Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Sine moj sa sam tvoja mati-ispit tvoj za Ahiret !


“Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobrocinstvo cinite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh”! – i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: - Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”(Kur'an- 23. i 24. ajeta sure El-Isra)

Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

Rodjena sam u Bosni prije nekih 39 godina u jednoj muslimanskoj porodici, koja je bila vrlo daleko od islama i njegovih propisa. Komunizam je izbrisao kod mnogih sve tragove islama, pa i kod nas. Vise se drzalo do bratstva i jedinstva sa cafirima, nego do bilo ceg drugog. Gdje nije bilo islama, nije bilo ni moralnog zivota, samo se...pilo i lumpovalo.

Brak mojih roditelja je bio pun pijanstva, svadje, maltretiranja i raznih drugi scena surovog zivota. Sve to mi je samo davalo povod, da sto prije odem od njih i da se udam. Imala sam mladjeg brata, kojeg mi je bilo mnogo zao ostaviti, ali sam ipak to uradila, jer je tako Allah, subhanehu ve te'ala, odredio. Udala sam se za komsiju muslimana kao maloljetnica, mislila sam da ce se mojom udajom svi moji zivotni probemi rijesiti, ali nazalost nije bilo tako... On je bio vozac kamiona, danima i nocima je navracao u kafane, trazio druge zene i mene sa tim svojim zivotom ponizavao.

Elhamdulillah, u tom svemu sam rodila prvog sina, koji je tada bio moja jedina radost, ali koja nije dugo trajala, jer je nakon dva i pol mjeseca Allahovom odredbom preselio na ahiret - svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo! To je bio za mene veliki sok, ali sam se pomirila s tim, jer sam tad vec bila navikla na zivotne poteskoce. Na samom pocetku rata u Bosni, rodila sam drugog sina, koji se rodio nijem (sa mahanom govora i otvorenim nepcetom)! Situacija u braku mojih roditelja a i mom braku je isla sve na losije i losije, sejtan je uradio svoje; novac, kafane, muzika, pjevacice i konobarice su mog muza odvojile od mene.

Znam samo da sam u mnogim nocima plakala i od tolikih problema cesto izgovarala: ,,Boze moj, sacuvaj me od ovoga svega, podari mi sabur da izdrzim i sto dalje odavde..." Pozelila sam da odem od njega, ali kud? Nista bolje ni kod roditelja, pa sjedi gdje sjedis, jer ne smijes obrukati roditelje i vratiti im se, sramota, sjedi i i trpi - saburaj...

Tako je i bilo neko vrijeme, dok Allah, dzellesanuhu, dovu ne uslisa, koja je imala svoj uzrok, a to je bila moja mala beba, koja je kao sto sam rekla, rodila se nijema! Ja i moj sin smo krenuli sa izbjeglicama iz Bosne, iz rata, u Hrvatsku, da ga pokusaju operisati. Moje srce je bilo toliko ranjeno, jer ostavljam moje roditelje (majka mi je bila tad invalid), moga malog brata i moga muza (iako nisam sumnjala da nece biti sam).... U Hrvatskoj sam bila u kampu sa izbjeglicama i cekala termin za operaciju, ali iskusenja za iskusenjima, nemam nikog svoga, a moji tamo pod granatama! Zatvorila sam se u sobu sa svojim djetetom i molila sam Allaha da me izbavi iz ove situacije.

Napokon mi se, elhamdulillahi, dijete operisalo i morala sam napustiti Hrvatsku. Krenula sam mome muzu, koji je poslije mog odlaska izbjegao u zemlje Evrope. Allah je dao da dodjemo u jedan izbjeglicki kamp pokraj jedne pobozne porodice! Dane sam provodila sa njima, dok su oni obavljali namaze, ja sam sjedila i gledala ih. Pitala sam se: ,"Zasto ja ne klanjam, zasto sam ohola, sta jos sve teba da mi se desi, pa da se vratim Allahu? Kada mi je nesto trebalo i za operaciju djeteta, molila sam se dovom, a sada kada ide sve dobro, ja nista zauzvrat ne cinim, pa zasto sam toliko ohola zasto se Allahu ne zahvaljujem i kada imam i kada nemam?"

Toliko puta sam se pitala dok sam bila u Hrvatskoj (osamnaest mjeseci): "Nemam novac, a ko me ovo hrani? Nemam poznanike, a ko mi pomaze za operaciju?"... i tako se sjetih svojih rijeci i suza te posudi par knjiga. Poceli su, Allahovom odredbom, moji prvi koraci u islam, poceli su prvi ajeti da se vrte u mojim ustima i srcu, moji prvi ruku'i i sedzde, moji namazi koje sam morala kriti od muza i ostalih ljudi! Poceli su moji najdrazi koraci u islam i sticanje znanja, uz srecu i zadovoljstvo moje duse!

Moje dane sam izmjenila iz citanja raznih bezveznih knjiga u citanje islamskih knjiga, umjesto kahvenisanja sa izbjeglicama, pazila sam na svoje namaze i mnogo ostalog. Kako sam ja dan za danom, korak po korak, vise u vjeru, moj muz je koracima sve vise i vise iz kuce.

Uspostavila sam namaze i ucila sam o vjeri, te sam pocela svoje dijete, koje je samo Allahovom odredbom i milosti progovorilo, da ucim jos od prvih koraka o islamu i spasenom putu! Bila sam zaposlena, ali sam uvijek tezila da prestanem raditi i da budem vjernica u kuci svoga muza, da se pokrijem i nosim hidzab! Moj zivot se pretvorio u Dzehennem, moj muz dalje javno odlazi od kuce, prijetio mi je sa drugim zenama, tukao me je radi vjere, namaza, hidzaba, ucenja djeteta i brukanja pred drustvom, jer sav svijet napreduje a ja nazadujem i njega ponizujem!

Nisam mogla odmah, ali sam svoj posao ostavila i odlucila sam i nositi hidzab. Svaki korak i dan vise u islamu, su mi bili drazi, vise zadovotjstva u dusi ali sa puno vise iskusenja. Rat je stao, odlascima u Bosnu insan je nailazio na razne kritike a sto je najgore ili najteze je to da nisam imala podrsku mojih roditelja, koji nisu svoj zivot pa ni nakon rata izmjenili i nije im pouke bilo kao i mnogim drugim porodicama.

Moji roditelji u Bosni su podrzavali zeta, a on je to koristio i dalje nastavio ici po kafanama, te stalno prijetio: »Skidaj to sa glave ili odoh, evo me u nocni baru...", nastavljao sa fizickim maltretiranjem, kidao moje mahrame, izolirao me od drugih, podcjenjivao i pred svojim drustvom, mojom i svojom familijom, te mnoge druge stvari.

Nocima sam ga cekala i obracala se svome Gospodaru, cineci dovu: ,,Allahu moj, olaksaj mi i daj mi izlaz iz ovog, ili ga uputi na pravi put, ili ga udalji od mene?" Molila sam takodjer puno za moje roditelje i familiju, pricala sam im o islamu, o spasenom putu, slala pisma, knjige, kasete i trudila se onoliko koliko sam mogla. Mom muzu sam navodila razne primjere, citala mu, pustala video i audiokasete za dokaz, navodila primjer moralnog zivota koji vodi do uspjeha i nemoralnog koji vodi do propasti, sve ovo sam mu govorila kroz razne primjere Ijudi koje mi poznajemo, kao sto su nasi roditelji itd. Ali Allah upucuje koga hoce i ostavlja u zabludi koga hoce.

Pored 15 godina braka sa njim i ophodenja kao sa najvecim vjernikom i pored dvoje djece, odlucila sam ga ostaviti u ime Allaha, subhanehu ve te'ala. Vaznija mi je pokornost Uzvisenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego daljnji ostanak u ovakvom braku.

Mnogo je primjera iz vremena Allahovog Poslanika, sallallahu ' alejhi ve sellem, koji su slicni mom primjeru. Dovila sam danima i mjesecima prije moje odluke, ponekad mi se srce stezalo od straha. Pitala sam se kako cu sama sa djetetom, nemajuci nikoga ovdje od rodbine da bih mogla da se obratim, oslonim i trazim pomoc, gdje cu sa hidzabom, kako i kud???

Ali na to sve je dosao odgovor, koji sam i osjetila u mom srcu, mojoj dusi, u mom mozgu: "Imam Allaha i divan li je On Pomagac i Zastitnik, On opskrbljuje i vjernika i nevjernika, On je taj koji daje utociste, On je taj koji, kada se dvoje rastave, ucini neovisnim jedno od drugog, On ukazuje na pravi put kome hoce, On je Allah Gospodar svih svjetova..."

Pitala sam ga: »Hoces li da prekines taj nacin zivota koji sad imas i da se okrenes islamu pa da budes spasen ili cu ja morati da odem zauvijek od tebe u ime Allaha?" Iznenadjeno je reagovao i neshvatljivo mu je bilo da mi je Allah preci od njega (estagfirullah), da treba da bude «budala» kao ja, da zamjeni muziku Kur'anom, da ne prica nista o drugima, da ne sjedi zajedno sa drugim zenama, da se mora razlikovati od zena sa nosenjem brade, da slijedi Allahov put i praksu Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, ma gdje i u koje doba zivimo, da zamijeni kafane za dzamije, da mu braca budu vjernici a ne kafanski jarani da moze imati pored mene najvise jos tri zene u halalu a ne kao dosad desetine u haramu.

Uzoholio se i odbio je, nije htio uzeti put spasa i mislio je da necu moci bez njega i njegovog imetka. On ima najbolja i mnogo skupa auta, tri kuce koje sam mu ostavila u ime Allaha, i pored toga jos mnogo novaca, ali nema zadovoljnu dusu, nema vjere u Allaha i tako je ostao da i dalje luta sejtanovim stazama zablude, da ga Allah uputi na pravi put i sve one koje lutaju.

Sad je vec osam godine kako ne zivimo zajedno, Uzviseni Allah mi je dao roditeljima i bratu uputu, uselio se islam u njihove zivote, nisam vise za njih bolesna, luda, propala, zalutala i ne znam vise kako me sve nisu nazivali, vec sam sad osoba koju vole, poklanjaju mi paznju, savjetuju se sa mnom i mnogo drugih ljepih stvari mi se desilo - koje zelim za sebe zadrzati.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)

Brinula sam se tad za svog dvanaestogodisnjeg sina do nedavno ili cak kada vrata otvori rado ,sada imam oko sebe sestre i dzem'at, koji mi mnogo znace. I sada imam iskusenja, ali elhamdulillah, nema insana na dunjaluku a da nema iskusenja, ali sam zadovoljna i bit cu insa-Allah zadovoljna sta god da Allah odredi.

Allah daje robovima svojim uvijek kusnju pa cak i kafirima subhanallah!!!


Razlog, zasto ovo pisem, jeste da pored mene ima jos mnogo sestara koje imaju slicna iskusenja kao sto sam ja imala. Molim Uzvisenog Allaha da nam se svima smiluje i olaksa. AMIN.

Zatim Ya Rabb...


Nakon dugog izbjegavanja i odugovlačenja, sine, tvoja jedina majka ti šalje ovo pismo. Napisala ga je u više navrata jer su je suze prekidale. Ali, zaustavila sam suze, a srce mi je zadrhtalo pa sam napisala:‚’’Sine moj, nakon ovog dugog života vidim da si odrastao čovjek savršenog razuma, određenih emocija. Moje pravo kod tebe je da pročitaš ovaj papirić, a ako hočeš, možeš ga nakon toga pocijepati isto onako kao što si pocijepao moje srce u djeliće. Prije skoro dvadeset godina, sine moj, najsretniji dan u mom životu bio je kada mi je kada me je Allah svt pocastio da te nosim u utrobi svojoj Njegovom pomoci milosti-Njemu hvala. Sine moj, majke dobro znaju značenje ove radosti…


One su pomiješane sa radošću, veseljem i početkom tegoba, slabosti i psihićkih i fizičkih promjena. Nakon ove radosne vijesti ja sam te nosila devet mjeseci u svom stomaku. Ustajala sam teško, spavala isprekidano, teško sam mogla jesti, a još teže disati. Međutim, sve to nije umanjilo moju ljubav i radost prema tebi. Naprotiv, ljubav prema tebi povečavala se svakim novim danom i sve više i više očekivala sam i željela tvoj dolazak.
Nosila sam te, sine, i prelazila iz slabog u slabije stanje. Bolovi su se povečavali, ali ja bih se radovala tvojim pokretima. Radovala sam se što si postajao sve teži i veći, iako mi je to bio težak teret.
Bila je to dugotrajna patnja nakon koje je došlo jutro iza jedne isto tako mukotrpne noći u kojoj nisam oka sklopila. Te noći mi se tijelo nije smirilo ni na trenutak. Osjećala sam teške i nesnošljive bolove. Obuhvatao me strah i trepet. Stari o kojima jezik ne može govoriti. Bolovi su me savladali do te mjere da više nisam mogla ni plakati. Ispred sebe sam gledala smrt u više navrata. Sve je tako bilo dok ti nisi došao na ovaj svijet pa su se moje suze pomiješale sa radoscu tvoga plaća. Svi moji bolovi su nestali, a rane zacijelile jer sam pored tebe zaboravila na sve muke i bolove. Sagnula sam da te poljubim prije nego te je posula prva kapljica vode.Elhamdulillah,hvala Allahu svt koji me je pocastio da budem opet majka nakon sto ti je brat preselio elhamdulillah Svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo (El-Bekare : 156)

Sine moj, prolazile su godine tvoga života a ja sam te nosila u svom srcu. Kupala sam te i prala svojim rukama. Moje krilo bilo je za tebe postelja. Moja prsa bila su izvor tvoje hrane. Nocima sam bila budna kako bi ti spavao,bio si mi bolestan. Danju sam se patila da bi ti bio sretan. Moja najveća želja bila je da vidim tvoj osmijeh i da progovoris jer si rodjen njem.Sa Allahovom pomoci i milosti smo bili izbjegli iz rata Bosne da se operises a samo Allah svt zna sta sam prosla tu godinu i pol dana odvojena od svojih najrazi koji su mi ostali pod granatam ,samo radi tebe sine da ti trazim spas i lijeka sa Allahovom svt pomoci...Elhamdulillah i Allah dade Uzviseni da nakon operacije i izrecenog''NECES NIKAD MOCI PRICATI''-si progovorio Allahovom svt pomoci i milosti ALLAHU EKBER nakon dvije godine eeeh moj sine!

A najviše bi me obradovalo kada bi zatražio od mene da ucinim nešto što će tebe razveseliti. Prolazile su noći i dani a ja sam bila poput poslušne sluškinje koja je stalno radila. Poput dojilje koja nije prestajala dojiti. Radila sam bez odmora. Molila sam za tvoje dobro i uspjeh i nisam to zaboravljala. Pratila sam tvoj napredak svakog dana sve dok nisi odrastao u mladića. Na tebi su se pojavili znakovi odraslog muškarca. Ja sam samo Allahu dovila da te ucini sine iskrenim vjernikom i da nekrenis sejtanovim stopama ili stopama svoga oca kojeg je sejtan zaveo…
Godinama sam te uz Allahovu svt Milost i pomoc sama odgajala sa teskom mukom jer sam i ja sama u ovom teskom tudjem dunjaluckom svijetu ali elhamdulillah…IMAM GOSPODARA UZVISENOG i rob nije nikad sam elhamdulillahi...

Došao je dan ili dani kada sam osijetila da te sejtan skrece sine sa jedinog i iskrenog puta,puta Islama i spasa. Moje srce se cijepalo, a suze su mi nocima tekle I moji namazi I dowe su bile upucene Allahu svt za tvoju uputu subhnallah. Radovala sam se tvom životu,kao djete a sad te gledam subhnallah ides sejtanovim stopama. Ali mi je bilo tesko kad si rekao da cemo se rastaviti,od mene svoje jedine majke vijernice a kreces stazama sejtanovih puteva-puteva koji su krivi i prolazni. Nezaboravi sine moj nikad da smo samo putnici ovdje kratko. Prolazili su teški trenuci i nastala iskusenja elhamdulillah,hvala Allahu svt na svakom stanju.


Sjetila sam se Allahovih svr rijeci:

1. Elif Lam Mim.2. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni?3. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.4. Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? - Loše prosuđuju!5. Onaj ko se boji susreta sa Allahom - pa, doći će, sigurno, Dan obećani; a On sve čuje i sve zna6. A onaj ko se bori - bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.7. Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno, preko hrđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi. 29. Al-'Ankabut (Pauk)

Allah dž.š., kaže: „Sigurno ćemo vas iskušavati strahom i glađu i time što će vam propadati imovina i životi i ljetine – a ti obraduj strpljive koji, kada ih kakva nesreća pogodi, kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti. To su oni nad kojima su blagoslovi njihova Gospodara i milost, i to su oni koji su upućeni!“ (el-Bekara, 155-157.)

Allah svt kaze u suri Al-Insirah:

5. Ta, zaista, s mukom je i last,

6. zaista, s mukom je i last!

7. A kad završiš, molitvi se predaj

8. i samo se Gospodaru svome obraćaj!

94. Al-Inširah (sirokogrudnost)


Ostala sam jaka I nisam htijela popustiti I za tvoju ljubav te u haramu podrzavati jer najpreca je ljubav prema Allahu svt koji je Stvoritelj nebesa I zemlje,koji je I nas stvorio I koji ce nas uzeti I ponovo prozivjeti,koji daje iz izobilja I uzima I nagraduje!

Naravno, može se desiti da čovjek uloži sve kako bi ispravno odgojio svoje dijete i kako bi mu obezbijedio sve neophodno, ali nije u stanju da ostvari svoj cilj zbog mudrosti koju isključivo poznaje Uzvišeni Allah. U svemu tome najvažnije je da roditelj izvrši ono što se tražilo od njega, a rezultati ne zavise od njega niti od bilo kojeg stvorenja! Da je uputa ljudi bila data na raspolaganje nekom od stvorenja, zasigurno bi bila data Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selleme, da je podari svome amidži Ebu Talibu. Međutim, Uzvišeni je objasnio šta je posrijedi, obraćajući se Svome Poslaniku riječima: ''Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.“ (Prijevod značenja El-Kasas, 56.)


Ne,nisam htijela I ako sam znala da ces me ostaviti I da me zelis sa tim kazniti jer tebe samo jedno dijete imam,Ne sine ja imam elhamdulillah Allaha svt koji me nije nikad ostavio,nikad zaboravio,koji je milostiv I premilostivan I prema kafirima koje hrani,prema nama robovima I zivotinjama subhnallah…Nakon toga kao da nisi bio više moj sin nego neko drugi, jer te ja nisam takvog poznavala.

Nestao je tvoj osmijeh, tvoj glas je utihnuo, lice ti se smrklo. Odbacio si me i zaboravio si na moje pravo. Prolazili su dani a ja sam pratila kada češ se pojaviti ili kada ću čuti tvoj glas. Međutim, dani su jedan za drugim prolazili a ti lutas stazama sejtana koji se Allahu svt zakleo da ce zavoditi sve do sudnjeg dana.Postali su ti prijatelji oni koji nisu uzeli Allaha za bozanstvo,uzeo si sejtana za prijatelja a majku i bracu iz dzamije neprijateljima jer ti je nas sejtan omrznuo sine moj…ostavljas me i odlazis jer nemogu vjernici ili kako rece fanatici zajedno sa grijesnicima ali sine moj ja mogu bez svakog i bez mog prvog djeteta ili tvog brata koji je preselio na bolji svijet elhamdulillah,bez tvoga babe i mojih roditelja i bez tebe ako treba ali bez Uzvisenog Allah samo ja nemogu jer svi se razidju i ostave me samo me Uzviseni Gospodar nikad nije ostavio,nikad…S
ine moj preca je ljubav i zadovoljstvo Allaha Uzvisenog nego majka da te podzava u haramu i grijesnjenju…jednog dana inshaAllah bice ti jasno ako ti se Allah svt smiluje i povrati te na pravi put insaAllah…a mozda ti bude i kasno jer mozda mene ne bude...

Uvijek se sjetim rijeci...

'Ti, doista, ne mozes uputiti na Pravi put onoga koga ti zelis da uputis, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoce." Hadis biljeze Buharija i Muslim od Ez-Zuhrija, a ovako ga prenosi Muslim u svome "Sahihu".

Ja znam svi smo Allahovi i svi se Allahu svt vracamo i On samo upucuje koga hoce na pravi put a tako i u zabludi ostavlja koga On hoce !Sjetim se cesto sure Kef (pa sto ubi neduzno djete,pa to bi djete roditleje svoje od vjere okrenulo…)pa tako sine moj Allah je milostivniji vise nego majka prema djetetu,kad Allah ima milost prema Kafirima,grijesnicima i vjernicima ima jos prema tebi a i sama se ljutim na postupke tvoje sine moj…Idi kad kazes da nemozes sa mnom jer ti sve branim i sa sam stroga i da nemam ljubavi prema tebi,ja imam sine moj u tolikoj granici koliko ti imas ljubav prema Gospodaru Svih Svijetova jer meni je najprece Njegovo Allahovo zadovljstvo a ne tvoje sine jer necu u haramu da te odrzavam i nesmijem jer ce svak stati pred Allaha svt i odgovrati za sebe i svoju djecu…

Bojim se jer znam da sam te sama uz pomoc Allaha odgajala od rodjena u Islamu ali babini ,prijateljovi i sejtanski savijeti su te skrenuli sa pravog puta subhanallah!Idi jer Allah svt zna za svaki list sa grane koji padne pa ce znati i za mene sine moj i nece svog roba zaboraviti a znace i za tebe sine moj… često sam gledala prema vratima, kakav ce se pojaviti. Kada bih čula zvono telefona, ja bih zadrhtala. Nakon toga pocela sam umišljati da telefon zvoni. Evo noći čija se tama spustila, dani su postali dugi,dugi subhanallah kad je insan u kusnji a pogotovo na najdrazim stvarima kako nam je Allah svt obecao da ce nas iskusavati sa imetcima nasim,djecom,zenama itd. A ti si zaboravio na Allah svt koji te je stvorio,dao ti vid,sluh i da govoris nakon teske operacije,dao ti pamet i razum i oblikovao te u najljepsem obliku da bi sad bio ponosan da cinis haram!Allahu Uzviseni smiluje se meni i njemu i uputi ga,skini prekrivac sa njegova srca,uputi ga i smiluj mu se i daj mu preokret i prelom u zivotu da se kaje zasvoje grijehe,ocisti ga grijeha njegovih i nezatvoru mu vrata pokajanja-amin.

Sine moj, ja ne tražim osim ono najmanje. Podari mi u svom životu barem mjesto koje imaju tvoji najnebitniji prijatelji. Sine moj, učini me svojom mjesećnom stanicom gdje ću te vidjeti bar na nekoliko minuta.Podari mi sine pocast samo kao vjernici,kao majki koja te gledala u ime Allaha …


Sine moj Allahov rob-VJERNIK, je uvijek na iskusenju I elhamdulillah ,srce ziga i elhamdulilah, a zigove te neprimjecuje jer imam jak bol u srcu ,ali moje srce još uvijek kuca sa osjećajem ljubavi prema tebi jer sam te sa mukom nosila,rodila te u ratu njema i danima uz tebe bolesan provodila, ahh sine moj zaboravio si majcinu milost koja nije ni blizu Allahove milosti a tek kako si zaboravio Allahovu milost i kaznu …eh sine moj vrati se Gospodaru i ispravnom putu..ja znam ovo je moje od niza iskusenja i znam da su imali i oni prije i bolji od nas pa kazem elhamdulillah na svakom stanju jer sve dolazi od Allaha pa sam jaca i lakse podnosim ove rane na srcu koje si mi ti sine zadao..ali nezaboravi moj sine da semo se svi Allahu svt vratiti subhnallah!

Kada bih te neki čovjek počastio jednim danom, ti bi ga pohvalio za njegovo dobro djelo i lijep odnos. Sjeti se Allahove svt milosti prema tebi i meni,blagodati i mog dobrocinstva od djetinstva…subhnallah sjetices se inshaAllah ako ti se Allah svt smiluje I pocasti te potomkom kako je meni bilo I kroz sta sam prolazila ali mozda tada nece biti mene vise I bice kasno subhnallah a stajao sip red vratim Dzenneta-majke svoje ! Ona te je služila godinama i godinama te pazila. Gdje je doborcinstvo koje ti Allah svt nareduje prema roditeljima-majci i obaveza prema njoj? Zar te je do te mjere dovela tvrdokornost i sejtan prokleti subhnallah?

Sine moj, kad god bih saznala da ti se Allah svt smilovao i povratio te na pravi put-put SPASA, to bi povecalo moju radost i sreću. Subhnallah havala na uputi i saburu i kusnji i znamo da nas Allah svt stavlja da dokazeno svoje rijeci i vjerovanje da potvrdimo elhamdulillah,pa i ti si jedan od niz drugih predhodnih ili inshaAllah buduci elhamdulillah…samo znam da sve sto nas zadesi nije nas moglo zaobici a sto nas zaobidje nije nas elhamdulillah zadesilo a iz svega samo rob pouku izvlaci i ima sve svoju mudrost jer Allah svt je sve odredio u knjigama Kadra jos davno prije stvaranja Nebesa i zemlje i elhamdulillah i ovo mi je propisano elhamdulillah!Pitam te samo sine sta samt i , počinila da sam ti postala toliki neprijatelj kojeg ne možeš ni da vidiš ili da podneseš da sjednes i porazgovaras kao sa majkom ili kao majkom vjernicom?

Da li sam ikad pogriješila u svom odnosu prema tebi?
Učini dobro prema meni jer Allah voli dobrocinitelje. Sine moj, ja se samo nadam da te vidim *KAO VJERNIKA* i ništa više od toga. Dopusti mi da vidim tvoje smrknuto lice i nacin na koji se ljutiš.

Saburat cu jer Allah obecava nagradu za sabur u kusnji insaAllah..
Sine moj, srce mi se cijepa ali elhamdulillah Allah svt obecava nagradu za bol i trpljenje pa cu stisnuti zube i samo se na Allaha svt oslonuti i saburati i cekat sto je samo od Allaha svt propisano inshaAllah, suze mi teku, a ti si živ i opskrbljen si,opet od Uzvisenog,Milostivog subhanallah!

Evo vrata Dženneta pored tebe su otvorena pa kreni prema njima. Otvori ih sa osmijehom prema mom licu, lijepim pozdravom i radosnim susretom. Nadam se da ću te susresti sa milošću Gospodara moga. ''Roditelj je srednja vrata Dženneta. Ako hoćeš, postavit ću ta vrata ili ću ih čuvati.'' (Bilježi ga imam Ahmed)

Sine moj, ja tebe poznajem iz djetinjstva, poznajem te kad si stasao u mladića. Ti si uvijek tragao za nagradom i sevapima. Ali si danas zaboravio na hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: ''Najdraže djelo Allahu je namaz u njegovo vrijeme, zatim poslušnost roditeljima, zatim dzihad na Allahovom putu.'' (Mutefekun alejhi)

Evo ti nagrade za koju ne trebaš nekome odsijecati glavu ili udarati ljude po vratovima. Gdje si ti kada su u pitanju najvrednija djela kod Allaha?

Sine moj, ja te upozoravam da ne budeš od onih koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u ovom hadisu: ''Teško onome, teško onome, teško onome.'' Pa su rekli: ''Kome, Allahov Poslaniče? On reče: ''Onome čiji roditelji kod njega dozive starost, jedan od njih ili oboje, pa ne uće u Džennet.'' (Bilježi ga Muslim)

Neću nikome žaliti, niti ću govoriti o svojoj tuzi, jer ako se podigne iznad nebesa, i ako otvori vrata nebeska, tebe će pogoditi nedaća nepokornosti roditelju. A na onom svijetu znaš da će te pogoditi velika nedaca. Ne, ja to neću učiniti. Sine moj, ti si još uvijek dio moga tijela, miris moga srca i radost moga dunjaluka.

Probudi se, sine,dowi i saburaj i bori se protiv sejtana i hefsa sa Allahovom svt miloscu! Docekaces sijede dlake na tvojoj glavi. Godine će proci a ti češ postati otac i ostarit češ. Ali, nagrada je shodno djelu. Ti ceš pisati svom sinu pismo sa suzama isto ovako kao što sam ja tebi ovo napisala. A kod Allaha će se spojiti parničari.

Sine moj, boj se Allaha kada je riječ o tvojoj majci. Budi sa njom jer je Džennet kod njenih nogu. Obriši joj suze, ukloni joj tugu, ali ako hočeš, onda nakon toga pocijepaj ovo pismo.

Sine moj, ko učini dobro djelo – čini ga sebi, a ko učini loše – učinit će ga protiv sebe.
Gospodaru moj ako sam se ogrijesila od moje roditelje ikad a ti znas i tajno i javno ja se kajem oprosti mi i olaksaj a molim te da budem od onih sa kojima ces biti samo Ti zadovoljan-amin

ehhh sjeti se ovoga sine moj i ucini tewbu-isreko se pokaj i sjeti me se u dovama tad,a mene vise tada nece ni biti ..vraticu se svome Gospodaru gdje ce me na kapijama cekati moja Dzennetska pticica-tvoj brat

Cekamo te insaAllah za Allahova roba,mudzahida borca protiv svoga nefsa,borca na Allahovom putu a ne na sejtanovom ( putu kojim si krocio harama...droge,cigara,alkohola i bluda...)

Allah te uputio na pravi put,smilovao ti se Ya Rabb,ucvrstio te da samo Njemu robujes i ibadet cinis,kajes se i cinis samo dobra djela sa kojma ce Allah biti zadovoljan-amin

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)

Brinula sam se tad za svog dvanaestogodisnjeg sina do nedavno ili cak kada vrata otvori rado ,sada imam oko sebe sestre i dzem'at, koji mi mnogo znace. I sada imam iskusenja, ali elhamdulillah, nema insana na dunjaluku a da nema iskusenja, ali sam zadovoljna i bit cu insa-Allah zadovoljna sta god da Allah odredi.

Allah daje robovima svojim uvijek kusnju pa cak i kafirima subhanallah!!!


Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)

Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim) Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)

Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

Allahu Gospodaru nas...
Molimo Te, podari nam život sretnih, smrt šehida, boravak u blizini Poslanika saws i pomoć u borbi protiv neprijatelja.
Primi naša pokajanja sada. Primi naša pokajanja ubuduće. U naša srca usadi ljubav da ti pokajanje činimo. Povrati nas Tebi lijepim povratkom.
Kod Tebe utočište tražimo; da na dunjaluku izgubljeni ne budemo i da na Tebe ne zaboravimo. Utječemo Ti se od našeg zaborava, a Ti nas ne zaboravljaš. Tvoje dobro nama silazi, a naše zlo Ti znaš. Ti nas svojom milošću obasipaš, a od nas ti ništa nije potrebno - a mi Tebe svojim grijesima srdimo, a miskini smo i putnici smo ovdje samo i Tebe trebamo.
Gospodaru, podari nam iskrenost i ucini da svaka nasa rijec i svako nase delo bude samo radi Tebe i priblizavanja Tebi, a sacuvaj nas ruznih rijeci i losih dela. Ostavi nas u zivotu dok je on bolji za nas od nase smrti.A uzmi nas Sebi kada nas Ahiret bude za nas bolji od naseg dunjaluka. Sacuvaj nas teske bolesti i duge starosti. Usmrti nas na nasim najboljim delima u trenutku najveceg imana i pokornosti Tebi...
Popravi nase stanje i sa nama popravljaj druge.Sacuvaj nas, i druge sacuvaj sa nama. Opskrbi nas nash Gospodaru, ustrajnoscu u Tvojoj veri i postupanju po sunnetu Tvoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem...
Poduci nas i nase roditelje i nas potomak-djecu u nasoj vjeri i onome sto ce nam koristiti i da nam od koristi bude ono sto naucimo. Sacuvaj i nagradi i oprosti nam ako sta zgrijesimo nehotice u ovom nasem okupljanju ovde...Olaksaj nam kusnje i nestavljaj nas na kusnje koje necemo moci podnjeti,smiluj nam se i oprosti te milosti Svojom nas uvedi u Dzennet Firdevs

AMIN YA RABBI...

Allahova subhanehu ve te'ala robinja_ummu Muamer

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dobrocinstvo tvoje prema roditeljima!

“Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobrocinstvo cinite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh”! – i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: - Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”(Kur'an- 23. i 24. ajeta sure El-Isra)

Navedena dva ajeta sure el-Isra’ su, ustvari, poticaj kojom nas Svevišnji želi mobilizirati na maksimalnu pažnju i respekt prema roditeljima. Uzvišeni, odmah poslije naredbe o poslušnosti jedino Njemu, nareduje dobrocinstvo roditeljima. U ajetima su izneseni temeljni principi na kojima islam gradi cjelokupnu strukturu ljudskog života.
U ljudskoj prirodi je da ...slijedi ...da se radije gleda unaprijed nego da se osvrce na prošlost. Sama priroda covjeka podstice na zaštitu mladih naraštaja kako bi se osigurao produžetak vrste na Zemlji. Taj božanski nagon jednako je izražen i u slucaju ostalih vrsta iz biljnog i životinjskog svijeta. Tako odrasli muškarci i žene lakše odvajaju vrijeme za druženje i igru s djecom, žrtvujuci se i bez gundanja i prigovaranja, cak i sa zadovoljstvom pronalaze vrijeme koje ce pokloniti svojoj djeci. Dakle, sama priroda garancija je da ce se roditelji bez ikakve oporuke i jasnih naredenja briniti o svom potomstvu, dok djeca imaju stalnu potrebu da se uvijek vracaju na tu božansku oporuku o staranju za one koji odlaze nakon što su se žrtvovali za pokoljenja koja tek stasavaju.
Medutim, imajuci na umu da iza formiranog muškarca i žene stoje godine mukotrpnog podizanja, odgoja, brige i materijalnih odricanja, Allah, subhanehu ve teala, ne dozvoljava da se to potisne u zaborav i da roditelji ostanu van domašaja našeg velikog interesiranja i brige. Jer, dijete nije u stanju da se oduži roditeljima za pokazanu pažnji i žrtvu kada bi cijeli život bilo u službi svojih roditelja. Zato Allah, dž.š, od nas traži maksimalnu pažnju i nježnost prema onima koji se tako odnose prema nama od našeg rodenja pa sve do naše ili njihove smrti. Roditelji su, po prirodi, skloni da štite djecu, da podnose raznolike žrtve, da cak i život žrtvjuju za djecu, isto onako kao što zelena biljka isiše svu hranu iz zrna pa zrno postane zemlja, ili kada pile isiše svu hranu iz jajeta i jaje postane ljuska; tako isto djeca i****vaju sav nektar, sve zdravlje, sav trud i pažnju roditelja, pa kada oni postanu oronuli starci, ako im se rok života produži, oni ce uz pažnju svoje djece biti sretni.(2) Suprotno tome, budu li roditelji lišeni djecije pažnje, u godinama njihove iznemoglosti i starosti, oni ce kraj života provesti nesretni, zbog izostale potrebne im njege, a još više, zbog osjecaja napuštenosti od svojih evlada.

Uz sve anomalije “naprednih” društava, posebno zapadnih, primjetna je otudenost djece od roditelja. Možda je za tu pojavu prikladniji izraz nehuman odnos spram roditelja. U društvu koje je tehnicki jako napredno i sve više organizirano prema cisto mehanickim gledištima ponašanje djeteta prema roditeljima nema veliko socijalno znacenje. Tako evropski otac iz dana u dan sve više gubi autoritet nad svojim sinom, a sin sve više gubi poštovanje prema ocu. Njihove medusobne veze sve su više uništene mehanickim društvom.(3)

Savremeni zapadni covjek radije provodi slobodno vrijeme s kucnim ljubimcima negoli s roditeljima. Cinjenica je da im nije ni potrebna pomoc njihove djece jer su oni potpuno materijalno zbrinuti, ali lijepa rijec i ukazani znaci pažnje roditeljima su vredniji od bilo kakvog dara. Stoga su sve brojnije socijalne ustanove i staracki domovi u kojima roditelji zapadnog covjeka skoncavaju svoj život. To navodimo zato što i u sredinama gdje žive muslimani navedena pojava uzima sve više maha. Sa stanovišta islama takav odnos je nedopustiv. Nebriga prema roditeljima rigorozno je sankcionisana, što razumijevamo iz brojnih kur’anskih navoda i rijeci Allahovog poslanika, a.s. U suri Lukman, Uzvišeni na istu temu kaže sljedece: “Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni cete se svi vratiti.”(4) Iz citiranog ajeta vidi se da naš Gospodar, dž.š, insistira na zahvalnosti roditeljima odmah nakon iskazane zahvalnosti Njemu. Analogno tome, islamski ucenjaci su mišljenja da Allah, dž.š, nece vjernicima prihvatiti i uvažiti cetvero bez drugih cetvero; vjerovanje bez dobrih djela, pokornost Allahu bez pokornosti Poslaniku, zahvalnost Allahu bez zahvalnosti roditeljima i namaz bez zekata.

Poslušnost i zahvalnost roditeljima

Oporuka djetetu da bude pažljiv prema roditeljima ponavlja se cesto u Kur'anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, dok je oporuka roditeljima prema djeci daleko neznatnija, iz prostog razloga, kako primjecuje Sejjid Kutb, jer je sama priroda ucinila da tako bude. Naime, sama priroda podstice da se štite mladi naraštaji da bi se osiguralo produženje života na Zemlji, kao što to Allah Uzvišeni želi. Roditelji žrtvuju sve od sebe za svoju djecu, i imetak, i zdravlje, i svoj život i to cine sve s radošcu i veseljem, dok dijete to brzo zaboravi, pa mu treba ponavljati njegove obaveze, što Allah Plemeniti, znajuci ga, cini u Svojoj Knjizi. Pogledajmo: «Mi smo naredili covjeku da bude poslušan svojim roditeljima. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni ce se svi vratiti».

Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja

Koliko islam pridaje važnost našem odnosu spram roditelja i obavezi našeg zahvaljivanja njima na svemu što su nam ucinili, najbolje ilustrira hadis 'Abdullaha b. 'Amra, r.a, u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, napominje: «Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja!».

Jedan od uvjeta za ulazak u džennet je dobrocinstvo prema roditeljima

Poslanik islama, s.a.v.s, u brojnim predajama nagovijestio je da ce ulazak u džennet biti usko vezan za naše poštivanje, respekt i dobrocinstvo spram roditelja. Tako u predaji koju prenosi Ebu-d-Derda', r.a, kaže se da je cuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: «Roditelj je srednja vrata dženneta, pa ako hoceš pusti ih, a ako hožeš sacuvaj ih!».


Ebu Umame, r.a, prenosi da je neki covjek upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Allahov Poslanice, kakva je obaveza djeteta prema roditeljima?», na što je on odgovorio: «Oni su ti i Džennet i Džehennem!».

Dobrocinstvo prema roditeljima jedno je od najdražih djela Allahu Uzvišenom

Kolika je važnost dobrocinstva spram roditelja najbolje ce nam potvrditi hadis u kojem se ovo djelo stavlja u ravan sa namazom i džihadom. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s, definirao ga je kao jedno od najdražih djela Gospodaru Uzvišenom.


'Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je pitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Koja djela su najdraža Allahu Uzvišenom?», na što mu je on odgovorio: «Namaz u njegovo vrijeme». Na njegov upit: «A nakon toga?», odgovorio je: «Dobrocinstvo roditeljima». Na trece pitanje: «A koje onda?», Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: «Džihad na Allahovom putu».

Pažnjom prema njima se, uistinu, može džennet zaraditi

Roditelji su izvanredna prilika da, cineci im dobrocinstvo, zaradimo džennetske ljepote. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a, Poslanik islama, s.a.v.s, jedne prilike je rekao: «Ponižen bio!», i to je ponovio tri puta. Na upit ashaba: «A ko to, Allahov Poslanice?», odgovorio je: «Onaj koji doživi starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a on zbog njih, ne ude u džennet!».


Nažalost, postupci brojnih muslimana prema svojim starim i iznemoglim roditeljima izazvat ce samo Allahovu srdžbu, umjesto da im budu prilika da zadobiju džennet i njegove neopisive ljepote.

Poslušnost prema roditeljima garantira naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenima na Sudnjem danu

Treba napomenuti da naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenim i dobrim Allahovim robovima na Sudnjem danu uvjetuje naš lijep odnos spram roditelja. To se jasno nazire iz hadisa koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi 'Amr b. Murre el-Džuheni. On kaže da je neki covjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, i rekao: «Allahov Poslanice, svjedocim da nema drugog boga osim Allaha, svjedocim da si ti Allahov Poslanik, klanjam pet dnevnih namaza, propisno dajem zekat od svoje imovine i postim mjesec Ramazan». Vjerovjesnik, s.a.v.s, mu je tada rekao: «Ko umre, a bude izvršavao ove dužnosti, bit ce na Sudnjem danu u društvu vjerovjesnika, iskrenih i šehida ovako – pa je pokazao da ce biti blizu kao prst uz prst – ali pod uvjetom da nije bio neposlušan svojim roditeljima!»

Nemoguce se roditeljima odužiti

Roditeljima je gotovo nemoguce odužiti se za sve ono što su ucinili za svoju djecu. U brojnim predajama se navodi da su ashabi pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da li su se nekim svojim postupcima odužili svojim roditeljima, pa je on odgovarao da se time nije odužilo ni za jedan njihov uzdah.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, nacinio je izuzetak u tom pogledu, pa u predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže: «Dijete se ne može odužiti svome roditelju, izuzev da ga nade kao roba, pa ga otkupi i onda ga oslobodi!».

Traženje oprosta jedan je od vidova zahvalnosti roditeljima

Kada osoba umre prekidaju mu se svi dotoci sevapa, izuzev u tri slucaja, kako naglašava Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a: «Kada covjek umre prestaju njegova djela, osim u tri slucaja: trajna sadaka, znanjem kojim se iza njega koristi i dobro odgojeno dijete, koje mu dovu cini».
Cak ce se roditelju povecavati deredže u džennetu zahvaljujuci traženju oprosta od njegovog djeteta, kako jasno potcrtava Poslanik islama, s.a.v.s, u hadisu Ebu Hurejre, ra: «Covjeku ce se, doista, povecavati deredže u džennetu, pa ce se zapitati: «Odakle ovo?», te ce mu se odgovoriti: «To je od traženja oprosta tvoga djeteta za tebe!»

Pokušaji cinjenja dobrocinstva roditeljima

Znajuci za važnost i znacaj dobrocinstva spram roditelja, treba istraživati razlicite nacine kako do toga doci. To se može uciniti na razlicite nacine, bilo lijepom rijecju, bilo nekim poklonom, materijalnim pomaganjem i sl., ali je bitno da roditelji osjete ljubav djeteta spram njih. To ce im uliti novu snagu, nadu i povjerenje.

Ponašanje Ebu Hurejre, r.a, može nam poslužiti kao primjer. On je živio u jednoj, a njegova majka u drugoj kuci. Kad god bi izašao iz svoje kuce, došao bi do vrata kuce njegove majke i pozvao bi je blagim glasom: «Mamice moja!» i nazvao joj selam. Ona mu je uzvratila: «Sincicu moj! Neka je i na tebe Allahov selam, rahmet i bericet!». Tada bi joj Ebu Hurejre, r.a, rekao: «Neka ti se Allah smiluje kao što si se ti meni smilovala i odgajala me kada sam bio mali!», a ona bi njemu odvratila: «Neka se Allah smiluje tebi, kao što ti meni ciniš dobro u mojoj starosti!». Kada bi se vracao kuci, postupao bi na isti bi nacin.

Slican primjer nalazimo i u postupku šejha Mahmuda Arnauta, poznatog islamskog ucenjaka prema svome ocu šejhu Abdulkadiru Arnautu, jednom od najvecih eksperata hadisa danas na dunjaluku. Šejh Mahmud ima samo oca, buduci da mu je majka ranije umrla. Imao je komforan stan u najljepšem dijelu Damaska, ali ga je zamijenio za daleko slabiji i manji, i to u manje privlacnom dijelu Damaska, samo da bi bio blizu svog oca. Po njegovom kazivanju i kazivanju njegovog oca, on nikada nije otišao na posao, niti se vratio s posla a da nije navratio svome ocu, upitavši ga za zdravlje i pospremivši mu po stanu ono što mu treba. Bio sam svjedok njegovih suza kad god bi spomenuo svog oca. Godinama nisam vidio takav odnos sina i oca, takvu ljubav i takvo dobrocinstvo!

Nadamo se da ce samo ova dva primjera nagnati mnoge osobe da preispitaju svoj odnos prema roditeljima i da ce ovo biti povod njihovom ljepšem ophodenju s njima.

Dobrocinstvo prema roditeljima produžava život

Koliko je važan lijep odnos prema roditeljima najbolje pokazuju neke predaje u kojima Poslanik, s.a.v.s, nagovještava produžetak životnog vijeka onoj djeci koja u tom pogledu ucine ono što se od njih traži.

Sehl b. Mu'az prenosi od svog oca da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Blago onome ko bude dobrocinstvo cinio svojim roditeljima. Allah Uzvišeni ce mu produžiti životni vijek!».

NE RECI IM NI “UH”

“Kad jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni “uh” i ne podvikni na njih.” U ovom dijelu ajeta Uzvišeni eliminiše svaku mogucu grubost spram naših roditelja. Arogantan odnos prema roditeljima u bilo kom periodu njihovog života nezamisliv je za iskrenog muslimana, pogotovo u godinama njihove starosti kad su oni ovisni o našoj pažnji i pomoci.

Takode, ne prilici vjerniku da roditelje naziva pogrdnim imenima, da povišenim tonom razgovara s njima, nedolicno reaguje na neke njihove rijeci ili poteze, a posebno da ih na bilo koji nacin ignoriše. Jednom rijecju, oni ne smiju ni iz jednog našeg gesta razumjeti da su nam teret i suvišni. Od svega nabrojanog najblaže je “uh,” ali ni to Allah, dž.š, ne dozvoljava .U jednom hadisu Allahova poslanika, s.a.v.s, stoji: “Da je Allah znao išta manje (bezbolnije) od “uh” On bi i to zabranio.“(5) Uzvišeni kaže:“ I ne podvikni na njih”. Dakle ni jednim gestom ne smijemo naljutiti ili ražalostiti roditelje, što bi ih moglo dovesti u stanje ocaja pa da nam kletvu upute. Jednom prilikom ashabi su upitali Allahova poslanika, s.a.v.s, koja su ljudska djela Allahu, dž.š, najdraža, a on je odgovorio: “Namaz koji se klanja na vrijeme, dobrocinstvo prema roditeljima i borba na Allahovom putu.”(6)

Vidimo da Poslanik a.s. ubraja u najdraža djela Allahu, dž.š, dobrocinstvo prema roditeljima, a u drugoj predaji stoji da se zanemarivanje roditelja svrstava u teške grijehe. Tako je jednom prilikom Allahov poslanik, a.s, upitan koji su to pogubni grijesi za covjeka, pa je kazao: “Smatrati Allahu nekog drugog ravnim, biti neposlušan svojim roditeljima, bespravno ubiti covjeka, lažno svjedociti i lažno govoriti.”(7)

RIJECI POŠTOVANJA

U poznatom hadisu koji govori o sedam katastrofalnih grijeha, koji bilježi imam Buhari, spominje se i neposlušnost roditeljima. Umjesto arogantnog i grubog postupanja prem ocu i majci, covjek treba birati rijeci i postupke kojima ce pokazati svoju naklonost i ljubav prema njima. Allah, subhanehu ve teala, nareduje vjernicima: ”i obracaj im se rijecima poštovanja punim.” Kao što Sejjid Kutb, rahimehullah, komentarišuci dio ovoga ajeta, kaže: ”To je prva faza zaštite i lijepa odgoja, da od djeteta ne potekne nešto što aludira na nemir i tjeskobu, nešto što oznacava uvredu i loše ponašanje.” (8)

Vedro celo i osmjeh pred roditeljima unose raspoloženje i optimizam u njihove duše. Potištenost i namrgodenost ih uveliko žaloste. Stoga treba de se trudimo da u njihovom prisustvu budemo dobre volje i da biramo rijeci kada ih oslovljavamo, kako bismo im naše prisustvo ili boravak s njima ucinili što ugodnijim. Tepanje i umiljavanje roditeljima cesta je forma komuniciranja koju bilježi Kur’an, azimuššan. Posebno je ilustrativan razgovor Ibrahima, a.s, s njegovim ocem u trenucima kada ga on želi odvratiti od vjerovanja u kipove, kao i obracanje Ismaila, ocu Ibrahimu, kada otac odlucuje da ga žrtvuje radi Allaha.

I u jednom i u drugom slucaju upotrebljava se izraz “ ja ebeti, “ o babice ili babuka! što oznacava deminutiv od otac. Naše tepanje i umiljavanje majci i ocu je, ustvari, naše uzvracanje na lijepe i mehke rijeci, pune ljubavi i topline koje smo toliko puta slušali od njih dok su nas odgajali. Tih rijeci ne manjka djeci ni nakon što odrastu. Rijeci Uzvišenog: “I obracaj im se rijecima poštovanja punim” trebalo bi da stimulativno djeluju na nas na planu korigiranja našeg odnosa spram roditelja.

KRILO PONIZNOSTI

Kur’anski izraz “Vahfid lehuma dženahaz-zulli miner-rahmeti” u doslovnom prijevodu znaci: ”spusti krilo poniznosti svoje pred njima.'' To takode znaci, kako prevodi prof. Korkut, ”Budi prema njima pažljiv i ponizan”. Ovim ajetom nam naš Gospodar, dž.š, zapovijeda da, nakon što smo iskazali verbalnu naklonost i poštovanje, sad to moramo potvrditi i djelom. To je viši stupanj milosti koja potvrduje našu stvarnu odanost i pažnju roditeljima. Jer, kakva korist od lijepih rijeci ako su roditelji prepušteni sami sebi i izvan domašaja naše njege i pomoci. Navedene rijeci Uzvišenog moraju u nama pobuditi osjecaj samilosti i sažaljenja prema njima. Mora nam biti na umu koliko smo mi proboravili u njihovom “krilu poniznosti?' Koliko smo hrane iz njihovih ruku pojeli? Mora naš isto toliko brinuti ako su oni bolesni, kao što su oni toliko puta bili brizni za našim zdravljem dok su nas podizali. Mora nam naumpasti naše djetinjstvo, jer su oni danas poput djeteta, slabi i nemocni potrebna im je naša njega i zaštita.

Služenje ili hizmet roditeljima ubraja se u Allahu, dž.š, ugodna dijela s kojima se dospijeva do Dženneta. Džabir bin Semure, r.a, prenosi hadis koji bilježi imam Taberani, da je Pejgamber, a.s, jednom prilikom penjuci se na mimber, neuobicajeno tri puta izgovorio amin, nakon cega ga je neko od prisutnih upitao zašto je to uradio, a je on odgovorio: ”Došao mi je melek Džibril i rekao: - Neka je ponižen i prezren onaj kod koga jedan ili oba roditelja dozive starost, a on, hizmeteci im, ne zasluži Džennet. Muhammede, reci amin! pa sam ja izgovorio amin. Neka je ponižen i prezren onaj ko doceka ramazan i u njemu ne zasluži Allahovu milost. Muhammede, reci amin! pa sam ja rekao amin. Neka je ponižen i prezren onaj u cijem se prisustvu spomene tvoje ime a on ne prouci salavat na tebe. Muhamede, reci amin! pa sam i na tu njegovu dovu izgovorio amin.”-

O dobrocinstvu spram roditelja govore brojni hadisi Allahova poslanika, s.a.v.s, ali ovaj kao da sazima sve: “Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja.” (9) Ebu Umame, r.a, pripovijeda da jedan covjek došao Allahovom poslaniku, s.a.v.s, i upitao ga: “Kakva je obaveza covjeka prema roditeljima?” našto mu je Alejhisselam odgovorio: ”Oni su ti i Džennet i Džehennem”(10) U predaji koju bilježi Ibnu Hibban stoji da je Pejgamber, a.s, rekao: “Za svaki ucinjeni grijeh ima nade da ga Allah odgodi za ahiret, ako hoce, ali za neposlušnost prema roditeljima, On požuri još na ovom svijetu.” Da za neposluh spram naših roditelja ne bismo ispaštali još na ovom svijetu, treba da imamo lijep odnos prema njima. Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Cinite dobrocinstvo roditeljima pa ce i vaša djeca biti kreposna prema vama.”(11)

Prenosi se da je Ebu-Abdurrahman, Abdullah b. Mes'ud, r.a., rekao: " Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, koje je djelo Allahu najdraže? Alejhisselam rece: 'Namaz u njegovo pravo vrijeme.' Zatim sam upitao: 'A koje poslije njega?"Dobrocinstvo svojim roditeljima', odgovori on. 'Koje poslije njega?', ponovo upitah. 'Džihad na Allahovom putu', odgovori on."

(Muttefekun alejhi)

Prenosi se da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: " Allahovom Poslaniku (sallallahu ‘alejhi ve selleme,) došao je jedan covjek i upitao ga: ‘O Allahov Poslanice! Ko je najpreci za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?'Alejhisselam rece: 'Tvoja majka.' Covjek tada rece: ‘ Ko poslije nje?' 'Tvoja majka', odgovori on. 'Ko poslije nje?', ponovo upita covjek. 'Tvoja majka', ponovo odgovori Alejhisselam. Covjek ponovo upita: ‘ Ko poslije nje?'Alejhisselam tada rece: 'Tvoj otac' "

(Muttefekun alejhi)

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: " Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko doceka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne ude u Dženneti " (Muslim)

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: " Ko želi da mu se nafaka uveca i da mu se život produži, neka pazi i redovno posjecuje svoju rodbinu ."

(Muttefekun alejhi)

Prenosi se da je Abdullah b. 'Amr b. 'As, r.a., rekao: " Jedan covjek prišao je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i rekao: ‘Zavjetujem ti se za hidžru i džihad, nadajuci se nagradi od Allaha, džellešanuhu.' Alejhisselam mu rece: ‘Je li ti jedno od roditelja živo?' 'Jesu, oboje', odgovori on. Alejhisselam mu tada rece: 'Da li ti uistinu želiš nagradu od Allaha, dž.š.?' 'Da', odgovori on.'Onda se vrati svojim roditeljima i pazi na njih i lijepo se ponašaj prema njima', rece Alejhisselam."'

(Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, je rekao: " Nije dovoljno samo uzvratiti posjetu svojoj rodbini. Pravilno se ponaša prema svojoj rodbini onaj koji, kada ga ona zaboravi, ili odbaci, obnavlja vezu sa njom." (Buhari)

Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: " Rodbinska krvna veza visi o 'Aršu i vice: 'Ko mene održava i poštuje, i njega ce Allah, dž.š., posjecivati i poštivati, a ko mene ne održava i ne poštuje, nece ni Allah, dž.š., njega posjecivati niti poštivati ."' (Muttefekun alejhi)

Prenosi se da je Esma, kcer Ebu-Bekra, r.a., rekla: " Došla mi je moja majka za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, nešto tražeci, a još nije bila primila islam, pa sam upitala Alejhisselama da li da je primim. Alejhisselam mi je odgovorio: 'Da, svakako, primi svoju majku i usluži je ."' (Muttefekun alejhi)

Ebu-Ejjub el-Ensari, r.a., pripovijeda da je neki covjek rekao: " O Allahov Poslanice!
Obavijesti me o poslu koji ce me uvesti u Džennet i udaljiti od Džehennema. Allahov
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rece mu na to: 'Ibadet cini iskljucivo Allahu, dž.š.,
i ne pripisuj Mu druga, namaz redovno obavljaj, daji zekat i pazi i posjecuj svoju rodbinu ."'
(Muttefekun alejhi)

Selman b. 'Amir, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: " Kada neko od vas htjedne iftariti, neka se iftari hurmom, jer je u hurmi bericet, a ako ne nade hurmu, onda vodom, jer je ona najcišca." Zatim je rekao: "Sadaka ucinjena siromahu jeste obicna sadaka, a sadaka ucinjena svojoj rodbini dvostruka je sadaka - sadaka i pažnja (rodbine)." (Tirmizi, hasen)
Iz knjige Rijadus-salihin

TRI PUTA MAJKA

Kada je rijec o našoj pažnji prema roditeljima, nužno je istaknuti da islamsko ucenje daje blagu prednost majci nad ocem. To je sasvim i razumljivo kada se ima na umu da majka podnosi veci teret i žrtvu od oca a i njene emocije snažnije su od ocevih. O tome nam Užvišeni kazuje u Svojoj Knjizi: “Mi smo naredili covjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Meni cete se svi vratiti.(12)

U ovom ajetu znacaj majke posebno je naglašen. Majcina konstitucija više trpi. Ona nosi dijete devet mjeseci. U tom periodu ona je izložena fizickim naporima i promjenama koje se cesto negativno odražavaju na njeno psihofizicko zdravlje. Prilikom poroda ona osjeca posebne napore i bol, a kada to sve prode, onda slijede neprospavane noci i dani puni brige i neizvjesnosti za zdravlje i život svoga evlada.

Zato se nicim ne možemo iskupiti i odužiti svojoj majci. Poslaniku dode jedan covjek i upita ga: “Ko je od ljudi najzaslužniji da mu poklonim svoju pažnju? Majka, majka i ponovo majka!” odgovori Poslanik a.s.(13) Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar bilježi hadis koji prenosi Burejde, a on od svoga oca, da je neki covjek nosio svoju majku na ledima i tavvafio sa njom oko Ka’be, nakon cega je došao Poslaniku, a.s, i upitao ga: ”Jesam li se odužio prema njoj Allahov poslanice? Ne, ni za jedan njezin uzdisaj” odgovori mu Vjerovjesnik a.s.” Takode se prenosi od El-Mikdada bin Ma’da da je Vjerovjesnik, a.s, rekao: ”Allah vam oporucuje vaše oceve. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše bližnje.”(14) Imam Ez-Zehebi u djelu Kitabul-Kebair (Veliki grijesi) u poglavlju o neposlušnosti roditeljima navodi slikovit dogadaj iz života ashaba koji se zvao Alkama. Ukratko, Alkama je poklanjao vecu pažnju ženi nego majci. Kada se smrtno razbolio nije mogao ispustiti dušu i to je nagnalo njegovu suprugu da se pozali Alejhisselamu. On je poslao trojicu ashaba koji su ga podsticali na izgovaranje kelimeišehadeta, ali bez uspjeha. Kasnije je pozvao Alkaminu majku koja je ispricala potresnu pricu o njenom zapostavljanju na racun supruge. Tek kada mu je majka oprostila, Alkama je ispustio dušu i preselio na ahiret. Resulullah, s.a.v.s, je nakon što su Alkamu položili u mezar održao govor, kao savjet svima koji daju prednost supruzi nad majkom. Rekao je: “O skupino muhadžira i ensarija! Ko dadne prednost supruzi nad materom na njemu je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Ko tako postupa, ukoliko se ne pokaje, uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njeno zadovoljstvo, neka zna da mu Allah nece primiti ništa od njegovih dobrih djela. Allahovo zadovoljstvo je u njenom zadovoljstvu, a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi.” (15) .

ODNOS PREMA RODITELJIMA NEMUSLIMANIMA

Naša pažnja ne smije izostati cak i ako su roditelji nevjernici ili su skloni cinjenju velikih grijeha. O tome doznajemo iz Allahove Knjige u kojoj piše: ”A ako te budu nagovarali da meni drugog ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se Meni iskreno obraca; Meni cete se poslije vratiti i Ja cu vas o onome što ste radili obavijestiti.”(16) Na pocetku ajeta Uzvišeni upozorava da nema pokornosti roditeljima ukoliko nam savjetuju ili nareduju nešto što je suprotno Njegovim propisima. To je, inace, jedan od temeljnih principa iskazanih u rijecima Poslanika, a.s, da “nema pokornosti nikome u nepokornosti Stvoritelju”.

Medutim, bez obzira što ih necemo slušati u stvarima koje su suprotstavljene nacelima vjere, ipak cemo velikodušno postupati prema njima u stvarima ovog svijeta. Jer, kako kaže šehid Sejjid Kutb rahmetullahi alejhi: “Veza roditelja s djetetom, pored svih simpatija i plemenitosti, dolazi, prema ovom rasporedu, nakon povezivanja s vjerom tako da oporuka covjeku u odnosima s njegovim roditeljima stoji poslije vjere…Veza vjere nadvisuje svaku drugu vezu .(17)

U osmom ajetu sure El-Ankebut nalazi se skoro identican tekst u kojem Allah, dž.š, veli: “Mi smo covjeka zadužili da bude dobar prema svojim roditeljima. Ali, ako te oni budu nagovarali da meni nekoga pridružuješ, o kome ti ništa ne znaš, onda ih nemoj slušati…” Povod objavljivanju ovog ajeta je slucaj koji se desio izmedu Sa’d bin ebi Vekasa i njegove majke. Zeleci da odvrati svog sina od vjere u Allaha, dž.š, jednom ga je upitala: “Nije li Bog naredio covjeku da cini dobro svojim roditeljima? Tako mi Boga ja cu se sustegnuti i od jela i od pica sve dok se Sa’d ne vrati u krilo vjere svojih predaka. Medutim Sa’d je bio odlucan. On je jednom rekao svojoj majci da je to njena stvar. Ako hoce neka jede, ako hoce neka gladuje. (18)

U dijalogu Ibrahima i njegovog oca Azera, koji je bio ogrezao u višeboštvu, prepoznajemo krajnji stupanj Ibrahimove tolerantnosti i blagosti spram oca. To je ilustrativan primjer kako covjek treba da se odnosi prema svome ocu, bez obzira što je on nevjernik i što navodi na krivovjerstvo. Poslušajmo ajete sure Merjem:

“O oce moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan. O oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug. Otac njegov je rekao: Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja cu te kamenjem protjerati, zato me za dugo vremena napusti. Mir tebi, rece Ibrahim. Molim Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.” (19)

KO SU ASHABUL E’ARAF

Od znakova lijepog odgoja i oblika poslušnosti roditeljima je i uvažavanje njihovog mišljenja i savjetovanje s njima. Takav odnos donosi djetetu roditeljski blagoslov i hair dovu. Pošto su roditelji naši najodaniji prijatelji iza kojih stoji bogato životno iskustvo, oni ce nam biti od velike koristi pri svakom važnom odlucivanju. Ibnu Amr, r.a, prenosi: “Došao je jedan covjek Vjerovjesniku, s.a.v.s, da traži dozvolu za odlazak u džihad, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, pitao: - Jesu li ti živi roditelji?- našto je on potvrdno odgovorio, a Poslanik, a.s, je dodao: -Tvoj džihad je uz njih, pa se bori.” (20) Šta znaci ignorisati odluke roditelja pokazuje predaja koja se vezuje za Abdullah bin Abbasa, u kojoj se kaže da je on jednom prilikom bio upitan za ashabul-ea’raf pa je odgovorio: “Ea’raf oznacava prostor izmedu Dženneta iDžehennema.
Tu ce biti smješteni oni koji su poginuli u borbi na Allahovom putu. Otišli su u borbu bez dozvole roditelja vjernika. Pogibija ih je sprijecila da udu u Džehennem a neposlušnost prema roditeljima da udu u Džennet.(21)

OBAVEZE PREMA UMRLIM RODITELJIMA

Naše obaveze prema roditeljima ne prestaju ni nakon njihove smrti. Ibn Malik, r.a, pripovijeda: “Sjedili smo jednom prilikom sa Allahovim poslanikom kada se pomoli covjek iz plemena Benu Seleme i rece: - Allahov poslanice, da li sam dužan ciniti neko dobrocinstvo roditeljima i poslije njihove smrti? – Jesi – rece mu Vjerovjesnik, s.a.v.s, i to: “Moliti Allaha da ih obaspe svojim blagodatima i da im primi njihova dobra djela. Moliti Ga da im oprosti njihove grijehe; izvršiti njihove oporuke (vasijjete) koje su odredili za života; iskazivati ljubav i ciniti dobro rodbini s kojom su i oni održavali vezu, te njegovati prijateljstvo s onima s kojima su se oni družili i pazili.»(22)

U hadisu je posebno neglašeno ispunjenje opruka nakon njihove smrti. Ukoliko su one izvodljive i u granicama šerijata, nasljednicima je obaveza da ih ispoštuju. Allah, dž.š, je rekao: “A ko oporuku izmijeni (ili je uopce ne izvrši) nakon što ju je cuo, veliki grijeh pada na one koji je budu izmijenili. Allah sve cuje i sve zna.”(23) Uz navedeno u drugim predajama spominju se još neka djela koja mogu i treba da se cine za umrle roditelje. Pored toga što stalno treba da molimo Allaha za oprost njihovih grijeha, poželjno je da dajemo sadaku odnosno cinimo dobra djela za njih, da postimo za njih, pa i da hadždž obavimo za njih ako smo u mogucnosti.

Ebu Hurejre navodi predaju da je neki covjek došao Poslaniku, a.s, i rekao: “Moj otac je umro i stvarno je ostavio dosta imetka ali nije uvasijjetio da ga trošim. Da li ce njemu koristiti ukoliko ga ja budem trošio na Allahovom putu? Poslanik, a.s, je odgovorio: «Svakako“ (24)

Isto tako, došao je covjek Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: “O Allahov poslanice, moja majka je preselila a ostao joj je mjesec neispoštenog posta, hocu li to ja za nju izvršiti. Poslanik, a.s, je rekao: - Da je tvoja majka ostala dužna nekome nešto, da li bi ti to odužio za svoju majku? Svakako – odgovorio je covjek. “Fe dejnullahi ehakku en jukda,” pa dug prema Allahu je preci. (25)

Ibnu Abbas r.a. prenosi da je jedna žena iz plemena Džuhejn došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i kazala: “Moja majka se zavjetovala da ce obaviti hadždž ali ju je smrt preduhitrila. Hocu li ja za nju obaviti hadždž? Da, otidi za nju na hadždž, jer šta misliš da je iza tvoje majke ostao kakav dug, da li bi ga za nju ti odužila? Oduži je, jer je u izvršenju dugova, Allah najpreci.” (26) Na kraju možemo zakljuciti da naš status u vjeri uveliko odreduje naš odnos prema roditeljima. Uzvišeni kaže: «Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim, ako budete poslušni, pa, Allah ce doista oprostiti onima koji se kaju.»(27)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

savjet o dobročinstvu prema roditeljima

1.Obraćaj se roditeljima na najprimjereniji način, i ne reci im ni "UH", ne podvikuj na njih, i govori sa njima najplemenitijim govorom.


2. Budi uvijek poslušan roditeljima, izuzev kada naređuju djelo koje je grijeh prema Allahu, jer nema pokornosti stvorenju kada se griješi prema Stvoritelju.

3. Blago i nježno se obraćaj roditeljima, i nemoj im se mrštiti u lice, i nemoj ih gledati pogledom srdžbe.

4. Čuvaj obraz, ponos i imetak svojih roditelja, i ne uzimaj ništa bez njihove dozvole.

5. Radi poslove koji će im olakšati življenje, poput poslova usluživanja i kupovine, i budi ustrajan u traženju nauke.

6. Dogovaraj se s njima oko poslova, i izvini im se ako moraš postupiti suprotno njihovom mišljenju.

7. Na poziv njihov odazivaj se žurno, nasmijana lica i reci izvolite majko i babo, a ne mama i tata, jer tako govore nemuslimani.

8. Poštuj njihove bližnje prijatelje i nakon njihove smrti.

9. Sa njima se ne prepirite i pokušavajte im objasniti šta je ispravno.

10. Ne inadi se njima i ne diži glas na njih, a kad oni govore slušaj ih.



11. Ustani roditeljima kad uđu u kuću i poljubi ih u čelo.

12. Pomozi svojoj majci i u kućnim poslovima, a i ne zaostaj u pomaganju ocu izvan kuće.

13. Ne putuj bez odobrenja svojih roditelja, makar to bilo radi važnog posla, ako budeš primoran, izvini im se i redovno piši.

14. Ne ulazi kod njih bez dozvole, a naročito kad spavaju ili se odmaraju.

15. Ne jedi prije njih, i počasti ih hranom i pićem.

16. Ne laži im i ne grdi ih ako učine posao koji te iznenađuje.

17. Ne daji prednost ženi ili djeci nad roditeljima, i traži njihovo zadovoljstvo prije svega, jer je Allahovo zadovoljstvo uz njihovo zadovoljstvo i srdžba uz njihovu srdžbu.

18. Ne sjedi iznad njih i ne pružaj noge oholo ako su oni prisutni.

19. Ne odbacuj svoju pripadnost ocu, makar bio nosioc visokih funkcija ili titula. I ne uznemiravaj roditelje, pa makar jednom rječju.

20. Ne škrtari iz imetka da daš roditeljima, to bi bila sramota, i tebi bi tako tvoji činili, jer kako uzajmiš, tako će ti se vratiti.

21. Često posjećuj roditelje i daruj im poklone, zahvaljuj im na odgoju i hizmetu koji su oko tebe činili, a na to upozori i svoju djecu, kako ne bi postali nemarni prema njima.

22. Najzaslužnija za tvoju plemenitost je tvoja majka, pa otac, i neka znaš da je džennet pod stopalama majčinim.

23. Izbjegavaj neposlušnost prema njima i nemoj da budu na tebe srditi, jer tada očekuj nesreću dunjaluka i ahireta, a i tvoja djeca će činiti tebi što si ti činio njima.

24. Ako nešto budeš tražio od njih, čini to blago i zahvaljuj se ako ti daju, i izvini se ako odbiju, i nemoj im dosađivati tražeći.

25. Čim mogneš sam privređivati, privređuj i potpomaži roditelje.

26. Roditelji imaju kod tebe prava, žena kod tebe ima prava i svakom daj njegovo pravo, te nastoj da ih usaglasiš, ako ne možeš onda daji hedije (poklone) objema stranama potajno.

27. Ako se tvoji roditelji spore sa tvojim suprugom, a ona je u pravu, objasni joj da si obavezan zadovoljiti roditelje.

28. Ako nisi suglasan sa roditeljima oko ženidbe ili oko razvoda, postupi po propisu islama, to je svima dobro.

29. Njihova dova se prima, traže li njom dobro ili zlo, pa se pričuvaj da ne čine dovu protiv tebe.

30. S ljudima postupaj moralno, jer ko vrijeđa ljude, vređaju i oni njega. Kaže Muhammed sallallahu alejhi ve sellem: "Od velikih grijeha je da Čovjek psuje svoje roditelje. Psuje oca nekom čovjeku, pa ovaj psuje njegova, ili majku, pa ovaj psuje njemu." (Mutefekun alejhi)

31. Posjeti svoje roditelje žive ili mrtve, i daj za njih sadaku i često čini dovu za njih riječima:



"Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!"
(Ibrahim :Ibrahim: Ibrahim (Abraham), 41)

"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' - i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima poštovanja punim.
(Al-Isra :Noćno putovanje: The Israelites, 23)

"Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni će te se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.
(Al-Ankabut :Pauk: The Spider, 8)

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.
(Luqman :Lukman: Luqman, 14)

"A čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka ga njegova tegobno nosi i tegobno ga rađa! A njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci. Pa kad zrelost svoju dostigne i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: 'Gospodaru moj, uputi me da Ti zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovao meni i mojim roditeljima, i da dobro radim s kojim si zadovoljan Ti, i potomstvo moje Ti učini dobrim! Ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam musliman, predan Tebi.'"
(Al-Ahqaf :Ahkaf: The Sandhills, 15)

Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a zulumćarima samo propast povećaj!'"
(Nuh :Nuh: Nuh (Noah), 28)


Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u imanu pretekla i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si zaista dobar i milostiv. Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima onoga dana kada se bude polagao racun. Amin !!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Tajne vode u Kur’anu

Kur’an spominje razlicite vrste vode i kategorizira ih prema stepenu cistoce. Kur’an identificira kisnicu kao cista voda, svjezu vodu iz rijeka i izvora koju pijemo oznacava slatkom vodom, a vodu koja sadrzi visok stepen slanosti oznacava gorkom vodom. U narednim redovima cemo uporediti ovu kur’ansku klasifikaciju voda s naucnim cinjenicama. Znacajno je spomenuti da samo jedna sicusna kap vode sadrzi pet hiljada miliona molekula! A sta je tek za silnim svjetskim morima?!

Cista voda

Kur’an govori o destiliranoj vodi. Allah, swt, kaze: “I On salje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba cistu vodu spustamo.” (xxv : 48)

Razmisljajuci o ovom ajetu, dolazimo do otkrica da upravo on upucuje na specifikaciju kojima naucnici danas oznacavaju destiliranu vodu. Oni su otkrili da voda koju mi pijemo sadrzi mnogo razlicitih cestica i organizama. Jedna casa vode za pice koju smatramo cistom sadrzi milione sicusnih organizama poput bakterija i virusa, kao i hemijske elemente, medju kojima zeljezo, bankar, aluminij, natrij, magnezij i kalcij a to su i organske materije, ugljenik, prasina i slicno. Sve to se nalazi u vodi koju mi zovemo cistom vodom.

Naucnici su utvrdili da se takva voda moze procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke ljucanja, akumuliranjem i kondenzovanjem vodene pare u koju se voda pretvara njenim hladjenjem. Kao rezultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri. Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilairane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenom procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke kljucanja, akumuliranjem i kondenzeovanjem vodene pare u koju se vode pretvara njenim hladjenjem. Kao razultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri? Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilirane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenim cesticama u zraku i prije nego dotakne tlo.

Moderna civilizacija je prouzrokovala ogromno zagadjenje. Spustanje kisnih kapi cisti atmosferu, jer kisnica, koja je destilirana voda, ima posebnu moc upuijanja razlicitih supstanci. Ona apsorbuje iz atmosfere sumpor i druge materije i minerale poput otrovnog olova, zbog cega postaje kisela. Za razliku od naseg doba, u davna vremena kisna voda je bila potpuno cista jer atmosfera nije bila zagadjena.

Kada kisa dospije na zemlju, filtrira se prelazeci vrlo komplikovan put kroz tlo i izmedju stijena, a tokom tog putovanja mijesa e s mineralima i solima koji se tu nalaze. Kao posljedica toga, nastaje alkalni ukus kisnice. Iz tih razloga nalazimo da izvorska voda, zapravo, ima ukus, dok je destilirana voda bez ukusa.

Kisna voda je zapravo destilirana voda, nastala kao rezultat isparavanja vode iz mora, njenog kondenzovanja u formi oblaka i spustanje na zemlju u obliku kise. Zbog toga je to istinski cista voda.

(Sunce Zemlji pruza masovno punjenje energijom u obliku solarne radijacije, posebno infracrvenog zracenja ili topline. To zagrijava tekucu vodu koja hlapi u nevidljivu vodenu paru, a onda se raspresuje u atmosferu. Otrpilike 22% Sunceve radijacije koja dospijeva na Zemlju zagrijeva okeane, mora, jezera i rijeke, mijenjajuci tekucu vodu u vodenu paru. Isprarava samo cista voda, a ostaju rastopljeni minerali, uglavnom u obliku soli u morima. Taj proces je zapravo destilacija (prociscavanje) vode pomocu Sunceve energije.)

Kisnica bolje otklanja necistoce nego obicna voda, te se upotrebljava kao dezinfekcijsko sredstvo. Slobodna je od virusa i bakterija i posjeduje veliko svojstvo apsorpcije metala, gasova i cestice prasine s kojima dolazi u kontakt, pa je zbog toga antiseptik i za atmosferu.

rijec “Tahara”, upotrijbljena u ovom ajetu, znaci odstranjenje prljavastine i necistoca i njihovo odsustvo. Nakon ovih razmatranih cinjenica, moze se reci da one potpuno odgovaraju onome sto je u Kur’anu receno za kisnu vodu: “I Mi s neba cistu vodu spustamo …” (xxv : 48)

Postoje novootkrivene odlike kisnice koje joj pripisuju naucnici, kao sto je sposobnost obnove celija u tijelu, u mnogo vecoj mjeri nego sto je posjeduje obicna voda. Potvrudje se, takodjer, da kisnica posjeduje vee kolicine energije, sto se pozitivno odrazava i na psihicko stanje ljudi. Nije cudo da Kur’an spominje upravo ove karakteristike kisnice, vrlo jasno, u sljedecem ajetu: “Kad je On ucinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kisu spustio da bi vas njome ocistio i da bi od vas sjetanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vasa jakim ucinio i njome korake ucvrstio.” (viii : 11)

Svjeza, slatka voda

Uocljivo je da Kur’an pravi razliku medju rijecima “tahur” (cista) i “furat” (slatka) voda:

” … i Mi s neba cistu vodu spustamo … ” (xxv : 48)

” … i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?” (lxxvi : 27)

voda koju pijemo iz rijeka, izvora i bunara je prihvatljivog slatkog okusa jer sadrzi odredjene kolicine materija poput zeljeza koji joj daju sladak ukus. Kisnica, destilirana voda, nema ukusa, ali kad dospije na zemlju, mijesa se sa mineralima i solima i dobija karakteristican ukus, te postaje “furatan”, slatka, voda prihvatljivog ukusa. Tako, kad KUr’an govori o vodi rijeka, vodi za pice, ne naziva je vise “cistom” vec “slatkom”.

Slana, gorka voda

Citajuci slijedeci ajet: “Ni voda mora nisu jednaka: jedno je slatko i svjeze - voda mu se lahko pije, a drugo je slako i gorko … ” (xxxv : 12)
primjecuje se da je Allah, swt, obje ove vrste vode opisao sa dvije osobine, za razliku od kisne vode koju je opisao samo jednom. Zasto? Iz prethodnog izlaganja smo vidjeli da kisnica nema ni ukusa ni mirisa, to je potpuno cista voda, i samo taj jedan atribut “cista” potpuno je opisuje. I za pitku vodu, koja je stalno u protoku, razmotrili smo zsto je Allah, swt, opisuje rijecima “svjeza” i “slatka”. I morska voda je opisana dvama atributima: “slana” i “gorka”.

Kur’an ne pripisuje osobinu slanosti kao atribut samo po sebi, nije receno samo “a druga je slana”", vec naprotiv, kaze se: a druga je slana i gorka. S naucnog stanovista, bilo bi besmisleno reci da morksa voda sadrzi so, jer i slatka voda sadrzi razlicite kolicine soli, i zbog toga je potrebno opisati nivo slanosti da bi se definisala slana, morska voda. I upravo je to ono sto je u Kur’anu.
Rijec “udzadz”, koja se pojavljuje u Kur’anu za opis slane vode, oznacava prelazenje granice, a to je ono sto nalazimo u morskoj vodi, prekomjerna kolicina soli. Zbog toga nam je jasno zasto je Allah, swt, slanu vodu opisao jos i gorkom.

Kur’an je prva knjiga koja otkriva dezinfekcijska svojstva kise, ili destilirane vode, i ova osobina nije spomenuta osim kad je u pitanju voda koja se spusta s neba. Kur’an tacno pravi razliku izmedju ciste, slatke i slane vode, i svaki termin stavlja na pravo mjesto.

Neka je slavljen Allah, svaka rijec u Njegovoj Knjizi besprijekorno je odgovorajuca. Pitanje koje se moze uputiti skepticima kada se u pitanju naucne kur’anske mu’dzize je: Ako je Kur’an proizvod ljudskog truda, da li bi bilo moguce praviti razlike izmedju gore razmatranih pojmova prije vise od cetrnaest stoljeca? Aevidentno je da Kur’an govori o ovim specificnostima mnogo stoljeca prije nego li su ih fizika i hemija uspjele dokazati. Kur’an je prva knjiga koja obznanjuje razlike izmedju razlicitih priroda vode, i to je kristalno jasno materijalni dokaz Uzvisenog Porijekla ove Knjige.


DVA MORA I NEVIDLJIVA PREGRADA

"Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne mijesaju."« (Prijevod znacenja sure Er-Rahman, 19-20) Poznati istrazivac mora Jacque Cousteau (Zak Kusto) je jedne prilike otkrio ,,nevjerovatan" fenomen. Naime, on je svojom ladjom dosao do Crvenog mora, kako bi...ga ispitao. Dokazao je njegove specificnosti u pogledu slanoce, gustoce, kao i posebnosti njegove faune, morskog rifa i sastava njegove vode. Nakon toga je izasao na Arapsko more koje se nalazi u njegovom susjedstvu. Dosavsi do tog mora, nailazi na more sa posebnim karakteristikama. Otkrio je pregradu izmedu dva mora koja ih razdvaja. Nakon takvog otkrica, poceo je slati poruke na sve strane svijeta, kako bi obavjestio covjecanstvo o svom otkricu.

Tokom tog zbivanja, Cousteau je prisao jedan musliman, cestitao mu i zamolio ga da procita gore navedeni ajet. Cousteau nije mogao vjerovati ono sto cita. Njegovo otkrice je bilo jos prije 1400 godina poznato. Saznavsi da su rijeci iz Kur'ana, objavljene od Gospodara svih svjetova, Stvoritelja svih bica, prihvatio je islam. Do kraja svog zivota zivio je kao musliman i suradjivao s islamskim naucnicima. Preselio je kao musliman a Allah svt najbolje zna...

Kiša u Kur`anu

“I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.” (Furqan, 48-49)
“Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.” (Qaf, 9-11)


Kiša je jedan od najvažnijih faktora za život na Zemlji.
Ona je preduslov za stalnost života. Kiša, koja igra veliku važnost za sva živa bića, uključujući i ljude, je pomenuta u više Kur'anskih ajeta gdje je data suštinska informacija o formiranju kiše, njenim razmjerama i efektima.

Činjenica da u vrijeme objave Kur'ana nije bilo moguće otkriti bilo koju od ovih informacija pokazuje nam da je Kur'an Allahova riječ. Ispitajmo sada informaciju o kiši datu u Kur'anu.

Razmjera kiše U suri az-Zukhruf, 11. ajet, kiša je definisana kao voda spuštena s pravom mjerom. Ovaj ajet glasi: “Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele- tako ćete i vi biti oživljeni;…” “Mjera” koja se spominje u ovom ajetu ima veze sa nekoliko karakteristika kiše. Prije svega, količina kiše koja pada na zemlju je uvijek ista. Procijenjeno je da oko 16 miliona tona vode isparava sa zemlje. Ovaj broj jednak je količini koja pada na zemlju. Ovo znači da voda kontinuirano cirkulira u ciklusu uravnoteženom prema “mjeri”.

Druga mjera koja se dovodi u vezu sa kišom je njena brzina padanja. Minimalna visina kišnih oblaka je 1200 m. Objekat koji ima istu težinu i veličinu kao kišna kap, padajući sa ove visine, kontinuirano ubrzava i pada na tlo brzinom od 558 km/h. Naravno, svaki objekat koji bi udario tolikom brzinom u nešto prouzrokovao bi veliku štetu. Ako bi to bio slučaj i sa kišom sve zasađene površine bi bile uništene, stambene zone, kuće i vozila bi bili oštećeni, a ljudi ne bi mogli ići po kiši ako ne bi prethodno preduzeli mjere predostrožnosti. Čak šta više, ova računanja su urađena samo za slučaj da se oblaci nalaze na visini od 1200 m, iako postoje oblaci i na visini od 10000 m. Kišna kap koja pada sa ove visine lahko dostiže vrlo destruktivnu brzinu. No u stvarnosti to nije tako; bez obzira sa koje visine padaju, prosječna brzina kišne kapi kada dospije do zemlje je samo 8-10 km/h. Razlog ovome je poseban oblik koji ona uzima. Ovaj poseban oblik povećava trenje kroz atmosferu i sprečava ubrzavanje kapi kada ona dostigne određeni brzinski ''limit” (današnji padobrani su dizajnirani korišćenjem ove tehnike).

Kur'an u tom smislu uvijek govori samo o spuštanju kiše, nikada o padanju: “Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu…” “I na njih smo kišu spustili…” “Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.” “…kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio…”, itd, itd.

Formiranje kiše

Za ljude je formiranje kiše dugo bila misterija. Tek sa otkrićem vazdušnih radara je bilo moguće saznati kroz koje faze prolazi njeno stvaranje. Postoje tri faze: prvo, ''sirovina'' kiše se uspinje u vazduh; kasnije se formiraju oblaci, i najzad, pojavljivanje kišnih kapi. Ove faze su jasno definisane u Kur'anu u kojem su, vijekovima unaprijed, date precizne informacije o formiranju kiše: “Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,...” (ar-Rum, 48) Pogledajmo sada tri faze pomenute u ovom ajetu. Prva faza: “Allah je taj koji vjetrove šalje,…” Bezbrojni mjehurići formirani pjenušanjem okeana kontinuirano prskaju i uzrokuju da se vodene čestice “katapultiraju” prema nebu. Ove čestice, zvane aerosoli i koje su bogate solju, su potom nošene od strane vjetrova u atmosferu. Aerosoli formiraju oblake sakupljajući vodenu paru (koja se takođe iz mora penje u nebo) mehanizmom poznatim kao "water trap" (“vodena zamka”). Druga faza: “…pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli…” Oblaci iz vodene pare koja se kondenzuje formiraju kristale soli ili čestice prašine u vazduhu. Iz razloga što su ovdje vodene kapi vrlo male (sa diametrom između 0.01 and 0.02 mm), oblaci lebdje i šire se u vazduhu. Tako nebo biva prekriveno oblacima. Treća faza: “…pa ti vidiš kišu kako iz njih pada,…” Vodene čestice koje okružuju kristale soli i čestice prašine se zgušćuju i formiraju kišne kapi. Tako, kapi postaju teže od vazduha, odvajaju se od oblaka i počinju da padaju na zemlju kao kiša.

Odavde možemo izvući sljedeći zaključak: svaka faza formiranja kiše je spomenuta u ovom qur’anskom ajetu. Štaviše, ove faze su poređane po redu po kojem se i izvršavaju... Upravo kaošto je slučaj i sa mnogim drugim prirodnim fenomenima, Kur'an ponovo i ponovo obezbjeđuje najtačnije objašnjenje o njima, i više, On je ljudima najavljivao ove činjenice vijekovima prije nego su one otkrivene od strane nauke.

Život dat mrtvoj zemlji u Kur'anu.
Mnogi Kur'anski ajeti nas pozivaju da obratimo pažnju na naročitu funkciju kiše kao što je oživljavanje mrtve zemlje: “I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.” (Furqan, 48-49)
“Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.” (Qaf, 9-11) Pored uloge snabdijevanja zemlje vodom (koja je jasna), treba obratiti pažnju i na ulogu kiše kada je riječ o fertilizaciji (đubrenju) zemljišta. Vodena para koja se iz mora popela u nebo sadrži, kao što smo rekli, (pored vode) određene supstance “koje daju život zemlji”. Ove “životvorne” kapi se nazivaju “surface tension drops" (“kapi površinskog napona”). One se formiraju na gornjem nivou morske površine koju biolozi nazivaju mikro slojem. U ovom sloju, koji je tanji od desetog dijela milimetra, se nalaze mnogi organski ostaci koji potiču od mikroskopskih algi i zooplanktona. Neki od ovih ostataka selektiraju i sakupljaju hemijske elemente koji su vrlo rijetki u morskoj vodi (fosfor, magnezijum, potasijum i neki teški metali poput kopera, cinka, kobalta i olova). Ova “đubriva” natovarena u kapi podignuta su vjetrovima u nebo i poslije kratkog vremena padaju na zemlju zajedno sa kišnim kapima. Brojni hemijski elementi i soli metala neophodni za razvoj sjemenja i rast biljaka na nalaze se u kapima kiše. Soli koji padaju zajedno sa kišom su mali primjeri nekih đubriva (kalcijum, magnezijum, potasijum, itd.) korišćenih za povećanje plodnosti tla. [ume se takođe razvijaju i hrane uz pomoć ovih aerosola koji potiču iz mora. Na ovaj način, 150 miliona tona đubriva padne na ukupnu površinu zemlje svake godine. Kada ne bi bilo prirodnog đubrenja poput ovog, vegetacije na zemlji bi bilo vrlo malo, a ekološki balans bi bio ugrožen.
Što je još “interesantnije”, ova istina, koja je mogla biti otkrivena samo uz pomoć moderne nauke, već je objavljena od Allaha vijekovima unazad.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Obracun sa samim sobom(svojim strastima) i ucini tewbu (pokajanje)

’’Zivot na ovom svijetu nije nista drugo do zabava i igra,a samo onaj svijet je zivot,kada bi samo oni znali.’’-Kur’an Al-Ankabut,64.
Draga braco i sestre!Svi mi moramo uciti kako cemo se boriti sa samim sobom i svojim srastima!Moramo naci put da bi izasli iz tmine u koju nas je uvukao dunjaluk I njegovi ukrasi koji nas na svakom koraku privlace da se posvetimo I pozabavimo samo njima,okrecuci lice od svoga Gospodara Allaha svt,Koji je sve sto vidimo I sto nevidimo stvorio-vidljivi I nevidljivi Svijet!!!Znaci da nezaboravimo,nesmijemo zaboravitida sejtan (la’netullahi alejh)neprekidno radi na tome kako ce nam uljepsati dunjalucke ljepote I kako je lijepo to sto sto se mi povodimo za nasim strastima.Braco I sestre,ne zaboravimo da svi mi trebamo sjesti I razmisliti KO NAS JE STVORIO i KOME CEMO SE SVI VRATITI!?!? ALLAHU EKBER
Hocemo li biti prozivljeni nakon nase smrti I hocemo li biti pitani za ono sto smo radili tokom nasega zivotana dunjaluku –napravimo subhanallah inventuru nase proslosti I sadasnjosti-gdje smo?!Nemojte misliti da ako budemo u Allaha svt vijerovali,molitvu obavljali,zekat davali,postili I dobra dijela cinili d ace nam to umanjiti nesto na ovom prolaznom dunjaluku jer smo svakako samo putnici ili da cemo biti nesretni i da gubimo sa ovim putem spasa vijerujte vrijeme!NE!!!
Ne,to nije tako,znajte da sve sto budemo radili slijedenjem Kura’ana I sunneta smo insaAllah na pravom Putu,putu spasa I istine te putu sa kojima ce Allaha svt biti zadovoljan insaAllah I put je sa kojima cemo I mi biti insaAllah zadovoljni I streni na dunjaluku I na Ahiretu insaAllah!
‘’…..A dobor koje za sebe unaprijed osigurate naci cete kod Allaha jos vecim
I dobicete jos vecu nagradu.I molite Allaha da vam oprosti,jer Allah prasta I
I milostiv je.’’-Kur’an-Al-Muzzammil,20.
Ovaj ajet nam jasno govori da ako se mi budemo na dunjaluku trudili da sto vise dobrih dijela ucinimo,da cemo za to insaAllah dobiti jos vecu nagradu I bolju nagradu od Allaha svt,Milostivog I na dunjaluku i na ahiretu insaAllah!
‘’Dvije blagodati Allahove su neiskoristene od vecine ljudi:zdravlje I slobodno vrijeme.’’
Ovo sto je Poslanik s.a.w.s rekao je potpuna istina,vecina nas nezna kako ce da iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje koje nam je Allah svt dao!
Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vijeruju I dobra dijela cine, i koji jedni drugima istinu preporucuju I koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’Kur’an-Al-‘Asr
Vecina nas svoje slobodno vrijeme subhanllah trosi u besposlicama,praznim pricama,provodeci vrijeme na kompjuterima na netu,paltalku, facebook ispijanjem kahva uz gibet ili takodje telefoniranjem i GLEDANJEM TELEVIZORA-Sejtana najveceg (raznih serija-nemorala,dnevnika,fudbala i ostalog svega jer niko od njih Allaha svt ne spomene da ga 24.sahata dnevno gledas! paaaa dodji sebi robe Boziji cemu to sve kad ce te Allah svt pitati za dragocijeno vrijeme.Mi dok uz takve stvari gubimo I tracimo svoje dragocijeno vrijeme ogovarajuci ili trazeci mahne svoga brata ili sestre ili cak upoznavajuci nove hanume na netu estagfirullah,Mi nevidimo da nas kafiri unistavaju na sve moguce nacine fizicki,psihicki I medijama-ALLAHU EKBER!!!
Danas na televiziji I na nasim svakodnevnim posijetama internet ate tako I mozemo vidjeti svasta I takodje cuti,a to nije dobor za nas,nasu dijecu,omaldinu I one koi jos lutaju stazama dzehla!Jer ako mi budemo gledali I slusali ono sa cim Allah svt nije zadovoljan,normalno da cemo probuditi strasti I sejtan ce nam to uljepsavati na sve moguce nacine jos vise te cemo samo poceti razmisljati estagfirullah da je to za nas dobro I pocecemo se za tim povoditi estagfirullah.Kao sto smo I sami svijedooci sta se sa nas desava ako se neucvrscavamo uz pomoc Allaha svt ,neucvrscavamo temelju u nasoj lijepoj vijeri,neucvrascavamo svoj din I iman te neucvrscavamo put insaAllah ka Dzennetu.I moramo se boriti na Allahovom svt putu I moliti Allaha svt na nas uputi na pravi put I ucvrsti sve vise .
Uzviseni Allha svt kaze u Kur’an:’’Oni koji se budu zbog Nas borili Mi cemo,sigurno,putevima koji Nama vode uputiti,a Allah je zaista,na strain onih koji dobra dijela cine!’’Kur’an-Al-‘Ankabut,69.
Ako se mi budemo borili u ime Allaha svt I da Njegova rijec bude gornja,a nevjernicka donja I ako se budemo borili da sacuvamo Haqq-istinu koju nam je prenjeo Muhammed s.a.w.s od naseg Gospodara Allaha svt.Poslanik s.a.w.s je rekao :’’Ko se neprijateljski ponasa prema mome robu,Ja cu mu nepraviti rat.Najdraze cime mi se Moj rob priblizava je ono cime sam ga zaduzio(fardovima),a zatim Mi se priblizava nafilama sve dok ga ne zavolim,a kada ga zavolim,onda Ja budem njegov sluh kojim slusa,njegov vid kojim gleda,njegove ruke sa kojima on radi,njegove noge sa kojima on putuje(u svemu tome pazi da se neogrijesi I da nepredje Allahove svt granice I zakon…)
Ako sta zatrazi,to mu dadnem,Ja ga odmah zastitim.’’
Znaci moramo i samo moramo usmijeriti svoj zivot ka robovanju samo Uzvisenom Allahu svt i izvrsavanju dobrih dijela jer se samo tako mozemo spasiti od dzehennemske vatre.I ako to nece biti lahko za nas,naravno da ce nas Allah svt stavljati na raznorazna iskusenja ali mi moramo insaAllah se samo oslonuti na Allah svt i boriti se zu Allahovu svt pomoc i molost da to sver podnesemo u ime Allaha svt sa strpljivoscu i puno sabura,jer cemo za to insaAllah biti nagradjeni!!!

Uzviseni Alalh svt kaze u Kur’anu:’’Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu:’’Mi vijerujemo!i da u iskusenje nece biti dovedeni?A mi smo u iskusenje dovodili i one prije njih,da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu.Zar misle oni koji zla dijela rade da ce Nama umaci?Lose prosudjuju!Onaj ko se boji susreta s Allahom-pa,doci ce ,sigurno,Dan obecani;a On sve cuje i sve zna!’’Kur’an-Al-‚Ankabut,2-5.
Aisa r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s toliko dugo stajao na nocnom (nafila)namazu,da bi mu noge znale oteci,pa mu je rekla:’’Zasto to cinis Poslanice,kada ti je Allah svt oprostio sve prosle i buduce grijehe?’’On joj na to odgovori:’’Zar netreba da se trudim da budem zahvalan rob?’’
A mi danas i mnogima danas trnu ruke od telefona koje drze radi gibeta,noge nam trne ne od nafila subhanllah ,nego od prevelikoga i dugoga sijedenje na stolicama kraj nasih kompjutera zu raznorazne aktivnosti da’we,slusanja predavanja,gibeta,chetana i estagfirullah posijecanja raznoraznih stranica sa kojima Allah svt nije zadoovljan!!!Pa sta da mi kazemo za sebe jer vidimo da su Poslaniku s.a.w.s svi grijesi oprosteni,a vidimo iz sunneta da se Poslanik s.a.w.s trudio i iskreno rpbpvao Allahu svt,te trudio se za sto vise dobrih dijela te nastojao da bude zahvalan Allahov svt rob!!!
Mi zanmo da nam Allah svt nece oprostit grijehe unaprijed,mi moramo insaAllah raditi dobra dijela i moliti Allaha svt da nam oprosti te se moramo iskreno pokajati pa ce nam Allah svt onda insaAllah oprostit!Moramo insaAllah skinuti kosulje dzehla i obuci kosulje ciste bez fleka harama i biti zu Alalhovu svt pomoc optimisti i truditi se i boriti u ime Allah svt –dzihadom protiv svega sto Alalh svt nam zabranjuje i sa cim nije On zadovoljan!
Znajte draga braco i sestre,mi smo ti koji Allah svt trebamo,a ne On nas,i nama treba Allahova svt milost i pomoc i na dunjaluku i na ahiretu insaAllah te oprost ali kao je zasluziti –znaci samo drzanjem Allahovih svt gradnica,Kur’an i sunneta!
Ebu Zerr Dzundub ibn Dzunade r.a. pripovijeda da je cuo od Poslanika s.a.w.s slijedece-hadis-kudsi:’’O moji robovi,Ja sam sebi zabranio nasilje(zulum), a i vama sam ga ucinio zabranjenim,pa nemojte jedni drugima nepravdu ciniti.O robovi moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi,pa od Mene uputu trazite, a Ja cu vas uputiti.O robovi Moji ,svi ste vi gladni,dok vas Ja ne nahranim,pa trazite od Meine hranu da bih vas nahranio.O robovi Moji,svi ste vi neodijeveni,dok vas Ja ne obucem,pa trazite od Meine odijecu,kako bih vas obukao.O robovi Moji,vi grijesite nocu i danju,a Ja oprastam sve grijehe,pa trazite od Meine oprost da bih vam oprostio.O robovi Moji,sta god vi uradite,niste u stanju Meni stetu nanjeti,niti Mi kakvu korist uciniti.O robovi Moji,kada bi svi ljudi i dzinni,od prvoga do posljednjeg bili toliko pobozni kao sto je nabogobjazniji medju vama,sve to nebi uvelicalo Allahovo carstvo.O robovi Moji,kada bi se svi ljudi i dzinni skupili na jdnom mijestu,i od Meine zatrazili sve sto zele,zatim Ja svakom onom dao sto je trazio,to nebi umanjilo ono sto Ja posijedujem ni onoliko koliko bi umocena igla u more umanjila vodu mora.O robovi Moji,samo se radi o vasim dijelima,Ja cu ich sve zabiljeziti,zatim cu svakom dati ono sto je zasluzio,pa ko nedje dobro (hajr);neka bude zahvalan Allahu svt,a ko nadje lose (serr),neka ne kori nikoga drugog osim sebe!’’
Budimo iskreni i priznajmo da je Allah svt najpravedniji sudac,te da nikome zulum ne cini ni koliko trun.Mi smo sami sebi krivi i mi sami sebi nepravdu cinimo,te smo ti koji smo ponekad i sejtanu (la’netullahi alejh)poslusni,jer nam dosaptavaju pored ovako jasnih lijepih dokaza koje Allah svt kaze u Kur’anu:’’Ali,nevijernici lakomisleno slijede strasti svoje,-a ko ce na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio?-njima nece niko u pomoci preteci.’’Kur’an-Ar-Rum,29.
Zar ima neko ko nebi zelio nagradu Allaha svt,milost i oprost,a znajte da Allahu niko ne moze umaci!
Zato braco i sestre,primite pouku iz naroda prije nas iz svih dokaza Kur’an i sunneta i nedopustite sejtanu da preovladava vama i nasim dusama.Pokajmo se iskreno Allahu svt jer jedino On prima pokajanje i Milostiv je,prije dana u kojem nece biti sumnje i dana polaganja ispita!!!!
Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Cuvaj se strasti!!!

Uistinu covjek musliman, a posebno mladic i djevojka se treba dobro paziti i cuvati strasti. Grijesenje na koje ga navedu strasti, je uistinu, tesko i bolno. Ono ga odvodi u zabludu - nakon istine, prlja njegovo srce - nakon sto je bilo cisto i upropastava njegov smireni i uredni zivot. Da nas Allah sacuva od toga...amin

Allahov Poslanik s.a.w.s., kaze: "Doista, poznajem ljude iz svog ummeta, koji ce se na Sudnjem danu pojaviti sa djelima poput bijelih Tihamskih brda, ali ce ih Allah rasprsiti." Sevban upita: "Allahov Poslanice, opisi nam ih, priblizi nam ih kako ne bismo bili takvi. Allahov Poslanik s.a.w.s rece: "To su vasa braca, vaseg roda; nocu klanjaju kao i vi, ali kada se osame s Allahovim zabranama, prekrse ih." (Ibn Madzeh)

Koliko je mladica, cija su srca bila bogobojazna i ispunjena velikom ljubavlju prema Allahu subhaneh i Njegovoj vjeri, a koji su zbog grijeha i strasti u tome sasvim zastranili? Osjecali bi slast i radost u namazu medjutim, zbog svojih grijeha oni to vise ne osjecaju. Bili bi ljubomorni prema Allahovoj vjeri i sprjecavali bi zlo, a upucivali na dobro ali zbog grijeha oni to vise ne cine - jer ne mogu, nemaju snage. Strahovali bi od Allahove kazne i zudili bi za Dzennetom i njegovim uzitcima, ali... "Ono sto su radili prekrilo je srca njihova..." (Al-Mutaffifun, 14)

Subhanallah, takvima polahko odlazi njihova vjera a da i ne primjecuju. Kada bi im neko rekao: "Evo vam citav dunjaluk, dajte nam svoj iman i vjeru", oni na to, vjerovatno, ne bi pristali. Jer ko bi to dao svoju vjeru, svoj iman, svoju uputu, nakon zablude? Ne, oni to ne bi dali niposto. Medjutim, mozda na jedan drugaciju nacin, oni znatno jeftinije prodaju svoju vjeru. A to je stalnim grijesenjem i prljanjem srca grijesima. Da nas Allah sacuva od sejtanskih spletki, amin.

I uistinu, kada covjek pocne da cini grijehe, gledajuci u ono sto je haram, s vremenom mu taj grijeh postaje "normalan" tako da se vise i ne osjeca "krivim" zbog toga. I njegova teoba postaje puka formalnost. Takav se kaje cesto "reda radi" a koliko je njegova teoba ispravna, to samo Allah zna. Ali neka...covjek se ipak stalno treba kajati. Ali ipak, ne zaboravimo cinjenicu da taj grijeh covjeku moze uci u srce pa da se on tesko toga kotarise.

Od opasnih radnji koje covjeka mogu zadesiti na putu grijesenje jeste da covjek, ne dao Allah, zavoli taj grijeh. To je opasnije i od samog grijeha. Imam Ibn Kajjim el Dzevzijj kaze: "Radost prilikom cinjenja grijeha je teza kod Allaha od samoga grijeha.
Nepostojanje stida od meleka s lijeve strane i meleka s desne strane, koji te gledaju i tvoje grijehe zapisuju, teze je kod Allaha od samoga grijeha."

Takvih slucajeva ima na veliku zalost mnogo, a sve je to zbog ne slijedjenja Allahove upute kada nam je izmedju ostalog objavio: "A kad te sejtan pokusa na zle misli navesti, ti zatrazi utociste u Allaha, jer On, uistinu, sve cuje i zna sve." (El-Fussilet, 36)

"Oni koji se Allaha boje, cim ih slabazan sejtanska dodirne, sjete se Allaha, i odjednom dodju sebi." (E-E'raf, 201)

Da bi popravio svoje stanje moras, brate i sestro, prije svega, da zatrazis pomoc i utociste kod Uzvisenog Allaha, jer je On Jedini koji covjeku moze u takvim slucajevima pomoci. Uputi dovu Uzvisenom Allahu i cvrsto oduci da se neces vracati grijehu a zatim - jer samo to nije dovoljno - na tom putu, ulozi maksimum truda kako bi zadrzao stanje odlucnosti i predanosti Allahovoj volji.

Zgodna prilika za dovu i iskrenu teobu jeste nocni namaz. Kada je covjek sam sa svojim Gospodarom, da Mu se otvori i pozali i iskreno zamoli za pomoc i spas. Vrijedan spomena je hadis u kojem se kaze da se Uzviseni Allah spusta na nama najblize nebo kako bi oprostio, pomogao i ispunio zelju onima koji ga budu molili u zadnjoj trecini noci.

Zato iskoristi tu priliku i zamoli svoga Gospodara za pomoc...jer nijedan insan ti u tome ne moze pomoci kao sto moze pomoci Uzviseni Allah. On zna tvoje stanje bolje od ikoga...zato se Njemu pozali i zamoli za pomoc i iskreno odluci da se vise neces vratiti grijesenju, a zatim se maksimalno trudi kako bi bio daleko od grijesenja.

Navest cemo nekoliko recepata protiv slijedjenja strasti:

1. Iskrena pokornost i cinjenje ibadeta. Dova Allahu za ozdravljenje;

2. Obaranje pogleda i cuvanje cednosti spolnih organa; "...i koji stidna mjesta svoja cuvaju." (El-Mu'minun,5);

3. Izbjegavanje mjesta na kojima se ne spominje Allah i na kojima se cine grijesi;

4. Ustrajnost u cinjenju dobrih djela;

5. Serijatski brak. "I jedan od dokaza njegovih jeste to sto za vas, od vrste vase, stvara zene da se uz njih smirite, i sto izmedju vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmisljaju." (Er-Rum, 21)

Poslanik s.a.w.s. je rekao: "O skupino omladine, ko ima mogucnosti neka se ozeni, jer je to bolje za pogled i cednije za spolni organ. A ko nema mogucnosti, onda neka posti, jer mu je post stit." (Buharijj, Muslim, Tirmizijj)

Molimo Uzvisenog Allaha da se smiluje,da nas sacuva prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i nevidljiva, da nam podari sabura na putu cednosti, da omoguci brak onima koji to zele, da im oprosti i popravi njihovo stanje. Amin.


Ali, šta je to Tevba-pokajanje?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

 
Zašto da učinim tevbu?

Pitaš se hmm: „Zasto da ostavim internet i chetanje,upoznavanje novih prijateljica na netu-koje mi nisu ko dozvoljene dok mi hanuma spava...Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego dobijes odgovor  na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)
  

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.
  

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.
  

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)
   

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)


Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.

 
Vrijednost pokajanja

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Kada govorimo o pokajanju-tewbi, povratku Milostivom, ne možemo a da ne spomenemo argumente koji ukazuju na vrijednost pokajanja, povratka Milostivom. To sve s ciljem ne bi li se u našim srcima probudila i pojavila želja za pokajanjem, povratkom Milostivom Allahu, želja za ostavljanjem loših navika, ostavljanju osobina koje ne doliče razumnom insanu, želja da se zasluži Allahova milost i njegova vječna nagrada koju je pripremio za pokorne robove.

1- Pvratkom Milostivom čovjek ulazi u skupinu Allahovih miljenika, onih koje On voli. Može li razuman čovjek, muslima, očekivati veću i bolju nagradu?! Da imamo priliku još na dunjaluku da učinimo djelo zbog kojeg ćemo postati Allahovi miljenici, one koje On voli.
Kako bi se veselio svako do nas kada bi predsjednik neke države javno izjavo da nas voli, pa kako treba da se veselimo ljubavi Uzviženog, Stvoritelju predsjednika i onih kojima predsjedavaju. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“

2- Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.) Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“

3- Iskrenim povratkom Allahu čovjek stiče pravo da mu Allah oprosti njegove grijehe, i ne samo to, već da njegova loša djela pretvori u dobra. Takav vid ophođenja ne možemo naći osim kod Milostivog Allaha. Na dunjaluku ako nekome naneseš nepravdu i zatražiš halal, ako ti halali to je velika počast i to ukazuje na velićinu ličnosti te osobe. Dok je milost Allahova tolika, ne samo da prašta grijehe onima koji se pokaju, već će njohove grijehe pretvoriti u dobra djela. Kaže Milostivi: “A onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“

Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio. Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.

3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom
.
4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.

5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka. Kako od takvih osoba očekivati da budu korisni društvu u kojem žive i da vrate islamu i muslimanima ugled koji su nekada imali?!

Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Kajem ti se Gospodaru moj Uziviseni koji sve vidis,pa i crnog mrava u zemlji subhnallah,OPROSTI NAM NASE GRIJEHE i smiluj nam se ,ijacaj nas na tvom putu,ojacaj nase korake,nas iman i priblizi nas sebi,sacuvaj nas prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i ne vidljiva,smiluj nam se i oprosti,sacuvaj nas Dzehennemske vatre i sa svojom milosti nas uvedi u Dzennet-amin

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ,onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Vaznost namaza u tvom zivotu!

Uzvišeni Allah objavio je Kur'an Vjerovjesniku, s.a.v.s., da ga objasni ljudima: 'A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.' (En-Nahl, 44.) Poslanik, s.a.v.s., izvršio je tu obavezu na najbolji mogući način. Među najvažnije propise koje je objasnio ljudima i riječima i djelom je namaz.

Stup vjere bez kojeg se ona ne moze odrzati jeste namaz. Muslimani moraju obavljati ovaj ibadet prije svih drugih oblika ibadeta. Ober ibn el-Hattab je svojim namjesnicima pisao: „Vas najvazniji postupak za mene jeste namaz. Pak o ga cuva, cuva svoju vjeru, a ko ga ne cuva, onda su mu sva djela nezasticena (propala su mu).“ Namaz je prvi oblik koji je propisan ljudima, a broj od pet dnevnih namaza jeste upravo onaj koji je Allah, dzelle shanuhu, odredio Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem u noci miradza.

S druge strane namaz je bio zadnja oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije negoli se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rastavio sa dunjajlukom: „Namaz, namaz! A i oni koji su u vasem posjedu. „(Prenosi ibn-Madze). Namaz je prva stvar zbog koje ce covjek polagati racun (na Sudnjem danu) i on je ibadet cijim napustanjem covjek gubi vjeru. Kada se napusti namaz, onda kod covjeka ne ostaje nista od islama jer je namaz stup islama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: „Najvaznija stvar islama i njegov stup jeste namaz, a njegov vrhunac jeste dzihad na Allahovom putu.“ (Prenosi Tirmizi)

 Ovo je kratki osvrt na važnost i veličinu namaza sa objašnjenjem nekih njegovih karakteristika i odlika po kojima je jedinstven i iznad drugih ibadeta, što pomaže muslimanu, sa Allahovom pomoći, da drži do njega. To je najveća vanjska oznaka islama oko čega se saglasila ulema - islamski učenjaci, a Uzvišeni Allah kaže prijevodu značenja: „A onaj koji veliča Allahove propise, pa to je od pobožnosti srca." (Sura El-Hadždž, ajet 32.)

Od posebnosti i odlika koje je Uzvišeni Allah podario namazu jesu:

Prvo i najveće što je Uzvišeni Allah naredio nakon vjerovanja u Njega i tewhida (ispovjedanja Njegove jednoće) je namaz. Naredio ga je Uzvišeni prije posta i zekata i hadža i pokrivanja žena i drugoga od propisa islama.

To je najveći temelj islama nakon kelimei šehadeta. Veći je od posta i zekata i hadža i drugih propisa islama.

Najveća vanjska oznaka islama. To je nešto najveće čime se musliman razlikuje od drugih ljudi i nešto najveće što ukazuje na prisutnost islama i muslimana.

To je najbolje djelo muslimana, kao što je rečeno u hadisu: „I znajte da je vaše najbolje djelo namaz." (Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise u Sahihul Džamiu, br. 952.)

Naređen je na nebu prilikom događaja Israa i Miradža, za razliku od ostalih temelja islama koji su naređeni na Zemlji posredstvom meleka Džibrila.

Naređen je svim poslanicima i vjerovjesnicima i njime Allahu ibadet čine stanovnici nebesa, plemeniti meleki i stanovnici Zemlje, ljudi i džini. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ja čujem zvuk (kao kada je natovarena životinja teretom) neba, a nema prijekora zbog toga. Nema na njemu mjesta koliko pedalj, a da na njemu nije melek na sedždi ili kijamu." (Sahih kod Albanija u Es-Silsiletus-Sahiha, br. 1060.)

Prvo što se naređuje muslimanu dok je mali, kao što je spomenuto u hadisu: "Naređujte svojoj djeci namaz u sedmoj godini..." (Ahmed i Ebu Davud, a Albani ga ubraja u hasen hadise - Sahihul Džami, br. 5868.)

Posljednje što je oporučio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti, kao što je prenešeno u hadisu: „Namaz, namaz i oni koji su u vašem posjedu." (Ahmed i Nesai, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 3873.)

Ne spada sa muslimana obaveza klanjanja sve dok je zadužen, osim žene u mjesečnom i čišćenju poslije poroda, tako da musliman klanja na putu i u strahu i bolesti, kako je u mogućnosti, za razliku od posta i zekata i hadža koji spadaju uz postojanje opravdanja.

Nije navedeno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je ostavljanje bilo čega od djela islama kufr, osim namaza, kao što je u hadisu: „Zaista je između čovjeka i kufra i širka ostavljanje namaza." (Muslim), a u drugom hadisu: "Razlika između nas i njih jeste namaz, ko ga ostavi taj je uznevjerovao." (Sunen)

Posljednje što gubimo od svoje vjere, kao što je spomenuto u hadisu: "a posljednje što ostaje od njihove vjere je namaz... (Albani ga ubraja u hasen hadise - Sahihul Džami, br. 2575.)

Allah ga je nazvao imanom i spomenuo iman umjesto njega, kao što je u riječima Uzvišenog: „Neće Allah dati da propadne vaše vjerovanje." (Prijevod značenja, sura El-Bekara, ajet 143.)

Najbliže je rob svome Gospodaru u namazu kada je na sedždi, kao što je to pouzdano preneseno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Sahihu Muslima.

Najveći uzrok koji omogućava druženje sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu, jer je rekao, sallallahu alejhi ve sellem, onome koji mu je tražio društvo u Džennetu: „Pomozi me u pogledu sebe mnoštvom sedždi." (Muslim)

Razlikuju se njime mu'mini od munafika na Kijametskom danu po sedždi, kao što je u riječima Uzvišenog: „Na Dan kada se otkrije Noga i budu pozvani sedždu da učine, pa ne mognu." (Prijevod značenja, sura El-Kalem, ajet 42.)

Najveći i najistaknitiji znak po kojem će Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poznati svoj ummet na Sudnjem danu, kao što je u hadisu: „Moj ummet će biti prozivan na Sudnjem danu po bijelim oznakama od tragova abdesta ..." (Buhari i Muslim)

Čuva klanjača na Sudnjem danu makar ušao u Vatru, kao što je obavijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu: „Zabranio je Allah, azze ve dželle, Vatri da jede tragove sedžde." (Buhari i Muslim) A to je iz počasti prema namazu.

Najveće što štiti muslimana od razvrata, nevaljalština i zala, kao što je u riječima Uzvišenog: „Zaista namaz spriječava od razvrata i nevaljalštine." (Prijevod značenja, sura El-Ankebut, ajet 45.) Sve dok musliman čuva svoj namaz on je u zaštiti i sigurnosti od upadanja i tonjenja u nemoral i nevaljalštine.

Najveće što štiti krv nakon imana - vjerovanja u Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: „Pa ako se pokaju i uspostave namaz i daju zekat oslobodite njihov put." (Prijevod značenja, sura Et-Tewbe, ajet 5.) U hadisu stoji: „Meni je zabranjeno ubijati klanjače."(Ebu Dawud i Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 2506.)

Naredio je Allah da se potpomognemo namazom. Kaže Uzvišeni: „Potpomozite se stpljivošću i namazom, a zaista je to teško osim bogobojaznima." (Prijevod značenja, sura El-Bekare, ajet 45.) I kaže Uzvišeni: „O vjernici! Potpomozite se stpljivošću i namazom." (Prijevod značenja, sura El-Bekare, ajet 153.)

„Kada bi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto pogodilo ili ga rastužilo odmah bi se namazu predao." (Ahmed i Ebu Dawud, a Albani ga ubraja u hasen hadise - Sahihul Džami, br. 4703.) Namaz najviše koristi muslimanu u prevazilaženju briga i potištenosti u njegovom svakodnevnom životu.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi dozivao: „O Bilalu, ikameti za namaz, odmori nas njime." (Ahmed i Ebu Dawud, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 2986.) Namaz je imanska stanica na kojoj se odmara mu'min od teškoća svakodnevnog života i njegovih briga.

Radost Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je u hadisu: „Učinjena mi je radost u namazu." (Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 3098.), on je takođe radost svakog muslimana koji je svjestan njegove veličanstvenosti i veličine stajanja pred Uzvišenim Allahom, tako da je u namazu krajnja radost i rahatluk.

Mjerilo ostalih djela, kao što je rekao Omer ibnul Hattab, radijallahu anhu,: „Onaj koji ga čuva taj drugo još više pazi, a onaj koji ga zapostavi, taj drugo još više zapostavlja."

Mjerilo za poznavanje našeg mjesta kod Uzvišenog Allaha. Kaže imam Ahmed, rahimehullah,: „Onaj koji želi da zna svoj položaj kod Allaha neka vidi položaj namaza kod sebe."

Sve radnje u njemu su tewhidullah - ispoljavanje jednoće Uzvišenog Allaha, kao što je Njegovo veličanje, slavljenje, hvaljenje, izgovaranje šehadeta, poniznost, pokornost i skrušenost pred Uzvišenim, tako da se u njemu sastaju najveći ibadeti (Allahu ugodna djela).

·  Direktan razgovor između roba i njegovog Gospodara, pa kada klanjač uči Fatihu izgovarajući: „Elhamdu lillahi Rabbil alemin", kaže Allah: „Hvali Me moj rob.", a kada prouči: „erRahmani rRahim", kaže Allah: „Pohvalio Me moj rob.", a kada prouči: „Maliki jeumi ddin", kaže Allah: „Veliča Me moj rob."... (Muslim.) Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Kada je neko od vas u svom namazu on razgovara sa svojim Gospodarom." (Buhari i Muslim).

·  Prvo za što će polagati račun rob na Sudnjem danu, kao što je u hadisu kojeg prenosi imam Ahmed i Ebu Davud i Nesai, a u jednom rivajetu: „Pa ako je (namaz) dobar, dobra su mu i ostala djela, a ako je neispravan, neispravna su mu i ostala djela." (Albani ih ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 2571., 2573.).

·  Največi uzrok oprosta grijeha. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Koji god musliman kada nastupi obavezni namaz lijepo uzme abdest i bude skrušen i ruku obavi kako treba, bude mu otkupom za prošle grijehe, ako ne učini veliki, i tako cijelo vrijeme." (Muslim). Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Šta mislite da je rijeka pred vratima nekog od vas u kojoj se kupa svaki dan pet puta, hoće li mu ostati išta od nečistoće?" „Neće ostati nikakve prljavštine." - rekoše. To je primjer pet namaza kojima Allah briše grijehe." (Buhari i Muslim)

·  Najveći uzrok uspjeha na dunjaluku i Ahiretu nakon vjerovanja u Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: „Uspjeli su vjernici koji su u svom namazu skrušeni." (Prijevod značenja, sura El-Muminun, ajeti 1. i 2.)

·  Najveći uzrok čišćenja duše i njenog oslobađanja od malodušnosti, straha, škrtosti i lošeg ponašanja. Kaže Uzvišeni: „Zaista je čovjek stvoren malodušan, kada ga nevolja snađe brižan je, a kada mu je dobro nepristupačan je, osim klanjača." (Prijevod značenja, sura El-Mearidž, ajeti 19.- 22.)

·  Največi uzrok povečanja opskrbe. Kaže Uzvišeni: „Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo opskrbu od tebe. Mi tebe opskrbljujemo, a samo bogobojaznima pripada lijep svršetak." (Prijevod značenja, sura Ta-Ha, ajet 132.) Ko uspostavi namaz na način kako je naređeno i bude ustrajan u tome, Allah će ga opskrbiti odakle se i ne nada.

·  Ko bude čuvao namaz ima obećanje kod Allaha da će ga uvesti u Džennet. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Pet namaza koje je naredio Uzvišeni Allah, onaj koji lijepo uzme abdest za njih i klanja ih na vrijeme i upotpuni njihov ruku i skrušenost, takav ima kod Allaha ugovor da mu oprosti, a u drugoj predaji, da ga uvede u Džennet, a onaj koji tako ne učini, takav nema ugovora kod Allaha, ako hoće oprostiće mu, a ako hoće kazniće ga." (Ahmed i Ebu Davud. Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 3242.).

·  U njemu klanjač nije zabavljen ničim drugim. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista u namazu ima posla." (Buhari i Muslim)

·  To je stub vjere, kao što kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Glava je islam, stub je namaz., a njegov vrh je borba na Allahovom putu." (Ahmed i Tirmizi. Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 5136.). Namaz je najveće na čemu stoji vjera.

·  Uslovio je Uzvišeni Allah za njega najpotpunije stanje čistoće, lijepe odjeće i okretanja prema Kibli, što nije uslovio u drugima.

·  Čekanje namaza je stražarenje na Allahovom putu, kao što je u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćete li da vam ukažem na ono čime Allah briše grijehe i podiže stepene? Hoćemo Allahov Poslaniče. Rekoše, „Upotpuniti abdest u teškoćama i mnoštvo koraka ka džamijama i isčekivanje jednog namaza nakon drugog, to je stražarenje, to je stražarenje." (Muslim).

·  Naredio je Allah Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ustraje u njemu, kao što je u riječima Uzvišenog: „Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome." (Prijevod značenja, sura Ta-Ha, ajet 132.) iako je naredba da se ustraje u svim ibadetima kao što je u riječima Uzvišenog: „Ibadet Mu čini i ustraj u ibadetu Njemu." (Prijevod značenja, sura Merjem, ajet 65.) To je zbog veličine važnosti namaza, a uz strpljivost potrebna je ustrajnost.

·  Prvo čime se dočekuje novorođenče je da mu se uči ezan u uho, a posljednje čime se ispraća musliman sa ovoga svijeta je dženaza namaz. Istinu je rekao onaj koji kaže: „Učenje ezana kod rođenja djeteta, a odgađanje do smrti mu namaza, dokaz je kratkoće ljudskog života, kao što je između ezana i namaza."

·  Prvo za čijim ostavljanjem će žaliti stanovnici Vatre na Sudnjem danu i zbog čega će biti koreni. Kaže Uzvišeni: „Šta vas je u Sekar dovelo?" „Nismo" - reći će - „bili od onih koji su klanjali." (Prijevod značenja, sura El-Muddesir, ajeti 42. i 43.)

·  Onaj koji čuva namaz biće mu svijetlom i dokazom i spasom na Sudnjem danu. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Ko ga čuva biće mu svijetlom i dokazom i spasom na Sudnjem danu. A onaj ko ga ne čuva neće mu biti svijetlom niti dokazom niti spasom, a na Sudnjem danu biće sa Karunom i Faraonom i Hamanom i Ubejj ibni Halefom." (Ahmed i Ibni Hibban), a to je sahih hadis.

I na kraju, ovo su samo neke posebnosti namaza kojima se pokazuje veličina njegovog položaja kod Uzvišenog Allaha. Molimo Allaha da nas učini od onih koji veličaju Njegove propise, koji čuvaju namaz, koji ga uspostavljaju kako treba, koji su skrušeni u njemu i sretni sa njim i na dunjaluku i na Ahiretu.

Hvala Allahu Koji nas je uputio ovome, a mi ne bismo bili upućeni da nas Allah nije uputio i salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda i na njegovu porodicu i drugove.

S namazom-molitvom si vrijedniji kod Allaha svt

Allah dž.š. kaže: I probdij dio noći u namazu - to je samo tvoja dužnost, Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati. (el-Isra: 79) Ovim ajetom Allah dž.š. - Poslaniku s.a.v.s. - stavlja u obavezu noćni namaz, nakon pet dnevnih farz-namaza, kao što nam to navodi imam Muslim rhm. u svome Sahihu, od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. upitan o tome, koji je namaz najvrijedniji mimo farzova, pa je odgovorio: Noćni namaz! Zbog toga je Uzvišeni naredio svome Poslaniku s.a.w.s., pored farzova, i noćni-namaz (kijamul-lejl), koji se tkđ. zove i "salatul-tehedždždud" tj. namaz u kasnim večernjim satima. To tvrde Alkame, El-Esved, El-Nehai, i drugi, što je opšte poznato u arapskom jeziku.

...Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati tj. ovo šta ti se naređuje je zbog toga kako bi ti pripremili na Sudnjeme danu mjesto, hvale dostojno, u kome će te hvaliti sva stvorenja, a i njihov Uzvišeni Gospodar.

Ibn Džerir rhm. kaže: Većina komentatora Kur'ana smatra da je zagovaranje-šefat, za ljude na Sudnjemu danu, taj položaj koji će Muhammed s.a.v.s. postići, tako što će ih njihov Gospodar osloboditi velikog straha i strahota toga dana. Allahov Poslanik s.a.v.s. će imati takve počasti na Sudnjemu danu koje s njime niko neće dijeliti, niti će se iko u tome moći jednačiti s njime! On je prvi nad kojim će se zemlja otvoriti, i onaj koji će jašući dospijeti do mjesta okupljanja (hašr). Posjedovaće zastavu tako da će svi od Adema a.s. pa nadalje biti pod njegovom zastavom. On će imati izvor s kojeg će se najviše piti voda na Sudnjemu danu. Imaće pravo na veliki šefat (zagovorništvo), kod Allaha dž.š., onda kada On dođe suditi Svojim robovima. To je nakon obraćanja ljudi za šefa'at Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau a.s., kada će svaki od njih na te molbe odgovoriti: Nisam ja za to određen, dok ne dođu Muhammedu s.a.v.s. koji će reći: Ja sam za to određen! On će se zagovarati za narod kojemu je naređeno ući u vatru, pa će spriječiti njihov ulazak u nju; biće Poslanik čijem će se ummetu prvo presuditi; prvi koji će se zagovarati za džennet, kako se to potvrđuje u Muslimovom Sahihu. U hadisu, u kojem se spominje puhanje u rog, se kaže: Svi će vjernici ući u džennet samo sa njegovim s.a.w.s. šefa'atom. On će prvi ući u njega, a njegov ummet prije ostalih. Zagovaraće se za stepene ljudi koje oni inače nisu zaradili svojim djelima. On je vlasnik položaja (el-vesile), a to je najviši stepen u Džennetu, koji samo njemu i priliči. Kada Allah Uzvišeni dopusti zagovaranje i šefa'at za griješnike, tada će se zagovarati i meleki, poslanici i vjernici, a on će biti zagovornik za stvorenja čiji broj samo Allah dž.š. zna. Niko se neće zagovarati kao on, niti će ga dostići iko u tome.

Na kraju ćemo spomenuti jedan od mnogih hadisa koji tretiraju ovo pitanje, pitanje šefa'ata, pitanje "mjesta vrijedna hvale". Imam Buhari rhm. bilježi od Ibnu Omera r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Ljudi će na Sudnjem danu klečati; svaki narod će pratiti svoga vjerovjesnika govoreći: O ti, zagovaraj, o ti, zagovaraj, sve dok zagovaranje ne stigne do Muhammeda s.a.v.s. To je dan u kome će ga Allah proživiti na mjestu hvale dostojnom.


Od Rebi'e b. Ka'ba r.a. se prenosi: Bio sam jedne noći sa Poslanikom s.a.v.s., te sam mu donio vode za abdest, i još neke stvari, pa mi reče: Traži nešto od mene? Rekoh: Tražim od tebe da budem u tvome društvu u Džennetu. On reče: Još nešto? Rekoh: Samo to! Odgovori mi: Onda, pomogni sebe, radi toga, učestalim činjenjem sedžde. Sahihu Muslim.


Od 'Ukbe b. Amira r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Nema tog čovjeka koji se abdesti, i lijepo upotpuni abdest, a potom klanja dva rekata, s punom dozom revnosti i otvorena srca, a da mu ulazak u Džennet ne bude obavezan! Sahihu Muslim.

Od Ebu Umame r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Namaz za namazom, među kojim' ne bude bilo besposlena govora, će biti upisani u 'Illijjunu. Hasen. Allah dž.š. kaže: Uistinu! Knjiga čestitih je u 'Illijjunu  a znaš li ti šta je 'Illijjun  Knjiga ispisana  nad njom bdiju oni Allahu bliski. (Mutaffifun: 18-21)


Od Ebu-Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao Bilalu r.a. prilikom sabahskog namaza: O, Bilale! Pričaj mi o najdražem djelu kojeg si radio u Islamu, jer sam čuo topot tvoje obuće predamnom u Džennetu?! Reče Bilal: Najdraže djelo koje sam radio je bilo to da se nisam abdestio, u bilo kojem dijelu dana ili noći, a da s tim abdestom nisam klanjao ono što mi je bilo određeno da klanjam. Sahihul-Buhari.

Također se od Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Zar nećete da vam ukažem na ono čime Allah dž.š. briše grijehe i uzdiže na veće stepene? Rekoše: Hoćemo Allahov Poslaniče! Reče: Upotpunjavanje abdesta, onda kada to i nije baš lahko izvesti, mnoštvo koraka k džamiji, iščekivanje namaza nakog obavljena namaza - a sve to vam je bdjenje (ribat)! To vam je bdjenje! To vam je bdjenje! Sahihu Muslim.

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Ko bude jutrom i večerju išao u mesdžid (džamiju), Allah će mu, kada god bude išao u džamiju - rano ili kasno, pripraviti gozbu u Džennetu. Muttefekun alejh.

Od Ibnu Abbasa r.a. se prenosi da je u vezi Allahovih dž.š. riječi: Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju, Moji, čestiti robovi naslijediti - rekao: Džennet će dobiti u nasljedstvo oni koji klanjaju pet vakat namaza u džematu!

Allah dž.š. kaže: U ovom je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali. (el-Enbija: 105-106) - tj. sve navedeno je obavijest onim robovima koji obavljaju pet vakat namaza u džematu.

"A njih smijenise zli potomci, koji namaz zapustise i za pozudama podjose; oni ce sigurno zlo proci." (Kur’an, 19:59)

Abdullah ibn Mes’du kaze: „Zapustanje namaza je njegovo neobavljanje na vrijeme, a ako su ga oni napustili onda su kafiri.“ (Tefsir Et-Taberi)

„Ustrajte u namazu (a posebno) u srednjem (ikindija).“(Kur’an, 2:238)

Ustrajnost na namazu jeste njegovo obavljanje na vrijeme kao sto je to Allah, dzelle shanuhu, rekao: „ A tesko klanjacima, onima koji su prema svom namazu nemarni.“ (Kur’an, 107:4-5)

To su oni koji stalno odlazu obavljanje namaza u njegovo vrijeme. Muslimanima je naredjeno da obavljaju namaz u skladu s njihovim mogucnostima jer je Allah, dzelleshanuhu, rekao: „I bojte se Allaha sto vise mozete.“ (Kur’an, 64:16)

Na mu’minu je da prije ulaska u namaz bude cist, da mu citanje Kur’ana u namazu bude skruseno I pravilno i da mu ruk’u i sedzda budu ispravni. Ako nije u mogucnosti abdestiti se, zbog bolesti ili nekog drugog razloga, onda ce uzeti tejemum, tj.zemljom ce potrati svoje lice i ruke i klanjat ce na vrijeme ne odlazuci vakat namaza. Takodjer, ako je uhapsenik ili je svezan, onda ce obaviti namaz u stanju u kojem se nalazi, a ako je ispred neprijatelja (cijeg se napada boji), onda ce klanjati namaz na nacin na koji je Allah, dzelle shanuhu, objasnio: “Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite, i kada se bojite d ace vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji.. Kada ti budes medju njima ikad odlucis da zajedno s njima obavis namaz, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oruzje uzmu; i dok budet obavljali namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka dodju oni koji jos nisu obavili namaz pa neka i oni obave namaz s tobom, ali neka drze oruzje svoje i neka budu oprezni..”(Kur’an, 4:101-102)

“ A u sigurnosti obavljajte namaz u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u odredjeno vrjieme namaz obavljaju.” (Kur’an, 4:103)

Duznost je muslimana da i zenama i muskarcima naredjuju namaz, pa, cak, i djeci trebaju naredjivati namaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: “Naredjujte im namaz: kada bud imali sedam (godina); a ako od desete (godine) ne klanjaju (redovno), ona ih udarajte, takodjer, kad navrse deset godina razdvojite ih u postelji.” (Prenosi, Ebu-Dawud)

Ako punoljetan covjek namjerno napusti klanjanje makar jednog namaza, onda ce se od njega traziti da se pokaje, a ako to odbije, nad njim ce se izvrsiti egzekucija. Jedan dio uleme kaze da ce se ubiti kao otpadnik od islama i nece mu se klanjati dzenaza I ne smije biti ukopan u muslimansko groblje. Drugi dio uleme, takodjer, samtra dag a treba ubiti jer je isti kao razbojnik koji presreta ljude (pa ih pljacka). Namaz je od veoma velike vaznosti jerr je on stup islama.

Od svih ibadeta Allah, dzelle shanuhu, je namaz najvise puta spomenuo u Kur’anu i dosta ga je puta povezao sa drugim ibadetima, kao npr. Za zekatom i sabrom: “Klanjajte namaz i udjeljujte zekat.”(Kur’an,2:43) Pomozi sebi strpljenjem i namazom.” (Kur’an, 2:45) “Reci:’ Moj namaz, i obredi moji, i zivot moj, i smrt moja doista su posveceni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saucesnika; to mi je naredjeno i ja sam prvi musliman.”(Kur’an, 6:162-163)

“Ono sto zele – vjernici ce postici, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono sto ih se ne tice izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta cuvaju, - osim od zena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluzuju; - a oni koji i pored toga traze, oni sasvim zlou pretjeruju; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji ce Dzennet naslijediti, oni ce u njemu vjecno boraviti.” (Kur’an, 23:1-11)

Šartovi (uslovi) za obaveznost namaza su slijedeci:

1. Da je musliman

2. Da je pametan, jer luda osoba nije dužna klanjati. Dokaz za to su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: “Odgovornost je skinuta sa tri osobe: sa onoga ko spava dok se ne probudi, sa djeteta dok ne postane punodobno i sa lude osobe dok ne dođe pameti.“

3. Da je punodoban, jer djetetu dok ne postane punodobno namaz nije obavezan. To ne znaci da ce ga propuštati i prema njemu se nestrasno odnositi. Stoga obaveza namaza postaje sa punoljetstvom tako da ce o namazu od tog vremena biti pitan, ali ako ga bude obavljao kako treba prije toga imat ce nagradu za to. Dijete treba navikavati da klanja i prije nego što postane punodobno, jer je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražite od svoje djece da klanjaju kada napune sedam godina, a od deset ih na namaz – ako je potrebno - nagonite i batinama, i razdvojite ih u postelji.“

4. Da žena nije sa hajzom i nifasom, jer takva žena ne klanja dok joj ne prestane hajz i nifas, kao što stoji u hadisu u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada ti se pojavi hajz, prestani klanjati!“

Šartovi (uslovi) za ispravnost namaza su slijedeci:

1. Iskren nijjet (namjera) da se klanja u ime Allaha, subhanehu ve te’ala

2. Da je osoba cista od malog i velikog hadesa (necistoce), tj. da je sa abdestom ili gusulom kada je potrebno, te da joj je cisto tijelo, odjeca i mjesto gdje klanja od materijalnih vidova necistoce. Dokaz za to su rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah nece primiti namaz obavljen bez (propisne) cistoce.“

3. Da je osoba propisno obucena, tako da su joj pokriveni svi stidni dijelovi tijela. U tom smislu Uzvišeni kaže: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hocete da namaz obavite!“ (El-Ea’raf, 31.)

4. Spoznaja da je nastupilo namasko vrijeme, jer namaz se ne može klanjati prije nego što nastupi njegovo vrijeme, kao što stoji u rijecima Uzvišenog: “... vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju“ (En-Nisa’, 103.)

5. Da se okrene prema kibli, jer Allah, subhanehu ve teala, kaže: “… i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite.“ (El-Bekare, 150.)

1.       Namaz – poslije sehadeta najvazniji stub islama

2.       Namaz – najvaznija stvar u vjeri

3.       Namaz – zahvalnost i pokornost Uzvisenom Allahu

4.       Namaz – “majka” svih ibadeta

5.       Namaz – stroga Allahova naredba

6.       Namaz – posljednja oporuka Poslanika sallallahu alejhi we sellem

7.       Namaz – ogledalo djela muslimana I vaga kojom se mjeri vjera u srcu covjeka

8.       Namaz – osnova svih nebeskih objava

9.       Namaz – glavno obiljezje islamske drzave

10.   Namaz – iman (vjera)

11.   Namaz – zastita od licemjerstva

12.   Namaz – put vjernika I glavna odlika uspjesne skupine, robova kojima je Allah milost svoju ukazao

13.   Namaz – zajednicka komponenta svih stvorenja

14.   Namaz – najbolje djelo!

15.   Namaz – djelo kojim se najvise priblizava Allahu subhanehu we teala

16.   Namaz – skola ponasanja, edeba, etike I morala

17.   Namaz – odmor, sreca I zadovoljstvo

18.   Namaz – svjetlo, dokaz I blistavost

19.   Namaz – jedna od glavnih odlika upute

20.   Namaz – Allahov dar

21.   Namaz – vrsta zahvale Allahu na blagodatima koje nam je podario

22.   Namaz – ono sto najvise srdi nevjernike I prkosi neprijateljima ove vjere

23.   Namaz – istinsko oslobadjanje covjecanstva

24.   Namaz – skrusena I dirljiva sedzda od koje citav svemir zatreperi

25.   Namaz – odvraca od losih dijela I odavanja strastima I pohotama

26.   Namaz – otkup za pocinjene grijehe

27.   Namaz – skloniste vjernika u nedacama

28.   Namaz – cuvanje I zastita

29.   Namaz – uzrok dobre opskrbe

30.   Namaz – pocetak islama I njegov kraj

31.   Namaz – uzrok pomoci I uspjeha na oba svijeta

http://www.youtube.com/watch?v=xcwA8WlKaSs&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=7neNGoHMkBg

http://www.youtube.com/watch?v=deJx8OgErFM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=0fgvkqs3CMs&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=xcwA8WlKaSs&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=DK3GRlCHFUM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=aibVSNGpq1M&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=9FTQR-BQd38&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=INIanv-aIos

http://www.youtube.com/watch?v=wmo9EEpmOls

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kakva god vas bijeda zadesi to je zbog grijeha koje ste zaradili !

Uzvišeni Allah spominje u Svojoj plemenitoj Knjizi da su brige i iskušenja koja zadese vjernike oni sami zaslužili, bilo da se radi o nevoljama koje zadese pojedince ili čitavo društvo pa kaže u suri Šura 30. ajet: ″Kakva god vas bijeda zadesi to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.″

Iz Svoje milosti je dao da su te nevolje za vjernika kao gorak lijek, kojeg bolesnik pije da se izliječi, jer brišu grijehe koji su se nagomilali na stranicama djela i podsjećaju na pokajanje i povratak Allahu, dželle š'enuhu. Vjernik može učiniti izvjesne uzroke zbog kojih će ga Uzvišeni Allah poštedjeti nevolja koje mu je propisao ili ih ublažiti.

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Kada čovjek pogriješi, na njegovo srce stavi se tamna mrlja, pa ako se pokaje, odustane od tog grijeha i zamoli za oprost, oslobodi se njegovo srce i ono postane čisto. Ako se, pak, vrati griješenju, crnilo na srcu se povećava dok srce u potpunosti ne potamni. To je nečistoća srca koju je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur’anu riječima: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova. (Musned i Džamiu-t-Tirmizi)

Griješenje prema Uzvišenom Allahu ostavlja traga i ima svoje posljedice na srce i dušu čovjeka, na dunjaluku i na ahiretu. Grijeh prema Allahu, subhanehu ve te’ala, je razlog umanjivanja znanja koje se posjeduje, a također i razlog nemogućnosti sticanja novog znanja. Čisto islamsko znanje je Allahovo, subhanehu ve te’ala, svjetlo i On ga daje samo bogobojaznim osobama, dok biva uskraćeno griješnicima.

Kada je Imam Šafija, rhm., došao učiti kod Imama Malika, rhm., Malik je bio zadivljen njegovim jakim pamćenjem, bistrinom uma i poznavanjem Allahove vjere, pa mu je rekao: Vidim da ti je Allah Uzvišeni podario Svoje svjetlo, stoga ga nemoj ugasiti tamom grijeha.

Uskraćivanje nafake i opskrbe jedna je od posljedica griješenja prema Allahu, subhanehu ve te’ala. Svaki vjernik, ukoliko ga snađe teška situacija, pa se u njoj strpi radi Allaha, subhanehu ve te’ala, osloni se na Njega i samo kod Njega traži izlaza, Allah će mu dati izlaz odakle se i ne nada. Rekao je naš Uzvišeni Gospodar: … a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan … (El-Talak, 2.-3.)

Za razliku od bogobojaznosti koja je uvijek bila razlogom Allahove, subhanehu ve te’ala, pomoći, griješenje i nepokornost su ti koji bivaju razlogom teškog i tegobnog života. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s.: Zaista se robu uskraćuje opskrba zbog njegova griješenja. (Ahmed u Musnedu)

Onaj ko griješi prema Allahu, subhanehu ve te’ala, gubi povjerenje i kod Allaha, dž.š., i kod ljudi. Neki od selefa (dobrih prethodnika) bi govorili: Kada god bi pogriješio prema Allahu, subhanehu ve te’ala, to bih primijetio na svojoj ženi, pa čak i na svojoj jahalici.

Rekao je Hasan el-Basri, rhm.: Griješnici su kod Allaha izgubili svaku vrijednost, jer da nije tako Allah bi ih sačuvao griješenja. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: … a koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. (El-Hadždž, 18.)

Griješnik gubi svaki osjećaj za veličinu grijeha. On ih vidi sitnim i postaju mu svakodnevnica. Bilježi Imam Buhari rhm. od Ibn Mes’uda, r.a., da je rekao: Vjernik kada počini grijeh, vidi ga velikim kao brdo i svakog časa očekuje da se ono sruči na njega i uništi ga, dok griješnik svoj grijeh vidi poput mušice koja sleti na njegov nos, a on je otjera rukom.

Griješnika ne bole njegovi grijesi, baš kao što neko lijepo reče: Mrtvoga ne bole rane. Zbog toga na grijeh ne uzvraća pokajanjem, nego svoje prohtjeve i uživanja stavlja iznad pokornosti Allahu, zbog koje je stvoren.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? (El-Furkan, 43.)

Neki od prethodnika su smatrali da se ovdje misli na onoga ko se za svačim, što god mu na um padne, povodi, pa na ovome svijetu živi kao životinja, ne znajući za svoga Gospodara i ne robujući Mu kako je to On naredio i zabranio, nego biva od onih, za koje Uzvišeni kaže: ... koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere ... (Muhammed, 12.)

Međutim, uživaće u tome kratko vrijeme, jer njegovo griješenje je uticalo na skraćivanje njegova života. Islamski učenjaci su se podijelili u tri grupe po ovome pitanju:

1. Jedni od njih kažu da se griješnicima uskraćuje bereket u životu, tako da, ma koliko dugo živjeli, život im prođe brzo, kao da su na jedna vrata ušli, a na druga izašli.

2. Drugi kažu da uistinu griješenje čini život kraćim, pa tako ukoliko čovjek konzumira neka opojna sredstva, nakon kraćeg vremena ona će uticati na njegovo zdravlje i ubrzati njegov odlazak sa ovoga svijeta.

3. Treći kažu da je pravi život život srca, a Allah, subhanehu ve te’ala, je učinio srca griješnika mrtvim, kao što kaže: … tvari su, nisu živi. (El-Nahl, 21.) Tako da su griješnici ustvari mrtvaci koji dunjalukom hode.

Kao što na dunjaluku njihov život nije bio ispunjen istinskom srećom i na budućem svijetu neće živjeti životom sreće i rahatluka, niti će moći umrijeti pa da izgube osjećaj patnje i bola nego će im biti, kao što kaže Allah Uzvišeni: … i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti, njega će teška patnja čekati. (Ibrahim, 17.)

Ono o čemu treba svaki griješnik da razmisli, jeste da sve posljedice koje ga pogađaju zbog njegovih grijeha osjećaju i snose posljedice svi ostali na dunjaluku, ljudi i životinje. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru … (El-Rum, 41.)

Rekao je Ebu Hurejre, r.a.: Zbog griješenja griješnika uskraćuju se blagodati i pticama u gnijezdu.

Rekao je Mudžahid, rhm.: Kada se desi teška godina i kada se uskrati kiša, životinje proklinju griješnike od Ademovih sinova i govore: Ovo su znaci griješenja sinova Ademovih.

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas sačuva griješenja, javnog i tajnog, i da nas učini od onih koji neće gledati u beznačajnost grijeha, nego u veličinu Onoga prema kome se čine grijesi.-amin

Neki uslovi za istigraf su:

1) Bogobojaznost: izvršavanje Allahovih naredbi, izbjegavanje javnih i tajnih grijeha, i svijest o Allahovom prisustvu pri svakom učinjenom djelu. Rekao je Uzvišeni Allah: ″…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći″ (Talak, 2.). Kaže Ibn Abas u komentaru ovog ajeta: ″tj. spasit će ga od svake dunjalučke i ahiretske nevolje. Rebi’ ibn-Husejm kaže: ″On će mu izlaz naći″ tj. iz svake krize.

Hadis kojeg prenosi ibn-Abbas takođe ukazuje na plod bogobojaznosti i njen uticaj na život vjernika kada mu je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: ″Mladiću, ja ću te poučiti nekoliko veoma bitnih riječi: ’’pazi na Allaha (tj. pazi na Njegove naredbe i zabrane), On će na tebe paziti (tj. štiti i pomagati), pazi na Allaha pa ćeš Ga naći uvijek u svojoj blizini (kako te pomaže), ne zaboravi na Allaha u bogatstvu, On te neće zaboraviti u siromaštvu.″ Rekao je Uzvišeni Allah: ″I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.″ (Junus, 62-63.)

2) Dobra djela i dova. Ovdje kao primjer možemo uzeti hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim o trojici ljudi kojima je stijena zatvorila ulaz u pećinu u koju su se sklonili pa su rekli: ″spasit ćemo se samo ako budemo nastojali da se približimo Allahu našim dobrim djelima″ pa je svaki od njih spomenuo dobro djelo nakon čega se stijena rascijepila te su tako izašli iz pećine. U Sahihu-džami’is-sagir se navodi hadis: ″Skrivena sadaka ublažuje srdžbu Gospodara, održavanje rodbinske veze produžuje život a činjenje dobrog djela štiti od nesretne pogibije.″

Neka svaki vjernik bude ubjeđen da Allah neće uskratiti pomoć onome ko radi dobra djela iskreno radi Allaha i da će ga štiti i pomagati. Kao što je Hatidža, r.a., rekla Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, kada se uplašen, nakon susreta sa Džibrilom, a.s., vratio iz pećine Hira podsječajući ga na njegove lijepe osobine i dobra djela te da ga kao takvog Allah neće napustiti, već će ga štititi i pomagati: ″A ne, tako mi Allaha, On te nikada neće poniziti jer ti održavaš rodbinske veze, govoriš istinu, pomažeš slabašne, udjeljuješ siromašnim, uvažavaš goste i pomažeš u svakom dobru.″

Slučaj Junusovog naroda je još jedan primjer utjecaja dove na otklanjanje ili ublažavanje nevolje. Kaže Uzvišeni Allah: ″Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život mu još izvjesno vrijeme produžili?″ (Junus, 98.)

Kaže Ibnu Kesir, rhm., u komentaru ovog ajeta: ″Kada je Junusov narod ugledao predznake kazne, na koju ih je Junus upozoravao, izišli su sa porodicama i stokom i skrušeno molili Allaha pa im se Allah smilovao i otklonio od njih kaznu.″

Ibnu Kajjim El-Dževzije, rhm., u svojoj knjizi El-Dževabu-l-kafi govoreći o dovi kaže: ″Dova je jedan od najkorisnijih lijekova, suparnik nevoljama, spriječava je, a ako se dogodi odklanja je ili je ublažava, ona je je oružje vjernika.

U odnosu na nevolju dova ima tri situacije:

1. da bude jača od nevolje te je odbije,
2. da dova bude slabija od nevolje te je ne mogne odbiti već je ublaži,
3. da i dova i nevolja budu jednakog inteziteta te jedna drugu suzbije.″

3) Često spominjanje Allaha i traženje oprosta od njega. Kaže Uzvišeni Allah: ″… i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.″ (El-Enfal, 33.) On je otklonio patnju Junusa, a.s., kada je bio u utrobi ribe zbog toga što je mnogo Allaha spominjao i od Njega oprost tražio. Kaže Allah, dželle š'enuhu: ″I riba ga proguta, a bio je zaslužio prekor i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kada će svi biti proživljeni.″ (Safat, 142-144.) Dova kojom je Junus, a.s., tražio oprost od Allaha je: ″nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si a ja sam se zaista ogriješio prema sebi″ (Al-Anbija)

Za ovu dovu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ″Dova Zennuna (Junusa) kojom je molio kada je bio u utrobi ribe: ’’nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si a ja sam se zaista ogriješio prema sebi’’ nikada musliman neće njome nešto tražiti a da mu Allah, dželle š'enuhu, neće uslišati.″

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Iskreno pokajanje - tevba


Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u svakom danu,sekundi i minuti jer neznamo kada ce nam melek smtri doci. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja. Progovorimo nešto o sljedećem:

*Svi smo mi griješnici
*Gdje je put sreće i uspjeha?
*Ali, šta je to tevba?
*Zašto da učinim tevbu?
*Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?
*Uslovi iskrenog pokajanja
*Znakovi primljene tevbe
*Čuvaj se odgađanja tevbe
*Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom

Svi smo mi griješnici

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Gdje je put do sreće i uspjeha?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih.
Gdje je taj put?
Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra!
Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

Ali, šta je to Tevba?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

Zašto da učinim tevbu?

Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

* Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)


*Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.


* Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.


* Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

* Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog.

Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje)

Estagfirullahi-Gospodaru Nas oprosti nam i smiluj nam se-amin

Uzvišeni Allah traži od nas da Ga molimo za oprost nakon svakog učinjenog dobrog djela.Tako je i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pred kraj njegovog života objavio: ''Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.'' (En-Nasr, 1-3)

Također, Uzvišeni se obraća hadžijama koji su obavili svoje hadžske obrede: ''Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.'' (El¬-Bekare, 199)
Obaveza ti je, brate u islamu, da se vratiš Vlasniku svega što postoji, Sveznajućem, i da ovo malo života što ti je preostalo završiš i krunišeš istigfarom (traženjem oprosta) i tevbom (pokajanjem), ne bi li Uzvišeni Allah primio tvoja djela, oprostio ti i vratio te Svome putu.

I vjerovjesnici su, neka je na njih salavat i selam, iako su bili na Pravom putu, i uprkos svojim dobrim djelima i dobročinstvu, tražili oprost od Uzvišenog Allaha.

Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

Uzvišeni Allah obećao je onima koji traže oprost da ih neće kazniti na dunjaluku, ako Ga budu molili za oprost, pa kaže: ''Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. '' (Al-Anfal, 33)

Obraćajući se svim ljudima, Uzvišeni kaže: ''Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.‘’’ (Ez-Zumer, 53)

Uzvišeni Allah hvali one koji traže oprosta čim grijeh počine, kaju se kad loše urade i sa sobom svode račun, sve zbog Živog i Vječnog, pa kaže: ‘’...i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!’’ (Ali Imran, 135-136)

Od Allahovih lijepih imena i uzvišenih svojstava su Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje) i Er-Rahīm (Samilosni): ‘’...Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. ‘’ (El-Hudžurat, 12)

‘’On prima pokajanje od robova Svojih i prašta rđave postupke i zna šta radite.’’ (Eš-Šūrā, 25)
Uzvišeni kaže Benu Izraelćanima: ‘’Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je.‘’ (El-Maide, 74)

Allah nas obavještava da će oprostiti male grijehe onome ko se bude klonio velikih grijeha, pa kaže: ‘’Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto.’’ (En-Nisa, 31)

I kaže Uzvišeni: ‘’ …a da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.’’ (En-Nisa, 64)

Također kaže: ‘’Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv. ‘’ (En-Nisa, 110)

Pa neka je slavljen Onaj koji noću pruža Svoju milost da bi primio pokajanje onome što je danju griješio i slavljen neka je Onaj koji svoju milost pruža danju da bi primio pokajanje onome koji je grijehe činio noću, i tako stalno, sve dok sunce ne izađe sa zapada.
Kaže Uzvišeni u hadisi-kudsijju: »O robovi Moji, vi griješite i noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, zato me molite za oprost, oprostit ću vam.«

Kada će zatražiti pokajanje i oprost onaj koji to sada ne učini?

I kada će se vratiti Milostivom ako se sad ne vrati?
I kada će, pred Jedinim i Istinskim Sucem, svesti obračun ako to sada ne uradi? Mjeseci prolaze, jedan za drugim, grijeh se ne zaboravlja, a ti i ne žuriš da se oslobodiš i sačuvaš od Vatre.
Zar nije propast za tebe to da Uzvišeni Allah oprosti stotinama hiljada ljudi a ti ne budeš jedan od njih, i zar se zbog toga nećeš kajati?
Zato, brate moj plemeniti i sestro, požuri da se sačuvaš od Vatre, mnogo donosi salavat na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pokajanje čini često, stalno moli za oprost i požuri sa činjenjem dobrih djela.
Ako su vam ove stvari, o Allahovi robovi, već poznate, onda oporučujem i savjetujem, i sebe i vas, da se iskreno kajemo i oprost od grijeha mnogo tražimo i da ponizno i skrušeno, pred Živim i Vječnim, dignemo svoje ruke i u dovi molimo, ne bi li nam On Uzvišeni oprostio.
Allaha mi, nemamo mi djelâ sa kojima bismo smjeli stati pred Allaha, sve su to grijesi i pogreške i svi smo mi, ustvari, siromašni i u potrebi, slabi i puni propusta.
Bojimo se da naša djela ne budu uprljana neiskrenošću i licemjerstvom, tj. da naša namjera u njima nije bila da steknemo zadovoljstvo našeg Gospodara, već smo željeli da nas drugi vide i pohvale i da preko tih naših dobrih djela steknemo ugled i reputaciju, pa da ih onda, zbog toga Uzvišeni Allah odbije i ne primi.
Ako uradimo neko dobro djelo i Uzvišeni Allah ga, Svojom neizmjerno velikom dobrotom i milošću primi, nikad ne zahvaljujemo na tome što nam je omogućio da ga uradimo.
Neki od nas misle da su veliku stvar uradili ako jedan sat provedu u namazu, učenju Kur’ana ili spominjanju i veličanju Uzvišenog.
A gdje su sati i sati uživanja, sati i sati jedenja i pijenja, igre i zabave?
Gdje su sati i sati veselja i radosti, izlazaka, putovanja?
O ti koji si zadovoljan da ti Allah bude Gospodar, islam vjera i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik… iskoristi svoje vrijeme u onome što će ti koristiti kod Onoga koji zna skriveno, ne bi li ti On dao da svoj život završiš i zapečatiš dobrim djelima.
I neka je slavljen Onaj koji je omogućio da pravedni, pošteni i čestiti budu pravedno nagrađeni, da oni koji su činili dobro budu lijepo primljeni, i otvorio vrata pokajanja i oprosta onima koji se kaju i oprosta traže.
Pa ko hrli ka dobru, a ko od njeg bježi, ko su sretni, a ko nesretni, ko se kaje i oprosta traži, a ko je razočaran i propao.
Molimo Onoga u čijoj ruci su ključevi srca da naša srca otvori i uputi, da nas oslobodi Vatre i sačuva kazne džehennemske, i učini nas od onih čiji će namaz, post, slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur’ana biti primljeni.-amin
Gospodaru naš, primi od nas naša dobra djela, pređi preko naših ružnih postupaka i od stanovnika Dženneta nas učini.-amin
Allah najbolje zna, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

http://vimeo.com/21371211

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur´an u našem životu-poucna prica

Kur'an je Allahov govor značenjem i jezikom koji je objavljen, a ne stvoren (kao što to vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila) Kaže Allah, dž.š.: "On je objava od Gospodara svjetova. Donosi ga povjerljivi Džibril na tvoje srce kako bi druge opominjao. Na jasnom arapskom jeziku" (Prijevod značenja - Eš-Šu ara, 192.-195.)

 Nekada davno živio u planinama djed sa malim unukom. Djed je svakog jutra ustajao rano, sjedao za kuhinjski sto i učio Kur'an. Njegov unuk je želio biti poput njega, pa je pokušavao da ga oponaša na svaki način.

Jednoga dana upita unuk: „Djede! Ja probam da kao i ti učim Kur'an, ali ništa ne razumijem. Ono što razumijem, zaboravim odmah čim ga zatvorim. Kakve mi je koristi učiti Kur'an?“
Djed polahko završi sa punjenjem peći ugljem, okrenu se prema unuku i reče: „Uzmi ovu korpu od uglja, idi na rijeku, napuni je sa vodom i donesi!“
Dječak uradi kako mu je naređeno, ali voda isteče iz korpe prije nego što je uspio stići do kuće. Djed se nasmija i reče: „Sljedeći put moraš biti brži“, i posla ga opet sa korpom na rijeku, da pokuša ponovo. Ovaj put je dječak trčao brže, ali je korpa opet bila prazna prije nego je stigao do kuće. Bez daha on reče djedu da je nemoguće donijeti vodu u ovakvoj korpi i pođe da uzme jednu kantu. Ali mu starac reče: „Ja ne želim kantu punu vode, nego korpu punu vode. Ti nisi bio dovoljno uporan,“ i izađe na vrata da vidi još jedan dječakov pokušaj. Dječaku je bilo jasno da je to nemoguće, ali je htio pokazati svome djedu, da će voda isteći iz korpe prije nego se on vrati do kuće, kad bi on, ne znam kako brzo trčao.
Dječak je još jednom zahvatio vode iz rijeke i potrčao najbrže što je mogao, ali dok je stigao do djeda korpa je opet bila prazna. Bez daha reče: „Djede, to je beskorisno!“ „Ti misliš da je beskorisno? Pogledaj dobro korpu!“ Dječak se zagleda u korpu i primjeti da je ona sada izgledala drugačije. Stara, prljava korpa za ugalj je sada bila čista iznutra i izvana.
„Sinko, isto se dešava sa onim ko uči Kur'an. Ti možda nećeš razumjeti sve što učiš, ili nećeš sve upamtiti, ali ako ga budeš učio ti ćeš se mijenjati iznutra i izvana. Tako Allah mijenja naš život.“

Koje su vrijednosti ucenja Kur'ana?

Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, svakog bi dana u ramazanu proučio Kur'an i svake bi noći proučio Kur'an, tako da bi u mjesecu ramazanu 60 puta proučio Kur'an. Imam Malik, rahimehullahu te'ala, zatvorio bi svoje hadiske knjige u mjesecu ramazanu i posvetio se učenju Allahove Knjige. Katade, rahimehullahu te'ala, izvan mjeseca ramazana proučio bi Kur'an za svakih sedam dana. Kada bi nastupio ramazan, Kur'an bi proučio za svaka tri dana, a kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Kur'an bi proučio svaki dan...

Svevišnji Allah kaže: "Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati. Da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Prijevod značenja Fatir, 29.-30.) Učenje Allahove Knjige može biti dvojako: čitanje Kur'ana, tj. izgovaranje kur'anskih ajeta, i proučavanje Kur'ana i rad po njemu.

Čitanje Kur'ana

Mnogobrojni su šerijatski tekstovi koji govore o vrijednosti čitanja, kako cijelog Kur'ana, tako i pojedinih kur'anskih sura, pa čak i pojedinih ajeta.U Buharijinom Sahihu bilježi se od Osmana b. Affana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur'an – poduči se Kur'anu – a zatim druge podučava njemu."U Dva Sahiha – kod Buharije i Muslima – bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj koji vješto uči Kur'an, bit će u društvu plemenitih i čestitih meleka pisara, dok onome koji uči Kur'an pa zastaje i osjeća pri tome poteškoću, pripadaju dvije nagrade: jedna nagrada za učenje Kur'ana, a druga nagrada za teškoću koju osjeća učač."Muslim bilježi od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Učite Kur'an, jer će, uistinu, on (Kur'an) doći na Sudnji dan kao šefadžija (zagovornik) onima koji ga budu učili."Također, Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nikada se neće okupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća da uče Allahovu Knjigu i da je međusobno proučavaju a da se na njih neće spustiti smiraj, obaviti ih milost, natkriliti ih meleki i Allah ih spomenuti kod onih koji su kod Njega!"Tirmizi bilježi od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje se vrednuje do deset puta. Ja ne kažem da je 'elif-lam-mim' jedan harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf."Ovo su neki od šerijatskih tekstova koji govore o vrijednostima učenja, čitanja Kur'ana i ova nagrada zasigurno pripada onima koji uče Kur'an tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu od Njega Uzvišenog. Slušajući ove riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čvrsto vjerujući u njih, s pravom možemo reći da oni koji zapostavljaju učenje Allahove Knjige, oni koji se ne podučavaju kur'anskom pismu, ili oni koji svojim učenjem Kur'ana traže nečije drugo zadovoljstvo i nagradu od nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, da svi oni propuštaju ogromnu nagradu, ogroman broj sevaba.

Vrijednost učenja određenih sura

U sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominju se i vrijednosti pojedinih sura, zasebno.Tako imam Buharija bilježi u svome Sahihu od Ebu Seida b. El-Mualle, radijallahu anhu, da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Podučit ću te najveličanstvenijoj suri u Kur'anu! To je 'Elhamdulillahi Rabbil-'alemin'. To je sedam ajeta koji se ponavljaju i veličanstveni Kur'an koji mi je dat." Zbog važnosti i vrijednosti sure El-Fatiha, ona je učinjena ruknom – sastavnim dijelom namaza. Bez nje, nema ni namaza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nema namaza onome koji ne prouči 'Fatihatul-Kitab', tj. 'Početak Knjige', odnosno El-Fatihu." (Muttefekun alejhi)Imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, šejtan ne ulazi u kuću u kojoj se uči sura El-Bekare." To je zbog toga što se u suri El-Bekare nalazi najuzvišeniji ajet, a to je ''Ajetul-Kursijj''. Vjerodostojno se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će onaj koji prouči ''Ajetul-Kursijj'' navečer imati od Allaha, subhanehu ve te'ala, zaštitnika i neće mu se približiti šejtan sve dok ne osvane.Imam Buharija bilježi od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijednost sure Ihlas, tj. ''Kul huvallahu ehad'' rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! Uistinu, ona (sura Ihlas) je jednaka trećini Kur'ana (po vrijednosti)."

Vrijednost učenja Kur'ana u ramazanu kod selefa

Nastojmo da što više učimo Allahovu Knjigu – naročito u ovom mjesecu ramazanu. Ako se već do sada nismo podučili kur'anskom pismu, nastojmo da to učinimo u ramazanu kada su šejtani povezani u lance i kada se najčešće uči Allahova Knjiga, proučava i podučava njoj. Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu svake noći bi dolazio Džibril, alejhis-selam, i s njim učio Kur'an, tako da bi proučili cijeli Kur'an u mjesecu ramazanu.Također, naši ispravni prethodnici u mjesecu ramazanu mnogo su učili Kur'an.Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, svakog bi dana u ramazanu proučio Kur'an i svake bi noći proučio Kur'an, tako da bi u mjesecu ramazanu 60 puta proučio Kur'an.Imam Malik, rahimehullahu te'ala, zatvorio bi svoje hadiske knjige u mjesecu ramazanu i posvetio se učenju Allahove Knjige.Katade, rahimehullahu te'ala, izvan mjeseca ramazana proučio bi Kur'an za svakih sedam dana. Kada bi nastupio ramazan, Kur'an bi proučio za svaka tri dana, a kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Kur'an bi proučio

svaki dan.Ibrahim en-Nehai, rahimehullahu te'ala, svaka tri dana u ramazanu proučio bi Kur'an, dok bi u zadnjoj trećini ramazana proučio Kur'an svaka dva dana.Slijedimo ova predanja! Jačajmo svoje ambicije ovim kazivanjima da bismo na Sudnjem danu – uz Allahovu dozvolu – bili u društvu plemenitih i časnih meleka pisara. Iskoristimo dane i noći u onome što nas približava našem Gospodaru, jer vrijeme brzo prolazi.

Adabi učenja Kur'ana

Učenje Kur'ana ima svoje adabe, lijepe postupke prilikom učenja. Od njih su i sljedeći adabi:

●  Prije samog učenja Kur'ana potrebno je zatražiti utočište kod Allaha, subhanehu ve te'ala, od prokletog šejtana, jer je Uzvišeni Allah rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "Pa, kada hoćeš Kur'an da učiš, ti zatraži kod Allaha zaštitu od prokletog šejtana." (Prijevod značenja En-Nahl, 98.)

●  Iskrenost – čist nijjet, traženje samo Allahovog zadovoljstva i nagrade od Njega Uzvišenog, jer je učenje Kur'ana ibadet, zapravo, jedan od najvećih i najvrednijih ibadeta, a svaki vid ibadeta mora se iskreno upućivati samo Allahu, subhanehu ve te'ala. Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "I Allaha obožavaj iskreno Mu ispovijedajući vjeru." (Prijevod značenja Ez-Zumer, 2.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Učite Kur'an i tražite time Allahovo zadovoljstvo prije negoli se pojave ljudi koji će loše postupati prema Kur'anu. Tražit će nagradu za njegovo učenje na ovom svijetu, a ne na onom drugom svijetu." (Ahmed; lanac prenosilaca je dobar.)

●  Prisutnost srca, tj. da učač prilikom učenja Kur'ana razmišlja o onome što prouči i da bude svjestan da mu se Uzvišeni Allah obraća putem Kur'ana, jer je Kur'an Allahov govor.

●  Učiti Kur'an s čistoćom, tj. pod abdestom.

●  Izbjegavati učenje Kur'ana na nečistim mjestima ili na bučnim mjestima, u skupovima gdje se priča, gdje se ne bi stišali glasovi prilikom učenja Kur'ana.

●  Od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač uljepša svoj glas prilikom učenja Kur'ana.

●  Da uči Kur'an po tertilu, po tedžvidu, lijepo, sporo, razmišljajući o onome što prouči izgovarajući harfove ispravno sa svim njihovim svojstvima.

●  Praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da je učio polahko odvajajući ajet od ajeta.

●  Također, od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač – kada prouči ajet u kojem se nalazi spomen sedžde – učini sedždu Allahu, subhanehu ve te'ala, tako što će izgovoriti tekbir, tj. riječi ''Allahu ekber'', otići na sedždu i izgovoriti na njoj ''Subhane Rabbijel-E'ala'' ili drugu dovu, a zatim se podići sa sedžde bez tekbira i selama.

Ovo su neki od adaba učenja Kur'ana, pa, nastojmo da ih praktikujemo prilikom učenja Allahove Knjige.

Proučavanje Kur'ana i postupanje po njemu

Ovo je glavni cilj objavljivanja Kur'ana kako kaže Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "Ova Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je Knjiga da bi oni razmišljali o njenim ajetima i da bi razumni uzeli pouku." (Prijevod značenja Sad, 29.) Naši ispravni prethodnici, kao što su mnogo učili i čitali Kur'an, također su ga proučavali i radili po njemu. Ebu Abdurrahman es-Sulemi, rahimehullahu te'ala, rekao je: "Pričali su nam oni koji su nas podučavali Kur'anu, poput Osmana b. Affana, Abdullaha b. Mes'uda i drugih, da su se oni podučavali od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, deset ajeta. Ne bi uzimali više od deset ajeta, sve dok ih ne bi naučili i saznali sve što je vezano za njih od znanja i rada po tome. Govorili su: 'Tako smo učili i znanje i rad po njemu.'" Razlog sretnog ili nesretnog života na oba svijeta jeste rad, odnosno nerad po Kur'anu. Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je: "Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu Mi ćemo ga slijepim oživjeti. 'Gospodaru moj,' – reći će – 'Zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?' 'Evo zašto' – reći će On - 'dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.' I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uisitnu, bolnija i vječna."(Prijevod značenja Taha, 123.-127.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe." (Muslim, 223.) Allaha Uzvišenog molimo da nas učvrsti u učenju i proučavanju Njegove Knjige i da nas pomogne u sprovedbi svega onoga što nam je On Uzvišeni naredio i ostavljanju onoga što nam je On Svevišnji zabranio. Molimo Ga, subhanehu, da Kur'an učini proljećem naših srca! Vel-hamdu lillahi Rabbil-'alemin, ve sallallahu ve selleme ve bareke 'ala nebijjina Muhammed, ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.

Blagodat i veličina Kur'ana

Najveća blagodat s kojom je Allah počastio čovječanstvo jeste slanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i spuštanje Kur'ana kako bi ljudi izašli na pravi put, kako bi progledali i kako bi se podsjetili na ono u čemu je njihova korist i na dunjaluku i na ahiretu.

Kur'an je Allahov govor značenjem i jezikom koji je objavljen, a ne stvoren (kao što to vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila) Kaže Allah, dž.š.: "On je objava od Gospodara svjetova. Donosi ga povjerljivi Džibril na tvoje srce kako bi druge opominjao. Na jasnom arapskom jeziku" (Prijevod značenja - Eš-Šu ara, 192.-195.)

Allah, dž.š., opisao je Kur'an časnim (velikim) svojstvima. Kaže na početku sure El-Bekare, druge sure u Kur'anu: "Elif, lam mim, ovo je knjiga u koju nema nikakve sumnje i uputa je za bogobojazne. One koji vjeruju u ono što ne vide i koji obavljaju namaz i od onoga što im dajemo udjeljuju. Oni koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe i koji su ubijeðeni u ahiret."

Opisao ga je da je uputa za bogobojazne. U drugom kur'anskom ajetu, u istoj suri, kaže za njega da je uputa za sve ljude: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana koji je uputa za sve ljude."

- Što se tiče bogobojaznih kaže se da je Kur'an uputa za njih, jer su oni ti koji uzimaju korist od njega i slijede svjetlo koje iz njega svijetli.

- Što se tiče drugih Kur'an je uputa za njih sa te strane što im objašnjava pravi put ako hoće da ga slijede. Kao što je poznato, postoje dvije vrste upute:

1. Uputa nadahnuća tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha u slijeðenju pravog puta. Ova vrsta upute je posebna i ograničena samo na vjernike.

2.  Uputa objašnjenja i usmjeravanja tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo i šta mu šteti, a šta koristi. Ova uputa je opšta za sve ljude.

- Opisao ga je da upućuje ka onome što je najispravnije tj. upućuje ka putu koji je najispravniji i najpravedniji. Ako hoćeš da doðeš do onoga što voli tvoj Gospodar - do Njegovih dženneta slijedi Kur'an jer će te on uputiti na to.

Kaže Allah, dž.š.: "Zaista, ovaj Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada. (Prijevod značenja - El- Isra, 9.)

- Opisao ga je u drugom ajetu da je duh (duša), a jedno od značenja duha jeste ono čime se oživljavaju srca i čime se postiže duhovni život. Najbolji primjer nam je tijelo u kojem, ako ima duše, živo je, a kada iz njega izaðe duša, biva mrtvim.

Kaže Allah, dž.š.: "Tako ti Mi objavljujemo ono u čemu je život."  (Prijevod značenja - Eš-Šura, 52.)

Allah, dž.š., nazvao ga je duhom (dušom) jer u njemu leži život ljudskih srca, tako da kada uðe u srce i izmiješa se sa njim, ono postaje živim, svjetlim, spoznaje svoga Gospodara a obožava ga onako kako je On to propisao (sa znanjem), boji ga se, voli Ga, veliča i vjeruje Ga. On pokreće srca, kao što duša pokreće tijela.

Kada Kur'an napusti srce ono umire kao što tijelo umre kada iz njega izaðe duša. Postoje dvije vrste života i dvije vrste smrti: život tijela i život srca, smrt tijela i smrt srca. Život tijela opšteg je karaktera i obuhvata i vjernike i nevjernike, i pobožne i griješnike, obuhvata i životinje i nema  nikakve razlike izmeðu njih i ljudi u tome. Meðutim, život srca obuhvata samo vjernike i samo ga oni posjeduju. Zbog toga kaže šejh Ibn Tejmije, kada je zatvoren u zatvor: "Kada bi nevjernici znali za ono što mi osjećamo u svojim srcima (tj. da znaju za život naših srca), poveli bi rat da nam to oduzmu.

Kada ovo znamo, jasno nam je zbog čega su ljudi nesretni, rastreseni i uznemireni, iako posjeduju sve što im je potrebno od ovodunjalučkih užitaka. Njihova srca su prazna, mrtva, poput ruševina, pa kako onda da budu sretna i zadovoljna?

- Opisao ga je kao svjetlost koja osvjetljava put čovjeka i ukazuje mu na rupe i trnje koje je posuto po njemu kako bi se sačuvao toga i došao do njegovog cilja spokojan, miran i uspravan.

Kaže Allah, dž.š.: "O ljudi, došao vam je dokaz od vašeg Gospodara i mi vam spuštamo jasno svjetlo." (Prijevod značenja - En-Nisa, 174.)

Kur'an je duhovno svjetlo koje ti pomaže da razumiješ pravi put od puta tmine, put koji vodi ka džennetu, od puta koji vodi ka vatri, ono što je korisno, od onoga što je štetno, ono što je dobro,  od onoga što je zlo.

- Opisao ga je lijekom, riječima: "O ljudi, došla vam je pouka od vašeg Gospodara i lijek za ono što je u prsima vašim (Prijevod značenja -Junus, 57.)

Kur'an je lijek za tjelesne i duševne bolesti.

1.  Ako čovjek bude iskušan sihrom ili urokom, ili ulaskom džinna u njega, uči mu se odreðeni odlomak iz Kur'ana - uz Allahovu pomoć svega toga nestaje. Meðutim, uslov je da onaj ko uči Kur'an bolesniku pogoðenim  nekom od ovih bolesti, bude čvrstog imana i ubijeðen da će ga Allah izliječiti. Uz to, i onaj ko se liječi, treba biti ubijeðen  da je Kur'an lijek

2.  Postoje i druge duhovne bolesti kao što su sumnje, licemjerstvo i kufr (nevjerstvo) za koje je Kur'an takoðer lijek. To biva na način što se osobe pogoðene spomenutim bolestima posvete brižnom studiranju i izučavanju Kur'ana, razmišljanju o njegovim ajetima i sprovoðenju u praksi onoga što su čitali i o čemu su razmišljali.

b) Naš odnos prema Kur'anu

Muslimani spram Kur'ana imaju velike obaveze i odgovornosti meðu kojima su najvažnije:

1.  Savladavanje čitanja Kur'ana (tj. njegovih harfova), podučavanje djece i nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Rekao je Poslanik, a.s.: "Najbolji meðu vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu." Ono što se traži od muslimana jeste da ulože trud u učenje Kur'ana i nije dovoljno da se ograniče na suhoparno izgovaranje harfova ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način.

 Poslanik, a.s.. je obećao dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi: "Onaj ko uči, mucajući imat će dvostruku nagradu."

Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an. Meðutim, oni koji mogu naći učitelja koji će ih podučiti ispravnom učenju, i u mogućnosti su da to savladaju, obavezni su to  uraditi. Kaže Poslanik, a.s.: "Onaj ko je vješt u učenju Kur'ana, bit će sa cijenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melekima) na Sudnjem danu.

Važno je spomenuti da onaj ko nije kadar da se usavrši u učenju Kur'ana, ne smije ga to navesti da ostavi i zanemari Kur'an, nego je obavezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Kaže Allah, dž.š.: "Allah ne opterećuje nikog preko njegovih mogućnosti." (Prijevod značenja -El-Bekare, 268.)

2.  Stalno učenje Kur'ana

Nakon što naučimo čitati  Kur'an (tj.naučimo povezivati njegove harfove) to nije dovoljno, nego smo obavezni da se vežemo za njega i da ga stalno učimo, jer je čitanje Kur'ana ibadet i u sebi sadrži veliku nagradu. Rekao je Poslanik, a.s.: "Ko bude naučio jedan harf iz Kur'an, imat će nagradu za to, a nagrada će biti desetorostruka. Nisam rekao da je elif lam mim harf nego elif je harf, lam je harf, i mim je harf. Takoðer je rekao: "Ponavljajte Kur'an jer se brže zaboravlja nego što se deva odveže sa svog poveza." Kada čovjek postane nemaran prema Kur'anu i ne uči ga duži period, biva pogoðen tvrdoćom srca, okretanjem od Allahovih opomena i potpunim nemarom. Zbog toga muslimanu ne treba da proðe mjesec dana a da u njemu ne prouči čitav Kur'an, a ako bi ga proučio prije toga, bolje je.  Kur'an je lahko učiti jer za to ne treba nešto posebno. Dozvoljeno je da se uči sjedeći, stojeći , hodajući, naslonjen na bok, bez obzira ima li ili nema abdesta, s tim što, ako ga bude učio bez abdesta, zabranjeno mu je da ga dodiruje. Onaj ko bude džunub, zabranjeno mu je i da dodiruje i čita Kur'an dok se ne okupa. Ono što je najbolje jeste da se uči u namazu kao što je noćni namaz. Takoðer, Kur'an je zabranjeno učiti ženi koja ima hajz i  nifas, kao što nije dozvoljeno da se uči na prljavim mjestima.

Kaže Allah, dž.š., za one koji uče Kur'an: "Oni koji uče Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo, tajno i javno, nadaju se nagradi koja neće propasti." (Prijevod značenja - Fatir, 29.-30.) Vidimo da ih je Allah pohvalio zbog spomenutih svojstava meðu kojima je prvo svojstvo kojim su opisani učenje Allahove knjige, tj oni mnogo čitaju Allahovu knjigu tražeći Allahovu nagradu i nadajući se da će Allah ispuniti svoje obećanje i rade po onome što čitaju.

3.  Razmišljanje o njegovim značenjima i tajnovitostima

Nije dovoljno samo naučiti čitati Kur'an i da ga učimo neprestano, nego smo obavezni razmišljati:

a) o njegovom značenju i tajnama

b) o Allahovim imenima i svojstvima za koje smo saznali putem Kur'ana

c) o kazivanjima o prijašnjim narodima, bilo da se radi  o vjernicima ili nevjernicima

d) o onome što je zadesilo one koji su poslanike u laž utjerivali

e) o onome što je Allah pripremio i sa čime je počastio iskrene vjernike

f) o kazivanjima o Sudnjem danu i onome što će se dogaðati na njemu i

g) o dogaðanjima poslije smrti o čemu nas Kur'an obavještava,  detaljno što nam predstoji i dolazi u našoj budućnosti, zbog čega smo obavezni da se pripremamo za to činjenjem dobrih djela, a ostavljanjem zabrana.

Kaže Allah, dž.š.: "Objavljujemo ti knjigu, blagoslovljenu kako bi o njoj razmislili, o njenim ajetima i kako bi oni koji  pameti imaju, pouku uzeli." (Prijevod značenja -Sad, 29.)

Allah, dž.š., objašnjava nam u ovome ajetu da je Kur'an objavljen da bi razmišljali o njegovim ajetima tj. njihovim značenjima, o onome na što ukazuju, njihovim tajnama kako bismo došli na pravi put.

Kaže se u drugom kur'anskom ajetu: "Zbog čega oni ne razmisle o Kur'anu.  Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoga razilaženja." (Prijevod značenja -En-Nisa, 82.) Allah, dž.š.,  kori one koji su se okrenuli od Njegove knjige i objašnjava da je to uzrok njihove zbunjenosti i zablude jer da su razmišljali o Allahovoj knjizi i okrenuli se njoj, bili bi upućeni i prešli bi iz stanja nesretnosti u stanje sreće i blagostanja. Da su razmišljali o njemu, znali bi da je to Allahov govor, jer u njemu nema kontradikcije. Njegovi dijelovi potvrðuju jedni druge, tumače jedni druge, liče jedni na druge u ljepoti, stilistici, istinitosti i nadnaravnosti i sve što čovjek  više bude razmišljao o Kur'anu, povećava mu se iman, ubjeðenje i smiruje mu se srce, povećava se njegovo znanje i razumijevanje vjere.

Allah, dž.š., odgovara onima koji su se odmetnuli i skrenuli sa pravog puta riječima: "Zar nećete, ako se okrenete, činiti fesad (nered) po zemlji i kidati rodbinske veze. Takve je Allah prokleo i učinio ih gluhim i slijepim. "Zašto ne razmisle o Kur'anu. Ili možda su na njihovim srcima katanci. Oni koji se okrenu (vrate se na ono na čemu su bili ) nakon što im pravi put postane jasan, šejtan im je to lijepim prikazao. " (Prijevod značenja - Muhammed, 22.-26.)

Da su razmišljali o Kur'anu, otišli bi od njih sve ove bolesti i održavali bi rodbinske veze, cijenili bi ono što je Allah naredio da se cijeni, pokoravali bi se Allahu i Njegovom Poslaniku. Meðutim, nakon što su okrenuli leða Kur'anu i ostavili razmišljanje o njemu, zapali su u grijehe kao što je kidanje rodbinskih veza,  činjenja fesada po zemlji i slično.

4.  Rad po Kur'anu

Sve stvari spomenute prije ove nisu dovoljne ako ne budemo radili po Kur'anu a raditi po Kur'anu znači smatrati halalom ono što je u Kur'anu halal, a haramom ono što je u Kur'anu haram,  izvršavati ono što je Kur'an  naredio i klonuti se onoga što je on zabranio.

Rad po Kur'anu je cilj a ono što je spomenuto u tri prethodne tačke i savladavanje njegovih harfova, stalno čitanje i razmišljanje o njegovim ajetima, samo je sredstvo do tog cilja. Ako se ograničimo na učenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ostavimo rad po njemu, ostali smo na početku puta ne pomaknuvši se ni pedlja i naš trud, kojeg smo uložili, bezvrijedan je jer smo se umorili u činjenju uzroka, a ostavili ubiranje plodova, a od plodova je rad po Kur'anu. Kaže Allah, dž.š.: "Oni koji čitaju Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što smo im Mi dali tajno i javno, nadaju se trgovini koja neće propasti." Allah, dž.š., nije rekao  da će trgovina uroditi plodom onima koji budu samo učili Kur'an, nego onima koji budu uz učenje Kur'ana obavljali namaz, davali zekat i činili sve ono što Kur'an nareðuje.

Kaže Poslanik, a.s.: "Kur'an je dokaz za tebe, ili protiv tebe." Onaj ko se ograniči na čitanje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ne bude radio po njemu, taj je iznio dokaz protiv samog sebe. Prenosi se od nekog od selefa da je rekao: "Nekada čovjek uči Kur'an, a on ga proklinje." Bi mu rečeno: "Kako to?" Kaže: "Prouči riječi Allaha, dž.š.: "Neka je Allahovo prokletstvo na lažljivce," a on je sam lažac, ili prouči riječi: "Neka je Allahovo prokletstvo na nasilnike, a on sam čini nasilje."

Danas je glavna stvar postala uljepšavnje glasa pri učenju Kur'ana i naslaðivanju time dok rad po njemu nećeš naći, osim kod malog broja ljudi. Ovim ne mislim da ne treba uljepšavati glas prilikom učenja Kur'ana. Naprotiv, Kur'an treba da se uči lijepim glasom ali ne smije jedini i glavni cilj Kur'ana biti to, nego uzimanje pouke iz onoga što se uči i sprovoðenje u praksu onoga što se traži u njegovim ajetima. Kaže Abdullah b. Mesud: "Kada čuješ riječi Allaha, dž.š.: "O vjernici, dobro slušaj jer ono što slijedi poslije tih riječi ili je nešto što se nareðuje da uradiš, ili je neka zabrana. Poslanik, s.a.v.s., tražio je od ashaba koji su imali lijep glas da mu uče Kur'an, kao što su Ebu Musa el Eš'ari i Abdullah b. Mes'ud. Prenosi se da je jednog dana naredio Abdullahu b. Mes'udu da mu uči Kur'an na što mu reče: "Kako da ja učim, a tebi se objavljuje?" Reče mu Poslanik, s.a.v.s.: "Volim da slušam Kur'an od drugog. Posluša ga i poče učiti od početka sure En-Nisa, sve dok nije došao do ajeta: "Šta će biti kada dovedemo iz svakog ummeta po  svjedoka, a tebe ćemo dovesti  kao svjedoka protiv ovih. (Prijevod značenja - En-Nisa, 41.) Reče Poslanik, a.s.: "Dovoljno je." Kaže Abdullah: "Okrenuo sam se prema njemu i vidio da su njegove oči orošene suzama."

Ovo je dokaz da nije cilj Kur'ana naslaðivanje iščitavanjem njegovih ajeta, nego skrušenost kod onoga ko ga sluša i rad po njegovim uputama. Kada je zaplakao onaj ko će svjedočiti protiv nas, šta je onda sa nama?

5.  Izbjegavanje tumačenja Kur'ana bez znanja.

Musliman koji uči Kur'an, razmišlja o njegovim ajetima i radi po njemu, mora se čuvati govora o Kur'anu bez znanja, tj. ne smije ni o jednom ajetu ništa reći niti ga smije protumačiti ako to nije čuo od nekog učenjaka ili pročitao u knjigama koje tumače Kur'an, kao što je tefsir Ibn Kesira, Taberija, Kurtubija, Ševkanija i drugih knjiga koje su poznate u ovoj oblasti.

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Onaj ko kaže nešto o Kur'anu po svom mišljenju, ili bez znanja, neka pripremi sebi mjesto u vatri." (Hadis hasen)

Kur'an se tumači:

1.  Kur'anom, tj. da na jednom mjestu u Kur'anu naðemo ajet koji nije u detalje obrazložen, a na drugom mjestu taj ajet biva detaljno objašnjen. Npr. Allah, dž.š., kaže u suri El-Fatiha: "Uputi nas na put onih na koje si svoju blagodat prosuo." U suri En-Nisa  Allah, dž.š., nam objašnjava ko su ti na koje je on prosuo svoju blagodat pa kaže:" Onaj ko se pokorava … Njegovom Poslaniku, on je u skupini sa onima na koje je Allah blagodat svoju prosuo od poslanika iskrenih, šehida i dobrih ljudi.

2.  Hadisom Allahova Poslanika, s.a.v.s., npr. Allah, dž.š, u Kur'anu je zabranio lešinu u potpunosti kada kaže (Zabranjuje vam se lešina) a dok u hadisu dolazi ono što pojašnjava tu zabranu kada kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Dozvoljene su vam dvije vrste lešina a to su riba i skakavci."

3.  Riječima ashaba, r.a., a meðu njima su najpoznatiji Abdullah b. Abbas i Abdullah b. Mes'ud

4.  Riječima tabiina (učenika ashaba) a najistaknutiji su učenici Abdullaha b.Abbasa a ti su Mudžahid, Tavus, Ikrime, Seid b. Džubeir i drugi

5.  Veliku ulogu u tumačenju Kur'ana igra i poznavanje arapskog jezika a od najpoznatijih tefsira koji Kur'an obraðuju sa jezičke strane je: Tefsir Bahru-L-Muhit od Ibnil Hajjanaa i tefsir Keššaf od Zamahšerija .(Izuzetno djelo Hafiza Ibn Kesira)

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji će se okititi sa ovih pet osobina i da učini Kur'an dokazom za nas, a ne protiv nas.-amin

 http://video.google.com/videoplay?docid=3197529844126287382#

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Svako će  živo biće  smrt okusiti -jesmo li spremni za nju?

Svi mi znamo i vjerujemo da čemo jednog dana ili  noći umrijeti, odnosno, preseliti se sa ovoga svijeta i rastati se s ovim svijetom, sa svojom porodicom, rodbinom, komšijama, prijateljima... Pitanje je koliko se pripremamo za taj događaj, za susret sa melekom smrti (meleku-l-me'wt) susret s Allahom dž.š. Koliko se puta dnevno sjetimo smrti? Možemo li zamislitit sebe u hladnoj zemlji, u kaburu, umotani u bijele čefine, pokriveni daskama, na zemaljskom dušeku bez jastuka i bez jorgana?

 Dobro bi bilo da, odmah, na početku pojasnimo jednu terminološku zamjenu u našem govoru i poimanju smrti. Naime, Mi, u našem jeziku najčešče upotrebljavamo termin "smrt" - što podrazumjeva nestanak i kraj. Međutim, pravi termin, riječ koja se nešto rjeđe koristi ali je puno bliža pravom značenju i pravom shvatanju onoga što oslovljavamo kao „smrt" jeste riječ preseljenje. Mi za naše umrle kažemo da su preselili sa ovog svijeta. Time potvrđujemo da  smrt nije kraj, nije totalni nestanak, već samo promjena načina života. Tome nas uči islam!

Smrt je neizbježna istina!

Upozorenje na smrt ponovljeno je u Kur'anu na desetine mjesta. Mi ćemo spomenuti neke ajete.

Kaže Uzvišeni Allah:  „Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom. Daćemo onome koji želi nagradu na ovome svijetu, a daćemo i onome koji želi nagradu na onome svijetu i sigurno ćemo zahvalne nagraditi." (Ali-Imran, 145) 

"Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti." (El-Enbija' 35) 

„Reci: „Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i vidljivi i nevidljivi svijet vračeni biti i On će vas o onom što ste radili obavijestiti."  (El-Dzumu'a, 8 

Kakvo treba biti naše shvatanje smrti može se vidjeti iz sljedećih primjera: Od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: "Povećajte sjećanje na onu koja prekida naslađivanja tj. smrt." (Prenosi imam Tirmizi i kaže da je ovaj hadis hasen sahih garib)

Od Ibn-Omera, r.a, se prenosi da je kod Poslanika, a.s, došla jedna skupina ljudi, te ga je jedan od Ensarija upitao: „Allahov Poslaniče, koji su ljudi najpametniji i najplemenitiji?" Poslanik, a.s., je na to odgovorio: „Oni koji se najviše prisječaju smrti i koji se najviše pripremaju za nju; oni su najpametniji, na dunjaluku su bili najugledniji, a na ahiretu su najplemenitiji."  (Ibn-Madže) 

Dakle, niko od nas nezna ni mjesto ni vrijeme kada će seliti s ovoga svijeta, pa se treba sječati smrti i pripremati za ono što dolazi poslije nje. Ovako trebaju postupati svi, i bogati i siromašni, i mladi i stariji, i muškarci i žene. Sječanje na smrt je najbolji metod balansa ovog i budućeg svijeta. Pomaže nam da se ne zanesemo varljivim dunjalučkim stvarima, odnosno da se pripremamo za Ahiret.

Poslanik a.s., je prolazio pored jedne grupe ljudi koji su se smijali pa je rekao: „Ubacite u svoj razgovor spomen na ono što muti svaku radost i užitak." Upitaše: „A šta je to? On odgovori: „SMRT!"

Također se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Smrt je dovoljan savjetnik!" - „Ostavio sam dva savjetodavca: jednog koji šuti i jednog koji govori; onaj koji šuti je smrt, a onaj koji govori je Kur'an." 

Poslanik a.s. kaže: Ruhul-Kudus je udahnuo u moje srce: „Voli što hoćeš ali znaj da ćeš to napustiti; živi kako hoćeš, na kraju ćeš umrijeti i radi šta hoćeš, bit će ti obračunato po zasluzi."

Hasan el-Basri, rahimehullah, kaze: „Smrt je razotkrila pravu bit dunjaluka i oni pametni se na dunjaluku ne raduju. Koji se god covjek puno prisjeca smrti, dunjaluk za njega predstavlja samo jednu malu sitnicu i nista mu na njemu nije vazno."

Imam Malik ibn Enes je u snu vidio Meleka smrti (u narodu poznatog kao Azrail ), te ga upitao: " Koliko mi je ostalo od života", Melek smrti je pokazao na svojih pet prstiju. Ibn Enes ga je ponovo upitao: „Da li to znači pet godina, pet mjeseci ili pet dana", prije nego je uspio čuti odgovor prenu se iz sna. Otišao je kod nekoga ko je znao tumačiti snove, nakon što mu je ispričao svoj san taj čovjek (tumač snova) mu je rekao: "Kada je Melek smrti pokazao na pet prstiju, nije mislio na pet godina ili pet mjeseci, mislio je na pet stvari koje samo Allah zna", te je citirao sljedeći ajet: "Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je obaviješten." (Luqman, 34)

Ibn Kajjim el-Dzevzijje, je rekao: "Usmjeri svoje misli na brigu o onome što ti je naređeno a ne upošljavaj ih onim što ti je zagarantovano. Znaj, da su opskrba i čas smrti zagarantovani i veoma blizu. Sve dok edžel, čas smrtni, ne dođe, opskrba će pristizati. Ako ti iz mudrosti Svoje zatvori neki put opskrbe, budi uvjeren da će ti iz milosti Svoje otvoriti i ukazati korisniji put od prethodnoga

Razmisli o zametku u materici, dok je još ugrušak, kako mu putem pupčanice dospijeva potrebna hrana. Pa kada se dijete rodi, taj se put ishrane zatvara, ali mu se otvaraju dva druga puta ishrane iz kojih teče ukusnija i ljepša opskrba nego prije; čisto i pitko mlijeko.

I kada se i ova dva puta ishrane, po završetku dojenja, zatvore, Allah mu otvara četiri nova i potpunija puta opskrbe. Allah mu daje dvije vrste hrane i dvije vrste pića: dopušta mu da jede stoku (meso) i bilje, a poji ga mlijekom i vodom, a uz ovo četvero jesu i mnogi drugi ukusni dodaci. Zatim, kada umre, prekidaju se ova četiri puta opskrbe.

Međutim, Allah Svevišnji otvara mu, ako je od sretnika, osam puteva opskrbe, osam vrata Dženneta, pa da uđe na koja god hoće. Ovako postupa Gospodar Veličanstveni. Nikada ne uskrati Svome robu nešto od dunjaluka, a da mu to mnogostruko, i za roba korisnije, ne nadomiri. (Ibn Kajjim el-Dzevzijje, "Riznica znanja", iz prevoda str. 61-62.)

Dragi brate sestro, da li znaš ko je tvoj posljednji posjetilac, i tvoj posljednji gost? Da li znaš šta smjera sa susretom i posjetom tebi? Šta to on želi od tebe?

On, doista, ne dolazi iz želje za tvojim imetkom, ili da jede i pije sa tobom, ili da  traži od tebe pomoć radi vraćanja duga, ili da se zauzmeš za njega kod nekog, ili da mu završiš posao koji on ne može dovršiti?!

On dolazi tebi u posjet, sa određenim zadatkom, i specifičnom stvari, koju ne možeš, niti ti, niti tvoja porodica, niti tvoja rodbina, čak ni stanovinici zemljine kugle skupa, spriječiti, i odvratit?!

Šta više i ako budeš živio u visokim dvorima, i budeš se štitio bedemima tvrdim, i tornjevima blindiranim, i budeš uživao među tjelohraniteljima, čuvarima i stražarima, nećeš ga moći sprijećiti od prilaza tebi, i od sastanka i raščišćavanja računa sa tobom?!

On, da bi do tebe došao, ne treba vrata, niti dozvolu za ulazak, niti treba  prethodno zakazati termin za sastanak, kako bi te posjetio, već će ti doći u bilo koje vrijeme, u kakvom god stanju ti bio, zauzet ili na pauzi, zdrav ili bolestan, bogat ili siromašan, musafir ili mukim.

Taj gost, dragi brate i sestro, nije nježna srca, kako bi mogle na njega utjecati tvoje riječi, tvoj plač, ili možda tvoji krici, ili dozivanje u pomoć. Nije mu obaveza da sa tobom postupa blago,  ili da ima obzira prema tebi.

On, takođe, ne prima nikakvu hediju, niti mito, zato što sva bogatstva ovoga svijeta njemu ništa ne predstavljaju, niti za njega ništo znače, nit će ga odvratiti od njegove nakane.

On, želi tebe … ništa osim tebe ... želi te cijela, a ne samo dio tebe … želi - da te nema, i da ti dođe kraju … želi ti smrt, da ti uzme dušu … želi tvoju propast … i umrtvljenje tvoga tijela!!!

TO JE MELEK SMRTI !!!

Uzvišeni Allah, dželle še’nuhu, kaže:

"Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzet, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti." (Sedžda, 11)

U drugom ajetu Uzvišeni Allah, dželle ve alla kaže:

"… a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu." (El-En'am, 61)

Dragi brate i sestro, zar ne znaš da je posjeta ’’Meleka smrti’’ nešto neizbježno, i odredba od prije poznata, koliko god ti život bio dug ili kratak.

Zar ne znaš da smo svi mi na ovom svijetu putnici, a da li je moguće da se do željenog ishodišta ne stigne?

Zar ne znaš da je tok života blizu kraja, i da se vlak života približio svojoj posljednjoj stanici?

Neki od pobožnjaka je čuo plač za umrlim, pa reče:

"Gle čuda, putnici plaču za onim, koji je već stigao na svoje odredište!"

"A kako će tek biti kad im meleci budu duše uzimali, udarajući po obrazima, i po leđima njihovim." (Muhammed, 27)

"… kojima su meleci duše uzeli u času kad su nevjernici bili. I oni će se pokoriti, i reći: - Mi nismo nikakvo zlo činili! Jeste. Allah, doista, dobro zna ono što ste radili, zato ulazite na kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati! O, kako će grozno biti prebivalište onih koji su se oholili!" (En-Nahl, 28-29)

Dragi brate i sestro, zar nisi svjestan toga što se sa posjetom ’’Meleka smrti’’ tebi završava život, prekidaju djela, i savijaju stranice tvojih dobrih djela?!

Jesi li svjestan da nakon njegove posjete nećeš moći  steći nijedno dobro djelo, nit ćeš moći klanjat’ dva rekata namaza, niti ćeš moći proučiti ajet iz Allahove knjige, niti ćeš moći izgovoriti "subhanallah"; "elhamdulillah"; "la ilahe illallah"; niti "Allahu ekber", niti "estagfirullah".

Ni jedanput!

Nećeš moći postiti dan, niti podjelit najmanju sadaku.

Nećeš moći obaviti hadždž i 'umru, niti ćeš moći ukazati na  dobro svojim komšijama ili rođacima.

Prošlo je vrijeme rada. Ostalo je svođenje računa, i djeljenje plata?!

NAGRADA ZA DOBRA, A KAZNA ZA LOŠA DJELA!

"Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: - Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!  Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kada će oživljeni biti." (El-mu'minun, 99-100)

Pa, moj brate, gdje je tvoja priprema, za susret sa ’’Melekom smrti’’?

Gdje je tvoja priprema za ono što poslije njega slijedi?

Za kabur?

Za ispitivanje u njemu?

Za hašr (okupljanje)?

Za djeljenje stranica djela?

Za svođenje računa?

Za mizan (vagu)?

Za otvaranje listova tvojih djela?

Za prelaženje sirata?

Za stajanje pred svemoćnim Allahom, dželle šanuhu!?

Od Adijj ibn Hatima, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Nema nijedan od vas, a da Allah, dželle šanuhu,  neće s njime razgovarati na Sudnjem danu, a među njima neće biti tumača, niti prevodioca. Pa će se okrenuti čovjek na desno, i neće vidjeti osim ono što je sebi pripremio, pa će se okrenuti lijevo, i neće primjetiti osim ono što je sebi pripravio. Nakon toga pogledat će ispred sebe, i neće vidjeti ništa drugo do vatre naprema svome licu; stoga se čuvajte (vatre), pa makar sa pola hurme; pa makar sa lijepom riječju." (muttefekun alejhi)

Bratei sestro,Smrt nas doziva svakog trena,a mi, i ne obraćamo pažnju na njen zov. Disanje naših duša konstantno se smanjuje, ali se naši grijesi, konstantno uvećavaju. S toga, što je sjetva koja žutilom završava, nema joj lijeka, osim u žetvi.

Kako ćemo dočekati našeg posljednjeg gosta?

Dragi brate i sestro, posljednji gost se dočekuje na sljedeći način ja ću spomenuti desetak načina a njih je puno više:

1.      Vjerovanjem (imanom), u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove Poslanike, Sudnji dan i određenje, bilo ono dobro ili zlo.

2.  Čuvanjem pet dnevnih namaza, u njihovim vremenima, u džamiji, džematile, sa ostalim muslimanima, sa strahopoštovanjem, i razmišljanjem o njegovim značenjima, a ženama je vrijedniji namaz u njihovim kućama.

3.  Davanjem propisanog zekata, u njegovome  vremenu, i u skladu sa šeriatskim propisima.

4.  Postom ramazana, vjerujući u Allaha, dželle šanuhu,  i nadajući se nagradi našem postu.

5.  Obavljanjem hadždža i 'umre, jer za primljen i kabul hadždž nema druge nagrade do Dženneta, a 'umra u ramazanu je poput hadždža obavljenog sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem.

6.  Obavljanjem nafila (dobrovoljnih, neobaveznih djela), tj. svega mimo farzova (obaveznih djela), poput dobrovoljnih namaza, djeljenja imetka (sadake), dobrovoljnog posta, hadždža (po drugi, treći, četvrti … put). Allah, dželle šanuhu,  u hadisi kudsijju kaže: "Moj rob će mi se neprestano približavati nafilama sve dok ga ne zavolim …"

7.  Požurivanjem sa iskrenim pokajenjem (tevbom), od svakog grijeha i nepokornosti Allahu, i čvrstom odlukom da ih se kloni, te oživljavanjem cjelokupnog vakta istigfarom, zikrom i sl.

8.  Iskrenošću prema Allahu, dželle šanuhu, i odbacivanjem licemjerstva (munafikluka), i pretvaranja, u bilo čemu. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, je rekao: "I nije im bilo naređeno osim da 'ibadet čine Allahu, iskreno Mu ispovjedajući vjeru." (El-Bejjine, 5)

9.  Ljubavlju prema Allahu, dželle še’nuhu,i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a to se neće postići osim potpunim slijeđenjem prakse Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ako Allaha volite, onda me slijedite, i vas će Allah zavoljeti, i grijehe vam oprostiti." (Ali Imran, 31)

10.  Ljubavlju u ime Allaha, dželle šanuhu, i mržnjom u ime Allaha, dželle šanuhu, te prijateljevanjem u ime Njega, i rastavljanjem u ime Njega. Ovo zahtjeva i ljubav prema vjernicima, pa makar bili udaljeni jedni od drugih, i mržnju prema nevjernicima, pa makar nam bili bliski.

Smrt je uistinu surova i jeziva stvarnost. S njom će se suočiti svako živo biće i ne može je niko izbjeći.Ona se dešava svakog trenutka i svi će  joj u oči pogledati, bez izuzetka.

"Svako će  živo biće  smrt okusiti i Nama će  se poslije vratiti." – kaže se u Kur'anu.
Život ima samo jedan kraj, i svi će  umrijeti, ali će  se nakon toga mjesto povratka razlikovati.
"..Skupina u Džennet, a skupina u Džehennem" (Eš-Šura 7)
U smrti je podsjećanje i upozorenje i ona je dovoljna kao opomena. Rekao je Poslanik s.a.w.s.:
"Smrt je dovoljna kao savjetnik."
Smrt je najjezivija propovjed, najuzasnija stvar, čaša sa najneukusnijim i najmržim napitkom.Ona je događaj koji ruši sve strasti i prekida sve rahatluke i želje.
Ali, na veliku žalost, mi smo smrt zaboravili ili se pravimo da smo je zaboravili. Mrzimo spomen na nju i preziremo susret s njom, iako smo uvjereni da će  se neminovno desiti. Čudno je kako čovjek, koji pameti ima, udobno živi i ne sprema se za smrt.A gleda kako smrt pobjeđuje i savladava njegove prijatelje i komšije.  Onaj ko je zaokupljen dunjalukom, predan njegovim varljivim čarima, zaljubljenik u njegove prohtjeve, nema sumnje da mu je srce  nemarno prema sjećanju na smrt, a kada se podsjeti na nju, mrzi je i bježi od nje.Onaj ko se danas ne prisjeća smrti i ne sprema se za nju, sutra će  ga iznenaditi, dok bude u nemaru prema njoj i zaokupljen nečim drugim.

Kaže Malik ibn Dinar:
"Kada bi ljudi znali sta ih sutra čeka, nebi nikada osjetili slast života."

Svaki vjernik koji danas strahuje sutra će  biti siguran, zbog prihvatanja pouke i zbog svojih dobrih djela. Ali nazalost, mnogi ljudi uzaludno potrose svoj život u onome zbog čega nisu stvoreni, a kada ih smrt iznenadi uzviknu:
"Gospopdaru moj, povrati me!  Da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio." (El-mu'minun 99)
O nemarni čovječe , koliko si ti samo daleko od ovoga dana? Zašto ne radiš dok imaš dovoljno vremena i dok uživaš u zdravlju svoga tijela, i dok ti se melek smrti jos nije primakao?
Prizori koje vidimo na mezarjima najveći su vaz i najveća pouka. Onaj kolji nosi dženazu danas, sutra će  biti nošen, a onaj koji se danas vrati kući sa mezarja, sutra će  biti onaj od koga se ljudi vraćaju i ostavljaju ga usamljenog i prepuštenog njegovim djelima. Ako budu dobra, dobra će  biti i nagrada, a ako budu loša, kazna će  biti žestoka. Dok je sam usamljen pod zemljom, čovjekov prijatelj u kaburu samo je njegovo dobro djelo. Ali, malo je onih koji pouku uzimaju i rijetki su oni koji su marljivi.
Ko se nada kratkom životu i kome je smrt uvijek na umu,kao da je gleda, bez sumnje radit će  za ahiret i iskoristiti svaki trenutak svoga života u pokornosti Allahu dz.s. Žalit će  za svakim trenutkom kojeg je uzalud potrošio bez dobrog djela koje ga je moglo približiti Uzvišenom Allahu dž.š., a bit će  sretan zbog djela koja je uradio i veseo zbog prelaska u vječni život.
Ovakav, uistinu, zaslužuje da mu se zavidi.

Mudri Lukman govorio je svome sinu:
"O sine, nešto za što ne znaš kada će  te zadesiti, spremi se za njega prije nego te iznenadi."
Neki od dobrih predhodnika govorili su:
"Znaj, kada pred čovjekom ne bi bilo ni brige ni straha ni kazne, osim smrtnih muka, dovoljno bi bilo da mu zagorča život i učini ga nesretnim, te da odbaci svoj zaborav i nemar."
Ova stvar uistinu zaslužuje da se o njoj dugo razmišlja i da se za nju uveliko sprema, a kako i ne, kada znamo da poslije smrti dolaze kabur i njegove tmine, Sirat i njegova oštrina, obračun i njegova žestina. Strahote, čiju veličinu ne zna niko osim Allaha Uzvišenog.

Kabur je prva stanica ahireta. A mi, šta je s nama, pa smo zaboravili da se pripremimo za njega, a do naše selidbe ostaje samo da kažu:
"Umro je taj i taj."  Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
"Kabur je najstravičniji od svih prizora koje sam vidio."
Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
"Kabur je prva stanica ahireta, pa onaj ko u njemu bude spašen, lakše će  mu biti ono sto dolazi poslije. A onome ko ne bude spašen u kaburu, teže će  biti ono što dolazi poslije."  Dragi bratei sestro, samo jednom razborito razmišljanje o kaburu, tako mi Allaha, daće  ti pravu sliku dunjaluka . Zar da nakon ponosa i imetka, nakon posluge i pratnje, nakon dvoraca i kuća, čovjekov kraj bude u ovoj tjesnoj i tamnoj rupi.
Dragi bratei sestro, pogledaj i razmisli o stanju mrtvih i njihovom bolu. Tako mi Allaha, doći će ti ovaj dan, kao što je i njima došao, i doživjet ćeš ono što su i oni doživjeli, pa zato uzmi pouku i spremi se. Ne budi nemaran i ne zaboravi gdje ćeš se vratiti.
Zamisli sebe na mjestu ukopanog mejta. Tako mi Allaha, uistinu je velika blagodat što ti je Allah pružio priliku da uzmeš pouku od drugih, a tebe nije učinio poukom drugima. Data ti je prilika da se obračunaš sa samim sobom i da se pripremiš za taj obračun, pa hajde, iskoristi ovu priliku dok slobodnog vremena ima.

Prenosi se od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao:  "Kada se dženaza postavi i kada je ljudi ponesu na ramenima, ako bude dobra, reći će : Požurite sa mnom, požurite sa mnom! Ako ne bude dobra, reći će  onima koji je budu nosili: Teško meni, gdje me nosite? Svako će  čuti njen glas, osim čovjeka, a kad bi ga čovjek čuo, pao bi u nesvijest."
Allahov robe, zamisli da tebe nose, u kojem od ova dva stanja bi volio da budeš?
Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem:
"Tako mi Allaha, kada bi znali ono što ja znam, malo bi se smijali, a mnogo bi plakali i ne bi se u postelji sa zenama naslađivali, i izašli bi na poljane skrušeno Allaha moleći i plačući i svoje glave bi zemljom posipali."
Ove riječi upućene su ashabima radijallahu anhum, pa šta je s tobom, nemarni čovječe , koji uzalud vrijeme tračiš. Zabavljaš se, činiš grijehe prema Allahu danju i noću kao da pred tobom nema ni smrti, ni kabura, ni proživljenja, ni stajanja pred Allahom, i kao da nema Sudnjeg dana. Prenosi se u jednom predanju da će  čovjeku koji je bio razvratnik i griješnik, kada bude spušten u kabur, zemlja reći:
"Tako mi Allaha, dok si hodao po meni, bio si mi najmrži insan, a danas si došao u moju utrobu pa ćeš vidjeti šta ću stobom uraditi."
Zamisli sebe, Allahov robe, u ovom pustom i tamnom kaburu kako slušaš ove rijeci. Tada ti neće  koristiti ni kajanje, ni vika, ni plač, niti jecanje.

Prenosi se u hadisu da će mejtu, kada bude spušten u kabur, doći  dva meleka i pitati ga o njegovom Gospodaru, vjeri i poslaniku. Pa ako bude od onih koji su umrli sa grijesima i nepokornošću neće  uspjeti dati odgovor. Kabur će mu se stijesniti tako da će mu se rebra jedna s drugim pomiješati i bit će udaren željeznim maljem kojim bi se brdo moglo pretvoriti u prah. Otvorit će mu se prozor prema Džehennemu i vidjet će svoje mjesto u njemu. Osjećat će njegovu vrućinu i njegove žarke vjetrove i ostat će u svome kaburu u patnji, u skladu sa svojim djelima. A ako mejt bude od onih koji su Allahu bili pokorni i dobra djela činili, Allah će ga učvrstiti i olakšati mu odgovor, učinit će njegov kabur svijetlim i prostranim, vidjet će svoje mjesto u Džennetu i kabur će mu se učiniti kao jedna od Džennetskih bašča, sve do Sudnjeg dana.
Pa Allahov robe, odaberi mjesto koje želiš? Šta ti je lakše: -Pokornost Allahu ili strahote koje čekaju nepokorne???  Tako mi Allaha, pokornost tvome Gospodaru je mnogo lakša.
Dragi brate i  sestro! Da li ti je na umu trenutak rastanka, kada budeš ispraćao ovaj dunjaluk posljdnjim pogledom, a dočekivao ahiret sa svim njegovim strahotama i teškoćama?  I tada, polazak u udobnost, lijepu opskrbu i džennetske blagodati ili u vatru užarenu i vodu ključalu i oganj prženi?
Zato od sada, dok vremena ima i dok su mogućnosti, radi djela koja će te, uz Allahovo dopuštenje, spasiti dolazećih strahota da ovaj dunjaluk napustiš smiren, veseo i radostan zbog susreta sa svojim Gospodarem i vječnih blagodati koje ti je Allah pripremio.

I za kraj navest ćemo još jedan hadis Posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s a on kaže:
«Doći će zeman kad će moj Ummet voljeti petero, a zaboraviti petero
-voljeće Dunjaluk a zaboraviće Ahiret,
-voljeće bogatstvo, a zaboraviće na polaganje računa
-voljeće ono što je stvoreno, a zaboraviće Stvoritelja,
-voljeće grijehe, a zaboraviće na tevbu (pokajanje) i
-voljeće dvorce, lijepe zgrade, a zaboraviće na kabur."

Za kraj:

Vrijeme neumitno teče i u vječnosti će nam vrijediti samo iskreni uzdasi naših dova upućenih Gospodaru naših života i svemira cijelog.
Bože nas, primi naše dove! Mi smo griješni, a Tvoj oprost je neizmjeran. Ti si milostiv i voliš one koji se samo Tebi obraćaju.

Molim Uzvišenog da nam oprosti i sakrije grijehe, da nas uputi na pravi put jer on se jasno razlikuje od krivog.

Molim Allaha svt da nas učvrsti na pravom putu.

Molim Allaha svt da nas usmrti na pravom putu.

Molim Allaha svt da nas proživi čiste od širka.

Molim Allaha svt da pređe preko ružnih postupaka naših.

Molim Allaha svt da nam pomogne protiv našeg Šejtana.

Molim Allaha svt da nam pomogne protiv našeg nefsa.

Molim Allaha svt da nam pomogne protiv naših strasti i da im se odupremo.

Molim Ga da učvrsti njihove korake usmjeri njihovu vatru i učini je pogubnom i ubitačnom za neprijatelje ove vjere i ovog ummeta.

Molim Allaha svt da nas učini da budemo mudžahidi na Njegovom putu.

Molim ga Uzvišenog da nas sačuva svakog licemjerstva i pretvaranja, svake zablude, svake novotarije i svakog grijeha, da nas učini braćom na istini.

Molim ga Uzvišenog da primi naše dove.

 Naša posljednja dova je El-hamdu lillahi rabbil alemin!

Prof. Elvedin Pezić - "SMRT"

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pojam insan (čovjek) spomenut je u Kur’anu

Pojam insan (čovjek) spomenut je u Kur’anu časnom 65 puta. Evidentno je da se u ajetima u kojima se spominje taj pojam iznose brojne karakteristike čovjeka, koje predstavljaju njegovu suštinsku  prirodu i unutarnju bit. Kur’an časni naglašava važnost vjere i slijeđenja pravca koji je dostavio posljednji Allahov poslanik Muhammed, a,s., jer je to put ka istinskom očovječenju čovjeka.

Čovjek je slabašno biće

Prvo mjesto u Kur’anu časnom gdje se spominje pojam insan nalazi u suri En-Nisa’, 28. ajet: Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako (slabašno) biće.
Interesantno je da se u ovom prvom spominjanju insana u kur’anskom tekstu iznosi bitna čovjekova karakteristika: čovjek je slabašno i nejako biće (ve khulika-l-insanu da’ifa). Određeni član na pojmu (el-)insan ukazuje da se to odnosi na svakog čovjeka; dakle, nije slab i nejak samo onaj ko je bolestan ili star već je to osobina svakog čovjeka.

Zašto je tako?
Da bi se dobio ispravan odgovor na navedeno pitanje uputno je, ukratko, sagledati složenu konstituciju ljudskog tijela. S medicinskog stanovišta, čovječije tijelo se sastoji od jedanaest, odnosno dvanaest različitih sistema, ako ubrojimo i imuni sistem. To su nervni, skeletni, mišićni, kardiovaskularni, pokrovni sistem (koža), limfni, endokrini (endokrinologija – nauka o žlijezdama s unutrašnjim izlučivnjem), urinarni, digestivni (probavni), reproduktivni i respiratorni sistem. Da bi čovječije tijelo funkcionisalo potreban je svaki od ovih sistema, osim reproduktivnog. Reproduktivni sisitem je neophodan za održavanje vrste, ali ne i za opstanak individue. Međutim, ljudsko tijelo ne može opstati bez ostalih sistema. Dakle, bilo kakav poremećaj u nekom od tih veoma složenih sistema uzrokuje bolest u ljudskom organizmu, a potpuni zastoj nekog od tih sistema neminovno vodi ka prestanku ljudskog života na ovom svijetu.

Allah Svevišnji, Koji je stvorio čovjeka, najbolje poznaje njegovu bit i prirodu. Kur’an časni je uputa čovjeku koju je objavio Stvoritelj. Kur’an časni naglašava: Allah želi da vam olakša. Dakle, cilj Božije Objave je da čovjeku olakša bremeniti dunjalučki put.
U jednom svom djelu istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje spominje predaju u kojoj se navodi da je Allah, dž.š., tokom povijesti, ljudima poslao stotinu i četiri Nebeske Knjige. Potom su te Knjige rezimirane u tri velike Knjige (Objave), a to su: Tevrat, Zebur i Indžil. Potom su one rezimirane u jednu a to je Kur’an. U predaji se dalje navodi da je Kur’an, odnosno njegova značenja, sažet u jednoj suri koja se zove Fatiha, a Fatiha je potom sažeta u jednom ajetu. Taj ajet su riječi Uzivšenog Allaha: Ijjake na’budu ve ijjake neste’in (Samo Tebe, Allahu, obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo). Dakle, suštinska poruka svih Nebeskih obznanjivanja je sadržana u ovom ajetu koji, u što nema dvojbe, sugerira da je čovjek slabašno biće, tj. stvorenje kojem treba pomoć.

Iako se pod traženjem pomoći o kojem govori ovaj ajet, prema mišljenju velikih komentatora Kur’anan poput Ibn Kesira i dr., misli prvenstveno na traženje pomoći u robovanju samo Allahu, ajet podrazumijeva da je čovjek biće kojem treba pomoć i u svakom drugom pogledu. Svevišnji Stvoritelj je objavio Kur’an i za njega garantuje da neće pretrpjeti bilo kakvu izmjenu ili preinaku. Kur’anski propisi i idredbe imaju za cilj da osnaže čovjeka i uzdignu ga iznad toga da on bude rob materije, strasti, idola ili nečeg drugog, ili, pak, da njegov život bude puko prebivanje, lišeno duhovne dimenzije i značenja.

Interesantno je da je na prvom mjestu u Kur’anu gdje se spominje čovjek iznesena upravo ta njegova karakteristika, da je slabo i nejako stvorenje. To se može povezati s posljednjim spominjanjem čovjeka u Kur’anu, u suri El-’Asr (Vrijeme koje uništava), gdje se ističe: Tako mi vremena koje uništava, doista je svaki čovjek  na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i strpljenje. Dakle, čovjek, to slabašno i nejako stvorenje, neće biti na gubitku jedino ukoliko prihvati Put Kur’ana, koji podrazumijeva čvrsto vjerovanje, činjenje dobra i strpljivost, koja je neophodna da bi se ustrajalo na tom Putu.
U ajetima u kojima se spominje čovjek iznose se i druge karakteristike tog čudesnog stvorenja, koje možemo sagledati u sljedećem:

Čovjek u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan. To se spominje u više kur’anskih tekstova: Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade. (Junus,12)
Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. (Hud, 9)
Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: “Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri!” (Ez-Zumer)

Čovjek je nazahvalan, u kušnji očajava. O tome govore sljedeći ajeti: Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan! (El-Isra’,67)
Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava. (El-Isra’, 83)
Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli. (Fussilet, 51)
Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!” A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!” (El-Fedžr, 15-16)
Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan. (El-’Adijat, 6)

Čovjek je nagao, škrt, voli puno polemisati, nepravedan je čak i prema sebi. Ta njegova osobina spominje se u narednim ajetima: I daje vam svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan. (Ibrahim,34)
Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao. (El-Isra’, 11)
Reci: “Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu tvrdica. (El-Isra’,100)
U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja. (El-Kehf,54)
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte! (El-Enbija’, 37)
Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen. (El-Ahzab, 72)

Čovjek postane obijestan čim se neovisnim osjeti. Interesantno je da se ta njegova osobina iznosi u suri El-‘Alek, odmah nakon prvih pet ajeta za koje postoji konsenzus islamskih učenjaka da su upravo ti ajeti prvo što je objavljeno Poslaniku, a.s. Opisjući ljudsku narav, Svevišnji kaže: Uistinu, svaki čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim osjeti. (El-’Alek, 6-7) Smatramo da takav prijevod (čovjek se uzobijesti) nije u dovoljnoj mjeri iskazao osobinu o kojoj se govori u ovom ajetu. Kur’anski termin taga-jatga-tugjan (inne-l-insane lejatga), koji je upotrijebljen da bi se iznijela ova karakteristika čovjeka, ima više značenja: preći granicu, biti nasilan, nepravedan, okrutan, nepokoran, uobražen itd. Od istog korijena je nastala riječ tagija, koja označava nasilnika, tiranina, tlačitelja, drznika, oubraženjaka i sl. Dakle, čovjek prelazi granicu dobra i dozvoljenog, tj. ulazi u sferu onoga što je zlo i zabranjeno, onog momenta kada se osjeti neovisnim i sebi dostatnim. Imajući u vidu ovaj kur’anski iskaz jasno je da je nered koji se pojavio na Zemlji nastao upravo onda kada je čovjek zaboravio na svoga Stvoritelja i pomislio da je neovisan o Njemu.
Na osnovu navedenog možemo razumjeti da su životne nedaće, poput bolesti, siromaštva i drugih iskušenja, u osnovi nešto što ima za cilj da čovjeka učini ovisnim o Allahu, jer čovjek u takvim situacijama zaziva Božiju pomoć. Ako bi čovjeku u njegovom životu išlo sve lahko i jednostavno, i kada ne bi bilo nedaća i iskušenja, onda, doista, postoji bojazan da se on  neovisnim osjeti i postane obijestan, kršeći granice koje je postavio njegov Stvoritelj i Gospodar.

Čovjek bi da dobije sve šta poželi a pripada mu samo ono za šta se sam potrudi. Ne može čovjek da ostvari sve što poželi. (En-Nedžm,24) Čovjekovo je samo ono što sam uradi. (En-Nedžm,39)

Čovjek je stvoren u najljepšem skladu. Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem. (Et-Tin,4) O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, kojitejestvorio – paučiniodasiskladanidasiuspravan – ikakavjehtioliktidao? Anevaljatako! ViuSudnjidannevjerujete, anadvamabdiju čuvari, kodNascijenjenipisari, kojiznajuono štoradite. (El-Infitar, 6-12)

Čovjek je stvoren s nemirnom naravi. Uistinu, čovjek je stvoren nemirnim, kad god ga nesreća snađe on je ispunjen samosažaljenjem, a kad god mu se posreći (zadesi ga nešto dobro i prijatno), on to sebično zadržava od drugih. (El-Me’aridž, 19-21) U ovim ajetima se govori o veoma bitnoj osobini čovjeka. Kur’anski iskaz helu’an (inne-l-insane khulika helu’an) ukazuje da je čovjek obdaren unutarnjim nemirom koji ga može jednako lahko poticati na plodna dostignuća kao i na hronično nezadovoljstvo i razočarenje. Drugim riječima, način na koji čovjek koristi ovaj Božiji dar određuje da li će on imati pozitivan ili negativan karakter. Naredna dva ajeta u ovoj suri (20. i 21.) aludiraju na ovo posljednje, dok ajeti 22-25. pokazuju da samo istinski duhovna i moralna svijest može oblikovati taj čovjekov urođeni nemir u pozitivnu silu i tako dovesti do unutarnje stabilnosti i trajnog zadovoljstva.

Čovjek je u dilemi u vezi s Proživljenjem nakon smrti. Tu čovjekovu zapitanost Kur’an bilježi na sljedeći način: Čovjek govori: “Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?” (Merjem, 66), ali istovremeno na više mjesta u Kur’anu se daje i odgovor: On (Allah) vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživjeti; a čovjek je, zaista nezahvalan! (El-Hadždž‍, 66) Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?” Reci: “Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.” Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara i On je sveznajući; i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude. Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti! (Ja-Sin, 77-83) Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi pa pita: “Kada će Smak svijeta biti?” (El-Kijame, 3-6)

U ajetima koji govore o insanu spominju se i neke odrednice u vezi s čovjekovim bitisanjem na budućem svijetu. U više ajeta se, također, naglašava da je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj, kao i to da je čovjeku naređeno da bude posebno pažljiv prema svojim roditeljima.
Dakle, u ajetima u kojima se spominje insan sadržana su brojna značenja koja razotkrivaju ljudsku prirodu. Kur’an časni opisuje čovjeka kao gramzivu, opasnu i nezahvalnu osobu. Izuzetak su oni koji vjeruju i dobra djela čine. U posljednjoj suri u kojoj se spominje insan, Allah Uzvišeni se zaklinje i naglašava „da je svaki čovjek na gubitku izuzev onih koji vjeruju, dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i strpljenje.“ Dakle, jedino oni neće biti na gubitku. To na poseban način govori o izuzetnoj važnosti vjere u životu čovjeka.

Jedan od temeljnih naziva u Kur’‘anu za čovjeka je insan. Ovakvo određenje čovjeka kao insana na stranicama Kur’‘ana spomenuto je 65 puta. Dakako da osim ovog naziva postoje još i drugi nazivi za ovo biće: adem, bešer, redžul, ‘‘imru. I riječ nefs (duša) često se koristi u tom prenesenom značenju.  U ovom tekstu naša pozornost je usmjerena ka riječi insan kako bismo stekli uvid u kur’‘ansko kazivanje o čovjeku u njegovom insanskom određenju. Na taj način ćemo, barem površno, zaimati kur’‘ansku predodžbu o tome šta jeste čovjek i njegova narav, ne u onom izvornom smislu te riječi, već u njenom akcidentalnom obzoru koji se ozbiljuje kroz insansku formu. Kroz obilje kur’‘anskih ajeta za trenutak ćemo posvijestiti sebi kur’‘anskog insana a zatim uočiti njegovo (su)djelovanje kao prirodnog insana. Zapravo i stranice Kur’‘ana i stranice Prirode svjedoče o insanskom zlu i dobru, ljubavi i mržnji, vjeri i nevjeri, dostojanstvu i uznositosti... kojim su ispisivane i još se ispisuju stranice Povijesti čovjeka i o čovjeku sve do zalazka Dana. U kur’‘anskom štivu susrećemo brojna lica insana: lica radosna, lica od straha ukočena, lica uznemirena, lica tužna, ljude prosna srca, ljude kamena srca, ljude uzavrela srca, ljude nalik šupljim balvanima...  No, vratimo se sada riječi insan, ponajprije njenom jezičkom određenju. Insan je nazvan tako zbog toga što mu je Allah dž.š. dao polog pa je on zaboravio (fenesije). Vjerno dvama posljednjim mišljenjima, riječ insan na bosanski jezik mogli bismo prevesti kao zaboravko ili druželjupko. Treća etimologija svoje uporište pronalazi i u Kur’‘anu: "Adema smo mi još prije obavezali, pa on zaboravi (fenesije)..." (Ta-Ha,115).  Sljedeći kur’‘anski ajeti ocrtavaju bitne karakteristike čovjeka kao insana: 1. Insan je slabašno biće: "A čovjek je stvoren slabim" (En-Nisa,28) 2. Insan u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan: "Kada čovjeka nevolja koja pogodi, tad se Nama moli na strani svojoj ležeći, ili sjedeći, ili stojeći! I kad mu nevolju njegovu otklonimo, on tada - kao da Nam se ni molio nije zbog nevolje što ga zadesi - svojim putem nastavlja!¨ (Junus, 12) 3. Insan je očajan i nezahvalan u kušnji: "Ako čovjeku damo da milost Našu iskusi i zatim je od njega oduzmemo Mi, on očajan je i nezahvalan." (Hud, 9) 4. Insanu je šejtan otvoreni neprijatelj: "Doista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj." (Jusuf, 5) 5. Insan je osion i nezahvalnik: "Doista, čovjek je osion i nezahvalan." (Ibrahim, 34) 6. Insan je postupno stvoren: "A Adema smo Mi stvorili od ilovače, od gline ustajale." (Hidžr, 26) [9] 7. Insan je očiti neprijatelj spram Boga dž.š. a stvoren je od kaplje sjemena: "On je čovjeka stvorio od kaplje sjemena, pa čovjek odjednom - neprijatelj očiti." (En-Nahl, 4) 8. Insan zaziva i dobro i zlo jer je nagao: "I zaziva čovjek i zlo i dobro, zbilja čovjek je nagao." (El-Isra, 11) 9. Insanu će njegovo djelo za vrat njegov
privezano biti: "A svakom čovjeku Mi ćemo djelo njegovo za vrat njegov privezati." (El-Isra, 13) 10. Doista je insanu šejtan neprijatelj otvoreni: "Šejtan je doista čovjeku neprijatelj otvoreni." (El-Isra, 53) 11. Insan je pravi nezahvalnik: "Čovjek je, doista, nezahvalnik pravi." (El-Isra, 67) 12. Insan kad je u kakvom dobru okreće se od vjere oholeći se: "A kad Mi čovjeku podarimo blagodat kakvu, on se okrene i oholo na svoju stranu ide." (El-Isra, 83) 13. Insan je tvrdica: "Čovjek je doista tvrdica." (El-Isra, 100) 14. Insan voli puno raspravljati: "... a čovjek raspravlja ponajviše." (El-Kehf, 54) 15. Insan sumnja da će biti proživljen iz mezara: "A čovjek veli: I zar ću, zbilja, kad umrem, biti živ izveden." (Merjem, 66) 16. Insan je bio ništica prije negoli je stvoren: "A zar se čovjek ne sjeća da smo ga Mi stvorili još prije a ništa bio nije!" (Merjem, 67) 17. Insan je stvoren od žurbe: "Čovjek je stvoren od žurbe." (El-Enbija, 37) 18. Insan je poricatelj očiti Božijih blagodati: "Čovjek je zbilja nezahvalan." (El- Hadž, 66) 19. Insan je stvoren od suštine zemlje: "Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo." (El-Mu’‘minun, 12) 20. Insana šejtan upropasti i ostavi: "A šejtan čovjeka tek u propasti ostavlja." (El- Furkan, 29) 21. Insanu je oporučeno da svojim roditeljima dobro čini: "Čovjeku smo oporučili da roditeljima svojim dobro čini." (El-’‘Ankebut, 8) 22. Insanu je poručeno da bude poslušan svojim roditeljima: "Čovjeku smo oporučili Mi da poslušan bude roditeljima svojim. Majka ga njegova nosi i vehne li vehne, a i njegovo je dojenje dvije godine." (Lukman, 14) 23. Prvi insan je stvoren od gline: "I čovjeka prvog stvorio je od gline." (Es-sedžde, 7) 24. Insan je nepravedan spram sebe i velika neznalica: "Doista je čovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika." (El-Ahzab, 72) 25. Insan se stvara od sjemena kapi a on opet neprijatelj spram Boga dž.š.:"Zar čovjek ne vidi da ga Mi stvaramo od kapi sjemena, a on neprijatelj otvoreni." (Jasin, 77) 26. Insan u nesreći zaziva gospodara a kada mu je On otkloni zaboravan je i Allahu pridružuje takmace da bi zavodio s Njegova Puta:"A kad čovjeka zadesi nesreća, on zaziva svoga Gospodara, obraćajući Mu se, a zatim, kad mu On blagodat od Sebe podari, što je prije zazivao – on zaboravi, i Allahu pridružuje takmace, da bi zavodio s Njegove Staze!" (Ez-Zumer, 8) 27. Insan zaziva Allaha dž.š. kada ga zadesi kakva šteta a u blagodati je hvalisav: "Kad čovjeka zadesi šteta, zaziva Nas, a kad mu blagodat podarimo on veli: ‘‘Zato što sam zaslužio, ovo je dato meni!’‘ Ne, nego je to iskušenje, ali ne za njih većina." (Ez-Zumer, 49) 28. Insanu ne dosadi da traži dobro, a u zlu i bijedi je očajan i izgubljen: "Čovjeku ne dosadi da dobro traži, očajan je i izgubljen kada ga zlo i bijeda pogodi." (Fussilet, 49) 29. Insan se u blagodati okreće od Allaha dž.š. a u zlu druge dove čini: "A kada na čovjeka blagodati prospemo Mi, on se okreće, ide ka svojoj strani! A kada ga zlo zadesi, tada on opširne molitve nudi!" (Fussilet, 51) 30. Insan kad iskusi Božiju milost veseli se a kada ga zadesi zlo zbog onoga što čini, nezahvalan je: "A kada zbilja Mi damo da čovjek od Nas samilost iskusi, on se samilosti veseli! A ako ih kako zlo zadesi zbog onoga što su ruke njihove pripravile, tad čovjek, zbilja, nezahvalan je !" (Eš-Šura, 48) 31. Insan je, zaista, otvoreni nezahvalnik: "Doista je čovjek otvoreni nezahvalnik." (Ezzuhruf, 15) 32. Insanu je oporučeno da čini dobročinstvo spram svojih roditelja: "A čovjeku smo oporučili da dobročinstvo čini roditeljima." (El-Ahkaf, 15) 33. Insana je stvorio Allah dž.š., On zna šta insan krije u svojoj duši jer mu je bliži od vratne žile kucavice: "A mi smo stvorili čovjeka i znamo šta mu šapće njegova duša! I Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice." (Kaf, 16) 34. Insanu pripada samo ono za šta se sam potrudi: "I da čovjeku pripada samo ono zašta se sam potrudi." (En-Nedžm, 39) 35. Insan bi da dobije sve šta poželi: "I zar da čovjek sve što poželi dobije?!" (En-Nedžm, 24) 36. Insana je stvorio Svemilosni i On ga govoru poučava: "Čovjeka stvara* govoru ga poučava!" (Er-Rahman, 3-4) 37. Insan je stvoren od gline koja je nalik grnčariji: "Čovjeka je stvorio od gline kao grnčanja što je." (Er-Rahman,14) 38. Insana šejtan nagovara na nevjerstvo a kad uznevjeruje napušta ga: "Nalik su šejtanu kad veli čovjeku: ‘‘Ne vjeruj!’‘ Pa kad uznevjeruje, rekne mu tada: ‘‘Ja nemam s tobom ništa! Ja se, zbilja, bojim Allaha, svjetova
Gospodara!’‘" (El-Hašr, 16) 39. Insan je stvoren malodušnim: "Doista, čovjek je stvoren lahkomim." (El-Me’‘aridž, 19) 40. Insan mnije da njegove istruhle kosti neće biti sabrane: "Zar misli čovjek da Mi kosti njegove nećemo sabrati." (El-Kijame, 3) 41. Insan daje prednost grijehu a odgađa pokajanje: "Dakako, čovjek želi da ono što je vremena pred njim u razvratu protraći!" (El-Kijame, 5) 42. Insan će biti dokaz protiv samog sebe na Danu Sudnjem: "Štaviše, sam će čovjek protiv sebe dokaz biti." ( El-Kijame, 14) 43. Insan će na Danu Sudnjem tražiti da pobjegne: "Toga Dana čovjek će povikati: ‘‘Kuda da se bježi?!’‘" (El-Kijame, 10) 44. Insan će toga Dana biti o svemu obaviješten: "Čovjek će toga Dana obaviješten biti o svemu što je pripravio i što je zakasnio!" (El-Kijame, 13) 45. Insan misli da je stvoren zaludu i da neće račun polagati: "Zar to čovjek misli da će zaludu ostavljen biti." (El-Kijame, 36) 46. Insan neko vrijeme nije bio spomena vrijedan: "Da li čovjeka neko doba vremena pohodi kad on vrijedan spomena ne bi." (El-Insan, 1) 47. Insan se stvara od smiješane kaplje sjemena a potom biva iskušavan: "Mi čovjeka, zbilja, od kaplje sjemena smiješana stvaramo, potom ga kušnji izvrgavamo." (El-Insan, 2) 48. Insan će se na Sudnjem danu sjećati onoga što je stekao: "Na Danu kad se čovjek bude sjećao onoga što je stekao." (En-Nazi’‘at, 35) 49. Insan je proklet zbog svog nevjerovanja: "Proklet čovjek nek’‘ je, kako samo nezahvalan je!" (‘‘Abese, 17) 50. Insan u hrani koju jede može uočiti Allahova znamenja: "Deder nek’‘ čovjek u hranu svoju pogleda." (‘‘Abese, 24) 51. Insan je obmanut glede svoga Gospodara: "O čovječe, šta te obmanjuje glede tvoga Gospodara plemenitog." (El-Infitar, 6) 52. Insan se trudi i marljivo radi ali, napokon, dolazi smrt: "tad ćeš ti, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći." (El-Inšikak, 6) 53. Insan, također, u onome od čega je stvoren može uočiti Allahov znamen: "Nek’‘ čovjek pogleda od čega stvoren je." (Et-Tarik, 5) 54. Insan je u blagodati hvalisav a u kušnji nezahvalan: "Zbilja čovjek, kad ga Gospodar njegov hoće da iskuša, pa mu počast ukaže i blagodati mu podari svakojake, rekne: ‘‘Gospodar moj mene je počastvovao!’‘" (El-Fedžr, 15) 55. Insan će se prisjetiti na Dan kada se džehennem primakne, ali tad prisjećanje neće koristiti: "I kada se toga dana džehennem primakne, tada će čovjek opomenuti se - a rašta mu opominjanje?!" (El-Fedžr, 23) 56. Insan je stvoren da se trudi: "Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi." (El-Beled, 4) 57. Insan je stvoren u najljepšem skladu: "Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu." (Et-Tin, 4) 58. Insan se stvara od zametka: "stvara čovjeka od zametka." (El-’‘Alek, 2) 59. Insana Allah dž.š. poučava ono što insan nezna: "Koji čovjeka podučava onome što ne zna." (El-’‘Alek, 5) 60. Insan se uzobijesti: "Zbilja čovjek se uzobijesti." (El-’‘Alek, 6) 61. Insan će na dan potresa Zemlje biti začuđen: "I kada čovjek poviče: ‘‘Šta joj je?’‘." (Ez-Zilzal, 3) 62. Insan je nezahvalan spram svoga Gospodara: "Zbilja, čovjek je nezahvalan spram svoga Gospodara." (El-’‘Adijat, 6) 63. Insan je na gubitku: "Čovjek je na gubitku, doista." (El ‘‘Asr, 2) [10] Dakle, u riječi insan sadržana je čitava lepeza značenja koja razotkrivaju nas same, i zato "Kur’‘an nije lahko čitati jer nam razotkriva nas same kao gramzive, opasne, krvoločne, ili pak kao prijevarne, podmukle osobe... Potom Božija Riječ veliča čovjeka kao poseban Božiji znak na horizontima Svemira." [11] Kroz riječ insan razotkriveni su različiti aspekti ljudske osobnosti koje Kur’‘an lahko razumljivim jezikom izlaže na svojim stranicama. Da bismo došli do konačne kur’‘anske antropologije ili kur’‘anske psihologije čovjeka valjalo bi nam razmotriti, u semantičkim i drugim obzorjima, i druge kur’‘anske riječi kojima se imenuje čovjek, te naravno propitati ih u sklopu cjeline Allahove Objave.

Od Ibn-Omera, r.a, se prenosi da je kod Poslanika, a.s, došla jedna skupina ljudi, te ga je jedan od Ensarija upitao: „Allahov Poslaniče, koji su ljudi najpametniji i najplemenitiji?" Poslanik, a.s., je na to odgovorio: „Oni koji se najviše prisječaju smrti i koji se najviše pripremaju za nju; oni su najpametniji, na dunjaluku su bili najugledniji, a na ahiretu su najplemenitiji."  (Ibn-Madže) 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sreća u braku slična je košnici sa medom

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. (Kur'an, 30:21)
Život u miru sa ljubavlju, milosrđem te međusobnom saradnjom i savjetovanjem

Bračni odnos se provodi na temelju ljubavi i samilosti tako da se postigne unutrašnji mir i mir sa svojim supružnikom. Trebamo stalno nastojati da od našeg doma stvorimo Darusselam (prebivalište mira). Zaista je zadovoljstvo vratiti se u dom pun ljubavi i mira nakon napornog dana na poslu. Zamislite da ste kući dočekani s toplim osmijehom, poljupcem i umirujućim riječima koji ublažavaju vaše istrošene živce. Čak i najobičniji obrok podijeljen sa vašim supružnikom postaje najvažniji dio dana ako je popraćen pažnjom i uživanjem u društvu supružnka. A postojanje mira u našoj porodici će nam omogućiti da pronađemo mir sa našim Stvoriteljom.

Kako bi se olakšao zadatak izgradnje skladnog braka, bitno ja da oba supružnika usvoje praštajući i milosrdan odnos koji će im omogućiti da stave na stranu međusobne greške i da se fokusiraju na svoje prednosti i napore ka promjenama. Međusobno pomaganje je presudan korak ka ostvarenju naše želje da imamo miran dom. Trebamo usvojiti milosrdan stav pomažući otklanjanje bilo kakvih poteškoća sa kojima se supružnik susreće, predosjetiti njegove/njene potrebe i pokušati ih ispuniti bez prigovora. Svaki partner bi trebao gledati unaprijed kako bi mogao biti od pomoći svom supružniku. Takav stav će stvoriti utisak da su partnerove potrebe važnije od naših vlastitih, pokušavajući na taj način pokazati ljubav i brigu koju osjećamo prema supružniku. Jedan jednostavan način da se međusobno pomognemo je da pokušamo olakšati stvari jedno drugom.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, alejhisselam, rekao: Olakšavajte, a ne otežavajte, i obradujte (nagradom od Allaha), a ne odbijajte. (hadis bilježe Buhari i Muslim)

Tokom braka ćemo se prilagođavati međusobnim očekivanjima i potrebama. Ovo treba znati, jer kako se pojedinac (supružnik) mijenja i razvija tokom svog života, tako će se mijenjati i dinamika bračnog odnosa. Usklađivanja, odnosno, prilagođavanja će biti najviše izražena tokom prvih godina braka. Stoga je veoma bitno da oba supružnika na početku usvoje stav olakšavanje svome supružniku. Poslanikov stav (neka je mir i salavat na njega) da ne uzrokuje neugodnosti drugima, zatim njegova ljupkost i briga da članovi njegove porodice nisu nepotrebno opterećeni, je pronicljivo prikazana u sljedećem hadisu:

Džabir ibn Abdullah prenosi da je Muhammed, alejhisselam, jedne prilike zatražio od svojih ukućana začin za jelo, pa kada su mu odgovorili da nemaju ništa, osim sirćeta, naredio je da mu ga donesu. Potom je pristupio jelu, izgovarajući: Divan li je začin sirće, divan li je začin sirće! (hadis bilježi Muslim)

Kad se bračni odnos sprovodi na temelju međusobnog pomaganja, supružnici će razviti uzajamnu saradnju u svojim aktivnostima. Ovo bi se trebalo kretati od sitnih poslova do međusobnog pomaganja novcem. Iako se organizovanje održavanja domaćinstva čini kao jednostavan posao, može biti uzrok stresu i neugodnostima. A par se ponekad prepire oko jednostavnih stvari kao što su stavljanje četkice za zube na pravo mjesto! Zbog toga nikad ne smijemo zapostaviti koliko je važno da upravljamo svojim aktivnostima neophodnim za život. Tradicionalno gledajući, od supruge se očekuje da brine o domaćinstvu, a možda neće uspjeti, naročito ako ima i posao, a brine se i o djeci.

Ne ponuditi joj pomoć je kao stajati na jednoj nozi na ledu. Zato nam se i preporučuje da nam se porodica temelji na međusobnoj saradnji.

Primjeri iz života Poslanika, alejhisselam, pokazuju da se ophodio sa svojim suprugama pružajući im podršku. Postoje zapisi da je Muhammed, alejhisselam, sam popravljao i zašivao svoju odjeću i pomagao u sitnim poslovima. Sve ovo je činio sa jasnim razumijevanjem međusobnog održavanja kućne atmosfere i domaćinstva koji su vodili ka postizanju mira. Aswa bin Yazid, jedan od Poslanikovih ahsaba, je ispitivao Aišu, r.a., Poslanikovu suprugu, šta je Poslanik, alejhisselam, činio dok je bio u kući:

Ona je odgovorila: ‘Pomagao bi ukućane, a kad bi nastupio namaski vakat, otišao bi na namaz.' (hadis bilježi Buhari)

Princip međusobnog dogovaranja, koji se koristi u islamu za obavljanje svih aktivnosti- bilo da su to privatne stvari u okvirima porodice, poslovne aktivnosti ili poslovi na nivou države- proizilazi iz sljedećih ajeta: ...Za one koji se Gospodaru svome odazivaju i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju... (Kur'an, 42:38)

Muž i žena su jedno drugom najbolji prijatelji i savjetnici, nadopunjuju jedno drugo u različitim ulogama u porodici. Supruga koja djeluje kao savjetnik svom mužu dijeli svoja gledišta sa njim pri savjetovanju. A muž može računati na znanje i stručnost svoje supruge kad od nje traži mišljenje. Međusobnim dogovaranjem ili traženjem mišljenja svog supružnika možemo bolje razumjeti situaciju ili problem i bit ćemo bolje informisani u traženju riješenja.

Vođenje porodice ljubavlju, samilošću, međusobnom saradnjom i dogovaranjem će bračnom paru otvoriti vrata za mir u vlastitom domu.

Sreća u braku slična je košnici sa medom koju prave dvije pčele. Što se više bude ulagalo truda, više će biti slasti u njoj. Mnogi se pitaju kako će napraviti sreću u svojim kućama, i zašto nisu uspješni u ostvarivanju mira i stabilnosti u porodici. Nema sumnje da odgovornost za sreću u braku pada na bračne supružnike. Zato je neophodno da postoji ljubav između dva bračna druga. Pod ljubavlju se ne misli na onaj silni osjećaj koji plane iznenada i ugasi se isto tako, nego na podudarnost duša i povezanost osjećaja između dva bračna supružnika. Sreća u kući nije povezana samo sa ljubavlju, nego ljubav mora da prati osjećaj međusobnog praštanja, a praštanje se ostvaruje lijepim mišljenjem i povjerenjem između dvije strane.

Obostrano potpomaganje je glavni uzrok izgradnje sretne kuće, a bez njega slabi ljubav i praštanje. Potpomaganje biva u ponašanju i u materijalnom smislu. Potpomaganje u ponašanju podrazumijeva spremnost bračnih supružnika da riješe nastale probleme u porodici, jer većina razdora nastaje kada jedan bračni drug nedovoljno uvažava trud drugog bračnog druga ili nedavanje prava drugoj strani.

Kada govorimo o uzrocima porodične sreće, moramo spomenuti čednost, jer je ona osovina plemenitog života i temelj dobra u međuljudskim odnosima.

Jedan sociolog je rekao: ''Iz iskustva sam shvatio da je najbolji moto koji supružnici mogu uzeti kako bi prevazišli razdor – ne postoji požar koji se na početku ne može ugasiti fildžanom vode. Zato što mnoge bračne nesuglasice koje završe razvodom vraćaju se na bezvrijedne stvari koje su postale velike da se kasnije više nisu mogle prevazići.''

Za sreću u porodici odgovornost pada i na roditelje. Često porodicu sruši oštar jezik ili teška narav koja žuri u svađu, isto kao što temelje porodične sreće ruši želja za dominacijom ili neiskrenost jednog od roditelja.

Želim ovdje spomenuti neke savjete koji će mužu pomoći da usreći svoju suprugu:

1.Nemoj ponižavati suprugu, jer bilo koje poniženje koje joj uputiš, ostat će duboko ukorijenjeno u njenom srcu i razumu. Najopasnija poniženja, koja ti žena neće oprostiti srcem, pa makar ti oprostila jezikom, su: da je udariš u srdžbi, ili da joj opsuješ, ili prokuneš njene roditelje, ili da joj napadneš na čast.

2.Lijepo se ophodi prema ženi pa će se i ona prema tebi lijepo ophoditi. Dadni joj do znanja da joj daješ prednost nad samim sobom, da težiš njenoj sreći, čuvaš njeno zdravlje, žrtvuješ zbog nje ako se razboli, shodno svojim mogućnostima.

3.Sjeti se da tvoja supruga voli da sjedneš i razgovaraš sa njom o svemu onome o čemu razmišlja. Nemoj se vraćati kući namrštenog lica, šuteći, jer to kod nje proizvodi sekiranciju i sumnje.

4.Nemoj obavezivati ženu svojim ličnim težnjama koje su vezane za tvoj posao ili stručni smjer, jer ako si ti astronom, nemoj očekivati da i tvoja žena isto želi saznati o kosmosu i planetama.

5.Budi moralan i čestit u životu, pa će i tvoja supruga biti takva. U jednoj predaji navodi se: ''Budite čedni pa će i vaše žene biti čedne.'' (Ovu predaju bilježi Taberani) Čuvaj se pogleda u ono što je zabranjeno, svejedno na putu ili pred televizijom. Koliko li je problema u braku zbog televizije i satelitskih antena!

6.Nipošto ne budi ljubomoru kod supruge, na način da joj spominješ ženidbu drugom ženom, ili da spominješ drugu ženu ako živiš u višeženstvu, jer to cijepa dno njenog srca i njenu ljubav zamjenjuje talas sekirancije i sumnji. Ti osjećaji kod žene uzrokuju razne tjelesne bolesti, od glavobolje pa nadalje, te onda muž sa ženom počne posjećivati razne ljekare.

7.Nemoj podsjećati suprugu na greške koje je u nekim situacijama počinila. Nemoj je sramotiti zbog njih, posebno pred drugim.

8.Popravljaj svoje ponašanje, jer ne traži se samo od žene da popravlja svoje ponašanje, a da ti ostaneš takav kakav si. Kloni se onoga što budi srdžbu kod tvoje supruge, pa makar bilo u šali.

9.Prihvati lijepe moralne osobine od svoje žene. Koliko li je muškaraca prihvatilo praktikovanje vjere kada je vidjelo kako se njegova žena čvrsto drži vjerskih načela i moralnih principa, i kako ima lijepe postupke.

10.Budi staložen i nemoj se ljutiti, jer je srdžba uzrok sukoba i mržnje. Ako tvoja supruga pogriješi prema tebi, a nakon toga se izvini, nemoj leći ljut na nju dok je ona tužna i uplakana. Sjeti se da je to zbog čega si ljut na nju, u većini slučajeva, ništavno i ne zaslužuje da zamuti čistoću vašeg bračnog života, te da nema potrebe za takvom reakcijom. Zatraži utočište kod Allaha od prokletog šejtana i smiri se. Sjeti se da između tebe i tvoje supruge postoje ljubavne veze koje su uzvišenije od toga da se zaprljaju trenutkom srdžbe.

11.Ulij ženi samopouzdanje. Nemoj je učiniti da samo slijedi tvoj put, kao sluškinja koja ispunjava tvoje naredbe. Ohrabri je da ona ima svoje razmišljanje i odluku. Posavjetuj se sa ženom u svim stvarima, i vodi razgovor na lijep način. Prihvati njeno mišljenje kada znaš da je ispravnije i obavijesti je o tome. Ako se ne slažeš sa njenim mišljenjem, onda je na lijep i mudar način navedi na svoje mišljenje.

12.Pohvali suprugu kada uradi neki posao koji zaslužuje pohvalu. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘‘Ko ne zahvaljuje ljudima, ne zahvaljuje ni Allahu.“ (Hadis bilježi Tirmizi)

13.Nemoj je koriti na bolan i neprimjeren način. Ne poredi suprugu sa svojim rodicama koje ona ne voli, tražeći od nje da ih uzme za uzor, idući njihovim stopama.

14.Nastoj obezbijediti supruzi sva sredstva koja će je pomoći da stekne neke nauke. Ako je potrebno da stekne neku diplomu iz neke znanstvene oblasti, omogući joj to, pod uvjetom da se to ne sukobi sa vjerskim principima, te da je to neće odvesti od njenih bračnih i kućnih obaveza. Nastoj pomoći ženu da postigne uspjeh u onome što radi.

15.Nastoj sa pažnjom slušati suprugu kada ti nešto govori, jer na taj način ćeš očistiti njene tegobe. Međutim, ima žena koje se ne mogu zaustaviti u govoru, ili pretjeraju govoreći o tvojoj porodici i familiji. Tada se očekuje od tebe da se mudro i lijepim savjetom ophodiš sa ovim problemom.

16.Dadni ženi do znanja da je sigurna od bilo kakve opasnosti, te da je ne želiš izgubiti ili se od nje odvojiti.

17.Dadni supruzi do znanja da se ti materijalno o njoj brineš ma koliko ona bila dobrog imovinskog stanja. Nemoj žuditi za njenim imetkom koji je naslijedila od oca, jer nije ti dozvoljeno da preuzmeš njen imetak. Nemoj škrtariti prema njoj pravdajući se da je ona bogata, jer bez obzira koliko bila bogata, njoj je potreban osjećaj da si joj ti prava zamjena za njenog oca.

18.Pazi na nedozvoljene društvene veze, jer mnogo je srušenih porodica zbog tih nedozvoljenih veza.

19.Uravnoteži ljubav prema supruzi i ljubav prema svojim roditeljima i familiji. Nemoj da jedna strana prevlada drugu, niti da jedna ljubav bude na račun druge. Daj svakome njegovo pravo na lijep i pravedan način.

20.Ophodi se prema ženi onako kako želiš da se ona ophodi prema tebi u svim segmentima života. Ona voli da se prema njoj lijepo ophodiš isto kao što ti voliš da se ona prema tebi lijepo ophodi. Kaže Ibn Abbas, radijallahu anhu: „Ja volim da se uljepšam svojoj ženi isto kao što volim da se ona meni uljepša.“

21.Daj supruzi malo oduška izvan kuće i neka to bude vid promjene za nju. Posebno ovo treba učiniti prije nego je zaokupiraju djeca.

22.Učestvuj sa njom u onim stvarima u kojima voliš da ona učestvuje sa tobom. Zato posjeti sa njom njenu rodbinu i nastoj očuvati vezu sa njenom porodicom iskazujući joj poštovanje.

23.Nemoj je činiti ljubomornom prema tvome poslu tako što ćeš biti zauzet svojim poslom više od potrebnog. Ne dozvoli da ti posao oduzme cjelokupno vrijeme, a posebno tokom sedmičnog vikenda. Nemoj da tvoja žena ne provede vikend sa tobom, svejedno u kući ili izvan kuće, kako ne bi osjetila zamor i premorenost.

24.Kada izlaziš iz kuće oprosti se sa njom osmijehom i traženjem dove. A kada ulaziš u kuću nemoj je iznenaditi, kako je ne bi zatekao u stanju u kojem ona ne želi da je vidiš, a posebno ako se vraćaš sa puta.

25.Gledaj na život sa njom istim pogledom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je da se lijepo ophodi prema ženama, rekavši: „Budite blagi prema ženama.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu) Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Uistinu su žene dio muškaraca.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu). I rekao je: ‘‘Lijepo se ophodite prema ženama.“ (Hadis bilježi Buharija)

26.Nastoj da pomogneš svojoj supruzi u nekim kućnim poslovima. Navode se neke predaje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se lijepo ophodio prema ženama tako što im je pomagao u nekim njihovim kućnim obavezama. Kaže Aiša, radijallahu anha: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio je kućni posao kod svoje porodice – tj. služio je porodici - pa kada bi namaz nastupio, izašao bi da obavi namaz.“ (Hadis bilježi Buharija)

27.Pokušaj da zažmiriš na neke nedostatke svoje supruge. Sjeti se da ona ima lijepih i plemenitih osobina koje će pokriti njen nedostatak, shodno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne može vjernik mrziti vjernicu. Ako prezire neku njenu osobinu, sa druge strane zadovoljan je njenom drugom osobinom.“

28.Muž bi trebao da se našali i poigra sa suprugom, slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: „Zašto nisi oženio djevicu da se poigraš sa njom i ona s tobom?“ (Hadis bilježi Buharija) Čak i Omer b. Hattab, radijallahu anhu, koji je bio poznat po žestini, znao je reći: „Trebao bi muškarac biti sa svojom porodicom kao dječak (tj. u druženju i lahkoći ophođenja), a kada bude u društvu, neka bude čovjek.“

29.Poslušaj prigovor supruge otvorenih prsa. Žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iznosila su svoja mišljenja Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on se ne bi ljutio na njih.

30.Čini dobro svojoj supruzi i djeci. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Najbolji od vas je onaj koji se najbolje ophodi prema svojoj porodici.“ (Hadis bilježi Tirmizi) Ako ti budeš njima činio dobro, činit će ga i oni tebi, i promijenit će tvoj život u sreću i rahatluk. Nemoj škrtariti prema svojoj ženi i djeci, i udjeljuj lijepo, jer je udjeljivanje na porodicu sadaka. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‚‘Najbolji dinari su oni koje potrošiš na svoju porodicu...“ (Hadis Bilježi Muslim i Ahmed)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Med-pice razlicitih boja,koje je lijek ljudima...

...iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju! (Qur'an, Pčele : 69)

Med je proizvod koji medonosne pčele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru. Pčela pomoću enzima pretvara saharozu iz nektara ili medljike u glukozu i fruktozu, a suvišak vode uklanja višekratnim prenošenjem iz stanica saća te prozračivanjem košnice. Osim vode (16-20 %), glukoze i fruktoze (75-80 %), med sadrži i druge ugljikohidrate (saharozu, maltozu, dekstrin), flavonoide (34-61 %), te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine,  inulin, hormone), enzime, razne derivate klorofila, mineralne tvari, i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 ili H, B9). Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med te ovisno o godišnjem dobu.

Med se pokazao učinkovit u liječenju različitih vrsta rana, kao: opekotine, tropski čir, traumatski čir, Cancrum oris, dekubitusna oštećenja, diabetične rane, rane na zglobovima (srpasta anemija), maligne rane, vanoral cancrum, Burulijev čir i druge. Najčešći uzorci mikroba na ranama jesu: Pseudomonas aeruginosa, Esherichia coli, Staphilococus aureus, Proteus morbilis, Entherobacteriae, Klebsiella pneumonie, Streptococus fecalis, Streptofocus pyogenes. Med se pokazao izrazito učinkovit u ubijanju ovih bakterija, te bakterija i gljivica u ustima kao Streptococus mutants i Candida albicans , te Helicobacter pylori uzročnika čira želuca. Mnogi znanstvenici su proučavali protumikrobnu djelotvornost meda i njegov regenerativni učinak na tkivo. Danas se med koristi kod ginekoloških problema, jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava (kronični bronhitis, bronhialna astma, traheitis, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis), te kao glavni prirodni zaslađivać visoke energetska vrijednost (100gr ~300 cal). Preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora, iscrpljenosti, anoreksie ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijeva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, u liječenju gastritisa, čira na želucu, dvanaestopalčnom crijevu i crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, za liječenje i detoksikaciju jetre, brzo obnavljanje glikogena, kao diuretik, kod anemia, nervoza, razdražljivosti i besanica. Med djeluje protuoksidativno, protuupalno, sprječava stvaranje tromba, protumikrobno u prevencija upala mokraćnih putova, protugljivično, protukancerogeno, te sprječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća). Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskorišćuju u ljudskom organizmu, jer med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari. Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski učinak i izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom povećava djelotvornost citostatika u smanjenju broja tumorskih čvorića odnosno metastaza.

Med sadrži sastojke prijeko potrebne za ljudski organizam: glukozu, fruktozu, organske kiseline, fermente, minerale. U medu je otkrivena i folna kiselina, koja je važna za razvoj i rast organizma, jer poboljšava sastoj krvne slike, odnosno povećava broj eritocita i postotak hemoglobina. Dakle, osim invertnog šećera, med sadrži supstancije nužne za normalan život, primjerice fermente bez kojih se potpuno iscrpljuje organizam. Kaplja meda sadrži više od sto različitih, a za organizam važnih supstancija. Po sadržaju fermenata med je među najvažnijim prehrambenim proizvodima. Dokazano je kako je sadržaj mikroelemenata i minerala u pčelinjem medu (magnezij, željezo, kalij, kalcij, mangan, cink, kobalt, bakar, natrij i dr.) gotovo jednak onome u plazmi čovječje krvi. Pčelinji med bogat je i organskim kiselinama (jabučna, limunska). Kako u medu ima i peludnih zrnaca, on sadrži nešto bjelančevina, te neznatno vitamine.

Med je najbolje uzimati s tekućinom, koja ne smije biti toplija od 45 C. Osobito su pogodni čajevi i čajne smjese. Med poboljšava apsorbiranje lijekova te povećava njihovu djelotvornost, a ujedno čisti organizam od štetnih ostataka. Svakodnevnom konzumacijom meda u organizam se unose, između ostalog, organske kiseline, fermenti, minerali i vitamini.

Boja meda ovisi o vrsti biljke s koje pčele skupljaju nektar i o tlu. Iz tih razloga različita je od lokacije do lokacije. Uz utjecaj ostalih biljaka koje cvatu u vrijeme glavne paše, boja i okus variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji.

Propolis

Propolis je proizvod kojeg pčele koriste za vlastitu medicinu, higijenu košnice, oblaganje i poklapanje ćelija saća te za zatvaranje pukotina u košnici. Riječ propolis prema nekim autorima potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis (grad), tj. za zaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugima od riječi propoliso, koja na grčkom ili na latinskom znači zamazivati, zaglađivati. Propolis po svom porijeklu je izlučevina tkiva pupoljaka ili kore drveća i šiblja. To je mješavina smolastih sastojaka koji se luče tijekom proljeća i ljeta.

Djeluje protubiotski, protuvirusno, protugljivično, protuupalno, protuoksidativno, anestetički, karcinostatski i imunostimulatorno i posjeduje regenerativni učinak na tkiva. Danas se zna da propolis sadrži preko 200 sastojaka, 22 minerala i 7 vitamina. Posljednjih desetak godina propolis se koristi u brojnim područjima ljudske patologije, a značajna iskustva su stečena i u veterinarskoj praksi. Klinička liječenja različitih kožnih bolesti (akne, ekcem, opekline, psorijaza, seboreja i druge), bolesti dišnog sustava (tonzilitisa, faringitisa, rinitisa, astme), te različitih upalnih bolesti (rodnice i grlića maternice, uha) propolisom, daju potvrdu o učinkovitosti propolisa kao pomoćnog ljekovitog sredstva. Osim što ima protubakterijski i protu virusni učinak, propolis djeluje sinergistički s nekim antibioticima i pojačava bakteriostatski učinak antibiotika i do 100 puta. Flavonoidnim sastavnicama propolisa kao najsnažnijim protuoksidansima prepisuje se uspješno liječenje kroničnih bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom, primjerice: ateroskeloroza, reumatoidni artritis, tumor, diabetes, upalne bolesti crijeva, bolesti koronarnih žila srca i krvožilnog sustava (kapilarna lomnost, kronična venska insuficijencija, ateroskleroza, varikoza vena, multiplaskleroza, hemoragia, hemoroidi), neurodegenerativne bolesti, bolesti respiratornog trakta, očne bolesti (glaukom, retinopatija, katarakt, noćno sljepilo, oštećenje makule oka i žute pjege), imunodeficiencije i druge. Posebice treba istaći važnost djelovanja na patološke promjene vezane za dijabetes. Propolis se smatra "zlatnim" proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća.

Pelud/Polen

Pelud ili cvjetni prah, su muške stanice prašnika cvjetova, koje pčele skupljaju s biljaka gomilanjem u košarice zadnjih nogu. U košnici istovaruju prah u stanice saća, te ga prešaju udarcima glave uz dodatak sline i meda. Na taj način prah je zaštićen od prodora zraka i kvarenja, te prepušten potrebnim kemijskim promjenama. Uz med, pelud je pčelama glavna hrana koja im daje bjelančevine, masti, mineralne tvari i vitamine.

Pelud je prirodni izvor proteina, važnih vitamina (A, B-kompleksa, C, D, E, K, i rutin) i 28 minerala, te brojni minerala u tragovima. Toliko bogatstvo hranjivih tvari nije pronađeno niti u jednom drugom proizvodu. Primjerice, od 22 poznate amino kiseline u biokemiji, sve su nađene u peludu, brojni enzimi i ko-enzimi važni za dobru probavu (čak 5000 enzima i koenzima). Sva pelud nije iste hranjive vrijednosti, ali za 1 kg peludi potrebno je 10000 pčela.

U srednjem stoljeću pelud je korišten kao sedativni tonik i afrodizijak.Primjerice: pozitivni učinak na rast i razvoj, povećava plodnost, povećava broj leukocita, eritrocita, poboljšava cirkulaciju krvi, biostimulativna i regenerativna svojstva (jetre), protubakterijski učinak (na gram negativne bakterije) želučano crijevnih oboljenja i infekcija mokraćnih putova (Esherihia. coli, Salmonella, Proteus vulgaris), djeluje na lipidni metabolizam (smanjenje triglicerida), usporava starenje, pomaže kod probavnih smetnji, stimulira apetit, održava homeostazu organizma, povećava otpornost na bolesti, jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca, djelotvoran kod iscrpljenosti, poboljšava vid, potiče rast kose, učinkovit je u kozmetici.

Obiluje bjelančevinama, vitaminima osobito B skupine, mineralima, aminokiselinama, fermentima. Djeluje protiv probavnih smetnji, jača sluznicu želuca te zacjeluje čireve. Ukratko, pelud sadrži sve što je nužno za život.

Matična mliječ (Gelee Royale)

Matična mliječ (Gelee Royale) je najviše cijenjen proizvod od svih pčelinjih proizvoda. Mliječ je izlučevina posebnih žlijezda (hipofaringealne i mandibularne) pčela. Proizvode je mlade pčele radilice kao hranu za matice i ličinke. Postoje mnoge tvrdnje o dobrobiti matične mliječi za ljudsku zajednicu uključujući kvalitetniji život, liječenje lakših bolesti, odstranjivanje bora s lica itd. Kemijski sastav matične mliječi je:voda 60-70%; proteini10-18%; šećeri 9-15%; lipidi 1,5-7%; anorganske tvari 0,7-1,5% i vitamini. U mliječi se nalaze još neki enzimi, neuroprijenosnici i spolni hormoni. Matična mliječ se danas koristi u različitim preparatima. Njezin učinak temelji se na ubrzanju oksidativnog metabolizma, te kataboličkih i anaboličkih reakcija izmjene tvari.

Dokazana su i protumikrobna i bakteriocidna svojstva (Bacilus alvei, Streptococcus apis, Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Mycobacterium tuberculosis), koja se pripisuju slobodnim masnim kiselinama. Protutumorski učinak matične mliječi pripisuje se njenoj aktivnoj sastavnici 10-hidroksi-decenskoj kiselini, te zasićenim dikarboksilnim kiselinama. Učinak matične mliječi za sada je istražen na: 6C3HED limfosarkomu, TA3 mamarnog karcinoma, ascitičnom Erlichovu karcinomu, Leukemiji AKR miša, Sarkomu 180, Erlichovu solidnom tumoru, L1210 i P388 limfatičkoj leukemiji. Matična mliječ pokazala se učinkovita u sporo rastućim tumorima ali ne u brzorastućim tumorima. Naučni rezultati pokazuju da matična mliječ smanjuje broj tumorskih čvorića samo ako se daje istovremeno s tumorskim stanicama, te da ima značajna imunomodulatorna svojstva. Neke od bioloških osobitosti matične mliječi su: pospješuje rast kvasca, ubija protozoa Trypanosoma cruzi, djeluje na viruse gripe, biostimulativni učinak - sposobnost pojačavanja disanja tkiva, pojačava oksidativnu fosforilaciju, ubrzava razmjenu tvari, povećanje energije i izdržljivosti, stimulira parasimpatički centar vegetativnog sustava i pojačava izlučivanje adrealina iz nadbubrežne žlijezde, povećava otpornost na stres i bolesti, pomaže u održavanju i jačanju kose, kožnog tonusa i noktiju, pomaže u regeneraciji stanica i tkiva, smanjuje razinu kolesterola, pozitivni učinak na krvožilni sustav, stabilizira krvni tlak, poboljšava memoriju (acetil kolin neurotransmiter), stimulira imunološki sustav, potiče apetit, reguira probavu, održava ravnotežu hormona, olakšava simptome menstrualne i PMS žena, pomaže u impotenciji i frigidnosti, otklanja slabost i umor, pozitivni učinak na artritis, anemiju, mišićnu distrofiju, Parkinsonovu bolest, djeluje antiupalno, antivirusno i antibiotički.

Vosak

Vosak je proizvod voštanih žlijezda pčela radilica. Te su žlijezde transformirane hipodermalne stanice hitinskog pokrivača pčela i nalaze se u parovima na unutarnjoj strani posljednja četiri trbušna članka. Sastoji se od ugljikovodika, organskih kiselina i flavona. Lanci ugljikovodika su najčešće zasićeni, ali ima i nezasićenih razgranatih lanaca.

Pčelinji vosak sadrži 11-17% ugljikovodika, 70-75% estera, 12-15% organskih masnih kiselina, 0,1-2,5% vode, karotenoide, aromatske i mineralne tvari i strane primjese (pelud, propolis, dijelove pčela i kukuljice ličinki).

Pčelinji vosak ima omekšavajuća i protuupalna svojstva i zbog toga se primjenjuje u medicini, farmaciji, kozmetici i industriji. Od davnina se koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, jačanje desni te poboljšane probave. U prehrani se koristi kao premaz za poslastice. Pčelinji vosak mnogo se primjenjuje u kozmetici, i jedan je od važnijih sastojaka mnogih kozmetičkih preparata. Koža dobro u****va pčelinji vosak te dobiva gladak i nježan izgled.

Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, piće (med)

Šejhul-Islam Muhammed ibn Qajjim El-Dževzi

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je često piti hladnu vodu zaslađenu medom. Prirodni je med najbolji od svih hranjivih zaslađivača. Med sadrži ispirajuće i osvježavajuće osobine i odstranjuje zakrečenje jetre, bubrega i mokraćnih puteva.
Uzimanje jedne kašičice meda ujutro pomaže rastvaranju sluzi, lagahno grije stomak, ojačava ga, ispire stomačnu ljepljivost i odstranjuje njegovu tromost, pomaže odstranjivanje hrane, izbacuje van vlažnost i povećava apetit. Med je najbolji od svih zaslađivača za stomak. Njegova je jedina šteta to da štetno utiče na žuč, a sirće može odstraniti ovakvu štetu, uravnotežiti je i iznjedriti u potpunosti sve koristi meda.

Pijenje otopine meda ujutro zdravije je nego većina pića koja su zaslađena šećerom i zasigurno je bolje od vještački zaslađenih pića. Pića zaslađena šećerom proizvode više štete nego koristi. Hladno medovo piće ojačava tijelo, čuva njegovu mladost podjednako kao što osvježava duh, stimulira jetru i konačno med stimulira srce i osigura mu mnogo potrebne energije i ravnoteže. Kada je srce zdravo, krvne žile lahko sprovode krv i arterije prenose krv bogatu hranljivim sastojcima u sve dijelove tijela. što se tiče zdravstvenih koristi od pijenja hladne vode, to rashlađuje tijelo, pomaže održavanju tjelesnog prirodnog nivoa vlažnosti, regulira tjelesnu temperaturu, pomaže razgradnju materija i presudno je u procesu varenja hrane. Voda također opskrbljuje tijelo neophodnim kisikom i mineralima, smanjuje mogućnost formiranja kamenca i igra glavnu ulogu u zapravo svakoj funkciji tijela. Allah Svemogući kaže u prevodu značenja: “…I da smo sve živo od vode stvorili.” (El-Enbija, 30) Dakle, pošto je voda glavni element šivota, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je ponekad da je pije hladnu, a ponekad je volio da pije piće zaslađeno medom, hurmama ili grožđicama koji su jedni od najboljih hranljivih sastojaka koji ulaze u ljudsko tijelo. S druge strane, mlaka ili umlačena voda teška je za gutati, može uzrokovati abdominalnu nadutost i iznjedriti suprotnost od ongoa što donosi svježa hladna voda.

Također učimo iz hadisa da voda ostavljena preko noći u mješinama da se ohladi jeste čak zdravija (korisnija) od svježe uzete vode sa izvora. Ovo je naučeno kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjeito plantažu Ebu-Hejsama bin Tejhana, gdje ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Imaš li nešto vode ostavljene u mješini da prenoći? U suprotnom, pit ćemo iz običnog pijućeg korita.” Ebu-Hejsam mu je učinio po volji. (Buharija, 10/77) Razlika između vode ostavljene da prenoći i svježe uzete vode jeste poput razlike između ostavljenog i neostavljenog tijesta. Nadalje, pohranjivanje vode osigurava sedimentiranje neželjenih ostataka. Aiša, r.a., primjetila je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također volio piti izlivenu vodu iz podzemnog vrela, radije nego stajaću vodu. (Ebu Davud, 3735; Ebu-šejh, u djelu “Ahlak Vjerovjesnika”, str. 245; Hakim je rekao da je sahih, 4/138)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Osobine iskrena vjernika Allahova roba

Mnogi se danas sami nazivaju vjernicima i smatraju a zna se ko je iskren Allah svt rob

Vjernici imaju prefinjene osobine i velika djela. Allah, azze we dželle, ih je opisao i iznio pohvalu o njima. Od ovih osobina koje se mogu navesti za primjer, a ne da bi se sve pobrojale, su: ‘’I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.’’ (Enfal, 1-2)


U ovim ajetima su iznešene velike osobine vjerinka:

1. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem.
2. Bojazan i strah od Allaha, azze we dželle.
3. Povećavanje imana prilikom slušanja Kur’ana i njihovo pomno razmišljanje o Kur’anskim ajetima i značenjima.
4. Pouzdanje i oslanjanje na Allaha, azze we dželle, uz izvršavanje potrebnih povoda.
5. Obavljanje namaza, farzova i nafila sa vanjskim i unutrašnjim djelima (djela srca i tjelesnih organa).
6. Obavezno udjeljivanje poput zekata, iskupa, udjeljivanje onima koje je dužnost skrbiti, sadaka na putu dobra i drugo.

Drugo: Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): ‘’A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.’’(Et-Tewbe, 71)

U ovom ajetu su velike osobine kojima su se vjernici okitili:

1. Prijateljstvo, ljubav i pomaganje vjernika.
2. Naređivanje dobra, a dobro je sveobuhvatan naziv za sve ono što je poznato kao lijepo i ispravno, u vidu ispravnog vjerovanja (akide), dobrih djela i pohvalnih moralnih osobina.
3. Zabrana zla, a ono predstavlja sve što je u suprotnosti i oprečnosti dobru u vidu neispravnog vjerovanja (zabludjelih sekti poput murdžija, haridžija, ešarija, maturidija, kaderija, i dr.), prljavih djela i pokuđenih moralnih osobina.
4. Obavljanje namaza sa vanjskim i unutrašnjim djelima, bilo da je riječ o farzu i nafili.
5. Davanje zekata onome kome pripada tj. za osam različitih kategorija (siromasima i nevoljnicima,…-Et-Tewbe, 60 )
6. Pokoravanje Allahu, azze we dželle, i Njegovome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i pridržavanje toga u svim okolnostima.

Treće: Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): - ‘’Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati, oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur’anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.’’ (Et-Tewbe, 111)

-‘’Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj.’’ (Et-Tewbe, 112)

Iz ova dva ajeta se jasno očituju velike osobine onih, koji u svojim srcima nose vjerovanje, a to je na sljedeći način:

1. Pokajanje od svih grijeha i pridržavanje pokajanja u svim vremenima.
2. Obožavanje Allaha, azze we dželle, izvršavanjem svih obaveza, pohvalnih djela i udaljavanje od svih zabrana i pokuđenosti u svakom vremenu. Tako će rob postati pobožnjak.
3. Zahvala Allahu, azze we dželle, u izobilju i oskudici i iznošenje njegovih pohvalnih osobina u pogledu blagodati, priznanje očitih i skrivenih blagodati.
4. Putovanje radi traženja znanja, hadždža i umre, džihada, održavanja rodbinskih odnosa i slično, kao i šerijatom utemeljeni dobrovoljni post.
5. Mnogostruko obavljanje namaza (mnoštvo sedždi).
6. Naređivanje dobra, a u njega spadaju sva obavezna i pohvalna djela.
7. Zabranjivanje zla, a u njega spada sve ono što su Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranili.
8. Naučavanje granica koje je Allah objavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te svih naredbi, zabrana i propisa koji u to spadaju ili ne. Pridržavanje toga podrazumijeva činjenje jednih a ostavljanje drugih djela.


Četvrto: Allah, azze we dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: -‘’Ono što žele vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se netiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju. A oni koji i pored toga traže oni u zlu sasvim pretjeruju, i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, oni su doista nasljednici, koji će Džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti. ‘’(Mu’minun, 1-11)

Ove osobine u ovim ajetima su sljedeće:

1. Skrušenost u namazu, prisutnost srca pred Allahom, azze we dželle, tokom namaza.
2. Udaljavanje od besmislica, u kojima nema dobra. Onaj ko se udaljava od besmislica, udaljava se i od zabranjenog prema prioritetu.
3. Izdvajanje zekata na imetak, i pročišćenje duše od prljavih moralnih osobina i to njihovim izbjegavanjem.
4. Čuvanje spolnih organa od zinaluka i izbjegavanje povoda za to, kao što je pogled, osamljivanje i dodir.
5. Čuvanje povjerenih stvari, svejedno odnosilo se na Allahova prava ili prava Njegovih robova. Ajet je generalan.
6. Čuvanje izvršavanja ugovora između roba i Allaha, azze we dželle, te između čovjeka i drugih robova.
7. Redovno obavljanje namaza uz pažnju na njegove temelje, uslove, obaveze i pohvalna djela.

Postoje i druge osobine vjernika spomenute u Allahovoj, azze we dželle, Knjizi. Molim Allaha da mene i sve ostale muslimane uputi na ove prefinjene osobine.-amin

Iz knjige: ’’Svjetlost imana i tame nifaka’’

Autor : dr. Seid el-Kahtani


Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Od osobina istinskih vjernika, onih koji će uspjeti, jeste i izbjegavanje onoga što ih se ne tiče. Allah, subhanehu ve te'ala, pojasnio je na početku sure El-Mu'minun da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennet Firdevs. Rekao je: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju" (Prijevod značenja El-Mu'minun, 3), da bi kasnije rekao: "Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 10-11)

Ono što te se ne tiče, dragi moj brate, jeste sve ono u čemu nema koristi po tebe, od djela ili riječi: igra, zabava, zbijanje šala, sve ono što čovjek, da bi sačuvao svoju ljudskost, mora ostaviti. Ibn-Kesir, rahmetullahi 'alejh, komentarišući riječi Uzvišenog: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju", kaže: "tj. i koji sve što je ništavno, bezvrijedno izbjegavaju'' , a što obuhvata i mnogoboštvo kao što pojedini kažu. Obuhvata i grijehe kao što drugi kažu i obuhvata sve u čemu nema koristi od riječi i djela.

Istaknuti učenjak Abdurrahman b. Nasir Es-Sa'di, rahmetullahi 'alejh, komentarišući prethodno spomenute ajete iz sure El-Mu'minun kaže: "Oni (vjernici) se okreću od svakog govora u kojem nema nikakve koristi. Za takvim govorom oni nemaju nikakve potrebe i okrećući se od njega oni uzdižu svoje duše i čuvaju ih čistim. Oni, kada prolaze pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno. Pa, ako se okreću i ne upuštaju u govor koji ih se ne tiče, onda još više se okreću i ne upuštaju u zabranjen govor. Kada čovjek sačuva svoj jezik, osim od dobra, tada će sačuvati i svoju vjeru, kao što je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao Mu'az b. Džebelu, radijallahu 'anh: 'Hoćeš li da te obavijestim o onome što će čuvati sve ovo?' Mu'az je rekao: 'Svakako Allahov poslaniče!' Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uhvatio se za jezik i rekao: 'Čuvaj ovo!' Dakle od plemenitih osobina istinskih vjernika jeste čuvanje jezika od svega što ih se ne tiče i svega što je zabranjeno." (Tefsir El-Kerimi Er-Rahman, 594)

Allah, subhanehu ve te'ala, spominje ovu osobinu istinskih vjernika i na drugim mjestima Svoje plemenite knjige. Tako kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno." (El-Furkan, 72) To znači kada čuju loš i pogrdan govor, ustegnu se i svoje duše sačuvaju od ulaska u raspravu s onima koji su izustili taj govor i njihovo dostojanstveno prolaženje pored takvih, uistinu, je izbjegavanje i okretanje od onoga što ih se ne tiče. Mukatil, rahmetullahi 'alejh, komentarišući ove riječi Allaha, subhanehu ve te'ala, kaže: "Kada čuju od strane nevjernika psovku i pogrdu, okrenu se i ostave ih, a rečeno je i za ono što ih se ne tiče da su to svi grijesi, dok značenje riječi 'prolaze dostojanstveno' znače žurno bez ikakava uplitanja." Allah, subhanehu ve te'ala, zbog ovakvih osobina koje su krasile prve vjernike, ashabe Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, podario im je dostojanstvo, ponos i vođstvo na Dunjaluku, učinio ih je namjesnicima na Zemlji, učvrstio im je vjeru s kojom je On Uzvišeni zadovoljan, pomogao im je da prošire pravdu, sigurnost i blagostanje diljem svijeta, olakšao im je da postignu Njegovo zadovoljstvo, Njegov Džennet i naklonost. Prema njima su se ispunile Njegove, subhanehu ve te'ala, riječi: "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati ..." (Prijevod značenja En-Nur, 55) U velikoj smo potrebi, brate muslimanu, da slijedimo naše ispravne prethodnike u ovim svojstvima iskrenih vjernika i primjeni vjerskih propisa, kako bismo zadobili ponos i dostojanstvo na Dunjaluku, a nagradu i uspjeh na Ahiretu. Allaha molimo da nas iz Svoje plemenitosti učvrsti na tome!

Tumačenje pojedinih prethodnika da se izbjegavanje ono ga što ih se ne tiče odnosi na svaku ništavnost i svaku vrstu zla, od riječi ili djela, ne suprostavlja tumačenju drugih koji kažu da se pod tim misli na širk-mnogoboštvo i sve grijehe općenito, jer su mnogoboštvo i svi grijesi općenito, uistinu zlo, odnosno, osnova svakog zla.

Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o dobrim učenjacima od sljedbenika Knjige i jednoj od njihovih dobrih osobina, a ona je da su, kada bi čuli nešto što ih se ne bi ticalo, okretali od istog i ne bi se onima od kojih bi čuli isti govor suprostavljali sličnim, lošim govorom. Iz njih nisu izlazile osim lijepe riječi. Svevišnji Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: 'Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.'" (El-Kasas, 55) Kaže se da je ovaj ajet objavljen povodom dolaska jedne skupine kršćana iz Abesinije Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon što im je stigla vijest o njemu. Zatekli su Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u mesdžidu. Sjeli su kod njega, razgovarali s njim i pitali ga mnoge stvari. Za to vrijeme Kurejšije su sjedile kod svojih kipova oko Ka'be i sve to posmatrali. Kada su kršćani završili sa svojim pitanjima, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pozvao ih je u Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru, proučio im nešto iz Kur'ana. Čuvši Allahov govor, oči su im zasuzile i počeli su plakati. Nakon toga odazvali su se Allahu, subhanehu ve te'ala, povjerovali su u Njega Uzvišenog i spoznali Njegove naredbe koje im je objavio u njima objavljivanim knjigama. Kada su htjeli da napuste Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu-Džehl b. Hišam s grupom Kurejšija se ispriječio ispred njih i rekao im: "Allah vam ne dao uspjeha u vašem putovanju! Došli ste ispred svojih istomišljenika da im donesete vijesti o ovom čovjeku i vaš skup se nije smirio s njim sve dok niste napustili svoju vjeru i povjerovali u ono čemu on poziva. Ne znamo da ima gluplje karavane od vaše!" Kršćani su im odgovorili: "Mir neka je vama! Mi vas nećemo optuživati za neznanje. Nama pripada ono na čemu smo mi, a vama ono na čemu ste vi. I vas neće zadesiti od nas ništa osim dobro."

Dragi brate i sestro muslimani , život na ovom svijetu je kratak. Na njemu nema mjesta i vremena za igru i zabavu. Trenuci našeg života su kratki i odbrojani. Znaj da nećeš progovoriti nijednu riječ, a da ona neće biti zapisana. Budi pametan i razborit. Ne provodi svoj, ionako kratak, životni vijek u igri i zabavi, onome što ti neće biti od koristi. Uzdigni svoju dušu od ovih niskih prohtjeva. Budi čovjek visokih ambicija. Čovjek čiste duše. Stremi ka plemenitom moralu i visokim vrijednostima. To nam naređuje i naša vjera. Ne zaboravi da je Allahov, subhanehu ve te'ala, Džennet, skupocjena roba kod Njega uzvišenog i da se kao takva ne može postići igrom i zabavom, već iskrenošću i zalaganjem. Trudi se da budeš od ovakvih, možda ti se Allah, subhanehu ve te'ala, smiluje, spasi te i podari ti veliki uspjeh na Dunjaluku i Ahiretu. Allaha Svevišnjeg molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, dobrim djelima i da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

"Zar zavide ljudima na onome sto im je Allah iz obilja Svoga darovao." (sura Nisa', 54)

Zavidnost je braćo i sestre, stara opaka bolest, prisutna i u ovom našem vremenu, a nje se svaki iskreni vjernik mora dobro čuvati, jer ona uništava vjeru ljudi, potpuno kida njihove međusobne komunikacije i biva uzrokom drugih velikih grijeha.

Braćo i sestre, žalosno je da ima mnogo onih koji se raduju tuđoj nesreći, a tužni su kad musliman uznapreduje i dođe do položaja ili imetka. Tako se ponašaju dvoličnjaci, o kojima Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u  120. ajetu Sure Ali Imran:
Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. Ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.
A u 109. ajetu Sure El-Bekare, Allah, dželle še'nuhu, govoreći o mržnji Ehlu-l-Kitaba, kaže: ''Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz lične zlobe (zavisti) svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese! Allah, zaista sve može.''

Na veoma slikovit način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava na opasnost zavidnosti, pa u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud, kaže: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se zavidnosti, jer zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drva!” (Ebu Davud)

U drugoj predaji koju bilježi imam Muslim stoji: Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte jedni druge mrziti, nemojte jedni drugima zaviditi, niti jedni drugima okretati leđa (prekidati međusobne komunikacije), nego budite Allahovi robovi, braća! Nije dozvoljeno muslimanu da napusti brata (muslimana) duže od tri dana.” (Muslim)
Razlozi zavidnosti su: mržnja, neprijateljstvo, oholost, samodopadanje, strah od gubljenja položaja, ljubav prema ugledu i karijeri, skrivena škrtost i pokvarenost. Zavidnošću se zavidnik udružuje sa Iblisom i nevjernicima koji žele nesreću i propast vjernicima.
Onaj kome se zavidi, biva očišćen od grijeha time što se prema njemu čini nepravda, koja prerasta u ogovaranje ili čak potvaranje, tako da će se od zavidnika na Sudnjem danu oduzimati dobra djela, sve dok ne postane pravi gubitnik, koji je u zlobi živio dunjalučki život, a na budućem svijetu je pravi bijednik, koji je potpno bankrotirao.

Braćo i sestre, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas upozorava na dvije opake bolesti, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija, stoji:
Prenosi Zubejr ibn Avvam, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavidnost i mržnja, ne kažem da briju (uklanjaju) dlake, već briju vjeru!” (Tirmizija)
Zavidnost u smislu želje da i mi posjedujemo neke vrline, se ne smatra zavidnošću, već iskrenom željom, kao što stoji u Muttefek predaji, koju prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu:

Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema zavidnosti izuzev dvojici: čovjeku kome je Allah podario imetak, pa ga on troši na putu istine i čovjeku kome je Allah darovao mudrost, pa on po njoj sudi i podučava druge! (Muttefek alejh)
Sve dok se ne pojavi zavidnost, ljudi će biti u dobru, kao što stoji u hadisu:
Prenosi Damre ibn Sa'leba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ljudi će biti u dobru sve dok ne budu zavidili!“ (Et-Taberani)

Na nama je braćo i sestre da se utječemo našem Stvoritelju od raznih zala, među kojima je i zavidnost, na što ukazuje kratka Kur’anska sura El-Felek:
Reci: “Tražim zaštitu u Gospodara svitanja.(1) Od zla onog šta stvara.(2) I od zla tame kad zamrači.(3) I od zla onih koje pušu u čvorove.(4) I od zla zavidnika kad zavidi!(5)

Ovo je braćo i sestre naredba Gospodara svjetova, pa utječimo se samo Njemu od od svakog zla, pa i zla zavidnika, koji zavidi, zavidnika koji ispoljava svoju zavidnost, ali i onoga koji je prikriva!
Kao vjernici smo dužni kada vidimo neko dobro kod brata muslimana, da mu poželimo u njemu bereket, a ta naša iskrena dova može biti uzrokom da i nas Allah, dželle še'nuhu, počasti sa istom blagodati.

Prenosi Ebu Umame bin Sehl, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas vidi kod svoga brata ono što mu se dopada, neka mu poželi bereket!“ (Ahmed)

Sjetimo se momenta kada Allah naredjuje Iblisu da ucini sedzdu Ademu alejhis-selamu zajedno sa ostalim melekima, sta on kaze: “(Allah) rece: “Sta te je zadrzalo da nisi pao na sedzdu kad sam ti naredio?” Rece: “Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega si stvorio od ilovace.”

     Iblis je bio zavidan Ademu alejhis-selam zbog njegovog lijepog izgleda i zbog pocasti koje mu je Allah dao, zato nije mogao da mu sedzdu ucini.

      Kabil je ubio Habila jer nije mogao dozvoliti da Habilu pripadne ono za cim on zudi. Vidio je Habila kao prijetnju ostvarenja njegovih zelja pa iz te bolesne zavisti se javila ljubomora, mrznja i na kraju je ponikla zamisao da ga ubije. Takav je bio tragican zavrsetak Habila i Kabila ciji uzrok je bila zavidnost.

      Allah dz.s. je Zidove opisao sa ovim svojstvom, pa u Kur'anu kaze: "Zar zavide ljudima na onome sto im je Allah iz obilja Svoga darovao." (sura Nisa', 54)

Kako i na koji nacin se pojavljuje zavist u ljudskom srcu?

      Zavidnost se javlja u svakom srcu. Kod nekoga manje, a kod nekoga bude vise izrazena. Zavidnost ce se prije pojaviti u onom srcu koje je daleko od Allaha, koje ga ne spominje, koje mu ne zahvaljuje nego u srcu onoga ko ga se boji.

Zavidnost nastaje usljed ljudske zelje za dunjalukom i dunjaluckim ljepotama koje covjek ne moze sve da ima. Onaj cija je najveca briga dunjaluk, on mu se odaje i zeli da ima sve. Bori se, trudi se, radi ali ako se ne pomiri sa cinjenicom da nafaka dolazi od Allaha, pozelice da ima ono sto drugi imaju i sto je jos gore, pozelice da doticni ni’met ode od onoga kome zavidi.

       Odlika pravog vjernika jeste da u njegovom srcu nema zavidnosti. Ebu Hurejre r.a. pripovijeda da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "U utrobi vjernikovoj se nece sastaviti prasina od borbe na Allahovom putu i dim od dzehennemske vatre, niti se u srcu vjernika moze spojiti vjerovanje i zavidnost." (Ibn Hibban)

     Onaj ko se ne bude cuvao zavidnosti moze mu se desiti da dodje na Sudnji dan, a nema sa sobom ni jednog dobrog djela, iako je klanjo i postio, i zekjat davao i dr. Kako to? U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre Allahov Poslanik s.a.v.s., nam to pojasnjava te kaze:

     "Cuvajte se zavidnosti, jer zaista zavidnost jede dobra djela kao sto vatra jede drva." (Ebu Davud i Bejheki)

  Zubejr r.a. pripovijeda da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "I među vas se uvukla bolest koja je bila u narodima prije vas: zavidnost i mrznja. Mrznja je ta koja sijece i brije. Ne kazem da brije kosu nego unistava vjeru." (Bezzar)
     Danas je ta bolest veoma izrazena. Danas ljudi zavide jedni drugima na svemu. Zavide na dobrom autu, i prizeljkuju da se doticnom sudar desi. Zavide na lijepom stanu ili kuci, i prizeljkuju da u vatri izgori. Zavide na imanju, te prizeljkuju da ga zemljotres ili kliziste odnese. Zavide na stoci, pa prave sihire da krava nema mlijeka ili da se razboli ili da livse. Zavide na djeci, pa prizeljkuju da djeca poskrenu sa pravog puta. Zavide na znanju i na ljepoti, pa prave zapise ne bi li doticni poludio itd. Nema nijednog ni’meta, a da nema zavidnika koji zavidi.

     Koliko je zavidnost opasna, najbolje nam svjedoci da nas Allah upozorava da se cuvamo zavidnika i da molimo Allaha da nas od njih zastiti.

Kaze Allah dz.s.,: Reci: “Trazim zastitu u Gospodara svitanja. Od zla onog sta stvara. I od zla tame kad zamraci. I od zla onih koje pusu u cvorove. I od zla zavidnika kad zavidi!”(El-Felek,1-5)

     Blago onome cije srce Allah ocisti od ove bolesti, jer ona nagriza zavidnika kao sto hrdja nagriza zeljezo i iz nje proisticu sve ostale lose osobine.

      Zavidnost je dakle kada covjek prizeljkuje da ono cime je Allah obdario neku osobu, da to ode od njega, bezobzira pripalo to njemu ili ne.

      Zavidnost nije kada se covjek necim zadivi i pozeli to isto, ali ne zeli da taj ni’met ode od doticnog. Jedino u cemu bi bilo dozvoljeno zavidjeti je, kada vidimo da neko zna ispravno i lijepo uciti u Kur'anu i poznaje kur'anske propise, te po njima postupa i kada vidimo covjeka da ima imetka pa ga dijeli na Allahovom putu, kako se to u poznatom hadisu kaze. U ova dva slucaja je dozvoljeno prizeljkivati da i mi imamo takvo nesto a ne prizeljkivati da ta osoba to izgubi a da nama pripadne.

     Kaze nas Poslanik s.a.v.s.,: "Nema zavidnosti izuzev dvojici: covjeku kome je Allah darovao Kur'an, pa ga on uci i nocu i danju, i covjeku kome je Allah dao imetak, pa ga on dijeli i nocu i danju."

     Da bi se covjek oslobodio ove bolesti mora prije svega znati da sve sto imamo to nam je od Allaha. Zatim, moramo biti duboko svjesni da smo mi samo prolazni vlasnici ovih prolaznih dobara i da Allah odredjuje ljudske sudbine. Allah daje kome hoce, a oduzima kome hoce. Allah cini nekog bogatim, a nekog siromasnim.

     Na buducem svijetu, u dzennetu, Allah ce iz nasih srca iscupati zlobu, mrznju i zavidnost, ali onaj ko ne iscupa ove bolesti iz svog srca ovdje na dunjaluku mozda nece ni vidjeti dzenneta.

Molimo uzvisenog Allaha da nas sacuva ove ruzne i opasne osobine.Amin.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Uzmi pouku i boj se Allah ti,koja zelis da zavedes druge....

Živješe u Meki žena koja je bila izrazito lijepa. Jednog dana dok je gledala svoje lice u ogledalu, zadivljena svojom ljepotom, reče svome mužu: Misliš li da ima neko ko bi mogao vidjeti moje lice, a da ga to ne zavede. Naravno da ima, ponosno odgovori on. A ko je to - upita ona znatiželjno. Ubejd b. Umejr - odgovori on. Hoćeš li mi dozvoliti da ga probam zavesti - upitno će ona? Naravno da hoću - odgovori on.

Nakon toga ona ode, te se uljepša, namirisa, obuče najljepšu odjeću, a zatim ode kod iskrenog Allahova roba, Ubejda b. Umejra koji je bio u mesdžidu Kabe. Ušla je u mesdžid pretvarajući se da ga želi upitati neko pravno pitanje, pa kada ljudi napustiše Ubejda i on osta sam priđe mu kao da želi da ga nešto upita. Kada mu se dovoljno približila otkrila je svoje lice pred njime, koje je blještalo kao da je dio mjeseca. Vidjevši šta je uradila, Ubejd obori pogled, pa joj reče: O Allahova robinjo, pokrij svoje lice. O Ubejde, ja sam zavedena tobom, moje srce izgara od ljubavi prema tebi, i ti znaš šta ja hoću od tebe, pa ispuni moju želju - reče ona. Upitaću te nešto - reče on, pa ako mi iskreno odgovoriš razmisliću o tvojoj ponudi. Tako mi Allaha sve što me upitaš iskreno ću ti odgovoriti - reče ona.

Reci mi kada bi melek smrti došao da ti uzme dušu dali bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju? Ne, tako mi Allaha - odgovori ona! Iskreno si odgovorila - reče on.

Reci mi, da si sada spuštena u kabur, i da si u iščekivanju kaburska patnje, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju? Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - reče.

Reci mi, kada bude podjela knjiga na sudnjemu danu, a ti neznaš u koju ruku češ je dobiti - u ljevu ili u desnu, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - ponovo će on.

Reci mi, kada budeš prelazila preko sirat ćuprije, i budeš u neizvijesnosti da li ćeš uspijeti ili ne, da li bi onda voljela da sam ti ispunio želju. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - ponovo će Ubejd.

Reci mi, kada dođeš do vage na kojoj će se vagati dijela, i budeš u neizvijesnosti da li će prevagnuti tvoja dobra ili loša dijela, da li bi tada voljela da sam ti ispunio želju. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - reče on.

Reci mi, kada staneš pred Allahom polagati račune, da li bi voljela da kod sebe imaš to djelo koje sada tražiš. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - reče.

Zatim joj se obrati riječima: Boj se Allaha, o robinjo Svevišnjeg i Moćnog, Allah je Taj koji je prema tebi neizmijerno dobar, i koji te mnogim blagodatima obdari - zatim ustade i ode. Ona, došavši kući, muž je upita: Šta si uradila sa Ubejdom?! Ona mu odgovori: Ti si propalica, i ja sam propalica, i svi smo mi propalice, samo je Ubejd onaj iskreni. Nakon toga ova žena se iskreno pokajala, te se okrenula iskrenom obožavanju i robovanju Allahu dž.š. putem namaza, posta, skromnosti, a njen muž bi govorio: Šta mi uradi Ubejd?! Pokvari mi ženu; svaku noć mi je bila kao nevjesta, a sad mi je postala asketa.

Uzmimo pouku Allhove robinje u ovoj prici i saberimo se i svedimo iventuru naseg zivota!
Pa zasto zivimo ovdje i koga obozavamo sebe i svoj nefs za kompjuterima,facebook i paltalk, mesengeru i drugim programima pred kamerama ili obozavamo Uzvisenog Allaha svt koji nas je stvorio samo da Njeg obozavamo i da Njemu ibadet cinimo...ovaj dunja prolazan je subhnallah i melek smrti sad pa sad moze doci i za tim komjuterom ili na sastanku ako si se uputila negdje da se sa nekim upoznas bez mahrema a da nekazem maksuz ako si se spremila gradom setajuci utegnutog turskog stila pokrivanja sa turbanima na glavi,naravno nasminkana i namirisana da zavedes nekog usput subhnallah...
Nezaboravi nisi sama NE,NE imaju pisari dva meleka,pa sejtan treci hmmm...
Razmisli o ovoj prici navedenoj gore pa se osloni na Allaha svt ti koja si slobodan a da ne pricam o udatim sestrama neka se onda boje Allaha svt i Dzehennemske kazne ako zavode nekog pored svoga muza!!
Zaboravili ste prijetnju Dzehennemom,zaboravili ste propast i na ovom i  na buducem svijetu....smiri se i budi iskrena vijernica u kuci svojoj i na Allaha svt se osloni jer Allah svt je i boljima od nas odredio kad i ko ce bbiti tvoj muz, bez interneta i cheta-sejtana vjeruj!!!
Ko se iskreno na Allaha svt osloni ,Allah svt ce mu dati izlaz iz svake situacije pa tako sabur i cekaj i mani se cheta to je propast i nesreca!!!
Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta je to istinska sreca  RAZMISLI ?!

ISTINSKA LJUBAV PREMA ALLAHU subhanehu ve te'ala

Istinska ljubav prema Allahu, dž.š., nece se dogoditi sve dok covjek ne bude volio ono što voli Allah i mrzi ono što On mrzi, a Allah voli iman i bogobojaznost, a prezire (mrzi) nevjerstvo, grijeh i nepokornost. Poznato je da ljubav prema Allahu okrece želju (htjenje) u covjekovom srcu i kada god ona bude jaka, srce ce tražiti cinjenje onoga što Allah dž.š. voli. Kada ljubav bude potpuna prouzrokovat ce jacu (odlucniju) želju za cinjenjem svega onoga što On voli. Ako bude u stanju da to uradi i radit ce, a ako ne bude u stanju, nego uloži onoliko koliko može, imat ce nagradu onoga koji je to potpuno uradio, kao što kaže Poslanik s.a.v.s.: "Zaista su u Medini ostali ljudi koji su sa vama (u nagradi) u svakoj dolini koju predete i na svakom putu kojim idete." Rekoše ashabi: "Iako su u Medini?" "Da, sprijecio ih je neki opravdan razlog.", rece Poslanik s.a.v.s.. Jedan od najvecih dokaza istinske ljubavi prema Allahu dž.š., jeste izvršavanje onoga što On nareduje i ostavljanje onoga što je zabranio. Jasna nam je laž i izmišljanje onih koji tvrde da vole Allaha dž.š., a nema grijeha u koji ne upadaju. Kaže Allah dž.š.: "Reci: "Ako Allaha volite, Mene slijedite i Allah ce vas voljeti...". Rekao je Imam Šafija: "Nepokoran si Allahu, a tvrdiš da ga voliš, to je zaista nevjerovatna analogija. Da je tvoja ljubav prema Njemu iskrena, pokoravao bi Mu se, jer onaj koji nekoga voli, pokorava se svome voljenom." Rekao je Ebu Ja'kub Nehredžuri: "Svaki onaj koji tvrdi da voli Allaha, a ne radi ono što On voli, njegova tvrdnja je neistinita. Svaki onaj koji misli da voli Allaha, a ne boji ga se, obmanjen je. Rekao je Jahja ibn Muaz: "Nije iskren onaj koji tvrdi da voli Allaha, a ne cuva Njegove granice." Iako ono što se nalazi u ljudskim srcima nije poznato nikom osim Allahu, ipak se pokazatelj toga može primijetiti na udovima (dijelovima tijela), kao što se prenosi od Hasana el Basrija, da je rekao: "Nema nikoga da je skrio u svojim prsima nešto, a da to Allah, dž.š., nije pokazao na njegovom licu, ili na jeziku." Udovi su ogledalo onoga što je u covjekovom srcu. SUMNJA (ŠUBHA) I ODGOVOR NA NJU Ako bi neko rekao: "Ljubav se nalazi u srcu i covjek ne može da njome vlada, kao što se prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Gospodaru moj, to je podjela koju ja posjedujem (koju sam u mogucnosti, misli se na podjelu ljubavi), a ne kori me u onome što nije u mojoj vlasti.". Kako da covjek voli ono što mrzi i obrnuto? Zar to nije pokušaj da se ono što je nemoguce ucini mogucim? Odgovor: "Covjekova ljubav prema necemu može da se pretvori u mržnju i obrnuto zbog jednog od dva razloga: - ili zbog nekog jasnog razloga, - ili zbog iskrene namjere (htijenja). Na primjer: "Imaš prijatelja kojeg voliš i on ti ukrade odredenu stvar ili naruši tvoju cast, prezirat ceš ga zbog toga. Drugi primjer: Covjek voli piti alkohol ili ciniti blud i iznenada se kod njega pojavi iskrena želja i cvrsta odluka da to ostavi i udalji se od njega, tako da mu sve to postane mrskim. Prenosi se da je Omer rekao Allahovom Poslaniku s.a.v.s.: "Volim te više nego ikog, ali te ne volim više od sebe." Rece mu Poslanik: "Ne, tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, ne voliš me (potpunu) sve dok ti ne budem draži od samog tebe." "Sada te volim više nego samog sebe." - rece Omer. Sada, o Omere (tj. sada si u pravu). Vidimo da je Poslanik, s.a.v.s., potvrdio da se ljubav kod covjeka može mijenjati. Možda ti neko donese lažnu vijest o osobi koju voliš, te je zbog toga zamrziš.
Nakon toga uvjeriš se da je ta vijest bila lažna, tako da ga ponovo zavoliš, kao što si ga volio VRSTE
LJUBAVI Ljubav se dijeli na dvije vrste:

1. Ljubav ibadeta (pokornosti Allahu dž.š.) - Ova vrsta ljubavi prouzrokuje poniznost i velicanje Allaha i u covjekovom srcu stvara onoliko poštovanja prema Allahu, dž.š., koliko je dovoljno da se pokori onome što mu On nareduje i ostavi ono što mu On zabranjuje. Nikoga osim Allahu nije dozvoljeno voljeti ovom vrstom ljubavi. Onaj ko to bude uradio, ucinio je veliki širk, koji ga izvodi iz vjere. Ucenjaci je nazivaju "posebna ljubav".

2. Ljubav, koja nije ibadet sama po sebi. Ona se može podijeliti u više podvrsta:
a) Ljubav radi Allaha i u ime Allaha, to je ona ljubav koja proizilazi iz ljubavi prema Allahu. Tj. ljubav prema onome što Allah voli, bilo da se radi o osobama kao što su poslanici i vjerovjesnici, iskreni, šehidi i dobri ljudi, ili o djelima kao što su namaz, zekat, razlicite vrste dobra i sl.
b) Ljubav sažaljenja i milosti kao što je ljubav prema djeci, mladima, slabima i bolesnima.
c) Ljubav poštovanja i uvažavanja, kao što je ljubav covjeka prema roditeljima, prema ucitelju ili starijem covjeku.
d) Prirodna ljubav, kao što je ljubav prema hrani, picu, odjeci, prevoznom sredstvu, kuci, itd. Najcasnija od svih nabrojenih vrsta, jeste prva vrsta (ljubav ibadeta), dok se ostale ubrajaju u dozvoljene stvari, osim kada budu popracene onim što ih može pretvoriti u ibadet, tada postaju ibadetom. Na primjer, covjek voli svoje roditelje ljubavlju poštovanja i uvažavanja, a uz to želi da cini ibadet Allahu, dž.š., tako što ce im biti dobrocinitelj, onda ta ljubav postaje ibadetom (jer mu je ona pomogla u cinjenu dobrocinstva).

STVARI KOJE POMAŽU U POSTIZANJU LJUBAVI PREMA ALLAHU DŽ.Š. Kaže Ibnu-l-Kajjim u "Medaridžu-s-salikin" u trecem dijelu: "Postoji deset stvari koje pomažu u postizanju ljubavi prema Allahu dž.š., a to su:
1. Ucenje Kur'ana sa razmišljanjem i razumijevanjem njegovih znacenja i onoga što se njima namjerava.
2. Približavanje Allahu, dž.š., nafilama, nakon što se ispune farzovi.
3. Neprestano spominjanje Allaha, dž.š., u svim situacijama jezikom, srcem, postupcima i stanjem, koliki bude njegov udio u zikru, toliki ce biti njegov udio u ljubavi prema Allahu.
4. Davanje prednosti onome što On voli, nad onim što voli tvoja duša u trenucima kada prevlada strast i kretanje ka onome što On voli, bez obzira kako to teško bilo.
5. Posmatranje, upoznavanje i primjecivanje Allahovih imena i svojstava srcem. Onaj koji spozna Allaha Njegovim imenima i svojstvima, volit ce ga bez ikakve sumnje.
6. Primjecivanje Njegovog dobrocinstva i blagodati, bilo da su vidljive, bilo da su skrivene.
7. Slomljenost srca pred Njim.
8. Osamljivanje sa Njime u vremenu u kojem se On spušta na ovozemaljsko nebo, da bi ga dozivao, ucio Njegov govor (Kur'an) i da bi pred njim stajao kao odgojeni rob.
9. Druženje sa onima koji Allaha vole i koji su iskreni i ubiranje najljepših plodova njihovog govora, kao što se ubiru najljepši plodovi inace.
10. Udaljavanje od svega onoga što može biti uzrokom, koji ce se isprijeciti izmedu srca i Allaha dž.š. Molim Allaha da nam podari ljubav prema Njemu i ucini nas od onih koji ne daju prednost svojim strastima nad onim što On voli i sa cime je zadovoljan. AMIN

"AKO ALLAHA VOLITE, MENE SLIJEDITE, PA CE I VAS ALLAH VOLITI."

Ljubav prema Allahu je stepen za kojeg su se natjecali oni koji su htjeli da se natjecu i kojem su se posvetili oni koji rade za onaj svijet.

Ljubav prema Allahu je život, bez kojeg covjek ulazi u skupinu mrtvaca, i svjetlost, bez koje ostaje u morima tmina, i lijek kojeg, ako ne uzme, srce ce mu zahvatiti sve vrste bolesti, i slast koju, ako ne osjeti, njegov život bit ce ispunjen tugom i bolovima.

Ljubav prema Allahu je duša imana i dobrih djela, i oni su bez nje kao tijelo u kojem nema duše. Oni koji Allaha vole, dostigli su ugled i ovog i onog svijeta, jer je Allah, dž.š., sa onima koji ga vole, što nam govori hadis Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Covjek je sa onim koga voli ".

Covjekovo srce nece se popraviti, niti ce osjetiti slast, radost, zadovoljstvo i smirenost, sve dok ...
bude cinilo ibadet svome Gospodaru, voljelo ga i okrenulo se Njemu (odazvalo se Njegovom pozivu). Kaže šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje u "Fetvama" 1/95. str.:
"Znaj da postoje tri stvari koje pokrecu covjekovo srce, usmjeravajuci ga ka Allahu dž.š., a one su: ljubav prema Allahu, strah (od Njegove kazne) i nada (u Njegovu milost). Najjaca medu njima je ljubav, jer ona postoji sama radi sebe i traži se i na dunjaluku i na ahiretu, za razliku od straha, kojeg ce nestati na ahiretu. Ono što se namjerava strahom (od Allahove kazne), jeste sprjecavanje i zabrana skretanja sa pravog puta. Ljubav prema Allahu pomaže covjeku u koracanju putem koji ga vodi ka Voljenom, koliko ona bude jaka, odnosno, slaba toliko ce biti slabo ili jako njegovo koracanje. Strah ga sprjecava da side sa puta, a nada ga vodi. Ovo je jako važna osnova, kojoj svaki covjek mora posvetiti pažnju, jer cinjenje ibadeta Allahu, dž.š., nije ispravno bez nje."

LJUBAV PREMA ALLAHU U KUR'ANU I HADISU ALLAHOVOG POSLANIKA Muhammeda sallahu alejhi ve sellem
Kaže Allah dž.š. u 31-om ajetu sure Ali'Imran, u prijevodu znacenja: “Reci: ’Ako Allaha volite, mene slijedite i Allah ce vas voljeti i grijehe vam oprostiti’."

Kaže Ibn Kesir, u tumacenju ovoga ajeta: "Ovaj plemeniti ajet presuduje svima onima koji tvrde da vole Allaha dž.š., a ne slijede put poslanika Muhammeda s.a.v.s. Takvi lažu sve dok ne budu slijedili šeriat, sa kojim je došao Poslanik, s.a.v.s., i njegovu vjeru u svim rijecima i postupcima, kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu da je rekao Poslanik: "Onaj ko uradi djelo koje nije od ove naše stvari ono se odbija." Zbog toga kaže: "Reci: "Ako Allaha volite, Mene slijedite, Allah ce vas voljeti.". Tj. dobit cete i više od onoga što ste tražili vašom ljubavlju prema Njemu, a to je Njegova ljubav prema vama, što je mnogo vece od onog prvog. Prenosi se od nekih ucenjaka: "Nije stvar u tome da ti nekoga voliš, nego u tome da ti budeš voljen od strane nekoga.". Rekao je Hasan el Basri: "Neki su tvrdili (smatrali) da vole Allaha, pa ih je Allah iskušao sa ovim ajetom ("Reci: "Ako Allaha volite...")."

. Prenose Buhari i Muslim od Enesa r.a. da je rekao Posalnik s.a.v.s.: "Ko pri sebi bude imao tri svojstva osjetit ce slast imana: da voli Allaha i Njegovog Poslanika više od bilo koga (cega), da covjeka kojeg voli, voli samo radi Allaha i da prezire (mrzi) povratak u nevjerstvo, nakon što ga Allah išcupa iz njega, kao što mrzi da bude bacen u vatru.".

Rekao je Ibn Tejmijje: "Onaj koji bude imao ova svojstva pristao je uz Allaha, dž.š., u onome što On voli i mrzi. On voli Allaha i Njegovog Poslanika više od bilo cega (koga), a Njegova stvorenja voli samo u ime Njega i ni radi cega drugog. Time je upotpunio svoju ljubav prema Allahu dž.š., jer je dokaz potpune ljubavi prema Njemu, ljubav prema onome što On voli. Ako bude volio Allahove Poslanike i Allahove prijatelje (evlije) zbog toga što su oni cinili (izvršavali), ono što voli Allah dž.š., njegova ljubav prema njima je u ime Allaha, a ne radi neceg drugog.

Kaže Imam Nevevi u "Šerhu sahihil Muslimi": "Ovaj hadis predstavlja jedan od temelja Islama. Rekli su islamski ucenjaci: "Slast imana znaci osjecanje slasti prilikom pokoravnja Allahu, dž.š., podnošenje tegoba radi Allahovog zadovoljstva i zadovoljstva Njegovog Poslanika, s.a.v.s., davanje prednosti tome nad ovodunjaluckim užitkom, ljubav covjeka prema Allahu cinjenjem dobrih djela i ne suprostavljanjem Njegovoj naredbi i ljubav prema Njegovom Poslaniku s.a.v.s.

Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.) Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“

O Allahu, Ti koji nemaš sudruga i kome niko ravan nije, Milostivi ,Ti koji si nebesa bez stubova podigao,Ti nas pomozi i ujedini oko tewhida. O Allahu, Ti nas zaštiti, jer Tvoja zaštita je najbolja, Tvoje zadovoljstvo je najprece i Tvoja nagrada je najveca. O Allahu zaštiti muslimane i muslimanke od spletki nevjernika i nevjernica od insana i džina, od Tvoje vatre i Tvog nezadovoljstva.
O Allahu ucini nas primjernim i iskrenim sljedbenicima tvoga poslanika Muhammeda sallallahu ‘alejhi we Selem. O Allahu, ucini one koji se izruguju Tvojoj Vjeri i vjernicima i vjernicama gorivom džehennemskim. O Allahu, okreni spletke nevjernicke protiv njih samih.
O Allahu, uzvisi Islam i muslimane, pomozi muslimane koji se bore braneci svoju vjeru ,cast i imetak, ucvrsti nam i povecaj nam 'ilm i 'alime. O Allahu, ponizi one koji se izruguju tvome miljeniku Muhammedu s.a.w.s., okreni ih jedne protiv drugih, ucini njihovo ismijavanje ismijanim, njihove laži otkrivenim,napuni njihova usta prašinom, ucini njihova tijela gorivom džehennemskim i ne ostavi ich nekaznjene.
O Allahu, Ti nam daj snagu i Ti nam daj moc da skinemo obruc sa naših ruku. O Allahu, ocisti naša srca, ujedini naše saffovei ocisti od munafika, ucvrsti naša stopala i ucini nasa prsa prostranim ka Tebi sjedini naše rijeci na haqqu, povecaj nam i ujedini našu snagu. O Allahu, uslišaj našu dovu, Ti si to kadar jer nema moci ni pomoci osim tvoje moci.Slavljeni ,Velicanstveni !-AMIN

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kako odabrati prijatelja za dunjaluk i Ahiret?

Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti." (Prijevod značenja - El-Kehf, 28.)

Allah, dž.š., kaže: "Vaši zaštitinici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike, pa Allahova strana će svakako pobijediti." (Prijevod značenja - El-Maide, 55.- 56.)

Koračajući putevima ostvarenja svojih životnih, ovosvjetskih interesa, čovjek nailazi na razne tipove ljudi sa kojima kontaktira i sarađuje. Neki ljudi će mu izaći u susret i velikodušno ga podržati i pomoći, drugi će možda biti hladnokrvni i nonšalantno se odnositi prema cijelom njegovom slučaju, a treći će opet zbog svojih interesa željeti da ga uspore ili onemoguće u ostvarenju zacrtane mu namjere. I naravno, oni koji ga pomognu i učine mu dobročinstvo, takvi će svojim postupkom pridobiti sve njegove simpatije, jer duša voli dobročinitelje.
Poslije će nastojati da što više boravi među njima, da ih oponaša, i što je najveće, želit će da im po svaku cijenu bude na pomoći i hizmetu većeg inteziteta nego što oni to bijahu prema njemu. Što se tiče preostale dvije skupine tipova ljudi naspram čovjekovih interesa, prema njima će se odnositi skladno njihovom odnosu prema njemu. Prema nekima će biti hladnokrvan, a nekima će biti neprijatelj. Ovo je bio odnos prema ljudima u pogledu ostvarenja dunjalučkih interesa, međutim, kada su u pitanju interesi Ahireta, tada ovaj odnos prema ljudima postaje i mora da bude daleko više ozbiljniji. Naime, interes svakog iskrenog mu'mina jeste da stekne zadovoljstvo Gospodara svih svjetova i da zasluži prostranstva Njegove, s.v.t., neograničene milosti. Utrka za dunjalučkim ciljevima postaje imaginarna i krajnje beznačajna upoređujući je sa utrkom za ahiretska obećanja. Zbog toga, vjernik treba da klasificira svoje prijatelje na osnovu njihovog odnosa prema njemu u pogledu njegovog interesa prema Ahiretu, dakle, na pomagače, neprijatelje i one koji su između toga dvoga.
Njegovi pomagači su bez sumnje vjernici koji mu žele kao i sebi, a Allah, dž.š., kaže: "Vaši zaštitinici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike, pa Allahova strana će svakako pobijediti." (Prijevod značenja - El-Maide, 55.- 56.)

Oni koji se neprijateljski odnose prema vjerniku spram njegove težnje ka ahiretskim interesima su nevjernici i njihovi simpatizeri: "O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vašu vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju." (Prijevod značenja - El-Maide, 57.)

"Oni bi jedva dočekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki." (Prijevod značenja - En-Nisa, 89.)

Vjernici i nevjernici su na dunjaluku u neprekidnoj borbi, zato jer: "Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom." (Prijevod značenja - En-Nisa, 76.)

Oni su međusobno suprotnih ideja, želja i interesa, te zbog toga nisu isti, niti će to ikada i biti, a: "Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zaslužio može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem." (Prijevod značenja - Ali Imran, 162.)

Allah i Njegov Poslanik, a.s., nas nisu ostavili da sami, bez ikakve upute i smjernica, koračamo putem spasa. Ukazali su nam na sve činioce koji pospješuju ili umanjuju našu ustrajnost na pravom putu. Od tih činioca je i izbor dobrog prijatelja i druženje sa njim.
Kaže Allah, dž.š.: "Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti." (Prijevod značenja - El-Kehf, 28.)

"O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto sa vjernicima, zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe." (Prijevod značenja - En-Nisa, 144.)

Kaže Ibn Kesir, tumačeći ovaj ajet: "Zabranjuje Allah Svojim robovima - vjernicima da uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se sa njima druže, prijateljuju i savjetuju, da im povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika." Uzvišeni Allah kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to učini, Allah neće zaštititi…" (Prijevod značenja - Ali Imran, 28.)

I veli: "O vjernici, bojte se Allaha i budite uz one koji su iskreni." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 119.)

Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: "Primjer dobrog i lošeg društva jeste kao primjer onog ko nosi miris i onog koji puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris, ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti ugodan miris. A onaj koji puše u kovački mijeh, ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš od njega osjetiti ružan miris." (Mutefekun alejh)

I veli: "Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa gledajte s kim ćete prijateljevati." (Mutefekun alejh)

I veli: "Ne druži se osim sa mu'minom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazan." (Ebu Davud i Tirmizi)

I veli: "Zaista ima ljudi koji su ključevi dobra, a katanci (zatvarači) zla, a ima ih i koji su ključevi zla, a katanci dobra. Pa, blago onome kome je Allah dao da bude ključ dobra, a teško onome kome je Allah dao da bude ključ zla." (Ibn Madže)

U društvu sa bogobojaznima vjernik je zaštićen zla i podržan je na dobru. Ukoliko je s njima povećava mu se iman i ljubav prema principima Islama. Za njih je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Kada ih vidiš, sjetiš se Allaha." Sjedenje s njima je blagoslovljeno, jer društvo gdje se slavi ime Gospodara Veličanstvenog okružuju meleci, mole za njih, pa Allah, dž.š., spušta na njih Svoju milost. Ovakvo društvo pročišćava dušu i srce i razbistruje umove... Odabir ovakvih prijatelja je bez sumnje veličanstven čin, jer je to odabir najiskrenijih pomagača u ustrajnosti na dobrim djelima, na stazi spasa koja vodi ka ahiretskom interesu svakog vjernika, dakle, da što ljepše bude primljen kod svoga Gospodara Uzvišenog. Također, važno je spomenuti da kao što se vjernici razlikuju stepenom svoje bogobojaznosti, tako se i druženje sa njima može klasificirati po stepenima.

NE DRUŽI SE SA LOŠIM LJUDIMA

Neki vjernici su skloni, usljed svog slabog ubjeđenja i stepena imana, da čine postupke koji su islamskim učenjem pokuđeni, te zaslužuju prezir i ukor. Boravak među njima je izvanredna šansa da vjernik na sebe natovari grijeh. Upravo iz ovog razloga on treba da bira i svoje islamsko društvo. Naime, on treba da ide među one gdje može imati najviše koristi za sebe u pogledu ahiretskih obećanja, i to je najljepši moto u izboru njegovog prijatelja. Na ovu definiciju izbora prijatelja upućuju nas slijedeći ajeti:
"Na dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio, nakon što mi je priopćen bio!". (Prijevod značenja - El-Furkan, 27. -29.)
Što se tiče onih koji napuste loše prijatelje i priklone se iskrenim vjernicima, oni će uživati blagodati Gospodara svoga i bit će od onih koji su srećni. O tome nam govori Allah, dž.š., kada opisuje razgovor dženetlija: "I jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednog, koji je govorio: "Zar i ti vjeruješ da ćemo, kada poumremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?" "Hoćete li da pogledate?" - i oni će pogledati i toga usred Džehennema ugledati. "Allaha mi" - reći će, "zamalo me nisi upropastio; da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bi se sada mučio." (Prijevod značenja - Saffat, 51. - 57.)
Koliko je danas onih koji nemaju snage da napuste društvo u kojem njihov iman dolazi u pitanje, ili njegova jačina i potpunost, te da se priklone učenijim i bogobojaznijim od sebe? Koliko je danas braće i sestara u Islamu, čije je društvo zaprljano bolestima jezika od ogovaranja, ismijavanja drugih lažnim govorom, neklonjenjem od onoga što ih se ne tiče, nerazmišljanju o unapređenju Allahove riječi..., a oni svjesni, ne želeći ili nemajući snage sve to da promijene, ostaju među njima? Koliko je onih koji su, na prvi pogled i umišljeno čvrsti u imanu, iz namjere da uđu u loše društvo i poprave ga, postali kao oni i zavolili ih zajedno sa njihovim postupcima, pravdajući se nejakim opravdanjima? Ovaj kratki rad upućujem takvima, moleći Allaha za uputu i našu prisebnost, trezvenost i ustrajnost na pravom putu do Dženneta, upozoravajući ih ajetom: "O vjernici, bojte se Allaha, i neka svaka duša gleda šta je za sutra uradila, i bojte se Allaha, a Allah je dobro upoznat o onome što radite." (Prijevod značenja - El-Hašr, 18.)
Danas se u mnogim islamskim društvima izmišljaju priče i lažan govor da bi se braća i sestre nasmijale. Tim postupkom povlače znak jednakosti sa džahilskim društvom u tom pogledu, jer je to njihova osobina, a kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Teško onome koji priča i laže da bi zasmijao druge, teško njemu, zatim teško njemu." (Tirmizi) Primjećeno je i to da je često u nekim društvima muslimana nezaštićena čast vjernika. Ona se ugrožava i neprimjetno kalja, kako ogovaranjem, ismijavanjem i sl. tako i drugim vidovima, a Šerijat je spušten, između ostalog, da zaštiti i čast ljudi! Rekao je Allahov Poslanik: "Svakom muslimanu je haram čast drugog muslimana, njegov imetak i njegova krv..., a dovoljno vam je zla da prezirete brata muslimana." (Tirmizi)
I na kraju, neka nam sljedeća predaja o ljudima koji su nas preteklli u dobru i zaslužili visoke stepene ljubavi, bude primjer traženja društva gdje će se iman povećati i duše i srca raznježiti. Enes, r.a., pripovijeda: "Nakon Vjerovjesnikove, a.s., smrti, Ebu Bekr, r.a., reče Omeru, r.a.: "Hajde da posjetimo Ummu Ejmen, (za nju je Resul, a.s., rekao da je njegova majka) kao što je Poslanik, a.s., posjećivao!" Kada su došli kod nje, zaplakala je, te su joj njih dvojica rekla: "Šta te je rasplakalo? Ono što je kod Allaha, bolje je za Allahovog Poslanika s.a.v.s.!". Na to je rekla: "Ne plačem zbog toga što ne znam da je ono što je kod Allaha bolje za Allahovog Poslanika, a.s., nego plačem zbog toga što je prekinuta Objava sa nebesa." Ona ih je rasplakala, te su i oni plakali zajedno s njom." (Muslim)


 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budi uvijek zadovljan na onome sto ti je Allah dao...

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Kada kod ljudi nestane ili pomanjka zadovoljstva povećava se srdžba i nezadovoljstvo. Nema hrane koja bi ih mogla zasititi, niti odjeće koja bi ih mogla odjenuti, niti kuće u kojoj bi se mogli skrasiti. Oni svoje poglede usmjeravaju onima koji su iznad njih, a ne ka onima koji su na manjem stepenu od njih, tako da svjesno ili nesvjesno omalavažavaju Allahove blagodati kojima ih je obasuo. Ovakva kategorija ljudi nikada neće biti sretna, jer se njihova sreća ne može ostvariti, sve dok ne dostignu vrhunac u svemu, što je nemoguće, jer Allah dž.š. ne dozvoljava da iko osim Njega ostvari sveopšte savršenstvo, bez obzira o kome se radilo, o bliskom meleku ili časnom poslaniku ili nekom drugom.

Definicija zadovoljstva

Islamski učenjak Maverdi podjelio je zadovoljstvo u tri vrste i za svaku od njih dao je posebnu definiciju. On, u svojoj knjizi: Edebu-d-dunja we-d-dini, kaže:
 Zadovoljstvo se dijeli u tri vrste:

1. Da se čovjek zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu dođe i okrene se od sticanja nečeg višeg od toga. Ovo je najveći stepen zadovoljstva.
2. Da se zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu je dovoljno i izbjegava povećanje i uzimanje onoga što mu nije potrebno.
3. Da se zadovolji sa onim što mu je dostupno, a ne prezire ono što mu dođe od dunjaluka pa makar bilo u velikim količinama, i ne traži ono što ne može postići pa makar neznatno bilo. (EDEBU–DUNJA WE–D–DINI:328-329 str.)

Najveći broj islamskih učenjaka odabrao je zadnju definiciju i ona odgovara onome o čemu smo naumili govoriti.

Prema ovoj definiciji zadovoljstvo ne dolazi u koliziju (oprečnost) sa sticanjem imetka putem trgovine, niti spriječava muslimana da putuje zemljom tražeći opskrbu ili ono što će mu koristiti. Ono što se nikako ne može spojiti sa zadovoljstvom jeste varanje u trgovini, srdžba zbog male plate, mrzovolja u poslu, licemjerstvo (dvoličnjaštvo) radi položaja, ostupanje od dawetskih (misionarskih) principa zbog imetka ili ugleda, zavist prema bratu muslimanu zbog neke blagodati, ponižavanje vlastite ličnosti pred nekim drugim mimo Allaha, dž.š., sa ciljem postizanja nekog dunjalučkog dobra i sl.

Nije zadovoljan onaj koji se stvorenjima žali na Allaha, dž.š., niti onaj koji želi ono što ne pripada njemu, niti onaj koji se srdi kada ne postigne nešto od dunjaluka.

S druge strane, čovjek može biti zadovoljan, a posjedovati tovare zlata i srebra i prevrtati u rukama milione dinara. Zar nismo nikada vidjeli čovjeka koji posjeduje ogromno bogastvo, a da je uz to opskrbljen zadovoljstvom?! Ne vara u trgovini, na zakida radnike u onome što su zaslužili, ne ponižava se zbog imetka i ugleda, ne uskraćuje zekat i ispunjava Allahova prava bilo da se radi o farzovima ili o dobrovoljnim djelima (nafilama), izvršava sve ono što mu je Allah naredio i kloni se svega onoga što mu je zabranio. Ako dobije zahvali Allahu na tome, a ako izgubi ne srdi se.

Koristi zadovoljstva:

Ispunjenost srca vjerom u Allaha, pouzdanjem u Njega, predanošću onome što mu je dodjelio i čvrsto ubjeđenje u ono što se kod njega nalazi. Kada čovjek bude zadovoljan Allahovom opskrbom on čvrsto vjeruje i ubjeđen je da je Allah zagarantovao opskrbu svojim robovima i da ju je ravnomjerno raspodjelio među njima, pa makar lično ne posjedovao ništa.

Kaže Abdullah ibn Mes’ud: Najviše se nadam opskrbi onda kada kažu: Nije ostalo više ni trunka brašna u kući.


LIJEP ŽIVOT

Kaže Allah, dž.š.: Ko uradi dobro djelo, bio muškarac ili žena, a vjernik je, mi ćemo učiniti da lijepim životom proživi i dat ćemo mu najljepšu nagradu zbog onoga što su radili. (El-Nahl, 97.)

Rekao je Alija, Ibnu Abbas i Hasan el-Basri u komentaru ovog ajeta: Pod lijepim životom se misli na zadovoljstvo. (Predaju od Alije i Hasana zabilježio je Taberi u svome Tefsiru, 14/17 str., a predaja od Ibn Abbasa zabilježio je Hakim i ocjenio je vjerodostojnom, 2/356)

Rekao je Imam Ibnu-l-Dževzi: Ko bude zadovoljan, njegov život će biti lijep, a ko bude pohlepan povećat će se njegova smetenost (besciljnost) (NUZHETU-L-FUDALAI TERTIBU SIJERI EALAMI-N-NUBELAI, 1504 str)

ZAHVALA ALLAHU NA NjEGOVIM BLAGODATIMA

Kaže Poslanik, s.a.w.s.: Ako budeš oprezan postat ćeš najpobožniji čovjek, a ako budeš zadovoljan postat ćeš najzahvalniji Allahov rob. (Prenosi ga Ibnu Madždže pod brojem 4217, Bejheki u knjizi Ez-zuhdu-l-kebiru pod brojem 818, Ebu Nuajm u Hilji 10/365 str. Imam Busajr ocjenio je ovaj hadis dobrim u Zevaidu 3/300)

Spas od grijeha koji upropaštavaju srce i odnose dobra dijela kao što su: zavist, ogovaranje, prenošenje tuđih rijeći, laž i drugi grijesi u kojima je uglavnom želja za sticanjem dunjalučkih dobara i bježanje od manjkavosti. Ko se zadovolji sa Allahovom opskrbom neće upasti u ove i slične grijehe niti će u njegovo srce ući zavist prema njegovoj braći muslimanima.

Rekao je Abdullah ibn Mes’ud: Ubjeđenje je da ne tražiš ljudsko zadovoljstvo srdeći Allaha, da ne zavidiš nikome zbog onoga čime ga je Allah dž.š. opskrbio i da ne koriš nikoga zbog toga što ti je Allah, dž.š., uskratio određenu stvar. Znaj da opskrba ne dolazi trudom trudbenika, niti je može spriječiti nečiji prezir. Allah, dž.š., je iz svoje pravednosti, znanja i mudrosti, učinio da radost i odmor budu u ubjeđenju i zadovoljstvu, a tuga i briga u sumnji i srdžbi. (Ibn Ebu Dunja, Jekin, 118 str.)

Istinsko bogastvo leži u zadovoljstvu

Zbog toga je Allah, dž.š., opskrbio svog Poslanika, s.a.w.s., zadovoljstvom na što ga podsjeća riječima: I siromah si bio, pa te je bogatim učinio. (Duha, 8.)

Navodi Hafiz ibn Hadžer u Fethu-l-Bariju 11/277 str.: Da su neki učenjaci protumačili riječ bogastvo u ovome ajetu sa bogastvom duše, podkrepljujući taj stav činjenicom da je sura Duha objavljena u Mekki i da je Poslanik, s.a.w.s., sve do osvojenja Hajbera bio u slabom imovinskom stanju.

Rekao je Poslanik, s.a.w.s.: Nije bogatstvo u mnoštvu dunjaluka nego je bogatstvo, bogatstvo duše. (Buhari br. 6446 i Muslim br. 1051)

Prenosi Imam Ibnu Hibban, u svome Sahihu, od Ebu Zerra, r.a., da mu je rekao Poslanik, s.a.w.s.: O Ebu Zerre, da li ti smatraš mnoštvo imetka bogastvom? Da - odgovorih mu. A da li smatraš pomanjkanje imetka siromaštvom? Da - odgovorih mu. Na to će Poslanik s.a.w.s.: Istinsko bogatstvo je bogatstvo srca, a istinsko siromaštvo je siromaštvo srca.

Ovo je činjenica u koju nema nimalo sumnje. Vidjet ćemo veliki broj ljudi koji imaju dovoljan broj imetka da on i njihova djeca spokojno žive hiljadu godina, a i pored toga ne mogu se smiriti, i maksimalno se žrtvuju možda čak i izlažu opasnosti da bi povećali svoj imetak. Nasuprot ovoj kategoriji ljudi nailazimo na ljude koji možda zanoće i osvanu gladni i osjećaju da nema niko sretniji i bogatiji od njih.

Koliko je značajno i bitno bogatstvo srca u izgradnji zdrave islamske ličnosti pokazuju nam sljedeće riječi islamskog velikana i najboljeg čovjeka poslije Poslanika, s.a.w.s., i Ebu Bekra:
Omera, r.a.: Pohlepa je siromaštvo, a beznadnost je bogatstvo. Kada čovjek izgubi nadu da će doći do određene stvari postaje neovisan od nje. (Prenosi ga Imam Ahmed u “Zuhdu” str. 117, Ebu Nuajm u “Hilji” 1/50)

Upitan je Ebu Hazm, rhm.: Šta posjeduješ od imetka? Reče: Imam dvije vrste imetka sa kojima se na bojim siromaštva: Pouzdanje u Allaha, dž.š., i beznadežnost da ću doći do onoga što drugi ljudi posjeduju. (“HILjE” od Ebu Nuajma: 3/231)

U zadovoljstvu leži ponos

Čovjek koji se zadovolji sa onime što mu je Allah dao na osjeća potrebu ni za kim i on je u očima ljudi uvjek ponosan i dostojanstven, dok čovjek koji je ispunjen pohlepom ne preza od toga da se ponizi pred ljudima samo da bi stekao što više dunjaluka.

Kaže Poslanik, s.a.w.s., u hadisu koji je zabilježio Ebu Nuajm u “HILJI” 3/53, El Kadai u “MUSNEDU” 151 str., i Hakim u “SAHIHU” 4/324 str. od Sehla ibn Sa’da: Ugled vjernika leži u noćnom namazu, a njegov ponos u neovisnosti od ljudi.

Rekao je Hasan el Basri: Zauzimat ćeš počasno mjesto kod ljudi sve dok ne počneš tražiti ono što je u njihovim rukama?! Kada to uradiš počeće te omalovažavati i prezirat će tebe i tvoj govor. (“HILjE” 3/20)

PUT KA ZADOVOLjSTVU

Da bismo postali zadovoljni Allahovi robovi pomoći će nam:

1. Čvrsto ubjeđenje da je čovjekova opskrba propisana dok je još bio u utrobi majke svoje, kao što se prenosi u hadisu Abdullaha ibn Mes’uda, kojeg su zabilježili Imam Ahmed, Buharija i Muslim.

2. Razmišljanje o kur’anskim ajetima koji govore o opskrbi i sticanju. Prenosi imam Ibnu Kutejbe u “UJUNU-L-AHBARI”, 3/206 od Amira ibn Kajsa da je rekao: Postoje četiri ajeta u Allahovoj knjizi koja kada proučim ujutru me obuzme briga kako ću omrknuti, a kada ih proučim noću obuzima me briga kako ću osvanuti, a oni su:

“Milost koju Allah podari ljudima niko je ne može spriječiti, a ako je On uskrati niko je ne može dati.” (Fatir, 2.)

“Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otklonuti, a ako ti zaželi dobro pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.” (Junus, 107.)

“Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.” (Hud, 6.)

“Allah će sigurno poslije tegobe, olakšanje dati.” (Talaq, 7.)

Upućivanje dove Allahu dž.š.

da nas opskrbi zadovoljstvom i ustrajnost u tome
Naš Poslanik, s.a.w.s., koji je bio najzadovoljniji Allahov rob i najpotpunijeg imana i ubjeđenja tražio je od Allaha, dž.š., da ga opskrbi zadovoljstvom. Prenosi Imam Hakim od Ibnu Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., učio sljedeću dovu: Gospodaru moj učini me zadovoljnim sa onim što si mi kao opskrbu dao i učini je blagoslovljenom.

Spoznaja da Allahova opskrba ne podliježe ljudskim mjerilima

Drugim riječima rečeno, bistrina, pronicljivost, obilno znanje i mnoštvo truda, i ako mogu biti uzrokom sticanja opskrbe, nisu nužno vezani za nju i ne mora značiti da će onaj koji bude posjedovao sve ove kvalitete doći do opskrbe bez Allahove dozvole.

Kada čovjek bude svjestan ove stvari povećat će se njegovo zadovoljstvo, a pogotovo ako bude vidio da neko sa manjim iskustvom i sposobnošću od njega, posjeduje više dunjaluka i njegovih blagodati i ukrasa.

Gledanje u one koji su na manjem stepenu od nas,a ne na one koji su iznad nas,kada su u pitanju ovosvjetska dobra.

Prenosi imam Buhari i imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.w.s.: Gledajte u one koji su na manjem stepenu od vas, a ne u one koji su iznad vas, jer će se tako najlakše izbjeći podcjenjivanje Allahovih blagodati.

Čitanje biografije naših dobrih predhodnika kako bismo uvidjeli njihov odnos prema dunjaluku, skromnosti (zuhdu)i njihovo zadovoljstvo sa onim što im je Allah dao.

Mnogi od njih su imali priliku da prožive dunjaluk u blagostanju i raskoši zbog obilnog bogastva kojeg su posjedovali, ali su sve to odbili dajući prednost ahiretskim užicima. Dovoljno nam je navesti samo dva primjera da bismo se uvjerili u istinitost ove tvrdnje.

Bilježi Imam Hakim i Ebu Najm da je Aiša, r.a., nakon što su se dogodila osvajanja muslimana i u njihove ruke dospjelo veliko bogatstvo, redovno dobijala novac od islamskih vladara, ali to nije znatno uticalo na njen odnos prema dunjaluku. Sav imetak koji bi joj dali djelila je siromasima i potrebnima. Jedne prilike joj je Muavija poslao 100000 dirhema, a ona ih je podijelila prije nego što je sunce zašlo. Upitana je od strane njene sluškinje: Zašto bar nisi ostavila jedan dirhem da možemo kupiti mesa? Trebala si me podsjetiti na to - odgovori Aiša!?

Gdje su današnje žene od ovog časnog primjera? Vidjet će mo veliki broj njih da im muževi steknu nešto imetka kako bi im kupili novi nakit ili haljinu ili neku od kućnih ukrasa.

Navodi Imam Zehebi u “SIJERU EALAMI-N-NUBELA”, 1/456 str., da je Omer Ibnu-l-Hattab uzeo 400 dinara, dao ih svome slugi i rekao mu: Odnesi ovaj novac Ebu Ubejdi zatim sačekaj određeno vrijeme u njegovoj kući da vidiš šta će uraditi sa njim.Otišao je do njega i predao mu novac. Reče Ebu Ubejde: Allah mu se smilovao i približio ga sebi. Zatim je pozvao sluškinju i rekao joj: Odnesi ovih sedam dinara tome i tome, ovih pet dinara tome i tome - sve dok nije podjelio i zadnji dinar. Vratio se Omerov sluga kod Omera i obavjestio ga o onome šta je vidio. On mu je dao drugi povez i poslao ga kod Muaza ibn Džebela. Kada mu je predao novac reče: Allah ga približio sebi. Zatim je pozvao sluškinju i rekao joj: Odnesi tome i tome toliko, tome i tome toliko. Dok je raspoređivao novac dođe mu supruga i reče: Zar nećeš dati i nama, znaš da smo siromašni. Uze dva dinara koji su još bila ostala u povezu i dade ih supruzi. Vratio se sluga Omeru i obavjestio ga o onome što je vidio. To mnogo obradova Omera i reče: Oni su braća, i jedan od drugog!

Spoznaja da između bogataša i siromaha u suštini ne postoji velika razlika.

Bogataš se može okoristiti malom količinom svoga imetka a to je ona količina koja pokriva njegovu potrebu. Sve što je iznad toga kao da ga i ne posjeduje. Drugim riječima rečeno: Ima li i jedan bogataš koji za jedan obrok može pojesti stotinu porcija, ili u jednom trenutku obući stotinu odijela, ili voziti stotinu auta, ili stanovati u stotinu kuća?! Nismo čuli za takvo nešto. Naprotiv on se u tome ne razlikuje bitno od siromaha. Jede tri puta dnevno, oblači onoliko odjeće koliko oblači i siromah, i zauzima onoliku površinu koliku zauzima i siromah. Sve što ima mimo toga ostaje van upotrebe i korištenja. Na čemu mu onda zavidjeti?!

Poslušajmo riječi velikog mudraca, ashaba Allahova Poslanika s.a.w.s. Ebu Derdaa, r.a., koje potvrđuju ovo što smo rekli: Kao što bogataši jedu i mi jedemo, kao što piju i mi pijemo, kao što jašu jahalice i mi jašemo, kao što se oblače i mi se oblačimo. Za razliku od nas oni posjeduju višak imetka u kojeg mogu samo kao i mi gledati, i bit će pitani za njega, dok mi nemamo ništa sa tim obračunom. Hvala Allahu koji je učinio da bogataši na samrti zažele da budu na našem mjestu, a da mi ne zaželimo da budemo na njihovom mjestu. (SIJERU EALAMI-N-NUBELAI 2/350-251 str.).

Molim Allaha, dž.š., da nam otvori srca za prihvatanje istine, udalji nas od svega onoga od čega nećemo imati koristi ni na dunjaluku ni na ahiretu i da nam poveća želju za natjecanjem u svemu onome što će nas približiti Njemu i zbog čega će nam se smilovati i oprostiti grijehe. Amin!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''

Allahove blagodati prema nama mnogobrojne, a najveća i najvažnija je blagodat islama, a zatim blagodati poput zdravlja, oprosta, zaštite, sigurnosti, imetka, porodice, potomaka, slobodnog vremena i sve druge koje se ne mogu nabrojati. Kaže Allah azze we dželle:"Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati" (Prevod značenja, En-Nahl, 18)

Stoji u Muslimovom Sahihu, 2092: "Čudno li je stanje vjernika. Zaista u svakom stanju je njemu dobro. A nije tako ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakvo dobro, bude zahvalan i bude mu dobro, ako ga zadesi kakvo zlo, strpi se, pa mu opet bude dobro."

Kaže Uzvišeni: "Mi smo čovjeku naredili da bude poslušan roditeljima svojim; majka ga nosi a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine" Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, meni ćete se svi vratiti"! (Prevod značenja, Lukman, 14).

Obavjestio nas je da je Njegovo zadovoljstvo u zahvaljivanju Njemu:..."a zadovoljan je vama ako budete zahvalni" (Prevod značenja, Ez-Zumer. 7).

"...i budite zahvalni, ta vi se samo njemu klanjajte" (Prevod značenja, El-Beqare, 172)

O Ibrahimu alejhisselam, stoji u Kur'anu: "nije druge smatrao Allahu ravnim.I bio je zahvalan na blagodatima" (Prevod značenja, En-Nahl, 120.-121.)

Pohvalio je Nuha, alejhi selam riječima:"On je doista bio rob zahvalni" (Prevod značenja, El-Isra', 3)

U Kur'anu se navode Sulejmanove alejhi selam, riječi: "Gospodaru moj , omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra dela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me milošću Svojom među robove Svoje"( Prevod značenja, En-Neml, 19)
Blagoslovio je zahvalne riječima: "A zar Allah ne poznaje one koji su zahvalni?!" (Prevod značenja, El-Enam, 53)
Uzvišeni Allah kaže:"I sigurno ćemo nagraditi zahvalne" (Prevod značenja, Ali Imran, 145)
"Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati" (Prevod značenja, Ibrahim, 7)

Razmislimo o ovom ajetu: "Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan-pa Allah je, zaista neovisan i hvale dostojan"!( Prevod značenja, Lukman, 13)

A što se tiče hadisa, njih je mnogo, a zadovoljit ćemo se spominjanjem samo nekih:

1. Poslanik salallahu alejhi ve sellem je rekao Muazu radiellahu anhu:"Ja te zaista volim, Muaze"! "Pa sam kaže Muaz, radiellahu anhu, rekao: 'I ja tebe volim, Allahov Poslaniče!' A Poslanik salallahu alejhi we selem reče:"Pa nemoj onda izostavljati da kažeš u svakom namazu: 'Allahu moj, pomozi mi da istrajem u spominjanu tebe, u zahvalnosti prema Tebi, te u lijepom robovanju Tebi" (Sahih Suneni-n-Nesa'i, 1.236)
A u rivajetu Ebu Hurejre, radiellahu anhu:"O ljudi, volite li se truditi u svojim dovama, recite: 'Allahu naš, pomozi nam da ustrajemo u zahvalnosti Tebi, u spominjanju Tebe, te u lijepom robovanju Tebi"' (Sahihu-l-Džami, 81)

2. Od Poslanika salallahu alejhi ve sellem, prenose Buhari i Muslim, kad su mu stopala oticala od noćnog namaza, pa mu je rečeno: "Zar ti radiš ovo, a tebi je oprošteno sve, i ako si nešto učinio od grijeha i ako ćeš nešto zgriješiti?!", pa je odgovorio "Zar da ne budem zahvalan rob?"

3. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem je rekao: "Neka nastoji svaki od vas da mu srce bude zahvalno, a da mu jezik što više zikri"! Hadis prenose Tirmizi, i Ibn-Madždže ("Sahih Ibn Madždže", 1.505)

4. A Muslim bilježi hadis od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: "Zaista je Allah zadovoljan robom koji jede pa zahvali na toj hrani i pije pa zahvali na tom piću".

"A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će doista uspjeh biti" (Prevod značenja, Et-Tewbe, 72)

Ehhh Allahov robe i robkinjo ,nemoze se sve imati na ovom dunjaluku sto mi zelimo i hocemo a Uziseni Allah svt je sve vec davno odredio u utrobi nase majke -koliko cemo zivjeti,kad umrijeti, kolika ce nam nafaka i bekreket biti-tj.koliko ces imati na ovom dunjaluk pa zato OSABURI NA SVAKOM STANJU jer robe Allah svt ne pravi greske u svom stvaranju nas a mi pravimo uvijek greske do smrti vjeruj jer nismo meleci !
Drugo budi zahvalan na svemu jer to je Allahova svt mudrost kada ti daje nesto ili kad ti oduzima nesto u zivotu pa elhamdulillahi ,recimo (zdravlje,roditelje,imetak,posao,djecu,zene-hanume,muzeve,skolu,nafaku ili bereket,kuce,auta,zivot tvojih najmilijih,bogastvo ,siromastvo itd...) Sve je to Allahova odredba ali znaj samo jedno da u tome ima hair i dobro pa makar ti to robe nevolio ako ti Allah svt uzme a isto i kad ti nesto dadne od ovodunjaluckih stvari vjeruj!!!
Allah je Silan i Mudar i Uzvisen i Njegova imena i blagodati nemozemo izbrojati vjeruj..
Zato na svemu reci elhamdulillah-HVALA SAMO TEBI GOSPODARU MOJ NA OVOM STO IMAM -( pa nek je to i kilo brasna danas napravices pogacu i jesti i negledaj u tom momentu kako negdje u Dubai jedu meso,voce i kolace ,nego sjeti se robe u tom momentu prvo Poslanika Muhammeda saws,ashaba najbolje generacije,najboljeg imana koji su vise gladni bili nego siti,kad su jeli bijeli hljeb,postili vise nego sto su jeli i sjeti se sad nase brace i sestra u ratu pod granatam (Palestina,Cecenija,Avganistan itd...) STA SAD ONI JEDU POD TAKVIM USLOVIMA hmmmm? Bice ti lakse vjeruj tad i pojesces svoju pogacu u slast i Allahu svt se zahvaljujuci insaAllah...
Samo kad ucis Allahovu vjeru,Kur'an onda negledaj te iste iz sebe koji znaju par sura iz Kur'ana a ti 1.Dzuz hmmm ,pa kazes tad elhamdulillah on zna samo par sura a ja cak hej jedan Dzuz,hmm  NE, NE, tad u tim situacijama gledaj naprijed kako tvoj brat ili sestra znaju vise Dzuzeva pa se onda potrudi i ljuti sam na sebe sto nemas tad to kod sebe naviku ucenja i sticanje znanja...
Predjoh na drugu temu ali veoma poucno jer mi inace u svemu gledamo druge a zaboravimo da nam je Allah svt sve propisao i nema ljutnje ili ljubomore sto ima neko drugi a ja ne,nego zahvala Allahu svt koji mi je to odredjeno dao i u tome je hair elhamdulillah...

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN