanja namaza, već će prvo početi da ga uči namazu i da ga iznova navikava.

18. Roditelj je dužan navikavati dijete na namaz u džematu još iz malehna kako bi se njegovo srce vezalo za mesdžid u kojem će upoznati učene i biti u prisustvu onih koji praktično primjenjuju propise sticanja znanja. Pored toga, želja za učestvovanjem sa starijima u njihovim djelima je prirodna težnja kod djeteta što u ovom slučaju urađa plodom.

19. Odgajatelj će pripremiti dijete za susret sa mesdžidom, opisaće mu ga kako ga ne bi nešto iznenadilo, te će mu mnogo pred njim spominjati mesdžid, kao na primjer da mu je kupio čokoladu u blizini mesdžida, zatim će mu opisati njegovu ljepotu i obećati mu da će ga posjećivati i tako dalje.

20. Prije nego što odgajatelj povede dijete u mesdžid, obavijestiće imama i ostale u njemu da će doći sa djetetom kako bi ga lijepo dočekali i poklonili mu veliku pažnju. Tako će dijete osjećati sigurnost i smiraj sa onima koji su u mesdžidu, a cilj svega toga jeste da se iskoristi ta prilika da dijete osjeti veličinu namaza.

21. Ukoliko bi imam tom prilikom oduljio namaz toliko da je u suprotnosti sa sunnetom, ukazaće mu se na to.

22. Dijete će pohađati školu učenja Kur’ana napamet i učenja tedžvida kod dotičnog imama.

23. Odgajatelj će voditi brigu da dijete zavoli mesdžid i one koji ga posjećuju i to uključujući ga u razne korisne aktivnosti i dječije zabave.

24. Djetetu će ukazati na veliku važnost džume-namaza i govoriće mu o njenim propisima i nužnosti poštivanja istih.

25. Moguće je da dijete neće biti u stanju da izdrži dužinu namaza i hutbe zbog nemogućnosti da očuva abdest. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je jednog petka ušao u mesdžid i vidio djećaka, te mu rekao: "O dječače, idi i igraj se!" Rekao je: "Došao sam samo da klanjam." Reče: "O dječače, idi i igraj se!" Reče: "Onda ćes sjediti dok imam ne iziđe?" Rekao je: "Da."

Zato je otac dužan da ne obavezuje dijete da klanja džumu-namaz dok ne napuni deset godina. On će ga privoliti na obavljanje džume-namaza, a neće mu prijetiti. U slučaju da dijete ne bude obavljalo džumu-namaz, odgajatelj ga neće tjerati na to sve dok ne napuni deset godina kada dijete postaje obavezno da klanja.

26. Roditelj će odabrati u koji će mesdžid otići sa djetetom na džumu-namaz, jer hutba ima velikog uticaja na slušaoca, a posebno ukoliko dijete razumije i shvata hutbu. Lijepo je da odgajatelj nakon džume-namaza pita dijete o sadržaju hutbe i koje su njene koristi, a prije hutbe će ukazati na nužnost slušanja i šutnje za vrijeme hutbe, kao što će dijete obavijestiti da će ga nakon namaza pitati o onome što je čuo na hutbi kako bi s pažnjom slušao predavanje.

Ovo su samo neke koristi na koje sam ukratko ukazano, a što je vrijedno svakom roditelju da ih izučava ukoliko teži da budućnost našeg ùmmeta bude bolja, a čiji će nosioci biti naši potomci.

Uloga majke u odgoju djeteta uz pomoc Allaha svt

Uloga majke za cjelokupno društvo je daleko važnija od svih drugih zanimanja. To zbog toga što od zdravih i jakih porodica nastaje jako i zdravo društvo. Majka igra veoma važnu ulogu u izgradnji takve porodice i u tome je pravo mjerilo njenog uspjeha. Uspješno podizanje djece je pravi i stvarni izazov za svaku ženu.

U islamu žena ima najveći položaj i najviše je poštovana kao majka. O pravima majke, Imam Zejnu-l-Abidin kaže:
“Pravo tvoje majke jest da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim dijelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni, i to sve da bi te imala.”

Vrijednost majke je veća u odnosu na vrijednost oca. Ovo zaključujemo iz Poslanikovih riječi upućenim Hakimu b. Hizamu, kada je ovaj pitao kome treba najviše dobra činiti. Poslanik mu je rekao majci, a kada je ovaj upitao o sljedećoj osobi, Poslanik, s.a.v.s., mu je ponovio “Majci.” Tako je bilo kada je ovaj upitao i treći put. Tek kada je Hakim upitao četvrti put Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao da poslije majke dobro treba činiti i ocu. Jedna žena se žalila Poslaniku, s.a.v.s., što njima nije bilo dozvoljeno da učestvuju u džihadu (borbi) na Allahovom putu, misleći da su spriječene da zarade nagradu šehida i boraca na Allahovom putu. Poslanik s.a.v.s., joj je objasnio da je žena borac na Allahovom putu (mudžahid) od trenutka kada zatrudni pa sve dok se ne porodi, i od trenutka kada počne da doji pa sve do trenutka kada prestane. Ako bi se desilo da umre za vrijeme trudnoće ili dok doji dijete, umrla bi smrću šehida.

Odgojiti čestito dijete smatra se za jedno od najboljih dobrih dijela. Za njega je majci propisana velika nagrada, u Ovom i Onom životu.
Prilikom traženja žene za sklapanje braka posebno se naglašava da se traži ona sa visokim moralom. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Gledajte da se ženite iz dobre familije, jer geni imaju utjecaja na potomstvo.” On je također podsticao muslimane da uzimaju čestite žene da bi imali čestitu djecu, dok je bio protiv izabiranja žene samo zbog njene ljepote ili bogatstva.
Majčinu ljubav ništa i niko ne može zamijeniti.


Dobra majka uvijek stavlja djetetove potrebe na prvo mjesto. Ovo se mora imati na umu, naročito u ova moderna vremena u kojima neke žene pridaju veću vrijednost zaposlenju i karijeri nego ulozi majke i supruge. Kuća će uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu. U stvari to nije žrtvovanje nego investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.
Majka uvijek nastoji zaštiti dijete i pružiti mu sigurnost. Neke majke ponekad pretjeruju u tome. Mudro je dopustiti da se dijete susretne sa problemima, naravno onim koji će odgovarati njegovom uzrastu i okolnostima. Razmaženo dijete neće biti u stanju suočiti se sa stvarnim životnim problemima.
Kada se rodi, dijete nema nikakvo znanje o svijetu. Ono preko majke stiče prva iskustva u njemu. Njegov pogled na svijet, kao i način razmišljanja, težnje i navike će uveliko zavisiti o majci. Dijete će odrasti, i možda će se promijeniti, ali šta nauči u tim prvim godinama pamtit će do kraja života.
Kako je majka najvažnija osoba u životu svake osobe, ona je uveliko oponašana. Njene navike i ponašanje postaju primjer koje dijete slijedi i usvaja. Sve što dijete vidi, od načina oblačenja, kretanja i govora, ostavit će traga na djetetov karakter. Kaže se s pravom da je majka bolja od stotinu učitelja.
Dijete će slijediti majčin primjer mnogo godina, čak i onda kada ne treba biti slijeđen. To je nesvjesna reakcija za čije mijenjanje se mora uložiti veliki napor. Zbog ovoga se svaka majka treba odgovorno prihvatiti uloge uzora njenoj djeci. Mnogima teško pada da uvijek paze na ponašanje pred djecom. Ali to je i za njih dobra vježba pomoću koje će promijeniti neke svoje loše osobine ili će usvojiti lijepe. Islam ne zahtijeva od njih savršenost nego spremnost da se promijene da bi bile dobar primjer djeci.

Svaka majka treba posjedovati sljedeće kvalitete:

- Da bude svjesna svojih odgovornosti.
Biti majka je zanimanje i karijera. One žene koje namjeravaju biti majke trebaju biti spremne uložiti trud i vrijeme, i moraju prići tom poslu planski i osmišljeno. Dužnost im je da se obrazuju za taj zadatak i pronađu za njega odgovarajuću metodu i tehniku.

- Da postavi jasne ciljeve.
Majka mora uvijek znati šta očekuje od djeteta i to mu mora jasno dati do znanja. Nije mu dovoljno samo govoriti da bude dobro i poslušno. Ono mora tačno znati šta se od njega očekuje. Dijete se mora podučiti kako da se ophodi sa drugima, kako da se ponaša u društvu i sl.

- Podsticati djecu prema njihovim mogućnostima
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ljudska bića su kao rudnici zlata i srebra,” čime se hoće reći da svako ljudsko biće dolazi na svijet sa potencijalom koji se treba iskoristiti u korisne svrhe. Djeca imaju sposobnosti pomoću kojih mogu biti uspješni u raznim oblastima. Neka pokazuju umijeća i zanimanje u jednom polju dok druga izabiru druga. Dobra majka ne poredi jedno dijete sa drugim nego nastoji da iz svakog otkrije najbolje u njemu. Ona pomaže djetetu da razvije njegove sposobnosti u svakoj oblasti u kojoj ono pokazuje interes i mogućnost.

- Vjersko obrazovanje
Na ramenima svakog savjesnog roditelja leži jedna od poslaničkih dužnosti. Kako su Poslanici dolazili da nauče ljude Božjoj vjeri i propisima, tako su i roditelji dužni da nauče svoju djecu pravim vjerovanjima i dužnostima prema Stvoritelju. U Kur’anu stoji: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje sačuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Kur'an:.66 : 6)
U današnjem društvu mnogo pažnje se obraća na opšte obrazovanje. Ono je zaista i važno, ali za jednu uravnoteženu, srećnu ličnost, vjersko obrazovanje ne smije biti zanemareno. Danas sa fakulteta izlaze mladići i djevojke visokog obrazovanja, ali niskog karaktera i morala.

Šta se tačno misli pod vjerskim obrazovanjem?

Ono se sastoji iz sljedećih vjerovanja i postupaka:

- Vjerovanja
Čvrsta vjera u Stvoritelja je izvor svakog dobra. Od djeteta koje raste sa vjerom u Boga nastaje savjesna osoba čiji život ima smisao i koja je spremna prihvatiti se njenih životnih odgovornosti. Djeca moraju biti učena o Božjem postojanju i veličini darova kojima nas je okružio. Priroda, nauka i dr. mogu biti korišteni da se pokaže Njegovo znanje, moć i mudrost.
Djeca se ne smiju učiti da Bog samo čeka da neko pogriješi da bi ga kaznio. Neki roditelji djecu plaše Bogom da bi ih odvratili od nevaljalih djela. Mada je neophodno ponekad govoriti i o kazni, mnogo korisnije je koncentrisati se na pozitivnu stranu. Allah, dž.š., je milostiv, voli svoja stvorenja, želi im pomoći i uputiti onome što je bolje za njih. Treba učiti djecu da vole Allaha, dž.š., da se oslanjaju na Njega i da traže ono što trebaju od Njega. Ovakav pozitivan odnos pomoći će djeci da izgrade jednu dugotrajnu i čvrstu vezu sa svojim Gospodarom.
Djeci treba postepeno predstaviti pojmove smrti i života poslije nje. Roditeljima se savjetuje da govore o tome s vremena na vrijeme, i da sačekaju kada djeca malo odrastu, jer to može zbuniti mlađu djecu. Smrt u porodici ili komšiluku može se koristiti da se ukaže na činjenicu da su ljudi smrtni i da će se svako od nas na isti način morati susresti sa smrću jednog dana. Najbolje je biti iskren sa djecom.
Također je neophodno da djeca razumiju ulogu Poslanika, i zavole poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

- Praktikovanje
Druga stvar koju treba učiti djecu je da postupaju prema onome što vjeruju. Od ranog doba dijete treba podsticati da klanja, uči Kur’an, uzima abdest i dr. Treba iskoristiti period u kojem su djeca spremna oponašati roditelje i pokazuju interes za klanjanje namaza. Ako se tada ne naviknu na praktikovanje i posebno ne zavole klanjanje, kasnije će se morat prisiljavati.
Dnevni namaz je najvažnija stvar u islamu i dužnost roditelja je da se pobrinu da dijete klanja pravilno i redovno. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., vezano za ovo kaže: “Naučite djecu da klanjaju kada navrše sedam godina, i udarite ih ako neće da klanjaju kada navrše deset godina.” Tako, ako dijete postane punoljetno i ne želi da klanja dužnost roditelja je da ga prisili na to. Ovdje se ne misli na mučenje djece već na ukazivanje važnosti namaza i štete ako se on ne klanja.
Djecu treba nadgledati kada počnu sama klanjati. Mnoga djeca klanjaju brzo, tako da njihove kretnje više liče vježbama nego namazu. Ako je ikako moguće ona trebaju klanjati zajedno sa roditeljima, da bi ih polahko i pažljivo pratili i oponašali. Ponovljen nekoliko puta takav način klanjanja postat će im navika. Nije dobro tražiti od njih da klanjaju sama u svojim sobama van domašaja roditeljskog pogleda. To ih može navesti da prestanu klanjati i još da o tome lažu. Djeca se nikad ne smiju stavljati u situaciju u kojoj će doći u iskušenje da lažu.
Što se tiče posta, lijepo je navoditi djecu da još u ranim godinama poste makar dio dana. To će usaditi volju djetetu i ono će, shodno uzrastu i tjelesnoj izdržljivosti, nakon toga postiti onoliko koliko može. Kada dijete bude punoljetno biće mnogo spremnije na potpuni post za razliku od druge djece koja u njihovom djetinjstvu nisu imale takve pripreme.

Još jedna od važnih roditeljskih islamskih obaveza je da nauče djecu čitati Kur’an. Pored čitanja, dijete treba podsticati na razumijevanje onoga što pročita. Ovo se može postići čitanjem prijevoda ili još bolje, učenjem arapskog jezika.
Ahlak je veoma važan aspekt odgoja koji ni nikako ne smije biti zanemaren. Lijepo ponašanje je ključ za čestit život. Dijete treba učiti o plemenitim vrlinama, kao što je iskrenost, ljubaznost, pravednost, zadovoljnost i sl. Ono mora biti učeno kako da izbjegne zavist, ogovaranje, pohlepu, pretjerivanje i druge ružne osobine. Takvi momenti, u kojima se može dati uputa ili lekcija iz ahlaka, javljaju se mnogo puta u svakodnevnom životu. Mala opomena ili razgovor često ostavljaju željeni efekt. Mnoga djeca pamte roditeljske savjete i kada odrastu, tako da roditelji nikad ne smiju podcjenjivati efekt njihovih riječi i dijela.

"Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" [Sura Ibrahim 41]

21.04.2011.

Tragovi dowe u ispravnosti potomstva

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Tragovi dowe u ispravnosti potomstva

Od Allahovih blagodati prema Njegovim robovima svakako jeste blagodat potomstva. I zbog toga ih Uzvišeni posjeća na spomenutu blagodat:" Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni." (Prijevod značenja En-Nahl 78.)

Potomstvo je ukras na dunjaluku, njegov sjaj i radost. Rekao je Allah u prevedenom značenju ajeta: "Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu"(Prijevod značenja El-Kehf 46).

Roditelji će biti u potpunosti radosni i srećni ukoliko im potomstvo bude dobro i čestito. I zbog toga se svaki roditelj trudi da učini svoje potomstvo dobrim.

Oni vjeruju u Allahovu odredbu stim da znaju da je od najveći i najvažniji povoda za ispravnosti i čestitost potomstva upućivanje dove Allahu i Njegovo ponizno moljenje.

Uzvišeni Allah je opisao Svoje robove, nazivajući ih robovima Milostivoga, u suri Furkan i spomenuo je da je od njihovi plemenitih osobina da se mole riječima: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!" (Prijevod značenja Furkan 74.)

Rekao je Ibn-Abbas, Allah sa njim bio zadovoljan: "Ciljaju: Ko se pokorava Allahu i na taj način im biva radost na dunjaluku i ahiretu."(“Tefsir” imama Kurtubija i “Tefsir” Ibn-Kesira).

I rekao je Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao: "To su oni koji mole Allaha da učini, od njih samih, potomstvo koje će Mu se pokoravati i samo Njega obožavati i ne pripisivati Mu sudruga." (“Tefsir” Ibn-Kesira)....

Zbog velikog utjecaja dove na ispravnost i čestitost potomstva najbolja Allahova stvorenja i Njegovi odabranici - poslanici su Ga molili i bili u svojim dovama da im učini potomstvo dobrim i čestitim.Štaviše, molili su Ga za njih i prije nego što su se rodili i došli na ovaj dunjaluk.

Allahov Halil - prijatelj Ibrahim, alejhis-selam, ponizno diže svoje ruke Allahu, moleći Ga da mu podari čestito potomstvo: "Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!"( Saffat 100).

Ibrahim, alejhis-selam, je doživio duboku starost a žena mu je bila "stara" i "nerotkinja" ali i pored toga je želio dijete ali ne svakako već dobro i čestito. I Allah mu je uslišao dovu: "...i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi" ( Saffat 101).

I još je čudnije da Ibrahim ,alejhi selam, nije prestajao da moli za svoje potomstvo cijeli svoj život: "Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima"( Ibrahim 45) i : "Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili" (Ibrahim 47)

Također: "Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!"( Ibrahim 40).

Zekerija, alejhis-selam, se ponaša kao i Ibrahim, alejhis-selam. Moli se za svoje potomstvo prije nego su rođeni iako mu je žena bila nerotkinja. Moli Allaha da mu podari potomstvo sa kojim će On biti zadovoljan i ljudi i koji će mu pomoći nositi teret poslanice i pozivanja u Allahov tevhid - jednoću i to sa riječima: "...zato mi pokloni od Sebe sina da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan."(Prijevod značenja Merjem 5.-6.) Allah mu je uslišao dovu i meleci su ga obradovali sa dijetom i dobrim poslanikom: "I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: "Allah ti javlja radosnu vijest: rodiće ti se Jahja, koji će u Allahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih."(Prijevod značenja Ali Imran 39)

Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je molio za sinove muslimana i posticao je ih da mole za svoju djecu prija nego budu rođena. Podučio je muslimane dovi koju trebaju učiti kada se "približe" svojim porodicama. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Da neko od vas, kada hoće imati odnos sa ženom, kaže: Bismillahi, Allahumme džennibneš-šejtane ve džennibiš-šejtane ma rezaktena! (U ime Allaha! Allahu moj, sačuvaj nas od šejtana, i sačuvaj od šejtana ono što nam daš), i ukoliko bi dobili dijete, ne bi mu (šejtan) mogao nauditi"(Hadis je muttefekun alejhi)

Plemenita sahabijaka Ummu-Sulejm, Allah bio sa njom zadovoljan, je rekla: "Umro je moj sin a muž mi je bio odsutan. Prekrila sam ga i stavila u ugao kuće. Došao je suprug i ja sam se namirisala i imali smo odnos. Potom sam ga uslužila sa hranom i počeo je da jede. Rekla sam mu: "Zar se ne čudiš našim komšijama?” Reče: "A šta je sa njima?” Rekla sam: "Posudili su od nas stvar i kada sam zatražila pozamljenu stvar od njih uznemirili su se.” Reče: "Na ružan način su postupili.” Rekla sam mu: "Ovo je tvoj sin. (Umro je.) ” Rekao je: "Svakako.Nemoj me nadjačati u saburu u ovoj noći.” Kada je osvanulo, otišao je do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga o onome šta se dogodilo. Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Gospodaru moj,učini im berićetli njihovu noć.“

Prenosilac hadisa je rekao: "Poslije toga, vidio sam u mesdžidu sedam njihovih sinova koji su naučili Kur`an napamet i to zahvaljujući berićetu Poslanikove (sallallahu alejhi ve sellem) dove.”(Taberani, Džamiul-kebir).

Prenosi Aiša, Allah bio sa njom zadovoljan,da su dolazili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa novorođenčatima kojima bi im trljao nepce sa datulom i molio bi za berićet.( Muslim 286-101).

A Esma, kći Ebu-Bekra, Allah bio sa njima oboma zadovoljan, je došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim novorođenčetom, Abdullahom ibn Zubejom, i rekla je: “Trljao mu je nepce i zamolio je za njega.( Buhari 3909,Muslim 2144-23).

Majka Enesa ibn Malika je došla Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem, i obratila mu se: "Allahov Poslaniče, ovo je Enes, moj sin, došla sam ti sa njim da te služi. Pa zamoli Allaha za njega.” Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Gospodaru moj uvećaj njegov imetak i djecu. A u drugoj predaji: "I dadni mu berićet u onome što si mu podario." Rekao je Enes: "Tako mi Allaha, zaista moja djeca i njihova djeca su dostigli sto osoba." (Bilježe imami El-Buhari, 6334, i Muslim 2481-143).


Razmislimo o Ummu-Sulejm i načinu na koji je ona izgradila i utemeljila budućnost svome potomstvu, i na dunjaluku i na Ahiretu, putem jedne mubarek-dove. Zaista je rijetka generacija ashaba koji su lijepo postupili u preuzimanju i poimanju od poslanika i nakon toga u prakticiranju.

Ibn-Abbas, neka je Allah sa njim zadovoljan, je pripremio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, posudu sa vodom nakon što je otišao da obavi fiziološku potrebu. Zapitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koje ovo uradio?” Nakon što su ga obavjestili (da je to bio Ibn-Abbas), zamolio je: "Gospodaru moj, poduči ga vjeri."(Sahihul-Buhari, 143). Allah je uslišao tu dovu i Ibn-Abbas je poznao ono što je nama svima poznato.

Božiji poslanici su naš uzor i Allah nam je naredio da ih slijedimo: "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put.” (Prijevod značenja El-En'am, 90.)

A naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naš uzor: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje."(Prijevod značenja El-Ahzab 21.).


Naši ispravni prethodnici su također hodili predhodno spomenutim putem i često su molili za svoje potomstvo.

Dragi moj brate i sestro u islamu! Moramo znati da je zabranjeno da molimo protiv naše djece! Jer je to zabranio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: "Nemojte moliti protiv samih sebe, vašeg imetka i vaše djece. Jer nećete moliti Allahu u sahatu u kojem se moli pa da usliša."(Sahihu Muslim, 3009).

Prirodno je da se roditelj naljuti na svoje dijete, ali ne smije se dogoditi da zamoli protiv njega jer ukoliko se dogodi ono što je dovio, on će biti prvi koji će se kajati i biće radi toga tužan. Jer moramo znati da se dova za dijete ili protiv njega uslišava. (Bilježe: Ahmed, Ebu-Davud, Ibn-Madže. Hadis je sahih. Vidi: Sahihul-Džami'a, 3031, 3033) .

Došao je čovjek Abdullahu ibn Mubareku žaleći se na nepokornost svog sina. Upitao ga je:"Da li si molio protiv njega?” Rekao je: “Da.” Abdullah ibn Mubarek mu je rekao: "Idi! Ti si ga pokvario.”

I na kraju, obaveza nam je da priviknemo naše jezike na korisne dove za našu djecu, poput: “Allah mi te sačuvao," ili “Da te Allah učini hafizom ili mudžahidom” ili “Allah te učinio hafizom i uzornom majkok" i tome slično.

Molim Allaha da sačuva naše potomstvo i da podari potomstvo onima koji ga još nemaju. Amin.

Većina ljudi vole svoju djecu radi sebe. U osnovi, čovjek najviše, zapravo, voli sebe, pa tek onda djecu, imetak, rodbinu, prijatelje…Imetak voli zato što je on sredstvo njegovog opstanka. Djecu čovjek ne voli zbog eventualne koristi od njih, čak ponekad podnosi i tegobe od te iste djece, već ih voli jer je svjestan da ga djeca nasljeđuju. I čovjek na taj način “produžava” sebe. Dakle, mi volimo djecu iz egoizma...

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji je vjernike ukrasio imanom što daje plodove na oba svijeta, a sve ostalo On daje kao ukras ovoga svijeta. Salavat i selam Učitelju svijeta – Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj časnoj porodici i svim ashabima.

Među ukrasima ovoga svijeta su i imetak i djeca, bez kojih ljudi ne mogu zamisliti život, a, istovremeno, nisu svjesni kolika su oni odgovornost pred Allahom. Jesmo li mi kao roditelji ispunili obaveze prema ova dva ukrasa i jesmo li udovoljili njihovim hakovima (pravima)?

Većina ljudi vole svoju djecu radi sebe. U osnovi, čovjek najviše, zapravo, voli sebe, pa tek onda djecu, imetak, rodbinu, prijatelje…


Imetak voli zato što je on sredstvo njegovog opstanka. Djecu čovjek ne voli zbog eventualne koristi od njih, čak ponekad podnosi i tegobe od te iste djece, već ih voli jer je svjestan da ga djeca nasljeđuju. I čovjek na taj način “produžava” sebe. Dakle, mi volimo djecu iz egoizma, kao što volimo doktora radi našeg zdravlja a ne njega kao doktora.


Allah, dž.š., dao nam je sve ljepote i ukrase ovog svijeta kako bismo lakše izvršavali zadaću zbog koje smo stvoreni. A naša osnovna zadaća je “da nam Allah i Poslanik budu preči od svega stvorenog”. (14. Buharija)

Zato vjernik ne smije dozvoliti da mu imetak, djeca i sve ostalo budu uzrok zaborava osnovne zadaće. Tome nas i Gospodar upozorava riječima:

O, vjernici, neka vas vaši imeci i vaša djeca ne odvraćaju od sjećanja na Allaha. Oni koji to učine, oni će biti pravi gubitnici” (Munafikun : 9).

Samo da ukažemo na jednu od Allahovih mudrosti u samom poretku stvari iz navedenog ajeta. Prvo je spomenuo imetak, pa tek onda djecu. To je dokaz da čovjek više voli imetak nego djecu. Zato ima ljudi koji ubijaju svoju djecu (ili roditelje) zbog imetka. Danas, u savremenom društvu, toga ima napretek. Pogotovo na Zapadu.

Mu’mini moraju biti oprezni i ne smiju dozvoliti da im djeca i imetak budu preokupacija, pa da zbog toga napuštaju namaz i ostale obaveze. Nisu svjesni da na taj način sebi odgajaju ubice, drogeraše i uličare.

A oni čiji sinovi nisu takvi, a vezali su se za njih više nego za Allaha, imat će spomen i pomoć na ovom svijetu, a Tamo će bježati od svog sina, koji će ga napadati i teretiti što mu nije nadio lijepo ime, što ga nije odgojio u islamu…

Tamo neće moći pomoći imetak, prijatelji, komšije, pa ni vlastita djeca.

Uzvišeni Allah veli:

Toga danakada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti. Samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti“ (Šuara : 88-89).

Koliko mi vodimo računa o svojoj djeci, kako ih odgajamo i usmjeravamo i izvršavamo li hakove koje imaju kod nas?

Znamo Poslanikove riječi:

“Svi ste vi pastiri i vi ćete biti odgovorni za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i bit će odgovoran za svoje stado”. (15. Buharija, Muslim)

Islamski velikan El-Eš'ari kaže: “Nije ti neprijatelj onaj koga u borbi ubiješ ili on tebe ubije, pa padneš kao šehid i uđeš u Džennet. Pravi neprijatelj ti je dijete, koje je poteklo iz tvoje kičme, a nisi ga odgojio u islamu”.

Mnogi ljudi nemaju vlasti nad svojom djecom, a voljeli bi da budu upućeni kako da to postignu.

A sada o razlozima:

Prvo: Nemaju vlasti zato što su ih prepustili vjetrovima zabluda ili božanstvu i ropstvu mode.

Drugo: Zato što većina ljudi misli da oni upućuju svoju djecu i da ona moraju biti takva kakvi oni žele da budu. Nisu svjesni da Allah upućuje. Ne razmišljaju o sinu Nuha, a.s., ili ocu Ibrahima, a.s., koji su bili nevjernici.


Zato je sada doba kad djeca upućuju svoje roditelje u islam i elhamdulillah kad je to tako.


Na kraju, primjer uglednog roditelja, koji iskreno voli svoju djecu i pomaže im. To je Ebul Esved ed-Dueli: “Djeco moja, bio sam dobar prema vama prije nego što ste se rodili, a i nakon vašeg rođenja, i bit ću dobar, inšaallah, prema vama i kad preselim”.

Začuđena djeca upitaše oca: “Oče naš, znamo da nam pomažeš otkako smo se rodili. Nije nam jasno kako si nam pomogao prije našeg rođenja i kako ćeš nam pomagati poslije svog preseljenja?”

Otac odgovori: “Prije rođenja sam vam izabrao majku zbog koje se nećete stidjeti izići na ulicu, a poslije moga preseljenja pomagat ću vam time što se bojim i vjerujem u Allaha i što govorim istinu”.

Dakle, ko u svom životu bude svjestan Allaha i uvijek bude govorio istinu, neka ne strahuje za svoju “nejaku” djecu poslije svoga preseljenja. Upravo ovako veliki mufessiri komentiraju kur’anski ajet koji o ovome govori:

„I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu“ (Nisa : 9).

Molim Allah da nas učini da budemo takvi. Amin!

21.04.2011.

Djela koja izbavljaju iz nevolje Allahovom pomoci

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Djela koja izbavljaju iz nevolje Allahovom pomoci


Bilježi Taberani u "velikom mu'džemu, Hakim i Tirmizi u "nevadirul-usulu" i Asbehani u "Et-tergibu", od Abdurrahman ibn Semure, radijallahu anhu, da je kazao:

"Jednoga dana došao nam je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, i rekao: "Juće sam zaista vidio čudo; vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako mu je došao melek smrti da bi mu uzeo dušu, pa je ispred njega stalo njegovo dobročinstvo prema roditeljima i odbilo meleka od njega, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kome je bio određen kaburski azab, nakon čega mu je došao njegov abdest, i spasio ga azaba, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koga su okružili šejtani, pa je došao njegov zikrullah (spominjanje Allaha - sunnetski) i spasio ga od šejtana, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koga su opkolili meleki azaba (kazne), pa je došao njegov namaz i spasio ga njih, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je isplazio jezik od žedi, i kada god bi se primakao mome havdu (vrelu u džennetu), bio bi spriječen da se napoji, pa je došao njegov post, napojio ga i tako mu žed utolio, pa sam vidio poslanike, poredane u halke (kružoke), i čovjeka iz moga ummeta koji, kada god bi pokušao da se primakne nekoj od halki, oni bi ga otjerali, pa bi došlo njegovo kupanje od džunubeta, uzelo ga za ruku i postavilo uz jednu od halki, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta: ispred njega, iza njega, sa njegove desne i lijeve strane, ispod njega i iznad njega bila je tmina, a on je stajao zbunjen, pa su došli njegovi hadždž i umra i izveli ga iz nje na svjetlo, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je razgovarao vjernike, a oni mu nisu odgovarali, pa je došlo njegovo održavanje rodbinskih veza i kazalo im: "Pričajte sa njim", pa su počeli pričati, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta, prestravljenog od žege vatre, a njene iskre su bile ispred njegova lica, pa je došla njegova sadaka (milostinja) i postala paravanom ispred njegova lica i bila nad njegovom glavom, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kome su prilazile zebanije (meleki džehennema) sa svih strana, pa je došlo njegovo naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, spasilo ga njih i dovelo ga melekima rahmeta (milosti), pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kako kleći na koljenima, a između njega i Allaha je bio zastor, pa je došlao njegov ahlak (lijepo ponašanje), uzeo ga za ruku i doveo Allahu, tebareke we te'ala, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta, kome je knjiga njegovih djela bila uručena sa njegove lijeve strane, pa je došao njegov strah prema Allahu, tebareke we te’ala, uzeo knjigu i prebacio je na njegovu desnu stranu, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta čija su loša djela na mizanu (vagi) pretegnula njegova dobra djela, pa je došla nagrada dobrih djela, tako da su ona prevagnula, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta koji je stajao na rubu džehennema, pa mu je došla njegova bojazan prema Allahu i spasila ga, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je bio bačen u vatru, pa su došle njegove suze koje je pustio još na dunjaluku, plačući iz straha od Allaha, tebareke we te’ala, i oslobodile ga vatre, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kako stoji na sirat-ćupriji i njiše se kao što se njišu palmine grane i lišće, pa je došlo njegovo lijepo mišljenje o Allahu, učvrstilo ga, te je nastavio sa prelaskom preko sirat-ćuprije, pa sam vidio čovjeka iz mog ummeta takođe na siratu, koji je malo gmizao a malo puzio, pa je došao njegov salavat na mene, uzeo ga za ruku, učvrstio ga, pa je nastavio put preko sirata, pa sam vidio čovjeka od mog ummeta koji je došao pred vrata dženneta, a ona mu se zatvorila, pred njim, pa mu je došao šehadet (svjedočenje) da nema božanstva osim Allaha, otvorio mu ih i uveo ga u džennet, pa sam vidio ljude odrezanih usana (izgriženih), nakon čega sam upitao: "Ko su ovi, o Džibrile?", na što mi je on odgovorio: "To su oni koji su ogovarali ljude", pa sam vidio ljude koji su obješeni za jezike, nakon čega sam opet upitao: "Ko su ovi Džibrile?", a on reče: "To su oni koji su bacali potvoru na vjernike i vjernice koji su bili čisti od toga."

Kurtubi kaže: "Ovo je divan hadis; u njemu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, spomenuo posebna djela koja izbavljaju onoga ko ih čini iz raznih nevolja."

21.04.2011.

"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova ...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova ...

Draga i cijenjena braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na bogobojaznost prema Allahu, subhanehu ve te’ala, na istinsku bogobojaznost koja se ogleda u Allahovim naredbama i Allahovim zabranama. U ispunjavanju onoga što je Allah, subhanehu ve te’ala, naredio i ostavljanju onoga što je Allah, subhanehu ve te’ala, zabranio.

Trošiti na Allahovom putu znači rastati se sa onim što posjedujemo i što nazivamo svojim vlasništvom. To znači davati drage volje za svaku svrhu, koja je za dobrobit Allahovih stvorenja, a za Allahovo zadovoljstvo. To je velika vrlina, pa ćemo pokušati objasniti njen smisao i karakteristike.

Značaj trošenja je objašnjen u suri Al-Baqara, ajet 261:



"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna."
مَثَلُ الَّذِينَ يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنْبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنْبُلَةٍ مِائَةُ حَبَّةٍ ۗ وَاللَّهُ يُضَاعِفُ لِمَنْ يَشَاءُ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ [٢:٢٦١

Kad god trošiš na Allahovom putu, treba da budeš darežljiv, a ako to ne činiš, ti sam sebe lišavaš blagodati.

U vezi s tim, Allah subhanehu ve te'ala kaže:

"Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovom putu, ali, neki od vas su škrti, - a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (Muhammed,38)
هَا أَنْتُمْ هَٰؤُلَاءِ تُدْعَوْنَ لِتُنْفِقُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَمِنْكُمْ مَنْ يَبْخَلُ ۖ وَمَنْ يَبْخَلْ فَإِنَّمَا يَبْخَلُ عَنْ نَفْسِهِ ۚ وَاللَّهُ الْغَنِيُّ وَأَنْتُمُ الْفُقَرَاءُ ۚ وَإِنْ تَتَوَلَّوْا يَسْتَبْدِلْ قَوْمًا غَيْرَكُمْ ثُمَّ لَا يَكُونُوا أَمْثَالَكُمْ [٤٧:٣٨

Treba da trošimo na Allahovom putu naš novac, vrijeme, trud, energiju i naše znanje, da bismo postigli sreću i bili nagrađeni. Divan je osjećaj radosti i zadovoljstva kada sami učinimo nešto u cilju pomaganja drugih fizički, mentalno, moralno i novčano.

Trošenje na Allahovom putu je trgovina, pogodba i posao s Allahom. Zvuči čudno, zar ne? Možda se zapitate kako neko može trgovati s Allahom?

إِنَّ الَّذِينَ يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَأَنْفَقُوا مِمَّا رَزَقْنَاهُمْ سِرًّا وَعَلَانِيَةً يَرْجُونَ تِجَارَةً لَنْ تَبُورَ [٣٥:٢٩

"Oni koji Allahovu knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati."( Fatir, 29)

Ako želimo biti nazvani: ”Ja ejjuhellezine amenu” (O, vi koji vjerujete), onda se moramo vladati i raditi poput onih koji vjeruju. Iman ne predstavlja samo izgovaranje riječi, niti može uopće biti samo to. Iman je duboko vjerovanje, čvrsta predanost i obećanje poslušnosti Allahu dž.š.u svakom aspektu naših života.

Svugdje u Kur’anu nalazimo da Allah poziva, potiče i zahtijeva od ljudi na prijatan način da Mu daju zajam. Kada se traži od nas da trošimo na Allahovom putu, On traži da Njemu damo zajam. Ova riječ "zajam" Allahu, spominje se u Kur'anu šest puta u različitim oblicima.

Sura Al-Hadid, ajet 18, objavljuje:

إِنَّ الْمُصَّدِّقِينَ وَالْمُصَّدِّقَاتِ وَأَقْرَضُوا اللَّهَ قَرْضًا حَسَنًا يُضَاعَفُ لَهُمْ وَلَهُمْ أَجْرٌ كَرِيمٌ [٥٧:١٨

"Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu zajam budu davali - mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita."( Al-Hadid, 18)

Ovaj dobrovoljni zajam treba biti dat za ljubav Allahu, a ne kao milost, darežljivost ili dobrohotnost. Ako trošiš na Allahovom putu, čini to u ime ljubavi prema Allahu. Ako činiš tako, tada, i samo tada će te Allah nagraditi. Nagrada je mnogostruka. Neke od obećanih Allahovih nagrada vezane su za ovaj svijet (dun'ja), a druge za budući (ahiret).

Neke od ovozemaljskih i nebeskih nagrada su:

1.Iznos dobrovoljno datog zajma biva udvostručen ili umnogostručen.
2. Allah će takvima dodijeliti oprost grijeha.
3. Bogata i darežljiva Allahova nagrada.
4. Ulazak u Džennet (kao dar od Allaha).
5. U Džennetu teku rijeke ispred onih koji su davali zajam (Allahu).
6. Allah je blagodaran prema osobi koja Mu daje zajam.


Prema Kur'anu, to je krajnji uspjeh kojem se neko može nadati na ovom i na budućem svijetu. Allahu ne treba tvoja pomoć, podrška i materijalno pomaganje. Allah ne treba ove zajmove za Sebe, nego za Svoja stvorenja na svijetu.

„Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno ..." (Prijevod značenja El-Bekara, 274)

Od osobina iskrenih vjernika jeste i udjeljivanje u izobilju i u oskudici. Allah, subhanehu ve te'ala, uz druge osobine spominje i ovu osobinu bogobojaznih, onih kojima je On Uzvišeni obećao Svoj oprost i Džennet, pa kaže: „i nastojte da zaslu*žite oprost Gospodara svoga i d*žennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdž*bu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada - oprost od Gospodara njihova i d*žennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!" (Prijevod značenja Alu-Imran, 133-136)

Značenje udjeljivanja u obilju i oskudici jeste udjeljivanje u bogatstvu i siromaštvu, u blagostanju i potčinjenosti, u zdravlju i bolesti, dakle, u svim stanjima, kao što Svevišnji kaže u drugom ajetu: Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno ..." (Prijevod značenja El-Bekara, 274) Zatim, nakon toga Allah spominje njihovu nagradu: „dobit će nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati." (Prijevod značenja El-Bekara, 274)

Takođe, Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju - njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i *žene njihove i porod njihov - oni koji su bili čestiti ..." (Prijevod značenja Er-Ra'd, 22-23) Takve ništa nije moglo spriječiti i odvratiti od pokornosti Allahu i udjeljivanja na Njegovu putu.

Uzvišeni je rekao: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obvaljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati, da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Prijevod značenja Fatir, 29-30)

Traženje Allahova zadovoljstva u činjenju dobročinstva prema Njegovim stvorenjima, osobina je bogobojaznih. Svevišnji je rekao: „i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva ..." (Prijevod značenja El-Bekara, 177)

U hadisu Ibnu-Mes'uda, radijallahu te'ala anh, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Sedmoricu će Allah staviti u Svoj hlad na Dan kada ne bude nikakva drugog do Njegova hlada" -zatim je spomenuo da je od njih i: „čovjek koji udijeli milostinju i toliko je prikrije da njegova lijevica ne zna šta je udijelila desnica." (Buharija, 620 i Muslim, 1712)

U hadis kudsijju kojeg prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh, Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O sine Ademov! Udijeli, pa ću i Ja tebi udijeliti!" (Buharija, 4933) U ovom hadisu je obećanje o nadoknadi i pošto nije određeno udjeljivanje u tačno određene svrhe tada ono obuhvata sve vrste dobra. U Svojoj uzvišenoj Knjizi Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Što god vi udjelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje." (Prijevod značenja Saba, 39) Rekao je: „a za dobro koje učinite Allah sigurno zna." (Prijevod značenja El-Bekara, 215) Rekao je: „Imetak koji udjelite drugima u vašu je korist, ono što udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav - a ono što od imetka udjelite drugima nadoknadit će vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo!" (Prijevod značenja El-Bekara, 272)

Od Ibnu-Mes'uda, radijallahu te'ala anh, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne zavidi se osim dvojici: čovjeku kojem je Allah podario imetak pa ga troši na istini i čovjeku kojem je Allah podario mudrost kojom sudi i kojoj podučava druge." (Buharija, 73 i Muslim, 1352) Dakle, zavist je zabranjena osim u ovim dvjema osobinama i tada u tim slučajevima ona se i ne naziva hased-zavist, već gibta-želja a istim ili zavidnost bez zlobe a ona biva da čovjek priželjkuje da ima kao što i drugi ima, međutim, da ta blagodat koji drugi uživa ostane pri njemu, dakle ne priželjkuje njen gubitak. Težnja za ovim naziva se munafesa-natjecanje i ukoliko ona bude u pokornosti -kao što je slučaj ovdje- onda je ona pohvalna, međutim, ukoliko bude u griješenju onda je to natjecanje prezreno. Dok, ukoliko bude u dozvoljenim tvarima, tada je i samo natjecanje dozvoljeno. Dakle, kao da je značenje hadisa da nema veće ili bolje želje osim u ovim dvjema stvarima. (Pogledaj Fethul-Bari, 1/219)

U hadisu Adija b. Hatima, radijallahu te'ala anh, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Bojte se Vatre, pa makar i sa pola hurme!" (Buharija, 1328 i Muslim, 1690) Tj. postavite između sebe i nje, Vatre, pregradu od milostinje i dobrog djela, pa makar oni bili i mali.

Takođe, od Ibnu-Mes'uda, radijallahu te'ala anh se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike upitao svoje ashabe: „Kojem je od vas imetak njegova nasljednika draži od njegova imetka?" Odgovorili su: „Allahov poslaniče, nema nijednog od nas a da mu njegov imetak nije najdraži!" Rekao je: „Uistinu, njegov imetak je ono što je on već udijelio, dok je imetak njegova nasljednika ono što je on sačuvao!" (Buharija, 5961)

Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema dana da ljudi osvanu u njemu a da se ne spuste dva meleka. Jedan od njih kaže: 'Gospodaru naš, podari onome koji udjeljuje nadoknadu, zauzvrat' - dok drugi kaže: 'Gospodaru naš, podari propast onome koji se sustegao od udjeljivanja.'" (Buharija, 1351) Ibnu-Hadžer, rahimehullah, u komentaru spomenuta hadisa kaže: „Dova meleka za propast podrazumijeva ili propast imetka ili propast vlasnika imetka." En-Nevevi, rahimehullah, kaže: „Pohvalno i poželjno udjeljivanje jeste udjeljivanje u pokornosti, udjeljivanje porodici i gostima, kao i udjeljivanje u dobrovoljnim djelima." El-Kurtubi, rahimehullah, kaže: „Udjeljivanje u ovom hadisu podrazumijeva obavezno i dobrovoljno udjeljivanje, međutim, onaj koji se ustegne od dobrovoljnog udjeljivanja ne zaslužuje ovu dovu, osim ako ga nadvlada pokuđena škrtost usljed koje ukoliko i izdvoji imetak koji je obavezan po njega ne izdvoji to drage duše i ili izdvoji najgori njegov dio."

Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Milostinja neće umanjiti imetak, niti će čovjek oprostiti a da mu Allah neće povećati ponos i niko neće biti skroman radi Allaha, a da ga Allah neće uzdići." (Muslim, 4689) Imam En-Nevevi u komentaru ovoga hadisa kaže: „U vezi riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Milostinja neće umanjiti imetak' spominju dva značenja. Jedno je da će mu Allah dati bereketa u njegovom imetku i da će otklonuti od njega ono što mu može nauditi, pa, izdvojena milostinja bit će nadomještena skrivenim bereketom. I ovo je primjetno i ono na što se naviklo. Drugo značenje je da ukoliko se imetak i umanji izdvajanjem milostinje, taj manjak bit će nadomješten velikom nagradom za izdvojenu milostinju." (Pogledaj Komentar Muslimova Sahiha, 8/399)

Od Abdullaha b. Amra, radijallahu 'anh, se prenosi da je neki čovjek upitao Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Koji je to islam najbolji?" Odgovorio je: „Da udjeljuješ hranu i nazivaš selam onome koga znaš i onome koga ne znaš!" (Buharija, 11 i Muslim, 56)

U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Ko udijeli iz lijepa imetka -a Allah ne prima osim lijepo- koliko je vrijednost jedne hurme, to će Allah, uistinu, prihvatiti Svojom desnicom, zatim će je odgajati i uvećavati onome koji ju je udijelio, kao što neko od vas odgaja svoje ždrijebe, sve dok ta milostinja ne dostigne veličinu brda." (Buharija, 1321)

Od Ebu-Mes'uda el-Ensarija, radijallahu 'anh, se prenosi da je neki čovjek došao s devom, vodeći je za povodac, i rekao:Dajem je na Allahovu putu." Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je dodao: „Zbog nje ćeš na Sudnjem danu dobiti sedam stotina deva, sveijedna će biti s povodcem." (Muslim, 1892)

Vrijednosti udjeljivanja:

1.Udjeljivanje u obilju i oskudici je od potpuna imana i lijepa islama.
2.Dokaz je lijepa mišljenja o Allahu i uvjerenja u Njega Svevišnjeg.
3.U tome je zahvalnost Allahu na Njegovoj blagodati, jer je On istinski vlasnik svog imetka.
4.Razlog je Allahove ljubavi i ljubavi stvorenja.
5.Njime se jačaju veze među pojedincima i zajednicama.
6.Njime se zadovoljavaju zahtjevi siromašnih i potrebnih.
7.Udjeljivanje je razlog zadobijanja bereketa u imetku i njegova povećavanja.
8.Njime se u zajednici širi ljubav i samilost koji su suprotni škrtosti i srdžbi.
9.Udjeljivanje je put koji je vodi do Dženneta.
10.Onoga koji bude udjeljivao Allah će staviti u Svoj hlad na Dan kada drugog hlada neće biti.

Allahu se zahvaljujemo na početku i na kraju. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegove ashabe i sve koji ih slijede do Sudnjega dana.

O Allahu! Podari nam ljubav prema dijeljenju.
O Allahu, mi smo škrti, zato nam pomozi da budemo darežljivi.
O Allahu! Ti si Onaj Kome se utječe i mi se Tebi utječemo.
O Allahu, čuj nas i primi naše molbe.
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam poveća ljubav prema vjeri i da ucini iskrena naša srca.
Molim Allaha da uputi ovaj narod jer je ovaj narod zaista u džehlu.
Molim Allaha za odlučnost, razboritost i snagu u odlučnim trenutcima.
Molim Allaha da pomogne braću mudžahide koji se bore da Allahova riječ bude gornja a riječi Iblisovih l.a. donja, širom ovog dunjaluka od sjevera do juga i istoka do zapada i da njihova borba bilo kojom vrstom i na bilo koji način bude ubitačna i nepodnošljiva do konačne pobjede.-AMIN
Molim ga Uzvišenog da nam oprosti grijehe svjesne i nesvjesne, javne i tajne, da nas sačuva iskušenja Mesiha Dedžala, kaburske patnje, džehennemske vatre i podari mjesto u Dženneti Firdeusu u društvu poslanika, vjerovjesnika, šehid i dobrih ljudi.-AMIN


Ciniti djela samo u ime Allaha

Od sastavnih dijelova vjerovanja jednog covjeka je da bude iskren u djelima i da ih cini samo u ime Allaha subhanehu ve te 'ala, a ne da bi ga ljudi vidjeli kako to cini.
Iskrenost i potpuna predanost u cinjenu dobrih djela radi Allaha subhanehu ve te 'ala se na arapskom jeziku zove i ihlas, i u Kur'anu se spominje na vise mjesta. Allah subhanehu ve te 'ala kaze: ''A naredjeno im je da samo Allahu ibadet cine, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera. (El-Bejjine,5)

U drugom Kur'anskom ajetu Allah subhanehu ve te 'ala kaze; ''ko bude zelio usjev drugog svijeta, njegov usjev cemo i povecati! A ko bude zelio usjev ovog svijeta , dat cemo mu ga, ali na drugom svijetu , on nema nikakva udjela!'' (Esh-Shura,20) U komentaru ovog ajeta se kaze: Ko bude ra-dio djela ciju nagradu ocekuje na buducem svijetu, umnogostrucicemo ga bericetom. Svako dobro djelo cemo nagraditi od deset do sedam stotina puta, pa i vise. A onome ko se trudi da dobije samo ovosvjetsku korist i uopce ne razmislja o buducem svijetu, Allah ce uskratiti i dunjaluk i Ahiret. Ako hoce, Allah ce mu dati nesto, a ako nece, on nece imati ni jedno ni drugo. (Tefsir Ibn Kesira, str. 1205)

Oni koji budu cinili dobra djela radi ljudi ceka teska kazna, kao sto se to vidi iz narednog hadisa koji prenosi Ebu Hurejre r.a: ''Medju prvim ljudima kojima ce biti sudjeno je covjek koji je poginuo kao shehid. On ce se dovesti pred Allaha subhanehu ve te 'ala,i On ce ga podsjetiti na Svoje blagodati koje ce covjek priznati, a zatim ce ga upitati: Sta si uradio s njima? Covjek ce reci..: Borio sam se na Tvome putu dok nisam poginuo. Allah subhanehu ve te 'ala ce reci: ''Slagao si, ti si se borio samo da ti se kaze: ''Kako je taj covjek hrabar!'', i to je uistinu, vec na dunjaluku receno. Zatim ce biti naredjeno i on ce naglavacke biti bacen u vatru. Zatim ce biti sudjeno covjeku koji se bavio naukom i ucenjem Kur'ana. Kada bude doveden pred Allaha, On ce ga podsjetiti na blagodat koju ce covjek priznati, a onda ce ga upitati sta je uradio s njima. Covjek ce odgovoriti: ''Izucavao sam znanje, ucio Kur'an i poducavao druge u Tvoje ime.'' Tada ce mu Allah subhanehu ve te 'ala reci :''Slagao si, ti si to radio samo da ti se kaze; Kako je taj covjek ucen, i kako dobro uci u Kur'anu'', i to je uistinu, vec na dunjaluku receno.'' Zatim ce biti naredjeno i on ce biti naglavacke bacen u dzehennemsku vatru. Zatim ce biti sudjeno covjeku kojem je Allah subhanehu ve te 'ala dao razne vrste imetka. Kada taj covjek bude doveden pred Allaha subhanehu ve te 'ala , On ce ga podsjetiti na Svoje blagodati koje ce covjek priznati , a onda ce ga pitati sta je uradio snjima. Covjek ce reci: Nisam ostavio nista u sto bi Ti volio da se udjeljuje imatak a da u to, radi Tebe, nisam udijelio. Tada ce mu Allah reci: ''Slagao si, ti si to radio samo da ti se kaze: ''Kako je taj covjek darezljiv!'', i usitinu, to je na dunjaluku vec receno.Zatim ce biti naregjeno i on ce nagla-vacke biti bacen u vatru. (Muslim) Razumije se da su ova trojica dobila dunjalucku nagradu zbog kojih su radili ova djela , ali im je Ahiretska nagrada izostala zato sto nisu cinili djela u ime Allaha subhanehu ve te 'ala-

Abdullah Ibn Abbas r.a prenosi da je neki covjek rekao Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve selem: Ponekad cinim neki posao s kojim zelim Allahovo Zadovoljstvo i zelim da se to vidi.'' Poslanik mu na to nista ne odgovori sve dok nije objavljen Kur'anski ajet u kome se kaze: ''Pa ko se nada susretu s Gospodara svojim, neka cini dobra djela i neka u ibadetu Gospodara svome,ne smatra Njemu ravnim nikoga''(El-Kehf.110)

Ebu Hurejre r.a, prenosi da je Alahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem rekao: ''Allah subhanehu ve te 'ala ( u hadisu kudsiju ) kaze: ''Ko uradi neko djelo radi Mene, ali Mi pritom ucini sirk (uradi ga i radi nekog drugog) Ja s tim nemam nista , to pripada onome radi koga je ucinje-no''

Mahmud ibn Lebid r.a, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem rekao: ''Ono od cega se najvise za vas bojim je, mali shirk'' ,,A sta je to mali shirk? -Upitase. Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem odgovori: ''Cinjenje djela da bi ljudi vidjeli (rija), jer zaista ce Allah na dan kada ljudi budu nagradjivani za svoja djela reci: ''Idite onima kojima ste se pokazivali (svojim djelima) na dunjaluku , pa pogledajte hocete li kod njih naci nagradu ili kakvo dobro.''

Amr ibn Anbese r.a, je rekao: ''Doci ce se na Sudnji dan s dunjalukom i bit ce odvojeno od djela ono sto je uradjeno u ime Allaha, a ono sto je uradjeno u ime nekog drugoga bit ce baceno u dzehennemsku vatru.''

Prenosi se da su Havarijjuni (slijedbenici Isaa. a.s ) upitali Isaa a.s o onome ko cini djela iskreno u ime Allaha subhanehu ve te 'ala , pa im je rekao: ''To je onaj koji radi djela u ime Allaha i ne zeli da ga zbog toga ljudi hvale.''

Shejtan pokusava odvratiti covjeka od cinjenja dobrih djela, dosaptavajuci mu da to cini radi ljudi, nebi li ostavio to djelo. Haris ibn Kajs r.a, za takvu situaciju savjetuje: '' kada ti dodje shejtan i kaze: Klanjas da te ljudi vide, ti onda nastavi klanjati i odulji jos vise.'' prema tome, shejtansko dosapta-vanje je sastavni dio njegovog zavodjenja covjeka, pa zbog toga covjek ne smije napustati cinjenje dobrih djela, nego treba u njima ustrajati.

Junus ibn Ubejd r.a, kaze: ''Allahov rob je na dobru dok god zna sta mu kvari djela.''

Sufjan Ibn Zejd r.a, kaze: Raduje me da na svakom poslu imam iskren nijjet, pa cak pri spavanju i pri jedenju''

Fudajl r.a, kaze: ''Najbolje djelo je ono sto se tajno uradi i najdalje je od shejtana i najdalje je od rijaa (da ljudi vide).

Ebu Hazim r.a, kaze: ''Sakrij dobro djelo kao sto krijes ruzno. Nemoj se diviti djelima, jer neznas da li ces biti sretan ili nesretan.''

Enes ibn Malik r.a, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem rekao: ''Dovoljno je covjeku zla da ljudi u njega pokazuju prstima, po pitanju vjere i dunjaluka, osim onih koje Allah subhanehu ve te 'ala zastiti od toga.''

Sehl ibn Abdullah r.a, je rekao: ''Sta je rija , poznaje samo onaj koji iskreno cini dobra djela samo u ime Allaha subhanehu ve te 'ala , sta je munafikluk, poznaje samo pravi vjernik, sta je neznanje dzehl, poznaje samo ucenjak (alim) i sta je grijeh poznaje samo onaj ko je pokoran Allahu subhanehu ve te 'ala.


Tajna udijeljene sadake u ime Allaha

Pogrešno je misliti da su samo siromasi kategorija ljudi koja će imati isključive koristi od nje. Onaj koji tako misli je istinski neznalica o veličanstvenim nagradama sadake. Naime, dobra koja pristižu onoj osobi koja je udjeljuje su zaista mnogostruko veća i obilnija i ne mogu se porediti sa svim radostima i blagodatima koje bi, eventualno, mogle doći od one osobe kojoj je udjeljena.

Rekao je Eš-Ša'bi, Allah mu se smilovao: „Ko ne bude smatrao sebe više potrebnijim za nagradama koje pristižu zbog udjeljene sadake, od silnih potreba siromaha za samom sadakom, takav je uništio svoju podjeljenu sadaku i sa njom je udario po svom vlastitom licu!“

Kada je Sufijan Es-Sevri, Allah mu se smilovao, ugledao siromaha koji je došao da prosi na njegovim vratima, prijatno je se obradovao i rekao: „Dobro mi došao onaj koji će očistiti moje grijehe!“

El-Fudajl ibn Ijjad, Allah mu se smilovao, je imao običaj da često kaže: „Kako su prosijaci samo dobri ljudi! Oni nose naše opskrbe ka Ahiretu bez ikakve naknade za tako djelo! Nose ih sve dok ih ne stave na vagu pred Uzvišenim Allahom!!!“


Ovako su islamski učenjaci ispravno razumjevali značenja sadake! Sadaka je bereket, dobro djelo i uspjeh i nadahnuće kojeg Allah daruje onome kome On hoće. Oni koji je udjeljuju su pravi dobrotvori koji čine dobra djela i koji će, naposlijetku, od njih imati najviše koristi.

Sadaka spada u najvrijednija dobra djela

Uzvišeni je rekao: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve!“ (El-Bekareh, 268)

Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, je povodom ovoga ajeta rekao: „Dvije stvari su od šejtana a dvije od Uzvišenog Allaha, a zatim je proučio ajet: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju...“ (El-Bekareh, 268) Odnosno, Allah vam nareðuje da Mu budete pokorni i da udjeljujete sadaku kako biste zaslužili Njegov oprost i nagrade. „Allah je neizmjerno dobar i zna sve“, odnosno, mnogo daje i spušta Svoje blagodati i apsolutno je dobro upoznat sa nagradama koje će ukazati onome koji bude udjeljivao sadaku.

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Onaj koji se bude brinuo o udovicama i siromasima je kao i mudžahid na Allahovom putu, ili kao onaj koji po čitavu noć klanja a danju posti!“ (Buharija i Muslim)


Sadaka je djelo koje će Allah Svojom dobrotom uvećati

Ako je sadaka učinjena samo u ime Allaha, u tom slučaju nemoj ništa od njenog dobra koje će te snaći, potcjenjivati, jer je Allah mnogo plemenit, i obilato umnogostručuje sva dobra djela, a meðu njima i sadaku! Kada je budeš udjeljivao, nemoj zaboraviti da u tim trenutcima posluješ sa Uzvišenim Allahom! Za takvo djelo će ti Allah pripremiti Svoje velike blagodati! Zato se raduj i budi ponosan što ti je Uzvišeni podario takvu veličanstvenu priliku!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Ko god udjeli sadaku u vidu nečega što je lijepo - a Allah prima samo ono što je lijepo – Milostivi će mu je uzeti u Svoju desnicu, pa makar to bila i obična datula! Ona će se uzgajati u šaci Milostivog sve dok ne bude veća i od planine! Baš kao što i neko od vas odgaja odbijeno jednogodišnje ždrijebe ili devče od majke“ (Buharija i Muslim)

I bn Mes'ud, radijallahu 'anhu, je rekao: „Bio je neki čovjek što je obožavao Allaha sedamdeset godina, pa je nakon toga učinio neko odvratno i loše djelo koje je poništilo sva njegova djela koja je do tada uradio. Nakon toga je naišao na siromaha i udjelio mu komad hljeba, pa mu je Allah zbog toga oprostio taj njegov grijeh i vratio mu sva djela koja je činio sedamdeset godina!“

Spominje se da je pored Hasana El-Basrija naišao Nuhas sa svojom sluškinjom, pa mu je Hasan rekao: „Da li bi bio zadovoljan da ti za njenu cijenu isplatim jedan ili dva dirhema?“ Reče: „Ne!“ Reče mu: „Onda idi, jer je Uzvišeni Allah zadovoljan da dadne hurije za samo jedan dio dinara i za samo jedan (udjeljen) zalogaj!“


Sadaka je skupocijena opskrba za ahiretsko putovanje

Udjeljuj sadaku i budi ubjeðen u Allahova obećanja, i znaj da Uzvišeni neće iznevjeriti svoja obećanja! Raspiri svoju volju za ovim dobrim djelom i odagnaj škrtost i pohlepnost iz svoga srca. Pomozi onome ko je u potrebi za tvojim imetkom, jer, ovo je prilika da se opskrbiš za svoje neminovno putovanje na Ahiret! Udjeljuj sadaku i sjeti se riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

Rekao je Jahja ibn Mu'az, Allah mu se smilovao: „Ne znam ni za jedno zrno a da može toliko vrijediti kao ovodunjalučke planine, kao što je to od sadake!“

Ako udjeliš u ime Allaha čak i ono što je u tvome srcu možda bezvrijedno, možda će ti ono nekada postati vrijednije od čitavog imetka kojeg si neumorno sticao u dugogodišnjem životu na ovom svijetu, te ga, naposlijetku, za sobom ostavio!

Uzvišeni Allah je rekao: „I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego što nekom od vas smrt doðe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!" Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov doðe; a Allah dobro zna ono što vi radite.“ (El-Munafikun, 10, 11)

Koliko je ljudi otišlo sa ovoga svijeta a da sa sobom nisu ponjeli ništa od Ahiretske opskrbe, iako su u svom životu posjedovali veliki imetak? Nemoj ni pomišljati na to da će te udjeljeni imetak na Allahovom putu učiniti siromašnijim. To su samo šejtanova došaptavanja! Sadaka donosi mnoga dobra, blagodati i berićet, jer, što god da udjeliš Allaha radi, Milostivi Allah će ti to sigurno nadoknaditi boljim i obilnijim!

Znaj da ju je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, oporučio Bilalu, rekavši mu: „O Bilale, udjeljuj i nemoj se bojati da će ti vlasnik Arša dati siromaštvo!“

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „U svakom danu u kojem osvanu (Allahovi) robovi doðu dva meleka, te jedan od njih kaže: „O Allahu, nadoknadi onome koji udjeljuje“, a drugi kaže: „Allahu moj, ti uništi imetak onoga koji ne udjeljuje!“ (Buharija i Muslim)

Koliko je naizgled malih djela lijepa namjere učinila velikim...

Takoðer, nemoj misliti da je za ovo veličanstveno djelo neophodno da posjeduješ veliki imetak. Uzvišeni Allah savršeno zna i za najmanju trunčicu koju udjeliš u ime Njegovo, pa čak i za obični zalogaj sa kojim ćeš nahraniti gladnog! Udjeli sadaku, pa makar i sa nečim malim, jer, ako tvoja sadaka bude iskrena, u ime Allaha udjeljena, bit će sigurno vrijednija od mnogobrojnog imetka kojeg neko udjeli sa lošom namjerom.

Prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Samo jedan dirhem je nadmašio sto hiljada!“ Rekoše: „O Allahov poslaniče, a kako to?“ Reče: „čovjek je posjedovao dva dirhema, pa je sa jednim udijelio sadaku, a drugi je imao mnogobrojni imetak, pa je iz njega izdvojio sto hiljada i udjelio kao sadaku!“ (Nesai i drugi, sahih)

Od Ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: „Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, nam je nareðivao da djelimo sadaku, pa bi se desilo da niko od nas ne bi imao nešto sa čim će je udjeliti! Zato bi odlazili na pijacu i nosili na svojim leðima, i tako zaraðivali pregršt (hrane) i davali ga Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we selleme. Ja doista poznajem čovjeka koji posjeduje sto hiljada, a koji u ono vrijeme nije imao ni jednog dirhema!“ (Nesai, sahih)

Kada je jedan ashab upitao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, koja je sadaka najvrijednija, on mu je rekao: „Ona koju udjeliš u vremenu kada si zdrav i kada žudiš za bogatstvom a bojiš se siromaštva. I ne potcjenjuj je, da se ne desi kada ti duša u grlo doðe, pa da kažeš: Dajte ovome ovoliko, onome ovoliko...“ (Buharija i Muslim)


Rekao je ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu: „Dirhem kojeg neko od vas udijeli u vrijeme svoga zdravlja i pohlepnosti je bolji od stotine dirhema sa kojima daješ oporuku na svojoj samrti!“

Sadaka je i pomoć dužniku

Mnogobrojni su načini činjenja dobrih djela! Jedan od njih je i kada je neko nekome dužan, pa mu ovaj vraćanje toga duga odgodi, ili mu ga potpuno otpiše smatrajući ga kao sadaku! Mnogi ljudi ovu vrstu dobrih djela potpuno zaboravljaju, ili je ignorišu, iako je ovo jedan od razloga ulaska u Džennet!

Uzvišeni Allah povodom prezadužene osobe kaže: A ako je on u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, nek znate, da dug poklonite.“ (El-Beqareh, 280)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Koga raduje da ga Allah skloni u Svoj hlad na Sudnjem danu - onda kada neće biti nikakvog drugog hlada mimo Njegovog - neka olakša zaduženom, ili neka mu njegov dug otpiše!“ (Et-Taberani, sahih)

U predaji koju su zabilježili Buharija i Muslim se navodi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Bio je neki čovjek koji je bio pobožan meðu ljudima, i imao je običaj da svome dječaku kaže: „Kada naiðeš na prezaduženog, oprosti mu njegov dug ne bi li i nama Uzvišeni Allah isto tako prešao preko naših grijeha!“ On je došao pred Uzvišenog Allaha, pa mu je On oprostio!“ U istoj predaji od Buharije se navodi: „...pa ga je Allah uveo u Džennet!“


Neke blagodati i koristi sadake

Mnogobrojne su koristi od udjeljivanja sadake. Sadaka poništava griješne prestupe, kao što se navodi u hadisu od Mu'aza ibn Džebela, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „...a sadaka poništava greške kao što voda gasi vatru!“ (Tirmizi i drugi, sahih)

Sadaka je razlog za povećanje bereketa u imetku, jer Uzvišeni Allah kaže: Allah uništava kamatu, a unapreðuje milosrða. Allah ne voli nijednog nevjernika, grešnika.“ (El-Beqareh, 276) Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Sadaka ne umanjuje imetak!“ (Muslim)

Sadaka osnažuje našu vezu sa Uzvišenim Allahom. Abdulaziz ibn Umejr, Allah mu se smilovao, je rekao: „Namaz te odvodi na polovinu puta, post te dovodi do vrata Vladara, a sadaka te uvodi kod Njega!“

Sadakom se zaslužuje hlad na Sudnjem danu, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Svaki čovjek će se naći u hladu njegove sadake sve dok se ne završi obračun meðu ljudima!“ (Ahmed, Ibn Huzejmeh, Ibn Hibban i Hakim - sahih)

Onaj koji udjeljuje sadaku će imati privilegiju da bude u hladu Allahovog Arša na Sudnjem danu, jer se u čuvenom hadisu koji govori o sedam kategorija, koje će imati ovu privilegiju, kaže : „...I čovjek koji je udjelio sadaku, pa ju je skrio tako da njegova lijevica ne zna šta je učinila njegova desnica!“ (Buharija i Muslim) Takoðer, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Ko olakša zaduženom, ili mu otpiše (njegov dug), bit će u hladu Arša na Sudnjem danu!“ (Begavi u Šerhu Es-Sunneh, sahih)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

Sadakom se olakšava polaganje računa na Sudnjem danu. Rekao je Ubejd ibn Umejr, Allah mu se smilovao: „Kada bude Sudnji dan, ljudi će biti okupljeni gladni kakvi nikad do tada u svome životu nisu bili, i žedni kakvi nikad do tada nisu bili, i goli kakvi nikad do tada nisu bili! Onaj koji je udjeljivao hranu u ime Allaha, takvog će Allah nahraniti do njegove sitosti, a ko bude u ime Allaha vodom druge napajao, Allah će i njega napojiti, a ko bude udjeljivao odjeću u ime Allaha, Allah će i njega obući!“

Sadakom se smanjuje kaburska vrućina, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Doista sadaka umanjuje kabursku vrućinu onima koji su je udjeljivali, a i vjernik će se, zaista, moći skloniti u hlad njegove sadake na Sudnjem danu!“ (Et-Taberani, El-Bejheqi, sahih)


Poštovani brate i cjenjena sestro, ovo su bile samo neke od blagodati koje se postižu udjeljivanjem sadake. Upitaj svoju dušu, da li bi i ona volila da bude počašćena navedenim blagodatima?! Da li bi volila da učini ovo veličanstveno dobro djelo, te da sve ove blagodati stekne u mjesecu Allahove neizmjerne milosti i oprosta! „A neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!“ (El-Mutaffifun, 26)


http://www.youtube.com/watch?v=AhHbFmRPViE

http://www.youtube.com/watch?v=H8IGalzio6w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=T_xjV1UGlHw&feature=related

20.04.2011.

Maslina je lijek koji u Kur'anu se spominje

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Maslina u Kur'anu se spominje


Allah Uzvišeni u suri El-Maide (88. ajet) kaže:“I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha u kojeg vjerujte.”

Allah, dž.š, mudrošcu Svoga stvaranja i održavanja Svjetova, opskrbljuje covjeka onim što mu je za život potrebno.
Dozvoljenim je ucinio ono u cemu je dobro, a haramom je ucinio stvari od kojih covjek ima štetu, bilo da se odnosi na pojedinca ili društvo u cjelini. Kada je u pitanju ishrana, covjeku je dat širok izbor namirnica koje su halal za upotrebu. Osim toga, covjek je obdaren i razumom koji mu omogucava izbor u jelu i picu. Svakako da ce svaki razuman covjek posegnuti za stvarima od kojih ima vecu korist, shodno materijalnim mogucnostima. Allah, dž.š, postavio mu je samo jedno ogranicenje kada je rekao,
u suri El-E’araf (31 ajet): “I jedite i pijte, samo ne pretjerujte. On ne voli one koji pretjeruju.”

U vezi sa temom ovog teksta donosimo podatke koji govore o upotrebi i hranljivoj vrijednosti jedne od halal namirnica. Ovdje saznajemo neke od razloga zašto se maslinovo ulje upotrebljava vec hiljadama godina, a njegova upotreba iz dana u dan raste.

Maslina je porijeklom iz Armenije, odakle je prenesena u Palestinu, potom u Egipat. Sve to dešavalo se oko 4000 godine p.n.e. Ulje te biljke pocelo se proizvoditi i upotrebljavati (kao platežno sredstvo, u ishrani ili kao lijek) oko 2000 godina kasnije. Fenicki trgovci maslinu donose u Grcku i Španiju, a Grci uzgoj masline prenose i na Italijane. Upravo te tri zemlje danas prednjace u proizvodnji maslinovog ulja u procentu od cak 74 posto od ukupne svjetske opskrbe tim artiklom. Danas masline nalazimo u svim državama mediteranskog bazena. Iako na tržištu dominiraju italijanske i grcke sorte, posljednja istraživanja ukazuju na izuzetan kvalitet sorti iz našeg susjedstva, maslina uzgajanih u Istri i Dalmaciji. Najbolja vrsta ulja je tzv. “djevicansko” maslinovo ulje.

Naravno, izbor ovisi i o ukusu kupca, kao i potrebama i svrsi, ali bi, pri kupovini, pažnju trebalo obratiti i na etiketu proizvoda. Naime, procenat masnih kiselina ne bi trebalo da prelazi jedan posto, te da je naznacen nacin obrade, tj. da je hladno presovano, što znaci bez upotrebe sredstava za otapanje ili izvora toplote. Iako su tehnike dobivanja ulja modernizirane, postupak je u biti ostao isti. Ulje se dobiva gnjecenjem ploda malsine (sa košpicom), kako bi se odvojila tekucina od suhe tvari a potom i voda od ulja.


MASNOCE U ORGANIZMU

Da bi ljudski organizam funkcionirao potrebno mu je gorivo – hrana. Jedinica za mjerenje energetske vrijednosti hrane naziva se kalorija i govori nam kolika je jacina odredjene namirnice, tj. koliku kolicinu dnevnih potreba organizma može da zadovolji.
Gradivni materijal za obnovu i izgradnju celija nalazi se u proteinima (bjelancevinama). Masti i ugljeni hidrati sastojci su koji se nalaze u hrani, a daju tijelu energiju. Vjerovatno ste mnogo puta culi savjet ljekara: “Jedite manje masno!”, ili “Masnoca u krvi je opasna!” i sl.

Osim što organizmu daju energiju, i masti ucestvuju u gradji omotaca celija i mnogih hormona, te služe za rastvaranje nekih vitamina. Ipak, prekomjerna kolicina masti šteti organizmu jer uzrokuje brojne bolesti: gojaznost, dijabetes, oboljenje bubrega, srcana oboljenja i neke oblike raka. Cak se pretjerano konzumiranje masnoca smatra uzrocnikom najveceg broja degenerativnih bolesti u mnogim zapadnim zemljama. U osnovi, masti se mogu podijeliti na zasicene i nezasicene masnoce.


ZASICENE MASNOCE

Nalaze se u namirnicama životinjskog porijekla (meso i neke vrste ribe), mlijecnim proizvodima i jajima. Te vrste masnoca imaju veliki utjecaj (cesto štetan) i to zbog holesterola koji se nalazi samo u namirnicama životinjskog porijekla. Kada jedete hranu bogatu zasicenim masnocama, holesterol u krvi raste i time se povecava kolicina cestica masnoce koje se talože na zidovima krvnih sudova i tako ih sužavaju. Time se onemogucava normalan dovod kisika do pojedinih tkiva i organa što uzrokuje njihovu slabu ishranjenost i na kraju odumiranje, a to je, kada su u pitanju srce i mozak, uzrok srcanog napada ili izliva krvi u mozak. Iako ovaj proces (arterioskleroza) traje godinama, prekomjerno unošenje zasicenih masnoca u organizam uveliko ga pospješuje. Zato ljekari savjetuju promjenu nacina ishrane u smislu manjeg unošenja u organizam zasicenih masnoca, a uvodjenje u ishranu nezasicenih .

NEZASICENE MASNOCE

Najcešce se nalaze u povrcu, biljnom ulju i mnogim vrstama ribe i veoma su korisne za organizam jer pomažu izlucivanje holesterola i smanjuju njegovu koncentraciju u krvi. Takodjer, smanjuju i nivo arterioskleroze u koronarnim arterijama koje su zadužene za ishranu srca.

MASLINOVO ULJE I ZDRAVLJE

Maslinovo ulje spada u mono-nezasicene masnoce i sadrži 77 posto nezasicenih masnih kiselina koje smanjuju tzv. “loši” (LDL) holesterol a povecavaju koncentraciju “dobrog” (HDL) holesterola u krvi. Ostala biljna ulja LDL snižavaju ali na HDL uopce ne djeluju, dok je u slucaju margarina i biljnih masti djelovanje cak suprotno.

Maslinovo ulje sadrži samo 4 – 12 posto višestruko zasicenih masnoca, koje kada oksidiraju, mogu dovesti do oštecenja krvnih žila. Kada su u pitanju zasicene masnoce, maslinovo ulje sadrži ih svega 9 posto, kukuruzno ulje preko 30 posto, a suncokretovo cak 69 posto! Druga dva sastojka maslinovog ulja bitna za zdravlje su vitamin E i polifenoli. Samo jedna cajna kašika maslinovog ulja zadovoljava 8 posto dnevnih potreba organizma za vitaminom E, dok polifenoli smanjuju rizik od arterioskleroze i nekih vrtsa raka (cak do 45 posto kod žena koje ga konzumiraju svakodnevno).

Postoje tvrdnje da maslinovo ulje lijeci cireve probavnih organa kao i da sprecava nastajanje kamenca u žuci. Takodjer, odlican je tretman i kod lijecenja opeklina, a dermatolozi tvrde da sadrži UV zaštitni faktor 20, i stoga ga preporucuju kao ulje za suncanje (nakon izlaganja suncu).

Maslinovo ulje sadrži i esencijalne masti koje ljudsko tijelo ne može sintetizirati, te ih u organizam treba unositi hranom. Osim navedenih tvari, maslinovo ulje sadrži i vitamine K, A i D koji imaju antioksidativne karakteristike tj. pružaju zaštitni ucinak našem organizmu.

Ostaje nam, dakle, da razmislimo o našem nacinu ishrane, a evo saznali smo koliko je znacajna samo jedna od namirnica koju do sada možda nismo ni obracali pažnju. Na nama je da svoj život ucinimo zdravijim, a time i ugodnijim.Najbolji nacin spoznaje je - razmišljanje o Allahovim blagodatima covjeku.

Podsjecamo na 99. ajet sure El-En\'am: “On vodu s neba spušta, pa Mi onda cinimo da pomocu nje nicu sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasadjeni, narocito masline i šipci, slicni i razliciti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zriju. To je, zaista, dokaz za ljude koji vjeruju.”

Nijedno ulje koje koristimo u kuhinji, kao što je na primjer: biljno ulje, repičino ulje, suncokretovo ulje, kukuruzno ulje, orahovo ulje, kikiriki ulje (da spomenemo samo neka) nije zdravo za naše tijelo, s izuzetkom samo maslinovog ulja, jer maslinovo ulje je jedino koje je zaista zdravo za nas.

Prema mišljenju naučnika, maslinovo ulje može spriječiti nastanak raka (čak i rak dojke), bolesti srca, reumatoidni artritis, zgrušavanje krvi (koje nastaje konzumiranjem masnih obroka), te može pomoći pri ublažavanju viskokog krvnog pritiska. Od prirodno ili ogranski uzgojenih maslina, hladno presovano, ekstra djevičansko ulje jeste najbolje.


U časnom Kur’anu , Allah swt, naš Svemoćni Stvoritelj, naziva maslinovo drvo blagoslovljenim drvetom:


"Allah je izvor svjetlosti Nebesa i Zemlje! Primjer njegove svjetlosti je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću. Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allaha navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna." (Kur'an, Svjetlost-An-Nur, 35)

Kada kupujete maslinovo ulje u trgovini, morate biti veoma oprezni, jer većina od ponuđenih maslinovih ulja nije čista (ne sadrži one prehrambene vrijednosti koje bi trebalo da imaju). Ponekad je tražiti pravo maslinovo ulje kao traženje igle u plastu sijena.

Maslinovo ulje mora ispunjavati slijedeće specifikacije:

1. ekstra djevičansko maslinovo ulje ne smije imati slobodnih masnih kiselina više od 1%, a obično djevičansko ulje sadrži uglavnom 3,3% masnih kiselina (što nije dobro).

2. ekstra djevičansko maslinovo ulje mora biti hladno presovano


3. ektra djevičansko ulje ne treba biti filtrirano i mora izgledati zamućeno. Većina maslinova ulja koja se nudi u trgovinama je tvornički proizvedeno tako da izgleda bistro. Ako je to slučaj, to znači da je to ulje bilo filtrirano što znatno smanjuje nutritivnu kvalitetu toga ulja.

Dakle, da ponovim: pravo maslinovo ulje nije filtrirano i zato izgleda zamućeno.

4. ulje treba biti upakovano u tamne boce, jer tamno staklo čuva ulja od štetnog djelovanja svjetlosti. Izbjegavajte kupovinu ulja upakovanog u plastiče boce, jer tako ulja mogu apsorbirati neke od spojeva iz te plastike, kao što je PVC( polivinil klorid) koji može uzrokovati rak.


Kada kupujete maslinovo ulje, gledajte da je bilo pohranjeno na hladnom mjestu, daleko od sunca i vrućine. Ulje koje se drži u frižiderima može izgledati još više mutno nego inače, ali to će nestati nakon što ulje ponovo izložimo sobnoj temperaturi.


Kao što smo već rekli : od prirodno ili organski uzgojenih maslina, hladno presovano, ekstra djevičansko maslinovo ulje je najbolje.


Treba biti svjestan da samo natpis da je neko ulje u trgovini “ekstra djevičansko” ne znači ništa, jer vlada velika korupcija u industriji zdrave hrane. Mnogo je onih koji iskorištavaju mase zdravstveno svjesnih ljudi samo da bi ostvarili profit.


Zdrava i pravilna prehrana ljudi sve je aktualniji problem. Mediteranska prehrana, u kojoj
maslina i maslinovo ulje imaju vrlo značajnu ulogu, oduvijek se smatrala jednom od najpravilnijih i najzdravijih tipova prehrane.
Premda je uglavnom plod masline taj koji zaokuplja najveću pažnju i koji se najviše koristi, bilo kao sam plod ili kao proizvod ploda (maslinovo ulje), komercijalno se sve više počinje koristiti i drugi dio ove biljke - list.
Pitoma maslina, ta stoljećima stara biljna vrsta, zbog svoje se posebnosti ubraja među najcjenjenije voće. Simbolika ovog zimzelenog stabla koje se najčešće susreće uz obale Sredozemlja znana je ljudima još od biblijskih vremena.
Drevni Egipćani koristili su ga prilikom mumificiranja faraona, a tradicija njegove uporabe u medicinske svrhe održala se sve do danas, iako se prvi dokumentirani podaci njegove medicinske primjene vezuju uz 1850. godinu, kada je bio korišten u liječenju malarije i gripe. U novije doba njegova ljekovitost je potvrđena. Pokazalo se da upravo maslinov list pokazuje vrlo dobra svojstva u borbi protiv infekcija i bolesnih stanja organizma.


Ljekovita svojstva lista masline

List masline krije brojna ljekovita svojstva.
Najaktivniji spoj u lišću masline, za kojeg se uglavnom i veže terapeutsko djelovanje, naziva se oleuropein (gorki monoterpenski glukozid). Upravo oleuropein i produkti njegove hidrolitičke razgradnje posjeduju izuzetno jako antimikrobno djelovanje. U važne sastojke lista s antimikrobnim djelovanjem ubrajaju se još i spoj oluropezid te kalcijev enolat, po nekim autorima najaktivniji sastojak lista. O mnogim ovim spojevima se još uvijek ne zna puno toga iako su ljekovita svojstva istih dokazana.

Maslinovim listom postiže se poboljšanje stanja u velikom broju bolesti
uzrokovanih mikrobima - upala pluća, gonoreja, tuberkuloza, gripa, meningitis, hepatitis B, herpes itd. Također je dobar i kod infekcija mokraćnog sustava, ali i kod kirurških infekcija. Dokazano je da maslinov list istovremeno sprječava infekcije uzrokovane djelovanjem gljivica.
Vrlo je duga lista bolesti za koje se dokazalo da mogu biti liječene korištenjem preparata na bazi maslinova lista. Od otprilike 125 vrsta patoloških mikroorganizama koji ne mogu odoljeti djelovanju spojeva prisutnih u listu masline, navest ćemo samo najčešće bolesti koje takvi mikroorganizmi uzrokuju, ali i one bolesti ili stanja koje mogu biti učinkovito liječene lišćem masline. Dakle tu spadaju:

- srčana oboljenja
- herpes
- artritis
- dijabetes
- sindrom kroničnog umora
- hepatitis A, B i C
- meningitis (virusni i bakterijski)
- vaginitis
- botulizam
- difterija
- listerija
- malarija
- čir na želucu
- gripa
- upala mokraćnih putova
- encefalitis
- klamidijske infekcije


Prema nekim istraživanjima, ekstrakt maslinova lista je djelotvoran i protiv Ebola virusa, a u nekim preliminarnim istraživanjima čak je pokazao ohrabrujuće rezultate u djelovanju protiv virusa AIDS-a.

Za spojeve prisutne
u listu masline općenito se smatra da jačaju imunološki sustav, povećavaju energiju organizma, posjeduju antivirusno, antiparazitsko antibakterijsko i antifungalno djelovanje, smanjuju ili čak sasvim uklanjaju mnoge zdravstvene probleme, smanjuju krvni tlak, koncentraciju šećera u krvi te nivo LDL-a (često zvanog i "loš" kolesterol tj. loša masnoća koji se povezuje s nastankom krvožilnih i srčanih oboljenja) u krvnom serumu. Smatra se da ovi spojevi imaju izražena i antioksidacijska svojstva tj. da sprječavaju oksidaciju LDL-a.

Mehanizam djelovanja ljekovitih tvari lista masline

Iako mehanizam djelovanja glavnog sastojka lista masline - oleuropeina - kao antivirusnog agensa nije u potpunosti objašnjen, postoji nekoliko teza o njegovu djelovanju. Najveći broj znanstvenika se slaže kako ovaj spoj djeluje na proces sinteze specifičnih aminokiselina neophodnih za životni ciklus virusa. Naime ovaj spoj ima sposobnost da ulazi u virusom zaraženu stanicu gdje uzrokuje nepovratnu inhibiciju njegova umnažanja. Osim navedenog djelovanja, onemogućuje ili usporava djelovanje brojnih enzima bakterijskih stanica čime utječe na propusnost membrane bakterijskih stanica Tako djelujući onemogućuje štetno djelovanje bakterija.
I produkt hidrolitičkog cijepanja oleuropeina - elenolna kiselina - pokazuje jaka antivirusna svojstva, ali u lužnatom mediju (pH oko 7,5). S obzirom da je pH (faktor kiselosti) krvi čovjeka sličan vrijednostima pH u kojima je navedena kiselina aktivna, logično je da je njeno djelovanje najznačajnije u samom krvotoku čovjeka. Njeno djelovanje mogu poništiti slobodne aminokiseline koje cirkuliraju krvotokom (poput lizina, triptofana, serina i histidina). Upravo zbog navedenog, liječnici i nutricionisti preporučuju uzimati preparate elenolne kiseline sat do dva prije ili poslije jela.

Međutim...


Maslinov list, kao što je prethodno navedeno, pokazuje brojna pozitivna djelovanja po zdravlje čovjeka. No međutim, jednako tako posjeduje sposobnost da djelovanjem tvari koje su aktivni sastojci lista, stvori i popratnu pojavu. Radi se o korisnoj popratnoj pojavi koja naglašava njegovu vrijednost. Premda je ekstrakt lista masline u potpunosti neotrovan, uzimanje istih u prevelikim količinama iz početka mogu samo pogoršati zdravstveno stanje. Ta privremena popratna pojava posljedica je neobično velike djelotvornosti protumikrobnog sredstva. Naime, uginuće velikog broja mikroorganizama zbog djelovanja tvari izoliranih iz maslinova lista, puni organizam otrovima tih istih umirućih organizama. Jetra te toksične tvari nije u mogućnosti odmah odstraniti pa stoga dolazi do popratnih pojava.

Simptomi se, ovisno o vrsti infekcije, mijenjaju. Simptomi mogu uključivati glavobolju, blage alergijske promjene na koži i osjećaj umora. No kad ova reakcija prođe, ubrzo obično nestane i samo oboljenje.
Da bi se izbjeglo nastajanje popratnih pojava, onima koji namjeravaju uzimati preparate ili bilo koje proizvode na bazi maslinova lista, preporučuje se postupno povećavanje dnevne doze. Potrebno je napomenuti i to da spomenuti spojevi lista masline mogu djelovati tako da inaktiviraju djelovanje antibiotika. Stoga se proizvode na bazi maslinova lišća ne bi trebalo uzimati u isto vrijeme kad i antibiotike.

Prirodno je najbolje

Iako se na našem tržištu jako rijetko nalazi u obliku dodataka prehrani, izolirate maslinova lista moguće je koristiti tj. konzumirati, a kako to ukazuju brojna znanstvena istraživanja, i bolje, na prirodan način. Jedan od prirodnih načina konzumiranja, i to najčešćih, je pripremanje čaja od sušenog lišća maslinovog drveta. Ispijanje čja maslinova lista nije novost. Naime, već u srednjem vijeku se koristio kao sredstvo za tretiranje bolesti i stanja kao što su kašalj, gripa, cistitis, i sl.
Mnogostruko ljekovito djelovanje čaja maslinova lišća danas je i znanstveno potvrđeno pa se stoga njegova uporaba u svijetu sve više povećava.

Pripremanje čaja od lista masline

Kako bi se spojevi sa ljekovitim djelovanjem očuvali u što većoj količini pri pripravljanju čaja od maslinova lišća potrebno je pridržavati se određenih pravila. Ujedno, kako bi se izbjegle prethodno spomenute popratne pojave, navest će se dnevna doza čaja (preporučljiva za odraslu osobu).

Prokuhajte oko 2 do 2 i pol dl vode. Dok voda još vrije, dodajte oko 10 g sušenog lišća masline (samog ili u kombinaciji s drugim vrstama čajeva). Odmah nakon što ste dobro promiješali, smanjite grijanje. Ostavite neka lagano vrije oko 2 do 3 minute, zatim poklopite posudu i ostavite da odstoji dodatnih 10-ak minuta. Tekućinu (čaj) procijedite, tj. uklonite lišće. Čaj možete piti bilo da je vruč ili hladan, ali pritom pokušajte izbjegavati duže stajanje ili ponovno grijanje.

"Allah je izvor svjetlosti Nebesa i Zemlje! Primjer njegove svjetlosti je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću. Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allaha navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna." (Kur'an, Svjetlost-An-Nur, 35)

Različita istraživanja pokazala su da sredozemna prehrana, poznata i cijenjena diljem svijeta, djeluje preventivno kod pojedinih bolesti, kao na primjer: visoki tlak, dijabetes, reuma, gojaznost, slab imunološki sustav, zatvor. Jedan od osnovnih sastojaka sredozemne prehrane je hladno prešano maslinovo ulje.

Maslinovo ulje dobiveno iz ploda masline poznato je po svojim antioksidativnim svojstvima.

Nalazi su također pokazali da OLIBLEX, ekstrakt maslinova lišća (dobiven isključivo iz maslinova lišća), ima 900 puta veću količinu antioksidanata od najboljeg djevičanskog maslinova ulja.

ANTIOKSIDANSI ŠTITE STANICE OD UNIŠTENJA

Loša prehrana, zagađenost zraka, prejaka izloženost suncu, pušenje i konzumiranje alkohola uzrokuju ubrzano starenje kože i drugih organa. Antioksidansi igraju veliku ulogu u očuvanju stanica od uništenja.

Naš ekstrakt maslinova lista, dobiven od svježeg lista masline, pospješuje daleko bolju iskoristivost aktivnih komponenata. Osim puno biljnih hranjivih sastojaka i vrlo učinkovitog sastojka oleuropeina, OLIBLEX ima još najmanje 11 drugih, važnih antioksidanata. Svaki pojedini antioksidant nudi organizmu specifične zdravstvene prednosti, a izbalansirana sinergija svih aktivnih sastojaka daje OLIBLEXU posebnu snagu.


Analize su također pokazale da naš ekstrakt maslinova lista ima četverostruku antioksidativnu vrijednost vitamina C i otprilike dvostruku antioksidativnu
vrijednost zelenog čaja i ekstrakta koštica grožđa, koji su vrlo popularni antioksidansi.

OLIBLEX
ne sadrži nikakve umjetne komponente: ne sadrži umjetne boje, sredstva za konzerviranje, alkohol, šećer, laktozu, kvasac, gluten ni proizvode životinjskog porijekla.

Da bismo zaštitili više od 100 aktivnih komponenata, kombinirali smo različite kritične procese. Naše masline rastu na bio-zemlji, koristimo isključivo humus koji prerađuju kalifornijske gliste, te navodnjavamo zemljište samo istom vodom. Kombiniramo ubiranje lista u rano jutro s prijevozom svježe ubranog lista masline neposredno nakon berbe i završnim procesom obrade, te potpuno kontroliramo proizvodnju, od sadnje maslina i rasta lišca do pakiranja.


Tekući oblik učinkovitiji je od kapsula jer tijelo lakše apsorbira ekstrakt maslinova lista kad se uzima oralno. Tekući ekstrakt maslinova lista, osim što se uzima oralno, ima i dodatnu mogućnost vanjske primjene na kožu.


Ekstrakt maslinova lista stoljećima se koristio u mnogim kulturama, a suvremeni znanstveni svijet detaljno ga je proučio. Danas je poznato da ekstrakt maslinova lista učinkovito pomaže ne samo u borbi protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita, ve se pokazalo da ima i niz drugih pozitivnih efekata.

Učinkovita inhibicija i prevencija infekcija uzrokovanih širokim spektrom patoloških mikroba, uključujući viruse, bakterije, retroviruse, gljivice, parazite i plijesni.
• Povećanje elastičnosti arterija, što poboljšava protok krvi, smanjuje visoki krvni tlak i sprječava razvoj srčanih bolesti.
• Smanjenje koncentracije šećera u krvi te snižavanje razine kolesterola.
• Ublažavanje upala vezanih uz artritis, posebice reumatozni artritis.
• Poboljšanje stanja kod sindroma kroničnog umora i s tim povezanih poremećaja.
• Jačanje sposobnosti organizma da se odupre proizvodnji slobodnih radikala.
• Prevencija mnogih vrsta virusnih infekcija, uključujući viruse herpesa, većinu gripa i običnih prehlada, Epstein-Barr virusa, HIV virusa, citomegalovirusa i drugih.
• Učinkovita borba protiv kandidijaze i pripadnih sindroma gljivica.
• Učinkovita pomoć protiv niza nametnika, od mikroskopskih protozoa do crijevnih glista.
• Podizanje razine imuniteta i energije, Povećanje izdržljivosti i snage organizma.
• Učinkovito pomaže kod zubobolje, bolnih hemoroida, gljivične infekcije stopala, mikoze noktiju, te niza drugih iritantnih stanja.

Spojevi koji se nalaze u ekstraktu maslinova lista jačaju imunološki sustav, povećavaju energiju organizma, posjeduju antivirusno, antiparazitsko, antibakterijsko i antifungalno djelovanje.
Mnogostruko ljekovito djelovanje ekstrakta maslinova lišća danas je i znanstveno potvrđeno, pa se iz dana u dan sve više koristi u svijetu.

Ekstrakt dobiven iz lista masline izuzetno je učinkovit kod velikog broja bolesti uzrokovanih mikrobima ili drugim uzročnicima, od kojih navodimo neke:
srana oboljenja, herpes, artritis, dijabetes, sindrom kroničnog umora, hepatitis A, B i C, meningitis (virusni i bakterijski), vaginitis, botulizam, difterija, listerija, malarija, čir na želucu, gripa, upala mokraćnih putova, encefalitis, klamidijske infekcije.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Čaj od lista masline


Maslinovo ulje je poslovično zdravo, ali najdjelotvornije tvari su u listovim masline.

Recept protiv viroze i prehlade:

1 žličica listova masline
3 dcl hladne vode


Usitnjene suhe listove masline preliti hladnom vodom, zakipiti i lagano kuhati 2 – 3 minute. Nakon što pokriveno odstoji 15 – 20 minuta, čaj procijediiti. Čaj uzimati 2 – 4 puta na dan 1 – 2 sata nakon jela.
Nakon 15 dana redovitog uzimanja napraviti pauzu od 8 dana.
Prevelike količine čaja mogu izazvati glavobolju i laganu alergiju pa stoga kuru početi s manjom količinom te postepeno povećavati.

Ne uzimati s antibioticima!

List masline u liječenju tlaka

Maslina ima visoku hranljivu vrijednost i zato se upotrebljava kao ulje za jelo, kao ljekoviti dio za mazanje kose koja je počela da opada, kao dobar laksan a i sedativ. Ulje od plodova maslinke sadrži vitamine A i E, zatim enzim oleazu, vosak, hlorofil... daje se u slučaju oboljenja želuca, crijeva, hemoroida, kod bolesti žuči i nefritičnih kolika. List masline se upotrebljava za liječenje krvnog pritiska.
Ovaj čaj se priprema tako
što se uzme 20 listova maslinke i kuha u 450 gr vode. To kuhanje treba da traje tako da ostane samo 230 gr tečnosti. Čaj se pije po jedna vodena čaša, prije jela, ujutro i uveče. Treba uvijek kuhati svjež čaj. Maslinov list djeluje na širenje krvnih sudova. Kozmetička industrija upotrebljava maslinovo ulje za proizvodnju pasti, kremova i drugog. Činjenica da je ulje dejstvo suhoj kosi koja opada, i zato je dobro prije kupanja namazati kosu uljem i držati do 2 sata, a zatim oprati brezovim šamponom i osušiti suhim peškirom.
20.04.2011.

Pouke iz sure Jusuf a.s. - Čuvaj jezik Allahov robe

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pouke iz sure Jusuf a.s. - Čuvaj jezik Allahov robe

Sura Jusuf je neiscrpni izvor pouka i poruka, ova veličanstvena sura, svojim kazivanjima, zaista odgaja ummet. Ajeti ove sure koji govore o događaju sa Benjaminom, a.s., sadrže u sebi brojne pouke i poruke, od kojih ćemo spomenuti samo one koje su vezane za našu temu. Kada stigoše Jusufova braća, a s njima i njihov brat Benjamin, Jusuf, a.s., lijepo ih ugosti i ukaza im veliku pažnju i počasti, a onda se odvoji sa svojim bratom Benjaminom, i upozna ga o svom slučaju i saopći mu da je on njegov brat, te da se ne žalosti što su oni njemu napakostili. Reče mu da to ne kazuje braći, a onda se dogovoriše da on nađe načina kako bi ostao kod njega.

Kaže Allah, dz.š.: "I kad iziđoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i reče; 'Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili.' I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: 'O karavano, vi ste, doista, kradljivci!' Oni im pristupiše i upitaše: 'Šta tražite?' 'Tražimo vladarevu čašu' – odgovoriše. – 'Ko je donese, dobiće kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim!' 'Allaha nam', - rekoše oni – 'vi znate da mi nismo došli da činimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci.' 'A kakva mu je kazna ako ne govorite isitnu?' – upitaše. 'Kazna je onome u čijem se tovaru nađe – sam on' – odgovoriše. – 'Eto tako mi kažnjavamo kradljivce.' I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga." (Jusuf, 69.-76.)

Nakon što su Jusufova braća uspješno obavili posao zbog kojeg su došli u Egipat, i čvrsto uvezali tovare hrane za svoje jahalice, radosni se uputiše svome ocu koji ih je nestrpljivo čekao. Jusuf, a.s., je već bio naredio svojim momcima da stave vladarev pehar u Benjaminov prtljag, da niko ne vidi.

Onda telal povika. "O karavanu, vi ste doista kradljivci!" Okupivši se oko telala, zapitaše: "Šta to tražite?" "Tražimo vladarev pehar, rekoše", tj. njegov pehar kojim se mjeri. "Ko ga donese, dobit će kamilin tovar hrane". Kada je vladarev pehar pronađen u Benjaminovom prtljagu, Benjamin nije rekao Tako mi Boga ja nisam to ukrao, ni riječi nije kazao. Ova priča ili događaj u sebi sadrži nekoliko pouka.

Jusuf, a.s., je upozna Benjamina o slučaju

Jusuf, a.s., se odvoji sa svojim bratom Benjaminom, i upozna ga o svom slučaju i saopći mu da je on njegov brat. Reče mu da to ne kazuje braći.

Ne požuruj s savojim sudom o ljudima

Kada optuže nekog čovjeka, koji je poznat po dobru i lijepom moralu, kojem se ne može ništa prigovoriti, nemoj, ni slučajno, požurivati sud o njemu pa makar i vanjština to potvrđivala. Ti nisi obavezan time. Kadija ima pravo suditi po vanjštini, odnosno na osnovu dokaza, a ne svaki pojedinac. Allah je sa tebe kao pojedinaca taj teret odavno skinuo, zašto onda tovariš sebi na leđima breme koje ne možeš ponijeti.

Nije na tebi da sumljaš u presudu nakon što je donijeta, i da govoriš da je neispravna, jer onaj koji je sudio uzeo je u obzir dokaze i on će biti pitan pred Allahom kako je sudio, a tebi nije od koristi da iznova istražuješ stvar i donosiš sud o tome na osnovu dokaza koj su tebi naizgled jasni, možda je ta stavar potpuno drugačija, možda je optuženi naveden da to uradi, možda mu je podmetnuto.

Navešćemo primjer, u nekom putničkom autu pronađu određenu količinu droge, vlasniku tog automobila biva suđeno zato što je u njegovom autu pronađena droga, a čovjek je u stvari nevin, možda su mu njegovi neprijatelji to podmetnuli želeći mu se na taj način osvete.

Suština je u tome da čovjek u svom svakodnevnom životu ne smije žuriti u donošenju suda o ljudima te da ostane suzdržan jer dokazi optužbe mu nisu jasni, to neznači da onaj koji treba donijeti presudu o tome i ako posjeduje jasne dokaze nemože pogriješiti, može, ali on ima opravdanje. Jer ti nemaš opravdanja ako slijediš nekog insana u donošenju suda o drugom, on je od toga što ga ti slijepo slijediš. Kao što Jusufova braća, rekoše: "Ako je ukrao, pa i brat njegov je prije krao", misleći na Jusufa, a.s.


Benjaminova, a.s., šutnja na optužbe

Benjamin je šutio zato što je u tome video koristi za sebe. Iz ovoga vidimo da pravilo „čim se ne brani kriv je“ ne važi stalno.

Nekada protiv optuženog postoje jaki dokazi ali se brani šutnjom. Kadija je taj koji će presuditi davao on iskaz ili ne, pravdao li se ili šutio, ali ti nemoj reći evo napadaju ga a on šuti, jer u njegovoj šutnji mogu biti koristi i štete koje tebi nisu poznate, ili je svjestan da će mu govor samo štetiti, a pred nama je živi primjer, primjer Benjamina, alejhi selama.

Molim Uzvišenog Allaha da nas sastavi sa onima koji čuvaju svoje jezike i molim Ga da nas učini od onih kojima su podčinjeni blagodati jezika i koriste ih u ono što On voli i čime je On Uzvišeni zadovoljan.-amin

19.04.2011.

Bolesti jezika 1.dio

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Bolesti jezika 1.dio

Zahvala pripada samo Allahu svt,samo Njega hvalimo i od Njega pomoc trazimo.Njemu se utijecemo od zla nasih dusa i losih dijela. Svijedocim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik.

Uzviseni kaze:’’O vijenici ,bojete se Allaha,istinskom bogobojaznoscu i ne umirite osim kao muslimani.’’(Ali-Imran,102)
Postovana braco i sestre,posjecam sebe i vas na bogobojaznost prema Allahu svt,posjecam sebe i vas na Allahove naredbe i Allahove zabrane.Bojmo se onako kako nam Allah svt nareduje ,onako kako se treba bojati i kako nam je ostalo u praksi Poslanika Muhammeda saws.
Govoreci o jeziku podvukli bi cinjenicu da je moc govora jedna od najvecih blagodati kojom je obdareno ljudsko bice.Medjutim , treba posebno naglasiti ,da covjeku nije dato vece zlo od’’dugackoga jezika’’,koji nije pod kontrolom razuma i Serijata.Znaci ,jezik pored svoje velike vrijednosti za covijeka moze biti i najveca opasnost za njega.Poslanik saws nas je na to upozorio rekavsi:’’Sta ce drugo baciti ljude naglavacke u Dzehennem,ako ne zetva onoga sto su njihovi jezici posijali….’’(Tirmizi,Sunnen,10/87-88)
Mi muslimani ,mada imamo jasnu uputu i upozorenje u Kur’anu i Sunnetu,najcesce grijesimo svojim jezicima (svijesno ili nesvijesno),Allah svt najbolje zna!Kaze Allah svt u Kur’anu:’’Nece ni jednu rijec izgovoriti a da uz njega nije spremni pratilac.’’(Kaf,18.)Te nase greske su ponekad toliko velike i strasne da dostizu stepene velikih grijeha kao npr.ogovaranje(gibet);prenosenje tudjeg govora( nemimet).
U greske koje mi vrlo ceso cinimo nasim jezikom su beskoristan i prazna govor,te pretjerano hvaljenje…

Beskoristan i prazan govor

Kaze Poslanik saws,u hadisu koji biljezi Ahmed:’’Nece biti ispravan iman jednoga covijeka sve dok nebude ispravno njegovo srce a nece biti ispravno njegovo srce sve dok nije ispravan i dobar njegov govor(jezik).’’Mi mumini koji zelimo da svoj zivot provedemo u korisne svrhe i rad ,rad u ime Allaha svt,tezimo da zivot provedemo u hajru,poslu koji ce dati lijepe rezultate na ovom i na buducem svijetu, te da uvijek imamo i trudimo se Allahovom svt zadovoljstvu s nama!Ponekad insan nije svijesan a zna subhanllah da je putnik samo na ovom Dunjaluku i da ce insaAllah preseliti na onaj svijet i ponovo biti prozivljen ali sa cim i sa kojim dijelima???Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vjeruju i dobra dijela cine,i koji jedni drugima istineu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’(Al-Asr)

.S obzirom da je jezik jedan od najaktivnijih nasih organa,koji je ujedno i najbrzi kada su takvi poslovi u pitanju,ukazuje se potreba da na jezik obratimo veliku paznju i da konstantno sprijecavamo u svakome pokusaju da se mijesa u poslove koji nemaju hajra za nas.Trebamo se uvijek podsijecati na Allahov svt govor u Kur’anu koji kaze:’’I govorite svojim jezicima ono sto ne znate(ono o cemu nemate znanje i smatrate to sitnim),smatrate to malim a to je kod Allaha ogormno.’’(en-Nur,15.)Takodje Poslanik saws je rekao:’’Znak da je covijek dobar musliman je da ostavlja ono sto ga se ne tice.’’(Tirmizi,Sunen,9/196). Prve generacije muslkimana,generacije koje su bile blize duhu islama i smatrale suvisnim svaki govor,osim onoga kojim se uci i tumaci Allahova svt knjiga i Sunnet Njegova Poslanika saws.Upravo zbog toga su nastojali da njihov govor bude svijesan Serijetski koristan cilj i da bude upisan u njihova samo dobra dijela jer su se naravno trudili uz pomoc Allaha svt.Oni su se bojali da meleki ne upisu njihove rijeci u beskoristan govor od kojeg nece imati nikakve koristi ni na dunjaluku,Ahiretu te na dan polaganj racuna-Sudnjem danu.A sta mi da danas kazemo,nakon telefona,sijela beskorisnih,interneta….?

Sejtan,taj najveci neprijatelj ljudskoga roda,vrlo je uspijesan u navodjenju ljudi da se bave poslovima od kojih nemaju koristi,da navodi ljude da ‚’vode tudju brigu’’, da se bave poslovima koji ce ih zabaviti od ne izvrsavajna nekih daleko vrijednilih poslova hajra.Svedimo inveturu proslosti nase,sadasnjosti ,svi sami za sebe.Prelistajmo i pogledajmo dane nasega zivota.Koliko smo dana proveli u poslovima koji nam nisu nista vrijedno donjeli, nama licno a niti drugima ,koliko smo vremena proveli u praznom govoru i razgovru,koliko li smo izgubili dragocijenih trenutaka onoga naseg relativno kratkoga zivota?!?!Svako od nas ce bez imalo sumnje,nakon listanja stranica svoga zivota,osijetit da je napravio puno propusta.Svijesnom muslimanu ce svakao tesko pasti ta cinjenica.Medjutim,svijestan musliman ce smoci snage i nastojace u granicama svojih mogucnosti da se bori,da se neprestalno trudi i preostale minute,sahate,dane svoga zivota utrosi u svakodnevne aktivnosti ibadeta,iskrenom pokoravaju Allahu svt da se orijentise i preda skruseno u namazu,poveca svoj ibadet,ucenju Kur’ana i velicanju Allaha svt spominjanjem zikrulahom.Znaci cinenjem dobrih dijela koje Allah svt voli i ostavljanje dijela koje Allah svt prezire i sa kojima nije zadovoljan insaAllah!Poslanik saws kaze:’’A onaj koji vijeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono sto je dobro ili neka suti.’’
Ovdije zelim napomenuti da ovu borbu je tesko savladati onima kojima je iman opao i koji su pali u zamke sejtanove vesvese.Znaci najbolja je borba protiv sejtana i samoga sebe zu pomoc Allaha svt,prakse Poslanika saws te clanove onih sa kojima se nasa dusan napaja-dzemat,clanovi nasa braca i sestre koje nareduju dobro i odvracaju od zla.Musliman je ogledalo svome bratu koji mu cisto oslikava ispravnost,iskrenost ili gresnost njegovih dijela koje radi!

Bolesti i vrste jezika
 
Jezik je zapravo predvodilac srca.Jezik izrazava ono sto covijek nosi u svome srcu te je javni govornik srca i njegov tumac,jer tumaci sve sto lezi na srcu.
Kaze Poslanik saws u hadisu koji biljezi Ahmed:’’Nece biti ispravan iman jednoga covijeka sve dok nebude ispravno njegovo srce a nece biti ispravno srce sve dok nebude ispravan bio njegov govor(jezik):’’
Jedan od bolesti je da covijek ulazi u razgovor o oneome sto ga se netice,jer Poslanik saws nam keze:’Od ljepote Islama jednog covijeka je da ostavi ono sto ga se ne tice!’’

Druga bolest ili od tih bolesti,opasnost i musibet koji nas stize od nasih jezika je da se upustamo u govor o ruznim stvarima o grijesima koje se cine na sve strane estagfirullahi,i to na nacin da se cini da te grijehe reklamiramo,osvijezavamo proslosti naseg ili tudjega dzehla ili pak se sa tim u nesvijesnom staju pohvalimo svojim ili tudjim greskama subhanllah!.Kaze Allah svt:’’Zaista oni koji vole da se zlo prosiri medju vjernicima,ceka teska kazna,bolna paznja i na dunjaluku i na Ahiretu.Allah zna vi neznate!’’(en-Nur,19.)

Dakle postovana braco i drage sestre zivimo u svakodnevnici ovakvih tema za koje cemo svi odgovarati u dan u kojem nema sumnje-Sudnji dan!Dakle,ne smije biti tema nasih sijela ili telefonskih razgovora .Nesmije nam se desiti da se mi kao mumini time nasladujemo i komentarisemo to na svojim sijelima.Keze Poslanik saws u jedno od hadisa:’’Zaista,onaj ko bude tragao i pratio sramote svoga brata muslimana Allah svt ,ce prati njegovu sramotu i osramotii ga u njegovoj kuci.’’

Zatim ,od bolesti i musibeta koji nas stizu od nasih jezika je da se cesto upustamo u koristenja estagfirullahi,vulgarnih rijeci,govor koji ne odgovara dostojanstvu jednoga vijernika,ruzan govor,sraman govor.Zatim Poslanik saws kaze:’’Nije mumin onaj koji vrijeda.’’-dakle,vjernik ne vrijeda i ne proklinje,niti govori ruzan govor,bestida govor,niti je vulgaran,Allah svt ga upucuje i daje mu lijek za to pa kaze:’’Ti najljepsim na ruzno uzvrati.’’(El-Muminum,96.)
Treca ili vrsta bolesti je ta koja je cesta ,zbog koje mozemo da stradamo zbog izvodjenja sala,pricanje i izmisljanje viceva masnih na osnovu nekih osoba …itd!Sami smo culi ma koji put da pretjerano smijanje umrtvljuje nasa srca. Allah svt prijeti onima koji se ismijavaju ljudima pa kaze:’’Tesko svakom klevetniku i podrugljivcu.’’(el-Humezeh,1)ili u ajetima sure(El—Hudzurat,11)Kaze Allah svt:’’O vijernici,neka se muskarci jedni drugima ne rugaju,mozda su oni bolji od njih,a ni zene drugim zenama,mozda su one bolje od njih.I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni gruge ruznim nadimcima!O,kako je ruzno da se vijernici spominju podrugljivim nadimcima!A oni koji se ne pokaju-sami sebi cine nepravdu.’’Vidimo da ovaj ajet,zapravo, je zabranio, sve ono sto je danas u 95% na sijelima nasim-tema!

Molim Uzvisenog Allaha svt da nam oprosti,da nas uputi ,ucvrsti na putu istine i spasa.Molim Allaha svt da nas jezik sto vise dova cini.Javnih i tajnih za sve nas,da sto vise velicamo Allaha svt nasim jezicima koji bi trebali uvijek biti vlazni od zikrullaha,da sto vise oprost trazimo –tewbu dok smo jos ovdije u prolazu samo kao putnici a valja nam preseliti I sa cim???Molim Allaha svt da ubrza pomoc i milost nasoj braci koja se bore na Allahovom putu na svim mijestima gdje je tok!Molim ga ucvrsti njihove korake i da ih usmijeri njihovu vatru i ucini je pogubnom , ubitacnom za neprijatelje sve ove vijere i ovoga ummeta,takodje molimo Allaha svt da olaksa nama i nasim sestrama,dijeci sirom svijeta koje imaju drugu vrstu dzihada i iskusenja.Nasa posljednja dova je El-hamdu lillah!-AMIN

19.04.2011.

Bolesti jezika 2.dio-Gibet(ogovaranje)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Bolesti jezika 2.dio-Gibet(ogovaranje)

Gibet(ogovaranje)
Jedna od najtezi i najtezih bolesti i musibeta koji nas stizu sa nasim jezicima je svakodnevno svakao gibet-ogovaranje estagfirullahi!Ogovaranje je veliki grijeh kojeg je Uzviseni Allah svt uporedio s jedenjem mesa svoga umrloga brata:…..i ne ogovarajte jedni druge!’’Zar bi neko od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga,-a vama je to odvratno,-zato se bojte Allaha.Allah,zaista,prima pokajanje i samilostan je.’’(Al-Hudzurat,12.)
Poslanik saws je govorio da muslimanu je haram proliti krv svoga brata,uvrijediti njegovu cast,ili uzeti njegov imetak.Gibet je da spomenes covijeka po oneome sto on nevoli,makar i to istine bila..Kaze Poslanik saws:’’Nece u Dzennet uci onaj koji prenosi tudje rijeci.’’Ovo je dio upozorenja na spomenute grijehe.Pa sta postovana braco i drage sestre da mi kazemo na ovoj svakodnevnici,kada nemozemo ustati ni leci da necujemo ili neogovorimo usput ili onako nesvijesno svoga brata ili sestru,subhanllah!Dobro vodimo racuna o svojim jezicima i o svojim rijecima.Zaista,cemo svaku rijec koju smo izgovorili sresti na Sudnjem danu.Ovo sto kazem,neka nam posluzi kao poziv na tewbu(iskreno pokajanje)i na preispitivanje,na ucvrscavanje nasih jezika na istini i na bogobojaznosti prema Allahu svt.
Znaci onaj ko u svome prisustvu slusa kako neko nekoga ogovara je u izvijesnom smislu u tome saucesnik u tome poslu i snosi njegove posljedice,ukoliko se ne oslobodi tog saucesnistva.Nacin da se onaj koji cuje gibet-ogovaranje,oslobodi saucesnistva je da svojim jezikom pokusa sprijeciti ogovaranje,tako sto ce na njega upozoriti.Ukoliko se boji posljadica pa se nesmije javno suprostaviti,on ce to ogovaranje nijekati i mrziti svojim srcem i nece ga odobravati.U svakom slucaju musliman je duzan da sprijeci ogovaranje ukoliko je to u njegovoj moci.Pasivno posmatranje ogovaranja i zadoovljastva s njime je saucesnistvo u tom velikom grijehu.

Iskup(kefaret) za pocinjeno ogovaranje-gibet

Prvo,pocinilac ogovaranja-gibeta je pocinio grijeh prema Uzvisenom Allahu svt,jer je prekrsio Njegovu zabranu.Iskup za to je iskreno pokajanje-tewba,cvrsta odlika da se vise nece nikada tom velikom grijehu vratiti i molba Allahu svt da mu oprosti taj grijeh.
Drugo,on ili ona je pocinila grijeh prema drugom insanu.Ukoliko je doticni saznao da je ogovaran,potrebno je da onaj koji ga je ogovoraio licno od njega zatrazi oprost-halal izrazavajuci mu kajanje i gresku koju smo napravili.Ukoliko pak,onaj koji je ogovan,za to ogovranje nije sazno,onaj koji ga je ogovarao nece ga moliti za njega svako dobro i lijepo ce o njemu pricati,a posebno pred onim osobama pred kojima ga je gibetio-ogovarao,kako bi popravio sliku i ispravio dojam kojeg su oni mozda stekli o doticno osobi zbog njegova ogovaranja.Mi nesmijemo u ovom nijetu posustati i nesmijemo licimjerstvo iskoristit nasprem sebe i te osobe koja je ogovorena jer sa tim necemo steci Allahovo svt zadovolstvo ,a to nam je najvaznije i na dunjaluku i na Ahiretu.

Nemimet-prenosenje tudjeg govora

Prenosenje tudje rijeci-nemimet je cin takodje koji spada u haram, jer izaziva fesat,pravi nered,svadju,neslogu ,mrznju i sa tim se prouzrokuju sukobi.To je ruzna osobina koja postice na fitnet,nejedinstvo i zavidnost.Ona raspravlja prijatelje i cini od nas brace ili sestara stranice koje su okrenute,unistene i nepoznaju se ti listovi knjiga koje pisemo svakodnevno.Ogovaranje lici na prenosenje opasnih klica ili bakterija,a onaj koji bez serijetskih opravdanog razloga prenosi tudje rijeci lici na bice koje prenosi opake i zarazne bolesti.Poslanik saws kaze:’’Nece u Dzennet uci onaj koji prenosi tudje rijeci.’’
Upravo zbog cinjenice da je nemimet ruzno dijelo sa pogubnim posljedicma.Allah svtna njega upozorio,a Njegov Poslanik saws ,najstrozije je zabranio.Allah svt kaze:’’I ne slusaj nijednog krivokletnika,prezrena,klevetnika,onoga koji tudje rijeci prenosi.(Al-Qalam,10.11.)
Poslanik saws kaze:’’U Dzennet nece uci spletkar-nemmam.’’-(Muttefekun’alejhi)
Jedne prilike je Poslanik saws prosao pored dva kabura i rekao je:’’Ova dvojica se sada kaznjavaju,i ne kaznjavaju se zbog velikoga grijeha (tj.oni ga nisu smatrali velikim kada su ga cinili,a on je zaista veki kod Allaha svt).Prvi je prenosio tudje rijeci(cinio nemimet),a drugi se nije skrivao (cuvao i prao)kada bi obavljao malu nuzdu.’’-(Muttefekun’alejhi)

Iz prdhodnoga ajeta i hadisa mozemo jasno razumijeti da je spletkarenje,prenosenje tudjih rijeci bez serijetski opravdanoga razloga,veliki grijeh kojeg muslimani moraju najstrozije da se klone.To zlo se mora iskorijeniti iz nasih kuca,dzemata,gradova ako zelimo miran zivo na ovom svijetu i na Ahiretu insaAllah.

Kako se postaviti prema onima koji spletkare?

Prvo sto trebamo insaAllah da se sijetimo je sijecanje na Allaha svt ,zadoovljstvo Njegovo,Dzennet ili Dzehennem!Znaci trebamo da znamo i cega uvijek treba da se sijecamo jeste da je spletkarenje veliko zlo kojem musliman mora da se suprostavi,bilo rukom,bilo jezikom,bilo da to covijek mrzi svojim srcem!

Onome ko cuje spletkarenje preporucuje se sljedece:

a) Da spletkaru ne vijeruje,jer je spletkar prestupnik o kojem Allah svt kaze:’’O vijernici,ako vam nekakav neposten covije donese kakvu vijest,doboro je provijerite,da u nezanju nekome zlo ne ucinite,pa da se zbog onoga sto ste ucinili pokajete.’’-(Al-Hudzurat,6.)

b) Treba da ga sprijeci na najpogodniji nacin,bilo rukom,ili jezikom,ukazujuci mu na ruznocu spletkarenja injegovim pogubnim posljedicama,kako na dunjaluku tako I na ahiretu,za sve one koji su na bilo koji nacin sa tim spletkarenje povezani.

c) Da ne mislimo lose o nasem odsutnom bratu o kojem se nesto ruzno prica jer musliman o svome bratu uvijek misli sve najbolje sve dok se ne dokaze suprotno.Samo sumnjicenje bez osnovane podloge je islamom zabranjeno.Allah svt kaze:’’O vijenici,klonite se mnogih sumnjicenja,neka sumnjicenja su ,zaista grijeh….’’(Al-Hudzurat,12.)

d) Spletke koje dodju do nasih usiju ne smije biti povod da nekoga uhodimo i spijuniramo,jer se nastavak predhodnog ajeta to najstrozije zebranjuje:…’’I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!’’(Al-Hudzurat,12.) e) Ne smijemo spletke prenositi i o njima pricati,jer takvim postupkom i sami mozemo postati spletkari.

Zavrsavajuci dio ove teme na koje se knjige pisati ,preporucila bih svakom iskrenom muminu da pomogne samom sebi,a zatim svojoj braci ,sestrama,porodici i svim onim kojima zeli dobro u ime Allaha svt.,znaci u borbi protiv zla predhodno spomenutih,koji proizvodi nas jezik uz pomoc sejtana koji se Allahu svt zakleo da ce zavoditi do Sudnjega dana sviju,na bilo koji nacin ali Allah svt mu odgovara :’’Mozes,sem mojih iskrenih i pokornih robova….’’:Pa insaAllah potrudimo se da budemo ti iskreni Allahovi robovi koji se vole i rade ono sto Uzviseni Allah svt voli,a prezirimo i klonimo se svega sto Uzviseni Allah svt prezire izabranjuje nam za nase dobor jer Allah svt nije nikome nepravdu ucinio sem mi sami sebi!

Nemojmo ih mi raditi i ne dozvolimo sa ih drugi rade u nadem prisustvu jer cemo biti pitani.Ucimo se da pomazemo druge lijepim savijetom i ucimo se da otovrena srca primamo savijete.Tamo gdje nema naredivanje dobra i odvracanje od zla,tamo nema islama,niti iskrenim mumina!Znaci ovo sto smo rekli ,neka nam posluzi kao poziv na tewbu-iskreno pokajanje!

Molim Uzvisenog Allaha svt da nam oprosti,da nas uputi ,ucvrsti na putu istine i spasa.Molim Allaha svt da nas jezik sto vise dova cini.Javnih i tajnih za sve nas,da sto vise velicamo Allaha svt nasim jezicima koji bi trebali uvijek biti vlazni od zikrullaha,da sto vise oprost trazimo –tewbu dok smo jos ovdije u prolazu samo kao putnici a valja nam preseliti I sa cim???Molim Allaha svt da ubrza pomoc i milost nasoj braci koja se bore na Allahovom putu na svim mijestima gdje je tok!Molim ga ucvrsti njihove korake i da ih usmijeri njihovu vatru i ucini je pogubnom , ubitacnom za neprijatelje sve ove vijere i ovoga ummeta,takodje molimo Allaha svt da olaksa nama i nasim sestrama,dijeci sirom svijeta koje imaju drugu vrstu dzihada i iskusenja.Nasa posljednja dova je El-hamdu lillah!-AMIN

19.04.2011.

Sta je to STID kod zene?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta je to stid kod zene?

Lice okiceno stidom je poput bisera blistavog i dobro cuvanog. Nema ljepseg, boljeg i zahvalnijeg ukrasa od hidzaba stida. Najvrjednija stvar koju cedna muslimanka stice hidzabom jeste stid, koji je na stepenu ograde koja stiti njeno postenje i neporocnost. Mnogi smatraju stid sitnicom, a on je kod Allaha swt...
....nesto ogromno. U Buharijinoj zbirci hadisa je spomenut i ovaj hadis: "Stid je dio imana" ili "Stid je svako dobro, tj. u njemu je svako dobro. Stid je ukrasen blistavoscu i uzvisenoscu, a gubitak stida je gubitak sjaja, ljepote u uzvisenosti. Zena koja je izgubila stid ima veoma ruzan izgled i musku grubost, tako da covjek , pri susretu s njom, nije siguran radi li se o zensku ili musku.
Stid je kod svakoga dobro i ljepota, ali je on na zenama najljepsi. Ako zelimo saznati kakva je nesreca gubljenja stida, pogledajmo neke zemlje u kojima je stid napustio zene i gdje su se one prestale njime ukrasavati. Pocele su vjerovati da ljudi kao hajvani koje ne iznenadjuje moralna devijacija, lose ponasanje, bolesne navike, odvratnosti i drugi grijesi. Oni smatraju da je normalno da se i one tako ponasaju i pri tome se ne stide Allaha swt, niti Njegovih stvorenja. Njima nije stalo da im cast ostane neukaljana, niti da se po dobru spominju za vrijeme zivota i poslije njega. Ovakav odnos prema stidu je u stilu ovih Poslanikovih saws rijeci: "Ako se ne stidis, radi sta hoces" (Buharija).

Postoje dvije vrste stida: urodjeni stid i stid protkan imanom.
 Urodjeni stid ima svaki covjek, a primjer ove vrste stida je sto se svaki covjek pred drugim stidi pokazati svoj polni organ. Stid kao rezultat imana je svojstvo koje vjernika sprecava od cinjenja grijeha i straha od Uzvisenog Allaha. Ovaj vid stida je osobina koju vjernik stice i kiti se njome. On nije kompleks koji vjernika sprjecava i sputava i radi kojeg se nelagodno osjeca, vec svojstvo koje mu u svakoj situaciji omogucava da se ponasa prirodno i sukladno nacelima svoje vjere.
Zato bi muslimani trebali navikavati svoje kcerke na stid, na svojstvo koje je Allah swt odabrao nad drugim svojstvima. Stid je znak imana, a nedostatak stida je nedostatak imana. Stid je svojstvo koje svima dobro stoji, ali stid na zeni je najljepsi. Sjetimo se Suajbovih kcerki i njihova stida. Kad ih je Musa a.s. sreo kraj bunara iz koga su tocile vodu i kad mu je jedna od njih pokazivala put, Kur'an je ovako opisuje: "I jedna od njih dvije dodje mu poslije, iduci stidiljivo...." (El-Kasas, 25). Ibn ebi-Hatem pripovjeda i kaze: "Ona je bila jedna od onih zena koje bez razloga ne izlaze iz svojih kuca. Dosla je pokrivena, a rukavom svoje ruke je zaklanjala lice od stida."
Hidzab je znak imana, hidzab je olicenje ljepote, nevinosti i krijeposti, hidzab je je cistota, ali hidzab je i znak stida. Ovdje treba razgraniciti stid kao pohvalno svojstvo od stida kao kompleksa koji covjeka sputava i ogranicava.

Stid je ukras muslimanke

Stid je osobina na koju islam podstiče kako muškarce tako i žene, jer je to osobina koja sa sobom donosi svako dobro, s tim da je stid izraženiji kod žene shodno njenoj ženskoj prirodi i tjelesnoj građi:

"Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?" (Prijevod značenja Zuhruf, 18.) Na ovaj način je opisan stid onoga koji nam je u svemu uzor: "Poslanik je bio stidniji od djevice u njenoj 'odaji'". (Buhari, 6119; Muslim, 2320-67.).

Kako god je hrabrost pohvalna osobina kod muškarca više nego kod žene, isto tako je stid pohvalna osobina koja treba da je izrazitija kod žene u odnosu na muškarca. Međutim, onaj tko promatra stanje muslimanki sigurno će se zapitati: „Gdje su naše pojedine sestre muslimanke od ove osobine?“ Kao da je zamrla u njima. Izlazi u najljepšim ukrasima pred čovjeka stranca! Pred svoje bližnje izlazi u odjeći koja ne pokriva ono što je šerijatom naređeno da se pokrije! Kao da su sve šerijatske naredbe pridržavanja stida zaboravljene i objavljenje nekome drugome mimo nas? U želji da se ova plemenita, islamska osobina nađe u nizu lijepih osobina muslimanke ili da se uveća kod one kod koje već postoji, želim te upitati sljedeće malo duže pitanje draga moja sestro u islamu: „Da li znaš da je stid od imana i da su sljedbenici imana u Džennetu, a da je bestid od odvratnosti i da su sljedbenici odvratnosti u vatri?“

Otvori svoje srce i poslušaj kako ga je Poslanik opisao: "Ne dolazi (misli se na stid) osim sa dobrom i sav je hajr." "Iman je sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko ogranaka, najbolji od njih je riječ: „Nema drugog boga osim Allaha“, a najniži uklanjanje smetnje sa puta i stid je ogranak od imana." Naišao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pored čovjeka od Ensarija koji je korio svoga brata zbog njegova stida govoreći mu: "Ti se stidiš!" i kao da mu je htjeo reći: "Do te granice da ti šteti!", gdje mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ostavi ga, zaista je stid od imana!" Poslanik je bio stidniji od djevice u njenoj "odaji", kada bi mu nešto bilo neprijatno, to bi se vidjelo na njegovom licu. „Naš Gospodar je Stidan i Plemenit – kako to Njemu priliči - stidi se Svoga roba kada podigne ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne i lišene od Njegove milosti." Napisano je u mudrosti da stid dovodi do ozbiljnosti i smirenosti. Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, stid je bio povodom objave ajeta hidžaba (Sura Ahzab, 53.) prilikom njegove ženidbe sa Safijom, radijallahu 'anha, jer se stidio reći ashabima da se raziđu. Ono što je došlo do ljudi od riječi Vjerovjesništva je: "Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš!" U njemu je prijetnja, „radi šta hoćeš“, ali će te Allah kazniti za to, i obavijest da onaj koji nema stida, da radi šta hoće od nevaljalih djela. "Svaka vjera ima svoj ahlak, a ahlak islama je stid!" "Neće bestidnost biti u nečemu,a da ga neće unakaziti i neće stid biti u nečemu, a da ga neće ukrasiti." Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, poruka je: "Postidite se Allaha istinski!" Takođe je rekao: "Subhanallah, nisu se Allaha postidili niti od Poslanika pokrili!" Ovo su riječi koje je izrekao po pitanju grupe nagih osoba. Stid je osobina koja je nagnala Ebu Sufjana kao mušrika da govori istinu, stideći se da slaže na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako se to ne bi prenosilo od njega. Stid ne zabranjuje da se podučimo našoj vjeri.

Aiša, radijallahu 'anha, je rekla: "Najbolje žene su Ensarijke, njihov stid ih nije spriječio da se poduče vjeri." Stid ne zabranjuje da ostavimo izvršavanje obaveza, počinimo haram, ostavimo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pod izgovorom stida. To je zapravo kukavičluk a ne stid. (Vidi: Buhari, 7,9,24,4791, 6117,6118,6119,6120; Muslim, 35/58,36/59,38/60,61, 2320/67,332/61, Sahihu Džamia, 935,1757,2149,3199,5655; Albani i Silsile sahihe, 2991.) Sestro draga, da mi ne bi rekla: „Lijepo je to što si spomenula, međutim, kako da ga ja ovo prakticiram u društvu u kojem je bestid društvena "potražnja", a stid znak zaostalosti i nazatka.“ Spomenut ću ti praktične primjere da vidiš da je to moguće. Primjeri dolaze iz "savremeno modernog" Musaovog društva i post perioda arapskog džahilijeta koji je dosta sličan današnjem savremenom džahilijetu.

Dođe stidljivo

Kazivajući o Musaovom događaju u Medjenu, Uzvišeni Allah nam opisujući dolazak čiste, plemenite i uzorite djevojke, spomenu: „I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio ...” (Prijevod značenja Al-Qasas, 25.) Njen prilazak je bio "stidljiv", prekrila je njeno lice sa odjećom i nije bila smiona poput žena koje puno izlaze, kratko prenijevši očevu poruku u najkraćim i najpreciznijim riječima: "Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio." Ustao je Musa obraćajući joj se: „Idi iza mene i pokazuj mi put, ja zaista mrzim da vjetar zahvati tvoju odjeću i da mi tako ocrta tvoje tijelo.“ (Fethul-Kadir Ševkani, Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Jesi li vidjela sestro koliki je njen stid i povrh svega kako je Allahov poslanik Musa, 'alejhisselam, častan?

„Nije niko drugi do ti?“

Prenosi Urve b. Zubejr, radijallahu 'anhu, od svoje tetke Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poljubio neke od svojih žena, pa potom izašao na namaz i nije se abdestio. Urve je rekao: Nije niko drugi do ti? - obraćajući se Aiši. Kakav je bio njen odgovor? Nasmijala se. (Ebu Davud 179 , Tirmizi 86,Ibnu Madže 502 hadis sahih Albani) Majka pravovjernih Aiša, radijallahu 'anha, izvršavajući njen emanet u opisivanju Poslanikova stanja u "privatnom životu", prenijela je i ovaj hadis, s tim da ju je stid natjerao da ne spomene svoje ime, a kod Urvetove konstatacije samo se nasmijala.

Osramotila si žene!“

Ummu Sulejm, radijallahu 'anha, (Ebu Talhina žena i majka Enesa b. Malika) došla je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitala ga: „O Allahov Poslaniče, zaista se Allah ne stidi istine, da li je obaveza na ženu da se okupa ukoliko polucira?“ (Vidi u snu polni akt koji biva razlogom polucije) Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao joj je: "Da, ukoliko vidi tragove "vode" (sperme).“ Ummu Seleme, koja je bila prisutna, pokrila je lice i rekla: „Postidila sam se i rekla sam 'O Allahov Poslaniče, da li žena polucira?', odgovorio joj je: 'Da! A kako da joj onda liči njeno dijete?'“ (Buhari, Muslim 130, 311 -30,313/32) a u predaji Muslima Aiša joj je rekla: "Osramotila si žene!", i "Teško tebi, zar to žena vidi?" (Muslim 310-29,314). "Allah se ne stidi istine" tj. ne naređuje stid kada je u pitanju istina, riječi koje je Ummu Sulejm navela kao njenu ispirku zbog spominjanja onoga čega se žene stide, da ga spomenu u prisustvu muškaraca i zbog toga je Aiša rekla: "Osramotila si žene!" (Fethul- Bari) Jer je od njihovog običaja bilo da to skrivaju zato što to ukazuje na jačinu njihove strasti prema ljudima! (Tuhvetu El-Ahvezi)

Spotakla se od stida

Poslušaj ovu lijepu poučnu priču. Seid b. El-Musejjeb imao je kćerku koju je halifa Abdul-Melik b. Mervan zaprosio za svoga sina El-Velida, ali je Seid nije udao za njega bojeći se za nju iskušenja u vidu kraljevskog života. Budući Seidov zet Ebu Veda`a prenosi priču svoje ženidbe na ovaj način: "Bio sam od onih koji su prisustovali kružiocima Seida b. El-Musejjeba gurajući se sa ostalima da što više od njega naučim. Jednom sam prilikom izostao nekoliko dana, pa me upitao kada sam mu došao: "Gdje si bio?" - "Umrla mi je žena pa sam se oko toga zabavio." – odgovorio sam. Rekao je: "Zašto nas nisi obavjestio da i mi dođemo na njenu dženazu?", te me upita: "Jesi li se oženio?", odgovorio sam: "Allah ti se smilovao, a tko će me oženiti kada nemam osim dva – tri dirhema?" Konstatovo je: "Ja ću te oženiti.", upitao sam: "Zar ćeš tako postupiti?" On reče: "Svakako." Potom se zahvalio Allahu, donio salavat i selam na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oženio me sa dva ili tri dirhema. Ustao sam ne znajući šta da radim od radosti. Zaputio sam se kući razmišljajući od koga da uzajmim novac. Klanjao sam akšam i vratio se svojoj kući. Postio sam. Sjeo sam da se iftarim sa hl****m i uljem. Začuo sam da neko kuca na vrata, ustao sam i upitao: "Ko je?" - "Seid!" Čuo sam glas sa druge strane vrata. Tako mi Allaha, kroz misli su mi prošli svi koje sam poznavao sa tim imenom, osim Seida b. El-Musejjeba, jer se on već četrdeset godina nije viđao osim na putu od kuće do džamije i nazad! Kada sam otvorio vrata iznenadio sam se, pred sobom sam ugledao imama Seida b. El-Musejjeba. Pomislio sam da se predomislio po pitanju svoje kćerke, rekao sam mu: "Ebu Muhamede, zašto nisi nekoga poslao po mene da ja dođem ako sam ti trebao? „Ne“ – odgovorio je – preče je bilo da ja danas dođem tebi, bio si neoženjen, pa si se oženio, zato mi nije bilo drago da zanoćiš sam, a ovo je tvoja žena. Stajala je iza njega, zatim ju je uzeo za ruku i ugurao kroz vrata te ih zatvorio. Žena je pala od stida…. Potom sam proveo sa njom tri dana, bila je od najučenijih osoba o Allahovoj knjizi, najboljih poznavaoca Sunneta Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i najbolje je poznavala muževo pravo! (Knjiga Iz života Tabi`ina)

Njeno odobrenje je šutnja

Sigurna sam da ćeš se složiti sa mnom da je odabir bračnog sudruga od najvažnijih stvari u životu, a i pored toga u njega je "ušao" stid. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Ne udaje se djevica dok se ne zatraži od nje dozvola.", rekli su: „O Allahov Poslaniče, a kako je njeno odobrenje?", odgovorio je: „Da šuti!" (Muslim, 1419-64.)

U drugoj predaji od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: "Ona se stidi!", gdje je rekao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Pa njeno odobrenje je kada ona šuti" (Muslim, 1420-65.)

Njen stid je bio uzrokom da je islam dao djevici olakšicu i u tako vrlo važnoj odluci prihvatajući njenu "šutnju", koja ukazuje na zadovoljstvo i odobrenje. Hadis je uopšten za svaku djevicu i njenog staratelja i njena šutnja je dovoljna. Rekli su pojedini učenjaci: "Ukoliko je staratelj otac ili djed, mustehab je da je upitaju i dovoljna je njena šutnja, a ukoliko je neko drugi mimo njih dvojice, mora da odgovori govorom zbog toga što se ona stidi oca i djeda više od drugih" (Šerhu Muslim En-Nevevi kod istog hadisa)


Postoje dvije vrste stida:

· Prirodni stid, tj. stid koji je od najplemenitijih moralnih osobina, koje Allah daruje Svome robu i učini ga po prirodi sklonog stidu. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Stid ne dolazi osim sa dobrom." Ovo zbog toga što odvraća od ružnih i prostih svojstava i navika, te podstiče na primjenjivanje plemenitih osobina i njihovih najuzvišenijih značenja, tako da je sa ove strane gledano stid od obilježja imana. Prenosi se da je Omer, radijallahu 'anhu, rekao: „Onaj tko se postidi, sakrit će se, a onaj tko se sakrije pobojat će se, a onaj tko se poboji zaštit će se.“

· Zadobijeni ili privređeni stid, tj. stid koji dolazi sa spoznajom Uzvišenog Allaha, spoznajom Njegove Veličanstvenosti i da je On blizu Njegovih robova, da ih On posmatra i da On zna skrivene poglede i ono što srca kriju. Ovo je najviša osobina imana i od najvećih stepena ihsana (dobročinstva). Oporučio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Seidu b. Jezidu El-Ezdiju, radijallahu 'anhu: "Savjetujem te da se stidiš Uzvišenog Allaha, kako se stidiš dobrog čovjeka iz tvoga naroda." (Taberani hadis sahih Sahih Džamia 2541 Albani, Džami` Ulumi Ve Hikem hadis br. 20.)

Rekao je Imam El-Maverdi: "Znaj da stid kod osobe biva u tri oblika“:

1. Njegov stid od Uzvišenog Allaha, koji biva sa izvršavanjem Njegovih naredbi i ostavljanjem Njegovih zabrana.

2. Negov stid od ljudi, koji biva sa ostavljanjem uznemiravanja i javnog činjenja ružnih djela.

3. Njegov stid od samog sebe, biva sa poštenjem, čednošću i čuvanjem u osami. (Durusu Ramadan 1 tom str .244)


Allaha molim da se sve ukrasimo sa najljepšim islamskim osobinama, kako bi nas iste potpomogle da postignemo zadovoljstvo našeg Gospodara na dunjaluku i Ahiretu.
Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

18.04.2011.

Sta je to STID i vrijednost stida u Islamu?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta je to STID i vrijednost stida u Islamu ?

Po islamskom učenju stid se ubraja u najbolja svojstava lijepog ahlaka koja vjernika pribiližavaju Allahu. Stid donosi samo dobro i neodvojivi je dio imana, tako da kada nestane stida nestane i imana i obrnuto. To je svojstvo koje je kao oporuka ostalo od prijašnjih Allahovih poslanika i prenosila se s koljena na koljeno. I nema nimalo sumnje da su se nemoral, grijesi i razvrat pojavili i raširili u društvu tek nakon što je u ljudskim srcima nestalo stida. Stid je osobina iskrenih vjernika, izgrađenih ličnosti i poputnina bogobojaznih, pa kada njega nestane to je jasan znak da su ljudi ostavili Allahovu uputu, a prihvatili zabludu i utrli sebi put do poniženja i sigurne propasti.

Ako se ne stidiš, radi šta god hoćeš
Stid je moral koji čovjeka podstiče na ostavljanje grijeha i ne da mu da prelazi granicu dozvoljenog i da skrnavi tuđa prava. Stid (ar. el-hajau) izvedenica je od riječi život (ar. el-hajat) i on je srazmjeran životu (živosti) srca, a istinskog života srca nema bez spoznaje i pokornosti Allahu, dž.š. Postoje dvije vrste stida: prirodni i stečeni stid. Prirodni stid je osobina s kojom se čovjek rađa, poput stida muškarca i žene od javnog pokazivanja i otkrivanja stidnih mjesta, i poput stida koji su pokazali Adem i Hava kada su im se otkrila stidna mjesta nakon što su kušali zabranjeno voće, pa ih je prirodni, urođeni stid, natjerao da se pokrivaju džennetskim lišćem. O tom događaju, Kur’an veli: I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova, pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati. (Taha, 121.). Stečeni stid je posljedica imana i iskrenog vjerovanja u Allaha, dž.š., koji vjernika sprečava u činjenju grijeha.

Taj stid se rađa u srcu kao posljedica shvatanja obilja Allahovih blagodati i naše nedostatne zahvalnosti na tim blagodatima, pa se zbog toga vjernici stide Allaha, koji im ne uskraćuje blagodati i ne prekida Svoju milost ni onda kada oni griješe prema Njemu. Prenosi se da je pobožnjak Esved ibn Jezid na samrti gorko plakao, i nakon što su ga prijatelji upitali zašto plače, odgovorio je: “Oh, kako da ne plačem i ne tugujem. Kada bi mi Allah oprostio sve grijehe na Sudnjem danu, ja bih Ga se opet stidio zbog djela mojih ruku.” Govoreći o značenjima i stepenima vjerovanja koji se mogu iščitati iz kur’anskog ajeta u suri El-Fatiha: Ijjake na’budu - Samo Tebe obožavamo, imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ‘’Jedan od stepeni ijjake na’budu – Samo Tebe obožavamo, je i stid. Na to upućuju i riječi Uzvišenog Allaha: Zar on ne zna da Allah sve vidi? (El-Alek, 14.). On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju. (El-Mu’min, 19.). Govorili vi tiho ili glasno govorili – pa, On zna svačije misli! (El-Mulk, 13.). Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. (Kaf, 16.). Osim citiranih ajeta, i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje ćemo spomenuti, također potvrđuju da je stid dio imana i da spada u ibadet kojim se vjernici približavaju Allahu.

Prenosi se od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored čovjeka koji je svom prijatelju govorio o stidu, pa mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostavi ga, stid je dio imana.” (Buharija i Muslim) U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka, najbolji ogranak imana je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, a najslabiji je sklonuti smetnju s puta, i stid je dio imana.’’ (Muslim). A Ebu Mes’ud el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što je ostalo zapamćeno od govora ranijih Allahovih poslanika, jesu riječi: ‘Ako se ne budeš stidio onda radi šta god hoćeš.’” (Buharija). Ibnul-Kajjim el-Dževzi kaže da ovaj hadis ima dva značenja: prvo, da će onaj ko ne bude imao stida svakako raditi šta god hoće i šta mu duša poželi, i drugo, to je zapravo upozorenje vjerniku i vjernici da kada želi uraditi neko djelo, neka prvo vide da li bi se stidili javno uraditi to djelo. Ako bi se stidili javno uraditi ono što su naumili, onda će svakako odustati od toga, a ako se kao vjernici ne bi zastidili kada bi ih neko vidio dok čine to djelo, onda ga mogu uraditi.” Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stidite se Allaha istinskim stidom!” Rekli smo: “Allahov Poslaniče, mi se, hvala Allahu, stidimo.’’ Odgovorio je: “Ne mislim na to, istinski stid od Allaha je da čuvaš svoju glavu i ono što je u njoj, i da paziš na svoj stomak i njegove prohtjeve i da ti je uvjek smrt na umu, jer onaj ko žudi za Ahiretom on ostavlja dunjalučke ukrase. Ko tako radi on se istinski stidi Allaha.’’ (Tirmizi).

Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid
Kada stid ne bi imao druge vrijednosti osim činjenice da je to jedno od Allahovih svojstava, bio bi dovoljan razlog da se vjernici trude da kod sebe izgrade tu osobinu. Allah, dž.š., pokriva mahane i stidi se ljudi, a oholo ljudsko stvorenje se ne stidi Allaha, osim onih kojima se Allah smilovao. Njegova milost se neprestano spušta na nas, a naši grijesi se neprestano dižu Njemu, On nama ukazuje Svoju ljubav dajući nam neizmjerne blagodati, iako je neovisan o svim svijetovima, a mi našim grijesima izazivamo Njegovu srdžbu, iako smo ovisni o Allahu i njegovoj milosti u svakom trenutku. No i pored toga, kada Mu uputimo smjerno naše dove, On nam oprašta grijehe i raduje se našem pokajanju. Zato, neka nam je uvijek na umu veličanstveni hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je vaš Gospodar stidan i plemenit. On se stidi da vrati prazne ruke onome ko Ga iskreno zamoli i ko Mu se dovom obrati.’’ (Ebu Davud i Tirmizi). Rekao je Ibnul-Kajjim: “Ko se okiti svojstvom koje posjeduje i Allah, dž.š., to svojstvo će ga odvesti i približiti Allahu i Njegovoj milosti.” Prenosi se od Enesa, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid.” (Ibn Madže).

Abdullah ibn Omer je imao običaj kazati: “Čovjek neće upotpuniti svoje vjerovanje sve dok ne bude potpuno svjestan da ga Allah gleda, pa neka ne čini tajno ono što bi ga na Sudnjem danu moglo osramotiti pred svim ljudima.” Čovječe, pazi da ne budeš od onih koji kad se nađu nasamo, krše Allahove zabrane, koji su u javnosti Allahove evlije, a u tajnosti Njegovi neprijatelji. Ne budi od onih koji se više stide ljudi nego Allaha, i ne gledaj u beznačajnost tvojih grijeha, već gledaj u veličinu i svemoć Onoga koji te gleda dok činiš grijeh. I nikada ne zaboravi trenutak koji će se sigurno doći, a koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio u svom hadisu, kada je rekao: “Svaki čovjek će pojedinačno razgovarati sa Allahom na Sudnjem danu i između njih neće biti nikakvih posrednika.” Poznati muslimanski vojskovođa iz vremena emevijske dinastije, El-Džerrah, rekao je: “Četrdeset godina sam ostavljao grijehe, a tek nakon toga sam postigao pobožnost u riječima i djelima.” A znameniti islamski učenjak, Ibn Dekik el-‘Id, rekao je: “Tako mi Allaha, četrdeset godina je prošlo od kako nisam uradio ni jedno djelo niti izgovorio i jednu riječ, a da za njih nisam pripremio odgovor pred Allahom na Sudnjem danu.’’ To je stepen onih koji se stide Allaha i koji su svjesni da ih Allah uvijek vidi. Njihov primjer je kao primjer žene koju je jedan pokvarenjak pokušao navesti na blud, pa mu je rekla: “Izađi i provjeri vidi li nas iko.” On je izašo i nakon što se vratio, kazao je: “Ne vidi nas niko osim zvijezda.” Tada mu je ona rekla: “A gdje je Stvoritelj zvijezda?” Ili, kao primjer žene vjernice koja je s jednom karavanom putovala na hadždž, pa joj je iznenada, u toku noći, u šator upao nepoznat muškarac i rekao: “Ja nisam pošao na ovo putovanje zbog hadždža, već samo da iskoristim priliku da se osamim s tobom i da počinimo blud.’’ Ona mu je rekla: “Provjeri da li su svi ljudi zaspali.” On je to učinio i kada se vratio, radosno je uzviknuo: “Svi spavaju!” Na to mu je ona rekla: “A sada provjeri da li i Allah spava”, pa je zaplakala i zamalo se onesvijestila od silnog plača, a pokvarenjak je pobjegao iz njenog šatora.”

Vrste stida
Musliman i muslimanka imaju poseban edeb prema Allahu i prije svega osjećaju stid od Njega. Oni javno i svjesno ne čine ni velike ni male grijehe, jer znaju da ih Allah čuje i vidi. O onima koji čine grijehe ne stideći se Allaha i ne strahujući od Njegove kazne, Allah kaže: Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha. (En-Nisa, 108.). Stid od Allaha znači da se trudiš da te Allah ne vidi na zabranjenim mjestima i u zabranjenim djelima, i da ne izostaneš tamo gdje je naredio da budeš.

Zatim, vjernici se stide meleka koji su uz njih i koji pišu dobra i loša djela. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, govoreći o Osmanu, r.a., rekao: “Kako da se ne stidim čovjeka kojeg se i meleki stide.” (Muslim) U drugoj predaji, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najmilostiviji prema drugim muslimanima je Ebu Bekr, najstrožiji u vjeri je Omer, najstidniji je Osman, najbolji poznavalac sudstva je Alija, najbolji učač Kur’ana je Ubej ibn Ka’b, najbolji poznavalac halala i harama je Muaz ibn Džebel, najbolji poznavalac šerijatskog nasljednog prava je Zejd ibn Sabit. Zaista svaki narod ima svog povjerenika, a povjerenik mog ummeta je Ebu Ubejde ibnul-Džerrah.’’ (Tirmizi i Ibn Madže). Kur’an na implicitan način zahtijeva od vjernika da se stide meleka. Uzvišeni je objavio: A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari. (El-Infitar, 11.). Tj. stidite se meleka koji su uz vas, tih plemenitih stvorenja, jer nema nimalo dobra u onom ko se ne stidi pred plemenitošću. U tom smislu je i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, oporuka Seidu ibn Jezidu: “Oporučujem ti da se stidiš Allaha kao što bi se stidio uglednog i plemenitog čovjeka iz svog plemena.” (Sahihul-džami’) Komentirajući ovaj hadis, Ibn Džerir et-Taberi, rekao je: “Ovo je vrhunac rječitosti, najljepši savjet i neponovljivo objašnjenje, jer nema ni jednog čovjeka, makar bio najveći pokvarenjak, a da se ne stidi učiniti grijeh pred uglednim, plemenitim i poštovanim ljudima. I kada bi se barem čovjek stidio Allaha, kao što se stidi uglednog čovjeka iz svog naroda, ostavio bi i tajno i javno griješenje.” Rekao je Ibn Ebi Lejla: “Neka se niko od vas ne osami, a da ne kaže: ‘Dobro došli meleki, Allahovi izaslanici! Danas me nećete zateći bez dobrih djela, pa uzmite i zapišite od mene: subhanallah, elhamdu lillah, ve la ilahe illallah, Allahu ekber.’’’ Prenosi se da su pobožni ljudi u prijašnjim generacijama, kada bi se osamili, govorili: “O meleki, molite Allaha za mene, ta vi ste pokorniji Allahu od mene.’’ O tome je Malik ibn Dinar rekao: “Šta misliš o čovjeku od kojeg se meleki stide, i šta misliš o ljudima za kojima je Džennet čeznuo? Čudiš se onima koji čeznu za Džennetom, a ne čudiš se što Džennet čezne i žudi za dobrim ljudima. Uistinu je velika razdaljina između te dvije skupine ljudi.’’

Vjernici se također stide Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nastoje da se maksimalno pridržavaju njegovog sunneta, jer su potpuno ubijeđeni i sigurni da je spas od zablude u slijeđenju Kur’ana i sunneta. Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Ostavljam vam dvije stvari, ako ih budete slijedili nećete nikada zalutati: Kur’an i moj sunnet.” (Sahihul-džami’)
Prenosi se da je poznati ashab, Selman el-Farisi, rekao: “Kada Allah želi čovjeku propast, oduzme mu stid, a kada kod njega nestane stida postane omraženi grješnik, a kada postane omraženi grješnik, Allah mu oduzme emanet, a kada mu oduzme emanet, postane prevarant, a kada postane prevarant, Allah mu oduzme samilost iz srca, a kada mu oduzme samilost on postane osoran i grub, a kada postane osoran i grub, Allah mu oduzme krunu imana i on postane poput šejtana prokletnika.’’
Islamski učenjaci su kazali da je vrhunac stida da se ne stidiš kazati i braniti istinu u svakoj situaciji. Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu, ako je zna.’’ (Tirmizi i Ibn Madže)
To znači davanje prednosti stidu od Allaha, nad stidom i strahom od ljudi. Stid ne sprečava čovjeka da naređuje dobro i zabranjuje zlo, a onaj ko zanemari tu Allahovu naredbu, može to učiniti samo zbog straha i kukavičluka, a ne zbog stida.

Primjeri stida
Da bismo što bolje razumjeli važnost stida kao osobine islamskog ahlaka, navest ćemo nekoliko primjera koji bi vjernicima trebali biti dodatna motivacija u nastojanju da kod sebe izgrade ovo plemenito svojstvo. Govoreći o stidu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Seid el-Hudri je rekao: “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je bio stidniji od djevice prve bračne noći i kada bi vidio nešto što prezire, mi bismo to primijetili po izrazu na njegovom licu.’’ (Buharija i Muslim). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svoj stid, uostalom kao i kompletan ahlak, doveo do savršenstva. O toj savršenosti i suptilnosti njegovog morala, govori i to da on nikada nije javno korio muslimane zbog nekih grešaka i propusta, niti je po imenu spominjao počinioca određenog grijeha, već bi govorio: “Šta je s ljudima koji rade to i to”, ne želeći ga osramotiti. Osim toga, on je volio pričati ashabima o moralu i stidu drugih poslanika. Tako je jedanput ashabima ispričao događaj s Musaom, a.s., kako bi ukazao na njegov stid. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim ashabima je rekao: “Musa, a.s., je bio izrazito stidan čovjek tako da nije dozvoljavao da ljudi vide neki dio njegovog tijela. Zbog toga su ga neki ljudi iz njegovog naroda počeli vrijeđati i ismijavati tvrdeći da on ima neku tjelesnu mahanu ili bolest dok nikada ne otkriva svoje tijelo. Allah, dž.š., je osujetio njihove spletke i ušutkao one koji su širili glasine o tome. Naime, Musa, a.s., je jedanput bio sam pored rijeke, pa je skinuo svoju odjeću, stavio je na kamen i onda sišao da se okupa. Kada se okupao krenuo je prema kamenu na kojem je bila njegova odjeća, ali je Allah dao da se kamen podigne i odnese njegovu odjeću.
Musa, a.s., je uzeo štap i dozivao kamen, govoreći: “Kamenu, vrati mi odjeću, kamenu, vrati mi odjeću!” Međutim, kamen se nije zaustavio dok nisu došli do skupine židovskih glavešina. Kada su ga oni vidjeli nagog, shvatili su da on posjeduje najsavršenije i najljepše tijelo među njima. Nakon što se kamen zaustavio, Musa, a.s., je obukao svoju odjeću, a onda je svojim štapom udario po kamenu nekoliko puta tako da su od tih udaraca ostali urezani tragovi u kamenu.’’ (Buharija) Kćerka Allahovog Poslanika i njegova ljubimica, Fatima, r.a., bila je toliko stidna da je nekoliko puta dolazila kod svog oca, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, želeći ga pitati da joj da slugu, pa kada bi je on upitao zašto je došla, ona bi kazala: “Oče, došla sam samo da te poselamim.” A kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dođi u njenu kuću i zateci nju i Aliju zajedno, ona bi pokrivala svoju glavu odjećom, stideći se oca. Primjer stida kod žena bila je i majka svih vjernika, Aiša, r.a., koja je jedanput ispričala sljedeće: “Često sam odlazila u prostoriju u kojoj je ukopan moj muž, tj. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i moj otac, Ebu Bekr, pa sam u tim prilikama skidala svoj ogrtač, a kada je pored njih ukopan i Omer, r.a., nikada više prilikom posjete njihovim mezarima nisam skidala ogrtač, stideći se i mrtvog Omera.’’

http://www.youtube.com/watch?v=qyDNkJCw_X8&feature=related

Prof.Elvedin Pezić - "Stid u Islamu"



18.04.2011.

ISTIKAMET–ustrajnost u Allahovoj vjeri

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

ISTIKAMET–ustrajnost u Allahovoj vjeri

Svaki dan, u svakom namazu, na svakom rekatu, učimo svima nama dobro poznatu dovu iz prve kur’anske sure, sure El- Fatiha: ٱهۡدِنَا ٱلصِّرَٲطَ ٱلۡمُسۡتَقِيمَ
”Uputi nas na pravi put”

Ovdje nam pažnju privlači riječ mustekim koja se uglavnom prevodi kao pravi ( siratal mustekim – pravi put). Od ove riječi je, svakako i izvedenica istikamet, što bismo, opet, mogli prevesti kao ustrajnost, a ona je u ovom našem putu od velike važnosti da bi se čovjek mogao upraviti da hodi pravim putem!
Istikamet- ustrajnost je jedini način da stignemo do pravog puta (siratal-mustekim), a samo takav put vodi do Allahove, dž.š., milosti, zadovoljstva i nagrade.
Da bismo bolje shvatili smisao istikameta moramo pogledati u značenja riječi i stanja koja su suprotna pravome putu (mustekim):

Krivi put,
Zabluda,
Nevjerstvo,
Nemoral,
Psovanje,
Povođenje za šejtanom,
Nastranost,
Laž,
Potvora,
Obmana

i mnoga druga ružna i odvratna djela koja je čovjek činio i koja čini danas.
Na pravome putu stoji prokleti šejtan, čovjekov otvoreni neprijatelj, sa jasnim ciljem, da one koji hode tim putem, skrene na stranputicu. Ovu sliku nam je najbolje predstavio Božiji Poslanik ( koji je svoje ashabe, a preko njih i sve nas podučavao odanosti i pokornosti Gospodaru svih svjetova, a sve to je činio bez ove današnje savremene tehnike). One je štapom u pijesku nacrtao pravu liniju rekavši:” Ovo je Allahov pravi put ( mustekim)”,a zatim je u pijesku nacrtao sa strana nekoliko iskrivljenih linija i rekao:” A ovo su šejtanovi putevi i na početku svakog ovog puta stoji šejtan navraćajući ljude da idu njime” (kao kafandžija koji stoji pred kafanom i navraća ljude da skrenu kod njega).

Zatim je poslanik proučio:

” I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite…”

” i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” ( Suretul- En’am, 153)
وَأَنَّ هَـٰذَا صِرَٲطِى مُسۡتَقِيمً۬ا فَٱتَّبِعُوهُ‌ۖ وَلَا تَتَّبِعُواْ ٱلسُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمۡ عَن سَبِيلِهِ

Istikamet je ustrajnost i odlučnost potrebna čovjeku da bi se održao na pravom putu. To je put onih koji imaju čvrstu vjeru, čvrsto uvjerenje (jekin), onih koji vole činiti dobra djela u ime Allaha, dž.š., onih koji ljude savjetuju lijepo i koji ih pozivaju na dobro a odvraćaju od zla.


Ko su to ustrajni?


Na ovo pitanje, koje nam se samo po sebi nameće, iz jednostavne želje da se upišemo u ustrajne, najbolji i najljepši odgovor nam daje Kur’an, pa poslušajmo:
وَلَهَدَيْنَاهُمْ صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا ﴿٦٨﴾
”I na pravi put (put ustrajnosti) ih usmjeri.”
وَمَن يُطِعِ اللّهَ وَالرَّسُولَ فَأُوْلَئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاء وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُولَئِكَ رَفِيقًا ﴿٦٩﴾

‘’Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ( u pobožnosti dokazanih) ljudi, kojima je Allah voju milost darovao. A kako će oni divni drugovi biti.’’ (Suretun – Nisa, 68-69)


Onaj koji želi priključiti se i ostati na lađi zvanoj Pravi put, mora uložiti određeni trud i žrtvu određenu na tom putu podnijeti:
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ ﴿٣٠﴾
” Onima koji govore Gospodar Naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki (i govore), ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan”. ( Suretu-l-Fussilet,30)


Sufjan ibn Abdullah Es-Sekafi je tražio od Božijeg Poslanika, a.s., da mu kaže nešto o islamu nakon čega više neće morati nikoga pitati, pa mu Božiji Poslanik reče: Kul amentu billahi summe stekim!
”Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj u tome!” tj., Reci da vjeruješ u Allaha i dokaži svoje riječi, musliman si i klanjaj, čini dobro, posti, istigfar čini, nemoj samo govoriti dobar sam ja, imam dobru dušu, vallahi, svaki hajvan ima dušu pa se ne hvali njome. Budi uporan u namazu, čini dobra djela, makar ona bila sitna kao zrno maka i još sitnija, pa se možeš nadati Allahovoj, dž.š., milosti.


Jedan čovjek iz faraonove svite je tražio dozvolu od faraona (svog lažnog idola) da ubije Musaa, a.s., na što je jedan od prisutnih, koji je bio vjernik i krio svoju vjeru, rekao:
أَتَقْتُلُونَ رَجُلًا أَن يَقُولَ رَبِّيَ اللَّهُ
”Zar da ubijete čovjeka samo zato što govori Gospodar moj je Allah?’(Gafir, 28)


Zar samo zbog jedne riječi da ubijete čovjeka, samo zato što se ne slaže sa vama u vjerovanju?

Zar zbog jedne jedine riječi, kojom potvrđujemo svoju vjeru u Jednog Stvoritelja nisu protjerani sa svojih ognjišta naša braća iz Podrinja,Palestine,Iraka i drugih zemalja?


Allah dž.š., takve spominje u Kur’anu:
”Onima koji s, ni krivi ni dužni, iz zavičaja svojih protjerani, samo zato što su govorili Rabbunallah – Gospodar naš je Allah…”


Braćo i sestre u dinu, znajmo da je naš raspored :

La ilahe ilellah (Amentu billah), zatim istikamet (utrajnost, dokaz djelom, namazom,, postom, lijepom riječju i sl.), a onda Džennet gdje ćemo, ako Bog da, uživati plodove naše ustrajnosti u ibadetu i pokornosti Allahu, dž.š.

Mjesto istikameta je u srcu i na jeziku. Kaže Allahov Poslanik Muhammed, a.s.:
Iman čovjekov neće biti ispravan sve dok mu srce ne bude ispravno, a srce mu neće biti ispravno sve dok mu jezik ne bude ispravno govorio” Tj. čovjekov nijjet, koji se nalazi u srcu, moraju pratiti riječi i djela.

Jezik je organ koji nas može uvesti u Džennet, ali i u Džehennem. Pa zar čovjek svojim slavljenjem Allaha, dž.š.(subhanallah,elhamdulillah, la ilahe illellah, estagfirullah, i sl.) neće zaraditi Džennet? Svakako da hoće, uz Allahovu,dž.š., milost!
A zar opet, sa druge strane, ako psuje, laže, vrijeđa, ponižava, omalovažava druge, prenosi njihove riječi, potvara i slična odvratna djela čini, neće ući u Džehennem?
Moramo znati i biti svjesni činjenice da je grijeh srcem i jezikom teži i opasniji od grijeha tijelom! Zar Iblisov grijeh nije bio grijeh srca i jezika, pa mu Allah, dž.š., nije oprostio i vječno ga iz Dženneta protjerao? A Ademov grijeh je bio grijeh tijela, pa mu je Allah, dž.š., oprostio i povratak u Džennet mu obećao.

Istikamet podrazumijeva i ustrajnost u čuvanju od grijeha. Čak i oni koji griješe i loša djela čine, osjećaju neispravnost svoje rabote i grižnju savjesti zbog učinjenog grijeha. Svako ponavljanje nekog grijeha ima za posljedicu umanjenje te grižnje savjesti, sve dotle dok čovjek ne počne osjećati ravnodušnost, pa onda čak i ponos zbog učinjenog grijeha (kada se počne hvaliti svojim grijehom: ”e vala sam se sinoć napio”…, ‘’s onom sam sinoć svašta radio”… Subhanallah! A ne zna jado jadni, da mu je to Allah, dž.š., kao kaznu dao da on zbog svoje strasti i zaslijepljenosti svojim grijesima, osjeća ponos zbog njih. Zato danas i imamo ljude koji govore kako alkohol nije grijeg, prostitucija nije grijeh, kako grijeh ne ulazi na usta, i slične nebuloze!
وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ تُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ قَالُواْ إِنَّمَا نَحْنُ مُصْلِحُونَ ﴿١١﴾
Kada im se kaže: “Ne remetite red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” (Suretu -l- Bekare, 11)

Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (Suretu -l- Bekare,12)
أَلا إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَلَكِن لاَّ يَشْعُرُونَ ﴿١٢﴾

Najgori stepen griješenja je ono griješenje koje se smatra ispravnim
Ustrajnost podrazumijeva stalnu budnost i borbu kako bismo ostali na pravom putu. Zato Allahov Poslanik vjernika u teškim vremenima poredi sa onim koji vjeru svoju čuva poput malo žeravice na dlanu, ako je drži u ruci prži ga, a ako je ispusti – ugasit će se. Onaj koji se bude pridržavao vjere i ustraje u teškim vremenima i iskušenjima, Allahov poslanik za njega kaže da će imati nagradu pedesetorice onih koji su živjeli u vrijeme Allahovog Poslanika, riječi su našeg resula. Ovdje moramo napomenuti da je ovaj hadis izrečen u kasnijem periodu poslanstva u Medini, dakle ne misli se na one koji su među prvim prigrlili vjeru, nego na one koji su vjeru prigrlili u kasnijem periodu poslanstva!


Kako postići istikamet?


Tri su ”tačke” koje trebamo ”povezati”:


1.Allah,subhanehu ve te’ala
2.Dobro društvo i
3.Stalno činjenje dobrih djela!

Istikamet ćemo postići samo ako nam Allah, dž.š., bude na prvom mjestu. Dakle, sve što činimo, da činimo u ime Njega, te da smo svjesni naše nemoći a Allahove, dž.š., Svemoći i Sveznanja. Zatim da gledamo sa kime se družimo, jer nas i Božiji Poslanik uči da je čovjek vjere svoga prijatelja. Svakako ako se družimo sa boljim i znanijim od sebe i mi ćemo nastojati da napredujemo po pitanju vjere i znanja, a ako se družimo samo sa lošijim od sebe, onda je velika mogućnost da bi i mi mogli ispasti iz kolosijeka islama i dobročinstva. I treća ”tačka” je stalno činjenje dobrih djela, makar ta djela bila malehna kao zrno maka, ili zrno gorušice, jer:
فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ﴿٧﴾
onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, (Zilzal,7)

Pozitivne posljedice istikameta


Rizk – opskrba od Allaha, dž.š.

وَأَلَّوِ اسْتَقَامُوا عَلَى الطَّرِيقَةِ لَأَسْقَيْنَاهُم مَّاء غَدَقًا ﴿١٦﴾

A da se pravog puta dr`e, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, (Džinn,16)


Lijep i udoban život. Istikamet je osnova lijepog, prijatnog i udobnog života, tj. život pun duhovnog zadovoljstva i sreće.
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ ﴿٩٧﴾

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Nahl,97)


Bereket, obilje od Allaha, dž.š., su još jedan od darova onima koji su ustrajni u vjerovanju svome, i koji vjeru svoju ne mijenjaju ni za šta na dunjaluku.


وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَى آمَنُواْ وَاتَّقَواْ لَفَتَحْنَا عَلَيْهِم بَرَكَاتٍ مِّنَ السَّمَاء وَالأَرْضِ وَلَكِن كَذَّبُواْ فَأَخَذْنَاهُم بِمَا كَانُواْ يَكْسِبُونَ ﴿٩٦﴾
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (A’raf,96)

Nadam se da će nas ovakve riječi uključiti na kolosijek Pravoga puta, jer samo uporni će uspjeti! Zato braćo i sestre, činimo što više dobrih djela, nemojmo posustajati u našoj vjeri, odgajajmo djecu našu u skladu sa našom lijepom vjerom, dajmo im islamski temelj, učimo sebe i djecu našu namazu, redovnosti u obavljanju namaza, postu i upornosti u podnošenju tegoba posta,udjeljivanju i pomaganju slabijih od nas. Sve što možemo učiniti od dobra činimo to u ime Allaha, dž.š.

Važnost ove teme se ogleda u sljedećim stvarima:

Trenutnom stanju društva u kojem žive muslimani, vrstama iskušenja i izazova kojima su izloženi, te vrstama strasti i različitih  ideologija zbog kojih vjera postaje nepoznata i strana, tako da su oni koji se pridržavaju vjere, poput onog koji se spominje u hadisu: ”Onaj ko se drži svoje vjere, je kao onaj koji drži žeravicu”. Nema sumnje, za svakog razumnog čovjeka, da je potreba muslimana danas za ustrajnošću veća od potrebe njegovog brata iz prijašnjih generacija, a za ostvarivanje toga je potrebno uložiti više truda.

Mnoštvo odpadništva i napuštanje vjere, te razilaženja među muslimanima, dovodi do toga da  pravi musliman osjeća strah i traži načine za održavanje u Allahovoj vjeri kako bi stao na sigurno tlo.

Povezanost ljudskog srca s temom; u ovm kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: “Čovjekovo srce je sklonije promjeni od ključalog lonca”. (Hadis prenosi Imam Ahmed i Hakim od Mikdara a on od Poslanika, s.a.v.s., Sahihu-l-D mi’ža.) U drugom hadisu Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, za srce kaže: “Zaista je srce nazvano kalb (promjenjivo) zbog promjena kojima je sklono. Primjer srca je kao primjer perja zakačenog za stablo drveta u prostranoj pustinji koje vjetar okreče sad na jednu sad na drugu stranu” (Hadis prenosi Taberani od Ebu-Musa’a a on od Poslanika, s.a.v.s., Sahihu-l-Džami’.)

Jedne prilike je neki pjesnik rekao:

“Čovjek nije nazvan Al-Insan (zaboravnim),
osim zbog njegove zaboravnosti,
a niti srce Al-Qalb,
osim zbog promjena kojima je sklono”.

Nastojanje da se srce, koje je toliko promjenjivo učvrsti sa strastima i sumnjama je opasno i pogrešno te je potrebno iznaći adekvatne metode koje će odgovarati važnosti i težini zadatka. Allah, dželle še’nuhu, je iz milosti prema nama, u Svojoj Knjizi, te govoru i životopisu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ukazao na veliki broj metoda na osnovu kojih ćemo postiči ustrajnost na Njegovom putu, a sada ćemo izložiti neke od tih metoda:

1. Pristupanje Kur’anu: Veličanstveni Kur’an je knjiga koja u sebi sadrži najbolje metoda za ustrajnost na Allahovom putu. On je pruženo Allahovo uže i jasno svjetlo, ko se prihvati Kur’ana Allah će ga zaštiti,  ko ga bude slijedio Allah će ga spasiti, a ko bude njemu pozivao biće upućen na pravi put. Allah, dželle še’nuhu, navodi da je svrha Kur’ana i cilj zbog kojeg ga je objavio postepeno i u dijelovima zapravo učvršćavanje na pravom putu. Uzvišeni Allah, dž.š., povodom odgovora na sumnje nevjernika kaže: “Oni koji ne vjeruju govore: “Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!” A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.” Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.” (Al-Furqan: 32-33.).

Na koji način je Kur’an izvor ustrajnosti?!

Zbog toga što on usađuje vjerovanje (iman) i čisti dušu jer je on veza sa Allahahom, dš.š..

Zato što su Kur’anski ajeti objavljivani kao olakšanje i spas za srce vjernika koje je izloženo raznim iskušenjima, te spominjući Allaha njegovo srce se smiruje.

Jer on obogaćuje muslimana idejama i ispravnim vrijednostima s kojima je on u mogučnosti da popravi stanja u svom okruženju. Također mu daje i sposobnost ispravnog rasuđivanja prilikom donošenja određenih odluka, te nema  kontradiktornosti u njegovim propisima, niti ima proturječnosti u njegovom govoru, bez obzira što su u pitanju različiti događaji i osobe.

Kur’an daje odgovor na sumnje koje siju nevjernici i licemjeri u muslimanske redove, i zato imamo žive primjere u prvim generacijama koje su to isto doživjele.

Kakav  su uticaj imale riječi Allaha, dž.š.: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” (Ad-Duha, 3.), na dušu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada su rekli nevjernici: “Napušten  je Muhammed.”?!

Kakav su trag ostavile riječi Allaha, dželle še’nuhu: “Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.” (An-Nahl, 103.) nakon tvrdnji kurejšiskih nevjernika da Muhammeda podučava čovjek-stolar bizantiskog porijekla nastanjen u Mekki!?

Kakav trag su ostavile riječi Allaha, dželle še’nuhu: “Eto, baš u iskušenje su pali!” (At-Tawba, 49.), na duše vjernika kad je jedan licemjer rekao: “Oslobodi me i ne dovodi me u iskušenje!” (At-Tawba, 49.).

Zar to nije vrhunac učvršćivanja i povezivanja vjerničkih srca, odgovor na sumnje i ušutkivanje onih koji su u zabludi. Jeste, tako mi Gospodara.

Iz svega ovoga možemo shvatiti razliku između onih koji su svoje živote vezali uz Kur’an i posvetili se njegovom izučavanju, pamčenju, tumačenju i razmatranju; kada se od njega udalje njemu se ponovo vračaju, i između onih koji su posvetili ljudskom govoru veliku pažnju i značaj.

2. Sprovođenje Allahovog zakona i činjenje dobrih dijela:

Uzvišeni Allah kaže: “Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.” (Ibrahim, 27.) Katade je rekao: ”Što se tiče Allahovih riječi ((na ovom svijetu)), znače: učvrstiće ih u dobru i činjenju dobrih djela, ((i na onom svijetu)), učiniće ih sigurnim u kaburu. Isto mišljenje se prenosi od više učenjaka. Uzvišeni Allah kaže: “A kad bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im  bolje i bili bi čvršći u vjeri.” (An-Nisa, 66.), tj.u istini. Zar je moguće očekivati ustrajnost od onih koji su lijeni i besposleni kada padnu u iskušenje i zadesi ih nesreća? A one koji vjeruju i čine dobra djela Allah će uputiti na pravi put i učvrstiće ih s onim čime su oni učvrstili svoje duše na ovom svijetu.

3. Iščitavanje kazivanja o vjerovesnicima i njihovo proučavanje radi pouke i podsticanja na činjenje dobrih djela: Dokaz tome su riječi Uzvišenog: “A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o  poslanicima kazujemo zato su da srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.). Kur’anski ajeti koji su objavljivani Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem, nisu objavljeni radi razonode i zabavljanja, već iskjlučivo sa svrhom  učvršćivanja srca Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kao i srca vjernika. Pa ako razmisliš o riječima Uzvišenog koji kaže: “Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!” –povikaše: “O vatro” -rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu!” I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih Mi onemogućismo.” (Al-Anbiya’, 68-70.), Ibn Abbas kaže: “Posljednje riječi Ibrahima, a.s., prilikom bacanja u vatru su bile: “Dovoljan mi je Allah, divan li je On pomagač.” Zar ne primječuješ jedan od načina ustrajnosti pred nepravdom i stradanjem koji ti se jasno pokazuje dok razmišljaš o ovom  događaju.

Ako razmisliš o Allahovom, dž.š., riječima u vezi Musa, a.s., kada kaže: “Pa kada jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ”Samo što nas nisu stigli! Neće – reče on – Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (El-Šu’ara: 61-62.), dok budeš razmišljao o ovom Kur’anskom ajetu primjetićeš jedan drugi način učvršćivanja  prilikom susreta sa nasilnicima i postojanosti u teškim trenucima usred uzvika onih koji su izgubili svaku nadu u spas. Ako razmisliš o priči o faraonovim čarobnjacima vidjećeš da je to čudan primjer o skupini koja je ustrajala na istini nakon što im je postala jasna. Zar ne vidiš još jedan veličanstveni način postojanosti koja se usadila u njihovim dušama pred prijetnjama nasilnika koji kaže: “Vi ste mu povjerovali” -viknu faraon– “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći  i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji.” (Ta ha, 71.), i ustrajnost male skupine vjernika koji bez imalo kolebanja kažu: “Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” -odgovoriše oni-, “pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!”(Ta ha, 72.).

Sličan je primjer i vjernika spomenutog u suri Ya-sin, kao i vjernika iz faraonove porodice i onih koji su iskopali jame, napunili ih vatrom i vjernike u nju bacali (ashabu-l-uhdud) i dr., u kojim je ustrajnost jedna od najvažnijih njenih pouka.

4. Dova: Od svojstava vjernih Allahovih robova jeste da oni upučuju Allahu dovu da ih učvrsti na pravom putu: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao.” (Ali-’Imran, 8.), “Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!” (Al-Baqara, 250.) Pošto su, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu: “Sva ljudska srca  između dva prsta  Milostivog poput jednog srca, On ih mijenja kako hoće”, stoga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, imao običaj često govoriti: “O Ti koji  srca i shvatanja preokrećeš učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.”

5. Spominjanje Allaha, dž.š. (zikr): To je jedan od najvećih razloga za ustrajnost. Razmisli o povezanosti između dvije stvari u Allahovom govoru kada kaže: “O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, postojani budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (Al-Anfal, 45.). Allah je učinio ”zikr” jednim od najvećih uzroka postojanosti u borbi na Allahovom putu.

“I razmisli o tijelima Perzijanaca i Rimljana kako su ih samo izdala kada su im bila najpotrebnija”, uprkos malom broju i slaboj opremi onih koji su Allaha puno spominjali. (Ibnu Kajjim rhm. iz knjige “Bolest i lijek”.)

Sa čime je Jusuf, a.s., tražio pomoć od Allaha, dž.š., da ga učvrsti pred iskušenjem od žene koja je bila lijepa i ugledna pošto ga je pozvala na nemoral. Zar nije kao štit sebi uzeo riječi ((Bože sačuvaj)); tako da su se valovi strasti razbili na bedemu njegove tvrđave.

6. Nastojanje muslimana da slijedi pravi put: Jedini pravi put koji treba da slijedi svaki musliman je put sljedbenika sunneta, put potpomognute i spašene skupine, to je skupina koja slijedi čistu vjeru, ispravan put i Kur’an i Sunnet, razlikujući se od Allahovih neprijatelja i izdvajajući se od neznalica.

Ako želiš shvatiti vrijednost svega ovoga razmisli zašto su zalutali i ostali u nedoumici mnogi od prijašnjih i sadašnjih generacija, koji su umrli a nisu bili na pravom putu, ili su krenuli pravim putem nakon što je prošao znatan period njihovog života gubeći time dosta korisnog vremena? Vidjet ćeš neke od njih kako prelaze iz jedne u drugu novotariju i zabludu od filozofije do skolastičke teologije, udaljavajući se ka pogrešnom shvatanju, misticizmu i učenju murdžija (pripadnici isl. sekte koji smatraju da griješenjem ne gube vrijednost svog vjerovanja). Na ovaj način ostaju zbunjeni i nesigurni oni koji krivo vjeruju, pa pogledaj kako su samo skeptici nepostojani u trenutku smrti, za koje učenjaci kažu: “Ljudi koji su najviše nesigurni prilikom smrti su skeptici”. Međutim, razmisli da li je iko od sljedbenika Kur’ana i Sunneta, zbog gnjeva ili nezadovoljstva, skrenuo s pravog puta nakon što je bio na pravom putu i slijedio ga? Desi se, ponekad, da neko od vjernika ostavi  pravi put zbog ličnih hirova i strasti, ili zbog sumnje koja okupira njegov slabi razum, međutim, nikada se ne desi da ga ostavi zbog toga što je uvidio ispravniji put od njega ili nakon što uvidi uzaludnost njegovog slijeđenja. Potvrdu ovome nalazimo u razgovoru između Herakla (vizantijski car) i Ebu Sufjana kada ga je Herakle ispitivao o Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i njegovim sljedbenicima, pa je na upit Herakla da li je iko od njih (Poslanikovih sljedbenika) napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio, Ebu Sufjan odgovorio: “Nije”. Zatim je Herakle rekao: “Tako se dešava kad ljudi vjeru prihvate srcem”. Više puta smo mogli čuti od starijih kako su slijedili različite novotarije, zatim ih je Allah, dželle še’nuhu, uputio, te su napustili zabludu i krenuli putem sljedbenika suneta, srditi zbog slijeđenja novotarija, međutim, da li smo ikada čuli da se desilo suprotno ovome?! Pa, ako želiš da budeš čvrst i ustrajan na pravom putu na tebi je da slijediš put iskrenih vjernika.

***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.


***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN


***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).

U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)


***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)


***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)


***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)


***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)


***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja

"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin


***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN


***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)


***Kur'anske dowe

***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)


***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)


***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)


***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)


***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)


***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)


***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)


***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)


***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)

Molimo Svemogućeg Stvoritelja da nas uputi na pravi put, da nam oprosti grijehe i uveća naša dobra djela!
Amin!!!

18.04.2011.

Kako pridobiti ljubav muža?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Kako pridobiti ljubav muža?



U jednoj od predhodnih emisija govorili smo na temu ''Kako i na koji način muž može da zadobije ljubav supruge''? Obzirom da brak sačinjavaju muž i supruga, te kako ni jednom od bračnih drugova ne bismo ostali dužni, u današnjoj emisiji ćemo spomenuti nekoliko veoma plodonosnih savjeta i načina koji govore o tome kako supruga može pridobiti ljubav svoga muža. Izuzetno je mnogo faktora koji su me ponukali da govorim i nastavim sa ovom temom, savjetima za uspješan brak. Mnogi su brakovi danas, nažalost, utemeljeni na vrlo krhkim nogama, obzirom da su se mnoge stvari u tom ''mikro-društvu'', koje je precizan pokazatelj generalno društva u kojem živimo, izvitoperile, te samim tim, naša islamska obaveza jeste da ukazujemo na smjernice koje će brak, kao osnovnu ćeliju jednoga društva, učiniti čvrstom i postojanom!

Treba da znamo da je islam vjera koja je ovom segmentu ljudskog života, međusobnom odnosu supružnika, posvetila veoma mnogo pažnje, obzirom da je međusobna ljubav, poštovanje, te međusobno uvažavanje supružnika pogonsko gorivo motora jedne porodice. Ako bismo pažljivo pogledali u načela ove vjere, vidjeli bismo da je islam mnoge stvari preporučio, dok je neke i zabranio, a sve sa ciljem kako bi se međusobna ljubav među supružnicima povećala. Nakon svega spomenutog postaje nam kristalno jasno zašto velik broj ljudi živi nesretno, zašto se kaju zbog stupanja u bračne veze, te zašto se velik broj bračnih drugova nakon izvjesnog vremena odlučuje na opciju razvoda braka, nakon čega ih je strah i pomisliti na brak, a kamoli šta više. Jednostavno, ljudi su zapostavili principe ove vjere i na taj način se udaljili od smjerica Onoga Koji ih je stvori, Koji najbolje zna šta je potrebno insanu da bi živio sretno i zadovoljno u svakom periodu svoga života, kako prije braka, tako i u braku.
Na kraju ovog kraćeg uvoda, treba jasno kazati da savjeti koje ćemo spomenuti nisu ništa drugo do mrtvo slovo na papiru, koje, ukoliko ne budemo prakticirali u našem životu, ne možemo očekivati njihov efekat, kao što besmisleno očekivati djelovanje lijekova koji su u bočici, prije njihovog konzumiranja.

Mnogo je načina na koje nam je ukazala ova savršena vjera, koji govore o tome, kako supruga da pridobije ljubav svoga muža, a mi ćemo sažeto i rezimirano spomenuti samo neke.

Prvi način - kako supruga može pridobiti ljubav svoga muža, jeste: lijep doček pri muževom povretku kući. U većini slučajeva supruga je ta koja boravi kod kuće, a muž je taj koji naporno radeći obezbjeđuje egzistenciju porodici. Supruga svojim toplim, brižni i nježnim dočekom, može učiniti da čovjek žudi za povratkom kući, te da time odagna sav njegov umor i brige, koje je čovjek stekao radeći tokom dana. Ako supruga bude pazila na mužev dolazak, ona će postići željeni efekat, a to je, da će čovjek nestrpljivo čekati momenat kada će ugledati nasmijano i vedro lice svoje supruge. Naravno, takva atmosfera, koja će čovjeka dočekati u njegovoj kući, gdje će ga prije svega dočekati njegov najbolji životni drug, njegova supruga, u najodabranijoj odjeći, odabranoj samo za njega, neminovno će učiniti brak sretnim i zadovoljnim. I ne samo to, nego se ovakvim gestama, itekako produbljuje i povećava međusobno poštovanje među supružnicima! Koliko je supruga koje su zakazale u ovom suštinskom pitanju, koje skoro i da ne znaju kada se njihovi muževi vraćaju s posla, a da ne govorimo o stanju kuće, stana, dvorišta, djece! Otuda nam dolazi i ona nus-pojava, kada se neki muževi, vračajući se sa posla, obavezno svrate u neki kafić ili kafanu, kako bi na tom mjestu popili kafu ili čašicu ljutog, jer ih kod kuće ne očekuje ništa lijepo. Nije u narodu bez razloga opjevana i pjesma, čiji početni stih upravo ovako glasi: ''Šta ću kući tako rano, šta me čeka tamo...''
Još kada svemu tome pridodamo i činjenicu, da ga u birtiji čeka neka mlada konobarica, koja se na silu smije, a sve kako bi od njega izvukla onu teško stečenu markicu, takav čovjek će vremenom, zasigurno izgubiti svaki osjećaj za svoju porodicu! Umjesto da je njegova kuća, njegova oaza mira u ovim teškim momentima, on tu kuću doživljava kao zatvor, te kao kabur u koji se nikome ne ide.

Islam u svome svršenstvu, svojim sljedbenicima propisuje više stvari prilikom susreta, koje zasigurno na prvom mjestu obuhvataju supružnike.


a) Vedrina i osmijeh na licu:

Svakom razumnom čovjeku, bez razlike bio vjernik ili nevjernik, kristalno je jasno kako vedrina lica prilikom susreta ostavlja velikog traga na osobu koju smo sreli. To je postupak koji pozitivno djeluje na sve vrste ljudi bez izuzetka, a naročito ako su supružnici u pitanju. Allahov Poslanik u tom kontekstu kaže: „Ne podcjenjujte bilo koje dobro djelo, pa makar da sreteneš brata muslimana vedrog i nasmijanog lica.“(Muslim od Ebu Zera r.a.) U drugom hadisu je spomenuto: „Vedrina lica i osmijeh prilikom susreta sa bratom muslimano su sadaka.“(Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Kako bi naš svakodnevni život bio ljepši, život na ulici, školi, pa i u našim kućama, kada bismo prakticirali ove smjernice i preporuke Allahovog Poslanika!? Muslimanu je naređeno da se naspram drugih odnosi baš onako kao bi želio da se drugi odnose prema njemu. Veoma jednostavna i učinkovita životna formula, koja čini čuda u kontaktu i ophođenju sa ljudima, dolazi nam u hadisu Poslanika Islama, u kojem se kaže: „Niko od vas neće potpuno vjerovati sve dok drugima ne bude želio ono što želi samome sebi.“(Tirmizi, Od Enesa r.a. sahih-vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)


b) Uljepšavanje supruge svome mužu:

Uljepšavanje supruge svome mužu, zasigurno sa sobom nosi mnoge pozitivnosti, a jedna od njih je i ta, da će ona na taj način pokazati svome mužu svoju pažnju prema njemu, ljubav, te svoje zadovoljstvo njegovim povratkom kući. Islam toliko posvećuje pažnje bračnim odnosima, podstiče na sve što ih jača, a zabranjuje sve što bi ih moglo ugroziti. Islam je čak preporučio čovjeku koji se vraća sa putovanja, da ne dolazi nenajavljen navečer kući, kako ne bi zatekao suprugu u stanju u kakvom ne bi volio da je vidi. Razlog zabrane iznenadnog dolaska porodici je pojasnio Poslanik a.s., u hadisu koji glasi: „Kako bi se supruga počešljala, uklonila dlake sa stidnih mjesta“(Buharija Muslim) Iz spomenutog možemo shvatiti šta mužu znači uljepšavanje supruge, te lijep doček pri povratku kući. Žalosno je što živimo u vremenu, u kojem žene izuzetno mnogo novca troše pri kupovini kozmetike i izazovne odjeće, koju ne koriste kako bi se uljepšavale i sređivale svojih muževim! Nažalost, ta kozmetika i ta odjeća, nerijetko bivaju sredstvo kojim se želi privući pažnja drugih muškaraca, što je svakako nemoralno i za osudu zdravog razuma. Danas, supruga pred svojim mužem može obući sve i svašta, i gotovo da nikada nije ni pomislila da se striktno za njega uredi, uljepša, počešlja, namiriše ili našminka, dok je sve navedeno neminovnost prilikom izlaska u grad! Takva praksa će zasigurno natjerati čovjeka da se osjeća drugorazrednom osobom, osobom koja će osjećati odbojnost prema svojoj supruzi.


c) Uljepšavanje glasa-tepanje mužu:

Glas žene u osnovi je veliki izazov muškarcima, naročito ako žena uljepša svoj glas. To je sigurno jedan veoma plodonosan način kako žena može pridobiti ljubav svoga muža, kako može uljepšati njegov doček, kako može na jednostavan način odagnati od njega umor i probleme kroz koje prolazi u svojoj svakodnevnici. Ako još na to uljepšavanje glasa i tepanje, pridodamo i dozivanje muža njegovim najljepšim imenom, onda sve to zasigurno garantira harmoničan odnos.
Žene u našem društvu to zasigurno znaju! Znaju da je nježan i mehak glas izuzetno učinkovit u pridobijanju ljudskih srca, samo je problem u tome, što to mnoge koriste na pogrešan način, komunicirajući na takav način sa drugim muškarcima; radnim kolegama u firmi, šefom itd., ali ne i sa svojim mužem!


Drugi način - kako supruga može pridobiti ljubav svoga muža, jeste pokornošću mužu u svemu onome što on traži od nje, a što nije u koliziji sa načelima vjere.
Ovo je jedan veoma plodonosan način pridobijanja ljubavi muža, njegovih simpatija, njegovih osjećaja. Pokornost supruge svome mužu je njena moralna, ali i vjerska obaveza. Moralna, zato što je muž u većini slučajeva taj koji se brine o egzistenciji porodice, on je glava porodice, preko njegovih leđa idu svi problemi porodice, on žrtvuje sebe i svoje zdravlje samo zato da bi porodici obezbijedio lagodan život. Pa zar zbog svega spomenutog ne zaslužuje da mu supruga bude pokorna? Ako pogledamo u načela Islama, vidjet ćemo da je Islam, uvažavajući sve spomenuto, itekako akcentirao ženinu pokornost mužu. Nažalost, živimo u vremenu iskrivljenih stvari, u kojem su se mnoge vrijednosti izvitoperile, s toga će mnoge supruge dok nas slušaju, s pravom kazati: ''Pa kako to, ja njega moram slušati, a on je prema meni nikakav! Gdje je tu pravda?'' Da, to je sigurno nepravda, međutim, nepravda koja dolazi sa čovjekove strane, gdje je njegov odnos prema svojoj supruzi neadekvatan. Međutim, ovom prilikom, napominjemo, ne govorimo o tome kakav treba da bude čovjekov odnos prema svojoj supruzi, jer kraćim osvrtom na dotično pitanje, ne želimo oskrnaviti tako bitnu temu, kojoj u nekoj od narednih naših emisija, želimo posvetiti apsolutnu pažnju. Dakle, to što je muž prema svojoj supruzi nepravedan, ne smije nas učiniti nepravednim, onima koji će mu na isti način uzvratiti, jer bismo time još više pogoršali odnose u braku, što nam svakako nije cilj. Mi o ovoj temi govorimo, upravo iz razloga što želimo stvari postaviti na svoja mjesta, te ukazati na smernice islama koje će nam pomoći u tom smislu. Zbog skučenosti s vremenom, spomenut ćemo samo neke argumente, koji idu u prilog spomenutom, a koji su ujedno i pokazetelj, kako je ovom vjerom ženi olakšano da zasluži zadovoljstvo svoga Gospodara, a samim time i njegovu vječnu nagradu - Džennet. Kazao je Poslanik: „Žena koja klanja pet propisanih namaza, posti mesec ramazana, bude pokorna mužu i čuva svoju čast, njoj će se otvoriti osmero džennetskih vrata, da uđe na koja hoće.“(Ahmed, Bezar, Ebu Nua'jm, od Enesa r.a., Abdur-Rahmana ibn Awfa r.a, sahih-vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Zar je sve navedeno teško, dok se s druge strane toliko velike nagrade obećavaju za samo četiri stvari, zbog kojih žena muslimanka ima priliku da zaradi Džennet!? Pokornost mužu svakako obuhvata i to da se supruga odazove svome mužu kada je pozove u postelju. Ovom savršenom vjerom, koja ništa nije ostavila nedefinisanim, ženi je strogo zabranjeno da odbije mužev poziv u postelju, osim ako za to postoji validan razloga, kao što je bolest, menstrualni ciklus i sl. Kazao je Allahov Poslanik: „ Kada muž pozove suprugu u postelju, a ona to odbije, i muž zanoći srdit na nju, proklinju je meleki sve dok ne osvane.“ U drugoj predaji: „Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, koji god muž pozove svoju suprugu u postelju, a ona to odbije, a da neće biti srdit na nju Onaj Koji je na nebu, sve dok ne bude zadovoljan njen muž.“(Buharija i Muslim od Ebu Hurejre r.a.)

S druge strane, ako supruga prihvati čovjekov poziv u postelju, onda kada je on pozove, na taj način će sigurno pridobiti njegovu ljubav. Dok suprotno tome, ako supruga odbije muža kada je pozove u postelju, to će zasigurno uzrokovati narušavanjem odnosa i harmonije braka. Na taj način, supruga svog muža izlaže iskušenju da svoje nagone zadovoljava na mnoge zabranjene načine!


Treći način - pridobijanja ljubavi muža jeste zahvalnošću:
Zahvalnost na dobročinstvu je u osnovi svojstvo kojem poziva Islam, naročito ako su u pitanju supružnici.
To svojstvo je izuzetno efikasan način pridobijanja ljubavi supružnika, konkretno u ovom slučaju, ljubav muža. U osnovi, svi mi volimo da drugi vide naš trud, naše dobročinstvo i da to iskazuju svojom zahvalnošću. Zahvalnost onima koji nam učine dobročinstvo je naša moralna, ali i vjerska obaveza. Kazao je Allahov Poslanik: „ Ko nije zahvalan ljudima, on nije zahvalan ni Uzvišenom Allahu:“(Tirmizi, od Ebu Hurejre, sahih-vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
U drugom hadisu, Poslanik kada govori šta znači nezahvalnost supruge mužu, kaže: „Vidio sam Džehennem, vatru, i vidio sam da je većina njenih stanovnika žene! Zašto, Allahov Poslaniče, upitaše. Rekao je: Zbog poricanja. Upitaše ashabi: Je li poriču Uzvišenog Allaha? Ne, nego poriču učinjeno im dobročinstvo! Kada bi nekoj od njih činio dobročinstvo cijeli život i samo jednom pogriješio, ona bi kazala: Nikada mi nisi ništa dobro učinio.“(Buharija i Muslim, od Ibn Abbas r.a.)


Zamislite samo, kako bismo se mi ponašali naspram osobe koja nam je jednom ili dva puta u životu poklonila nešto, učinila nam neku uslugu? Normalno da bismo se trudili čitavog života da mu se odužimo i da mu budemo zahvalni. Pa zar muž nije najpreči da mu supruga bude zahvala zbog mnoštva dobročinstva koje joj čini, kako za nju, tako i za cijelu porodicu!?
Cijenjena sestro, znaj da, ukoliko tvoj muž vidi kod tebe zahvalnost, vidi da cijeniš njegove napore i trud koji ulaže da bi ti i ostali članovi porodice imali ono što imaju i drugi, znaj da će to biti dodatni motiv da nastavi sa privređivanjem. To će neminovno povećati njegovu ljubav pram tebi, učiniće vaš brak i porodicu sretnijim, što je sigurno vaša obostrana želja. S druge strane, nezahvalnost vodi netrpeljivosti, problemima, nezadovoljstvu, te mržnji između supružnika, a sve to na kraju čini jednu porodicu nesretno, ako bi uopšte i uspjela da opstane!

Svaka mudra supruga bi trebala da zna, da su ključevi bračne sreće, dosta puta, u njenim rukama! Od nje i njenog ponašanja zavisi mnogo toga. Muškarci su naizgled grubi, osorni, ali je to samo prividno, jer ih mudra supruga može pridobiti sa nekolimo lijepih riječi, sa nekoliko lijepih postupaka...
Niko, ama baš niko, ne voli grubost, osornost, nezahvalnost. Svako voli da se sa njim ophodimo na najljepši način; blago, sa osmjehom...


Četvrti način - pridobijanja ljubavi muža, jeste – razveseljavanje i smirivanje, onda kada je muž ljut:
Smirivanje i razveseljavanje muža kada se naljuti je jedini način da se održi ispravan kurs kretanja bračnog broda. Žena koja želi da živi sretno, treba da se maksimalno potrudi u ostavljanju svega što će naljutiti njenog muža, bez razlike da li to bilo nešto veliko ili malo. A ako se desi da se muž naljuti, supruga bi tada trebala da pokuša, koristeći sva raspoloživa sredstva, da razveseli i oraspoloži svoga muža. Žene bi trebale da znaju, da je mužu jedna od najdražih stvari upravo ta, da mu njegova supruga dođe i zatraži halala-izvinjenje, za grešku koju je počinila. To je sigurno, dozvoljena čarolija, kojom supruga lomi i pridobija srce svoga muža. Muž koji se naljutio i bio poput bijesnog lava, nakon izvinjenja, postaje kao mala maca koja je spremna da se mota oko nogu vlasnika...

Bračni drugovi od samog početka, treba da znaju da ne postoji brak bez problema, te da znaju kako se problemi rješavaju i prevazilaze. Čovjek bi u svakodnevnom životu trebao da bude spreman na ostavljanje određenih ličnih principa zbog veće koristi. Isto tako, supruga koja želi Allahovo zadovoljstvo, želi Džennet, želi da živi u sretnom braku, treba da bude spremna da nekada prešuti određene stvari, kako bi održala mir u kući. Baš tu leži problem mnogih bračnih zajednica, gdje ni muž, ali ni žena, nisu spremni za kompromis, što nerijetko u konačnici vodi ka razvodu braka. Kazao je Allahov Poslanik: „Hoćete li da vas obavijestim o vašim suprugama u Dženentu? Pa je spomenu između ostalog: „Ona koja kada se naljuti, ili se muž ponese nepravedno prema njoj, ili ga ona naljuti, stavi svoju ruku u ruku svog muža i kaže: ja neću okusiti sna sve dok ti ne budeš zadovoljan.“(Taberani, od Enesa r.a.)


Peti način - pridobijanja muževe ljubavi, jeste - poštovanje njegove rodbine, bližnjih, naročito njegovog oca i majke:

Mudra supruga koja želi da pridobije ljubav svoga muža, može to postići tako što će paziti na rodbinu svoga muža, naročito njegove roditelje. Zaista bi trebalo da bude tvrdo i nezahvalno srce muža koji bi ostao ravnodušan na suprugino poštivanje njegovih roditelja. Supruga neprestano treba da bude svjesna činjenice da je njenom mužu stroga obaveza da pazi svoje roditelje, i da mu to nikada ne osporava, čak što više, na njoj je da se trudi, te da mu maksimalno pomaže u tome. Treba da zna, ukoliko ga bude odgovarala od toga, da ga na taj način usmjerava putem koji vodi Allahovoj srdžbi, Allahovom nezadovoljstvu, te njegovoj vječnoj kazni, Džehennemu.

Supruga također, treba da neprestano ima na umu životno pravilo poznato svima nama, a koje glasi: ''Kako posiješ, tako ćeš i požnjeti.'' Ukoliko supruga danas svoga muža huška i odvaja od njegovih roditelja, sutra će doći njena djeca, i njene snahe, koja će njoj, s hodno spomenutom pravilu, uzratiti istom mjerom.


Šesti način - pridobijanja ljubavi muža, jeste - da supruga bude zadovoljna njihovim materijalnim stanjem:

Zadovoljstvo onim čime je Allah opskrbio supružnike ostavlja izuzetno velikog traga na bračnu harmoniju. To je blago i nakit kojeg velik broj supruga nikada nije otkrio. Mnogo problema, netrpeljivosti u porodici, nastalo je kao plod zapostavljanja ovog segmenta ljudskog života, kao plod suprugine pohlepe, nezadovoljstva onim što imaju, u želji da posjeduju sve što posjeduje komšiluk. Čovjek vjernik treba da bude svjestan činjenice da se ljudi razlikuju u pogledu nafake, onoga čime ih je Allah opskrbi. Nekima je Allah darovao više imetka, i oni će shodno tome biti više i pitani, dok je drugima Bogami dao manje, i oni će biti manje i pitani. Nekome je Uzvišeni Allah dao zaista mnogo imetka, ali ga je stavio na iskušenje, što mu je u bližnjoj porodici neko ozbiljno bolestan, dok sa druge strane, neko raspolaže sa veoma malo imetka, tako da jedva preživljava, ali je njegova porodica potpuno zdrava. Dakle, mi obični ljudi, ne znamo Allahove mudrosti, s toga se ne smijemo srditi i sopstvenu sudbinu trebamo spokojno prihvatati. Sigurno bi svaki muž svojoj supruzi priuštio sve što poželi, da je nafaka i opskrba u njegovim rukama. Mudra supruga treba da zna da svojim nezadovoljstvom može mnogo negativno djelovati na svoga muža, koji se sigurno mnogo trudi da svojoj porodici obezbijedi sve što im je potrebno u životu. Ako supruga bude istinski zadovoljna onim što imaju, to će sigurno povećati muževu ljubav prema njoj. Na kraju krajeva, treba da znamo da je istinsko bogatstvo, u bračnoj harmoniji, u poštovanju bračnih drugova, u lijepom bračnom drugu. Koliko je onih koji posjeduju milione, ali s njima ne mogu da kupe sreću, iako bi sve svoje bogatstvo dali za parče sreće!

To su bili samo neki načini, koje nam je propisala ova savršena vjera, a koji nam sugeriraju, na koji način da supruga zadobije ljubav svoga muža. Svi ovi savjeti svjedoče univerzalnost Islama, kojih kada bi se ljudi pridržavali, sigurno bi živjeli sretno i zadovoljno na ovom svjetu, prije vječne sreće na budućem svijetu. Ponavljamo, ovi savjeti i smjernice su mrtvo slovo na papiru, koji nemaju nikakvu vrijednost, sve dok se ne pretoče u naš svakodnevni život, tek tada možemo očekivati njihove pozitivnosti koje sigurno neće izostati.


http://www.youtube.com/watch?v=x8VZNb3DXFc&feature=related

 

18.04.2011.

Kako zadobiti ljubav supruge-hanume...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 


Kako zadobiti ljubav supruge

Ljudi traže sreću u braku. Maštaju o sretnom i usklađenom braku prepunom sreće, zadovoljstva, harmonije, sklada, poštovanja, potpomaganja na putu istine... I onda se razočaraju kada se suoče sa stvarnošću. Velik je broj problema u braku. To je zasigurno dovoljan razlog da se govori o ovoj veoma bitnoj temi. Ako se tome pridoda činjenica da čovjek mnogo vremena provodi u kući, i ako nema usklađen bračni život, to biva razlogom da čovjek prezire boravak u kući koja bi trebala biti njegova oaza mira, mjesto gdje će se odmoriti od dnevnih obaveza i skloniti se od iskušenja koja su prisutna na svakom koraku...

Uloga porodice u ispravnom funkcioniranju jednog društva je velika. Ako porodica bude funkcionirala kako treba, za očekivati je dobre i kvalitetne plodove te bitne ćelije društva. Najveći plod koji se može očekivati od ispravnog funkcioniranja porodice su dobro odgojena djeca koji će sutra biti nosioci društva.

Cijeloga života na njima će se primjećivati tragovi kućnog odgoja, u pozitivnom ili negativnom smislu. Dobro odgojena djeca ne samo da koriste sebi i svojoj porodici nego plodove njihove dobrote osjeća cijelo društvo.Loše odgojena djeca ne samo da su problemi svojim roditeljima već su to problemi cijelom društvu. Za obje skupine postoji toliko mnogo primjera da ih ne treba spominjati.

Razuman insan neće sumnjati ni jednog momenta da je najveći izvor bračnih problema udaljenost supružnika od praktičnog provođenja principa islama u svakodnevnom životu, načela koja je propisao Mudri Zakonodavac.

Najbolji je onaj ko je najbolji prema svojoj ženi

Često ćemo naći ljude koji svojom vanjštinom pokazuju da prakticiraju vjeru u svakodnevnom životu, ali kada se sklone od očiju javnosti i uđu u kuće – žive drugim načinom od onoga kako ih poznaju prijatelji i kolege.

Najbolji svjedoci spomenutog su supruge tih osoba i njihove porodice. Interesantno je da takve osobe, koje vanjštinom pokazuju pridržavanje za načela vjere, kao da nisu čuli za riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: «Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.» (Hadis je zabilježio imam Et-Tirmizi od Aiše, r.a., a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)

Mnogo je ljudi koji su prakticiranje vjere sveli na nekoliko propisa zaboravljajući da je islam širi i sveobuhvatniji od toga. Islam je cjelokupan sistem življenja. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je devet supruga, ''devet skrivenih kamera'', koje su neprestano snimale njegovo ponašanje. Opisujući njegov svakodnevni život, znale su reći: ''Poslanikov ahlak (moral) – bio je Kur'an.''

Zamislite da mi dopustimo našoj supruzi da govori o našem moralu, edebu, ponašanju, ibadetu, ophođenju sa porodicom, čuli bismo ono što nam nikada nije palo na um. Koliko puta nam se dogodi da doživimo na ulici ili u društvu uvredu pa to oprostimo, pokazujući naše pridržavanje za vjeru, naš sabur, ahlak i moral. Da istu takvu uvredu ili mnogo manju doživimo od naše supruge, sigurno je ne bismo oprostili, ili ne bismo baš tako lahko i jednostavno prešli preko toga. Da li je osoba koju si slučajno sreo na ulici ili neki prijatelj kojeg vidiš jednom mjesečno preči da mu oprostiš od tvoje supruge?!

Da li je on učinio više dobra prema tebi od tvoje supruge pa da je time to zaslužio?! Brine li on o tebi kada si bolestan, saosjeća li s tobom kada si u problemima?! Najmanje što se može reći jeste da su oboje muslimani i da zaslužuju oprost i lijepo ophođenje prema njima, a najviše da je praštanje i lijepo ophođenje prema supruzi preče i prioritetnije. Tu se ogleda razlika između Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, i naše prakse.

Prije nego što počnemo sa spominjanjem konkretnih načina, treba spomenuti nekoliko bitnih činjenica koje je potrebno poznavati kako bismo ove načine i savjete ispravno shvatili. To što se ovom prilikom obraćamo muškarcima i kritiziramo njihov odnos naspram supruga ne znači da i odnos žena prema muževima ne zaslužuje kritiku, poslije ovoga teksta slijedi tekst o tome, jer nam je cilj uspostavljanje ravnoteže u odnosu među supružnicima.

Druga stvar, većina savjeta uzeta je iz životopisa Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a njegova uputa je najbolja uputa. Ovo ističem iz prostog razloga da neko ne bi pomislio da se bračnim partnerima daju veća prava od prava koja im islam garantira. I na kraju, savjeti koje ćemo spomenuti su mrtvo slovo na papiru, stvari koje smo mi dosta puta čuli, neće biti plodonosni osim ako ih jedan po jedan pokušamo sprovesti u svakodnevnom životu. Nakon toga možemo očekivati bračnu sreću, harmoniju, poštovanje, uzajamnu ljubav i povjerenje.

Dozivanje supruge najljepšim imenom

Razuman čovjek dobro zna kako na insana djeluje, u pozitivnom smislu, kada ga neko doziva najljepšim imenom. Svi mi volimo da nas drugi dozivaju najljepšim imenom, da nas persiraju, da nam se obraćaju sa «gospodine» ili da nas dozivaju po našem prezimenu. Iz spomenutog se ne izdvajaju supružnici, čak su oni najpreči da se dozivaju najljepšim imenima.

Stoga, ako muž želi pridobiti ljubav supruge, neka oproba ovaj način, neka suprugu doziva najljepšim imenom ili nadimkom koji ona voli. Pogledamo li u život Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidjet ćemo da je koristio ovu metodu u ophođenju sa svojim suprugama, u ophođenju sa ashabima, u cilju da pridobije njihovu ljubav dozivao ih je najljepšim imenima. U vjerodostojnim predajama prenosi se da je dozivao Aišu, r.a.: «Ja Aiš»' ili: «Ja Humejra» (o crvenkastobijela).

Pa čak i kada se obraćao nevjernicima, koji su došli i tražili da ostavi ono na čemu je, nije zapostavljao ovu metodu: «Jesi li završio, o Ebu Velide?», govorio je Poslanik Ukbi ibn Er-Rabiji. Vidimo da spomenuti način nije neko mudro slovo, ali je sigurno da ostavlja velikog traga na osobu s kojom komuniciramo. Mi kao da znamo koliki trag na čovjeka ostavlja to kojim imenom ga dozivamo, pa to i koristimo, samo je problematično što to činimo u negativnom smislu, pa dozivamo naše supruge pogrdnim imenima i nadimcima koje one ne vole.

Tako, nažalost, imamo priliku čuti neke supruge kako se žale: «Kada smo se tek vjenčali, moj muž me dozivao imenima sitnih životinja: maco, ptičico, vrapčiću, tepao mi je, a kako je vrijeme prolazilo počeo je da me doziva imenima krupnijih životinja...» Kako čovjek da traži od supruge da ga voli a tako se ponaša prema njoj?

Ljubaznost i međusobna šala

Koliko je ljudi koji ne znaju šta je ljubaznost ili šala u svakodnevnom ophođenju sa suprugom. Ljudi misle da su obavezni samo da obezbijede materijalne potrepštine za porodicu, stvari neophodne za egzistenciju, zaboravljajući pritom na duhovnu stranu bračnog života.

Stranu, koja je možda i bitnija u održavanju ispravnog kursa kretanja bračnoga broda. Pogledamo li u život Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se u mnogo čemu razlikuje od našeg, vidjet ćemo da je ljubaznosti i međusobnoj šali pridavao veliku pažnju. On, koji je bio predsjednik države, glavni vojskovođa, glavni kadija, otac, suprug, nalazio bi vremena da se našali sa svojom porodicom. Prenosi se od Aiše, r.a., da su jedne prilike bili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putovanju pa su se utrkivali Poslanik – onaj kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima – i Aiša, r.a., pa je Aiša, r.a., pobijedila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada se Aiša, r.a., udebljala – kako ona za sebe kaže – pozvao ju je Poslanik da se opet utrkuju, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobijedio Aišu, r.a., a zatim joj se obratio riječima: «Ovo ti je za onu tvoju pobjedu.» (Hadis je zabilježio Ebu Davud, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.) Gdje smo mi od ovog sunneta? Koliko je nas našlo vremena da se utrkuje sa svojom suprugom, želeći time pridobivanje njene ljubavi i pažnje? Dragi brate, slobodno daj malo oduška sebi u ophođenju sa suprugom. Kuća nije kasarna pa da mora sve da bude strogo ozbiljno i pod konac. Našali se malo sa suprugom pa ćeš vidjeti da će to povećati ljubav među vama i učvrstiti vaše bračne veze.

Korištenje metode ''poklon iznenađenja''

Općepoznato je da poklon ili hedija ostavlja veliki trag na učvršćivanju veza među ljudima, a naročito ako se radi o poklonu koji dolazi od supružnika. Poklanjanje poklona supruzi nije uvjetovano velikom vrijednošću, jer svrha poklona je da se pokaže supruzi da nije zaboravljena od strane muža, da on misli na nju, da se trudi da ispuni njene želje, i da dokaže na taj način svoju pažnju prema njoj.

Ako bi čovjek kupio supruzi nešto što ona voli, bez da to ona prethodno traži, inšallah, neminovno će taj čin voditi ka pridobivanju ljubavi supruge, voditi ka tome da supruga shvati da njen muž misli na nju, da razmišlja o njenim željama, što će onda i nju potaknuti da na to uzvrati pokornošću, poštovanjem, a sve to vodi ka obostranom povećanju ljubavi među supružnicima, što i jest postizanje željenih ciljeva. Zar nije kazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: «Međusobno razmjenjujte poklone kako biste se zavoljeli!»

Spremnost na priznanje vlastite greške

Naša plemenita vjera naređuje nam pravednost čak i prema onima koji imaju drugačija vjerska i ideološka ubjeđenja od nas. Od principa pravednosti ne mogu nikako biti izuzete naše supruge, štaviše one bi trebale biti najbliži objekat naše pravednosti.

Rekao je Uzvišeni Allah: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (El-Maida, 8.)

Musliman treba da, ukoliko iskrsne neki problem u porodici koji je on uzrokovao, bude spreman pogledati istini u oči i priznati svoju krivicu, i potruditi se da ostavi sve ono što stvara bračne nesuglasice. Treba biti spreman tražiti oprosta od supruge, kao što bi bio spreman tražiti to isto od bilo koje druge osobe kojoj je nepravdu učinio. Nije lahko savladati šejtana, ''poniziti'' se i zatražiti halala od supruge, kojoj je on nadređeni. No, ako je imao hrabrosti uvrijediti suprugu, koja mu služi i koristi, onda mora pokazati puno veću hrabrost kada je traženje oprosta u pitanju. Nikako se ne smije dogoditi da traženje oprosta od supruge smatra slabošću, naprotiv on treba vjerovati da tim činom poštuje principe i načela ove uzvišene vjere, i stječe zadovoljstvo Onoga Koji kada je zadovoljan Svojom robom učini da i drugi budu zadovoljni njime. To će povećati a ne smanjiti njegov ugled kod supruge, kako to mnogi misle, ujedno će biti podstrek i njoj da sutra kada pogriješi bude spremna postupiti na isti način, jer ima živi primjer u svome voljenom mužu. Problem je kod velikog broja muškaraca što misle da su oni uvijek u pravu – samo još što ne kažu da su nepogrješivi – a žena je uvijek u krivu!!! Je li to pravednost kojoj nas uči naša vjera? Kaže Allah, dž.š.: O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite. (En-Nisa, 135.)


Prihvatanje i pomirenje sa supruginim nedostacima i mahanama

Čovjek, živeći sa suprugom i prolazeći kroz određene probleme u braku, dobro upozna njenu ličnost. Neminovno je da pri tome otkrije neke mahane i slabosti. Ipak ne smije zanemariti činjenicu da koliko god ima mahana, posjeduje puno više dobrih i plemenitih svojstava. To će mu pomoći da pređe preko mahana i nedostataka i ponaša se kao da ih nema. Koliko bude realan, toliko će uspjeti sačuvati uspješan brak. Šejtan vrši utjecaj na čovjeka i nagovara ga da zbog neke bezvrijedne sitnice, koja mu u datom momentu nije po volji, zaboravi sve dobre osobine supruge, sve dobro koje je za njega učinila. Da li je takav odnos ispravan?! Svi griješimo i pri sebi imamo mnogo toga o čemu ne volimo govoriti, a ni čuti da drugi govore. Kaže Allah, dž.š.: ...s njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (En-Nisa, 19.) Ako bi čovjek htio provjeriti ispravnost ove metode, neka uzme papir i olovku i napiše sve dobre i loše osobine svoje supruge: u većini slučajeva kolona u kojoj je pisao dobre osobine bit će mnogo duža i veća od kolone u kojoj je pisao loše osobine. Na kraju, taj papir može dati svojoj suprugi, kako bi znala šta njen muž prezire te da se maksimalno potrudi da negativne navike zamijeni pozitivnima, sve u cilju popravljanja bračne atmosfere i zadobijanja muževe ljubavi. Muž treba biti spreman na to da mu bude uručen isti papir, i da vidi, za njega iznenađujući rezultat: podugu kolonu njegovih loših osobina i navika, tu kolonu treba imati na umu kad god mu se dogodi nešto loše od strane njegove supruge. Od suprugâ tražimo savršenstvo – a sami nismo takvi! Zanosimo se primjerima iz prvih generacija, a i sami smo daleko od tih primjera.


Pomaganje u kućnim poslovima

Ovo je samo jedno u nizu pitanja koje muževi pogrešno razumijevaju. Pomaganje ženama u kućnim poslovima oni vide poniženjem i slabošću (za takve se u muškim krugovima obično kaže da su ''papučari''). To dolazi od pogrešnog razumijevanja vjere – vjera se po takvima svodi na nekolicinu ibadeta (vjerskih obreda) koji se obično manifestiraju vanjštinom. Vratimo li se na biografiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naći ćemo da je i u ovom segmentu bio apsolutni uzor i primjer, kao što je to bio i u svim drugim segmentima života i dostigao dunjalučko savršenstvo. Iako je imao mnogo više obaveza od bilo koga od nas, nalazio je vremena da pomogne svojim suprugama u kućnim poslovima. Prenosi se od Aiše, r.a., da je kazala: «Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usluživao je svoju porodicu, i tek kada je nastupilo namasko vrijeme izlazio je iz kuće i odlazio na namaz.» (Hadis je zabilježio Buharija) Također, kada su upitali Aišu, r.a., o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kazala je: «Bio je prost čovjek, muzao je ovce i sam se posluživao.» (Hadis je zabilježio imam Ahmed, a vjerodostojnim ga ocijenio šejh Albani – Es-Sahiha, br. 621.)

Ovo ni u kom slučaju ne znači da čovjek treba neprestano raditi sve kućne poslove, jer to je ženina obaveza, ali ako bi ponekada pritekao i pomogao, naročito ako postoji potreba za tim, to bi sigurno povećalo ljubav njegove supruge prema njemu.
 

Pripremio Elvedin Pezic prof.
http://www.youtube.com/watch?v=x8VZNb3DXFc&feature=related

Kako biti uspjesan muz

1. Obuci se lijepo za svoju suprugu, budi cist i prijatno namirisan.

Kada smo zadnji put mi muskarci otisli da kupimo lijepo dizajniranu pidzamu?

Isto kako muz zeli da mu zena lijepo izgleda za njega, ona takodjer zeli da se njen muz lijepo obuce za nju. Sjeti se da je Resulallah - salallahu `alejhi ve sellem - koristio misvak prije ulaska u svoj dom i da je uvijek volio najljepse mirise.

2. Upotrebljavaj najsladja imena za svoju suprugu.

Resulallah - salallahu `alejhi ve sellem -je imao nadimke za svoje supruge, one koje su one voljele. Oslovljavaj svoju suprugu njoj najugodnijim nadimkom, i izbjegavaj nadimke koji mogu povrijediti njena osjecanja.

3. Ne tretiraj suprugu kao muhu

Mi nikada ne mislimo o muhi dok nas ne pocne uznemiravati. Slicno tome, supruga cee dobro ciniti cijeli dan - i time nece privuci paznju svoga muža - sve dok ne ucini nesto sto ce ga uznemiriti. Nemoj je tako tretirati; prepoznaj i priznaj sve dobro sto cini i neka ti to bude fokus.

4. Ako vidiš nešto pogrešno kod svoje supruge, probaj precutiti bez prigovora!

To je jedan od puteva koje je Resulullah - salallahu `alejhi ve sellem - obicavao koristiti kada bi vidio nesto neprimjerno kod svojih supruga - radiallahu 'anhuma. To je ophodjenje koje danas, nazalost, vrlo mali broj Muslimana posjeduje.

5. Smiješi se svojoj supruzi kada god je vidiš i cesto je zagrli.

Osmijeh je Sadaka a tvoja supruga nije izuzeta van Muslimanskog Ummeta. Zamisli samo kakav ti bi ti bio život da se ona stalno na tebe smiješi. Sjeti se onih hadisa koji govore o tome da bi Resulullah - salallahu `alejhi ve sellem - poljubio svoju suprugu prije polaska na namaz, pa cak i kada je postio.

6. Zahvali joj se za sve što cini za tebe.

Onda joj se opet zahvali! Uzmi naprimjer veceru kod svoje kuce. Ona napravi hranu, ocisti kucu, i deset drugih stvari uradi tokom dana. I nekad jedino priznanje koje za to dobije je to da je trebala staviti više soli u supu. Nemoj dopustiti da to bude tako; zahvali joj se!

7. Zatraži od nje da ti napiše zadnjih deset stvari koje si ucinio za nju a koje su je ucinile sretnom.

Onda pokušaj opet da to uciniš. Moguce je da ne možeš prepoznati šta cini tvoju suprugu sretnom. Ne moraš se upuštati u igru pogadjanja, pitaj je i onda daj sve od sebe da to ponoviš opet.

8. Nemoj omalovažavati njene želje. Tješi je.

Nekada muževi mogu nipodaštavati ženine zahtjeve. Resulullah - salallahu `alejhi ve sellem - nam je dao primjer da slijedimo kada je njegova supruga Safijjah - radiallahu 'anha - plakala zato što ju je, kako je ona rekla, on stavio na sporu devu. On je obrisao njene suze, utješio je, i doveo joj drugu devu.

9. Budi šaldžija i zabavi je nekom igrom.

Sjeti se kako je Resulullah - salallahu `alejhi ve sellem - trkao sa svojom suprugom Aišom - radiallahu 'anha - u pustinji. Kad je bilo zadnji puta kada smo mi nešto tako ucinili sa svojom suprugom?

10. Neka su ti uvijek na pameti rijeci Allahova Vjerovjesnika - salallahu `alejhi ve sellem: "Najbolji medju vama je onaj koji je najbolji prema svojim suprugama. A ja sam najbolji prema svojim suprugama." Pokušavaj da budeš najbolji!

U zakljucku: Nikada ne zaboravi da se moliš Allahu -dželle šanuhu - da ucini tvoj brak uspješnim.

A opet Allah te'ala najbolje zna.

Eeehh tebi muzu muslimanu

"Ženidbom ti ne dobijaš samo suprugu, nego čitav svijet. Od tog trenutka pa do kraja svog života tvoja supruga će biti tvoj životni saputnik, partner i tvoj najbolji prijatelj. Zajedno s tobom ona će dijeliti tvoje trenutke, dane i godine. Dijelit će tvoju radost i tugu, tvoje uspijehe i padove, tvoje snove i strahove.

Kada si bolestan ona će ti pružti najbolju njegu, a kada trebaš pomoć uradit će sve što je u njenoj moći kako bi ti pomogla. Kada imaš tajnu ona će je čuvati, kada trebaš savjet ona će ti ga dati.

Ona će uvijek biti uz tebe. Kada se ujutro probudiš prvo što će ti oči ugledati bit će ona. Čak i u toku dana kada nije fizički prisutna bit će s tobom, jer ćeš ti biti u njenim mislima, u njenoj dovi, u njenom srcu… Kada odeš naveče spavati posljednje što ćeš vidjeti bit će ona. Ukratko, ona će biti tvoj cijeli svijet i ti ćeš biti njen cijeli svijet.

Najbolji opis bliskosti među supružnicima koji sam ikada pročitao jeste ajet u Kur'anu u kojem Allaha s.w.t. kaže:" One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)

Zaista, supružnici su kao odjeća jedno drugome zato što jedno drugom pružaju zaštitu, ugođaj, podršku, i ukras, baš kao što odjeća krasi čovjeka.

Zamisli putovanje u Aljasku u toku zime ali bez adekvatne odjeće. Naši supružnici nam daju jednaku zaštitu, ugodnost i podršku, na putovanju života na planeti Zemlji, baš kao što to odjeća čini na putovanju u Aljasku. Od svih ljudski veza, veza između muža i žene je posebna i jedinstvena; ljubav i marljivost, intimnost i bliskost, milosrdnost i sažaljenje, te mir i spokojstvo koji ispunjavaju srca supružnika su jednostavno neobjašnjivi.

Jedino racionalno objašnjenje koje može razjasniti ova nevjerovatna ljudska osjećanja jeste da je to Allahova s.w.t. odredba. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
"Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču."(16:72)

Jedino Allah Svemogući, Koji posjeduje neizmijernu moć, milost te mudrost može stvoriti i ugravirati ovakva nevjerovatna i blagoslovljena osjećanja u srca supružnika. Čak štaviše, Allah s.w.t. podsjeća one koji traže Allahove znakove u univerzumu, da osjećanja koja je usadio u srca supružnika jesu ustvari jedan od Njegovih znakova, koji bi trebao da navede ljude da povjeruju u Njegovu egzistenciju. Baš kao što i Allah u Kur'anu kaže: "I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." (30:21)

Allah s.w.t. zna da je ljudsko srce dinamičan organ, nekada je slabo a nekada snažno. Činjenica je da se osjećanja mogu promijeniti, pogotovo nakon izvjesnog vremena. Isto tako ljubav se može osušiti i izblijediti s vremenom. To znači da bi bračna veza mogla oslabiti ukoliko nije njegovana ispravno. Bračna sreća se ne može uzeti zdravo za gotovo, kontinuirana ljubav zahtijeva neprekidno davanje s obje strane. Da bi drvo bračne ljubavi ostalo živo i da bi i dalje nastavilo da raste, potrebno ga je održavati, zalijevati, te hraniti njegovu zemlju.

Sjeti se da je čak i naš voljeni Poslanik s.a.w.s. nalazio vremena da izađe u pustinju i da se utrkuje sa svojom suprugom Aišom r.a. Ona ga je običavala prestizati u početku, da bi kasnije on nju prestizao. Također, sjeti se da je Poslanik s.a.w.s. odveo svoju suprugu da gleda mlade etiopljane kako izvode njihove narodne plesove. Iskaz emocija je neophodan kako se bračna veza ne bi raspala i zahrđala.

Sjeti se da će te Allah s.w.t. inšaallah nagraditi za svaku emociju i svako osjećanje koje pokažeš svojoj supruzi baš kao što je i Poslanik s.a.w.s. rekao:
Čovjek će biti nagrađen za svako djelo ukoliko ga radi kako bi postigao Allahovo zadovljstvo, pa čak i za stavljanje hrane u u usta svoje supruge.

Nikada ne podcjenjuj vrijednost, naizgled, malih stvari kao sto je npr. hranjenje žene, otvaranje vrata od auta za nju itd. Allahov poslanik s.a.w.s. je običavao da podmetne svoje koljeno kako bi pomogao svojoj supruzi da se popne na kamilu.

Uvijek pokušaj naći vrijeme da klanjate zajedno. Jačanje veze sa Allahom s.w.t. znači jačanje veze između vas dvoje. To je jedna od najboljih garancija da će vaša bračna veza ostati snažna.

Važno je također napomenuti da je Poslanik s.a.w.s. prenio radosnu vijest (obećao nagradu) onim parovima koji se probude i ustanu u noći i klanjaju zajedno. Poslanik s.a.w.s. je čak podsticao supružnika koji ustane prvi da probudi onog drugog, pa čak i polijevajući ga hladnom vodom po licu.

Potrudi se da uvijek daš sve od sebe kako bi bio dobar svojoj supruzi ne samo na riječima nego i u djelima. Razgovaraj s njom, nasmiješi joj se, traži njeno mišljenje, pitaj je za savjet, opusti se s njom skupa, i svaki put se sjeti da je Poslanik s.a.w.s. rekao:
"NAJBOLJI MEĐU VAMA SU ONI KOJI SU NAJBOLJI SVOJIM ŽENAMA." (Sahih At-Tirmidhi, Ibn Majah and Al-Jami Al-Saker)

I na kraju, uobičajno je da se supružnici zavjetuju da će voliti i poštovati jedno drugo do smrti. Ja ne mislim da ova zakletva nije dobra, ali ne mislim da je i dovoljna. Nije samo dovoljno da voliš svoju suprugu. Treba da voliš i ono što ona voli kao npr. njenu porodicu. Ne budi kao moj kolega kome je bilo krivo što roditelji njegove supruge dolaze na nekoliko sedmica. Iako joj je on mirno rekao: "Ja ne volim tvoje roditelje" normalno je da mu je ljutito odgovorila:" Pa ne volim ni ja tvoje."

Također, nije dovoljno da je voliš samo do smrti. Ljubav ne bi nikada trebala da dođe do svog kraja, zato što mi muslimani vjerujemo u život nakon smrti, ahiret, gdje će oni koji su činili dobra djela i činili dobročinstvo biti sastvaljeni sa svojim supružnicima i svojim potomstvom. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
"...uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!" (43:70)

Najbolji primjer u ovom slučaju jeste Poslanik s.a.w.s., čija se ljubav prema Hatidži, koja je bila njegova supruga punih 25 godina, proširila na sve one koje je ona voljela, i ostala takva čak i nakon njene smrti. Pa čak i mnogo godina nakon njene smrti, svaki put kad bi zaklao jarca u svojoj kući, Poslanik s.a.w.s. bi poslao dio jarca Hatidžinoj familiji i prijateljima. Također, svaki put kada bi mislio da bi posjetilac ispred vrata mogla biti Hatidžina sestra Hala, on bi molio Allaha: "O Allahu učini da to bude Hala.”

 

18.04.2011.

BRAK-i uspjeh u njemu insa'Allah

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

BRAK-i uspjeh u njemu

Zahvala pripada Allahu subhanehu ve te’ala,samo Njega obozavamo i samo od Njega pomoc trazimo.Njemu se utjecemo od zla nasih dusa.Koga On uputi,niko ga u zabludu nemoze odvest,a koga On u zabludi ucini,niko ga nemoze na pravi put uputiti.Svjedocim da nema drugog boga osim Allaha subhanehu ve te’ala i da je Muhammed sallahu alejhi ve sellem Njegov rob i Njegov Poslanik.

Uzviseni Allah kaze:’’O vjernici,bojte se Allaha iskrenom bogobojaznoscu i umirite samo kao muslimani!(Ali-IMran,102.)

Najvrednija je odlika vjernika i vjernice je duboko vjerovanje u Allaha subhanehe ve te’ala,njihovo jasno ubjedjenje da sve sto se desava ljudima,desava se Allahovom odredbom,voljom-kadrom te sve sto zadesi covjeka nije ga moglo zaobici ,a sve sto ga zaobidje nije ga moglo zadesitit.Insanu na ovom dunjaluku i zivotu na njemu, ne preostaje nista drugo do da sljedi put spasa-Allahov put,put dobra,da cini dobra djela u svojoj vjeri dok je jos samo kao putnik na dunjaluku(odmori se malo u hladu dunjaluka i krene ka ahiretu),te vjernik i vjernica sa iskrenom bogobjaznoscu se u svim svojim iskusenjima istinski oslanjaju na Allaha subhanehu ve te’ala,te da mu ibadet u svakom pogledu cine,da bi Allah subhanehu ve te’ala bio zadovoljan i da bi mi kao vjernici bili spaseni i zadovoljni.

Jedan dio ibadeta u islamu je brak!

Uzviseni Allah kaze:’’Udavajte neudate i zenite neozenjene i cestite robove i robinje svoje.’’(Nur,32.)Vjera ustanovljuje cvrste temelje instituciji porodice:Brak treba da je sklopljen u islamu naravno (I sa partnerima razlicitog spola)koji imaju zajednicke poglede na zivot u islamu na dunjaluku i ahiretu te teznji samo Allahovog subhanehu ve te’ala zadovoljstva i medjusobnog takodje!Znaci postoje izrazeni principijalni stavovi a pravilo je u Kur’anu izrazeno rijecima Uzvisenog Allaha :’’Nevaljale zene se udaju za nevaljale muskarce,a nevaljali muskarci za nevaljale zene’’,dok’’Vrijedne i cestite zene za vrijedne i cestite muskarce i vrijedni i cestit muskarci za vrijedne i cestite zene.’’(An-Nur,26.)

Brak ima veliku vaznost u zivotu kako pojedinca,a tako i ummeta.Zivjeti u paru je neophodnost za svako bice.Nauka je danas spoznala da uistinu nema zivog bica bez svoga para i da se cak i jednocelijski organizmi razmnozavaju cijepanjem na dva dijela.Zivjeti u paru je i dokaz gdje Uzviseni kaze: I od dokaza je Njegovih da vam Stvori od vas samih druzice da se uz njih smirite i Uspostavi medju vama ljubav i samilost.’’(Rum,21.)Te je takodje brak je sunnet svih Allahovih Poslanika kako veli Uzvieni u Ku’ranu:’’I poslasmo Poslanike prije tebe i dadosmo im supruznice i potomstvo.’’(Rad,38.)

Brak je najbolji put za ocuvanje cednosti i zadovoljavanje strasti kroz medjusobni uzitak medju supruznicima.Kaze Poslanik sallahu alejhi ve sellem:’’Dunjaluk je uzitak,a najbolji uzitak je ispravna zena.’’(Muslim)

Putem braka povecava se bogobojaznost i sirenje islamskog ummeta cime se stiti od potvore,fitne i ponizenosti.Brak vodi istovremeno upotpunjenju muzevnosti i zenstvenosti kod supruznika,i on je tvrdjava protiv nemoralnog nacina zivota,gdje rece Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem:’’O mladici neka se zene oni, koji medju vama mogu izdrzavati supruge,zato sprecavajte oci od gledanja na svjetlucavo zlo i cuvajte se nemorala.’’(Sahihi Muslim)


Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem je jednom na hudbi rekao:’’Bojte se Allaha u vasem ophodjenju sa zenama,one su vama pomagacice i uzeli ste ih na Allahov emanet i postase vam dopustene njihove stidnice Rijecju Allahovom,a na vama je njihovo izdrzavanje i odijevanje koliko je uobicajno.’’(Prenosi Muslim,Ebu Dawud,Tirmizi)


Znaci vidimo uvjete za jedan islamski brak,te ostaje nam obaveze u braku u ime Allaha subhanehe ve te’ala,da bi najbogatiji izvor zadovoljstva na dunjaluku-dobar i lijep brak dao i rezultate naseg zivota na dunjaluku i ahiretu ,ibadetu i robovanju Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala a imamo i primjer takodje u nasem Poslaniku sallahu alejhi ve sellem,u njegovoj praksi i ne samo sa jednom zenom nego njegovim zenama elhamdulillah!Divan primjer uzimomo, ne samo mi zene u zenama Poslanika sallahu alejhi ve sellem,nego i braca takodje trebaju da uzmu insaAllah sve od sunneta i prakse da bi doslo do uzajamnog uspjeha na oba svijeta!

Glavna obaveza oboma supruznicima je pokornost Uzvisenom Allahu subhnehu ve te’ala,gdje takodje Uzviseni kaze:’’O ljudi,bojte se Gospodara svoga,koji vas od jednog covjeka stvara,a od njega je i drugu njegovu stvorio,i od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao.I Allaha se bojte-s imenom cijim jedni druge molite-i rodbinske veze ne kidajte,jer Allah,zaista,stalno nad vama bdi.’’(An-Nisa,1.)

Covjekovo skrbnistvo zene

Allah subhanehu ve te’ala kaze:’’Muskarci vode brigu o zenama zato sto je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato sto oni trose imetke svoje.’’(En-Nisa,34.)

Uloga muskarca u islamu ima veliko mjesto i veliki teret,naravno kao i kod zena.Muz je pastir svoga stada i na dunjaluku i ahiretu.Izlozen je velikim obavezama mimo pokornosti Allahu subhnanehu ve te’ala namazima,nafilama,posotom njega cekaju velike obaveze nasprem njega i njegove porodice.Put je tezak na dunjaluku sam njegov izlazak da bi te sestro izdrzavao i djecu je obaveza,neuslovi,ponizavanja,vremenske nepogode,posao dal u islamskoj ili kafirskoj drzavi i raznorazna iskusneja,da bi obezbjedio te i uspostovao Kur’anske ajete i ibadet o tvom sestro izdrzavanju uz pomoc Allaha subhanehu ve te’ala.Vrijeme koje mu preostaje od jednog dunjaluckog dana je duzan rasporediti na fardove osnovne ibadete,na ucenje u vjeri(kako bi prenjeo na svoju porodicu jer je pastir svome stadu), te vrijeme za svoju porodicu,roditelje…

Ibn Kesir u svome Tefsiru (1/741)komentarise pa kaze :’’Covjek je zenin predpotavljeni ili on je njen starijesina,njen staratelj,nadlezan nad njom te njen odgajatelj.’’Takodje i Poslanik sallahu alejhi ve sellem kaze:’’Da sam ikome naredio da ucini sedzdu mimo Allaha subhanehu ve te’ala,naredio bi zeni da ucini sedzdu svome muzu.Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa,zena nece izvrsiti obavezu prema njenom Gospodaru dok ne izvrsi obaveze prema svome muzu:’’(Sahihul-Dzami’is-Sagir H.5295)

Najvece dunjalucko dobro je hajirli zena:

Uzviseni Allah kaze:’’Zbog toga su cestite zene poslusne i za vrijeme muzevljeva odsustva vode brigu o onome o cemu treba da vode,(tj.o cednosti svojoj.).’’(An-Nisa,34.)

U Sahihu Muslima biljezi se hadis kojeg prenosi Abdulah Ibn’Amr da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao:’’Dunjaluk je naslada a najbolja dunjalucka naslada je hajirli zena.’’.Takodje u Sahihu Buharije i Muslima imamo hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre od Poslanika sallahu alejhi ve sellem u kome se kaze:’’Zena se uzima radi cetri stvari:imetka,porijekla,ljepota i njena poboznost,uzmi onu poboznu,bices sretan!’

Iz ovoga vidimo i postaje nam jasno koliko za covjeka muslimana je vazno da izabere cestitu zenu i kolika je obaveza zene muslimake isto da bi okitila svojstvima cestite muslimanke,kako bi bila od onih sa kojima je Allah subhanehu ve te’ala zadovoljan i njen muz.Upozorio nas je Poslanik sallahu alejhi ve sellem veoma zabrinut kad je kazao:’’Bojte se zelene basce!’’,rekli smo:’’Sta je to zelena basca,o Allahov Poslanice?’’Rekao je:’’Lijepa zena u kojoj se krije zlo’’(Darekutni)Hadis nas upucuje da nije sve u ljepoti i da se to nebi trebalo prvo zenu traziti u vjeri,ljepom ahlaku,znanju,cednosti,porodici….pa i ljepoti duse prvo pa tijela!

A u Sunenu En-Nesaije Ebu Hurejre veli:’’Allahov Poslanik je upitan:’’Koja je zena najbolja?’’Odgovorio je:’’Ona koja kada je muz pogleda obraduje ga,kada joj naredi poslusa ga i ne suprostavlja mu se ni u cemu sto on prezire.’’(Sahihu Sunen En-Nesai,H.3030)
.Postovana sestro ,preispitaj se,vidi gdje ti je mjesto u odnosu na ova svojstva,te pokusaj da ih ozivis u preksi trazeci Allahovo zadovoljstvo!(Hvaljen neka je Allah subhanehe ve te’ala)

Ebu Hurejre radijallahu anha prenosi da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao:’’Ako zena klanja pet dnevnih namaza,cuva svoja stidna mjesta,i pokorna je muz,bit ce joj receno udji i u Dzennet na koja god vrata Dzenneta hoces.’’(Biljezi Ibn Hibban u svome Sahihu)

Ebu Hurehjre radijallahu anha prenosi da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao:’’Tako mi Onoga u cijoj ruci je moja dusa,nema covjeka koji pozove zenu a ona ga odbije,a da Onaj koji iznad nebesa nije zadovoljan sa njom sve dok on(njen muz)ne bude zadovoljan sa njom.’’(Biljezi Buharija i Muslim).

Tema je opsirna i put do kvalitetnog braka ima puno uslova sto sa muzeve strane tako i sa zenine i veliku ulogu obostrano i velike obaveze,ali ako sve ide u skladu bogobojaznosti,znanja,ahlka sigurno uz Allahovu milost i pomoc cemo doci do dobrih rezultata na oba svijeta!

Uzviseni kaze:’’Klanjanje moje i obredi moji,i zivot moj,i smrt moja,doista su posveceni Allahu,Gospodaru svih svjetova,koji nema saucesnika;to mi je naredjeno i ja sam pravi musliman.’’(Al-An’am,162-163.)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha svt koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.

11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.



Neophodni vitamini za bracne partnere


1. Vitamin (H) Hubb – Ljubav. U kucu unosi antibiotik protiv stresa, svadje i netrpeljivosti. Njime se postize klima vedrine, raspolozenja i mastovitosti. Nastaje pri svakom njeznom dodiru, zaljubljenom pogledu, njeznom sapatu i vrucem poljupcu, svakoj lijepoj i toploj rijeci, svakom iskreno upucenom komplimentu i svakoj vrsti zahvalnosti i priznanja.

2. Vitamin (T) Tesamuh i tegafur – tolerancija i medjusobno prastanje. Ovaj vitamin brak stiti od svakodnevnih naslaga briga i iskusenja, koja vode u zakrcanje ili pucanje vitalnih bracnih krvnih sudova. Moze se naci i ugrabiti u vrijeme sabahske cistine kad je najmanje ozona. Tada organizam luci specijalan hormon koji jaca kompletan sistem imuniteta. Ako se ta prilika propusti, taj hormon se ne aktivira i vitamin ne pojavljuje.

3. Vitamin (M) Musarekeh – Saradnja i dogovaranje. Ovaj vitamin je vazan za zastitu od groznice bracnog egoizma, sujete i samostalnosti. Najlakse ga je pronaci i steci u momentu dogovaranja i konsultacija po svim pitanjima koja se ticu bracnih partnera ili pak njihove djece, pa cak i ako se ne uvazi misljenje bracnog partnera, vazno ga je saslusati i staviti partneru do znanja da je vazan i neophodan u savladjivanju zivotnih problema.

4. Vitamin (H) Hedijja – Poklon. Ovaj vitamin djeluje preventivno na emitivno hladjenje, efikasan je protiv svakodnevne rutine, jednostarnosti i drugih stereotipnih radnji, koje znaju cesto napsti bracni zivot. Vrlo efikasno obnavlja ljubavnu krv i jaca emotivne impulse. Ima ga u svim poklonima, koji ne moraju biti skupi i veliki. Posebno ga ima u lijepom i raznovrsnom buketu cvijeca!

5. Vitamin R (Ruhanijjet) – duhovnost. Ovaj vitamin je neophodan i izuzetno vazan za obnavljanje imanskih krvnih zrnaca, zatim za otklanjanje naslaga korozije, nastale usljed zagadjenosti grijeha, kao sto stiti srce od imanskog slabljenja i klonulosti. Moze se naci na imanskim halkama zikra, dersovima, ucenju Kur’ana i svugdje gdje se izucava korisno znanje koje raznjezuje srce i oplemenjuje misao. Dovoljna je samo jedna doza ovog vitamina sedmicno.

6. Vitamin (S) Seadeh – Sreca. Vazan je za obaranje pogleda, cuvanje cestitosti i braka. Nastaje prilikom spajanja lijepih mirisa i tamo gdje nema tajni medju bracnim partnerima.

Postovani brate i sestro drzimo se Allahovih subhanehe ve te’ala granica,radimo i slijedimo praksu Poslanika sallahu alejhi ve sellem obostrano i bicemo spaseni i zadovoljni u svom zivotu na dunjaluku te insaAllah na ahiretu uz Allahovu pomoc i milost!

Uzviseni Gospodaru napoji nase duse ljubavi u pokornosti Tebi,ucvrsti nas na putu spasa,podari nam cist razum,blagost,ahlak,smiraj i hajirli brka,potomak s kojim cemo se ponositi na Sudnjem danu,te olaksaj nam trnovit put ka Dzennetu uz samo Tvoju milost i pomoc-AMIN!!!


http://www.youtube.com/watch?v=x8VZNb3DXFc&feature=related

Prof.Elvedin Pezić - "Islamom do braćne sreće"


18.04.2011.

"Islamom do braćne sreće"

17.04.2011.

Na sto te sestro poziva Sejtan a na sto Islam razmisli?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Na sto te sestro poziva Sejtan a na sto Islam razmisli?

Ljudski život na ovom svijetu nije uzalud i bez smisla. On je dat u kontekstu višeg života, života koji dolikuje covjeku. To je život sa simbolom pobjede nad svim destruktivnim, život koji se razlikuje od animalnog. Moralni zakoni što ih je Kur'an proklamovao, covjekov život cine osmišljenim i dostojnim respekta. Socijalna strana covjeka bitan je faktor za ideal pravog života, a ispravnost pojedinca sudbinski je vezana za ispravnost zajednice.

Pod parolom blistave slobode i pozivom ka potpunoj jednakosti među polovima, zagovarači raspada moralnih vrijednosti, seksualne slobode i zapadne anarhije žele od tebe ako se predaš njihovoj podloj propagandi i njihovim zahtjevima da otkriješ svoje tijelo, da se miješaš sa muškarcima i da prkosiš naređenjima Uzvišenog Allaha – sljedeće:

1. Da budeš najopasnije sredstvo za širenje razvrata i glavni element uništavanja porodice, društva pa i cijele zajednice muslimana (ummeta), kao što je rekao jedan od istaknutih vođa: "Čaša i pjevačica će srušiti muhammedansku zajednicu više nego hiljadu topova! Zato ih navedite da se ludo odaju strastima!"

2. Da budeš poluga rušenja čednosti, čistote i svih ostalih islamsko – moralnih vrijednosti – kako bi naši neprijatelji zavladali našim prostorima i pljačkali naša dobra, jer je poznato da je lahko ovladati društvom koje je razjedinjeno i rascjepkano.

3. Da ti, koja si dragocijeni dragulj, budeš jeftina roba, pa da taj ološ i njihova gospoda trguju tvojim tijelom na današnjim pijacama robljem, te da im ti poslužiš kao ponižavajuća propaganda kojom privlače mušterije i da tvojim golim ili polugolim slikama uljepšavaju svoje raznorazne reklame.

4. Da budeš lahak plijen i sladak i ukusan zalogaj razjarenim vukovima koji izgaraju od želje da unište tvoju čednost i oskrnave tvoju čast.

5. Da budeš lijepa lutka s kojom će se oni sa nezasitim strastima poigravati kako god oni hoće, u koje god vrijeme hoće i po cijeni koju god oni hoće! Pa kada te se zasite – što će se sigurno brzo desiti – sa poniženjem će te odbaciti, da bi se poigrali sa drugom lutkom. I kada zađeš u godine, pa uvehne tvoja ljepota – što će se sigurno desiti – bit ćeš ostavljena i zaboravljena, bez muža koji bi ti pravio društvo, bez djece koja bi te pazila i bez unučadi koja bi se s tobom igrala.


Zato se čuvaj, sestro, takvog tragičnog završetka i toga mračnog tunela, u koji nije dospjela nijedna djevojka ili žena, a da nije zalutala i pohitala da izvrši samoubistvo, kao što je to prije izvjesnog broja godina uradila Dalila, francuska pjevačica koja je dostigla vrhunac navodne umjetničke slave. Prije nje samoubistvo je izvršila i Merlin Monro, najpoznatija, najljepša i najizazovnija glumica Holivuda! Prije nego što je skončala svoj život, ona je napisala u svom oproštajnom pismu: "Ja sam najnesrećnija žena na Zemlji, jer nisam mogla biti mati! Častan porodični život smatram vrijednijim od svega drugog, jer se ženina stvarna sreća krije upravo u tom čistom životu…" Na kraju pisma ona poručuje: "Angažman bilo koje žene u filmu čini je jeftinom i bezvrijednom robom, bez obzira na to koliko lažne slave i ugleda stekla! Savjetujem svim djevojkama da se nebave glumom, kako ne bi skončale poput mene."

To su samo dva od stotina gorkih primjera i iskustava kroz koje su prošle te poznate žene koje su imale sve ono o čemu ti sanjaš i u snu i na javi. Međutim, uprkos tome velikom bogatstvu, slavi i opčinjenosti miliona ljudi njima, one su sve više bile nesretne, kao rezultat zastranjivanja od prave ljudske prirode i udaljavanja od Božije staze. Zato, sestro, uzmi pouku iz toga, jer, kao što se kaže: Sretan je onaj ko uzme pouku od drugog. Još jednom te upozoravamo da ne padneš u to strašno šejtansko leglo i savjetujemo te da budeš bogobojazna i da se pripremiš za susret sa Allahom prije nego što te zadesi Njegova strašna kazna.

Šta mi hoćemo od tebe?

Mi pozivamo islamu, pozivamo istini, dobru, uputi i svjetlu. Mi od tebe ne tražimo nikakvu materijalnu korist, nego mi – iz milosti i saosjećanja sa tobom, te iz želje da te spasimo od raznoraznih poniženja i patnji – iz dubine naših srca želimo:

1. Da budeš dobra vjernica, da istinski činiš ibadet svome Gospodaru, da izvršavaš Njegove naredbe i kloniš se Njegovih zabrana, da budeš čestita i poštena, da imadneš uzoran život i lijepo ponašanje i da budeš što dalje od onoga što je sumnjivo i od bestidnih, nemoralnih i razvratnih mjesta.

2. Da budeš neovisna ličnost, da imaš snažnu volju, da se oslobodiš od pritisaka pokvarenog načina života, da se oslobodiš slijeđenja nevjernica, da se oslobodiš obmana i varki lažnog ugleda i sreće i da se podržavaš principa svoje prirodne vjer, pogotovo hidžaba. Ovo je zgodna prilika da ti pojasnimo da hidžab nije samo komotna odjeća koja pokriva tvoje draži, nego je on simbol mnogih Allahovih propisa koji ženi muslimanki daju posebne odlike i čine je dobrim i korisnim članom islamskog duštva, u kojem nema nevolja poput raskalašenosti, golotinje i miješanja sa muškarcima…

Nema nikakve sumnje da su upravo te nevolje uzrok problema ove slijepe materijalističke civilizacije i uzrok porastu broja zločina, silovanja, nastranosti i strašnih polnih bolesti, od kojih "SIDA" sigurno neće biti zadnja. Još gore od toga jeste to što su te nevolje uzrok prokletstvu, sramoti i propasti na ahiretu – da nas Allah subhanehu ve te'ala sačuva od takvog završetka.

3. Da svojim roditeljima činiš dobro, da nastojiš izvršiti svoje obaveze prema njima i ispuniti njihove zahtjeve, da budeš odana svome mužu, da nastojiš pridobiti njegovu ljubav i da mu budeš pokorna, da učestvuješ u njegovoj i radosti i tuzi, da činiš ono što će ga smiriti, rashladiti i odmoriti, da se samo njemu uljepšavaš i da iznalaziš razne načine da bude zadovoljan sa tobom, kako ne bi obraćao pažnju ni na jednu drugu ženu i kako ne bi razmišljao o onome što je haram.

4. Da bueš dostojanstvena i časna, da budeš obrazovana i da znaš sve ono što će ti koristiti za vjeru i život, pa čak i da druge podučavaš i da žrtvuješ sve što je potrbno na putu promicanja svoje vjere.

5. Da rađaš junake i uspješno odgajaš nove generacije i da učestvuješ u izgradnji civilizacije na visokim moralnim i čvrstim materijalnim temeljima.


I na kraju: Uzvišeni Allah te počastio dajući ti razum i darovao ti je mogućnost izbora, pa izaberi:

-Ili ćeš se prikloniti taboru naših neprijatelja koji putem onih koji rade za njih uljepšavaju nastranost i pokvarenost – kako bi te lakše ulovili. U tom slučaju gubitnik nećeš biti samo ti, nego i cijeli naš ummet i nećeš izgubiti samo ovaj svijet negi i ahiret, što je tek pravi gubitak!

- Ili ćeš se sa punom sviješću prikloniti našem islamskom identitetu i ponositi se principima naše prirodne vjere i pridržavati se svih tih principa, čime ćeš obezbijediti sebi sretan i lijep život i spasiti samu sebe od nesreće na ovom svijetu i ponižavajuće kazne na ahiretu.

Komentar 26. ajeta sure El-E'araf)

Allah Uzvišeni u Kur'anu casnom je rekao:

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeca cestitosti; to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.“

Ljudski život na ovom svijetu nije uzalud i bez smisla. On je dat u kontekstu višeg života, života koji dolikuje covjeku. To je život sa simbolom pobjede nad svim destruktivnim, život koji se razlikuje od animalnog. Moralni zakoni što ih je Kur'an proklamovao, covjekov život cine osmišljenim i dostojnim respekta. Socijalna strana covjeka bitan je faktor za ideal pravog života, a ispravnost pojedinca sudbinski je vezana za ispravnost zajednice. Stoga Allah, subhanehu ve te'ala, Kur'anom uspostavlja pravila ponašanja koja su optimalno rješenje za osmišljen život na Zemlji.
Ciniti dobro a suprotstavljti se zlu, jedan je od najviših principa islamskog ucenja. On se odnosi na svaku poru ljudskog života: porodicu, susjedstvo i širu društvenu zajednicu. Cijelim tim kodeksom provejava osnovna kur'anska intencija – da dobro može trijumfovati nad zlom, samo ako se covjek zalaže za te principe i živi u skladu s njima. Na taj nacin on ostvaruje dimenziju ovosvjetskog života koja ga razlikuje od animalnog, s kojim se uklapa u harmoniju zakona koji vladaju u kosmosu.

Uspostavljanje moralne zajednice

U cilju uspostavljanja moralne zajednice Kur'an, pored ostalog, spominje i odjevanje kao jedan od bitnih faktora za sklad i funkcionisanje zajednice. Shodno covjekovoj prirodi Uzvišeni Tvorac propisao je norme ponašanja, medu njima i odijevanje, koje ga upucuju na krepostan život i distanciraju od svih oblika nastranosti i griješenja, ucinivši ga uz to namjesnikom na Zemlji i podredivši mu na njoj sve potrebno za život, Uzvišeni mu je time iskazao pocast i visoki stepen milosti. Stoga, suprotstavljanje Njegovoj volji, covjeka vodi u zabludu i grijeh koji, u konacnici, rezultira njegovom propašcu i na ovom i na buducem svijetu.
Navedenim ajetom sure El-E'araf, Svevišnji traži od muslimana da paze na svoj izgled, da budu propisno odjeveni, da cuvaju svoje dostojanstvo i da uživaju u odjeci i ukrasima koje im je On stavio na raspolaganje. Tim ajetom ljudima je objašnjena svrha propisa o odjeci koja se ogleda u: pokrivanju tijela (el-'avre) i uljepšavanju licnog izgleda. Uz ovaj ajet, u istoj suri s istovjetnim nacinom obracanja, Uzvišeni zapocinje još dva ajeta sinovima Ademovim (ljudima uopce), u kojima ih upozorava na golotinju i zapuštanje izgleda kao znakove povodenja za šejtanom:
„O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjecu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.“
O, sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hocete da namaz obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“

Odjeca cestitosti

U predmetnom ajetu Allah, dželle šanuhu, spominje odjecu cestititosti, (libasut-takva) naglašavajuci da je to, ono najbolje, kao što za opskrbu potrebnu za hadždž kaže: Za put se opskrbite, a najbolja opskrba je bogobojaznost (fe inne hajrez-zadit-takva)! Osjecaj bogobojaznosti je vjerniku osnovni pokretac na putu cinjenja dobrih djela koja ce mu biti opskrba za drugi svijet. Odjeca bogobojaznosti je ogledalo covjekove duše i njegovog sveukupnog stanja.
Odjevni predmet od materijala pokriva sram covjeka i krasi njegovo fizicko tijelo; na taj nacin on pridonosi da covjek izgleda skromno i ugodno. To je vanjska strana covjeka. Medutim, izrazito je važna haljina poniznosti koja ukrašava njegovo unutarnje bice i oplemenjuje ga duhovno i moralno. Haljina unutarnje poniznosti satkana je od konca straha pred Allahom, dž.š., i najfinijeg smisla skromnosti i poniznosti. Važnost ove unutarnje haljine se može vidjeti u tome da je vanjska, materijalna haljina iskrojena prema njezinom modelu. Ponizan covjek ce se oblaciti trijezno i pristojno.
Odjecu bogobojaznosti (libasut-takva) komentatori Kur'ana razlicito razumijevaju. Ikrime kaže: „To je ono cime ce biti obuceni bogobojazni na Sudnjem danu, dok neki pod ovom kur'anskom sintagmom podrazumijevaju iman, dobra djela, ili lijep izgled lica.“

Odjeca cestitosti pokriva slabosti srca i ukrašava ga, kao što vanjska odjeca, pokriva slabosti tijela i ukrašava ga. Obje su nužne i uzajamno se dopunjuju i potpomažu. Stoga nas naš Gospodar, dželle šanuhu, podsjeca na Svoju milost prema Ademovoj djeci, koja Ga je potaknula da im dadne haljine i nakit. Ljudi su jedina bica kojima je propisana odjeca kojom oni pokrivaju svoja tijela i zbog toga oni treba da budu zahvalni svome Stvoritelju.
Hazreti Alija je otišao u ducan i kupio košulju koju je platio tri dirhema. Obukao ju je i ona mu je pokrivala sve do šaka i clanaka. Tom prilikom je izgovorio: „Hvala Allahu, Koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“ Neko ga je upitao: „Jesili li to cuo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ili to ti kažeš?“ On odgovori: „Cuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako prilikom oblacenja izgovara: Hvala Allahu koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“

Pokrivanje tijela znak je stida

Norma kojom se reguliše islamski nacin odijevanja, uz ostalo, u funkciji je suzbijanja strasti koja se može javiti u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. To je, ustvari, efikasna preventivna mjera protiv zloupotrebe covjekovog prirodnog nagona koji je u biti milost Njegova, ukoliko se upotrijebi na vjerom dozvoljen nacin. Spolni nagon, kao blagodat i užitak, ima svoju višu funkciju u životu covjeka. Covjek njime osigurava produženje vrste na zemlji. Zato stidna mjesta muškarca i žene, sama po sebi, nisu zlo, ali njihova upotreba suprotna Allahovim, dž.š., zakonima rada zlo. Stoga, ko porice obligatnost pokrivanja stidnih mjesta i uljepšavanje izgleda, skrenuo je s puta islama na put šejtana prokletnika.
Da bi se iskrene vjernice na javnim mjestima razlikovale od lahkomislenih žena, Allah, dželle šanuhu, im je propisao odjecu koja ce pokrivati njihova tijela i tako onemoguciti tude muškarce od neprilicnog miješanja i udvaranja. Propisom odijevanja Uzvešeni nije ogranicio slobodu žene, nego ju je zaštitio od eventualnih neugodnosti koje joj se mogu desiti ukoliko je nepristojno odjevena, kao što se navodi u Kur'ani-kerimu:
„O, Vjerovjesnice, reci ženama svojim, i kcerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa nece napastovane biti.“
Propisno odjevena muslimanka bit ce u društvu prepoznatljiva kao plemenita i cista osoba koja drži do svoje cednosti, morala i poštenja, a ne kao ona cije je tijelo obnaženo i koja kod pokvarenih ljudi pobuduje pogrešna ocekivanja i grešne misli. Njena odjeca bit ce ujedno barijera nemoralnim i besposlicarima koji bi je rado zavodili i uznemiravali.

Šta se smatra avretom za muškarca i ženu?

Vecina ucenjaka smatra da je stidni dio tijela (avret) za muškarca predio od pupka do koljena, dok pojedini imami kao npr. Ibn Hazm i neke hanefije i malikije, misle da bedra ne spadaju u avret. Avret žene, u odnosu na tudeg muškarca, je cijelo njeno tijelo, osim lica i šaka, shodno hadisu u kojem se Alejhisselam obratio svojoj svastici Esmi, nakon što je ušla kod njega u prozirnoj odjeci: „O Esma, kada žena dobije prvu menstruaciju, (to jeste kad postane punoljetna) nije dozvoljeno da se na njenom tijelu vidi išta osim ovoga i ovoga (i on pokaza na svoje lice i šake).“ Dakle, i muškarcima i ženama dozvoljeno je vidjeti na tijelu, i muškarca i žene, one dijelove koji se ne smatraju avretom, s tim što to gledanje, kao što smo ranije istakli, ne smije biti požudno.
U citiranom ajetu stoji: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje. Ukras žene je sve ono što je cini ljepšom i privlacnijom, svejedno da li se radi o tjelesnim ljepotama, kao što su lice, kosa i fizicka grada tijela, ili odjeci, nakitu, šminki i sl.
Medu islamskim ucenjacima nije usaglašen stav o pitanju razumijevanja rijeci iz dijela ajeta osim onoga što je ionako spoljašnje, odnosno sve što se ubraja u ženinu vanjštinu koju je dopušteno vidjeti. Po vecini, to su njeno lice, surma, šake i prstenje. Taj stav zastupaju Ibn Abbas, Enes, Seid bin Džubejr, Ata', Evzai' i dr. Hazreti Aiša, Katade i još neki tome pridodaju i narukvice. Kasniji mufessiri kao što su Taberi, Kurtubi, Zamahšeri Razi i drugi takode podržavaju taj stav.
Poslije podsjecanja na prijestup naših roditelja, Allah, subhanehu ve teala, istice svoju blagodat prema „sinovima Ademovim“ u vidu odredivanja odjece i pokrivanja tijela s ciljem zaštite njihove ljudskosti kako se ne bi sunovratili na stepen životinje: da bi se oni opametili.

„Otuda musliman vidi vezu izmedu velikog napada i kampanje usmjerene protiv stida i morala i otvorenog propagiranja tjelesnog razgolicavanja, uime ljepote, civilizacije i ljubavi, s jedne strane, i ciononistickog plana, rušenja njihovog ljudskog dostojanstva i brze destrukcije kako bi se utro put njihovom porobljavanju od strane cionisticke vlasti. (...) Ljudski ukras i ljepota je u pokrivanju, a životinjski ukras i ljepota je u razgolicenosti. Ali ljudi (bica u ljudskim likovima) u ovom vremenu vracaju se nazad u džahilijjetsko doba koje ih opet vraca u svijet životinja, pa se ne prisjecaju Allahove, dž.š., blagodati prema njima, koja štiti njihovo ljudsko dostojanstvo i dignitet.“

Šta se krije iza takozvane emancipacije žene?

U svjetlu intenzivne kampanje protiv morala i stida treba posmatrati zabludjelost i otudenost savremenog covjeka od izvorne božanske objave. U eri seksualnih sloboda i razvrata, posebno se namece problem tzv. emancipacije žene. Cari kojima je obdarena, nakit i koketni odnos spram sredine cine je ekscentricnom. Emancipacija za koju se izborila omogucila joj je prodor u sve pore ljudskog življenja. Na putu borbe za svoj „realni i ravnopravni tretman“ žena je imala veliki broj pristalica. Organizatori modnih revija, glamuroznih izbora za miss, filmskih i muzickih festivala, zatim pisani i elektronski mediji, mogucnost zaposlenja na skoro svim radnim mjestima, omogucili su joj neslavni izlazak na pozornicu života.
Ona je postala žrtvom teorije da „život treba živjeti po nalozima duše“. Zagovornici takvih stavova isforsirali su njenu razgolicenost u kojoj su prepoznali uspjeh za nju i izlazak iz okova konvencionalne sredine. U svemu tome oni nisu zaboravili ni svoje interese. Uz njih i oni su uhvaceni u životni vrtlog koji ih nemilosrdno kovitla. Rezultat takvog iskoraka u njenu „ravnopravnost“ jeste: ugroženost porodice, enormno veliki procenat razvoda brakova, reduciranje potomstva, vanbracni odnosi, raširenost prostitucije, bispolni brak, seksualne nastranosti, zarazne bolesti i još mnogo toga. Sida, koju su nazvali, „kugom modernog doba“, direktni je produkt takvog, razvratnog nacina života. Ta opaka, i zasad neizlijeciva bolest, svakodnevno ubija hiljade ljudi širom svijeta. „Zaista je cudno da oni koji se pozivaju na kršcansku religiju u svijet izvoze razgolicenost i obnaženost tijela, kršenje onoga što je zabranjeno, nudizam, pornografiju, vulgarnost, seksualne perverzije svake vrste... Ja mislim da historija covjecanstva nije vidjela gori razvrat od onoga koji danas šire takvi ljudi.“

Indikativna je izjava jedne poznate glumice koja je, bez imalo ustrucavanja, izašla gola pred novinare kako bi dala intervju. Upitana: „Osjeca li nelagodu zbog takvog izgleda“, odgovorila je: „Zar se treba stidjeti onoga s cim nas je priroda obdarila. Da svoja stidna mjesta trebamo skrivati priroda bi se pobrinula da ona obrastu perjem ili dlakom.“ Nažalost ta izoblicena svijest zadobija sve veci broj pristalica, tako da je savremeni covjek sve bliži stepenu animalnog nacina života.

Muslimanka i njena emancipacija

Nažalost, talas modernog džahilijjeta dobrano je zapljusnuo i muslimanska društva. Ponukana borbom za licnu emancipaciju i naša muslimanka je direktni sudionik tih životnih bura koje nimalo ne slute na dobro. Direktni dodir sa Zapadom i zapleteni društveni život, koji je u mnogim elementima unazadio muslimane, donio je promjene i na planu moralne anarhije. Naš istaknuti intelektualac Mustafa Busuladžic (1914-1945), rahmetullahi alejh, još prije pedeset godina ukazivao je na taj problem. Tako je u svom clanku „Kult golotinje“ izmedu ostalog rekao: „Muslimanka se pocela odavati prostituciji. Zaredala su brakolomstva, pobacaji, cedomorstva i poroci koji nužno proisticu otuda. Ovome nisu iskljucivo krivi slabi gospodarski uvjeti života našeg poslijeratnog covjeka, nego i drugi momenti. Mi cemo ih odmah navesti. Val opce seksualne pokvarenosti i tjelesne golotinje, nošen mahnitanjem feministickog pokreta koji se razmahao u europskim zemljama težeci da umjetno premosti nikad nepremostive duboke psihicke i tjelesne razlike u bicu muškarca i žene, zahvatio je djelimicno muslimanku, koja je sve više zanemarujuci poziv majke postala rob drugarica u Evropi.
Stoga je naša obitelj kako u gradu tako i na selu u cijelosti ugrožena. Sada tek možemo prosuditi koliko su bila kratkovidna, ali istodobno za nas pogibeljna poslijeratna mahnitanja romanticarskog modernizma naših mahom poluinteligenata sa svim osobinama osrednjosti, koji su uprezali sve svoje snage da muslimanku emancipiraju i izjednace sa Europejkom, da je uvedu u vrtlog suvremenog života, kako bi sudjelovala u izgradnji društva.“
Na osnovu kazanog, pogrešno bi bilo zakljuciti da su žene jedini vinovnici moralne anarhije. Svakako da i one snose veliki dio odgovornosti, ali, objektivno gledajuci, na ovaj kompleksni problem, krivca treba tražiti, prije svih, u muškarcima. Nepobitna je cinjenica da su u povijesti, uglavnom, žene bivale onakve kakvim su ih muškarci željeli vidjeti. Oni su skoro uvijek igrali dominantnu ulogu i utjecali na norme društvenog pomanašanja.

Busuladžiceva upozorenja kao da su juce izrecena a ne prije pedesetak godina. Današnja muslimanka, po uzoru na druge, javnosti izlaže sve što se može izložiti. Mini suknja je premalo da bi istaknula draži svoga tijela. Ona je maksimalno obnažila svoje tijelo, a od odjece što ima na sebi sve je i tijesno i prozirno. Vecina žena su obucene, a ustvari su polunage. Posebna prica su ljetovanja na morskim plažama na kojima se i muškarci i žene maksimalno razgolicuju, a nerijetka su mjesta predvidena za nudiste, gdje covjek dokazuje svoj moralni pad i krajnji stepen arogancije spram božanskih propisa.

Suncanje i zdravlje

Uz nabrojane anomalije koje uzrokuje golotinja, ovom prilikom, smatramo prikladnim iznijeti istraživanja britanskog medicinskog žurnala BMJ, koje je prenio kuvajtski casopis „El-Va'jul-islami“ a koji piše o pojavi jedne vrste raka kože koja zahvata upravo ona mjesta, najcešce, na tijelu žene, koja se izlažu suncu, a koja bi, s aspekta šerijata, trebalo da budu pokrivena. U tom casopisu se, pored ostalog, kaže:
„Maligni karcinom – melanoma, bio je rijetko oboljenje kože, a sada je poceo da se širi i da se broj oboljenje kod djevojaka u zrelijoj dobi umnogostrucava. Najviše obolijevaju noge, a glavni razlog širenja je rasprostranjenost mini mode zbog koje su ženska tijela izložena suncevim zracima duži vremenski period tokom godine. (...) Ova bolest nastaje izlaganjem tijela suncevim ultraljubicastim zracima, ponajviše tokom suncanja na morskim plažama i pogada oba spola u razlicitim procentima. Bolest se javlja u obliku malih crnih pjega, razlicitih velicina, prvo na stopalu ili potkoljenici, a ponekad i na oku. Zatim se pocne širiti i povecavati po cijelom tijelu, napadajuci limfne žlijezde i krv, zaustavljajuci se u jetri koju pocne razarati. Ponekad dospijeva i u druge dijelove tijela kao što su kosti, bubrezi i drugi unutrašnji organi, iza cega slijedi izmokravanje crne mokrace koja uništava bubrežne celije. On cak može dospjeti i do embriona u utrobi majke. Širenje ove opake bolesti praceno je jakim bolovima. Ova bolest bolesnika ne ostavlja dugo u životu, a operativni zahvati ne pomažu kao u slucajevima drugih vrsta raka, kao ni zracenje.“

Obaranje pogleda

Islam teži da uspostavi cisto društvo u kome se ne bude strasti svakog momenta. Žena ne smije biti predmetom skretanja pažnje na sebe i pobudivati strasti muškaraca. U tom smislu propisano je odijevanje i pravila ponašanja koja ljude vode ka tome cilju. Uzvišeni kaže:
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojima; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima...
U cilju kontrolisanja seksualnog nagona, islam je navedenim ajetima, na prvom mjestu, ogranicio gledanje i muškarcima i ženama, zbog toga što je oko kljuc srca, a pogled je vjesnik zavodenja i glasnik preljube. Strastveni pogled Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je okarakterisao kao blud ociju rekavši: „I oci cine preljubu, a njihova preljuba je strastveno gledanje.“ Drugom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se hazreti Aliji, radijallahu anhu, rijecima: „O Alija, ne pružaj pogled za pogledom, jer samo prvi pogled je tvoj, a svi ostali nisu tvoji.“
Stidne dijelove tijela muškarca i žene haram je gledati i muškarcima i ženama, pa makar se radilo o muškarcu u odnosu na muškarca ili ženi u odnosu na ženu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Muškarcu je zabranjeno da gleda u avret muškarca, a ženi je zabranjeno da gleda u avret žene. Neka se ne priljubljuje muškarac uz muškarca pod jednim pokrivacem, a ni žena uz ženu pod jednim pokrivacem.“
Potom je Uzvišeni zabranio ženi isticanje ukrasa i naredio spuštanje vela niz grudi, dakle prikladnu odjecu. Da bi odjeca udovoljila svojoj svrsi, zabranjeno je da bude kratka, tijesna, prozirna, slicna odjeci suprotnog spola i odjeci koja je karakteristicna za nemuslimanke, izražajnih boja i ekstravagantnog izgleda, kao i to da bude namirisana. Buduci da islam uvažava obicaj sredine, ukoliko se ne kosi sa propisima islama, shodno podneblju i klimatskim uslovima, medu muslimankama svijeta postoje razliciti stilovi odjevanja. Odjeca Pakistanke bitno se razlikuje od odjeca žene Kavkaza ili žene Srednje Afrike, kao što se odjeca africke žene bitno ralikuje od odjece evropske muslimanke.

Pokrivanje tijela je šerijatski propis a ne pitanje slobodnog izbora. To nije puki adet i obicaj sredine, kako tvrde promotori sistematskog kvarenja svijeta s ciljem uništenja cednosti i temeljnih ljudskih vrijednosti. Iz osjecaja bogobojaznosti i stida proistjece osjecaj odvratnosti i prezrenosti razgolicavanja. Ko se ne stidi, ne vidi da ima iceg ružnog u tome.Takav bezobzirno i beskrupulozno propagira razgolicenost, razvrat i razne oblike perverzije.
Postoje i oni (cak medu muslimanima) koji zagovaraju „pristojno odijevanje“ nastojeci na taj nacin reducirati islamske propise o pokrivanju. Za njih je mahrama i duga haljina s dugim rukavima previše za naše prilike pa govore „dovoljno je da bude pristojno odjevena.“ Ne smijemo gubiti iz vida cinjenicu da je pristojno odijevanje samo ono koje su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik propisali Kur'anom i sunnetom.

Na kraju, poštovana sestro, prestani razmišljati hoceš li i kada ceš udovoljiti ovoj vjerskoj obavezi! Što prije doneseš odluku bit ce bolje za tebe, i na ovom i buducem svijetu! Budi ponosna na svoj hidžab s kojim te je Svevišnji odlikovao nad ostalim ženama svijeta! Pokaži da ljepote svoga tijela želiš isticati samo pred onim kojeg ti je Allah ucinio dozvoljenim! Znaj da svojim hidžabom javno manifestuješ islam i doprinosiš suzbijanju zapadne golotinje koja vec uveliko rastace našu zajednicu! Ne dozvoli da tvoje tijelo, kojim si odlikovana, slici robi koja se izlaže u izlogu! Neka tvoj hidžab bude školjka u kojoj se krije tajanstveni i dragocjeni biser! Budi predvodnica u cestitosti i nastoj da se u tebe druge ugledaju! Molim Allaha Uzvišenog da te u tome pomogne. Amin!

Počasti žene u islamu

Islam je počastio ženu veličanstvenim počastima i dao joj sva šerijatska prava i izjednačio je sa muškarcem u ibadetima, obavezama, nagradi i kazni. Osnova u dokazima šerijatskih obaveza je
izjednačavanje između oba spola, osim u nekim slučajevima za kojeje dokaz čineći to striktnim obavezama muškarca kao što je namjesništvo, predvođenje u namazu, džihad i slično tome od ibadeta koji priliče muškarcu i njegovoj prirodi.

Islam gleda na ženu, prilikom njenog kontakta sa drugima, sa strane njene biti, čiji je osnov da je ona sva avret (stidna) i razlogom eventualne smutnje. Rekao je Poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, u nekoliko različitih predaja: "Žena je avret, kada izađe uljepša je šejtan u očima muškaraca" (Tirmizija, hadis sahih, Džamiu Sahih, 6690, Albani), ili: "Nisam ostavio poslije sebe fitnu opasniju za ljude od žena" (Mutefekun alejhi, Buhari, 5096; Muslim 2740), ili: "Bojte se žena zaista je prva fitna Beni Israila bila u ženama" (Muslim, 2742). Rekao je Allah, subhanehu ve te 'ala, kao što stoji u prijevodu značenja: "Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi" (Alu-Imran, 14)

Na osnovu predhodno spomenutog Šerijat je postavio pravila, principe i edebe ženi u njenom ponašanju sa drugima, kako bi se izbjegla smutnja i ostvarile vrijednosti, te kako bi se sačuvala od ružnih stvari i poroka. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke šerijatske propise vezane za žene koji u sebi sadrže njenu počast i zaštitu njene časti. Iako će neprijatelji ove vjere ovo razumijeti i protumačiti strogim naredbama, zabranama i lišenja žene njenih "prava", njihova istinska suština spozna se prilikom temeljnog proučavanja i praktičnog primjenjivanja.

Boravak u kući Uzvišeni je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)

Rekao je Imam El-Kurtubi: "Značenje ovog ajeta je naredba za neophodnim boravakom u kući. Iako se u ovom ajetu Uzvišeni obraća ženama Poslanika, neka je na njega Allahov mir i spas, ajet obuhvata i druge žene sa svojim značenjem. Ajet nije izričit da se odnosi na sve žene, međutim, Šerijat je prepun dokaza koji naređuju ženi da boravi u kući i da je ne napušta osim u nuždi." (Tefsir El-Kurtubi, kod ajeta u suri Al-Ahzab,33)


Naredba pokrivanja - hidžab

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59)

Imam Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: "Uzvišeni naređuje svome Poslaniku da naredi ženama vjernika, te posebno svojim ženama i kćerkama, zbog njihovog ugleda – da spuste niza se njihove haljine, kako bi se raspoznale od džahilijetskih žena i od obilježja ropkinja, a džilbab je ogrtač preko marame." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Prokomentirao je Ibn-Atije, Allah mu se smilovao, ovaj ajet: „U to vrijeme je bio običaj arapkinja, kako ropkinja tako i mnogih drugih žena, po pitanju značenja hidžaba, da otkrivaju lica, što je vodilo tome da su ih muškarci gledali i razmišljali o njima. Allah, subhanehu ve te 'ala, je naredio Svome, Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da naredi ženama da spuste svoje džilbabe, kako bi se prekrile, te se tako raspoznale od drugih“ (El Muharer El-Vedžiz kod tefsira spomenutog ajeta).

Zabrana pokazivanja ljepote i ukrasa

Allah, subhanehu ve te 'ala, je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte!" (Prijevod značenja Al-Ahzab,33)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Zabranjuje se njima otkrivanje kao u paganskog doba, a to je pokazivanje ukrasa i ljepote kao što je kosa, lice, vrat, grudi, potkoljenica ili slično tome što je od ukrasa. Jer je u tome veliki nemoral i iskušenje što podstiče srca muškaraca da upražnjavaju razloge prostitucije. Ukoliko Uzvišeni Allah, upozorava majke svih vjernika od ovih stvari sa njihovom čistoćom i imanom, pa druge žene su preče da se upozoravaju i bojati se je za njih više od razloga smutnje.“ (Hukmu Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu el-buhus el-islamije, br. 14)

Naredba obaranja pogleda i čuvanja stidnih mjesta

Uzvišeni je rekao: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim ..." (Prijevod značenja An-Nur, 31)

Ibn-Kesir je rekao: "Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha ženama vjernicama, zbog Njegove ljubomore prema ženama vjernika, kako bi se razlikovale od žena paganskog doba i radnji mnogoboškinja.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Naređeno je vjernicama da obaraju njihove poglede i čuvaju stidna mjesta, isto kako je to naređeno muškarcima, kako bi se sačuvale od razloga fitne i iskušenja i da bi se podstakle na čednost i ispravnost.(Hukmu Es-Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu elbuhus el-islamije)

Zabrana pokazivanja ukrasa osim njenim bližnjim

Uzvišeni Allah je rekao:
"... I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje.“ (Prijevod značenja An –Nur,31)

Ibn-Kesir je rekao: "Znači da ne otkrivaju nešto od ukrasa strancima osim ono što se ne može sakriti. Ibn-Mes'ud, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: 'Kao što je ogrtač i odjeća, ono što su oblačile arapske žene od pregrtača, s kojim su prekrivale njenu odjeću. Dok ono što bi se otkrilo od donjih krajeva odjeće ne bi bio grijeh, jer se to ne može sakriti'" (Tefsir Ibn-Kesir kod pomenutog ajeta) Sejid Kutb, Allah mu se smilovao, je rekao: „Dozvoljeno je ženi ukrašavanje, odazivajući se njenoj prirodi. Svako žensko je oduševljeveno da bude lijepo i da izgleda lijepo, s tim da se ukrašavanje razlikuje od vremena do vremena. Osim što su njeni razlozi po prirodi isti, a to je želja za sticanjem ljepote i njenog upotpunjavanja i isticanja ljudima. Islam se ne suprostavlja toj prirodnoj želji, nego je on uređuje i oblikuje i čini je da se usmjerava u ispravnom pravcu, ka jednom muškarcu – svom sudrugu. Gleda kod nje ono što nitko ne gleda mimo njega i njeni srodnici mogu, oni koji su u ajetu spomenuti, da vide samo neke dijelove od njenih ukrasa i ljepote, kojima ne pobuđuje strast to gledanje.'“ (Fi zilali Kur`ani kod spomenutog ajeta)

Zabrana skretanja pažnje na sebe sa svojim govorom

Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 32)


Ibn-Kesir, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Znači kad bude morala da priča sa strancima, da se ne osjeti u njenom glasu nježnost, da žena ne priča sa strancima onako kako priča sa svojim suprugom.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, je rekao: „Svoj govor ne čini nježnim kada se obraća ljudima, kako to rade one koje su pod sumnjom od žena, jer je to uzrok velike smutnje koja je spomenuta u riječima: '... pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno ...' (Al- Ahzab, 32), tj. pokvarenost, sumnja i licemjerstvo.“ (Fethu El-Kadir kod spomenutog ajeta)

Zabrana osamljivanja sa strancima i putovanje samoj bez mahrema

Prenosi se od Ibn-Abbasa, Allah sa njim bio zadovoljan, da je čuo Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov mir i spas, da je rekao: "Neka se ne osamljuje čovjek sa ženom, osim da je sa njom njen mahrem(bliži srodnik) i ne putuje žena osim sa njenim mahremom.", pa je ustao čovjek i rekao: „O Allahov poslaniče, moja žena se zaputila na hadždž, a ja sam se upisao u tu i tu bitku, na to je odgovorio: "Idii i obavi hadždž sa svojom ženom" (Buhari, 1862; Muslim, 1341) Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "U ovom hadisu je zabrana osamljivanja sa strankinjom i to je Idžma`a –saglasnost učenjaka!" (Fethul-Bari) K'adi I'jjad,Allah mu se smilovao, je rekao: „Žena je kušnja i zabranjeno je osamljivanje sa njom, jer su ljudske duše sklone želji prema ženama. Šejtan je zavladao sa muškarcima putem žena i one su avert koji zahtjeva da se pazi i čuva, zbog toga je potreban ljubomoran bliži srodnik, koji ih štiti i one su bezbijedne na putu u njegovom prisustvu od onoga, od čega se pobojavaju.“ (Ikmal El-mua`lim, 4/448)

Upozorenje na ulazak kod žena bez prisustva mahrema

Prenosi Ukbe sin Amirov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, rekao: "Čuvajte se od ulaska kod žena.", pa je rekao čovjek od Ensarija: „O Allahov Poslaniče a šta je sa hammom (mužev srodnik, brat)?“, rekao je: "Djever je kao smrt!" (Buhari, 5232;Muslim, 2083) Komentariše El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve selem, riječi: "Djever je kao smrt!", znače da njegov ulazak kod bratove žene sliči smrti u ružnoći i pokvarenosti, što je haram. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ukazao na tu zabranu i poistovjetio ga sa smrću, jer ga ljudi toleriraju sa strane supruga i supruge, zbog međusobne prisnosti, kao da on nije stranac u odnosu na ženu, što je slično arapskoj uzrečici: "Lav je smrt!",i "Rat je smrt", što znači da lavov susret vodi u smrt, isto tako je ulazak djevera kod žene vodi ka smrti vjere ili u njenu smrt zbog rastave koja će doći zbog muževe ljubomore, ili do njenog kamenovanja na smrt, ukoliko bi počinila sa njim zinaluk.“ (El-Mufhim, 5/501)

Udaljavanje od miješanja sa muškarcima čak i u ibadetima

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji saffovi muškaraca su prvi, a najgori zadnji, a najbolji saffovi žena su zadnji, a najgori prvi." (Sahihu Muslim, šerhu Nevevi, 132)

El-Kurtubi je rekao: „Prokomentirao je Imam Nevevi, Allah mu se smilovao: 'I zaista je data prednost zadnjim safovima žena, koje su prisutne sa ljudima, zbog njihovog udaljavanja od miješanja sa ljudima i njihovog gledanja, te zbog toga što se srce uzbudi prilikom njihovih pokreta ili slušanja govora, a pokudio je prve safove žena zbog toga što su oni suprotni od toga!'“ (Šerhu sahihu Muslim, 4/133)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „U vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nisu se žene miješale sa muškarcima, ni u mesdžidima ni na pijacama miješanjem na kojeg danas upozoravaju današnji reformatori. Kur'an i Sunnet usmjeravaju učenjake ummeta da upozoravaju na to miješanje, bojeći se njegove smutnje. I žene koje su klanjale u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu, klanjale su u saffovima udaljenim od saffova muškaraca, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je običavao reći: "Najbolji saffovi ljudi su prvi, a najlošiji zadnji i najbolji saffovi žena su zadnji, a najlošiji prvi", zbog opreznosti da se ne iskušaju zadnji saffovi ljudi sa prvim saffovima žena. U svoje vrijeme Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naređivao ljudima da sačekaju u izlasku kako bi prošle žene i izašle, te kako se ne bih pomiješale sa ljudima na kapijama mesdžida i pored toga što su svi oni, muškarci i žene, bili na imanu i bogobojaznosti, pa kakvo je stanje onih poslije njih? Ženama je bilo zabranjivano da istraživaju puteve, naprotiv naređeno im je da se drže krajeva puta,kako ne bi došlo do kontakta sa ljudima i radi fitne prilikom međusobnog doticaja u trenutcima kretanja.“ (Hukmu ihtilat fi ta`limi, Medželletu el-buhus el-islamije)

Zabrana izlaska namirisane žene

Prenosi Ebu- Musa El-Eša'ri, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi, pa oni osjete njen miris, ona je bludnica!“ (Ebu-Davud, 4167; Tirmizi, 2937; hadis sahih,Džami Sahihu, 323, Albani) Mubarekfuri,

Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Zbog toga što je ona pokrenula strast kod muškaraca i učinila ih da je gledaju, a onaj koji pogleda u nju učinio je blud sa njegovim očima, ona je razlog bluda očiju pa je zbog toga griješna.“ (Tuhfetu El- Ahvezi, 8/58)

Ljubomora prema ženama

Šejh Muhamed Ahmed El-Mukadem kaže: „Zaista je od tragova počasti Islama prema ženi to što je On zasijao ljubomoru u dušama muslimana i cilj sa ljubomorom je naklonjenost koja prisiljava muškarca da čuva ženu od svakog harama, izobličenosti i sramote. Islam smatra odbranu časti i ljubomoru prema porodici džihadom, zbog čega se žrtvuje krv i na čijem se putu žrtvuje život, pa onaj koji tako radi nagrađuje se stepenima šehida u Džennetu.

Prenosi Seid sin Zejdov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, i ko pogine braneći svoj život, on je šehid, i ko pogine braneći svoju vjeru, on je šehid, i ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid!" (Tirmizi, Ebu- Davud, hadis-sahih, Džami Sahih, 6445,Albani) Šta više, islam smatra ljubomoru sržom vjerskog odgoja, onaj koji nema ljubomore, nema ni imana (vjere). Zbog toga je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, bio najljubomornije stvorenje u ummetu. S'ad ibn Ubade, radijallahu 'anhu, je rekao: „Kada bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sa oštricom od sablje!“, što je doprlo do Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje je rekao: "Čudite se S'adovoj ljubomori?! Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene i zbog Allahove ljubomore zabranjena je javna i tajna bestidnost!" (Buhari, 6846; Muslim, 1499)

S druge strane nalazimo žestoku prijetnju prema onome tko nema ljubomore.

Abdullah sin Omerov, Allah sa njima obojicom bio zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Trojicu neće Allah, azze ve dželle, ni pogledati na Sudnjem Danu, neposlušnog prema njegovim roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)! (Ahmed 2/134, Nesa`i, 2561; Džami`u sahih, Albani, 3071) (Avdetu El-Hidžab, 3/114-115,skraćeno)



Molimo Uzvišenog Allaha da nas obuhvati Svojom milošću, uputi nas ljubavi i pokornosti prema Njemu i uvede nas u Svoj džennet! Amin!

17.04.2011.

Esma bint Ebu Bekr

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Esma bint Ebu Bekr

Živjela je Esma sto godina a da joj nije falio ni jedan zub i bila je sve do kraja života prisebna. Ova vrijedna ashabijka je bila znamenita po mnogo čemu. Otac joj je bio ashab, djed joj je bio ashab, sestra joj je bila ashabijka, njen muž je bio ashab veće časti.

Njen otac je bio bliski prijatelj Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prvi halifa poslije njegove smrti. Djed joj je bio Ebu Atik, otac Ebu Bekra. Njena sestra je majka svih mu’mina Aiša, r.a., čista i kreposna. Njen muž Zubejr ibn Awwam je bio uz Allahova Poslanika. Njen sin bijaše Abdullah ibn Zubejr, r.a., neka je Allah zadovoljan s njim i sa njima svima.

Dovoljno je da je ona kćerka Ebu Bekra…Esma je među prvima primila Islam. U ovoj velikoj blagodati preteklo je samo sedamnaest osoba. Nazvana je “Vlasnica dva pojasa” zbog toga što je pripremila Allahovom Poslaniku i svome ocu na dan Hidžre u Medinu hranu i piće, pošto nije imala čime da priveže hranu i piće za sedlo jahalice, dosjetila se da raspolovi svoj pojas na dva dijela i jednim je privezala kesu s hranom, a drugom polovinom je privezala vodu za sedlo jahalice. Molio je Resulullah da joj Allah podari takva dva pojasa u Džennetu, te je zbog toga prozvana “Vlasnicom dva pojasa.”

Oženio se Zubejr ibn Awwam sa njom u vrijeme kada je bio jako siromašan. Nije imao poslugu koja bi mu pomogla, niti imetka kojim bi zadovoljio bar osnovne potrebe svoje porodice. Imao je samo konja. Za njega nije bilo većeg bogatstva od dobre žene. Ona ga je služila, ona je lično čuvala konja i brinula se za njegovu ishranu, sve dok jednog dana nisu postali jedni od najbogatijih među ashabima.

Pošto joj se pružila prilika za Hidžru iz Mekke u Medinu, bježala je sa duboko urezanim šehadotom u srcu. Taj put za Medinu je pao u vrlo nezgodno vrijeme pred sam porod, ali sve to nije smetalo hrabroj Esmi da podnese sve poteškoće dugog i teškog putovanja. Kada je došla u Kuba, rodila je sina. Ashabi su izgovarali tekbir “Allahu ekber” i zahvaljivali se Allahu, jer je to bilo prvo dijete muhadžirsko koje se rodilo u Medini. Donijeli su ga Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i stavili su mu ga u krilo. On je izvršio tahnik stavivši mu u usta dio sažvakane hurme, a zatim mu proučio dovu. Esmu, kćerku Ebu Bekrovu, krasila su lijepa svojstva: velikodušnosti, razboritosti, promišljenosti, koja je imao malo ko od ljudi. Bila je plemenita, uzor plemenitosti.

Priča nam njen sin Abdullah: “Nisam vidio plemenitije dvije žene, od tetke Aiše i moje majke Esme, ali njihova plemenitost je različita: što se tiče moje tekte Aiše, ona bi prvo prikupila, pa kada bi sakupila dovoljnu količinu podijelila bi onima koji su bili muhtač. A moja majka ib odmah dijelila, ne bi ništa ostavljala za sutra…”

Esma je bila oštroumna, znala se snaći i u najtežim situacijama. Kada je pošao Ebu Bekr put Medine prateći Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ponio je sobom sav novac kog je tada imao, u iznosu šest hiljada dirhema. Porodici nije ostavio ništa. Pošto je saznao njegov otac Ebu Kuhafe za njegovo putovanje, došao je u sobu i rekao Esmi: “Tako mi Boga, ne samo da smo ostali bez njega, nego smo ostali i bez novaca!” “Djede, ostavio nam je dosta novaca,” rekla je Sma. A zatim je uzela kamenčiće i stavila ih u dolaf u kome se držao novac. Stavila je na njega platno, a zatim uzela ruku slijepog djeda, koji je još uvijek bio mušrik i rekla mu: ‘O djede, vidi koliko nam je ostavio novaca!” Djed je stavio svoju ruku na njih i rekao: “Dobro je kad vam je ovoliko ostavio!” Ovim je htjela smiriti dušu zabrinutog starca, i da joj ne daj eništao od imetka, jer je prezirala da pruži ruku mušriku pa makar to bio i njen djed.

Ako historija zaboravi sve životne scene Esmine, neće je zaboraviti po njenoj razboritosti, promišljenosti, čistoj odlučnosti i čvrstini imana u posljednjem susretu sa svojim sinom Abdullahom. A to se desilo poslije sukoba kojeg je imao poslije smrti Jezida ibn Muawije. Njemu je bio naklonjen Hidžaz, Egipat, Irak, Hurasan i većina šamskih gradova. Ali su Beni Umejje poslali veliku i jaku vojsku pod vodstvom Hadždžadža ibn Jusufa el-Sekafija.

I došlo je do žestoke borbe između dvije zaraćene strane u kojima se Abdullah pokazao jako hrabrim i odvažnim što dolikuje junaku kao što je on. Međutim, njegove pristalice jedan po jedan su ga napuštale pa je pribjegao u mekkanski Harami-šerif. Zatražili su spas on i preostali dio pristalica u orkilju časne Ka’be.

Neposredno pred smrt ušao je svojoj majci Esmi – koja je već bila slijepa, oronula starica. Obratio joj se riječima: “Esselamu alejhki, o majko, i neka je Allahov rahme ti bereket na tebe.” Odgovorila je: “We alejke-s-selam, o Abdullahu! Zašto si mi došao u ove sate dok Hadždžadž gađa tvoju vosjku kamenjem iz katapulta u Haremi – šerfu, kamenjem od koga se tresu mekkanske zgrade?!” “Došao sam da se posavjetujem sa tobom,” odgovori Abdullah. “Tražiš savjet, u čemu?” upita starica. Odgovorio je: “Ljudi su me ostaivli i dovojili se od mene iz straha od Hadždžadža ili iz požude za onim što im on obećava, tako da su me čak i moja djeca i porodica ostavili i sa mnom niko nije ostao – osim malog broja ljudi. A i ova mala skupina, koliko god se borila, neće izdržati više od jednog sata ili dva. A izaslanici Benu Umejjeta pregovaraju i obećavaju mi da će mi dati šta god hoću od dunjaluka samo da odložim oružje i da priznam Abdulmelika ibn Merwana za halifu. Pa šta ti misliš o tome?”

Rekla mu je povišenim tonom: “Kako god hoćeš, o Abdullahu, ti najbolje poznaješ svoje stanje. Ako misliš da si na hakku i da pozivaš u Istinu, strpi se i bori se kao što su se borile tvoje pristalice koji su poginuli u tvojim redovima. A ako si tim sukobom htio dunjalučke interese, teško tebi, upropastio si sebe i svoje saveznike.” “Danas ću sigurno poginuti,” reče Abdullah. “To ti je bolje od svjesne predaje Hadždžadžu i da se igraju sa tvojom glavom dječaci Benu Umejjeta,” dodala je majka. “Ja se ne bojim smrti, nego se bojim da se na meni ne budu iživljavali,” reče Abdullah, a njegova majka dodade: “Nema razloga da se čovjek boji nečeg poslije smrti, jer zaklanoj ovci ne smeta zguljivanje kože.”

Osjetila se radost na njegovom licu, pa joj je rekao: “Allah te blagoslovio, o majko, blagoslovljene su tvoje veličanstvene vrline. Ja sam došao tebi u ovo vrijeme da bih čuo od tebe ono što sam čuo. Allah najbolje zna da ja nisam pokleknuo i On je svjedok da ja ovo ne radim iz dunjalučkih interesea i radi njegovih ukrasa, već to radim u ime Allaha (u ime Istine) da se ne bi poigravalo sa Allahovim zabranama i svetostima…Ja smilim da možeš biti zadovoljna mojom prošlošću. Pa ako ja budem ubijen, ne žalosti se za mnom i prepusti to sve Allahovoj volji.”
“Ja bih te žalila ako bi poginuo radi neistine,” odgovori Emsa. “Budi sigurna, o majko, da tvoj sin nije nikada učinio nevaljalo djelo sjvesno, niti prekršio Allahovu odredbu, niti je izgubio povjerenje, niti je svjesno učinio zulum muslimanu ili nemuslimanu. Kod njega nije ništa vrednije od postizanja Allahova zadovoljstva. Ovo ne govorim radi pravdanja sebe. Allah najbolje zna moje stanje, ovo govorim da bih unio sabur u tvoje srce.” “Hvala Allhu koji mi te dao takvog, da je Allah tobom zadovoljan i da sam ja tobom zadovoljna. Primakni sem, moj sinčiću, da osjetim tvoj miris i doatknem tvoje tijelo, jer je ovo posljednji naš susret,” reče Esma.

I prišao je Abdullah svojoj majci i čvrsto je zagrlio ljubeći joj lice i stopala. I ona je primakla glavu svome sinu mirišući ga i ljubeći njegovu glavu, lice i vrat, i raširila je ruke glreći njegovo tijelo. A zatim je sklonila svoje ruke sa Abdullaha govoreći mu: “šta si ovo obuka, Abdullahu?!” “Svoj pancir,” odgovorio je. “Ovo nije odjeća onoga ko želi šehadet, o Abdullahu,” dodade majka. “Ja sam ga obuka, majko, da bih te odobrovoljio i da bih smirio tvoje srce,” reče Abdullah. “Skini ga sa sebe,” reče majka. “Da li ti to daje povoda za oholos i hrabrost i pomaže ti u zamahu a psrečava te u pokretima? Ali obuci umjesto njega dugle hlače tako da priliokm pogibije ne otkriješ sramotne dijelove tijela. “ Skinuo je Abudllah svoj pancir i pritegao svoje hlače, a zatim se zaputio premu Haremu da bi nastavio borbu.

Pri rastanku sa majkom obratio joj se riječima: “Nemoj zaboraviti da moliš za mene, o majko.” I Esma je podigla ruke prema nebu učeći ovu dovu: “Moj Allahu, smiluj mu se zbog dugog ibadeta i silnog plača i jecanja u noćnoj tmini dok su drugi spavali! Moj Allahu, smiluj mu se zbog posta dok je gladovao i žeđi u podnevnim žegama medinskim i mekkanskim. Moj Allahu, smiluj mu se zbog njegova dobročinstva ocu i majci. Moj Allahu, ja svoj hal prepuštam tebi i zadovoljna sam sa onim što si mu odredio, daj mi sange da se strpim, i nagradi me nagradom koju obećavaš za strpljive.”

Sunce nije ni zašlo tog dana, a Abdullah je napustio ovaj kartki i prolazni svijet i vratio se svome Gospodaru.

I nije prošlo nešto više od deset dana od pogibije Abdullaha, a Esma, kćerka Ebu Bekrova, umrje navršivš sto godina a da joj nije nedostajo nijedan zub i da nije bila senilna.

 Gospodaru moj ucini me jakom kao Esmu bint Ebu Bekr i budi zadovoljan sa mnom i mojim potomkom-amin

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
17.04.2011.

Ahlak Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Ahlak Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

Prenosi se od Katade radijallahu anhu da je rekao: “O majko pravovjernih, obavijesti me o ahlaku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.” Ona odgovori (Aiša radijallahu anha): “Zar ne čitaš Kur’an?”, a ja joj rekoh: “Svakako (čitam Kur’an).” Ona reče: “Uistinu ahlak Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je Kur’an.” [Hadis bilježe Muslim i Ebu Davud].

Opisujući Svoju plemenitu knjigu Uzvišeni kaže: "Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog koji podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti." [Sura Ez-Zumer 23].

To znači da u Kur'anu ima ajeta u velikom broju poglavlja, sličnih po smislu, da je jezgro ovih ajeta jako blisko, bez obzira na dužinu i brojčanost ajeta. Ajeti slični po smislu, ovdje se suprostavljaju jasnim ajetima u riječima Uzvišenog: "On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni." [Sura Ali Imran 7].

Značenje ajeta, sličnih po smislu, kao što je ajet u suri Ez-Zumer 23, vrte se oko dobro poznatih i ograničenih načela sa jasnim ciljevima, zbog toga ovi ajeti niti su sporni, niti ograničeni, niti problematični, kako neprijatelji islama nastoje da ih prikažu.

Muhammed El-Gazali kaže: "Uistinu plemeniti Kur'an i njegovi mnogobrojni ajeti mogu se protumačiti na četiri načina:

1. Kur'anski ajeti koji opisuju vasionu – svemir, nastanak svemira od materije, njegovu prolaznost i tajne.

2. Kur'anski ajeti koji opisuju ovaj svijet, naše odgovornosti i zaduženja na njemu i ono što će se dogoditi ljudima od iskušenja.


3. Kur'anski ajeti koji opisuju prijašnje narode, navodeći predaje o njima.


4. Kur'anski ajeti koji opisuju Kijametski dan i ono što ide uz Kijametski dan od kazni i nagrada.


Drugim riječima, Kur’an je taj koji odgaja duše i tijela, logiku, ideje i saopštava koristi života i dana povratka, obećanja i prijetnje, simpatije i strahopoštovanja.

Ovom prilikom želim nešto više napisati o ahlaku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mada sam izlaganje počeo o Kur'anu, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je bio živi Kur'an u njegovom slijeđenju, u etici i vrlinama, u ibadetu, u džihadu, u ratu, u miru, na putovanju i kada je kod kuće, kada bi pobjeđivao i kada bi poražen bio,u zdravlju i bolesti, u tjeskobi i lahkoći, dakle u svemu.

Istina je ono što je Aiša radijallahu anha odgovorila kada je upitana o ahlaku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekla Katadi: "'Zar ne čitaš Kur'an?' a on joj odgovori: 'Svakako (čitam Kur'an).' A ona reče: 'Uistinu, ahlak Allahovog Poslanika je Kur'an.'"

Kur'anski ajeti koji opisuju svemir

Značenje koje proizilazi iz ovog hadisa je da ne postoji dobrota, pokornost, vrijednost ili bilo koja druga vrijedna osobina u Kur'anu, a da Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije okićen tom osobinom, niti postoji koje loše djelo na koje na koje Kur'an upozorava da ga se kloni, a da se Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije klonio.

Iz ovoga se vidi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem za svo vrijeme njegova života bio živi Kur'an koji hoda. Ovdje se sada postavlja pitanje: Kako je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio Kur'an koji hoda?

Gore smo naveli da postoje ajeti koji opisuju svemir u kome su očiti tragovi Allahove subhanehu ve te'ala moći u stvaranju i početku stvaranja, na osnovu kojih spoznajemo Gospodara svih svjetova.

Kaže Uzvišeni: "Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje." [Sura El-Mu'min 61]

Kaže Uzvišeni: "Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbuljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova!" [Sura El-Mu'min 64]


Kaže Uzvišeni: "Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune." [Sura Er-Rum 48]


Kaže Uzvišeni: "Allah je za vas stvorio životinje, da na nekima jašete, a da neke jedete, vi od njih koristi imate i vi na njima za vas važne potrebe ostvarujete – i na njima i na lađama vi se vozite." [Sura El-Mu'min 79-80]


Ovdje je očito da Allahov subhanehu ve te'ala opis svemira skreće pažnju na Njegova savršena svojstva i imena u otvorenoj knjizi svemira na ovom svijetu, koji nam pruža sve što je na njemu da bismo se okoristili zemljom i nebesima Allahovim subhanehu ve te'ala.

Uzvišenom pripada sve u vremenu i prostoru, a i prije objašnjenja vremena i prostora Allah subhanehu ve te'ala dolazi s ajetima iz sure El-En'am.

Kaže Uzvišeni: "Upitaj: 'Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?' – i odgovori: 'Allahovo!'" [Sura El-En'am 12]

Ovaj ajet nam govori o mjestu, dok ajet