Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha svt ne bojite?

Allah Uzviseni kaze: “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji pa je Allah vasa srca objedinio i postali ste Allahovim ni’metom braca i bili ste na samoj ivici vatre pa vas je Allah izbavio iz nje, tako vam Allah objasnjava svoje dokaze kako bi ste bili na uputi.” (Ali Imran, 103)

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u Kur'anu: 'O vjernici! Klonite se mnogih sumnjičenja, doista, neka sumnjičenja su grijeh. I ne uhodite jedni druge ...' Tako da nije dozvoljeno muslimanu da uhodi svoga brata muslimana, tj. da istražuje njegove mahane i ono što mu je Uzvišeni Allah učinio skrivenim a tiče se njegovog brata muslimana „A Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'I ne uhodite jedni druge! Ne mrzite jedni druge! Ne okrećite se jedni od drugih! Već - o Allahovi robovi-budite braća.'“

Loš ahlak je odašiljanje lošeg signala svijetu oko sebe, uskraćivanje ljepote i dobrote svih tipova, kićenje ružnim svojstvima i udaljavanje od fadileta i vrijednosti! Loš i ružan ahlak se zna javljati u raznim kombinacijama, a mi ćemo za današnju hutbu spomenuti samo neke od njih:

1. Oholost (kibur) – je druga manifestacija lošeg ahlaka i ružnog ponašanja,
kada se čovjek oholi i uzdiže kako nad samim sobom i nad svojim nefsom tako i nad drugim ljudima, podcjenjujući mišljenja, riječi i rad ostalih, umišljajući da su njegove riječi, mišljenja ili stavovi nešto najispravnije i najtačnije što postoji na svijetu! Oholost je prvi grijeh koji je počinjen spram Allaha dž.š., i spram Njegovih stvorenja. Šejtan je postao šejtanom prvashodno zbog oholosti!
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: "Oholost i kibur su gori od širka! Oholoj osobi je ispod nivoa da se pokori Allahu dž.š., da Ga obožava i da Mu robuje, za razliku od mušrika koji će uz Allaha dž.š., obožavati još po nekoga!"
Džehennem je stanište prvashodno oholih osoba, kao što Allah dž.š., kaže: "Ulazite na vrata džehennemska, vkečno u njemu boraveći, a loše li je to staniše oholih!" (Gafir, el-Zumer, 72.)
Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "U džennet neće ući onaj koji u svom srcu bude imao koliko trun kibura i oholosti!" (Muslim) – dok će u džennet ući osoba koja bude na šehadetu i tevhidu bez primjesa oholosti i kibura pa makar bio u pitanju zinalučar ili lopov!
Oholost i uzdizanje izaziva i čini da tom čovjeku bude zapečaćeno srce, kao što Allah dž.š., kaže: "Tako Allah pečati svako srce koje je oholo i koje se nad drugima uzdiže!" (Gafir, 35.) Oholost je poput bumeranga – najbrže se vraće i obija o glavu onima koji se time bave!


2. Osorost, krutost i žestina. često smo u prilici da nailazimo na osore i krute ljude, koji kada zbore koriste samo osore i grube riječi pune nekulture, bezobrazluka ali i žestine! često puta takvom zboru pridodadnu namršteno lice i tamno čehre, pošteðeni bilo kakve blagosti, osmijeha i lijepog čehreta. Uskraćeni su nasmijanosti i vedrine lica, a na ostale ljude gledaju s visine, sa prezirom i podozrenjem.
Allah dž.š., je rekao:"(O, Muhammede) da si bio grub i osora srca razbježali bi se od tebe!" (Alu Imran, 159.)
Ako je ovaj stepen upozorenja važio za Allahovog Poslanika s.a.w.s., u radu i da'awetu sa svojim ashabima, i da je on - kao Božiji Poslanik - bio osor i grub, od njega bi bježali ashabi – pa šta bi tek trebalo reći za ostale tj. šta reći za onoga koji nije na stepenu Božijeg Poslanika a ponaša se oholo, osoro i grubo i to prema ljudima koji nisu na stepenu ashaba!
Nakon spomena ovog detalja ćemo shvatiti zašto mnogo ljudi bježi od dina i od praktikovanja islama! Razlog njihovom bježanju od islama možda je i naša osorost i grubost i nekulturno ponašanje koje je od nas kao džematlija više zapaženije i uočljivije nego li kod drugih.

3. Ophodjenje prema ljudima sa dva lica – a ovakvih je stvarno mnogo. Koliko je onih koji kada se naðu u društvu sa nekim ljudima prema njima su dobri, vole ih i poštuju i sa njima se slažu, i sa osmjehom na licu ih dočekuju ali što se prvo obrnu od njih isuču svoje jezike prema njima, psujući ih i grdeći, otkrivajući svoje pravo lice! Ovo je jedno od najružnijih svojstava i kod koga se ono naðe taj čovjek je jedan od najgorih ljudi!
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Naći ćete da su najgori ljudi dvoličnjaci, koji jednima dolaze sa jednim licem a drugima sa drugim!" (Buhari, br.3304.)
Ammar r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko bude dvoličnjak na dunjaluku na Sudnjemu Danu imaće u ustima dva jezika od vatre!" (Darimi, br.2764.)
Imam Ebul-'Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: "Dvoličnjaštvo se može podijeliti na dvoje, na ono koje je pokuðeno i na ono koje je pohvaljeno. Pokuðeno dvoličnjaštvo je ono ponašanje kada čovjek hvali i podržava nekog čovjeka onda kada je u njegovom prisustvu a kada se naðe kod drugog čovjeka kudi ga, grdi ga i protiv njega je, a pohvaljeno je ono ponašanje kada čovjek svakome čovjeku ili skupini priča o dobru svakoga od njih, a traži ispriku i opravdanje svakome od njih. Ljudima će prenositi lijepe i ispravne stvari, a ružne i neispravne stvari će pokušavati da prekrije i da o njima javno ne zbori." (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/145.)

4. Okretanje ledja i napuštanje jednih druge. Primjetićemo da su današnji muslimani spremni veoma brzo okrenuti leða drugome muslimanu zbog obične stvari oko koje se raziðu a kamo li ako se ne slože oko nečeg težeg, zbog čega su u stanju porušiti i ljubav i bratstvo i rodbinsku vezu!
Ali, ima jedan zanimljiv detalj. Obično su oni koji su brzi na okretanju svojih leða prema muslimanima i kidanju veza sa njima vrlo brzi i hitri u uspostavljanju veza sa nemuslimanima i nevjernicima, i sa njima može i da se nasmije i da muhabbeti i da posluje i da trguje i da bude dobar komšija itd., a sa muslimanom ne može ni da se nasmije, ni da šta prozbori, niti da muhabbeti, niti da sa njim posluje, niti da sa njim trguje, niti da mu bude dobar komšija itd.!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Nemojte bojkotovati jedni druge, i nemojte okrećati leða jedni drugima, i nemojte se mrzjeti, i nemojte jedni drugima zavidjeti! Budite, o Allahovi robovi, braća! Muslimanu nije dozvoljeno da više od tri dana ne govori sa svojim bratom muslimanom!" (Sunen Tirmizi, br.1935.)

5. Nabijanje na nos, svakog dobra kojeg smo učinili, drugome. Ima ljudi koji kada dadnu ili se za vas kod nekoga zauzmu ili vas u nečemu nasavjetuju ili vam kakvo dobro učine – kasnije proprate to svoje dobro djelo sa spočitavanjem, ezijjetom, vrijeðanjem i stalnim ukazivanjem na onoga koji mu je dobro učinio. Ovo je takoðer još jedno ružno svojstvo koje ne priliči osobama s lijepim ahlakom.
Allah dž.š., kaže: "O vjernici, ne kvarite svoje sadake prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put." (el-Bekara, 264.)
Ovaj ajet nam ukazuje na to da su dobra djela koja radimo podložna propadanju i kvarenju, i to samo zbog jedne riječi ili jednog postupka što znači da pored činjenja dobrih djela moramo biti angažovani i na polju očuvanja već učinjenih i stečenih dobrih djela kako nam ne bi propala. Tako se ponašamo u dunjalučim pitanjima, pa se tako moramo ponašati i u ahiretskim pitanjima!
Prigovorima svojim si pokvario dobra djela svoja
Nije častan čovjek onaj koji se u prigovarače svrsta!

6. Loše ophodjenje prema svojoj familiji. Naći ćemo ljude koji se prema običnom svijetu ophode kulturno, lijepo i blago, meðu njima je nasmijan, sav je u bontonu, pazi šta zbori i bira svoje riječi – ali kad se vrati svojoj kući situacija se mjenja, nestaje njegove dobrote i ljubaznosti a do izražaja dolazi njegova osorost, grubost i prostakluk. Postaje pravim lavom spram svoje jadne i slabašne majke ili žene, ponašajući se prema njima bez ikakvog bontona i edeba. Izgovara oštre i bolne riječi, i njih krivi za sve. Za svaku sitnicu skače im za vrat, a ženi svojoj prijeti razvodom za bilo šta što se desi. Neko je u stanju trošiti stotine na kocku i kafane, a ako mu žena potraži što god novca da se kupi nešto namah je prekine sa "nema" ili "ne može"! – a da se kocka i da se pije "ima i može"!?
Ovo je takoðer jedna od velikih grešaka i ružnih svojstava. Tvoja familija je najzaslužnija i najpreča da se prema njima lijepo ponašaš i da prema njima svoj lijepi ahlak ispoljiš. Tvoja familija je sa tobom danju i noću, u tajnosti i na javi. Ako ti se desi nešto isto kao da se i njima desilo. Ako te usreći nešto isto kao da je i njih usrećilo! Ako ti zažališ za nečim i njima je žao. Stoga, neka i tvoje ponašanje spram tvoje familije bude lijepo, a najbolji su oni koji su najbolji prema svojim familijama!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Najsavršenijeg imana su oni koji su najljepšeg ahlaka, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama!" (Sunen Tirmizi, br.1162.)
Na drugoj strani imamo i žena koje se ružno odnose prema svojim muževima, kojima ne daju hakka i prava kojeg im je Allah dž.š., uagarantovao i dao. Ima žena koje se sa svojim muževima ophode kao sa zadnjim jadnicima na zemaljskoj kugli, koje se deru i viču na njih, koje ih svakog dana opterećuju sa novim izdacima, trošeći pare na luksuziranja i nepotrebne stvari. Da je pitaš: kako je - začuo bi prave žalopojke i kukanja, dobro muževljevo zaboravljaju a sve mu loše pamte i spominju. Ne sviða joj se ništa što joj muž radi i danonoćno ga odbija od njegovih roditelja i rodbine i komšiluka.

7. Nepridavanje pažnje haku i pravu naših prijatelja i drugova. U ovo će spadati slabo ili nikako interesovanje za njihovu situaciju ili hal, njihovo neposjećivanje i neobilaženje, ne pridavanje pažnje njihovim redovima kako žalosnim tako i veselim poput smrtova, raðanja, vjenčanja, bajrama itd.. U ovo će spadati i nekontaktiranje istih putem telefona ili pisma ili emaila, kao i svaka vrsta ne obnavljanja te prijateljske ljubavi i poštivanja. Neki prijateljuju s ljudima samo dok imaju i dok im je lijepo a ako zapadnu muka i teškoća i budu u potrebi za nekom pomoći zaborave ih, i ne izlaze im u susret i odmah bacaju niz vodu dugogodišnje prijateljstvo koje su imali. Neki ljudi čim se domognu novca, pozicija ili ugleda odmah zaborave na svoje stare prijatelje ili se prave da su ih zaboravili – što sve odreda ne smije biti ahlak jednog muslimana!

8. Imanje lošeg mišljenja spram drugih. Ovo je još jedno svojstvo lošeg ahlaka koje uraða plodovima zavisti, kvari ljubav, kida veze i izaziva brigu i tugu. Zbog svega ovoga je Allah dž.š., rekao: "O vjernici, klonite se brojnih sumnjičenja, neke od njih su zaista grijeh!" (el-Hudžurat, 21.)
Imam el-Gazali rhm., kaže: "Razlog ove zabrane jeste to što tajne srca ne poznaje niko izuzev Poznavaoca Nevidljivog i Gajba – Allaha dž.š., pa stoga čovjek nema pravo da misli o drugom čovjeku zlo izuzev ako nam se potpuno jesno i nedvosmisleno razotkrije nečiji postupak koji nije podložan drugačijem shvaćanju. Tek tada nemaš kud nego li da vjeruješ shodno onome što si saznao i čemu si lično svjedok bio. A što se tiče onoga čemu nisi prisustvovao, i što nisi svojim okom i svojim uhom propratio, a u srce ti doðe sumnja znaj da je to od šejtana, što ti on ubacuje u srce, što odmah moraš poreći i zanijekati jer je šejtan najgriješniji griješnik, a Allah dž.š., je rekao: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete." (el-Hudžurat, 6.) Nakon svega nije ti dozvoljeno da vjeruješ šejtanu niti da se povodiš za njegovim željama!" (Pogledaj: Ihja'u 'Ulumid-din, 3/150.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer su sumnje najveće laži!" (Muttefekun 'alejh)
Ima ljudi koji su stalno skeptični i lošeg mišljenja prema ostalima. Misli da je svaki glas uperen protivu njih, i da je sve što se dešava zbog njega i nekog njegovog interesa. Po njemu ljudi nemaju druge brige osim njega. Svi su se ljudi urotili protiv njega, i svi samo njega čekaju u klopku. Kada vidi dvojicu da pričaju odmah pomisli da pričaju o njemu. Ako čuje neku javnu kritiku odmah pomisli da je upućena njemu. Ako se negdje napravi veselje a on ne bude pozvan odmah pomisli na to da neće gazda da ga pozove a ne pada mu napamet da je možda zaboravio ili je nešto drugo bilo u pitanju. Ako vidi da neko hodi uz njega odmah pomisli da ga taj uhodi i špijunira. Ako mu neko priðe da razgovara s njim ili ga časti nečim odmah pomisli da je uradio to zbog toga što mu treba da mu se nešto završi a ne što mu je stalo do njega, itd..

Musliman se mora utjecati Allahu dž.š., od ove bolesti i od ovih šejtanskih vesvesa, smjerno koračajući Allahovim putem, imajući lijepo mišljenje o svojoj braći muslimanima, tumačeći njihove riječi i postupke na najljepši mogući način, tražeći im 70 isprika i opravdanja prije nego li zasnujemo loše mišljenje protivu njih, i prije nego li zapadnemo u grijehe i tame sumnji i sumnjičenja.

9. Ogovaranje i gibet je još jedno od kapitalnih ružnih svojstava, za koje je Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Kada sam bio uzdignut na Mi'iradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od bakra, kojima su grebali svoja lica i svoje prsi. Upitao sam: Ko su ovi ljudi, Džibrile? Reče: Ovo su oni koji su na dunjaluku jeli ljudska mesa i dirali im u čast!" (Sunen Ebi Davud, br.4878.)
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Ka'ab b. Malik r.a., je rekao: "Gibet uništava dobra djela!" (el-Samt, br.188.)
Katade rhm., kaže: "Trećina kaburskih iskušenja i kazni je zbog gibeta!" (el-Samt, br.189.)
Hasan el-Basri rhm., je rekao: "Strogo se čuvajte ogovaranja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša gibet je gori za dobra djela nego li što je vatra za drva!" (el-Samt, br.300.)

Nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 3.) Svaki musliman je kod Allaha zaštićen i ima svoju vrijednost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nestanak dunjaluka lakši je Allahu od prolijevanja krvi muslimana." Šerijat je došao sa smjernicama, bontonom, zakonima i propisima koji štite i čuvaju sve ono što je sveto. Ti zakoni i propisi štite muslimana i od najmanjeg uznemiravanja, pa čak i njegove emocije i osjećanje. Islam je utemeljio princip bratstva, koji zahtijeva da se prema bratu po vjeri čini dobročinstvo i da ga ne uznemi¬ravamo na bilo koji način. Uzvišeni Allah rekao je: Samo su pravi vjernici braća. (El-Hudžurat, 10.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu. Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim) Skrnaviti ovu svetost i nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha. Zločin i grijeh su još veći ako se uznemiravaju Allahovi odabrani i čestiti robovi. U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)
U uznemiravanje muslimana spada i to da ih uznemiravamo po putevima, na javnim mjestima, tako što ćemo bez ikakvog poštovanja i obzira bacati i ostavljati otpatke. Islam zabranjuje da se uznemirava i onaj ko živi pod zaštitom islamske države, a kamoli da se uznemirava vjernik - musliman. Ono što najviše uznemirava muslimana jeste psovanje, grdnja, ogovaranje, prenoše¬nje tuđih riječi i kaljanje časti. Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)


Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)

Trebamo li sakriti mahanu brata muslimana?

Društvo kojim vlada čistoća je ono društvo kojim kruže samo lijepe i čedne vijesti i lijepe priče, dok oni koji rade određene grijehe, skriveno i u tajnosti, ostaju u tom stanju prikriveni Allahovim dž.š., zastorom sve dok ne dođu tewbe i dok se ne pokaju, a i vjernici se prema takvome na isti način ophode kako se ne bi upustio u javno praktikovanje grijeha ili kako ne bi istrajavao na njemu te kako vjernici ne bi bili pomoćnici šejtanovi u borbi protivu tog čovjeka!

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je negodovao onima koji svoj prljavi veš iznose u javnost, pa kaže: "čitavom mom ummetu će biti oprošteno izuzev mudžahirima hvalisavim griješnicima! Mudžahera je kada neki čovjek uradi neko ružno djelo noću pa onda osvane ujutro a Allah dž.š., mu je već prikrio to djelo, pa počne govoriti: O ti i ti! Jučer sam radio to i to! Proveo je noć pod Allahovom dž.š., skritosti, a jutro provodi skidajući sa sebe Allahov dž.š., pokrivač!" (Buhari, br.6069.)

Ovo je bila opomena onima koji sami sebe brukaju, ali naznačujemo da se stvar ne završava ovdje! Muslimanu je zabranjeno da bruka drugog muslimana i to riječima Allaha dž.š., koji kaže: "One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate." (Nur, 19.)

U Džessasovom "Ahkamul-Kur'an"-u, (5/163), stoji slijedeće: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) – Allah dž.š., je ovim ajetom obznanio to da je obaveza imati lijepo mišljenje o vjernicima/mu'minima, i da im se mora željeti hajr i dobro, prijeteći se onima koji žele otkrivati bestidnosti, iznositi potvore, i pogrdno pričati o vjernicima, okarakterisavajući takav postupak kao veliki grijeh, koji je zaslužan kazne. Sve ovo nam ukazuje na to da naša srca moraju biti u selametu kada su vjernici u pitanju, što je slučaj i sa ostalim djelovima tjela, i sa jezikom kada je u pitanju nanošenje zla njima!“

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mu'min je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji je hidžru učinio od onoga što je Allah dž.š., zabranio!" (Sahihul-Buhari)

Od Ebu Šurejha r.a., se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije vjernik osoba od čijeg zla nije siguran njegov komšija!" (Sahihul-Buhari)

Od Abdullaha b. Omera r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koga veseli to da bude udaljen od vatre, i da udje u džennet  kada mu doðe smrtni čas neka posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, i da želi ljudima ono što želi samom sebi!" (Muslim)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!" (Muttefekun 'alejh)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "...ko proturi i razglasi neku riječ, po pitanju čovjeka-muslimana, koji je od nje čist, želeći ga njome uniziti na dunjaluku – Allah dž.š., ima pravo baciti ga zbog nje u vatru – pa, potvrdjujući sve navedeno, prouči ajet iz Allahove dž.š., knjige: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) (Pogledaj: El-Džami' el-Sagir ve zijadetuhu, br. 5044.; Medžme'ul-Zeva'id, br.7040.; Fejdul-Kadir, br. 2966.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Šejh Šu'ajb el-Arna'ut kaže da je ovaj hadis: Sahih ligajrihi, a ovaj lanac - hasen. Pogledaj: Medžme'uz-Zeva'id, 8/164., br.13093.)

Dakle, oni koji uživaju u tudjim grijesima, iznoseći ih u javnost, vješto prikrivajući svoje grijehe koje kriju kao zmija noge – neka se pripaze i na ovom i na onom svijetu od kazne koju Allah dž.š., obećava za takvo postupanje.

Nasuprot ovome, Allah dž.š., obećava veliku nagradu onima koji prikrivaju mahane svoje braće muslimana, i to nagradu tipa da će takvim osobama biti prikrivene mahane i na ovom i na budućem svijetu, kao što je potvrðeno u sahih hadisu: "Ko prikrije mahanu jednog muslimana, Alah će prikriti njegovu mahanu na ovome i na budućem svijetu!" (Muslim)
Ovo ne znači to da čovjek neće nikako savjetovati ili upozoravati onoga koji čini izvjesne grijehe. Nasuprot, umjesto što ćemo ogovarati toga čovjeka bolje bi nam bilo da s njime popričamo i da ga nasihatimo možda naša iskrenost bude utjecala na njega, ali ako se dotična osoba počne hvalisati grijesima ili javno ih činiti onda je dozvoljeno na takvoga i javno upozoravati!

Najpreče ja da čovjek ne iznosi svoje mahane i svoje grijehe u javnost koje mu je Allah dž.š., već skrio. Neka čovjek bude svjestan toga da ga je Allah dž.š., počastio time što ga je sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah dž.š., će se, na Sudnjemu Danu, približiti vjerniku kojeg je skrivao i čuvao, pa će mu reći: Sjećaš li se ovog grijeha? A sjećaš li se onog grijeha? Pa će čovjek odgovarati: Da, Gospodaru, sjećam se – pa će Allah dž.š., nakon što upozna Svog roba sa svim njegovim grijesima i primjeti da je čovjek pred kolapsom, reći: Prikrio sam ti ove grijehe na dunjaluku, i opraštam ti ih danas, pa će čovjeku biti uručena knjiga dobrih djela...!" (Buhari, br.2309.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Neće Allah dž.š., pokriti grijehe nekom čovjeku na dunjaluku, a da mu ih neće oprostiti na ahiretu!" (Ahmed, br.25164.)

Dakle, neka svako koga je Allah dž.š., prirkrio i sačuvao bruke činjenja grijeha neka čuva sam sebe i neka se ne bruka!
Počast koju jedan musliman uživa kod Allaha dž.š., jeste ta da ga Allah dž.š., čuva od drugih ljudi i sveti se u njegovo ime.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

Dakle, dragi brate, prikrivaj mahane muslimana jer nisi u stanju s Allahom dž.š., se boriti, sa onim koji je u stanju vršiti uvidjaj nad tvojim grijesima i nad tvojim mahanama, i koji je u stanju obrukati te pred drugima u onome što ti drugi ljudi ne znaju. Ustegni svoj jezik od ostalog svijeta, zahuzdaj ga i ne kopaj njime kao ralom po tuðim grijesima.

Možemo primjetiti da ima bolesnih duša koje se liječe samo slušanjem toga šta ostali ljude rade, istražujući im grijehe i mahane, otpočinjući svoje posjetke i sijela i svoje sjednice sa razmatranjem takvih slučajeva. "Allah dž.š., voli stid i pokrivanje mahana", (Ahmed, 4/224.) - što znači da je osoba koja se bavi brukanjem drugih ljudi i govorom o njihovim grijesima osoba koja je bezobrazna, i ona koja je strgala sa sebe svu odjeću stida i srama!

Čuvajući ljude od našeg izvršavanja uvidjaja nad njihovim grijesima dajemo ljudima nove šanse za lijep život i lijep svršetak. Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko primjeti kakvu mahanu ili grijeh pa ga prikrije biće poput čovjeka koji naiðe na živu zakopanu djevojčicu pa je spasi i u život povrati!" (Ebu Davud, br.4870.)

Ovaj hadis nam ukazuje na to da je brukanje ljudi poput njihovog ubijanja a da je prikrivanje ljudi njihovo ostavljanje u životu!

Kada je u pitanju čast jednog muslimana, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je nije želio štetiti pa makar bio i veliki grijeh u pitanju. Enes b. Malik r.a., kaže: Bio sam kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada mu doðe jedan čovjek koji reče: O Allahov Poslaniče, počinio sam veliki grijeh – kazni me! Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je čuo i ne htjede ga ništa pitati o tome. Nastupio je vakat za namaz i taj čovjek klanjaše sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, i kada završiše sa namzom onaj čovjek priðe Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i opet mu reče: Počinio sam veliki grijeh Allahov Poslaniče, pa sprovedi nadamnom Allahovu Knjigu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Zar nisi malo prije klanjao s nama? Reče: Da. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Allah ti je oprosti grijeh tj. kaznu!" (Buhari, br.6437.)

Razmisli Allahov robe :

1. Onaj koji tajno radi neki grijeh neka zna da je Allah dž.š., Taj koji ga je skrio i prikrio.

2. Iznošenje mahana i grijeha u javnost je ružno djelo pa makar se radilo i o nama samima.

3. Nije sporno da nekog čovjeka prikrivamo i da ga lično savjetujemo i nasihatimo.

4. Otkrivanje tuðih mahana vodi otkrivanju ličnih mahan.

5. Uživanje u slušanju i kopanju tuðih mahana je znak bolesti nečijega srca.

6. Prikrivati tuđe grijehe je obaveza pa makar se radilo i o velikim grijesima!

http://www.youtube.com/watch?v=nQA0BdRtMWE

http://www.youtube.com/watch?v=Ntbesi6DqCw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=UNq_BkDjcZY&feature=related

Moj komentar u ime Allaha subhanehu ve te’ala:

"One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) 

Ja Rabbi,sta je ovo danas sa ummetom,sta se ovo desava svakodnevno,ljudi su postali KO STOKA I GORE OD TOGA... nevide svoje zlo i grijehe koje cine svakodnevno jer nismo meleci,dok danima i nocima su u haramamima do plafona,sakrivaju se da  ih ljudi nevide i spetkare i podmecu drugima nogu da podapunu a zaborace da Allah svt sve vidi i cuje i zna svacije misli i sta radimo i tajimo u prsima svojim-ZASTO ROBE TO RADIS I STO SPLEKTARIS I IZUVIJEDAS MAHANE SVOGA BRATA ILI SESTRE A IMAS SVOJIH STOTINU?
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Meti ispred svojih vrata i svedi inventur svojih dijela pa ako imas imalo imana svatices koliki su tvoji grijesi teski pa neces imati vakta da o drugima izuvijedas danima,nocima i sahatima dok chetas isti ti taj po inernetu sa zenama koje ti nisu dozvoljene a tvoja ili tvoje spavaju,dok mozda i sam bludnicis ili drugima blud nudis,dok lazes na druge i poturas razne spletke iz svoje kuce da cast muslimana pokaljas i unistis,dok zavadjas po mahali braca,dok gibetis,dok ISKUPLJAS DOKAZE PROVIT MU'MINA  ALLAH TE UPUTIO I  SRAM DA TE BUDE A ZABORAVIO SI DA CES STATI NA SUDNJI DAN I TI SESTRO MUSLIMANKO KOJA  MISLIS DA SI REZERVISALA VIZU ZA DZENNET SA SVOJIM NIQABOM A JEZIK A JEZIK STA CE ZENE BACITI U DZEHENNEMSKU VATU JEZIK ! Pogledajte svoja djela i onda trazite mahane drugih vijernika a ne splektarite I NE ISKUPLJAJTE DOKAZE JEDNI PROTIV DRUGIH I PISMENI I USMENI I SMS PORUKE I MSN-MAILOVE ITD!!!!
I ti sestro koja nemas izgleda svojih iskusenja subhanallah,a svima dunjaluk tezak pa uz kahvu sa svojim sestrama smisljas i sama sta ces nalagati prtiv sestre koja ti nije draga samo zato jer bi je tvoj muz pozelio za drugu ili trecu hanumu pa iz svoje puke ljubomore udri sto je najgore uz kahvu,telefon -izmisljate samo i od muhe napravite medvijeda i samo gibetite i odovarajte i LAZI TE  ELHAMDULILLAH; U IME ALLAHA SVT VAM TREBA KUPITI PARFEM DA MIRISETE NA DUNJALUKU A SMRDICE TE I GORITI U DZEHENNEMSKOJ VATRI ZA TO VJERUJ TE PA CE TI BITI DZABA 8 METRA PLATNA NA TEBI SA TVOJIM NIQABOM JER CE PODLOZENA VATRAA BITI SA TOBOM BAS SA TOBOM KOJA SI SE UZDIGLA I MOZDA VIZU REZERVISALA ZA DZENNET ,ili  REZERVISALA  MOZDA ZA DZEHENNEM.....jah dunja dever a mora nas neko cistiti  jezicima svojim i prati GRIJEHA nasih ,pa nemora biti uvijek bolestima glavoboljom,hmm operacijom itd naja samo nastavite ....
Allahu svt hvala na svakom stanju kusnja je vijerniku neminovna do sudnjeg dana i ovdje na dunjaluku i u kaburu sigurno kada bi to svak imao na umu POZABAVIO BI SE SAMO OKO SEBE I SVOJIH GRIJEHA I PLAKO NAD SVOJIM GRIJESIMA I KAJAO SE I MOLIO ZA OPROST A NEBI DANONOCNO ISTRAZIVAO MAHuANE DRUGIH  naravno kad mu je iman u dnu cipela pa i nevidi brda svojeih grijeha!
Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)
Zasto si ljbomoran i azsto izmisljas lazi i zasto sluoljas poli dokaz da nekog oblatis  ? Nemozes podnjet da tvoj brat ima dvije hanume i firmu i da mu sve ide dobro ili ti se bivsa treba udati pa da joj srecu pokvaris i da je blatis a znas da je nemozes serijetski vratiti ili nemozes podnjeti  da je drugi ima ili si bolestan sejtanskim vesvesama idi uci rukiju i pokaj se ne zavidi nikome -svom bratu vijerniku i sestri ako imaju vise nesto od tebe ili im bolje ide nego tebi raduj se pa ce i tebe Allah obradovati a ne istrazuj mahane jer NIJE NIKO MELEK A SVOJ TAJNI GRIJEH KRIJES I DOKAZE DOK IH ALLAH NECE SAKRITI VIJERUJ MI I KAD SE BUDES NAJMANJE NADAO OBZNANI CE TI IH JER SE SVETIS SVOME BRATU I SESTRI BOLESNICE JEDAN A NEVALJA TO I VIJERUJ NE VALJA TO STIDI SE I SRAM DA TE BUDE!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu. Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim)
Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)

Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)
U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)

Čovjek se prihvatio emanete na Zemlji, poslije odbijanja drugih oko njega da ga prime. Zato je pored ostalog čovjek velika neznalica, nezahvalnik i oholi ulizica,  koji sije nered, čini nepravdu i zulum drugim živim bićima oko sebe. Insan sijući nered, tlačeći, omalovažavajući druge slabije i  nejake,  zaboravlja da nakraju svega postoji odgovaranje i kažnjavanje na ahiretu, a da će posigurno sam doživjeti i  degredaciju i razne belaje na ovom svijetu. Svi koji ponižavaju druge ljude, uzurpirajući pri tom  njihova prava (nesvjesno a često  i namjerno i ciljano pri punoj svijesti) mogu doživjeti da ih mazlumi prokunu.

Takvi ljudi izlažu se opasnosti da dova mazluma (onoga kome je nepravda učinjena) protiv njih bude primljena, a između dove mazluma– pa makar on bio i veliki griješnik – i Uzvišenog Allaha nema nikakve pregrade; pa šta onda tek reći za dovu koju uputi Allahov štićenik, o kome je Uzvišeni u spomenutom hadisi-kudsijju rekao: ''Ako Me šta zamoli, udovoljit ću mu, a ako od Mene zatraži utočište, pružit ću mu ga!''

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Allahu moj ti si moj Gospodar i nema drugog Boga osim tebe i ti se stvorio i ja sam tvoj rob,ja sam pod ugovotom sa tobom i obecanje nisam ga ispunio,priznajem tvoje blagodati koje si mi dao i priznajem grijeh svoj pa mi oprosti a niko drugi ne OPRASTA OSIM TEBE-AMIN

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.)

Ovaj svijet, sa svim onim što se u njemu i na njemu nalazi: čovjek, životinje, biljke, prirodne pojave kao što su padanje kiše, izlazak Sunca, zemljotresi, vulkanske erupcije, puhanje vjetrova, kao i samo stvaranje čovjeka u etapama, odvija se u skladu sa sveopćim zakonitostima koje je Uzvišeni Allah uspostavio.

Sunnetullah – Allahove zakonitosti

Ništa se ne dešava slučajno i ništa ne izlazi iz okvira ovoga zakona i sve živo i neživo mu je potčinjeno. Postojanje ovoga sveopćeg zakona u kosmosu jedan je od najvećih dokaza Allahove egzistencije, jer neživa materija ne umije i ne može da uspostavi ovako savršen, precizan i sveobuhvatan zakon za sve što postoji. Da je sve potčinjeno ovim zakonima, potvrđuje i Kur'an u mnogim ajetima: ''I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnog i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut“ (Jasin, 38-39.);
''Mi smo zaista čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa onda od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje oživljujemo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj'' (El-Mu'minun, 12.). 

Drugi aspekt ovoga Božanskoga zakona je da su mu potčinjeni i svi ljudi, kako pojedinci, tako i zajednice. To znači da su ljudska djela i postupci, kao i posljedice tih djela na oba svijeta, te različita stanja: rahatluk, sreća i nesreća, ponos i poniženje, napredak i nazadak, snaga i slabost, u skladu sa ovim zakonitostima i u neposrednoj zavisnosti od njih. Ove zakonitosti o kojima govorimo poznate su kao ''sunnetullah'' (pravila, praksa, zakon). Šta je ''sunnetullah'' kada su ljudi u pitanju? Sunnetullah (Allahove zakonitosti) je ustaljeni i uobičajeni način Allahovog odnosa prema čovjeku u zavisnosti od njegovih postupaka, ponašanja i uopće odnosa prema Allahovim naredbama i zabranama, kao i posljedice ljudskoga djelovanja na ovome i na onome svijetu. S obzirom da je ''sunnetullah'' jedan sveopći i univerzalni zakon, jedna od njegovih glavnih karakteristika je konstantnost i nepromjenljivost, što potvrđuju mnogi kur'anski ajeti u kojima Uzvišeni Allah govori o prošlim narodima i onome što je njih zadesilo kao posljedica njihovih djela i postupaka. Uzvišeni Allah rekao je: ''Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po Zemlji i vidite kako su okončali oni koji su poslanike u laž ugonili.To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.'' (Ali Imran, 137-138.) Da ove zakonitosti nisu vječne i univerzalne, Uzvišeni Allah ne bi nas podsjećao da iz spomenutih događaja uzmemo pouku i poruku.

Šta je istina, a šta laž?

Kao i u svim drugim segmentima života na ovome svijetu, tako i po pitanju istine i laži postoje određene zakonitosti po kojima se sve odvija. Za sve što postoji na ovome svijetu možemo dati jednu generalnu podjelu. Tako sva djela, vjerovanja, pojave, riječi i stvari, možemo podijeliti na istinu i laž. Sa islamskog stanovišta, u suštini, ne postoji neka poluistina ili polulaž. Postoji samo istina i laž. Uzvišeni Allah rekao je: ''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.) Sva istina je dobro, a svaka laž je zlo. Jedno od ključnih pitanja svakako je – šta je to istina, a šta laž i ko ima pravo da neko djelo, pojavu ili vjerovanje svrsta u laž ili istinu? Naravno, mi muslimani duboko vjerujemo da je Sveznajući Stvoritelj i Gospodar taj koji određuje šta je istina, a šta laž i da je Njegov sud konačan. Stoga ćemo kazati da je istina sve ono što je Allahovim sudom i propisima označeno kao istina ili hakk, bilo da se radi o vjerovanju, riječima ili djelima. Neki su istinu definirali kao sve ono što je Uzvišeni Allah naredio, a laž je sve ono što je zabranio. Osnovne istine ovoga i onoga svijeta izrečene su u jednom hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se prenosi da je, kada bi ustajao na noćni namaz, učio ovu dovu: ''...Ti (Allahu) si istina, susret s Tobom je istina, Tvoje riječi su istina, Džennet i Džehennem su istina, poslanici su istina, Muhammed je istina i Sudnji dan je istina...“ (Buharija i Muslim) Ovo su temeljne istine vjere islama i uopće temeljne istine života.

Neizbježnost sukoba između Istine i laži

S obzirom da prema generalnoj podjeli postoji samo istina i laž, ljudi se mogu svrstati i opredijeliti ili za istinu ili za laž. Tako, svjesno ili nesvjesno, možemo biti na strani istine, štititi je i pomagati, ili na strani neistine, pa je štititi i promovirati. Ljudi su se oduvijek tako dijelili na one koji promoviraju i pomažu istinu i dobro i one koji pomažu i promoviraju laž i zlo. Kao što su voda i vatra, svjetlo i tama, toplota i hladnoća, suprotnosti koje ne mogu zajedno, nego jedna uvijek mora dominirati, tako su isto istina i laž (neistina) dvije suprotnosti koje se ne trpe i ne podnose, nego jedna uvijek mora dominirati u nekom vremenu i prostoru. To je jedna od Božijih zakonitosti koja je konstantna i nepromjenljiva. Sukob između Istine i laži, odnosno njenih sljedbenika je neminovnost i on traje otkako čovjek postoji na Zemlji. Sukob ili konflikt između Kabila i Habila, dvojice Ademovih sinova, nije ništa drugo do sukob između istine i laži. Sukob između Božijih poslanika, njihovih sljedbenika, s jedne strane i onih koji su ih u laž utjerivali i protiv njih se borili, s druge strane, ustvari je sukob između istine i laži. Ovaj sukob između istine i laži traje stalno, s tim da je kroz historiju samo mijenjao svoje forme i intenzitet. U Kur'anu Svevišnji Allah u mnogim ajetima spominje da su određena stvorenja, džinni i ljudi, neprijatelji Allahu, poslanicima i pravim vjernicima, a to su ustvari neprijatelji istine, jer istina je, kako smo prethodno kazali, na strani poslanika i njihovih istinskih sljedbenika. Uzvišeni Allah rekao je: ''Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju'' (El-En'am, 112.); ''Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku pokvarenjaci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao upućivač i pomagač'' (El-Furkan, 31.).

Istina je vječna i uvijek će do Sudnjega dana biti onih koji će istinu promovirati i braniti. Oni će nekada biti jaki i moćni, a promotori i zaštitnici zla i neistine slabi i nemoćni. Međutim, taj odnos snaga će se mijenjati i nerijetko će sljedbenici istine, zbog različitih uzroka koji su dio Allahovih zakonitosti, biti slabi i nemoćni u odnosu na sljedbenike laži i zla, ali konačni ishod ovoga vječnog sukoba pripada istini i njenim sljedbenicima, na ovaj ili onaj način. Prethodno spomenuti ajeti otkrivaju nam još jednu Božiju zakonitost, a to je da će se u svakom vremenu među ljudima naći zlobnici, pokvarenjaci i zlikovci koji će zauzeti neprijateljski odnos prema Božijoj istini i njenim sljedbenicima. Tako je i danas. Kroz prizmu ovih Allahovih zakonitosti možemo posmatrati i našu bosanskohercegovačku stvarnost. Antiislamsku kampanju koja je aktuelna već nekoliko godina možemo razumjeti samo kao odraz mržnje i netrpeljivosti prema Božijoj istini i njenim vrijednostima, od strane onih koji su stali na stranu laži i zla. Njihovim umovima i postupcima vladaju i upravljaju sile zla i u njima dominiraju. Oni su šejtana, svoje strasti i nagone za bogove svoje uzeli i njima se slijepo pokoravaju. Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, iako mu je Istina poznata, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?'' (El-Džasije, 23.)

Konačni ishod pripada Istini

Uzvišeni i Moćni Stvoritelj obećao je da će konačni ishod i dominacija pripasti Istini i njenim sljedbenicima, a da će laž i njeni sljedbenici biti poraženi i još na ovome svijetu poniženi i kažnjeni. Kur'an o tome govori u mnogim ajetima: ''Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kada ustanu svjedoci'' (El-Mu'min, 51.);
''Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji, sigurno ćemo pobijediti!' – Allah je, zaista, moćan i silan'' (El-Mudžadele, 21.);
 ''A poslanici su i prije tebe u laž utjerivani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti'' (El-En'am, 34.);
''Allah poništava neistinu i potvrđuje istinu riječima Svojim; On dobro zna svačije misli'' (Eš-Šura, 81.).

Pravi vjernici duboko su ubijeđeni da konačnica pripada Istini i njenim promotorima, te da će promotori i pomagači laži doživjeti poraz i kaznu još na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja nesnosna. Međutim, sljedbenici Istine moraju dati od sebe sve što su u mogućnosti, pa tek onda očekivati Božiju pomoć. Mnogobrojni primjeri koji su zabilježeni na stranicama historije potvrđuju nam da Allah zlikovce i pokvarenjake žestoko kažnjava još na ovome svijetu. Pedesetih godina prošloga vijeka na jednom fakultetu u jednoj od arapskih zemalja, ustao je jedan student i držeći sat u svojoj ruci na sav glas povikao: ''Ako Allah postoji, neka me onda usmrti nakon sat vremena!“ Prizor je zaista bio čudan i zanimljiv, a posmatralo ga je na desetine studenata i profesora. Sat je brzo prošao, a ovaj studenat je ushićeno i prkosno viknuo: ''Jeste li vidjeli? Da Allah postoji, usmrtio bi me.'' Studenti su se razišli, neki sa određenom dozom sumnje koju im je šejtan u njihove misli ubacio, drugi su smatrali da ga je Allah zbog određene mudrosti ostavio, dok su se treći ismijavali sa prizorom. Kada se ovaj student vratio kući, prvo je po običaju prije ručka otišao u kupatilo da se umije i da ruke opere, i dok je lice brisao maramicom, pao je na zemlju i ostao nepomičan. Umro je! Kasnije je doktor utvrdio da je uzrok smrti voda koja mu je ušla u uho dok se umivao. Doktor Abdurezak Nevfel rekao je: ''Allah nije želio osim da umre kao magarac!'' Naučno je poznato da magarac i konj, kada im voda uđe u uho, momentalno umiru.
 Allaha Svemoćnog i Mudrog molimo da pomogne Istinu i njene sljedbenike i da nas učini od onih koji su Istinu odabrali. Amin!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Nauka o Kur'anu: KUR'AN

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg poslanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

Fadileti (dobrobiti) druženja s Kur’anom

Razmišljanje o Allahovim subhanehu ve te'ala ajetima je nedvojbeno čin ibadeta koji osobu približava Uzvišenom Allahu. Ovo razmišljanje nije lahkomisleno i besciljno razmišljanje. Naprotiv, ono uključuje izučavanje klasičnog tumačenja[1] ajeta o kojima se razmišlja.

Ni jedna druga knjiga, zaista, nije poput Allahove subhanehu ve te'ala Knjige koja je Njegov vječni govor, (a ne Njegovo stvorenje), koja je priručnik za život i smrt kao i za ono što slijedi poslije toga. Stoga, Allahova subhanehu ve te'ala Knjiga zaslužuje proučavanje koje je pažljivije od proučavanja bilo čijeg drugog govora.

Ovakvo proučavanje iziskuje potrebu da se čitalac vrati na rane predaje onih koji su bili svjedoci Objave i koji su čuli njeno objašnjenje od onoga koji je poslan od Allaha subhanehu ve te'ala da kazuje i objasni Njegove riječi čitavom ljudskom rodu (Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem), jer ukoliko osoba pokuša prosuđivati značenje ajeta bez predhodnog izučavanja povoda objave te pojašnjenja datih od strane Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, iskvarenost vremena u kojem ta osoba živi, njeno nepoznavanje na šta se ajeti odnose, i neposjedovanje razumijevanja koje su imale rane generacije muslimana, će zasigurno dovesti do pogrešnog razumijevanja Allahovih subhanehu ve te'ala riječi te će stoga osoba otići na stranputicu smatrajući da ispravno robuje Allahu.

Zbog ovoga, svaki iskreni musliman koji se učeći Kur’an i razmišljajući o njemu nada Allahovoj subhanehu ve te'ala ljubavi treba čvrsto držati značenja, koja nam je pojasnio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zatim njegovi ashabi radijallahu anhum, oni koji su došli odmah poslije njih te rani islamski učenjaci.

Uz ovo, dragi brate i sestro u Islamu, znaj da učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu, te redovno odvajanje vremena za njegovo izučavanje i primjenu, ima ogromne dobrobiti (fadilete) u životu na ovom i na onom svijetu. Stoga, pogledajmo sada nekoliko tih fadileta kako bismo se još čvršće vezali za Allahove subhanehu ve te'ala veličanstvene riječi. Svaka od ovih dobrobiti je sama za sebe dovoljan podsticaj za klonjenje lijenosti i posvećivanje Kur’anu.

1. Učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu upotpunjuje jednu islamsku dužnost

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je zaista u ovoj svojoj izjavi sumirao (sažeo) našu vjeru: “Vjera je nasihat (savjetovanje)!” “Na ovo smo mi”, prenosi Temim ibn Avs Ed-Darijj radijallahu anhu, “upitali: Prema kome?” On odgovori: “Prema Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama ljudi, i običnom narodu.” [Hadis bilježi Muslim].

Nasihat (savjetovanje) koje smo dužni prema Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi uključuje redovno čitanje, učenje pravila tedžvida i lijepog recitovanja, izučavanje njenog tumačenja i povoda Objave, svjedočenje da je ona Istina i savršen Allahov subhanehu ve te'ala govor, a ne njegovo stvorenje, zatim poštovanje prema njoj i njeno čuvanje, pridržavanje njenih naredbi i zabrana koje se u njoj nalaze, podučavanje drugih njoj kao i pozivanje ka njoj.[2]

Dakle, čitanjem i razmišljenjem o Kur’anu, insan ispunjava svoju obavezu i za to je nagrađen. Nakon izvršavanja ove obaveze, Kur’an na Sudnjem Danu postaje dokaz u korist insana! To je druga dobrobit koju dobijamo prihvatanjem ove Plemenite Knjige.

2. Kur’an će na Sudnjem Danu biti dokaz u našu korist

Ovo zaključujemo iz Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem izjave: “A Kur’an je dokaz ili u vašu korist ili na vašu štetu.” [Hadis bilježi Muslim].

Dakle, sa ovim dokazom, Allahovom subhanehu ve te'ala Knjigom, će se desiti jedna od sljedeće dvije stvari. Ili će svjedočiti u našu korist, ili će biti dokaz protiv nas na Dan u kojem će nam biti potrebno svako dobro djelo. Ukoliko naš odnos sa Kur’anom ne bude među našim dobrim djelima, onda će taj Allahov subhanehu ve te'ala govor zaisigurno biti dokaz protiv nas. A ko bi mogao biti spašen od užasa tog Dana ukoliko Allahov subhanehu ve te'ala vlastiti govor bude protiv njega?

Pažljivo razmisli, dragi brate i sestro u Islamu, o svojoj poziciji u odnosu na Kur’an! Da li ga zapostavljaš i da li mu protivrječiš nehajno postupajući prema njegovim naredbama i zabranama? Da li se nad njegovim tekstom ikada duboko zamisliš? Da li će on na Sudnjem Danu da bude na tvojoj strani?

3. Kur’an će se za nas zalagati na Sudnjem danu

Dokaz: Ebu Ummame prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čitajte Kur’an, jer će on zbilja doći na Sudnjem danu i zagovarati (oprost kod Allaha op.p) za one koji su se s njim družili.” [Hadis bilježi Muslim].

4. Naš položaj (stanje) na ovom svijetu će se poboljšati

U Muslimovom Sahihu nalazimo lijepu priču o tome kako je čovjek kome je obećan džennet, Omer ibn El-Hattab radijallahu anhu, razumio ovo načelo. Neki ljudi su za vrijeme njegove vladavine došli da ga pitaju o poglavaru Mekke: “Ko ti je vladar Mekke?” On je odgovorio: “Ibn Abza radijallahu anhu.” Oni su potom upitali: “A ko je Ibn Abza?” Omer radijallahu anhu je odgovorio: “On je jedan od bivših robova koje smo mi oslobodili.” Oni prokomentarisaše: “Ostavio si osobođenog roba da vlada ljudima Doline (plemenitim plemenima Kurejša)?!?!” On im na to odgovori: “Zaista je on od onih koji čitaju Allahovu subhanehu ve te'ala Knjigu i dobro poznaje obaveze muslimana. Zar vi niste čuli izreku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista će Allah Svojom Knjigom uzdići neke ljude, a neke će njome poniziti.’”

5. Biti ćemo najbolji među ljudima

Osman radijallahu anhu je rekao kako je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže: “Najbolji među vama su oni koji nauče Kur’an i druge njemu podučavaju.” [Hadis bilježi Buhari].

6. Za svako proučeno slovo Kur’ana slijedi deset nagrada (dobrih djela)

Ovo nam dokazuje autentičan hadis iz Tirmizijeve zbirke hadisa: “Ko god prouči jedno slovo iz Allahove Knjige imat će za to nagradu. Ta nagrada će biti udesetorostručena. Ne kažem da su Elif, Lam i Mim jedno slovo. Elif je slovo za sebe, Lam je slovo za sebe, i Mim je slovo za sebe.”

Stoga, dragi brate i sestro u Islamu, povećajmo svoje učenje Kur’ana kako bismo stekli ove kao i sljedeće nagrade:

7. Učači Kur’ana će biti u društvu časnih i poslušnih meleka

Aiša radijallahu anha prenosi od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista će onaj ko Kur’an uči lijepo, tečno i tačno biti u društvu časnih i poslušnih meleka. A što se tiče onoga ko Kur’an uči uz poteškoće, zamuckujući i praveći greške, on će imati dvostruku nagradu.” [Hadis bilježe Buhari i Muslim].

Dakle, dragi brate i sestro u Islamu, ne dozvoli da te šejtan lanetullahi alejhi zavede lažnim izgovorima kao što su ‘ja nisam Arap’ ili ‘arapski nije moj jezik’. Ovaj hadis je jasan dokaz protiv ovakvih došaptavanja. Posveti se Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi bio (bila) Arap ili ne. Izgovora nema i put ka prihvatanju Allahove subhanehu ve te'ala Knjige ti je raskrčen. Nema mjesta ustezanju i nalaženju opravdanja. Siguran sam da ćeš prestati oklijevati u svojoj odluci da si nađeš učitelja ili grupu sa kojom bi izučavao/la Kur’an kada uskoro čuješ posljednju, i možda najveću, blagodat učenja i razmišljanja o Kur’anu.

8. Naš položaj u džennetu će biti određen na osnovu obima memorisanih ajeta Kur’ana

Abdullah ibn Amr ibn El-Âs radijallahu anhuma je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako kaže: “Reći će se onome ko se družio sa Kur’anom: ‘Čitaj i uzdiži se (kroz deredže - stepene - dženneta) i uljepšavaj svoj glas kao što si to činio dok si bio na dunjaluku! Jer zaista će tvoje mjesto u džennetu biti mjesto do kojeg stigneš pri učenju posljednjeg ajeta.’” [Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a hadis je sahih].

9. Kur’an nas vodi ka džennetu

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Kur’an je posrednik kome je dato pravo zalaganja i u njega se s pravom vjeruje kao u istinu. Ko god Kur’an stavi ispred sebe, on će ga voditi džennetu, a ko god ga stavi iza sebe, on će ga odvesti u džehennemsku vatru.” Ovo je autentičan hadis kojeg nalazimo kod Taberanija, a prenosi ga Abdullah ibn Mes’ud radijallahu anhuma.

Znaj brate i sestro da se ovih devet blagodati može postići samo kroz iskrenu predanost Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi i to ne kroz izjave poput “Ja volim Kur’an. On je divan!”, nego iskrenim srcem vezanim za Allahovu subhanehu ve te'ala Knjigu, srcem uz koje tijelo i jezik slijede ovu vezanost.

Budi svjestan/na brate i sestro da su navedene blagodati samo neke od mnogobrojnih blagodati za koje saznajemo iz Kur’ana i zbirki hadisa. Među onim blagodatima koje nismo spomenuli su zagovorništvo koje će kur’anske sure činiti za nas u kaburu, zatim kur’anska moć liječenja, osjećaj odmora i relaksacije kojeg Kur’an pruža našim srcima itd. A Allah najbolje zna.

O Allahu! Molimo Te, Tvojim savršenim govorom i Tvojim lijepim imenima i atributima, da učiniš da Kur’an bude dokaz u našu korist! O Allahu! Ne daj da Kur’an toga Dana bude dokaz protiv nas, i sačuvaj nas patnje u vatri! Jer ukoliko Allah subhanehu ve te'ala Kur’an učini dokazom za, a ne protiv nas, onda će Kur’an, također, biti naš zagovornik kada zagovaranja neće biti osim po Njegovom subhanehu ve te'ala odobrenju.-amin

KUR'ANSKA PRVA I POSLJEDNJE TRI SURE
Bosanski prevod Besim Korkut

1. Al-Fatiha - Pristup
Mekka - 7 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo
2. Milostivog, Samilosn
3. Vladara Dana sudnjeg,
4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!
5. Uputi nas na Pravi put,
6. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,
7. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!


112. Al-Ihlas - Iskrenost
Mekka - 4 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Reci: "On je Allah - Jedan!

2. Allah je Utočište svakom!

3. Nije rodio i rođen nije,

4. i niko Mu ravan nije!"


Objava: Mekka Ajeta: 4


113. Al-Falaq - Svitanje
Mekka - 5 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Reci: "Utječem se Gospodaru svitanja

2. od zla onoga što On stvara,

3. i od zla mrkle noći kada razastre tmine,

4. i od zla smutljivca kad smutnje sije,

5. i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!"


Objava: Mekka Ajeta: 5


114. An-Nas - Ljudi
Mekka - 6 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Reci: "Tražim zaštitu Gospodara ljudi,

2. Vladara ljudi,

3. Boga ljudi,

4. od zla šejtana napasnika,

5. koji zle misli unosi u srca ljudi -

6. od džina i od ljudi!"


Objava: Mekka Ajeta: 6


UPOZORENJE: OBAVEZNO poslusati i pogledati insa'Allah,da Allah svt nagradi naseg profesora Elvedina Pezica -amin

Elvedin Pezic - Potreba covjecanstva za Kur'anom 1.dio

http://www.youtube.com/watch?v=9QtPlzlx9Vg&playnext=1&list=PL94DCB2296DB90EB7

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Nas zivot u Ibadetu-( pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru )

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.

Šta je ibadet?

Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

Znacenje ibadeta?

Ibadet je zajedničko ime za sve što Allah voli od riječi i dijela, unutrašnjih i vanjskih, poput: ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, straha od Allaha, oslonca na Allaha, traženja od Uzvišenog Allaha, namaza, zekata, posta, činjenja dobročinstva roditeljima, spominjanja Uzvišenog Allaha, borbe protiv nevjernika i munafika i drugih vidova ibadeta.

Vrste ibadeta su brojne, obuhvataju sve vidove pokornosti Allahu poput: čitanja časnog Kur'ana, činjenje dobra siromasima i onima koji su u potrebi, sadaka, čuvanje emaneta i povjerenih stvari, lijepa riječ i tome slično.

Ibadet obuhvata sve postupke vjernika ako njima namjerava približavanje Uzvišenom Allahu, pa čak i kada neko od nas jede, pije ili spava, s namjerom da se ojača kako bi mogao raditi dobra djela koja Allah voli, ima za to nagradu. Dakle, ovi običaji, uz valjan nijjet i ispravnu namjeru, postaju ibadeti za koje se dobiva nagrada, što znači da ibadeti nisu samo poznata obilježja i obredi poput namaza, posta i sličnog.

Ibadet je ono zbog čega je Allah stvorio stvorenja

Rekao je Uzvišeni Allah:

"Džinnove i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!"Ez-Zarijat, 56.

U ovim ajetima Uzvišeni Allah obavještava da je smisao stvaranja džinnova i ljudi njihovo obavljanje ibadeta i obožavanje Uzvišenog Allaha. Allah je neovisan od njihovog ibadeta, naprotiv, oni su u potrebi za obožavanjem Allaha jer su ovisni o Allahu i stalno su u potrebi za Njim.

Doista, potreba čovjeka za Uzvišenim Allahom i time da Ga obožava i nikog Mu ravnim ne čini je veća od njegove potrebe i nužde za vodom i hranom.

Doista, kada srce osjeti okus obožavanja Uzvišenog Allaha i iskrenosti prema Njemu, shvatiće da nikad prije nije imalo ništa slađe od toga niti ljepše, i niko neće osjetiti rahatluk od dunjalučkih bolova i problema osim uz obožavanje Uzvišenog Allaha.

Ruknovi ibadeta:

Ibadet, kojeg nam je Allah stavio u obavezu, počiva na dva važna rukna:

Prvi rukn: potpuna poniznost i strah.

Drugi rukn: potpuna ljubav.

Dakle, ibadet kojeg je Allah propisao Svojim robovima mora biti ispunjen potpunom poniznošću i pokornošću Allahu i strahom od Njega, a i potpunom i najvećom ljubavi prema Allahu , željom za Njim i nadom u Njega.

Sama ljubav, uz koju nema straha niti poniznosti, poput ljubavi prema imetku ili hrani, nije ibadet, a isto tako strah bez ljubavi, poput straha od divlje zvjeri, se ne ubraja u ibadet, pa kada se djelo čini iz straha i ljubavi, biva ibadetom, a ibadet se upućuje isključivo Allahu Jedinom.

Tevhid je uzrok prihvatanja ibadeta:

Ibadet kojeg je Allah naredio se ne zove ibadetom osim uz tevhid i obožavanje jedinog Allaha, jer ibadet uz širk nije ispravan i ne kaže se za nekog da obožava Uzvišenog Allaha sve dok ne ostvari tevhid i ne bude samo Allaha obožavao, pa ko obožava Uzvišenog Allaha i uz to Njemu pripiše druga i počini širk nije Allahov iskreni rob.

Dakle tevhid, iskreno obožavanje Uzvišenog Allaha i ne činjenje nikoga Allahu ravnim je uslov da bi ibadet bio prihvaćen kod Allaha. Uz to se još pridodaje i da ibadet neće biti prihvaćen osim ako je u skladu sa Šerijatom, shodno sunnetu Poslanika, sallallahu aljehi ve sellm.

Da bi bilo koje djelo bilo primljeno kod Uzvišenog Allah moraju se ispuniti dva šarta, a to su:

1-   Da se ne obožava niko osim Allaha ( to je tevhid).

2-   Da se obožava samo na način koji je Allah naredio (to je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem). Rekao je Uzvišeni Allah:

"A nije tako! Onaj ko svoje lice Allahu preda i uz to dobra djela čini, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takav se neće ničega bojati i ni začim neće tugovati."El-Bekara, 112. Predati lice Allahu znači ostvariti tevhid kroz iskreno obožavanje Allaha i upućivanje ibadeta samo Njemu, a činiti dobra djela znači slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva...hmm !

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva spadaju u najteže i najveće grijehe - grijehe koji mogu izazvati nesagledivo negativne posljedice međ' ljudima uopšte a pogotovo međ' muslimanima. Laž je negativni produkt našeg jezika. U ovoj hutbi ćemo aktualizirati stav šerijata o spomenutim pitanjima. Laži, lažno obećanje, lažno svjedočenje i lažna zakletva jedni su od velikih grijeha. Koliko su ta svojstva štetna po pojedinca i društvo najbolje potvrđuju brojni kur'anski ajeti i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi u kojima se oštro osuđuju grijesi koji u sebi sadrže laži. Allah u jednom od ajeta Knjizi naglašava da neće uputiti na Pravi put onoga koji mnogo laže, pa kaže: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“ (Gafir, 28.)

U svojstva pravih i iskrenih vjernika Allah Plemeniti ubraja udaljavanje od laganja i lažnog svjedočenja, pa kaže: „I oni koji ne svjedoče lažno!“ (Furkan, 72.)

Dovoljno je pogledati ajet u kojem Allah Milostivi u istu ravan smješta širk, idole i mnogoboštvo i lažan govor i shvatiti koliki grijeh predstavljaju laž, lažni iskaz i lažno svjedočenje, pa kaže: „I klonite se kipova i kumira poganih i klonite se lažnog govora!“ (Hadždž, 30.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je laž uvrstio u licemjerna svojstva, što, eksplicite, potvrđuje njegovu opasnost po vjeru jednog čovjeka. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Tri su znaka licemjera: kada govori – laže; kada obeća ne – ispuni i kada mu se šta povjeri – iznevjeri!“ (Buhari)

U predaji 'Abdullaha b. 'Amra, r.a., spominju se četiri svojstva. U toj predaji Poslanik islama, s.a.v.s., upozorava: Kod koga se nađu četiri svojstva bit će, uistinu, licemjer, a kod koga se nađe jedno od njih on ima jedno svojstvo licemjera, sve dok ga ne ostavi, a to je: kada govori – laže, kad šta ugovori – iznevjeri, kada obeća – ne ispuni i kada raspravlja - pretjeruje!“

Poslanik, s.a.v.s., u predaji 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a., upozorava na taj veliki grijeh napominjući da je on uzročnik griješenja a sa griješenjem se stiže i do džehennemske vatre. U toj predaji Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno afirmira istinit govor a upozorava na opasnost lažnog govora, ističući: „Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu a dobročinstvo vodi Džennetu. Čovjek će neprestano govoriti istinu i tražiti istinu sve dok kod Allaha dž.š., ne bude upisan da je iskren. Čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenosti i griješenje, a pokvarenost i griješenje vode u Vatru. Čovjek će se neprestano koristiti lažima sve dok kod Allaha dž.š., ne bude upisan lažovom.“

'Abdullah b. Mes'ud, r.a., pojašnjava, kako navodi imam Malik, da čovjek kada god slaže, na njegovom srcu se pojavi po jedna crna tačka i, ukoliko nastavi sa takvom praksom, njegovo srce totalno pocrni i tada se kod Allaha upisuje u osobe koje postaju lašcima, a: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“ (Gafir, 28.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kategorički negirao to da jedan vjernik može biti lažac! U predaji Sulejma b. Safvana se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan, da li vjernik može biti kukavica i škrtica, pa je odgovorio da može, ali je na pitanje da li vjernik može biti lažac, odlučno odgovorio: „Ne može!“

Lažljivce Allah Uzvišeni neće ni pogledati, neće sa njima govoriti, niti će im oprostiti na Sudnjemu danu, nego će im pripremiti strašnu kaznu, kao što Vjerovjesnik, s.a.v.s., prijeti u predaji Ebu Hurejre, r.a: „Allah na Sudnjem danu tri osobe neće ni pogledati, niti će s njima govoriti, od grijeha ih neće očistiti, a dobit će i tešku kaznu: starac koji počini blud, vladar koji laže i siromah koji je ohol!“

Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a., a u kojem se kaže:
„Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo mrže od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik, s.a.v.s., bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“

Laž nije samo štetna, ona čak i zaudara, ali mi to trenutno ne osjećamo. To meleki, s obzirom na njihovu suptilnost, itekako osjećaju i udaljavaju se od lažljivaca, koji svojim lažima nadaleko šire neugodan miris i neprijatan smrad. 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi u vezi s tim pa kaže: „Kada osoba slaže meleki se, zbog neugodnog mirisa te laži, udalje na veliku udaljenost!“

Laž je svojstvo stanovnika Džehennema. Zbog toga to svojstvo svakako treba izbjegavati. To je naglasio i Ebu Bekr es-Siddik, r.a., kada je, nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prve godine stajao na ovom mjestu na kome ja sada stojim, a onda je zaplakao i rekao: „Čuvajte se laži, jer je ona grijeh, a oboje (i laž i grijeh) će u Džehennem!“

Ta negativna osobina, koju realiziramo našim jezicima, spada u najveće prevare. Tako je definira Allahov Poslanik, s.a.v.s., u predajama Nuvasa b. Sem'ana i Sufjana b. Usejida u kojima se kaže: „Među najveće prevare spada da kažeš nešto svom bratu, pa ti on povjeruje, a slagao si mu!“

Mnogi ljudi, često puta, lažu i izmišljaju priče kako bi druge nasmijali i zabavili. Treba naglasiti da je smijeh i opuštanje islamom dozvoljeno, ali ako se tom prilikom ne koristimo lažima. Poslanik, s.a.v.s., nikada, ni u šali, nije lagao. Naprotiv, on je oštro upozoravao na takvu aktivnost našeg jezika. U predaji Behz b. Hakima kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.s.v., oštro kritikovao laž prilikom nasmijavanja društva, riječima: „Teško onome ko priča i tom prilikom laže kako bi nasmijao društvo! Teško njemu! Teško njemu!“

Kakva kazna će snaći lažljivca najbolje potvrđuje Vjerovjesnikov, s.a.v.s., san a njegov san je istinit. Kako prenosi Semure b. Džundub, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je u snu vidio dvojicu ljudi, jednoga koji je sjedio i drugoga koji je stajao uz onoga što je sjedio. Onaj koji je stajao držao je gvozdeni žarač kojim je ubadao u usta onoga koji sjedi i tako bi ga gurao sve dok mu taj žarač ne bi došao do zatioka. Tako je ponavljao sve dok Poslanik, s.a.v.s., nije upitao, šta to znači, pa mu bi odgovoreno: „Što se tiče ovoga kome razguljuju i cijepaju vilice, on je bio veliki lažac, pričao je laži i od njega je ta laž prenošena na sve strane, pa će takvu patnju imati sve do Sudnjeg dana!“

Prenosi se da je Musa, a.s., pitao Gospodara svih svjetova: „Koji Ti je rob, Gopodaru moj, najdraži?“, na što mu je On odgovorio: „Onaj koji jezik ne koristi za laž, čije srce nije grešno i čiji spolni organ ne čini blud!“

Mudri Lukman je savjetovao svoga sina riječima: „Sinčiću moj, čuvaj se laži! Ona je slasna kao meso prepelice kada ga čovjek tek ispeče!“

Lažno obećanje

Vjernikovo obećanje je dug i emanet kojeg treba ispuniti u cijelosti. Allah Uzvišeni na to upozorava pa kaže: „O vjernici, ispunjavajte svoje obaveze!“

Ta osobina je krasila, pored ostalih, Isma'ila, a.s., kojeg Allah Plemeniti u Svojoj Knjizi ističe i hvali: „I spomeni u Knjizi Isma'ila! On je ispunjavao dato obećanje!“

Imam Kurtubi rhm., u svom tefsiru navodeći predaje u vezi sa spomenutim ajetom, kaže da je to zbog toga što je Isma'il, a.s., obećao jednom čovjeku da se u određeno vrijeme sretnu. Čovjek je zaboravio na dogovoreni sastanak, pa ga je Isma'il a.s., čekao na dogovorenom mjestu čitav dan i noć, a po jednoj predaji tri dana i tri noći! Jezid er-Rekaši tvrdi da ga je Isma'il a.s., čekao čak 22 dana!!!

Ispunjavanje datog obećanja bila je prepoznatljiva crta svih Allahovih poslanika. Ebu Davud bilježi da je posljednji Allahov vjesnik, Muhammed, s.a.v.s., čak i prije nego što je postao poslanik, čekao jednog čovjeka tri dana i tri noći, jer je on zaboravio na obećani sastanak. 'Abdullah b. ebi el-Hamsa' (u nekim predajama: el-Hansa'), čovjek koji je zaboravio na taj sastanak, sjetio se nakon tri dana i pohitao ka tom mjestu i, gle, čuda: zatekao mladog Muhammeda, a.s., kako ga čeka! Muhammed, a.s., mu je tada rekao: „Momče, doveo si me u neugodnu situaciju, čekam te evo već tri (dana)!“

Koliko su ashabi vodili računa da nekome ne dadnu lažno obećanje najbolje će nam posvjedočiti i slučaj 'Abdullaha b. Omera, r.a., koji je, iako je bio na samrti, htio realizirati dato obećanje. On je na samrti rekao svojim ukućanima: „Jedan je Kurejšija zaprosio moju kćerku. Ja sam mu dao nešto slično obećanju. Tako mi Allaha, ne želim da Allaha sretnem s trećinom licemjerja pri sebi! Pozivam vas za svjedoke da sam mu dao svoju kćerku za ženu!“

Lažna zakletva i lažno svjedočenje

Među najveće grijehe spadaju lažna zakletva i lažno svjedočenje. Ranije smo spomenuli da je Allah Uzvišeni u poglavlju El-Hadždž u istu ravan stavio obožavanje kipova, kumira i idola i lažni govor i lažno svjedočenje, dok u poglavlju El-Furkan robove Milostivog opisuje, pored ostalog, kao one „koji ne svjedoče lažno!“ Kolika je opasnost toga grijeha najbolje će dočarati i Ebu Bekretova, r.a, predaja u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ To je ponovio tri puta. Nakon toga je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor!“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa se uspravio i sjeo. Toliko je to ponavljao (tj. riječi: lažno svjedočenje ili lažni govor“) da smo u sebi rekli: „Da hoće ušutjeti!“ (tj. suosjećali smo sa njim i nismo željeli da ga to uznemirava).

Dakle, lažno svjedočenje i lažan govor je Poslanik islama, s.a.v.s., posebno izdvojio i toliko ponavljao, kako bi ukazao na njihovu izuzetnu opasnost i stravične posljedice koje mogu iz toga proizaći.

Hurejm b. Fatik el-Esedi, r.a, prenosi jedan, takođe, upozoravajući hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s. u kome se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon klanjanja sabah-namaza, ustao i rekao: „Lažno svjedočenje je ravno širku!“, a onda je proučio kur'anski ajet: „i izbjegavajte lažni govor, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte Njemu nikoga ravnim!“(El-Hadždž, 30)

Imam Zehebi rhm., kaže: „Osoba koja se bavi lažnim svjedočenjem ili lažnim govorom, čini slijedeće prijestupe:

1. Izmišlja i iznosi potvore na Allaha dž.š.!
2. Nanio je nasilje onome protivu koga je svjedočio ili na koga je slagao nepravedno mu uzimajući imetak, čast ili život!
3. Nanio je nasilje i onome za koga je svjedočio ili za koga je lagao jer mu je donio haram-imetak kojem će šerra vidjeti.
4. Ohalalio je ono što je Allah dž.š., oharamio – tuđi imetak, obraz i život!

Kada je laž dozvoljena?

Laž nije zabranjena sama zbog sebe, nego zbog šteta koju ona obavezno uzrokuje. Budući da je govor sredstvo kojim se ostvaruju određeni ciljevi, onda treba napomenuti da u situaciji kada se šeri'atom opravdani cilj može ostvariti istinitim i neistinitim govorom – tada je laž strogo zabranjena! Međutim, ako se šeri'atom opravdani cilj ne može ostvariti istinom, a on je neophodan ili obavezan, onda laž postaje dozovoljenom. Tako je, naprimjer, zaštita muslimanske krvi obavezna, pa ukoliko bi se izgovaranjem istine ugrozio muslimanski život i tada bi stradala neka osoba zbog zulumćara kojem bi se istinita informacija pružila – onda je tada laž obavezna, kako bi se nevina osoba zaštitila! Tako Mejmun b. Mehran kaže da je nekada laž bolja od istine! Za tu tvrdnju on navodi primjer čovjeka koji nosi sablju i pita za drugu osobu koju namjerava ubiti. Ako mu kažemo istinu, otkrit ćemo čovjeka koji će biti ubijen! Zbog toga se istina nekada mora prešutiti i upotrijebiti laž, koja nam tada postaje obaveznom, kako bismo sačuvali život nevine osobe! Takođe, ako se rat ne može spriječiti ili zaustaviti, ili se ne mogu pomiriti zavađeni, ili se ne može pridobiti nečije srce radi afirmacije dobra, izuzezev pomoću određene laži, onda ona postaje dozvoljenom, samo je potrebno čuvati se koliko god je to više moguće. Naime, ukoliko čovjek slaže, postoji bojazan da mu to ne pređe u naviku, pa da, eventualno, slaže i onda kada za to ne bude u nužnoj situaciji. Izuzetne situacije je Poslanik islama, s.a.v.s., opisao u predaji Ummu Kulsum bint 'Ukbe b. ebi Mu'ajt, r.a., gdje kaže: „Nije lažac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa prenese dobro ili kaže dobro (lijepu riječ) od sebe, u cilju njihova izmirenja!“

Islamski učenjaci, tumačeći citirani hadis, kažu da će čovjek iznositi samo dobre osobine ili dobra djela tih ljudi a izbjegavati njihove loše osobine i ono što su rekli o drugima, tako da to neće, ustvari, biti laž, već izbjegavanje spominjanja loših osobina i stvari kod dotičnih ljudi, kako bi, na taj način, došli do izmirenja dvije osobe.

Čak neki učenjaci idu dotle da kažu da se može upotrijebiti i klasična laž, hvaleći jednoga drugome, kako bi se izmirili. Uz to, spada i laž u ratnim uvjetima kako bi se izbjeglo stradanje i laž čovjeka svojoj supruzi i supruge njemu, kako bi sačuvali bračnu zajednicu i postojeću harmoniju u braku. To se ekspilicite primjećuje u Muslimovom predanju u kojem, već spomenuta, Ummu Kulsum, r.a., kaže: „Nisam čula Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je dozvolio bilo šta od laži koje ljudi prakticiraju, izuzev u tri momenta: u ratu, u pomirenju između ljudi i u priči čovjeka svojoj ženi i ženinoj priči njemu!“

Umjesto laži – koristit se aluzijom

Čovjek će nekada doći u vrlo neugodan položaj. Ako kaže istinu – može načiniti velike neugodnosti, a ako slaže – učinit će grijeh. Tada čovjek sasvim slobodno može pribjeći aluziji, nekoj vrsti marifetluka i konkretno ne odgovoriti na postavljeno pitanje. Poznat je slučaj Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a, kada su bili u nekoj vrsti izvidnice u blizini Mekke, dobijajući informacije o mušricima, prije nego je došlo do oslobođenja Mekke. Upitani odakle dolaze, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: „Mine-l-mai“ / „Iz Vode“, aludirajući da smo svi stvoreni iz vode, što je bila istina, a prikrivajući da dolaze iz Medine, jer bi ih onda neprijatelj otkrio i, tako, osujetio oslobađanje Mekke. Čovjek je mislio da se radi o plemenu Ma' iz Iraka i time se zadovoljio, te iznio vrlo važne i dragocjene informacije o kretanju idolopoklonika iz Meke i tako muslimanima olakšao konačno oslobađanje Mekke iz ruku nevjernika 630. god.

Navešćemo i primjere kako su se naši dobri prethodnici vješto koristili aluzijom i marifetlucima kada su željeli izbjeći laž i tako se sačuvati od grijeha, ali i izbjeći neugodnosti koje bi ih zadesile da su direktno kazali ono što su mislili.

Muaz b. Džebel, r.a, bio je hazreti Omerov, r.a., namjesnik. Kada se vratio kući, žena mu je prigovorila: „Nisi donio svojoj porodici ono što je uobičajeno da donose namjesnici!!!“ On se pravdao tako što joj je rekao: „Nisam mogao jer sam imao nadzornika!“ Ona na to primjeti: „Kako je Omer mogao poslati nadzornika za tobom, a bio si povjerljiv kod Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra?!“ Te njene riječi su se proširile među ženama, pa kada je za to čuo Omer, r.a., poslao je po njega i upitao ga: „Kako to tvrdiš da sam za tobom poslao nadzornika?!“ Mu'az, r.a, mu odgovori: „Nisam imao drugogo izlaza nego da se tako opravdam pred svojom ženom!“ (misleći pod nadzornikom na Allaha Uzvišenog, koji sve svojim znanjem zna i nadzire!). Nakon toga, Omer, r.a, se nasmijao i dao mu nešto imetka na ime plate, rekavši: „Zadovolji je ovim!“

Ibrahim en-Neha'i, poznati učenjak iz druge generacije muslimana, nije svojoj kćerki govorio: „Kupit ću ti slatkiš“, već je govorio: „Šta misliš da ti kupim slatkiš?“, plašeći se da, eventualno, zaboravi ili ne imadne mogućnosti kupiti, da ne bi došao u iskušenje da joj slaže! Spomenuti učenjak, kada bi ga neko zvao a nije volio da ga sretne i dočeka u svojoj kući, rekao bi svojoj služavki: „Reci mu da me potraži u čaršiji, a nemoj mu govoriti da nisam ovdje kako ne bi bila laž!“.

Sve u svemu, s obzirom da se laž koristi više u loše nego li u dobre svrhe, podsjetićemo se još na nekoliko ajeta i hadisa koji nam eksplicitno naređuju čuvanje jezika od lažnog i neistinitog govora. Allah dž.š., kaže:

“O vjernici, budite cestiti prema Allahu i govorite samo istinu..
“Ne progovori ni rijec, a da nad njim nije kontrolor koji budno prati”. (Kaf, 18.)
“Vi to racunate neznatnim, a kod Allaha je zaista veliko”! (en-Nur, 15 .ajet)
“I kad smo obavezali sinove Israilove, samo Allahu ibadet obavljajte, roditeljima dobrocinstvo cinite, i rodbini, i sirocadima i siromasnima i ljudima govorite samo dobro, klanjajte namaz i dajite zekat”! (Bekare, 83. ajet)
“Reci mojim robovima da govore ono sto je najljepse, jer sejtan hoce samo neprijateljstvo posijati medju njima, a sejtan je doista covjeku otvoreni neprijatelj“! (el-Isra, 53. ajet)

Poslanik, s.a.v.s, je rekao:

”Ko mi zagarantuje cistocu onoga sto mu je izmedju dvije usne i onoga sto mu je medju dvije noge, ja mu garantiram dzennet”! (el-Buhari)

“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono sto je dobro ili neka suti”! (et-Taberani).

“Nece biti ispravan iman sve dok ne bude ispravno srce, a nece biti ispravno srce dok ne bude ispravan jezik”! Kad je Poslanik, s.a.v.s, rekao Muazu: ”Muaze cuvaj ovo (jezik)”, Muaz ga je upitao: ”Allahov Poslanice, zar cemo biti kaznjeni i za ono sto samo govorimo”?! Poslanik mu odogovori:”Majka te imala Muaze, pa zbog cega ce ljudi na licima biti bačani u dzehennem, nego zbog onoga sto su im jezici njihovi priredili”!

Musliman ne smije trošiti svoje dragocjeno vrijeme na bespotreban i lažan govor. Svaki momenat nečijeg života bi trebao biti posvećen razmišljanju o Allahu dž.š. ili ibadetu Njemu. Nepristojan i lažan govor utiče na donošenje krivog zaključka na sve događaje koji se dešavaju u tebi i oko tebe.

Poroci govora su mnogobrojni i to je jedan veoma naporan životni zadatak čovjeka na putu samo-zaštite. Zato je šutnja ili svođenje govora na najnužniju mjeru zlatno pravilo. Fizičko liječenje brbljivosti i govorljivosti sastoji se od njegovog redovnog kontrolisanja sa povlačenjem nekada u osamljenost ili stavljanjem nečega u usta što bi te posjećalo na to da se ne upuštaš u laži i bespotreban govor. Laž u govoru je težak grijeh.

Allah dž.š., kaže: „O vjernici, budite uvijek pravedni, i svjedočite pravedno samo Allaha radi, pa makar i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite svoje strasti - kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili ako budete svjedočenje izbjegavali - pa, Allah zaista zna ono što radite.“ (Nisa', 135.)

Sta da kazem do da svakim danom ostaajem bez teksta hmmm...!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zasto lazna zakletva i lazno sviejdocenje hmmm....?

U jedne od najvećih grijeha spada i lažna zakletva i lažno svjedočenje. Ranije smo spomenuli da je Allah Uzvišeni u poglavlju El-Hadždž, 30. ajet, u istu ravan stavio obožavanje kumira i lažni govor i lažno svjedočenje, pa kaže: „I klonite se kumira poganih i klonite se lažnog govora!“,
dok u poglavlju El-Furkan, 72. ajet, robove Milostivog opisuje, pored ostalog, kao one „koji ne svjedoče lažno!“
Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a., a u kojem se kaže: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo mrže od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“

Kolika je opasnost toga grijeha najbolje će nam dočarati Ebu Bekretova, r.a, predaja u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ To je ponovio tri puta. Nakon toga je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor!“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa je sjeo. Toliko je to ponavljao (tj. riječi: lažno svjedočenje ili lažni govor“) da smo u sebi rekli: „Da hoće ušutjeti!“ (tj. suosjećali smo sa njim i nismo željeli da ga to uznemirava).

Dakle, lažno svjedočenje i lažan govor je Poslanik islama, s.a.v.s., posebno izdvojio i toliko ponavljao, kako bi ukazao na njihovu izuzetnu opasnost i stravične posljedice koje mogu iz toga proizaći, pogotovo kada je vjernik u pitanju. Od Abdullaha b. Omera r.a., se bilježi da je neki beduin došao Poslaniku s.a.w.s., pa ga upita: „Ja, Resulallah, koji su to teški grijesi? Poslanik s.a.w.s., reče: Širk tj. da obožavaš nešto drugo mimo Allaha dž.š.! A potom koji, upita? Reče: Neposlušnost prema roditeljima! A potom koji? Reče: Lažna zakletva.“ (Sahihul-Buhari)

Hurejm b. Fatik el-Esedi, r.a, prenosi jedan, takođe, upozoravajući hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s. u kome se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon klanjanja sabah-namaza, ustao i rekao: „Lažno svjedočenje je ravno širku!“, a onda je proučio kur'anski ajet: „i izbjegavajte lažni govor, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte Njemu nikoga ravnim!“ (El-Hadždž, 30)

Od Džunduba, r.a., se bilježi da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: "Neki čovjek se zaklije i reče: Vallahi/tako mi Allaha, Allah neće oprostiti grijehe tome i tome! Allah, dž.š., reče: "Ko je taj što se kune Mnome da neću grijehe oprostiti tome i tome! Neka zna da Sam tome već grijehe oprostio, a da Sam tvoja djela sva poništio!" (Sahihu Muslim, 2621.)

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, u kojem se navodi da je čuo Poslanika, s.a.w.s., kako kaže: "Postojala su dva čovjeka u Benu Israilu koja su bila kao dva brata. Jedan od njih je bio griješnik (muznib), dok se drugi trudio u 'ibadetima (mudžtehid). Dok se ovaj drugi trudio u dobrim djelima, svo vrijeme je gledao prvog u grijesima! Nekada bi mu i rekao: Prekini s time! Jednog dana ga zateče u grijehu, pa mu reče: Prekini s time! On mu odgovori: Ostav' ti mene mome Gospodaru. Jesi li ti zadužen samo mene da pratiš? Reče: Vallahi, Allah ti neće oprostiti grijehe! Ili: Allah te ne uveo u Džennet!? U tom momentu im Allah, dželle ša'nuhu, obojici uze dušu! Dođoše pred Gospodarem svih svjetova! Allah, dželle ša'nuhu, ovome što se trudio u ibadetima, reče: Ti to znaš šta ću Ja činiti, je li? Ili si umislio da se možeš pitati s onim što je u Mojoj ruci? Reče griješniku: Idi, i uđi u Džennet, iz milosti Moje! Reče ‘dobrome’: Vodite ga u vatru! Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, dodade: Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, izgovorio je riječ koja mu je upropastila i ovaj i onaj svijet!" (Musned Ahmed b. Hanbel, br. 8292.; Sunen Ebu Davud, br. 4901.; Ibnu Hibban, br. 5712., sa lancem koji je hasen.)

Od Ebu Zerra r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „S trojicom Allah dž.š., neće razgovarati na Sudnjemu danu, niti će ih od grijeha očistiti: osoba koja svoju odjeću iz oholosti vuče po zemlji, osoba koja se bavi prenošenjem tuđih riječi, kao i osoba koja prodaje svoju robu lažno se kuneći!“ (Sahihu Muslim)

Od Ebu Umame r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko se lažno zakune kako bi pomoću te lažne zakletve oteo imetak jednog muslimana – susrešće se sa Allahom na Sudnjemu danu, a on će biti srdit i ljut na njega! Bi rečeno: A ako bude u pitanju nešto sitno? Poslanik s.a.w.s., reče: Pa makar u pitanju bila i jedna grančica eraka!“ (Sahihu Muslim)

U šerijatskom pravu “jemin” (zakletva) je javna tvrdnja uz zakletvu u cilju potvrde vjerodostojnosti te tvrdnje pred sudom, javnošću ili pojedincem.

Postoje tri vrste zakletvi:

a) Jemin-i gamus – nelegalna zakletva kojom se neki lažni događaj želi pretvoriti u istinu. Ovo je ona o kojoj danas govorimo, i ona je strogi haram. Za nju nema keffareta i otkupa osim pokajanja, tevbe i istigfara.

b) Jemin-i lagv – nenamjerna lažna zakletva, kada se čovjek zakune na nešto smatrajući da je to istina, a kasnije se utvrdi da nije; ili čovjek drugome kaže „Allaha mi ćeš jesti“ ili „Allaha mi ćeš doći“, pa se to ne desi. Uzvišeni Allah u Kur’anu veli: ''Allah vas neće kazniti za nenamjernu „lažnu“ zakletvu...'' (El-Ma'ida, 89) Za ovakvu vrstu zakletve nema otkupa i keffareta.

c) Jemin-i mun'akida – obavezujuća zakletva, tj. izrečena kao propisani šerijatski čin i kazana na propisani način za neko djelo koje će se činiti ili se neće u budućnosti. To znači da je onaj koji se zakleo obavezan da ispuni ono što je potvrdio svojom zakletvom! Ako čovjek prekrši svoju zakletvu, dužan je izvršiti kefaret (iskup).

Iskup je na jedan od sljedećih načina:

1. jednodnevna ishrana 10 siromaha, po pola sa'a, od klasične hrane mjesta;

2. odjenuti 10 siromaha, odjećom koja im je dovoljna za obavljanje nemaza;

3. osloboditi vjernika koji je u ropstvu ili zarobljeništvu.

Ko nije u stanju izvršiti jedno od ovo troje, dužan je da posti tri dana. To mu je znak kajanja i molenja oprosta od Allaha dž.š.. Zakletva data pod prisilom nema pravno dejstvo, niti ahiretske posljedice.

Adabi zakletve

Istakli smo da musliman mora biti iskren u svojim riječima i djelima, pa je stoga pokuđeno da se često zaklinje Allahom da bi nekoga uvjerio u istinitost svojih riječi. Najbolje je činiti je samo u nuždi. ''Ko se puno kune, malo mu vjeruj'', kaže narodna poslovica.

Iskren čovjek nema potrebe da se kune, jer ga ljudi znaju kao iskrena čovjeka. Ipak, ukoliko se čovjek zakune, to je dužan da čini zbog dobra. Evo nekoliko adaba zakletve:

1. U islamu je dozvoljeno zaklinjati se samo Allahovim bićem i imenom ili nekim od Njegovih svojstava poput znanja, moći i sl., a zabranjeno je zaklinjati se bilo kojim Allahovim stvorenjem poput oca, majke, Poslanika, duše, časti, života, Kabe i sl., jer zakletva i zaklinjanje predstavlja i jedan vid veličanja, a veličanje ne zaslužuje niko, osim Uzvišenog Allaha. Abdullah ibnu Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah vam zabranjuje da se zaklinjete očevima, a ko hoće da se zakune, neka se zakune Allahom, ili neka šuti“ (Muttefekun alejh)

2. S obzirom da je zaklinjanje jedna vrsta veličanja – to znači da je zaklinjanje nečim ili nekim drugim mimo Allaha dž.š., jedna vrsta širka, i po svojoj težini se ona dijeli na dvije vrste:

1. Veliki širk – će biti onda kada osoba koja se zaklinje smatra i ima ubjeđenje da je ono čime se kune u istoj ravni ili pak vrijednije od Allaha dž.š.!

2. Mali širk – će biti onda kada osoba koja se zaklinje nema ubjeđenje da je ono s čime se kune niti u istoj ravni a niti vrijednije od Allaha dž.š..

Od Abdullaha b. Omera r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko se zakune nekim ili nečim drugim mimo Allaha dž.š., postao je nevjernik“ – a u drugoj predaji stoji: „počinio je širk!“ (Sahih, Sunen Tirmizi, 1535., Sunen Ebu Davud, 3251.)

Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko se zakune riječima „Tako mi Lata i Uzata“, neka za tim kaže: La ilahe illallah!“ (Muttefekun 'alejh)

Na osnovu ove predaje nije dozvoljeno zaklinjati se riječima tipa: „duše mi ovoga ili onoga“, niti „očiju mi“, niti „obraza mi“, niti „života mi majkinoga ili sestrinoga“, niti „neimao oca“ – što imamo prilke često puta slušati.

Imam el-Hitabi rhm., kaže: „Osoba koja se lažno zakune nekim ili nečim drugim mimo Allaha dž.š., - ne podliježe obavezi iskupa i keffareta, već je na njoj obaveza da se pokaje, da čini tevbu i istigfar! Slično ovome će biti i kada se jedan musliman zakune riječima: „jevrej postao“, ili „kršćanin postao“, ili „od islama otpao“ – s obzirom na neispravnost navedenih zakletvi, čovjek se mora kajati od njih, ali ga ne sljeduje keffaret – na osnovu stava imama Malika, imama Šafije i Ebu 'Ubejde.“

2. Musliman je dužan da čuva svoju zakletvu i da je ne prekrši kako ne bi zaslužio kaznu i kako ne bi počinio jedan od velikih grijeha. Allah, dž.š., kaže: „Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje prodaju za nešto što malo vrijedi – na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih pažnju obratiti na Sudnjem danu, niti će ih od grijeha očistiti – njih bolna patnja čeka“ (Alu Imran, 77)

3. Pokuđeno je zaklinjati se u trgovini, jer to uništava bereket robe. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Zaklinjanje prilikom prodaje robe – prodaje robu, ali uništava bereket.“ (Muttefekun alejhi)

4. Ako se čovjek na nešto zakune, pa kasnije zaključi da je drugačije bolje postupiti, neka uradi ono što je bolje i ispravnije, pa nakon toga neka učini keffaret (iskup) koji se sastoji u hranjenju ili odijevanju deset siromašnih muslimana, ili ako to nije u mogućnosti onda treba postiti tri dana. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko se zakune, pa uvidi da je drugačije bolje i ispravnije od onoga na što se zakleo, neka učini keffaret za svoju zakletvu i neka uradi ono što je bolje“. (Muslim)

5. Ako se neko zakune da neće izvršavati farz ili vadžib, ili da će činiti haram, dužan je da prekrši svoju zakletvu. Ako se zakune da neće izvršavati neki od menduba, ili da će činiti mekruh, mendub je da prekrši svoju zakletvu. Ako bi se zakleo da će ostaviti neki od mubaha, također mu je mendub da tu zakletvu prekrši. Svakako će u svim slučajevima učiniti keffaret za kršenje svoje zakletve.

6. Ako bi se neko zakleo namjerno, kao kad neko iz adeta i običaja kaže: „Vallahi“ i tome slično,“ onda se to ne smatra zakletvom za čije kršenje slijedi kazna i keffaret. Allah, dž.š., kaže: „Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršajnu zakletvu je da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao, neka tri dana posti. Tako se zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete, a o zakletvama svojim vodite računa. Eto tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni“. (El-Maide, 89)

7. Ako te neko zakune Allahovim imenom, mendub je da mu to udovoljiš, ako si u mogućnosti, ili mu riječima zaželiš da mu Allah to podari. Ako bi onaj koji traži ili moli pretpostavio da će onaj koga moli Allahom odazvati se na njegovu molbu, to mu je dozvoljeno, iako je bolje da se ustegne od toga jer traži neku ovosvjetsku korist Allahovim imenom. Ako bi onaj koji moli drugoga bio siguran da će spominjanje Allahovog imena samo izazvati ružnu reakciju s druge strane i da mu neće izaći u susret, tada mu nije dopušteno da ga zaklinje Allahovim imenom. Ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko u ime Allaha zamoli zaštitu, zaštitite ga, i ko u ime Allaha zatraži, podajte mu...“ (Ebu-Davud i Nesai – sahih)

Za kraj ćemo spomenuti još dvije predaje od Poslanika s.a.w.s., vezane za lažnu zakletvu:

Od Harisa b. El-Bersa'a r.a., se bilježi da je čuo Poslanika s.a.w.s., na hadždžu između dva džemreta, kako kaže slijedeće:

„Ko otme imetak svoga brata putem lažne i griješne zakletve – neka pripremi sebi mjesto u džehennemu; neka prisutni obavijeste o ovome odsutne, neka prisutni obavijeste o ovome odsutne, neka prisutni obavijeste o ovome odsutne!“ (Sahih, Ahmed, Hakim)

Od Abdurrahmana b. Avfa r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Lažna zakletva uništava imetak“ tj. odnosi berićet imetku!

Molim Allaha dž.š., da nas sačuva tuđih hakkova, i da nas sačuva od bespravnog uzimanja tuđeg života, imetka, obraza i časti, i da nam sačuva berićet u imetku tako što će nas čuvati lažnog govora i lažnog zaklinjanja. Amin!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta je to sadaka i kako da to ucinim?

. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: "Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže"! (Ali Imran, 92.)

Dakle, ključna riječ sadaqa. Dolazi od glagola sadaqa što znači potvrditi. Pod pojmom sadaka podrazumjeva se plemenito djelo učinjeno u ime Allaha dž.š.,

Sadaka je dakle potvrda našeg islama, imana i posebno ihsana.  Sadaqa je pored toga jedna, kako individualna, tako i društveno, džema'atska odgojna norma. Prava sadaqa je ona koja se učini za Allahovu ljubav i ne poprati pogovorom ili traženjem protuusluge. Nije i nemora biti samo materijalne prirode, može to biti lijepa riječ, savjet, utjeha, podsticaj na činjenja dobra, saučešće u bolu, zajednička podjela radosti i sl. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: "Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže"! (Ali Imran, 92.)

Sta je to sadaka i vrste sadake koje su ?

 1. Sadaka je dokaz imana. 

    Ako je sadaka rezultat iskrene želje da se nekome pomogne u ime Allaha, onda je ona dokaz imana. Dolazi od glagola sadaqa što znači potvrditi. Sam Poslanik, a.s, je rekao: "Sadaka je dokaz"!  

    Imam en-Newewi kaže: "Sadaka znači dokaz koji govori o imanu onoga ko je daje, jer munafik ne daje sadaku zato što je ne shvata vjernički. Onaj ko daje sadaku, on njome dokazuje iskrenost svoga vjerovanja. A Allah najbolje zna"!

Trajna sadaka: 

To je sadaka koju čovjek da i ona traje i nakon njegove smrti, tako da mu se i nakon smrti pišu dobra djela. U tom smislu je i hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada čovjek umre, prestajumu se pisati dobra djela osim troje: trajna sadaka, znanje kojim se ljudi koriste i dobro dijete koje moli za njega!“ (Muslim)

UPOZORENJE-udjeljivanje u ime Allaha svt ili ljudi hmm...?

Plemeniti Kur`an naveo je primjere kojima se pojašnjavaju stanja onih koji udjeljuju imetak i ukazao na neophodnost razdvajanja mu`mina i munafika (dvoličnjaka) u tom segmentu: "O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. – A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put. Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – sliče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. – A Allah dobro vidi ono što vi radite. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam Allah objašnjava dokaze da biste razmislili.’’ (El-Bekare, 264 – 266)

U ovim ajetima nalaze se tri primjera koja su vezana za stanje ljudi po pitanju udjeljivanja.

Prvi primjer: Navedeno je poređenje između onih koji udjeljuju imetak sa težnjom da steknu nagradu, s tim da ga poprate prigovaranjem i uvredama, i onih koji udjeljuju sa rija’om (da bi ih vidjeli drugi ljudi) i ne žele sa time ništa drugo mimo popularnosti i hvalisanja među ljudima.

Onaj koji udjeljuje svoj imetak želeći popularnost i isticanje među ljudima ne osjeća slast imana i njegovo srce postaje prekriveno rija’om kao kamen u kojem nema plodnosti i mehkoće, i kojeg prekriva tanki sloj prašine koja skriva njegovu tvrdoću od oka kao što rija’ skriva tvrdoću srca bez imana. Kada obilna kiša padne na ovaj kamen, spere prašinu i otkrije se njegova tvrdoća. Kako na ovom kamenu ne može izrasti nikakav usjev, isto tako ni srce koje je udjeljivalo želeći isticanje među ljudima neće uroditi nikakvim hajrom niti će za to dobiti nagradu od Allaha.
Uzvišeni Allah poredi onoga koji prigovara zbog udijeljene sadake i onoga koji udjeljuje sa rija’om i stavlja ih na isti stepen zbog toga što su se obojica ogrnula odjećom laži i obmane, prikazujući se onakvima kakvi nisu u stvarnosti.

Drugi primjer: Uzvišeni Allah naveo je kao primjer iskrene ljude u udjeljivanju imetka, što je u stvarnosti primjer mu`mina čije je srce ispunjeno imanom.
Vjernik udjeljuje svoj imetak sa potpunim ubjeđenjem da će tako postići samo dobro, što proizlazi iz njegova imana. On je kao primjer plodne bašte koja se prostire na visoravni. Ukoliko na nju padne obilna kiša daje dvostruke plodove i prinose u odnosu na druge bašte.
Uzvišeni Allah poredi čovjeka koji udjeljuje sa ciljem stjecanja Allahovoga zadovoljstva sa plodnom baštom. Ovakav čovjek je velikodušan shodno svojim mogućnostima: ako ga zadesi veliko dobro, poveća udjeljivanje onima koji imaju potrebu za time, a ako ga zadesi malo dobra, udijeli shodno svojim mogućnostima, tako da je njegovo dobročinstvo uvijek prisutno, jer je ova osobina dio njegove prirodnosti za razliku od osobe ispunjene rija’om, prigovaranjem i uzmeniravanjem.
Također, u navedenom primjeru ukazuje se na iskren nijjet u udjeljivanju koji je isti kao obilna kiša za baštu, jer oni koji iskreno udjeljuju traže najbolja mjesta za sadaku i udjeljuju je na prijeko potrebno mjesto i ne udjeljuju je bez prethodnoga razmišljanja.
Ljudi koji iskreno udjeljuju neće iznevjeriti one koji im dođu jer milost njihovih srca ne presušuje izvor sadake: ukoliko nisu u mogućnosti obilno darivati, onda udijele onoliko koliko su u mogućnosti, i oni su kao bašta za koju se ne treba bojati da će je pogoditi suša i nestanak.
Također, ovo poređenje ukazuje na to da sadaka mu`mina može biti velika, kao obilna kiša, ili mala kao što je slaba kiša koja ukazuje na brigu mu`mina za drugim ljudima i na djelovanje u okviru preporoda njegova unmeta.
Ovaj primjer naveden je nasuprot prvom primjeru: srce onoga koji udjeljuje sa rija’om tvrdo je i prekriveno zastorom, kao kamen prekriven prašinom, dok je srce mu`mina kao plodna i izdašna zemlja. Srce onoga koji udjeljuje sa rija’om prekriveno je pretvaranjem i nifakom (dvoličnjaštvom) i nalikuje kamenu prekrivenom prašinom čije se pravo stanje i priroda vrlo brzo otkrije, dok je srce mu`mina dobro u svim prilikama.

Treći primjer pojašnjava stanje dvije prethodno spomenute grupe ljudi (ljudi koji udjeljuju sa rija’om i koji poprate sadaku prigovaranjem i uznemiravanjem i ljudi iskrenih u udjeljivanju). U ovome primjeru spomenuta je završnica prigovaranja i uznemiravanja i također način na koji Uzvišeni Allah briše tragove sadake popraćene  prigovaranjem i uznemiravanjem i to u vremenu kada vlasnik sadake ne posjeduje snagu niti pomoć, niti može da spriječi spomenuto brisanje. Spomenuti jadni završetak prezentiran je u slici bašče pune različitih usjeva i plodova u kojoj teku rijeke u svim njenim mjestima:

Da li onaj koji posjeduje istu ovakvu bašču voli da je izgubi, naročito u vremenu starosti i iznemoglosti, dok se još brine o slabašnim ženama i djeci koji ne mogu da privređuju? Da li onaj čije je ovakvo stanje želi da njegovu bašču zahvati oluja, koja će iskorijeniti sve u njoj i pretvoriti je u golu ledinu? Ili želi da bašta bude spaljena i postane zaboravljena?
Ovaj primjer ukazuje na stvarnost ljudskoga života, gdje nalazimo staroga iznemogloga starca koji ima potomstvo koje voli i sa kojim suosjeća, i koji su u isto vrijeme siromašni i nemoćni da sami sebi pomognu, čak štaviše ovisni su o njemu. Isto kao što ovaj starac oplakuje svoj prijašnji život, isto tako i onaj koji je udijelio sadaku i popratio je prigovaranjem i uznemiravanjem i onaj koji je udjeljivao sa ciljem privlačenja pogleda drugih osoba oplakuju vrijeme u kojem su na taj način udjeljivali, jer nisu pohranili dobro djelo koje će se zalagati za njih na Sudnjem danu kada budu odsječeni od dunjaluka i prilike za činjenje dobrih djela.

Također ovaj primjer dočarava stanje darežljiva mu`mina koji udjeljuje imetak želeći Allahovo zadovoljstvo i ne prigovarajući nikome niti vrijeđajući ikoga.

Isto tako ovaj zadnji primjer ukazuje na to da onaj koji zanemaruje pokornost Allahu radi dunjalučkih užitaka – na ahiretu neće ništa naći osim tuge i žaljenja. Ovakav čovjek ima potrebu na ahiretu za dobrim djelima kao što vlasnik zemlje ima potrebu za njenim plodovima i svakim dobrom.
Prethodna tri primjera usmjeravaju muslimana na put uzvišenih djela i dobročinstva, a to je udjeljivanje na Allahovom putu, i pojašnjavaju da rija’ poništava nagradu za djela i da prigovor i uznemiravanje poništavaju nagradu sadake.
Rija’ je bolest koja ukazuje na slabost ličnosti, hrđavu ćud, ovisnost o dunjaluku i udaljenost od ahireta. Kada je islam oporučio sadaku, oporučio ju je kako bi očistila dušu i imetak onoga koji udjeljuje, i također radi interesa društvenoga potpomaganja, izgradnje društva bez  zavidnosti, mržnje, međusobne borbe i prepirke.     

Braćo i sestre, budimo od onih koji tajno daju sadaku i koji na halal način izdržavaju svoje porodice i pomažu bližnje i koji svoje imetke troše na Allahovu, subhanehu ve te'ala, putu, nadajući se samo Njegovoj, subahenhu ve te'ala, nagradi!
Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji slijede sunnet Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, da nas učini od onih koji daju sadaku samo u Allahovo ime, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!    

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pismo Sejtana lanetullah ljudima...da nas Allah subhanehu ve te’ala sacuva

Vidio sam vas jučer kako obavljate vaše svakodnevne poslove. Probudili ste se bez upućivanja molbe (zahvale) Bogu. Štaviše, niste blagoslovili ni vaše jelo (rekli "bismillah" prije jela) niti klanjali jutros rano sabah a ni klanjali sinoć jaciju. Tako ste nezahvalni da vas prosto neizmjerno volim. eeeeeeeeeh kako samo sam presretan sto ste takvi neodgovorni i nemate nimamo straha od Allaha koji je i vas i mene stvorio !
...
Ne mogu ti dovoljno opisati kako sam ...samo sretan što nisi izmijenio svoj način života. Budalo, pa ti si moj! Sjeti se, ti i ja zajedno smo godinama a još uvijek te ne volim. Ustvari te mrzim, mrzim ono što je Allah stvorio od gline a potom nam naredio da se tome poklonimo. Kako ću se klanjati glini, kada sam sâm stvoren od vatre!

"Ja" sam nadmoćniji od tebe. "Ja" ne griješim. Sve što "ja" radim ispravno je. Tebe koristim samo da Allahu dokažem da si ti u krivu.

Izbacio me iz Dženneta (Raja), zato ću tebe koristiti koliko god je to moguće kako bih dokazao da sam u pravu i da sam bolji od svih vas budalâ, u svakome pogledu. Moj život (posljednje počivalište) je Džehennem (Pakao), ali za sve vrijeme koje mi je Allah podario dat ću sve od sebe da što više vas, budala, povedem sa sobom - u Džehennem.

Vidite, budale, ALLAH VAS VOLI i ima za vas velike planove. Također znam da nemam nad vama moć ukoliko svoj život svojevoljno ne predate meni; i ne zaboravite da sam obećao Allahu (Bogu) da ću vam od života napraviti "živi pakao". Tako ćemo zajedno provesti dva vremena. A to stvarno Allaha boli. Zahvaljujući vama.

Uz pomoć vas, pokazujem Mu ko je od nas bolji i kako je On napravio grešku. Za sve vrijeme koje provodimo zajedno.

Gledamo filmove bezobraznoga sadržaja, proklinjemo druge ljude, dernečimo (lumpujemo), odlazimo u disko klubove, do kasno ostajemo van kuće, pusimo i pijemo alkohol ahhh a tek i drogu uzimamo hehe pa krademo, lažemo; licemjerni smo (dvoličnjaci), kršimo obećanja, prejedamo se, kazujemo prostačke viceve, ogovaramo, ljudima "zabijamo nož u leđa", ne poštivamo starije i predvodnike, ne poštivamo džamije; nepristojno se ponašamo - sigurno ne želiš sve ovo napustiti!

Aaah kako vas koristim da se razilazite po isljenju a tek u Islamu hehehe,pa jedan je Bog i Muhammed je Njoegov poslamik,jedan Kur'an a vi buudale se svadjate,razilazite po pitanju toga,tucete i mrzite hehehe a to je meni cilj...zavest vas ,zavest a nesjetite se traziti kod Allaha utociste od mene heheheh pa vam lakse prilazi sa svih strana !!!

Pa o tome i Kur'an kaze : "E zato sto si odredio, pa sam u zabludu pao, kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti'(El-E'raf, 16-17).

Ja vas na svakom putu cekam u zasjedi heheh a imate dokaze heheh: U hadisu koji prenosi Sebra ibn el-Fakih,se kaže : "Šejtan na svakom putu čeka čovjeka u zasjedi." Na svakom putu koji vodi dobru čeka šejtan i presreće one koji njime hode.

Pa cu vas navracati da nevjerujete u onaj svijet i prozivljenje heheh: Ibn Abbas, pojašnjava da rečeno znači: "prilazit ću im kroz ovaj svijet" ili "Dovodit ću ih u sumnju da će biti proživljeni na budućem svijetu",.

Hajdemo, budale, gorimo zajedno zauvijek! Za vas imam "vatren plan".

Ovo je samo moje pismo zahvale tebi. Želim ti reći "hvala" što si mi dopustio da upravljam tvojim budalastim životom. Tako si naivan da ti se smijem. Kada si kušan grijehom, na to odgovaraš smijehom - ha, ha, ha; gadiš mi se.

Činjenje grijeha uzima svoj danak na Ovome životu. Izgledaš najmanje 20 godina stariji, jer trebam svježu krv. Zato hajde, poduči i svoju djecu kako da griješe. Sve što trebaš uraditi je piti alkohol, varati, kockati, ogovarati, lagati te slušati i plesati na muziku prvih deset pjesama top liste.

Pa zar nevidis kako ti budalo ukrasavam ovaj dunjaluk,uljepsavam...uljepsavam ti zene koje na pola gole prolaze svakodnevno samo da se sto vise grijeis hehhe jer ti je blud zabranjena a ja ti svaku zenu uljepsam da bi to pocinio jer ti Allah zabranjuje ehheeh pa ti uljepsam ih preko televizora,interneta,sms poruka i mailova i svega hehehe samo da bi pogrijesio heheh,pa televizor nam je rod i familija pa kada pocnu razni kanali mi te zadrzavamo malo utakmicom,malo serijama ai nemoralnim filmovima i tebe i tvoju familuju zadrzavamo da vam prodje vrijeme ne iskoristeno hahah ,da vam prodje namaz koji svakako ste vec davno napustili radi serija hehhe i da vas od sjecanja na Allaha odvratimo a i nas rodjak laptop-komjuter nam u tome pomaze heheh ima puno lijepi prgrama i soba gdje ti tamo uljepsamo zene hehe chet sa njima heheh jesi luuuuuud a slusas nas u svemu koliko smo te zaveli heheheh!

Sve ovo radi pred svojom djecom, tako će poslije i ona to raditi. Djeca to vole. I tvoja djeca će biti s nama u Džehennemu (Paklu). To je najbolje što ti i ja možemo uraditi za tvoju djecu.

Pa, budalo, moram te pustiti da ideš sada. Eto me nazad za par sekundi da te ponovno kušam.

Ako se ne opametiš, neće negdje odjuriti, pokajati se za svoje grijehe, živjeti za Allaha (Boga) ovaj preostali dio života pred tobom. Nije moj običaj da upozoravam, ali biti u tvojim godinama i dalje griješiti, to postaje malo smiješno. Nemoj me pogrešno shvatiti, još uvijek te mrzim i ne želim u Pakao sâm otići.

Znaci sazetak mog uticaja na vas je da ne zaboravite heheh :

*Uljepsavam vam i zavodim vas drugim bozanstvima mimo Allaha heeh,da u njih vjerujete a da zaboravite na Allaha i da je samo On Bog i da drugog Boga nema pa heheh vam uljepsam kipove-bude,dosaptavam vam da je Jesus-Isa a.s. sin Merjemin-Marije Sin Boziji heheh a to nije tacno,pa da vjerujete u kasike i fildzane,horoskope heheh budale pa meni je drago da pociniteSIRK I KUFR-nevjerovanje da vas sto vise u Dzehennemu bude sa mnom heheh

*Zavodim vas medjusobno i nabacujem vam ruzne misli u dusama vasim hhehe,da ste tuzni i da mrzite sve oko sebe pa ponekad i sebe heheh

*navodim vas na samoubistvo da se ubijate heheh a to Allah vam zabranjuje hhehe

*Uljepšavam vam  bid'ata (novotarija u vjeri) hehe ono mevlude,nove godine,rodjenadne hehe,obilazak neki mijesta,hehe

*Pridavanje važnosti nekim poslovima na račun drugih važnijih poslova.pa npr.uljepsam ti serije i chet a tebi namazi prolaze heheh,majka ti bolesna pa umijesto da je obidjes i steknes sevap ja te zaposlim heheh televizovirozom ili spavanjem pa tako i njoj se dzenaza klanja hehe a ti je nisi obisao hehe

*Odgađanje (odlaganje poslova za kasnije)
pa evo vam dokaza heheh a vi sljepi i gluhi to necitate hhehhe: U vezi s tim Ibnu Kajjim El-Dževzijj, u svom djelu Telbisu El-Iblis kaže: "Koliko odlučnih i
marljivih ljudi šejtan natjera da odgode poslove i da kažu: "Kasnije ću to uraditi", i mnoge
dobročinitelje učini nestabilnim. Pa tako učenjaku koji zanijeti ponoviti lekciju kaže: "Odmori se
malo." Utiče na njega sve dok ne zavoli lijenost i dok ne počne odgađati poslove. A pobožnom
čovjeku koji je odlučio klanjati noćni namaz kaže: "Duga je noć . . ." tako da on osvane, a ne
klanja noćni namaz.


* Lažno savršenstvo heheh a dokaz je da Čovjek ponekad osjeti da je potpuno savršen (bez nedostataka). Takav mu osjećaj namjeće
šejtan, govoreći mu: "Ti si bolji od drugih! Ti klanjaš namaz, a mnogi ne klanjaju, ti postiš
mjesec Ramazan, a mnogo je onih koji ne poste . . ."
Na ovaj način šejtan natjera čovjeka da se ugleda na one ljude koji su gori od njega, i koji su
zapostavili svoje obaveze, sve to čini s namjerom da ga odstrani od većeg zalaganja za činjenje
dobrih djela.

*ima mnogo i drugih nacina gdje sve uticem na vas i gdje vas zavodim a to su oni svi koje vam je Allah zabranio ja vam  uljepsavam jer mrzim vas dok me vi volite hhehe a ja cu do Sudnjeg dana vas zavoditi
osim iskrenih Allahovi robova hmmmm njima nemogu nista nazalost jer  oni hm:

-uzimaju samo Allaha za bozanstvo
-ustaju rano kad svi spavaju na mmolitvu -namaz i cak klanjaju 5 ili vise puta dnevno hm
-jedu i piju sa Allahovim imenom pa cak se i oblace
-nejedu haram opskrbu neukradenu i ne piju alkohol hmmm
-negledaju tekevizor uuuuh belaja nego samo uce uce,uce Kur'an i citaju knjige hmm
-aaaaaaaah tesko mi pada jer i ujutro i navec velicaju Allaha -zikre uh hmmm pa im ni u aksam nemogu prici ni u danu hmm
-djecu uce od malih nogu kako ce se mene zastiti hmm
-auuuuuuuuu oni ne gledaju u zene  koje im uljepsam nego mogu i 4 zeniti i mijenjati hmm
-cak i ne chetaju sa drugim zenama nego se blokiraju i hehhe kaze :''utociste trazim kod Allaha od prokleta sejtana ''hmmm ama tesko sa ovima upropastise i mene i moju vojsku...

Uvijek čekajući na tebe,

Šejtan, Iblis, Đavo, Sotona

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Značenje riječi-"Iblis"

Riječ "Iblis", je izvedena iz arapskog korijena riječi "belese" (بلس), što znači "očajava" (onaj koji očajava, očajni), dakle, jezično značenje imenice "Iblis" je "on/ono što izaziva očaj". Međutim, neki smatraju da je ta imenica arapska verzija od grčkog "Diabolos". [1]

U arapskom jeziku, "Šejtan" "Sotona" (شيطان, iz korijena ŠTN ش -  ط -  ن) je i imenica i pridjev. Kao imenica, znači "protivnik", "neprijatelj", ili "pobunjenik" a kao pridjev znači "optuženi", "kontraš" ili "zli". U Islamskoj kulturi, Šejtan se često prevodi jednostavno kao "Đavo", ali se može odnositi na bilo koje od bića, koji se pobunio protiv Allaha, ili na sve što odvraća od Allahovog puta (Islama). Šejtan ima sličan smisao i porijeklo kao kršćanska riječ "Satan".

Iblis u islamskoj teologiji

Tradicionalni Islamski učenjaci kao Taberi i Ibn Kesir spominju dvije verzije porijekla Iblisa. Taberi navodi predaju po kojoj je Iblis porijeklom od Džina, i navodi da su "džini" jedno od plemena Meleka: "Kada je Allah završio stvaranje onoga što je htjeo, uzdigao se nad 'Arš (Božiji Prijesto). Potom učini Iblisa melekom dunjalučkoga neba. Iblis bijaše od plemena meleka koje se zove "džin". Nazvani su "džinima" jer bijahu rizničari Dženeta. I Iblis bijaše rizničar. Tada se u njemu probudi oholost, pa reče: "Allah mi je ovo podario kako bi me učinio drugačijim od drugih meleka". Kada u njemu proklija oholost, Allah to vidje pa reče melekima: "Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika!" Meleki rekoše: "Gospodaru naš, a ko će biti taj namjesnik?" Reče Allah: "Imat će potomke koji će nered na Zemlji činiti, zavidjeti jedni drugima te jedni druge ubijati." "Oni upitaše:" Gospodaru naš: " 'Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujući Ti, i, kako Tebi dolikuje, veličamo!' On odgovori: 'Ja znam ono što ne znate vi!' ", tj. znam kakav je Iblis.'" [2]

U Ibn Kesirovoj verziji se također kaže da: "Od Ibn Abbasa (Ashab) se prenosi: "Džini su činili nered na Zemlji prije Adema. Pa kada je melekima rečeno da će Zemlja dobiti novoga namjesnika (čovjeka), zaključiše da će i čovjek nered činiti.' "[3]

Zatim: "Džini bijahu potomci Iblisa na Zemlji, na dvije hiljade godina prije nego li je Adem stvoren. Počeše nered činiti i krv prolijevati. Tada Allah posla vojsku meleka koja ih napade i protjera na morska ostrva."[4]. Po Ibn Kesiru, Iblis je za džine isto što i Adem za čovjeka. Nadalje, Ibn Kesir navodi mišljenje da je Iblis zarobljen od strane meleka i odveden na nebo i da je se zadesio u momentu kada je Allah stvorio Adema i naredio melekima da mu padnu ničice, što je on odbio i radi toga je proklet. Takođe navodi mišljenje jednog od Ashaba da je Iblis bio Melek (Anđeo).

Allah je, dakle, stvorio (Adem) i naredio melekima da padnu ničice pred njim i svi meleki se pokoriše, osim Iblis [5]

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Uzroci srece nasih slabasnih srca-Ahiretska opskrba

Najvelicanstveniji uzrok srece srca jeste monoteizam.Sukladno njegovu savrsenstvu,snazi i povecanju biva sreca onog ko ga nosi.
Uzviseni je rekao: Zar je isti onaj cije je srce Allah ucinio sklonim islamu,pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga.(Ez-Zummer 22)
Onome koga Allah zeli uputi-On srce njegovo prema islamu oraspolozi,a onome koga zeli u zabludi ostaviti-On srce njegovo stegne i umornim ucini kao kad cini napor da na nebo uzleti.(El-En'am 125)

Uputa i monoteizam najveci su uzroci raspolozenja srca,a politeizam i zabluda najveci su uzroci tjeskobe srca i njegova neraspolozenja.Jedan od uzroka raspolozenja srce jeste i svjetlo koje Allah stavi u srce covjeka.To je svjetlo imana,jer imam je taj koji oraspolozi srce,prosiri ga i cini ga sretnim.Kada to svjetlo nestane iz covjekova srca on tada osjeca tjeskobu i neugodnosti kao da je u natjesnjem i narigoroznijem zatvoru.
Biljezi Tirmizi u svom Dzamiu da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Kada svjetlo udje u covjekovo srce,ono se prosiri i oraspolozi.Upitali su:Koji je znak toga,Allahov Poslanice?Rekao je:Ceznja za vjecnim,a zanemarivanje varljivog boravista i pripremanje za smrt prije nego dodje.(Taberi,Sujuti,Ibn Ebu Sejbe,Ibn Ebu Dunja,Hakim,Bejheki-mursel

Covjek osjeca prostranost svog srca sukladno obimu tog svijetla kojeg posjeduje,a ista je situacija i sa osjetilnim svjetlom i tamom.Ta svjetlost prosiruje srce,a tama ga steze.
Jedan od uzroka koji donose srecu jeste i znanje.Ono ga prosiruje toliko da postaje prostranijim od ovog svijeta.Neznanje mu pak donosi,skucenost i ogranicenost.Kad god se poveca znanje kod covjeka njegovo se srce obveseli i prosiri.Medjutim takve posljedice ne proizvodi svako znanje.Njih proizvodi znanje naslijedjeno od Poslanika s.a.v.s. To je korisna nauka a oni koji je posjeduju jesu najsirijih prsa,najspremijih srca,najljepseg morala i najsretnijeg zivota.
Pokornost Allahu osjecaj svim srcem ljubavi prema Uzvisenom,potpuno posvjecivanje i uzivanje u cinjenju obreda Njemu jesu stvari koje najvise prosiruju prsa covjeku.One ga toliko cine sretnim da ponekad kaze:Ako budem u Dzennetu u ovakvom stanju ja cu onda znaci lijepo zivjeti.Ljubav ima cudan utjecaj na razraganost srca,prijatnost duse i uzivanje srca koju moze spoznati i osjetiti samo asik(zaljubljeni).Sve sto je ljubav jaca i zesca srce je prostranije i veselije.Ono se tijesni samo onda kada vidi besposlicare i nezaljubljenje u spomenutu stvar,jer njihovo vidjenje ozlojedi njegovo oko,a druzenje s takvim usplahiri njegovu dusu.
Jedan od najveci uzroka tjeskobe srca jeste okretanje od Uzvisenog Allaha,vezivanje s nekim drugim,Njegovo nespominjanje i ljubav prema nekome drugome.Onaj ko zavoli nesto mimo Allaha ce biti kaznjen.Takav svoje srca ostavlja u okove ljubavi prema tom drugom.Na Zemlji potom nece biti nesretnijeg od njega,niti oneraspolozenijeg uma,niti tegobnijeg zivota,niti umornijeg srca.Postoje dvije vrste ljubavi.

Prva je ona ljubav koja je Dzennet ovog svijeta,sreca duse,uzivanje srca,blagodat duse,njena hrana i lijek,pa cak se moze reci njen zivot i radost.To je jedinstvena ljubav prema Allahu i to svim srcem,usmjerenje snage naklonosti volje i sve ljubavi prema Njemu.

Druga ljubav jeste ona koja je kazna i tuga za dusu,zatvor za srce i tjeskoba za prsa.Ona je uzrok bola,tegobe i patnje.To je ljubav prema nekom drugom mimo Allaha.

Jedan od uzroka sirine prsa jeste i kontinuirano spominjanje Allaha u svakom stanju i mjestu.Zikr ima zapanjujuci utgjecaj na sirinu prsta i uzivanje srca,a nemarnost ima itekako bitan utjecan na njegovu tjeskobu,zatocenje i patnju.
Uzrok sirine prsta jeste i cinjenje dobra prema stvorenjima i pruzanje ljudima koristi materijalno,autoritativno,licno i drugim vidovima koristi.Jer vjernik je plemenit i darezljiv,najprostranijih prsa,najprijatnije duse i najsretnijeg srca,dok je skrtac koji ne cini dobrocinstvo natjesnjih ljudi,najtegobnijeg zivota i najvece brige i tuge.Allahov Poslanika s.a.v.s. naveo je primjer u Sahihu za skrticu i darezljivog pomocu dva covjeka koji zele na sebe obuci zeljezne stitove.Pa kad god darezljivi odluci dati sadaku stit mu se prosiri i opusti i takjo sve dok mu potpuno ne prekrije odjecu i potpuno ga prekrije,a kad skrtica odluci dati sadaku svaki dio stita ostaje na svom mjestu i ne prosiri se tako da ga nemoze obuci.(Buhari i Muslim)
To je primjer za sirenje prsa vjernikovih,kada daje sadaku i radosti njegova srca i primjer za tjeskobu prsa skrtice i skucenosti njegova srca.
Uzrok prosirenja prsa jeste i hrabrost.Hrabar je covjek prostranih prsa siroke nutrine i velika srca.Kukavica jeste covjek najtjesnjih grudi i najskucenijeg srca.On ne osjeca radost,srecu,slast,a niti uzivanja osim uzivanja koja osjeca stoka.Duhovna sreca,slast uzivanje i radovanje zabranjena su svakoj kukavici.Ona su takodjer zabranjena i svakoj skrtici i onome ko se okrene od Allaha zanemari sjecanje na Njega,onome koji ne poznaje Njegova imena,svojstva i vjeru i koji je svoje srca vezao za nekog drugog mimo Allaha.Ta sreca uzivanja u mezaru postaju jednom od Dzenetskih basci,a spomenuta tjeskoba i stijesnjenost transformisu se u mazaru u kaznu i zatvor.Covjekovo je stanje u kaburu kao stanje njegova srca u grudima sa stanovista uzivanja,kaznjavanja,sputanosti ili slobode.Tu se ne uzima u obzir radost ili tjeskoba srca zbog uzroka,nego se to mjeri s postojanim svojstvom kojim se odlikuje srce i koja ga nuzno cini prostranim ili skucenim.Ono je mjerilo.A od Allaha trazimo pomoc.
Jedan od najvecih uzroka srece srca jeste njegovo oslobadjanje od pokudjenih svojstava koja ga neminovno dovode u tjeskobu i patnju,sprecavaju ga da dozivi svoju cestitost i poboznost.Kada covjek uradi djela koja mu donose srecu i sire prsta,a ne ocisti pokudjena svojstva iz svog srca osjeti u njemu ocekivanu srecu.Najvise sto se tada moze desiti jeste da dodje do neprestanog sukoba izmedju dvije suprostavljenje strane radi prevlasti nad njegovim srcem koju ce na kraju ona strana koja bude dominantna nad njim.
Uzroci koji donose srecu jesu i ostavljanje nepotrebnog pogleda i slusanja,pretjeranog druzenja,jedenja i spavanja.Sve te nepotrebne i pretjerane stvari donose srcu bolove,patnje i briga.Stezu ga,zatvaraju,ogranicavaju i donose mu patnju.Cak su spomenute stvari uzrok vecine kazne i patnje na ovom i na onom svijetu.Jedini Boze,kako li je samo tijesno srce,tezak zivot i stanje kod onoga koji ima udjela u svim spomenutim bolestima.A kako li je samo lijep zivot onoga covjeka koji u svim pohvalnim svojestvima ima udjela,cija je jedina briga da ih primjeni i da se okiti sa njima.Na takvog se odnose sledece Allahove dz.s. rijeci:
A necisti ce sigurno u Dzehennem.(El-Infitar 14)
Izmedju spomenute dvije kategorije postoje razliciti stepeni koje zna samo Uzviseni Allah dz.s.Na osnovu spomenutog moze se reci da je Allahov Poslanik s.a.v.s. bio najsavrseniji covjek u svim svojstvima koja sire prsa,cine srce prostranim,donose srecu i zivot dusi.On je bio najsavrseniji covjek u tom srcanom prostranstvu i sreci srca i duse,a pored toga isticao se i osjetilnim bontonom kojim je odlikovan,jer je savrsen moral njegova neminovna posljedica.Onaj ko je najboljeg ponasanja on je i najveceg raspolozenja,slasti i srece.Sukladno obimu njegove primjene od strane covjeka postize se kod njega i tolika sirina prsa i dusevna sreca i slast.Poslanik s.a.v.s. dostigao je vrhunac savrsenstva u prostranstvu grudi,podizanju pomena i skidanju bremena.Njegovi sljedbenici ce postici od toga onoliko koliko ga budu u tome slijedili.A Allaha molimo za pomoc.U tolikoj mjeri njegovi ce sljedbenici imati zastitu,cuvanje odbranu,blizinu i pomoci kod Allaha.Ako ga budu potpuno slijedili imat ce potpunu Allahovu podrsku i obratno.Ko nadje dobro neka se zahvali Allahu,a ko nadje nesto drugo neka kori samo sebe.

Ibn Qajjim el Dzevzijje-Ahiretska opskrba

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Kako se ponasati u slucaju bolesti?

Bez obzira koliko covjek cuvao svoje zdravlje, dode vrijeme da ga ophrva neka bolest i nemoc. Kako se tada ponašati i šta ciniti?! Ovaj tekst aktualizira kodeks ponašanja muslimana u slucaju bolesti, a govori i o potrebi obilaska drugih bolesnika, te ponašanju prema njima.

Zdravlje je jedna od blagodati koju je Allah dao ljudima. U Kur'anu i sunnet navedene su metode kako preventivno djelovati i sacuvati zdravlje. Ukoliko bi se cuvanjem higijene, cistocom, abdestom, gusulom, umjerenim konzumiranjem hrane i pica, apstinencijom od alkohola, droge, svinjskog mesa i svinjskih preradevina covjek sacuvao na ovom svijetu, uveliko bi se smanjile raznovrsne bolesti koje su posljedica našeg nesavjesnog odnosa prema sebi i poprilicna odvojenost od plemenitih nacela islamskog ucenja.
Pa, ipak, ma koliko covjek cuvao svoje zdravlje cesto ga zapljusne talas neke bolesti. Ukoliko do bolesti dode: šta musliman treba ciniti i kako se u takvoj situaciji ponašati? Na to pitanje odgovor ce biti ponuden u tekstu.

 Moliti Allaha, dž.š., za zdravlje

Musliman treba moliti Allaha Uzvišenog za zdravlje prije nego ga izgubi. Ibn ebi Bekre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, molio Gospodara svjetova da mu sacuva i zaštiti zdravlje: «Allahumme 'afini fi bedeni, Allahumme 'afini fi sem'i, Allahumme 'afini fi besari, la ilahe illa Ente!» / «Allahu, podari zdravlje mome tijelu, Allahu, podari zdravlje mome sluhu, Allahu, podari zdravlje mome vidu, nema boga osim Tebe!».

Lijecenje u slucaju bolesti

Musliman je dužan, ukoliko ga oprhve kakva bolest, lijeciti se, jer je to preporucio Allahov Poslanik, s.a.v.s, naglasivši u predaji Ebu Hurejre, r.a: «Allah nije dao nijednu bolest, a da za nju nije stvorio i lijek!». U Džabirovoj, r.a, predaji koju bilježi Muslim, Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno napominje: «Za svaku bolest ima lijek, pa kada se pronade odgovarajuci lijek za bolest, ona ce, Allahovom pomoci, biti izlijecena!».
Zna se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, kako prenosi Džabir, r.a, poslao ljekara Ubejj b. Ka'bu, r.a, kada je on bio bolestan. Isti ashab, u drugoj predaji kaže: «Sa'd b. Mu'az, r.a, je bio pogoden u središnju venu na ruci. Poslanik, s.a.v.s, mu je izvršio kauterizaciju na ruci nekim željezom slicnom šiljku na strijeli. Nakon toga mu je ruka otekla, pa je ponovio proces».

Zabrana lijecenja alkoholom

Mnogi ljudi i danas smatraju da alkohol lijeci, iako je Vjerovjesnik, s.a.v.s, kategoricki zabranio upotrebu alkohola cak i u svrhu lijecenja. Prema tome, treba izbjegavati lijecenje sa alkoholom i koristiti ono što nije haram.
Potvrdu za to nalazimo u predaji Vaila el-Hadremija koji prenosi da je Tarik b. Suvejd el-Džu'fi, r.a, pitao Poslanika, s.a.v.s, o alkoholu, a on mu je zabranio da ga proizvodi. Tarik b. Suvejd je pojasnio da on taj alkohol proizvodi iskljucivo za lijecenje, našto je Allahov Poslanik., s.a.v.s, konsatirao: «To nije lijek! To je bolest!».

Bolesniku se brišu grijesi

Uistinu je divno biti vjernik. Cak i bolest koja vjernika zadesi nije za njega nesreca, vec dobro i blagodat. Ako vjernik pravilno razumije Allahov raspored i Njegovu sudbinu, on ce i bolest smatrati Allahovim odredenjem i bit ce njom zadovoljan, znajuci da ce ga ona kutarisati nekih kazni onoga svijeta ili ga, pak, ocistiti od grijeha. Ohrabrujuce djeluje predaja Ebu Se'ida i Ebu Hurejrea, r.a, u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s, obecava: «Muslimana ne pogodi nikakva nedaca ili bolest, tuga ili žalost, niti kakva nezgoda, pa cak ni obicni ubod trna, a da mu zbog toga ne budu oprošteni (neki) grijesi!».
Allah Uzvišeni, upravo putem razlicitih životnih iskušenja i raznih bolesti, cisti vjernike od svih taloga i naslaga grijeha, negativnosti i nepravilnosti. Problem je kako to ispravno shvatiti i razumjeti i dostojanstveno to podnijeti, nadajuci se Allahovoj, dž.š., nagradi. Nadamo se da ce nam sljedeca predaja u tome itekako pomoci. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Vjernika i vjernicu ne prestaju pogadati razna iskušenja u njima samima, njihovoj djeci ili imetku, sve dok im se ne izbrišu svi njihovi grijesi, tako da Allaha susretnu bez ijednog grijeha».

Za oduzimanje vida nagrada je Džennet

Svaka bolest ili iskušenje donosi oprost grijeha i Allahovu, dž.š., nagradu shodno težini bolesti ili iskušenja koje mu je Allah, dž.š., podario. Jedno od najvecih iskušenja, bolesti i fizickih nedostataka je gubitak vida. Onaj ko se strpi nakon toga i bude zadovoljan Allahovom, dž.š., sudbinom bit ce nagraden Džennetom. To Poslanik, s.a.v.s, jasno napominje u hadisi-kudsijji, koju od njega prenosi Enes b. Malik, r.a: «Allah Uzvišeni kaže: «Kada stavim Svoga roba na iskušenje oduzimanjem vida, pa se on strpi u tome, nadoknadit cu mu taj nedostatak Džennetom!»

Bolesniku se ne prekidaju sevapi za ucinjena djela

Bolesnik ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, jer i dok je bolestan njemu sevapi teku za djela koja je radio dok je bio zdrav, tako da svojom bolešcu prakticno ne gubi ništa od nagrada koje mu pripadaju. To je još jedan dokaz Allahove, dž.š., milosti prema Njegovim stvorenjima.
Enes b. Malik, r.a, prenosi zanimljivu predaju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji o tome kaže: «Svakome muslimanu, koji je dok je bio zdrav radio dobra djela, Allah ce upisivati dobro djelo i za vrijeme njegove bolesti, pa ako ga izlijeci – ocistio ga je, a ako mu dušu uzme – oprostit ce mu grijehe!»

Dužnost je obici bolesnika

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ubrojio obilazak bolesnika u dužnosti spram drugog muslimana. Tako u predaji Alije, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «Šest je dužnosti muslimana spram muslimana: da mu nazove selam kada ga sretne, da mu se odazove kada ga pozove, da mu kaže «Jerhamukellah» kada on kihne i kaže «El-Hamdu lillah», da ga obide kada se razboli, da mu klanja dženazu kada umre i da mu želi ono što želi i sam sebi!». U Muslimovoj predaji umjesto: «i da mu želi ono što želi i sam sebi», stoji: «ako mu zatraži da ga posavjetuje, da to i ucini!».
U Buharijinoj predaji koju prenosi Ebu Musa, r.a, nareduje se obilazak bolesnika. To Vjerovjesnik, s.a.v.s, nedvojbeno naglašava: «Obidite bolesnika, nahranite gladnog i oslobodite zarobljenog!».

Podsticaj za obilazak bolesnika

Islam je obilazak bolesnika pozicionirao izuzetno visoko, uporedujuci ga s posjetom Gospodaru svjetova. Pogledajmo hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, a u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: «Allah Uzvišeni ce na Sudnjem danu reci: «Covjece, Ja sam se bio razbolio ali Me ti nisi posjetio». Covjek ce upitati: «Kako da Te posjetim, Gospodaru, kad si Ti Gospodar svjetova?!». Reci ce: «Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? Zar ne znaš da bi Me našao kod njega da si ga posjetio?!». Imam Nevevi, tumaceci ovaj hadis, tj. da bi covjek tamo našao Gospodara svjetova, tvrdi da bi, ustvari, našao nagradu i Allahove pocasti da je posjetio tog covjeka.

Treba zijaretiti i bolesnog nemuslimana

Poslanik, s.a.v.s, nas uci da treba da obidemo cak i bolesnog nemuslimana, ako nam je bio komšija, poznanik ili poslovni partner. To potvrduje hadis koji prenosi Enes b. Malik, r.a, koji kaže da se jednom prilikom razbolio djecak Židov, koji je služio Poslanika, s.a.v.s, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, zijaretio, sjeo kod njegove glave i rekao mu: «Primi islam!» Djecak je pogledao u svoga oca koji je bio prisutan i otac mu je predložio da posluša Muhammeda, s.a.v.s, što je djecak i ucinio i prihvatio islam, a Vjerovjesnik, s.a.v.s, je, izlazeci iz kuce, rekao: «Hvala Allahu koji ga je spasio od Vatre!»
Dakle, posjeta nije bila samo radi posjete, nego je Vjerovjesnik, s.a.v.s, ucinio divan potez i djecaka spasio sigurnog Džehennema, jer je djecak umro nakon kratkog vremena. Koliko li mi takvih i slicnih situacija propustimo, ne želeci da spasimo svoje komšije, poznanike i poslovne saradnike. Oni ce nas, budimo uvjereni, optužiti na Sudnjem danu za naš, uistinu, nehumani gest: dopuštenju da se stropoštaju u džehennemsku vatru!!!

Nagrada onome koji obide bolesnika

Allahov Poslanik, s.a.v.s, podstice vjernike da zijarete bolesnike obecavajuci im velike nagrade. U Sevbanovoj, r.a, predaji Poslanik, s.a.v.s, obecava džennetsko voce: «Kada musliman ode u obilazak svoga brata muslimana, on se nalazi u džennetskoj hurfi sve dok se ne vrati!». Neko je upitao 'Alejhisselama: «A šta je to džennetska hurfa?». On je odgovorio: «To je džennetsko voce!».
Vjerovjesnik, s.a.v.s, je obecao Džennet onome ko, pored ostalog, obide i bolesnika. U predaji Ebu Hurejrea, r.a, to se jasno nagovještava. Naime, Poslanik islama, s.a.v.s, je upitao: «Ko je danas zapostio?». Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Upitao je: «Ko je danas od vas klanjao dženazu?» Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Poslanik, s.a.v.s, je ponovo zapitao: «Ko je od vas danas nahranio gladnog?» Ebu Bekr je, ponovo, odgovorio: «Ja!» Poslanik, s.a.v.s, je, na kraju, upitao: «Ko je od vas danas obišao bolesnika?». Ebu Bekr je ponovo odgovorio: «Ja!» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je, nakon toga, rekao: «Koja osoba uradi sve to u jednom danu uci ce u Džennet!»

Šta se uci uz bolesnika?

Kada se dode bolesniku, treba se iskoristiti prilikom i prouciti mu dovu za ozdravljenje. To je bila praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 'Aiša, r.a, prenosi da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s, kada bi obilazio nekog bolesnika, potrao ga svojom desnom rukom, a onda proucio: «Allahumme Rabbe-n-nasi, ezhibi-l-be'se, vešfi, Ente-š-Šafi la šifae illa šifauke, šifaen la jugadiru sekamen» / «Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni tegobu i izlijeci, jer Ti lijeciš. Nema lijeka osim Tvoga. Izlijeci lijekom poslije koga nema boli!»
Lijepo bi bilo uz bolesnika prouciti dovu koju je Džibril ucio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, kada je osjecao bolove. Naime, Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Džibril došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, nakon što se on tužio na bolest, pa mu je proucio: «Bismillahi erkike, min kulli šej'in ju'zike, min šerri kulli nefsin ev 'ajnin hasidin, Allahu ješfike, Bismillahi erkike!» / «Allahovim imenom te lijecim od svega što te uznemirava, od zla svake osobe ili oka koje zavidi. Allah je tvoj lijecnik. Allahovim imenom te lijecim!»
Ibn 'Abbas, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Ko posjeti bolesnika, prije nego mu dode cas smrti, pa uz njega sedam puta prouci: «Es'elullahe-l-'Azime Rabbe-l-'arši-l-'azimi en ješfijeke» / «Molim Velikog Allaha, Gospodara velikog Arša, da te izlijeci», Allah ce ga izlijeciti od te bolesti!»

Šta bolesnik uci?

Ukoliko bolesnik osjeca neke bolove, Poslanik islama, s.a.v.s, je savjetovao da prouci dovu, koja ce mu pripomoci u odagnavanju bolova.
Ebu 'Abdullah Osman b. ebi-l-'As, r.a, prenosi da se on potužio Vjerovjesniku, s.a.v.s, na bolove koje je osjecao u tijelu otkako je prešao na islam, pa mu je on savjetovao da stavi ruku na mjesto gdje ga boli, a onda da tri puta prouci: «Bismillah!», a iza toga sedam puta: «E'uzu billahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhaziru» / «Utjecem se Allahu i Njegovoj moci od zla što ga osjecam i bojim ga se».

Šta uci onaj koji je izgubio nadu u život?

Bolesnik treba zikr ciniti Allaha Uzvišenog i moliti Ga, a to posebno treba ciniti kada osjeti da mu ta bolest smrt priziva. Tako je cinio Allahov Poslanik, s.a.v.s, pred svoju smrt, kada je bio naslonjen na Aišu, r.a, i onda je, kako ona veli, proucio: «Allahummagfirli verhamni ve elhikni bi-r-refiki» / «Allahu, oprosti mi, smiluj mi se i sastavi me sa najuzvišenijim drugom».
U drugoj 'Aišinoj, r.a, predaji Poslanik islama, s.a.v.s, je u svojoj smrtnoj bolesti ucio: «Allahumme e'inni 'ala gamerati-l-mevti!» / «Allahu, pomozi mi u ovim smrtnim casovima!».

Zabrana psovanja i proklinjanja bolesti

Prirodno je da ne volimo sve ono što nam smeta i pricinjava odredene poteškoce. Bolest je iscrpljujuca, brzo nam dosadi, pa, otuda, cesto reagiramo ne nedopušten nacin, izražavajuci se loše o toj bolesti. Medutim, da znamo koliko nam je bolest pomogla u cišcenju od grijeha i svojevrsnoj dezinfekciji našeg duhovnog stanja, ne bismo tako postupili.
Poslanik islama, s.a.v.s, je upozoravao ashabe da ne proklinju bolest i da o njoj ne govore s mržnjom i prezirom. U Džabirovoj, r.a, predaji to se, ekspilicite, prepoznaje. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ušao kod Ummu-s-Saib, koja je drhtala jer je imala povišenu temperaturu, pa je upitao: «Šta ti je?». Ona je odgovorila: «Groznica, Allah joj bericeta ne dao!». Vjerovjesnik, s.a.v.s, je tada rekao: «Ne proklinjij groznicu, jer ona otklanja ljudske grijehe, kao što kovacki mijeh otklanja trosku od željeza!».

Zabranjeno je tražiti smrt u bolesti

Kada se covjek nade u nekoj teškoj situaciji, velikom iskušenju ili opakoj bolesti, treba ocuvati prisebnost i shvatiti da nas Gospodar svjetova iskušava tim i želi da ostanemo jaki, cvrsti, ustrajni i dostojanstveni. Zabranjeno je, u tim momentima, tražiti ili priželjkivati smrt. Onome ko dode u takvu nezavidnu situaciju najbolje je da se ponaša sukladno Poslanikovom, s.a.v.s, savjetu, koji od njega prenosi Enes b. Malik, r.a: «Neka niko od vas nipošto ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako vec mora, onda neka kaže: «Allahu, održi me u životu dokle god je život bolji za mene, a usmrti me ako je smrt bolja za mene!».

Sažetak

Zakljucujuci aktualiziranu temu spomenut cemo još neke elemente koje treba imati na umu kada posjecujemo bolesnike:

1. Ne zadržavati se dugo uz bolesnika, jer ga to može itekako zamoriti, kao što kaže arapski pjesnik: «Nije tako teško bolovati, kad bi komšije dale mirovati!».

2. Nazvati selam bolesniku i prisutnima i, okrenuvši se njemu, zamoliti Allaha Uzvišenog za njegovo ozdravljenje, što ce mu osnažiti nadu i uciniti ga raspoloženim.

3. Poslije selama, treba se rukovati s bolesnikom i staviti mu ruku na celo, jer se time iskazuje naša bliskost s njim i naš pojacani interes za njegovo ozdravljenje.

4. Zamoliti bolesnika da prouci dovu za nas, jer se bolesnikova dova ne odbija.

5. Ne govoriti uz bolesnika o smrti i ne kazivati ni za ciju smrt, jer bi ga to moglo potresti i negativno na njega utjecati.

6. Ne govoriti povišenim tonom, kako ga ne bismo uznemirili.

7. Ne prisiljavati ga da jede i pije, jer bi ga to moglo uznemiriti.

8. Ponijeti neku hediju bolesniku, što ce biti ocit znak naše pažnje spram njega

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dobrocinstvo prema komsiji

Islam podstiče na dobročinstvo prema komšijama. Uzvišeni veli: "A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim,…" Nisa 36.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik!' Rekoše ljudi: 'Ko je taj, o Allahov Poslaniče?' On reče: 'Onaj od čijeg nasilja nisu sigurne njegove komšije.' Ljudi priupitaše: 'U čemu se ogleda to nasilje?, a Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: 'To je zlo u bilo kojem vidu.'" Bilježi Ahmed.

Komšija ima tri vrste:

1. Komšija musliman i uz to rođak – prema njemu se moraju ispuniti tri obaveze, obaveza kao prema komšiji, kao prema musliamnu i kao prema rodbini.

2. Komšija musliman – prema njemu se moraju ispuniti dvije obaveze, kao prema muslimanu i kao prema komšiji.

3. Komšija koji nije musliman prema njemu se mora ispuniti komšijska obaveza. Prenosi se da je Abdullah ibn Omer radijallahu anhuma upitao svoje ukućane kad su zaklali ovcu: 'Jeste li počastili moga susjeda jevreja?'

Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kada kaže: 'Savjetovao mi je Džibril alejhi selam da pazim na svoga komšiju tako često da sam očekivao da će mi reći da komšija ima pravo nasljedstva.'" Bilježe Buharuija i Muslim. Dužnost je činiti dobro svome komšiji i paziti da se komšija ničim ne uznemiri. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka čini dobro svome komšiji." Bilježi Darimi.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao Ebu Zerru radijallahu anhu: "Kada kuhaš čorbu, dodaj malo više vode da bi mogao počastiti i svoje komšije." Bilježi Muslim.

U čemu se ogleda dobročinstvo

- Da ga počastimo onim što su njegova djeca kod nas primijetila, što inače djeca žele ili ako komšijina djeca osjete miris iz naše avlije, kao što se navodi u Poslanikovoj sallallahu alejhi ve sellem oporuci Ebu Zerru radijallahu anhu.

- Da ga obilazimo ako se razboli, izrazimo saučešće u nesreći, čestitku u radosti, posjećujemo u posebnim prigodama, da oprostimo komšiji ako nas uvrijedi i da ga upozorimo na grešku na lijep način.

- Čuvati se pogleda u komšijsku avliju, žensku čeljad i inače intimu, a zaštiti svoje sramote i intimu, da je ne vidi komšija.

- Motriti i čuvati kuću, imetak i čeljad komšije kada je odsutan.

- Ne viriti u korpu šta komšija nosi kući.

- Voditi računa da autom ili bilo čime ne zakrčimo put koim komšija prolazi svojoj kući, te da se ne prosipa otpadna voda ili smeće na komšijsku bašću ili tamo gdje će mu zasmetati.

- Ne uznemiriti komšiju galamom ili prejakim tonom kasetofona i sl.

- Strpljivo podnositi postupke komšije i ne reagovati na moguće provokacije. "Kada je došao čovjek Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i požalio se na ponašanje svoga komšije, on mu je kazao: 'Idi i strpi se.' Nakon što je čovjek došao još nekoliko puta da se žali, reče mu Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: 'Idi i iznesi sve svoje pokućstvo pored puta.' Čovjek je uradio sve što mu je naredio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem te su ljudi prolazeći pitali šta je razlog ovakvog njegovog postupka. Kada im je objasnio o čemu se radi, svijet je počeo proklinjati lošeg komšiju, koji je nakon izvjesnog vremena došao i rekao: 'Vrati svoje pokućstvo i uđi u kuću, više te neću uznemiriti.'" Bilježi Ebu Davud.

Komšija se ne smije uznemiravati.

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Neće ući u džennet onaj čovjek od čijeg zla nisu sigurne njegove komšije." Bilježi Muslim.

Jedne prilike su ashabi radijallahu anhum spomenuli Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem neku ženu koja je bila čuvena po tome što je puno klanjala, postila i dijelila sadaku, ali je imala loš glas zato što uznemirava svoje komšije svojim jezikom. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: "Ta žena će biti stanovnik džehennema." Bilježi Ahmed.

Vrline dobrog komsije

Sretan li je onaj kome je Uzvišeni Allah podario susjedstvo sa dobrim komšijom! Takav će mu štititi njegova lična prava, poput časti, imetka i slično, uvažavat će ga i poštovati, i trudit će se da mu pomogne kako bi Allah bio zadovoljan sa obojicom na ovom i na budućem svijetu!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Tri stvari ukazuju na sreću čovjeka: dobar komšija, udobna jahalica i prostran dom!“ (Ahmed, 15409; el-Hakim, 7306; i drugi. El-Hakim je rekao da je lanac hadisa vjerodostojan)

Spominje se da je Alija ibn ebi Talib, radijallahu anhu, rekao: „Prvo se traži komšija, pa tek onda kuća, i prvo se gleda na saputnika, pa tek onda na put!“ (Behdžetul-medžalis, 1/291, el-Adabuš-šer'ijjeh, 2/15)

Neki mudraci rekoše: „Gorčina života se ogleda u tri stvari: u susjedstvu sa lošim komšijom, u neposlušnom djetetu i u ženi lošeg morala!“ (El-Adabuš-šer'ijjeh, 2/16)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je uobičavao da prouči slijedeću dovu: „Allahu moj, utječem ti se od lošeg komšije iz naseljenog mjesta, jer se komšija u pustinji može promjeniti!“ (Ibn Hibban, 1033; el-Hakim, 1951; i drugi. Šejh Albani ga je ocjenio kao hasen hadis, vidi Silsiletu el-ehadisi es-sahihah, 1443)

Strpljivost na neprijatnostima od naseg komsije

Drugi stepen komšijskih prava je suzdržanost i strpljivost na neugodnostima i neprijatnostima koje nas pogode od našeg komšije.

Mnogi ljudi su sposobni da se suzdrže od nenanošenja neprijatnosti svome komšiji, međutim, malo njih je u stanju da strpljivo podnesu neugodnost i neprijatnost od strane njihovog komšije, pa čak i ako se radilo o tek maloj greškici ili nenamjernom činu.

Često imamo priliku da čujemo svađu među komšijama nastalu zbog sitnice, te da se na ružnu riječ uzvrati sa deset ružnih, ili da se od malog problema napravi veliki! Da su se komšije suzdržale i da su strpljivo podnjeli zadobijenu neprijatnost, i zanemarili grešku ili potražili ispriku jedan drugom, želeći se time umiliti svome Gospodaru i zatražiti od Njega da i On njima njihove prijestupe i pogreške oprosti, takvo što se nikada ne bi događalo!

Koliko li je samo problema nastalo među komšijama zbog nesuglasica među njihovom djecom, a to je nešto što je neodvojivo i čemu se nije mnogo čuditi kod male djece?! Međutim, da su roditelji bili bar na trenutak mudri, da su se suzdržali i strpili imajući na umu prava njihovog komšije, takvi problemi se ne bi događali, i u korjenu bi se sasjecali!

Od Osmana ibn Zaida, Allah mu se smilovao, se prenosi da je rekao: „Zdravlje i vitalnost ima deset ogranaka, a od njih devet ogranaka obuhvata zanemarivanje (neobaziranje na probleme)!“ Ove riječi su prenešene Ahmedu ibn Hanbelu, Allah mu se smilovao, pa on reče: „Zdravlje i vitalnost ima deset svojih ogranaka, svi ti ogranci su obuhvaćeni u zanemarivanju!“ (El-Adabuš-šer'ijjeh, 2/17)

Značenje ovih riječi je da se mir i sigurnost od ljudskih neprijatnosti najčešće postiže zanemarivanjem njihovog zla, zatim sa neobaziranjem na njihovu nepravdu koju su učinili i sa neuzvraćanjem na zlo koje od njih dođe. Koga Uzvišeni Allah tim osobinama pomogne, takav će biti uspješan u svome životu!

Rekao je el-Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao: „Ljepota susjedstva se ne ogleda u nenanošenju neprijatnosti komšiji, već u strpljivosti i podnošenju neprijatnosti koje dođu sa njegove strane!“ (Tenbihu el-gafilin, 1/153)

Uzvišeni Allah je opisao prave vjernike da se oni suzdržavaju u srdžbi, da opraštaju ljudima, te im lijepim primjerima uzvraćaju na njihovo zlo, rekavši: „...oni koji srdžbu svoju savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine!“ (Ali Imran, 134)

Zamislimo, ako su ovakve osobine vjernika u odnosu na ljude općenito, u tom slučaju su naše komšije najpreće da zbog njih savladamo našu srdžbu i da im oprostimo kada nam učine kojekakvu neprijatnost!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Uzvišeni Allah voli troje...“ Među te tri stvari koje voli, spomenuo je i „...čovjeka koji ima lošeg komšiju, pa ga on uznemirava, te je strpljiv na tim njegovim neprijatnostima koje čini! Takvome je Allah dovoljan i pomoći će ga da se ovaj promjeni ili sa njegovom smrću!“ U drugoj predaji stoji: „...sve dok ih ne razdvoji smrt ili selidba!“

Najveći stepen komšijskog prava je, pored nenanošenja neprijatnosti i strpljivosti na neugodnostima koje nas zadese od našeg komšije, još i iskazivanje raznolikih vidova počasti i dobročinstva prema komšiji. Odatle, sve ono što smo obavezni u pogledu bratskih prava u islamu, kada je u pitanju još i komšijsko pravo, tada te obaveze postaju još snažnije i poželjnije da se čine, obzirom da komšija koji je musliman uživa pravo islama i komšiluka.

Razni vidovi dobrocinstva komsiji

Među komšijska prava, između ostalih, ubrajamo i ljubav prema njemu, nazivanje selama, smješak i ozarenost lica pri susretu sa njim, obilazak komšije kada se razboli, klanjanje dženaze ako umre on ili neko od njegovih, pomaganje ako mu bude učinjena nepravda, sprečavanje da on učini nekome nepravdu ili grijeh koliko smo u mogućnosti, otklanjanje neugodnosti od njega, pomaganje u njegovim potrebama, suosjećanje sa njim u njegovim nevoljama, čestitanje i radovanje u njegovim sretnim trenutcima, udjeljivanje poklona, davanje savjeta njemu, njegovoj djeci i porodici, podučavanje onome što on ne zna u pogledu vjere i ovosvjetskog života, ukazivanje podrške, pomaganje i podsticanje na izvršavanje raznolikih djela pokornosti Uzvišenom Allahu, pozivanje i podsticanje u islam ako je nevjernik, čuvanje njegovog imetka kada je odsutan, sakrivanje njegovih mahana i nedostataka, očuvanje njegove časti...

Ovi, ali i ostali oblici iskazivanja dobročinstva komšiji koje nismo naveli, razlikuju se od osobe do osobe, i u zavisnosti su od njegovog društvenog i socijalnog položaja. U tom smislu neki oblici činjenja dobročinstva komšiji bivaju pojedinačnom obavezom (fard 'ajn), neki bivaju kolektivna obaveza (fard kifajeh), dok neki bivaju tek preporučene radnje (mustehab).

Ukratko rečeno, od pravog i iskrenog komšije se očekuje da iskazuje dobročinstvo svom komšiji sa svim onim što je u stanju da mu od dobra učini, svojim riječima ili djelima: da mu nastoji pribaviti svako dobro, da mu želi ono što i samom sebi bude želio, i da mu pruži sve što mu je u stanju pružiti a što ga raduje!

Prenosi se od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao mi je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „O Ebu Zerre, kada budeš kuhao mesnu juhu, nalij u nju malo više vode ne bi li tim njegovao vezu sa svojim komšijama!“ (Muslim, 2625)

Rekao je el-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Sa ovim riječima je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, podstakao na lijepu moralnu osobinu, jer se sa njom postiže ljubav i lijepo ophođenje, a otklanja se potreba i činjenje neprijatnosti! To je zbog toga što bi se komšija mogao uznemiriti osjetivši miris hrane koja se sprema u posudi njegovog komšije, a možda je on u teškom stanju i ima čeljad koju može nadražiti tom hranom, te tako povrijediti njihovog staratelja. Posebno im može otežati njihovu nevolju ako taj njihov staratelj nije imućan, ili ako se radi o ženi udovici. U tom slučaju bi im pogoršao njihovu bol i njihov gubitak koji osjećaju...
Islamski učenjaci su kazali: „Obzirom da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „...nalij u nju malo više vode...“, tim je želio da svakom tvrdici, lijepim i blagim savjetom, ukaže na lahkoću izvršenja tog djela. Taj višak, odnosno vodu, je opisao kao nešto što nema svoju veliku vrijednost, te zbog toga nije rekao „ako budeš kuhao mesnu juhu, dodaj u nju malo više mesa“, jer to onda ne bi svi bili u stanju da lahko izvrše!“ (Tefsir el-Kurtubi, 5/185, 186)

Nije dobročinitelj prema svome komšiji onaj koji zanoći sit i zadovoljan, a njegov komšija gladan i u oskudici!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Nije pravi vjernik onaj koji se zasiti a njegov komšija, koji je pored njega, bude gladan!“ U drugoj predaji se kaže: „Nije povjerovao u mene onaj koji zanoći sit, a njegov komšija, koji živi pored njega a znavši za njegovo stanje, bude gladan,!“ (El-Buhari u Edebu el-mufred, 112; el-Bejhaki u Sunenu el-kubra, 19452; i drugi. Šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim, vidi Silsiletu el-ehadisi es-sahihah, 149)

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: „Tri moralne osobine su se smatrale preporučenim i poželjnim u džahilijjetu (predislamskom periodu), a muslimani su najpreći da se one nađu pri njima: Prva: Kada bi ljudima došao neki gost, svi bi se trudili da mu ukažu gostoprimstvo. Druga: Kada bi nečija žena doživjela poznu starost, ne bi je razvodio, već bi je pazio bojeći se za nju. Treća: Kada bi nečiji komšija postao zadužen nekim dugom, ili kada bi ga pogodila neka nevolja ili teškoća, svi bi se potrudili da mu rješe taj njegov dug i da ga izbave iz njegove nevolje!“ (Tenbih el-gafilin, 1/154)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „O žene muslimanke, nemojte da komšinica podcjenjuje svoju komšinicu, pa makar se radilo i o običnom ovčijem papku!“ (El-Buhari, 2427; Muslim, 1030)

Značenje ovog hadisa je da komšinica ne smije podcjenjivati bilo kakvu hediju (poklon) koju želi da udjeli ili koju dobije od svoje komšinice, pa makar ona bila i nešto što se inače odbacuje i nekoristi! To je zbog toga što svaka hedija pribavlja tuđu ljubav, i što od osobe otklanja škrtost i pohlepu. Naš narod je zbog toga kazao: „Hedija je i caru draga!“ Hedija pribavlja tuđu ljubav samim gestom i značenjem, a nikako svojom materijalnom vrijednošću ili cijenom! Zbog toga je poželjno da je osoba uvjek primi, i da je nepotcjenjuje, pa ma koliko god da ona bila bezvrijedna! Neka zna da joj je hedija udjeljena iz srca, prvenstveno zbog ljubavi i respekta, a ne zbog materijalne koristi!

Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: „Sa ovim je ukazao na krajnost kada se radi o udjeljivanju hedije u obliku nečega što je malešno, i na to da se ona treba prihvatiti, ne želeći podstaći na pravi ovčiji papak, jer to nije bio tada običaj da se daje kao hedija... Hadisom se želilo podstaći na udjeljivanje hedije, pa makar ona bila i nešto što je vrlo malo, jer se ono što je vrijedno neće moći uvjek i u svakom vremenu udjeliti, a sa druge strane, ako se često udjeljivalo ono što je i malo, samim tim gestom će postati veliko! U hadisu se, također, podstiče na ljubav i na nerasipništvo!“ (Feth el-bari, 5/198)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 “Ne tuguj“ (La Tahzen) eeeeh...pa Allah je s nama!

Ne tuguj, nego Allahu subhanehu ve te'ala uputi iskrenu dovu, u nevolji i blagostanju, tajno i javno. Od Njega traži pomoć u nevoljama jer je On taj koji davljeniku pruža slamku spasa, upućuje zalutalog, olakšava iskušenje, pomaže obespravljenom, liječi bolesnog i odagnava nevolje.

Ne tuguj kada znaš da je Allah s tobom, jer uz poteškoću dolazi i olakšanje, s tegobom ide i rahatluk, poslije tuge dolazi radost, poslije straha sigurnost, a brigu smjenjuje smirenost.

More nije potopilo Musaa, a.s., zbog jakih i iskrenih riječi: ”Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati” (Eš-Šu’ara, 62).

Zbog čvrstog pouzdanja u Allaha, dž.š., vatra nije pržila Ibrahima, a.s.: ”O vatro, postani hladna i spas Ibrahimu!” (El-Enbija, 69).

Iz istog razloga mušrici ne stigoše do Muhammeda, a.s., čiji jezik iskreno prozbori: ”Ne tuguj, Allah je s nama!”

Zato ne tuguj i ne boj se nikoga osim Allaha, dž.š., i ne jadikuj, jer pomoć dolazi jedino od Allaha.

 Ne tuguj: ”Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi pobjedu dajemo sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike” (Ali Imran, 140). Ne tuguj, nego uzimaj pouku od onih koji su živjeli prije i pogledaj kako smo postupali prema onima koji bijahu dobri i kako se osvetismo nasilnicima.

I ne žalosti se zbog njih i neka ti ne bude teško zbog spletkarenja njihova

Ove riječi objavljene su kao potpora Poslaniku, a.s., nakon bitke na Uhudu, posebno zbog toga što je tu život izgubio njegov amidža Hamza ibn Abdul-Muttallib. Ibn Mes’ud, r.a., veli: ”Nismo vidjeli Allahovog Poslanika da je ikada plakao tako kao što je plakao za Hamzom.” Habbab veli: ”Nismo imali kefina u koje bismo umotali Hamzino tijelo osim jednog ogrtača. Kad bismo ga stavili preko glave, noge bi ostale nepokrivene, a kada bismo pokrili noge, vidjela se glava.” (Bilježi ga Ahmed u svome Musnedu) Muhammed, a.s., toliko se rastužio zbog pogibije svog amidže Hamze da se zakleo da će zbog njega pogubiti 70 nevjernika pa mu Allah, dž.š., objavljuje: ”Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.” (En-Nahl, 126,127).

" Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog casa On se zanima necim." ( Er-Rahman, 29. )

Kada se mora uznemire, valovi nasrnu, oluje nastupe, ljudi na ladji uzviknu: "O Allahu!" Kada se vodic deva u pustinji izgubi, kad putnici skrenu sa staze i kravana zaluta, svi oni dozivaju: "O Allahu!" Kada se desi nesreca, nastupi ocaj, jad zavlada, covjek sav slomljen zavapi: "O Allahu!" Kada se kapije pred prosjacima zatvore i tama prekrije njihova lica, oni povicu: "O Allahu!" Kad nestane staza i puteva, kad zgasnu nade, ljudi dozivaju: "O Allahu!" Kada ti zemlja postane tijesna, i dusa se sva skupi, zajecaj: "O Allahu!"

"Sjetih Te se kad nedaca crna ko noc me sazgala,
Kad prasnjavi cador prekrio je lice vremena,
Tvoje ime izgovorih, dusa mi zajeca,
I svaka je briga najednom nestala."

Do Allaha dopire lijepa rijec, iskrena dova, istinski uzdah, nevina suza i bolna patnja. Njemu zorom u dovi pruzamo dlanove, ruke sirimo sta god nam je potrebno, Njega oci pogledaju kad udes nas pregazi i Njemu molitve saljemo kad nesrece nastupe. Njegovo ime zazivamo, njime dove i pjesme pocinjemo. Sjecanje na Njega srca nam smiruju, duse uspokojava, unosi mir u osjecanja, razboritost povecava i u nama cvrsto uvjerenje, jekin, postojanim cini, Allah je blag prema robovima Svojim.

Allah, ime najljepse, sazdano od slova krasotnih, najiskrenija i najvrednija rijec: " Znas li da ime Njegovo ima iko!" ( Merjem, 65. )

Allah, najvece bogatstvo, vjecnost, pomoc i snaga, uzvisenost, moc i mudrost: " Ko ce imati vlast toga dana ?" - "Allah, Jedini i Svemocni!" ( El-Mu'min, 16. )

Allah! To ime oznacava blagost i brigu, pomoc i potporu, ljubav i dobrotu: " Od Allaha je svaka blagodat koju uzivate." ( En-Nahl, 53. )

" Koliko god svetih rijeci o Tvome velicanstvu da skladamo,
Da si uzviseniji, uvijek saznamo.
I sva znacenja, Gospodaru, s Tobom postaju more beskrajno. "

Gospodaru nas, nasu bol zamjeni utjehom, tugu radoscu, a strah sigurnoscu. Gospodaru nas, neka jekin zgasne pozudu srca, neka rijeka imana utrne zar duse. Boze, umornim ocima podari siguran san, nemirnim dusama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Boze, neka Tvoj nur prosvjetli izgubljene oci, neka zalutali nadju Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.

Gospodaru nas, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna sejtanska saputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrsi sve spletke sejtanske. Boze, sacuvaj nas od tuge i brige, a iz nasih dusa odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoc trazimo. Ti si nas Gospodar i Zastitnik, pa divnog li Gospodara i Pomagaca.

Covjek bi svakako trebao mnogo razmisljati o blagodati koja mu obilno dolazi sa svih strana - "Ako vi budete brojili Allahove blagodati, necete ih nabrojiti." ( En-Nahl, 18. ) Ove blagodati ogledaju se u zdravlju tijela, sigurnosti u drzavi, hrani i picu, zraku i vodi. Ti posjedujes ovaj svijet, a to ne osjecas. Vladas zivotom, ali to ne znas.

"... i da vas darezljivo obasipa miloscu Svojom, i vidljivom i nevidljivom ?" ( Lukman, 20. ) Imas oci, jezik, usne, ruke i noge: " Pa, koju blagodat Gospodara svoga poricete! " ( Er-Rahman, 13. ) Mislis da blagodat hodanja nije velika stvar, pogledaj u invalide bez nogu, ili bar jednog stopala! Zar mislis da tvoj cvrst san ne vrijedi nista, dok bol sprecava mnoge ljude da spavaju ? Ti punis svoj stomak slasnim jelima, i pijes hladnu vodu, dok mnogi zbog bolesti ne mogu ni jesti ni piti ? Razmisli o svom sluhu na spram gluhoce, o svom vidu naspram sljepoce, o zdravoj kozi, koja nije ni sprzena ni zarazena, i o bistrini svoga uma koji nije zahvatilo ludilo.

Da li bi samo vid zamijenio za planinu zlata ? Da li bi svoj sluh prodao za dvije poljane pune srebra ? Da li bi svoj jezik dao za prekrasne palace i dvorce, i bio nijem zbog toga ? Zelis li ruke odsjeci za smaragdne ogrlice ? Znaj da te okruzuju nebrojene blagodati i beskrajna dobrota. No, ti to ne shvatas. Zivot ti je pun tuge, briga i nedaca, a imas vruceg hljeba, hladne vode za pice, miran san i potpuno zdravlje. Razmisljas o onome sto nemas, a nezahvalan si na onome sto imas. Rastrgan si zbog odredjenih materijalnih gubitaka, a u ruci drzis kljuceve srece, posjedujes sehare dobra, talenta i blagodati. Stoga, razmisljaj i budi zahvalan: " A u vama su ajeti, zar ne vidite ? " ( Ez-Zarijat, 21. ) Razmisli o sebi, svojoj porodici, domu, radu, zdravlju, prijateljima i svijetu oko sebe. "Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poricu." ( En-Nahl, 83. )

Pogledaj te insaAllah :

http://www.youtube.com/watch?v=zbmKxe0EcVo

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Adabi prema rodbini -njega zijareta ( posijete ) rodbine u Islamu!

Rodbina u Islamu

Porodične ili rodbinske veze spadaju u red temeljnih, najstarijih i najtrajnijih odnosa među ljudskom vrstom. Rodbina kao društvena grupa prisutna je u svim vremenima, a sačinjavaju je pripadnici koji potiču od zajedničkog pretka i koji su u međusobnom srodstvu, odn. u krvnoj vezi. Islam kao cjelokupan sistem života i vladanja donio je svoje principe, odredbe i propise u vezi sa pitanjem rodbine i održavanja rodbinskih odnosa. U islamu, ukratko rečeno, rodbinu sačinjavaju svi oni sa kojima se ne može zasnovati bračna zajednica. Pored krvno-srodničnog odnosa odnosa po uzlazno-silaznoj liniji (otac, majka, djedovi, nane... & sinovi, kćeri, unučad i njihovo potomstvo), postoji i krvo-srodničko srodstvo po pobočnoj liniji (braća, sestre i njihovo potomstvo, amidže, daidže i tetke). Također, u daljnu rodbinu ubrajaju se i neki članovi po tazbinskoj (ženidbenoj) vezi. Svi oni koji se, prema Kur'anu i sunnetu, tretiraju rodbinom imaju svoja precizna prava, obaveze i dužnosti. Koliko znamo, poznajemo, poštujemo i izvršavamo islamske propise o rodbini? Koliko se družimo s našom rodbinom i koliko se kao rodbina međusobno pomažemo? U tekstu skrećemo pažnju na kur'ansko-sunnetsko učenje o ovom pitanju kao podjećanje i podsticanje na primjenu najhumanijih i najplemenitijih načela koje je čovječanstvo ikada upoznalo u odnosu na status rodbine i rodbinskih veza u međuljudskim odnosima.

 Rodbina u Kur'anu  

Kur'an koristi dvije riječi za označavanje krvne veze, krvnog srodstva ili rodbinske veze: erham i (z)u'l(u)-kurba (akrebun). Prva riječ sadrži ideju milosti (rahmeh), a druga ideju bliskosti (karabeh). Kad je u pitanju ideja milosti, riječ je o milosti najvišega ranga, jer, prema jednom hadis-i kudsi, sam Uzvišeni Allah, Koji je Rahman ili Milostivi, stvorio je erham, tj. rodbinske veze izveo je iz Svog časnog imena Rahman. Ovaj hadis-i kudsi glasi: Ja sam Milostivi, Ja sam stvorio rodbinske veze i izveo sam ih iz ovog Mog imena, pa ko ih održava i Ja ću s njim veze održavati, a ko i prekida i ja ću s Njim prekinuti (Tirmizi :1907). Još jedan hadis govori o visokom statusu rodbinske veze: ''Rodbinska krvna veza visi o 'Aršu i viče: 'Ko mene posjećuje i uvažava i njega će Uzvišeni Allah posjećivati i uvažavati, a ko mene ne posjećuje i ne uvažava, ni Allah Uzvišeni neće njega posjećivati niti uvažavati'' (Muslim: 2555).

Iz ovih časnih riječi jasno i nedvosmisleno saznajemo da rodbina i održavanju rodbinskih veza zauzima visoko mjesto u islamskom učenju. Štaviše, spoznajemo da je održavanje rodbinskih veza izjednačeno sa održavanjem veze sa Uzvišenim Allahom, dok je njihovo prekidanje izjednačeno sa prekidanjem veze sa Njime. K tome, paziti i odražavati rodbinske veze podrazumijeva približavanje okrilju Allahove milosti i ''Njegova zijareta''. Navedene riječi su sasvim dovoljne jednom muslimanu da ozbiljno i neprestano preispituje, poboljšava i unaprijeđuje svoj odnos prema rodbini, odn. prema Allahu, dž.š.Brojni su kur'anski ajeti koji ukazuju na važnost rodbinskih veza i njihovo održavanje. Kur'anski govor o rodbini uglavnom je u formi imperativa, naredbi, što će reći da je pravo rodbine zagarantovano Allahovom naredbom i nije stvar dobrovoljno volje. Kur'an u tom pogledu daje sasvim jasne i nedvosmislene smjernice, koje u nastavku sažeto izlažemo.

Rodbina je zavjet vjernika

Uzviseni Allah kaze: I kada smo do sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i rodbini (zi'l-kurba), i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti... (el-Bekare, 83)

Svi ljudi su dali zavjet Uzvišenom Allahu da će samo Njega vjerovati, a kao potvrda toga je, između ostaloga, i dobročinstvo prema rodbini. Shodno tome, i prijašnjim vjerovjesnicima i njihovim narodima bilo je naređivano da vode računa o rodbini i održavanju rodbinskih veza. U navedenom ajetu Kur'an govori o narodu Benu Israil, ali je poruka ajeta opće naravi.

Haram je prekidati rodbinske veze

Uzviseni Allah kaze:I Allaha se (ljudi) bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske  veze (erham) ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi (en-Nisa', 1).

Naredba je ovdje upućena svim ljudima, neovisno od vremena i prostora ili bilo koje druge odrednice. Dakle, ova naredba je univerzalna i traje sve do Sudnjega dana.

 Uzvišeni Allah, roditelji, rodbina... 

Uzviseni Allah kaze:I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte. A roditeljima dobročinstvo činite, i rodbini, i siročadi (zi'l-kurba), i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima namjernicima, i onima koji su u posjedu vašem (en-Nisa', 36).

Nakon pokoravanja ili ibadeta Uzvišenom Allahu, i nakon dobročinstva prema roditeljima, slijedi dobročinstvo prema rodbini i ostalim kategorijama koje Kur'an spominje. Ovo je raspored i prioritet u činjenju dobra koji je časni Kur'an uspostavio, a Poslanik, a.s., potvrdio i pojasnio riječima: ''Allah vam, uistinu, oporučuje vaše majke! – i to je ponovio tri puta – Allah vam, uistinu, oporučuje vaše očeve! Allah vam, uistinu, oporučuje vašu rodbinu! (Buhari: 60)

Materijalne obaveze prema rodbini

Uzviseni Allah kaze:Reci: imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima i rođacima (el-akrebin), i siročadi, i siromasima, putnicima namjernicima, a za dobro koje Allah učinite Allah sigurno zna (el-Bekare, 215).

Uzviseni Allah kaze:Daj rođaku (ze'l-kurba) svome njegovo pravo, i siromahu, i putniku namjerniku, ali ne rasipaj mnogo (el-Isra', 26).

Uzviseni Allah kaze:Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se rodbini udjeljuje (zi'l-kurba)... (en-Nahl, 90)

Dobročinstvo prema rodbini u islamu nije svedeno samo na nivo međusobnog posjećivanja i uvažavanja. Kur'an eksplicitno ističe pravo i obavezu davanja imetka rodbini, ali i ostalim spomenutim kategorijama. Treba napomenuti da rodbini po uzlazno-silaznoj liniji nije dozvoljeno davati zekjat i sadekatu'l-fitr (vitre), jer smo njih dužni, po potrebi, i doživotno izdržavati, dok rodbini po pobočnoj liniji (braći, sestrama, njihovom potomstvu, amidžama, daidžama, tetkama i rodbini po tazbinskoj liniji) možemo i dužni smo, ukoliko su siromašni, udijeliti zekjat i sadekatu'l-fitr, ali ih pomoći i na druge načine.Allahov Poslanik, s.a.v.s., u više hadisa podstiče na materijalno pomaganje rodbine. Tako on svoj ummet podučava: ''Moj ummete! Tako mi Onoga koji me je s istinom poslao, Allah neće primiti sadaku i zekjat od muslimana koji je dao drugome a ima svoje rodbine kojoj je to potrebno. Tako mi Allaha, takvog čovjeka Allah neće ni pogledati na Sudnjem danu'' (Taberani od Ebu Hurejrea, r.a.).''Najvrednija je ona sadaka koja se dadne rodbini koja je na tebe ljuta i prema tebi neraspoložena!'' (Ahmed u Musnedu: 5/416) Hadis jasno ukazuje na činjenicu da se rodbina ne smije zaobilazati u pogledu zekjata i sadekatu'l-fitra, odn. da ona ima prioritet, pa čak i onda kada smo u stanju svađe, negovorenja ili razmirica sa svojom rodbinom. Ovu plemenitu ideju Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskazao je riječima:

Pažnja prema rodbini je izraz zahvalnosti Uzvišenom Allahu 

Uzviseni Allah kaze:A šta ti misliš: kako se na Allahovim blagodatima može zahvalan biti? – Roba ropstva osloboditi, ili kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda (za makrebeh)... (el-Beled, 12-15)

Ovdje Kur'an u formi retoričkog pitanja, a onda i odgovora, podučava ljude kako se može biti zahvalan na Allahovim blagodatima. Nahraniti rođaka jetima jedan je od načina zahvalnosti prema Uzvišenom Stvoritelju.

Pravo rodbine u naslijeđivanju imetka 

Uzviseni Allah kaze: Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci (el-akrebun), a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci (el-akrebun), bilo toga malo ili mnogo, određeni dio. A kada diobi prisustvuju rođaci (ulu'l-kurba), siročad i siromasi i njima nešto darujte i lijepu riječ im recite (en-Nisa', 7-8; također v. 11 i 12. ajet ove sure).

Pored činjenja dobra prema rodbini i materijalnog pomaganja, Kur'an stavlja u obavezu da se rodbina i međusobno naslijeđuje. Ovo su precizni kur'anski propisi i jasne odredbe iz domena nasljednog prava, gdje Kur'an nije ostavio prostora za angažman ljudskoga razuma. Dakle, kao izraz Allahove milosti, pravednosti i dobrote, važno i osjetljivo pitanja nasljedstva Kur'an  je detaljno objasnio i izložio. Ovi ajeti nas pozivaju da primjenjujemo Allahove propise o nasljedstvu, bez obzira na građanski zakon zemlje u kojoj živimo i po kojem se vrši doiba imovine ili nasljedstva. Naime, niko nam ne brani da kao vjernici i vjernice primjenimo Allahove propise o nasljedstvu kako bismo pokazali i dokazali da se ne suprotstavljamo Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, jer Kur'an, nakon izlaganja propisa o nasljedstvu, upozorava: To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče, A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica propisa Njegovih prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna kazna (en-Nisa', 13-14).

Rodbina u hadisu Allahova Poslanik, s.a.v.s.  

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u brojnim svojim hadisima govori o rodbini i čuvanju rodbinskih veza. Zapravo, naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., svojim je hadisima konkretizirao, dodatno pojasnio i kur'anske ajete koji govore o rodbini proširio na veliki broj životnih prilika i situacija. Spoznaje koje crpimo iz njegovih hadisa dragocjene su i predstavljaju vrhunska načela humanosti, dobrote i plemenitosti. Vjerovjesnik, s.a.v.s., najavljuje velike nagrade za one koji paze svoju rodbinu, ali i strašne posljedice za one koji ne vode računa o rodbini i rodbinskim odnosima. Navest ćemo neke važne Vjerovjesnikove, s.a.v..s., životne lekcije u tom smislu.

Posjećivanje rodbine: put ka Džennetu  

Ebu Ejjub, r.a., prenosi da neki čovjek došao došao Poslaniku, s.a.v.s., i zamolio ga: ''Uputi me na djelo koje će me približiti Džennetu a udaljiti od Džehennema!'' Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je na to odgovrio: ''Obožavaj isključivo Allaha i ne pripisuj mu druga, obavljaj redovno namaz, daji zekjat i pazi i posjećuj rodbinu!'' Kada je taj čovjek odmakao, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: Ako se bude pridržavao onoga što mu je rečeno, ući će u Džennet'' (Buhari: 1396).

Održavanje rodbinskih veza: Allahu najdraže djelo  

Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji je bio sa grupom ashaba, pa ga upitao: ''Ti si onaj koji tvrdi da je Allahov Poslanik?'' On je odgovorio: ''Jesam''. Onda je čovjek upitao: ''Allahov Poslaniče, koja djela su Allahu najdrža?'' On je odgovorio: ''Vjera u Allaha!'' Čovjek je opet upitao: ''Allahov Poslaniče, a zatim?'' Odgovorio je: ''Njegovanje rodbinskih veza!''... (Ebu Ja'la el-Mewsili)

 Održavanje rodbinskih veza povećava nafaku i produžava život Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ''Ko želi ima lijepu i obilnu nafaku i da mu se produlji život, neka lijepo postupa sa svojom rodbinom''(Buhari: 5986). Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Resulullah, s.a.w.s.: ''Onaj ko želi da produlji svoj život i da poveća svoju opskrbu neka čini dobro svojim roditeljima i neka održava  dobre odnose sa svojom rodbinom!'' (Musned Ahmedov: 266/3) 

Islamski učenjaci smatraju da se pod produžetkom životnog vijeka misli na bereket u životu i vremenu i na porod koji ostane iza takve osobe, pa radaći dobra djela, koriste i toj osobi nakon njene smrti.

 Dvostruka nagrada za sadaku datu rodbini 

Selman b. 'Amir prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Sadaka data siromahu je uobičajena sadaka, a sadaka data rodbini je dvostruka: ona je i sadaka i njegovanje rodbinskih odnosa'' (Buhari: 4251).

Onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u Džennet Džubejr b. Mut'im, r.a., pripovijeda da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada kaže:“Onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u Džennet!“ (Buhari: 5984) Ne primaju se djela onih koji prekidaju rodbinske veze 

Ebu Hurejre, r.a., kaže da je čuo Allahovog Poslnika, s.a.v.s., kako kaže: ''Uzvišenom Allahu se djela ljudi predočavaju četvrtkom navečer. Neće biti primljena djela onoga koji raskida rodbinske veze'' (Buhari: 61).

 Kazna za prekidanje rodbinskih veza stiže vrlo brzo 

Aiša, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ''Ni za jedno dobro se brže ne nagrađuje kao za dobročinstvo prema roditeljima i za njegovanje rodbinskih veza, a ni jedno zlo ne povlači brže kaznu nego što povlači nasilje i prekidanje rodbinskih veza'' (Ibn Madže: 4212).

 Njegovati rodbinsku vezu i s onim ko je prekida 

Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je neki čovjek rekao: ''Ja Resulallah, ja imam rodbine kojoj ja idem, ali oni meni ne dolaze, ja se prema njima lijepo ophodim, a oni se prema meni loše ophode, ja sam prema njima blag, a oni su prema meni osioni...- Resulullah, s.a.v.s., na to mu reče: ''Ako je tako kako kažeš, ti si onda kao ona vruća prašina bačena u njihova usta (tj. dosadan si im), ali će tebe Allah pomagati sve dok se ti budeš tako ponašao''(Muslim: 6525). 

Izmiriti zavađenu rodbinu 

'Abdullah b. 'Amr, r.a., od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi da je rekao: ''Ne pazi rodbinu onaj koji uzvraća posjetu već onaj koji spaja veze između rodbine kada se one raskinu''(Buhari: 5991). Izučavati rodbinsku lozu Od El-'Ala'a b. Haridžea, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ''Podučavajte se svojoj genealogiji (rodbinskom stablu) kako biste što bolje čuvali rodbinske veze!''(Medžme'u'z-zeva'id: 456/1)

 Zaključak 

Iz svega navedenog jasno se može zakljuciti da je održavanje rodbinskih veza jedno od najdražih djela Allahu Plemenitom, a njihovo zapostavljanje ili prekidanje jedno od Njemu najmržih djela.
Na temelju izloženog zakljucujemo da lijepo odnos spram rodbine dovodi do:

- Allahovog svt  zadovoljstva,
- unošenja zadovoljstva u srca rodbine,
- zadovoljstva meleka,
- zadavanja brige šejtanu,
- produženja životnog vijeka,
- povecavanja nafake,
- približavanja Džennetu,
- udaljavanja od Džehennema,
- povecavanja ljubavi medu rodbinom i
-povecavanja nagrade nakon smrti.
Nadamo se da ce nas sve navedeno podstaknuti na naš još ljepši odnos prema rodbini i još brižnijem njegovanju tih veza ciji je korijen iznikao iz samog Allahovog lijepog imena Er-Rahman.

Iz svega navedenoga zapažamo da su kur'anske naredbe i hadiske preporuke u vezi sa rodbinom i održavanjem rodbinskih veza kristalno jasne i nedvosmislene. Paziti, posjećivati, obilaziti, dobro činiti, materijalno pomagati svoju rodbinu (bili oni muslimani ili nemuslimani)... jeste neopoziva obaveza i dužnost svakom iskrenom muslimanu i muslimanki, vjerniku i vjernici, koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Sudnji dan. Ne postoji bilo kakvo opravdanje da se tako ne postupa. Ljudski kaprici i ''principi'' ne predstavljaju nikakav izgovor za prekidanje rodbinskih veza. Kur'anski i hadiski propisi u pogledu rodbine, kao i svega drugoga, u interesu su samoga čovjeka na ovome i onome svijetu. Riječ je o najplemenitijim, najhumanijim i najkorisnijim propisima za čovjeka i zajednicu u kojoj on živi. Brojne koristi i ugode proizlaze iz njihove primjene, ali i strašne posljedice zbog njihova kršenja.

O ti koji te je Allah svt pocastio razumom poslusaj rijeci Allaha svt i Poslanika sallallahu alejhi ve sellem,obidji svoju familiju,rodbinu radi Allahova zadovoljstva -bolesne roditelje,nana bolesna,amidzu koji i ne klanja i tetku ....obidji i ti im budi primjer i progovori koju rijec sa njima i izvrsi svoju duznost u ime Gospodara...znam tezak je vakat jer se nema sta ponjeti ali lijepa rijec i osmijeh su veoma vazne jer se sjeti sebe ...ponekad imas sve ali ti nema ko vrata otvoriti  u najtezem trenutku pa tako i oni isto...odi i neglledaj na kese i poklone ako nemas a ako imas elhamdulillah jos bolje sa hedijom-poklonom....poslusaj mei odi !

Neka nam Uzvišeni Allah pomogne da postanemo bliski jedni drugima,da nas uputi na put spasa i hlada sudnjeg dana put koji vodi ka Allahovom zadovljstvu i Dzennetu!-amin

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Počasti žene u islamu

Islam je počastio ženu veličanstvenim počastima i dao joj sva šerijatska prava i izjednačio je sa muškarcem u ibadetima, obavezama, nagradi i kazni. Osnova u dokazima šerijatskih obaveza je
izjednačavanje između oba spola, osim u nekim slučajevima za kojeje dokaz čineći to striktnim obavezama muškarca kao što je namjesništvo, predvođenje u namazu, džihad i slično tome od ibadeta koji priliče muškarcu i njegovoj prirodi.

Islam gleda na ženu, prilikom njenog kontakta sa drugima, sa strane njene biti, čiji je osnov da je ona sva avret (stidna) i razlogom eventualne smutnje. Rekao je Poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, u nekoliko različitih predaja: "Žena je avret, kada izađe uljepša je šejtan u očima muškaraca" (Tirmizija, hadis sahih, Džamiu Sahih, 6690, Albani), ili: "Nisam ostavio poslije sebe fitnu opasniju za ljude od žena" (Mutefekun alejhi, Buhari, 5096; Muslim 2740), ili: "Bojte se žena zaista je prva fitna Beni Israila bila u ženama" (Muslim, 2742). Rekao je Allah, subhanehu ve te 'ala, kao što stoji u prijevodu značenja: "Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi" (Alu-Imran, 14)

Na osnovu predhodno spomenutog Šerijat je postavio pravila, principe i edebe ženi u njenom ponašanju sa drugima, kako bi se izbjegla smutnja i ostvarile vrijednosti, te kako bi se sačuvala od ružnih stvari i poroka. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke šerijatske propise vezane za žene koji u sebi sadrže njenu počast i zaštitu njene časti. Iako će neprijatelji ove vjere ovo razumijeti i protumačiti strogim naredbama, zabranama i lišenja žene njenih "prava", njihova istinska suština spozna se prilikom temeljnog proučavanja i praktičnog primjenjivanja.

Boravak u kući Uzvišeni je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)

Rekao je Imam El-Kurtubi: "Značenje ovog ajeta je naredba za neophodnim boravakom u kući. Iako se u ovom ajetu Uzvišeni obraća ženama Poslanika, neka je na njega Allahov mir i spas, ajet obuhvata i druge žene sa svojim značenjem. Ajet nije izričit da se odnosi na sve žene, međutim, Šerijat je prepun dokaza koji naređuju ženi da boravi u kući i da je ne napušta osim u nuždi." (Tefsir El-Kurtubi, kod ajeta u suri Al-Ahzab,33)

Naredba pokrivanja - hidžab

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59)

Imam Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: "Uzvišeni naređuje svome Poslaniku da naredi ženama vjernika, te posebno svojim ženama i kćerkama, zbog njihovog ugleda – da spuste niza se njihove haljine, kako bi se raspoznale od džahilijetskih žena i od obilježja ropkinja, a džilbab je ogrtač preko marame." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Prokomentirao je Ibn-Atije, Allah mu se smilovao, ovaj ajet: „U to vrijeme je bio običaj arapkinja, kako ropkinja tako i mnogih drugih žena, po pitanju značenja hidžaba, da otkrivaju lica, što je vodilo tome da su ih muškarci gledali i razmišljali o njima. Allah, subhanehu ve te 'ala, je naredio Svome, Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da naredi ženama da spuste svoje džilbabe, kako bi se prekrile, te se tako raspoznale od drugih“ (El Muharer El-Vedžiz kod tefsira spomenutog ajeta).

Zabrana pokazivanja ljepote i ukrasa

Allah, subhanehu ve te 'ala, je rekao : "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte!" (Prijevod značenja Al-Ahzab,33)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Zabranjuje se njima otkrivanje kao u paganskog doba, a to je pokazivanje ukrasa i ljepote kao što je kosa, lice, vrat, grudi, potkoljenica ili slično tome što je od ukrasa. Jer je u tome veliki nemoral i iskušenje što podstiče srca muškaraca da upražnjavaju razloge prostitucije. Ukoliko Uzvišeni Allah, upozorava majke svih vjernika od ovih stvari sa njihovom čistoćom i imanom, pa druge žene su preče da se upozoravaju i bojati se je za njih više od razloga smutnje.“ (Hukmu Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu el-buhus el-islamije, br. 14)

Naredba obaranja pogleda i čuvanja stidnih mjesta

Uzvišeni je rekao: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim ..." (Prijevod značenja An-Nur, 31)

Ibn-Kesir je rekao: "Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha ženama vjernicama, zbog Njegove ljubomore prema ženama vjernika, kako bi se razlikovale od žena paganskog doba i radnji mnogoboškinja.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Naređeno je vjernicama da obaraju njihove poglede i čuvaju stidna mjesta, isto kako je to naređeno muškarcima, kako bi se sačuvale od razloga fitne i iskušenja i da bi se podstakle na čednost i ispravnost.(Hukmu Es-Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu elbuhus el-islamije)

Zabrana pokazivanja ukrasa osim njenim bližnjim

Uzvišeni Allah je rekao: "... I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje.“ (Prijevod značenja An –Nur,31)

Ibn-Kesir je rekao: "Znači da ne otkrivaju nešto od ukrasa strancima osim ono što se ne može sakriti. Ibn-Mes'ud, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: 'Kao što je ogrtač i odjeća, ono što su oblačile arapske žene od pregrtača, s kojim su prekrivale njenu odjeću. Dok ono što bi se otkrilo od donjih krajeva odjeće ne bi bio grijeh, jer se to ne može sakriti'" (Tefsir Ibn-Kesir kod pomenutog ajeta) Sejid Kutb, Allah mu se smilovao, je rekao: „Dozvoljeno je ženi ukrašavanje, odazivajući se njenoj prirodi. Svako žensko je oduševljeveno da bude lijepo i da izgleda lijepo, s tim da se ukrašavanje razlikuje od vremena do vremena. Osim što su njeni razlozi po prirodi isti, a to je želja za sticanjem ljepote i njenog upotpunjavanja i isticanja ljudima. Islam se ne suprostavlja toj prirodnoj želji, nego je on uređuje i oblikuje i čini je da se usmjerava u ispravnom pravcu, ka jednom muškarcu – svom sudrugu. Gleda kod nje ono što nitko ne gleda mimo njega i njeni srodnici mogu, oni koji su u ajetu spomenuti, da vide samo neke dijelove od njenih ukrasa i ljepote, kojima ne pobuđuje strast to gledanje.'“ (Fi zilali Kur`ani kod spomenutog ajeta)

Zabrana skretanja pažnje na sebe sa svojim govorom

Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 32)

Ibn-Kesir, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Znači kad bude morala da priča sa strancima, da se ne osjeti u njenom glasu nježnost, da žena ne priča sa strancima onako kako priča sa svojim suprugom.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, je rekao: „Svoj govor ne čini nježnim kada se obraća ljudima, kako to rade one koje su pod sumnjom od žena, jer je to uzrok velike smutnje koja je spomenuta u riječima: '... pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno ...' (Al- Ahzab, 32),
tj. pokvarenost, sumnja i licemjerstvo.“ (Fethu El-Kadir kod spomenutog ajeta)
Zabrana osamljivanja sa strancima i putovanje samoj bez mahrema

Prenosi se od Ibn-Abbasa, Allah sa njim bio zadovoljan, da je čuo Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov mir i spas, da je rekao: "Neka se ne osamljuje čovjek sa ženom, osim da je sa njom njen mahrem(bliži srodnik) i ne putuje žena osim sa njenim mahremom.", pa je ustao čovjek i rekao: „O Allahov poslaniče, moja žena se zaputila na hadždž, a ja sam se upisao u tu i tu bitku, na to je odgovorio: "Idii i obavi hadždž sa svojom ženom" (Buhari, 1862; Muslim, 1341) Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "U ovom hadisu je zabrana osamljivanja sa strankinjom i to je Idžma`a –saglasnost učenjaka!" (Fethul-Bari) K'adi I'jjad,Allah mu se smilovao, je rekao: „Žena je kušnja i zabranjeno je osamljivanje sa njom, jer su ljudske duše sklone želji prema ženama. Šejtan je zavladao sa muškarcima putem žena i one su avert koji zahtjeva da se pazi i čuva, zbog toga je potreban ljubomoran bliži srodnik, koji ih štiti i one su bezbijedne na putu u njegovom prisustvu od onoga, od čega se pobojavaju.“ (Ikmal El-mua`lim, 4/448)

Upozorenje na ulazak kod žena bez prisustva mahrema

Prenosi Ukbe sin Amirov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, rekao: "Čuvajte se od ulaska kod žena.", pa je rekao čovjek od Ensarija: „ O Allahov Poslaniče a šta je sa hammom (mužev srodnik, brat)?“, rekao je: "Djever je kao smrt!" (Buhari, 5232;Muslim, 2083) Komentariše El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve selem, riječi: "Djever je kao smrt!", znače da njegov ulazak kod bratove žene sliči smrti u ružnoći i pokvarenosti, što je haram. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ukazao na tu zabranu i poistovjetio ga sa smrću, jer ga ljudi toleriraju sa strane supruga i supruge, zbog međusobne prisnosti, kao da on nije stranac u odnosu na ženu, što je slično arapskoj uzrečici: "Lav je smrt!",i "Rat je smrt", što znači da lavov susret vodi u smrt, isto tako je ulazak djevera kod žene vodi ka smrti vjere ili u njenu smrt zbog rastave koja će doći zbog muževe ljubomore, ili do njenog kamenovanja na smrt, ukoliko bi počinila sa njim zinaluk.“ (El-Mufhim, 5/501)

Udaljavanje od miješanja sa muškarcima čak i u ibadetima

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji saffovi muškaraca su prvi, a najgori zadnji, a najbolji saffovi žena su zadnji, a najgori prvi." (Sahihu Muslim, šerhu Nevevi, 132)

El-Kurtubi je rekao: „Prokomentirao je Imam Nevevi, Allah mu se smilovao: ' I zaista je data prednost zadnjim safovima žena, koje su prisutne sa ljudima, zbog njihovog udaljavanja od miješanja sa ljudima i njihovog gledanja, te zbog toga što se srce uzbudi prilikom njihovih pokreta ili slušanja govora, a pokudio je prve safove žena zbog toga što su oni suprotni od toga!'“ (Šerhu sahihu Muslim, 4/133)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „U vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nisu se žene miješale sa muškarcima, ni u mesdžidima ni na pijacama miješanjem na kojeg danas upozoravaju današnji reformatori. Kur'an i Sunnet usmjeravaju učenjake ummeta da upozoravaju na to miješanje, bojeći se njegove smutnje. I žene koje su klanjale u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu, klanjale su u saffovima udaljenim od saffova muškaraca, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je običavao reći: "Najbolji saffovi ljudi su prvi, a najlošiji zadnji i najbolji saffovi žena su zadnji, a najlošiji prvi", zbog opreznosti da se ne iskušaju zadnji saffovi ljudi sa prvim saffovima žena. U svoje vrijeme Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naređivao ljudima da sačekaju u izlasku kako bi prošle žene i izašle, te kako se ne bih pomiješale sa ljudima na kapijama mesdžida i pored toga što su svi oni, muškarci i žene, bili na imanu i bogobojaznosti, pa kakvo je stanje onih poslije njih? Ženama je bilo zabranjivano da istraživaju puteve, naprotiv naređeno im je da se drže krajeva puta,kako ne bi došlo do kontakta sa ljudima i radi fitne prilikom međusobnog doticaja u trenutcima kretanja.“ (Hukmu ihtilat fi ta`limi, Medželletu el-buhus el-islamije)

Zabrana izlaska namirisane žene

Prenosi Ebu- Musa El-Eša'ri, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi, pa oni osjete njen miris, ona je bludnica!“ (Ebu-Davud, 4167; Tirmizi, 2937; hadis sahih,Džami Sahihu, 323, Albani) Mubarekfuri,

Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Zbog toga što je ona pokrenula strast kod muškaraca i učinila ih da je gledaju, a onaj koji pogleda u nju učinio je blud sa njegovim očima, ona je razlog bluda očiju pa je zbog toga griješna.“ (Tuhfetu El- Ahvezi, 8/58)

Ljubomora prema ženama

Šejh Muhamed Ahmed El-Mukadem kaže: „ Zaista je od tragova počasti Islama prema ženi to što je On zasijao ljubomoru u dušama muslimana i cilj sa ljubomorom je naklonjenost koja prisiljava muškarca da čuva ženu od svakog harama, izobličenosti i sramote. Islam smatra odbranu časti i ljubomoru prema porodici džihadom, zbog čega se žrtvuje krv i na čijem se putu žrtvuje život, pa onaj koji tako radi nagrađuje se stepenima šehida u Džennetu.

Prenosi Seid sin Zejdov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, i ko pogine braneći svoj život, on je šehid, i ko pogine braneći svoju vjeru, on je šehid, i ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid!" (Tirmizi, Ebu- Davud, hadis-sahih, Džami Sahih, 6445,Albani) Šta više, islam smatra ljubomoru sržom vjerskog odgoja, onaj koji nema ljubomore, nema ni imana (vjere). Zbog toga je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, bio najljubomornije stvorenje u ummetu. S'ad ibn Ubade, radijallahu 'anhu, je rekao: „Kada bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sa oštricom od sablje!“, što je doprlo do Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje je rekao: "Čudite se S'adovoj ljubomori?! Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene i zbog Allahove ljubomore zabranjena je javna i tajna bestidnost!" (Buhari, 6846; Muslim, 1499)

S druge strane nalazimo žestoku prijetnju prema onome tko nema ljubomore.

Abdullah sin Omerov, Allah sa njima obojicom bio zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Trojicu neće Allah, azze ve dželle, ni pogledati na Sudnjem Danu, neposlušnog prema njegovim roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)! (Ahmed 2/134, Nesa`i, 2561; Džami`u sahih, Albani, 3071) (Avdetu El-Hidžab, 3/114-115,skraćeno)

Drada sestro ti si biser skoljke vjeruj !

Sestro, već si vjerojatno mnogo puta čitala o svojoj dragocjenosti i  zaštićenosti u našoj prelijepoj vjeri islamu. Nažalost, mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne shvaćaju, a možda i ne žele shvatiti, koliko je islam uzdigao ženu, na koje nas je časno mjesto postavio i što nam je povjerio. 

Danas je ženski rod podcijenjen i podmetnut je pod noge muškarcima, koje ne zanima ništa osim tjelesnog kontakta, koji ženu vide kao komad mesa i sredstvo uživanja.

Draga sestro, tebe je Allah, subhanehu we te'ala, odabrao i zaštitio te od takvih muškaraca, i ne samo od njih, već od svake ružne i sumnjive stvari. Zabranio je da se s tobom postupa na bilo kakav način i tvoje stanje učinio takvim da se uspoređuješ s biserom u školjci, s dijamantom čija je vrijednost toliko velika da se krije u sefu.

Sve što ti je Allah, subhanehu we te'ala,  naredio i učinio obaveznim, naredio je samo za tvoje dobro - da te zaštiti od ružnih pogleda, da te spriječi od grijeha, da te odgoji na najljepši način kako bi i ti na takav način mogla odgajati ummet.

Budi zahvalna Allahu Uzvišenome što te odabrao i  učinio te muslimankom jer muslimanka je najljepša od svih žena na svijetu. Ona je sunce koje osvjetljava zemlju, ona je mjesec koji pojačava sjaj zvijezda. Nemoj se podcijenjivati i nemoj zanemariti ono čime te Uzvišeni Allah počastio kao što to zanemaraju današnje, tzv. moderne žene koje bježe od onoga što jesu i od onoga što bi trebale biti - bježe od  svoje  velike uloge u životu jednog djeteta, jednog muškarca, majke, oca, brata, sestre i prodaju se dunjaluku pod utjecajem strasti koje truju naše, a i svačije srce.

Trče za cipelama najbolje marke, za skupim restoranima i avanturama - jednom rečenicom, trče za šejtanima koji su im vodiči na dunjaluku. Čvrsto prihvati to uže vjere i ponosno hodaj ovim dunjalukom. Svaka od nas zna da Allah, dželle šanuhu, ne gleda u naša tijela ni u naš izgled već gleda u naša srca!

Nije bitno da svoju ljepotu pokazujemo svima i da hodamo gradom kao da smo artikl na prodaju kad time samo sebe bacamo u ponor koji padanjem postaje sve dublji. Bitno je da svakim korakom i udisajem pazimo da ne zaboravimo na ahiret i na Allaha.

Kad nam je srce čisto i kad je u njemu nastanjena samo ljubav prema Allahu Jedinom, onda će ta čistoća obasjavati i naše tijelo i naš izgled, neće nam trebati nikakva vrsta šminke. Sestro, mi skrivamo svoje tijelo i svoj izgled od svih osim od naših bližnjih i našeg muža jer šejtan, naš otvoreni neprijatelj, koristi svaki način da bi nas približio onome što nije dobro za nas - makar  nedozvoljenim pogledom, krivim pokretom ruku ili nogu...

Ti se sestro od nemuslimanki razlikuješ prvo svojim izgledom: tvoj hidžab je kruna na glavi kraljice, neprobojni štit mecima lošeg ponašanja, bestidnog govora i olahkog shvaćanja vrijednosti žene. Allah te hidžabom štiti od svega toga jer ti si sa svojim hidžabom toliko važna da ga moraš nositi ponosito i čestito! Ti paziš na sve oko sebe i na samu sebe toliko da se svojim ahlakom ističeš u bilo kojem društvu.

Prije islama muškarci su ženu mogli slobodno uspoređivati i sa životinjom. Niko nije pazio na njene osjećaje i razmišljanja, ali dolaskom islama žena je postala cvijet u pustinji, postala je ona preko koje Allah, dželle šanuhu, odgaja generacije i ona koja je izvor suosjećanja i nježnosti za ljudsko biće.

Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Draga sestro, na tebi je da samo shvatiš koliku ti je vrijednost Uzvišeni dao i što je na tvojim ramenima...Ti si uvijek ona koja se najbolje ponaša, ona koja je najbolja sestra, prijateljica, majka, supruga i ona kojoj je ispred svih Allah subhanehu we te'ala. Ti na sebi nosiš odgovornost odgoja djece, savjetuješ ljude i pozivaš na dobro, trpiš u ime Allahovo, služiš svome mužu i činiš dobro svojim roditeljima. Ti si cvijet koji miriše najljepšim mirisom jer ti je korijenje duboko u Allahovoj vjeri, a stabljika vinuta visoko u smjeru Dženneta. Na kraju, ti si, kao i uvijek, ona čiji je cilj samo Allahovo zadovoljstvo i ona koja pazi na svjetlo koje nosi u sebi!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

I sto dalje od BLUDA,kada je Allah subhanehu ve te’ala BRAK dozvolio!

Blud i njegova štetnost

Allah, dž.š., u Kur'anu :''Ne približavajte se bludu, jer je to užasan grijeh i loš put'' (Prijevod znacenja - El-Isra, 32.)
Kako je strast nešto što je usko vezano za covjeka i nemoguce je da je se potpuno oslobodi, Allah, dž.š., od njega traži da uradi ono što je u okviru njegove mogucnosti, a to je da usmjeri svoje strasti sa proplanka propasti, ka proplancima sigurnosti i spokoja

Prije nego pocnemo govoriti o samom bludu i njegovim zdravstvenim i moralnim štetama, osvrnut cemo se na jednu cinjenicu koju je bitno poznavati kako bi se ispravno shvatio pojam ljudske strasti i kako bi se ona usmjerila u pozitivnom smjeru. Treba znati da zdrav razum ne dolazi u koliziju sa strašcu (prirodnom ljudskom sklonošcu ka tjelesnom užitku), i onda kada razum bude vodilja covjeku, predat ce mu se strast i biti od njegovih sluga i vodilja.

Covjeku nije naredeno da svoje srce potpuno okrene od žena, nego mu je naredeno da svoju strast usmjeri ka braku sa ženom koja mu se svidi. Slican je slucaj i sa strašcu oholjenja, hvalisanja i gordosti koji bivaju dozvoljeni, cak pohvalni u borbi protiv Allahovih neprijatelja.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., vidio Ebu Dudžana Simaka ibnu Haršea el Ensarija kako hvalisavo (gordo, nadmeno) hoda izmedu muslimanskog i nevjernickog bojnog reda i rece mu : ''Zaista, ovakvu vrstu hoda prezire Allah, dž.š., osim ako se radi o ratu i slicnim situacijama'' (Ebu Davud 2659, Nesai 5/78, Ibn Hibban 4762, Bejheki 7/308,9/156, Ahmed 5/445,446 od Džabira ibn Utejsa)
Allah, dž.š., nije Svojim robovima zabranio neku stvar, a da im nije dao bolju od nje. Zabranio im je gatanje strelicom, a dozvolio istiharu, zabranio im kamatu, a dozvolio unosnu trgovinu, zabranio im je kocku, a dozvolio korisna natjecanja, zabranio im oblacenje svile (muškarcima), a dozvolio razlicite vrste raskošne odjece od vune, pamuka i sl., zabranio im blud i homoseksualizam, a dozvolio brak sa lijepim ženama, zabranio im opojna pica, a dozvolio razna ukusna i korisna pica i sl.

Onaj ko istinski razmisli o ovome, ostavit ce i ispoljavanje strasti u prezrenim (niskim) stvarima, usmjeriti je ka korisnom i onome što ce ga uzdici i dokucit ce Allahovu mudrost, milost i savršenstvo blagodati prema Svojim robovima u onome što im je naredio, zabranio i dozvolio. Ono što je Allah naredio Svojim robovima, nije im naredio zbog toga što je potreban za njima, nego iz dobrocinstva i milosti, a ono što im je zabranio, nije im zabranio iz škrtosti prema njima, vec da bi ih sacuvao i zaštitio.

Zabrana bluda

Medu najpogubnije i najizražajnije negativno ispoljavanje strasti, prema islamskom ucenju, svakako spada nezakoniti spolni dodir ili seksualni odnos muškarca i žene - blud.
Pogotovo je jace zabranjen svaki neprirodni odnos ili nenormalni odnos medu istim spolovima, bilo medu muškarcima ili medu ženama (homoseksualizam ili lezbejstvo ). Govoreci o zabrani bluda kaže Allah, dž.š., u Kur'anu :''Ne približavajte se bludu, jer je to užasan grijeh i loš put'' (Prijevod znacenja - El-Isra, 32.)

Kur'anska zabrana bluda dovoljna je i treba da bude dovoljna za svakog iskrenog i pravog muslimana, da se on cuva i spasi tog zla. Kada iole pametnom i razboritom covjeku kaže neki dobar i strucan ljekar, koji mu je ujedno vjeran i uvažen prijatelj, da je po njegovu štetu odredeni posao, ili neka vrsta hrane, ili pica i kada mu takav ljekar to zabrani, covjek ce mu vjerovati i po njegovom savjetu postupiti. Muslimanima blud zabranjuju upravo najbolji ljekari i najbolji njihovi prijatelji, a to su njihov Stvoritelj Uzvišeni Allah Koji najbolje zna šta je za ljude štetno, i Njegov poslanik Muhammed, a.s., - pa kako bi dosljedan i odan musliman, ili muslimanka, mogli ne uvažiti takvu zabranu?!

Medu hadisima koji ukazuju na zabranu bluda (zinaluka) su sljedeci:

- Prenose Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao : ''Rekao sam Poslaniku, s.a.v.s.: “Koji je najveci grijeh kod Allaha ?” Da Allahu pripišeš druga a On te je stvorio - rece. ''Zatim'' - upitah ga? “Da ubiješ svoje dijeta iz straha da ce se hraniti sa tobom,” odgovori Poslanik, s.a.v.s., ''Zatim ''- upitah ga? ''Da pociniš blud sa komšijinom suprugom,''- završi Poslanik, s.a.v.s.''
- Prenose Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: '' Nije vjernik onaj ko ucini zinaluk sve dok ga cini ...''

- Prenosi Ebu Nuajm el-Fadl ibn Dukejn da im je pricao Abdusselam ibn Šeddad, a njemu Gazvan ibn Džerir, da je cuo svoga oca kada je rekao : ''Govorili smo o razvratu pred Alijom ibn Ebi Talibom na što on rece: “Znate li koji je blud najgori?” Rekosmo: “O vladaru pravovjernih svaki blud je zao!” “Tako je, ali cu vas obavijestiti o najgorem bludu, da covjek pocini blud sa ženom muslimana, postajuci time bludnik, a ujedno upropastivši tu ženu.” Zatim rece: “Na Sudnjem danu do ljudi ce doprijeti vjetar neugodnog mirisa koji ce uznemiriti i vjernike i pokvarenjake. Kada on dostigne vrhunac svoj dozvat ce ih glasnik i pitati: “Znate li kakav je ovo vjetar koji vas je ovako uznemirio?” “Ne znamo, tako nam Allaha, osim toga da je prešao sve granice izdržljivosti,” - rekoše.
''To je zadah (neugodan miris) iz polnih organa bludnika koji su se sreli sa Allahom ne pokajavši se za svoj blud'.

Dok su muslimani uvažavali ove kur'anske ajete i hadise, i dok su im oni bili životna pravila, pojave bluda bile su prava rijetkost, ili posve nepoznate u muslimanskim sredinama i zemljama. Tako je bilo i kod nas, u našoj sredini vrlo dugo u prošlosti. Zapisi naših šerijatskih sudova od prije 400 godina, pa do austrougarske okupacije, bilježe vrlo mali broj slucajeva bluda. Stranci koji su uskoro po austrijskoj okupaciji dolazili u Bosnu i opisivali život i obicaje bosanskih muslimana, divili su se uzoritosti i cistoti muslimanskog porodicnog života kod nas. (Pogledaj na primjer Antun Hangi ''Život i obicaj muslimana u Bosni i Hercegovini '' Sarajevo, 1900.)

ŠTETNOST BLUDA

Rekao je Imam Ibnu-l-Kajim:
“Blud okuplja sva zla svojstva kao što su pomanjkanje vjere, gubitak pobožnosti i ljudskosti i pomanjkanje (nestanak) ljubomore. Neceš naci bludnika koji se ustrucava da ucini bilo koji grijeh, da ispunjava ugovoreno, da je iskren u govoru, da održava prijateljstvo sa nekim i da je ljubomoran prema svojoj porodici.

-Biva uzrokom crnine i potamljenosti lica i prekriva ga brigom i mrzovoljom što mogu primijetiti oni što ga gledaju.
-Oduzima,onome koji ga cini, cistotu (ljepotu) kojom je Allah opisao cestite i kreposne robove, a zamjenjuje je pokvarenjaštvom (necistocom) kojim je Allah opisao bludnike kao što kaže Uzvišeni: “Pokvarene žene su za pokvarene ljude, a pokvareni ljudi su za pokvarene žene, cestite žene su za cestite ljude, a cestiti ljudi su za cestite žene.” (Prijevod znacenja - En-Nur, 26.)

Allah, dž.š., je zabranio Džennet svakom pokvarenjaku i ucinio ga pristaništem cestitih. Kaže: “One koje ce meleci usmrtiti kao cestite i govoriti im: “Neka je Allahov mir na vas. Udite u Džennet zbog onoga što ste radili…”
-Ljudi na bludnike gledaju okom nepovjerenja, i niko od njih nije siguran da nece narušiti cast baš njegove porodice (supruge ili kceri).

Bludnik osjeca tjeskobu i nemir u svojim prsima. Allah, dž.š., im daje suprotno od onoga što je bio naumio, a bio je naumio slast i užitak. Takav je slucaj sa svakim onim koji bude slasti i užitak tražio u onome što je Allah, dž.š., zabranio. Ono što je kod Allaha, može se dobiti samo pokornošcu Njemu i nikada se nije dogodilo da grijeh (nepokornost) bude uzrokom dobra (blagostanja). Kada bi razvratnici (bludnici) znali koliko samo slasti, radosti (sreca), lijepog života, prostranosti prsa leži u cestitosti, shvatili bi da je to neuporedivo više od onoga što osjeca prilikom bludnog cina.

-Blud biva uzrokom gubljenja stida .

Kada se covjek navikne na cinjenje grijeha, slijepo se pokoravajuci svojoj strasti, dospijeva u stanje u kojem ne mari za tim što ljudi znaju ili vide njegove odvratne (pokvarene) postupke. Štaviše, pocne govoriti ljudima ono što radi, hvalisati se pred njima .
-Bludnik sebi uskracuje veliko onosvjetsko dobro, a on je užitak sa dženetskim ljepoticama u ukrašenim odajama vjecnih dženneta. Kao što ce onome ko bude oblacio svilu na ovome svijetu i pio vino biti uskraceni dženetska svila i vino . Tako ce onome koji bude stupio u nezakonitu vezu na ovome svijetu, biti uskracena veza sa hurijama.

Društvene posljedice

Ako su oni koji cine blud u braku, onda oni tim svojim postupkom ugrožavaju brak, a blud jednog ili oba supružnika dovodi do razvoda. Ako su takvi supružnici još i roditelji, njihova šteta je još veca i bolnija, jer pogada cijelu zajednicu. Djeca ostaju bez roditeljske ljubavi i nezašticena. Težak je slucaj i sa djecom koja se rode iz nezakonitog odnosa (bluda). Ako pak bracni drugovi, koji su pocinili blud, ocuvaju svoj brak i ostanu vjerni, oni opet mnogo gube, jer obicno, u takvom slucaju, nestaje prave bracne srece i prisnosti, zato što nestaje iskrene medusobne ljubavi i poštovanja. Takvi bracni drugovi obicno su neljubazni, nepravedni i neobazrivi jedno prema drugome, a nemarni su prema svojoj zakonitoj djeci. Djeca, zakonita i nezakonita, kada saznaju, a obicno saznaju, kad-tad, da su im roditelji bili bludnici, psihicki strašno pate, to ih u duši boli citavog života i ta bol može imati štetnog odnosa na njihovo ponašanje. Ako mladi ljudi prije braka vode blud ili, kako se to sada kaže, “slobodnu ljubav”, onda oni sebe unaprijed lišavaju prave bracne ljubavi i srece kada se jednog dana odluce i stupe u brak. Predbracne zabave i svakojaka iskustva obicno unaprijed uništavaju interesantnost i romanticnost braka, te ljubav i prisnost koje on inace sobom donosi. Za takve supružnike brak je cesto prozaican, dosadan. Mnogi od njih skloni su nastaviti i nakon braka svoje ranije navike, sa svim onim strašnim posljedicama koje smo ovdje ukratko iznijeli.

Kako se sacuvati negativnog utjecaja strasti

Skrenuo bih pažnju citaocima na nekoliko izreka i predaja koje spominje Imam Ibnu-l-Kajjim u svojim knjigama, koje ce, nadam se, pomoci onima koje je nadvladala strast da razmisle i pokušaju zapoceti jedan novi život u kome ce za sudiju uzeti Allahovu uzvišenu Objavu, zatim svoj zdravi razum.

Prenosi Ibnu-l-Kajim u knjizi “Rewdatu-l-muhibbin” 340. str. sljedecu predaju: ''U vremenu tabi'ina (generacije poslije ashaba ), u Mekki je živjela jedna žena koja je bila udata. Jednog dana, opcinjena svojom ljepotom nakon što se pogledala u ogledalo, rece svom covjeku: ''Šta misliš postoji li covjek koji, kada bi vidio ovu ljepotu ne bi bio zaveden?'' - ''Postoji,''- odgovori joj covjek. -''A ko to?'', - upita zacudeno.-''Ubejd ibn Umejr,'' - uzvrati covjek.-''Da li mi dozvoljavaš da odem do njega kako bi ga zavela?” - upita ponovo. Dozvolio joj je da ode kod njega radi onoga što je tražila. Došla je kod njega praveci se da želi nešto pitati, te se on osami sa njom u kutku mesdžida. Ona iskoristi priliku i otkri svoje lice pred njim, na što joj on rece: ''Allahova robinjo, zastri se!” - “Znaš li da sam zanesena tobom i da si me zaveo,''-upita ga.
''Upitat cu te nekoliko pitanja i ako mi ispravno odgovoriš na njih, razmislit cu o tome što si rekla,''- rece joj.

''Nema problema, bit cu iskrena u svom odgovoru”.
Rece:''Kada bi Melek smrti došao da ti uzme dušu, da li bi bila zadovoljna (sretna) što bi ti ispunio navedenu želju?''- ''Ne, nikako''-odgovori.

Rece: “Da te sada stave u kabur i pripreme za pitanja koja ce ti tamo biti postavljena, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?'' (tj. što sam pocinio zinaluk sa tobom)
-''Ne, nikako''-odgovori.

Rece: ''Da Allah podijeli ljudima knjige njihovih djela,a ne znaš u koju ceš ruku primiti svoju knjigu,da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju - “Ne,'' - odgovori.
Rece: ''Zamisli da prelaziš Sirat-cupriju i ne znaš hoceš li se spasiti ili ne, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?'' - ''Ne,'' - odgovori.

Rece: ''Da stojiš pred Allahom radi polaganja racuna, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio želju '' - ''Ne,'' -odgovori.
''Istinu si rekla u svome odgovoru. Nego, boj se Allaha Koji te je obasuo razlicitim blagodatima i Dobrocinitelj je prema tebi.''

Zatim se vratila covjeku, te je on upita: ''Šta si ucinila?''-''Dragi moj, mi smo uistinu nemarni'' - rece mu. Zatim se prihvati namaza, posta i ibadeta (pobožnjaštva).
Kada je covjek vidje da ustrajava u tome, rece: ''Šta uradi Ubejd ibn Umejr. Upropasti mi ženu i od mlade nacini pobožnjaka (asketu)''

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim, govoreci o štetnosti pogleda i koristi njegovog obaranja: “U obaranju pogleda leže mnoge koristi medu kojima je:cuvanje srca od bola kajanja. Onaj ko bude pustio svom pogledu da slobodno djeluje neprestano ce osjecati patnju itd. Nema štetnije stvari po srce od slobodnog gledanja, jer njime covjek zapaža sve ono za cime osjeca veliku želju, bez cega se ne može strpiti i do cega, na kraju krajeva, ne može doci, a to upravo prouzrokuje najveci bol i patnju kod njega."
Spominjuci stvari (uzroke) koje nam mogu pomoci u pobjedivanju strasti, kaže Ibnu-l-Kajjim:

“Allah, dž.š., je covjeka obdario i uzdigao (iznad drugih živih bica) razumom i onda kada ne iskoristi tu blagodat u prepoznavanju korisnog od štetnog, i da prednost onome što mu šteti i upropaštava ga, spušta se ispod nivoa životinje koja instiktivno (prirodno) prepoznaje ono što joj koristi i udaljava se od svega onoga što joj šteti''

Hmmmm..................moj komentar na sve !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Nakon nekih stvar u Islamskom zivotu tek ostajem bez teksta...gledam kafire oko sebe i dzahile pa mislim hmm kako li samo grijese te duse i samo imaju pozude za strastima,mijenjaju jedni druge kao sto se kaze kod nas''kao cigo konje '' ali u Islamu nebi toga SMIJELO BITI !!!
Ali valjda grijesni rob je na ovom dunjaluku da Allahu robuje i da je grijesan i da se kaje!
Citajuci knjige sam mislila mi cemo i u 2011 zivjeti zivotima Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i ashaba,nema grijha,nema ponude bluda ili nema bluda,ogovaranja vjernika,potvaranja ili nema harama jednostavno ....hmmmmmmmmmm kako koji dan korakom za korakom u vjeru subhanallah ima sta da vidis i sta da cujes ALLAHU EKBER sto u Dzehelijetu nisam nikad!!!

Meni ili tebi sestro moja savijet !

Sestro, već si vjerojatno mnogo puta čitala o svojoj dragocjenosti i  zaštićenosti u našoj prelijepoj vjeri islamu. Nažalost, mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne shvaćaju, a možda i ne žele shvatiti, koliko je islam uzdigao ženu, na koje nas je časno mjesto postavio i što nam je povjerio. 

Danas je ženski rod podcijenjen i podmetnut je pod noge muškarcima, koje ne zanima ništa osim tjelesnog kontakta, koji ženu vide kao komad mesa i sredstvo uživanja.

Draga sestro, tebe je Allah, subhanehu we te'ala, odabrao i zaštitio te od takvih muškaraca, i ne samo od njih, već od svake ružne i sumnjive stvari. Zabranio je da se s tobom postupa na bilo kakav način i tvoje stanje učinio takvim da se uspoređuješ s biserom u školjci, s dijamantom čija je vrijednost toliko velika da se krije u sefu.

Sve što ti je Allah, subhanehu we te'ala,  naredio i učinio obaveznim, naredio je samo za tvoje dobro - da te zaštiti od ružnih pogleda, da te spriječi od grijeha, da te odgoji na najljepši način kako bi i ti na takav način mogla odgajati ummet.

Budi zahvalna Allahu Uzvišenome što te odabrao i  učinio te muslimankom jer muslimanka je najljepša od svih žena na svijetu. Ona je sunce koje osvjetljava zemlju, ona je mjesec koji pojačava sjaj zvijezda. Nemoj se podcijenjivati i nemoj zanemariti ono čime te Uzvišeni Allah počastio kao što to zanemaraju današnje, tzv. moderne žene koje bježe od onoga što jesu i od onoga što bi trebale biti - bježe od  svoje  velike uloge u životu jednog djeteta, jednog muškarca, majke, oca, brata, sestre i prodaju se dunjaluku pod utjecajem strasti koje truju naše, a i svačije srce.

Trče za cipelama najbolje marke, za skupim restoranima i avanturama - jednom rečenicom, trče za šejtanima koji su im vodiči na dunjaluku. Čvrsto prihvati to uže vjere i ponosno hodaj ovim dunjalukom. Svaka od nas zna da Allah, dželle šanuhu, ne gleda u naša tijela ni u naš izgled već gleda u naša srca!

Nije bitno da svoju ljepotu pokazujemo svima i da hodamo gradom kao da smo artikl na prodaju kad time samo sebe bacamo u ponor koji padanjem postaje sve dublji. Bitno je da svakim korakom i udisajem pazimo da ne zaboravimo na ahiret i na Allaha.

Kad nam je srce čisto i kad je u njemu nastanjena samo ljubav prema Allahu Jedinom, onda će ta čistoća obasjavati i naše tijelo i naš izgled, neće nam trebati nikakva vrsta šminke. Sestro, mi skrivamo svoje tijelo i svoj izgled od svih osim od naših bližnjih i našeg muža jer šejtan, naš otvoreni neprijatelj, koristi svaki način da bi nas približio onome što nije dobro za nas - makar  nedozvoljenim pogledom, krivim pokretom ruku ili nogu...

Ti se sestro od nemuslimanki razlikuješ prvo svojim izgledom: tvoj hidžab je kruna na glavi kraljice, neprobojni štit mecima lošeg ponašanja, bestidnog govora i olahkog shvaćanja vrijednosti žene. Allah te hidžabom štiti od svega toga jer ti si sa svojim hidžabom toliko važna da ga moraš nositi ponosito i čestito! Ti paziš na sve oko sebe i na samu sebe toliko da se svojim ahlakom ističeš u bilo kojem društvu.

Prije islama muškarci su ženu mogli slobodno uspoređivati i sa životinjom. Niko nije pazio na njene osjećaje i razmišljanja, ali dolaskom islama žena je postala cvijet u pustinji, postala je ona preko koje Allah, dželle šanuhu, odgaja generacije i ona koja je izvor suosjećanja i nježnosti za ljudsko biće.

Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sreća u braku slična je košnici sa medom koju prave dvije pčele!

Sreća u braku slična je košnici sa medom koju prave dvije pčele. Što se više bude ulagalo truda, više će biti slasti u njoj. Mnogi se pitaju kako će napraviti sreću u svojim kućama, i zašto nisu uspješni u ostvarivanju mira i stabilnosti u porodici. Nema sumnje da odgovornost za sreću u braku pada na bračne supružnike. Zato je neophodno da postoji ljubav između dva bračna druga. Pod ljubavlju se ne misli na onaj silni osjećaj koji plane iznenada i ugasi se isto tako, nego na podudarnost duša i povezanost osjećaja između dva bračna supružnika. Sreća u kući nije povezana samo sa ljubavlju, nego ljubav mora da prati osjećaj međusobnog praštanja, a praštanje se ostvaruje lijepim mišljenjem i povjerenjem između dvije strane.

Obostrano potpomaganje je glavni uzrok izgradnje sretne kuće, a bez njega slabi ljubav i praštanje. Potpomaganje biva u ponašanju i u materijalnom smislu. Potpomaganje u ponašanju podrazumijeva spremnost bračnih supružnika da riješe nastale probleme u porodici, jer većina razdora nastaje kada jedan bračni drug nedovoljno uvažava trud drugog bračnog druga ili nedavanje prava drugoj strani.

Kada govorimo o uzrocima porodične sreće, moramo spomenuti čednost, jer je ona osovina plemenitog života i temelj dobra u međuljudskim odnosima.

Jedan sociolog je rekao: ''Iz iskustva sam shvatio da je najbolji moto koji supružnici mogu uzeti kako bi prevazišli razdor – ne postoji požar koji se na početku ne može ugasiti fildžanom vode. Zato što mnoge bračne nesuglasice koje završe razvodom vraćaju se na bezvrijedne stvari koje su postale velike da se kasnije više nisu mogle prevazići.''

Za sreću u porodici odgovornost pada i na roditelje. Često porodicu sruši oštar jezik ili teška narav koja žuri u svađu, isto kao što temelje porodične sreće ruši želja za dominacijom ili neiskrenost jednog od roditelja.

Želim ovdje spomenuti neke savjete koji će mužu pomoći da usreći svoju suprugu:

1.Nemoj ponižavati suprugu, jer bilo koje poniženje koje joj uputiš, ostat će duboko ukorijenjeno u njenom srcu i razumu. Najopasnija poniženja, koja ti žena neće oprostiti srcem, pa makar ti oprostila jezikom, su: da je udariš u srdžbi, ili da joj opsuješ, ili prokuneš njene roditelje, ili da joj napadneš na čast.

2.Lijepo se ophodi prema ženi pa će se i ona prema tebi lijepo ophoditi. Dadni joj do znanja da joj daješ prednost nad samim sobom, da težiš njenoj sreći, čuvaš njeno zdravlje, žrtvuješ zbog nje ako se razboli, shodno svojim mogućnostima.

3.Sjeti se da tvoja supruga voli da sjedneš i razgovaraš sa njom o svemu onome o čemu razmišlja. Nemoj se vraćati kući namrštenog lica, šuteći, jer to kod nje proizvodi sekiranciju i sumnje.

4.Nemoj obavezivati ženu svojim ličnim težnjama koje su vezane za tvoj posao ili stručni smjer, jer ako si ti astronom, nemoj očekivati da i tvoja žena isto želi saznati o kosmosu i planetama.

5.Budi moralan i čestit u životu, pa će i tvoja supruga biti takva. U jednoj predaji navodi se: ''Budite čedni pa će i vaše žene biti čedne.'' (Ovu predaju bilježi Taberani) Čuvaj se pogleda u ono što je zabranjeno, svejedno na putu ili pred televizijom. Koliko li je problema u braku zbog televizije i satelitskih antena!

6.Nipošto ne budi ljubomoru kod supruge, na način da joj spominješ ženidbu drugom ženom, ili da spominješ drugu ženu ako živiš u višeženstvu, jer to cijepa dno njenog srca i njenu ljubav zamjenjuje talas sekirancije i sumnji. Ti osjećaji kod žene uzrokuju razne tjelesne bolesti, od glavobolje pa nadalje, te onda muž sa ženom počne posjećivati razne ljekare.

7.Nemoj podsjećati suprugu na greške koje je u nekim situacijama počinila. Nemoj je sramotiti zbog njih, posebno pred drugim.

8.Popravljaj svoje ponašanje, jer ne traži se samo od žene da popravlja svoje ponašanje, a da ti ostaneš takav kakav si. Kloni se onoga što budi srdžbu kod tvoje supruge, pa makar bilo u šali.

9.Prihvati lijepe moralne osobine od svoje žene. Koliko li je muškaraca prihvatilo praktikovanje vjere kada je vidjelo kako se njegova žena čvrsto drži vjerskih načela i moralnih principa, i kako ima lijepe postupke.

10.Budi staložen i nemoj se ljutiti, jer je srdžba uzrok sukoba i mržnje. Ako tvoja supruga pogriješi prema tebi, a nakon toga se izvini, nemoj leći ljut na nju dok je ona tužna i uplakana. Sjeti se da je to zbog čega si ljut na nju, u većini slučajeva, ništavno i ne zaslužuje da zamuti čistoću vašeg bračnog života, te da nema potrebe za takvom reakcijom. Zatraži utočište kod Allaha od prokletog šejtana i smiri se. Sjeti se da između tebe i tvoje supruge postoje ljubavne veze koje su uzvišenije od toga da se zaprljaju trenutkom srdžbe.

11.Ulij ženi samopouzdanje. Nemoj je učiniti da samo slijedi tvoj put, kao sluškinja koja ispunjava tvoje naredbe. Ohrabri je da ona ima svoje razmišljanje i odluku. Posavjetuj se sa ženom u svim stvarima, i vodi razgovor na lijep način. Prihvati njeno mišljenje kada znaš da je ispravnije i obavijesti je o tome. Ako se ne slažeš sa njenim mišljenjem, onda je na lijep i mudar način navedi na svoje mišljenje.

12.Pohvali suprugu kada uradi neki posao koji zaslužuje pohvalu. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘‘Ko ne zahvaljuje ljudima, ne zahvaljuje ni Allahu.“ (Hadis bilježi Tirmizi)

13.Nemoj je koriti na bolan i neprimjeren način. Ne poredi suprugu sa svojim rodicama koje ona ne voli, tražeći od nje da ih uzme za uzor, idući njihovim stopama.

14.Nastoj obezbijediti supruzi sva sredstva koja će je pomoći da stekne neke nauke. Ako je potrebno da stekne neku diplomu iz neke znanstvene oblasti, omogući joj to, pod uvjetom da se to ne sukobi sa vjerskim principima, te da je to neće odvesti od njenih bračnih i kućnih obaveza. Nastoj pomoći ženu da postigne uspjeh u onome što radi.

15.Nastoj sa pažnjom slušati suprugu kada ti nešto govori, jer na taj način ćeš očistiti njene tegobe. Međutim, ima žena koje se ne mogu zaustaviti u govoru, ili pretjeraju govoreći o tvojoj porodici i familiji. Tada se očekuje od tebe da se mudro i lijepim savjetom ophodiš sa ovim problemom.

16.Dadni ženi do znanja da je sigurna od bilo kakve opasnosti, te da je ne želiš izgubiti ili se od nje odvojiti.

17.Dadni supruzi do znanja da se ti materijalno o njoj brineš ma koliko ona bila dobrog imovinskog stanja. Nemoj žuditi za njenim imetkom koji je naslijedila od oca, jer nije ti dozvoljeno da preuzmeš njen imetak. Nemoj škrtariti prema njoj pravdajući se da je ona bogata, jer bez obzira koliko bila bogata, njoj je potreban osjećaj da si joj ti prava zamjena za njenog oca.

18.Pazi na nedozvoljene društvene veze, jer mnogo je srušenih porodica zbog tih nedozvoljenih veza.

19.Uravnoteži ljubav prema supruzi i ljubav prema svojim roditeljima i familiji. Nemoj da jedna strana prevlada drugu, niti da jedna ljubav bude na račun druge. Daj svakome njegovo pravo na lijep i pravedan način.

20.Ophodi se prema ženi onako kako želiš da se ona ophodi prema tebi u svim segmentima života. Ona voli da se prema njoj lijepo ophodiš isto kao što ti voliš da se ona prema tebi lijepo ophodi. Kaže Ibn Abbas, radijallahu anhu: „Ja volim da se uljepšam svojoj ženi isto kao što volim da se ona meni uljepša.“

21.Daj supruzi malo oduška izvan kuće i neka to bude vid promjene za nju. Posebno ovo treba učiniti prije nego je zaokupiraju djeca.

22.Učestvuj sa njom u onim stvarima u kojima voliš da ona učestvuje sa tobom. Zato posjeti sa njom njenu rodbinu i nastoj očuvati vezu sa njenom porodicom iskazujući joj poštovanje.

23.Nemoj je činiti ljubomornom prema tvome poslu tako što ćeš biti zauzet svojim poslom više od potrebnog. Ne dozvoli da ti posao oduzme cjelokupno vrijeme, a posebno tokom sedmičnog vikenda. Nemoj da tvoja žena ne provede vikend sa tobom, svejedno u kući ili izvan kuće, kako ne bi osjetila zamor i premorenost.

24.Kada izlaziš iz kuće oprosti se sa njom osmijehom i traženjem dove. A kada ulaziš u kuću nemoj je iznenaditi, kako je ne bi zatekao u stanju u kojem ona ne želi da je vidiš, a posebno ako se vraćaš sa puta.

25.Gledaj na život sa njom istim pogledom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je da se lijepo ophodi prema ženama, rekavši: „Budite blagi prema ženama.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu) Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Uistinu su žene dio muškaraca.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu). I rekao je: ‘‘Lijepo se ophodite prema ženama.“ (Hadis bilježi Buharija)

26.Nastoj da pomogneš svojoj supruzi u nekim kućnim poslovima. Navode se neke predaje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se lijepo ophodio prema ženama tako što im je pomagao u nekim njihovim kućnim obavezama. Kaže Aiša, radijallahu anha: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio je kućni posao kod svoje porodice – tj. služio je porodici - pa kada bi namaz nastupio, izašao bi da obavi namaz.“ (Hadis bilježi Buharija)

27.Pokušaj da zažmiriš na neke nedostatke svoje supruge. Sjeti se da ona ima lijepih i plemenitih osobina koje će pokriti njen nedostatak, shodno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne može vjernik mrziti vjernicu. Ako prezire neku njenu osobinu, sa druge strane zadovoljan je njenom drugom osobinom.“

28.Muž bi trebao da se našali i poigra sa suprugom, slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: „Zašto nisi oženio djevicu da se poigraš sa njom i ona s tobom?“ (Hadis bilježi Buharija) Čak i Omer b. Hattab, radijallahu anhu, koji je bio poznat po žestini, znao je reći: „Trebao bi muškarac biti sa svojom porodicom kao dječak (tj. u druženju i lahkoći ophođenja), a kada bude u društvu, neka bude čovjek.“

29.Poslušaj prigovor supruge otvorenih prsa. Žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iznosila su svoja mišljenja Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on se ne bi ljutio na njih.

30.Čini dobro svojoj supruzi i djeci. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Najbolji od vas je onaj koji se najbolje ophodi prema svojoj porodici.“ (Hadis bilježi Tirmizi) Ako ti budeš njima činio dobro, činit će ga i oni tebi, i promijenit će tvoj život u sreću i rahatluk. Nemoj škrtariti prema svojoj ženi i djeci, i udjeljuj lijepo, jer je udjeljivanje na porodicu sadaka. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‚‘Najbolji dinari su oni koje potrošiš na svoju porodicu...“ (Hadis Bilježi Muslim i Ahmed)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum!

Sta je SUNNET Poslanika sallallahu alejhi ve sellem?

Uzvišeni Allah je rekao: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku" (En-Nisa, 59.). Put vjere i temeljnog poretka sastoji se u tome da se pokorava Svemogućem Allahu i slijedi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, ravnajući se prema njegovom sunnetu. "Ko slijedi mene - taj slijedi i Allaha, a ko ne slijedi mene - taj ne slijedi ni Allaha" (El-Buhari i Muslim).

Poslanik, sallallahu alejhi we selem, došao sa svjetiljkom da bi ih izveo iz tmina zablude na svjetlo Upute. Onaj ko ima svjetiljku slijedi se kroz tamnu i mrklu noć. Ko se udalji od nje, bojati se da će i zalutati.Dakle, ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi we selem,uvjetovana je slijeđenjem njegovoga puta, jer svi muhadisi prenose hadis u kome stoji da je najbolji put - put Muhammeda, sallallahu alejhi we selem.

Sunnet, za koji tvrdimo da ga slijedimo, postao je sve drugo samo ne sunnet. Sunnet je za mnoge novotarija, a novotarija se predstavlja sunnetom. Muhammed, sallallahu alejhi we selem, zahtijevao je praktičnu, a ne deklarativnu vjeru. Svi njegovi hadisi su u tom smjeru.

Najveći broj se deklarativno izjašnjavaju kao muslimani vjernici. U njihovu vjeru, inšaAllah, niko ne sumnja. Međutim, prakticiranje vjere im je slaba strana.

Muhammedu, sallallahu alejhi we selem, sigurno će biti drago što ga njegovi sljedbenici vole, ali mu neće biti drago što će njegovi sljedbenici radi neobavljanja namaza biti izloženi riziku odlaska u Džehennem.

Poslanik, sallallahu alejhi we selem, kaže: "Prvo za što će biti pitan rob na Sudnjem danu jest namaz; ako on bude dobar - bit će dobra i ostala djela, a ako namaz ne bude bio dobar - neće valjati ni ostala djela". U kur'anskom ajetu stoji:

"Sretnici će se u dženetskim baščama raspitivati o nevjernicima: 'Šta vas je u Sekar (Džehennem) dovelo?' 'Nismo', reći će, 'bili od onih koji su namaz obavljali'" (El-Mudessir, 40.-43.).

Dakle, ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi we selem,uvjetovana je slijeđenjem njegovoga puta, jer svi muhadisi prenose hadis u kome stoji da je najbolji put - put Muhammeda, sallallahu alejhi we selem.

Istinska, a ne lažna ljubav

Sasvim je prirodno da u svemu nastojimo udovoljiti onome koga volimo, biti mu poslušni i pokorni, imitirati ga i činiti djela koja on voli. U protivnom, to je lažna i licemjerna ljubav koja stoji na staklenim nogama. Voliti Poslanika, sallallahu alejhi we selem, a ne činiti djela koja bi on volio da činimo, u namjanju ruku je licemjerstvo.

Pjevati mu hvalospjeve, čak pritom i suze puštati, a u isto vrijeme izbjegavati Kur'an i sunnet kao svoje vodilje, laž je i pokušaj obmane.

Poslanik, sallallahu alejhi we selem, kaže: "Ostavio sam vam dvije stvari kojih ako se budete držali nećete zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet".

Kad bi svojim ashabima nešto naredio, preporučio ili ih ukorio, svi bi bez pogovora izvršavali ili ostavljali ono što im naredi, odnosno zabrani. U tom pogledu, poznate su bile riječi: "Za tebe bih žrtvovao i oca i majku, Allahov Poslaniče!" ili: "Slušamo i pokoravamo se!"

Primjer ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, primjer je žene koja je u jednoj od bitaka izgubila svoje najmilije, a koja - i pored saznanja da su mrtvi - pita za Poslanika, sallallahu alejhi we selem,. Nju interesira život onoga bez koga ummet ne može. Kad su joj saopćili da je on živ, ona je zahvalila Allahu i rekla: "Svaka nesreća pored gubitka Poslanika, sallallahu alejhi we selem, je beznačajna!"

Uzvišeni kaže: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne zadesi" (En-Nur, 62.).

Ovo užasno upozorenje i zastrašujuća prijetnja usmjereni su prema onima koji se suprotstavljaju njegovim naredbama, koji idu drugim putem, a ne njegovim i koji se iskradaju iz reda radi vlastite koristi ili da bi izbjegli zlo.

Mi se uvrijedimo ako nam neko kaže da smo slabi sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi we selem,. Skloni smo reći da mi njega volimo, ali smatramo da je također dobro ono što su radili naši preci. Kad naša praksa dođe u sukob sa onim što je govorio Poslanik, sallallahu alejhi we selem, kažemo što su govorili narodi svojim poslanicima: "Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru,i mi ćemo ih u stopu slijediti"(Ez-Zumer,22.).

Čuvajte se novotarija u vjeri

Tako djela predaka naših i njihovo slijeđenje pretpostavljamo slijeđenju sunneta Poslanika, sallallahu alejhi we selem, koji nam je rekao: "Dužni ste se pridržavati moga sunneta i sunneta mojih nasljednika koji su na Pravom putu. Čuvajte se novotarija u vjeri, jer unošenje bilo kakve novotarije vodi u zabludu, a svaka zabluda vodi u vatru".

Vjernik mora razlučiti svjetlo Poslanikovog, sallallahu alejhi we selem, sunneta od svega što nije sunnet, izvorni islam od novotarija, i duh vjere od običaja. Poslanik, sallallahu alejhi we selem, ponosit će se sa nama samo ako budemo dosljedno u praksi provodili sve ono čemu nas je poučavao i u šta je svijet pozivao. Ashabi su u svemu slijedili Poslanika, sallallahu alejhi we selem. Mnogi od njih su išli dotle da bi čak svojim stopama stajali na mjesta gdje je i on stajao. Oni nisu razlikovali malu od velike naredbe ili malu od velike zabrane. Njima je, kad se radi o Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, sve bilo jednako obavezno.

Oni su znali da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, došao sa svjetiljkom da bi ih izveo iz tmina zablude na svjetlo Upute. Onaj ko ima svjetiljku slijedi se kroz tamnu i mrklu noć. Ko se udalji od nje, bojati se da će i zalutati. Ashabi su strahovali da se Poslanik, sallallahu alejhi we selem, na njih ne naljuti ili da ga, ne dao Allah s.w.t., sutra, na Sudnjem danu, ne vide i da ne budu sa njim.
"Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ljudi" (En-Nisa, 69.). Ovaj ajet je objavljen da bi se utješili ashabi, koji su vrlo voljeli Poslanika, sallallahu alejhi we selem. Oni su htjeli znati hoće li u budućem životu biti zajedno sa njim i drugim istaknutim muslimanima, budući da će oni - zahvaljujući svojim velikim zaslugama - zauzimati visok položaj. Allah, dž. š., u ovom ajetu im kaže da će svi koji su se pokoravali Allahu i Njegovu Poslaniku u Džennetu dobiti dostojno mjesto te da će moći uživati u društvu odanih vjerovjesnika, šehida i pravednika. "Svako će biti proživljen sa onim koga je volio" (El-Buhari).

Ashabi su učili dijete ko im je najdraži i koga treba najviše cijeniti i poštovati. Prvo što bi dijete saznavalo bile su riječi: "Tvoj Gospodar je Allah, tvoj Poslanik je Muhammed, sallallahu alejhi we selem. " S tim riječima se čovjek rađa i umire, a s njima započinje i kaburski život kad ga budu ispitivali dvojica meleka. Oni su u psihu svoje djece usađivali ljubav prema onome koga je Uzvišeni Allah poslao da čovječanstvo izbavi iz zablude. Za sve što su tražili od svoje djece, obavezno bi naglasili da to traže zato što je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, tako radio ili tražio da se radi.

Tako je dijete od malehna imalo uzor koji je slijedilo. Uzvišeni Allah je rekao: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku" (En-Nisa, 59.). Put vjere i temeljnog poretka sastoji se u tome da se pokorava Svemogućem Allahu i slijedi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, ravnajući se prema njegovom sunnetu. "Ko slijedi mene - taj slijedi i Allaha, a ko ne slijedi mene - taj ne slijedi ni Allaha" (El-Buhari i Muslim). Uzvišeni Allah je rekao: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje" (El-Ahzab, 21.).

On nam je, u svim svojim izjavama, djelima i svim situacijama, ponudio najbolji primjer koji uvijek treba slijediti. Njegove riječi, kao ni njegova djela nisu nastali iz njegove samovolje, nego su plod vahja i inspiracije od Allaha.

"Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi" (El-Ahzab, 6.). On ima pravo na veće poštovanje i više ljubavi nego sami krvni srodnici. Od vjernika se traži da ga - kad dođe do sukobljavanja - slijedi radije nego oca i majku ili braću i sestre. Veoma često se događa da roditelji, bračni drug ili, pak, rodbina zahtijevaju nešto od čovjeka što je u suprotnosti sa načelima islama. Čovjek je pred izborom koga će poslušati, njih ili Poslanika, sallallahu alejhi we selem, za kojeg Allah, s.w.t., kaže: "Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo postupiti po svom izboru" (El-Ahzab, 36.).

SUNNET U ETIMOLOŠKOM SMISLU

U etimološkom smislu označava, put, pravac, običaj, tradiciju i način, bez obzira bio dobar ili loš. Na ovu definiciju se odnose riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,:

« Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) imat će za to nagradu, a i nagradu svih onih koji po tome budu nakon njega radili, tako da nikome od njih nagrada neće biti umanjena.
A ko u islam uvede loš sunnet (običaj), imat će za to grijeh, a i grijehe svih onih koji to poslije njega budu radili, s tim da njima njihovi grijesi ništa neće biti umanjeni.» (Muslim)


SUNNET U TERMINOLOŠKOM SMISLU

Definicija sunneta kod hadiskih učenjaka:

Sunnet je sve ono što je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem; njegove riječi, praksa, prećutno odobravanje, moralno-etičke osobenosti ili životopis i prije i u toku njegove poslaničke misije.

Primjer sunneta u formi riječi je sve ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao u različitim prilikama, a što je normativnog karaktera, poput hadisa u kojem je rekao: « Djela se cijene prema namjeri...»
Primjer za Poslanikova djela su svi njegovi postupci koje od njega prenose ashabi, a koji su vezani za obredoslovlja, poput obavljanja namaza, obavljanja hadždža i tome sličnih postupaka.
I primjer Poslanikovog prećutnog odobravanja obuhvata sve postupke ashaba koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio i potvrdio da su ispravni. Kao konkretan primjer može se navesti slučaj koji se desio u bici Benu Kurejza kada su ashabai različito postupili po pitanju klanjanja ikindije-namaza, pa je Poslanik oba postupka odobrio i potvrdio da su ispravni.

Kaže imam Šatibija: « Sunnet se spominje nasuprot novotariji. Kaže se za osobu da je sunnetlija ako radi u skladu sa Poslanikovom praksom, a ako radi suprotno tome, kaže se da je novotar.»

Termin sunnet se upotrebljava i za postupke ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: « Držite se moga sunneta i sunneta mojih upućenih i pravednih halifa.»


Definicija sunneta kod učenjaka usuli-fikha

Kod učenjaka usulul-fikha (metodolozi islamskog prava) pod sunnetom se podrazumijevaju samo riječi, djela i prećutna odobravanja Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne i njegove tjelesne i moralne osobenosti. Učenjaci usulul-fikha su se interesirali samo za ono na čemu su mogli graditi pravne norme. Istraživali su Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, život kao onoga koji je utemeljio vječna i univerzalna pravila mudžtehidima koji će doći poslije njega i koji će ljudima pojašnjavati zakone života.


Definicija sunneta kod učenjaka fikha (islamskog prava)

I kod samih islamskih pravnika (fakiha) postoje različite definicije sunneta. Najpoznatija definicija sunneta kod islamskih pravnika je da je sunnet sve ono za čije se izvršenje zaslužuje nagrada, za ostavljanje ukor,a ne kazna. Ili ono što je naređeno, ali ne strogom naredbom.
Prema jednima to su radnje koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekada radio, a nekada izostavljao. Drugi kažu da su to radnje koje je i bez opravdanog razloga izostavljao. Treći, pak, kažu da je sunnet sve ono što dolazi od Allahova Poslanika, a nije ni farz ni vadžib. Po ovome postoje dvije vrste sunneta, es-sunnetu'l-mu'kkede (pritvrđeni sunnet) i es-sunne gajru'l-mu'ekkede (neprtivrđeni sunnet).


Definicija sunneta kod orijentalista

Vrlo važno je znati šta o sunnetu i njegovom karakteru misle nemuslimani, prije svega orijentalisti koji se od davnina interesiraju za poslaničku praksu ili sunnet. Odmah ćemo uočiti da se njihovo razumijevanje sunneta u velikoj mjeri razlikuje od razumijevanja islamskih učenjaka. Ono što orijentalisti najviše istiću jeste to da je sunnet samo drugi naziv za predislamsku praksu ma koliko ona bila modificirana Kur'anom.
Po njima koncept Poslanikova sunneta je naknadna tvorevina, jer prvi muslimani su sunnetom obilježavali samo praksu rane muslimanske zajednice. Tako se tvrdi da je u prvom hidžretskom stoljeću sunnet u islamskom društvu razumijevan kao običajna praksa.
Činjenica je da su muslimani već od prvih dana, odazivajući se naredbi Kur'ana, prihvatili Poslanikov način življenja (sunnet) kao platformu ua svoje lično ponašanje. Znači, nisu prihvatili i usvojili onu praksu i običaje koji su preovladavali kod predislsmkih Arapa.
Međutim, važno je pojasniti da su mnogi običaji iz predislsmskog perioda zaživjeli i u vremenu objave, ali nakon što ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sllem, reformirao i prihvatio u modificiranoj formi.

Sta je to Bid’at-novotarija u vjeri?

Bid’at u arapskom jeziku znaci izum ili pronalazak kojem nije prethodilo nesto poput toga. Zato se kaze da je covjek izumio nesto, tj. pronasao je nesto sto nije bilo poznato.

Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”

ZAKJUCAK- Bid’at je odasiljac nevjerstva i unosenje u vjeru onoga sto Allah i Njegov Poslanik nisu propisali. Zbog toga je bid’at gori od cinjenja velikih grijeha. Sejtan se vise raduje bid’atu od cinjenja velikih grijeha, jer zna da se covjek kaje za svoje grijehe, a dok onaj koji cini bid’ate smatra njih osnovom vjere s kojom se priblizava svome Gospodaru i ne kaje se zbog tih novotarija. Bid’ati unistavaju sunnete i sljedbenici novotarija preziru sunnet i njegove sljedbenike. Time se sljedbenici novotarija udaljavaju od Allaha i zasluzuju Njegovu kaznu jer prouzrokuju bolest ljudskih srca, kao i nered. Na osnovu navedenog zabranjuje se posjecivanje sljedbenika novotarija i sjedenje sa njima, osim radi savjetovanja njih i ukazivanja im na stetnost njihovih postupaka. Inace, ukazivanje postovanja takvima moze samo negativno djelovati. Ukoliko i pored savjetovanja sa njima to ne doprinese njihovom napustanju novotarija, duznost je ukazati na njihovo zlo i na opreznost od njihova djelovanja. To je duznost ucenih da im se suprostavljaju, jer je velika opasnost za vjeru slijedjenje novotarija. Neophodno je znati da oni koji se suprostavljaju vjeri potpomazu sirenje novotarija i oni to pomazu na razne nacine, jer znaju da je u tome udaljavanje od islama i izoblicavanje njegove prave slike. Na kraju, svoju bracu koji ljubomorno cuvaju svoju vjeru i koji je brane, i koji naredjivaju na dobro, a odvracaju od zla, opominjem rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam je poceo kao garib i vratice se garibima kao sto je poceo, pa blago garibima.” Receno je: “Ko su to garibi, o Resulallah?” Rece: “Oni koji ispravljaju pri skretanju ljudi.” Prenosi se od Bekra ibn-zAmra el-Me’afirija da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Blago garibima koji se cvrsto drze Allahove knjige kada bude napustena i koji poucavaju sunnetu kada se bude gasio.”
 Molimo Allaha, zazze ve dzelle, da pomogne nasu vjeru, da je uzdigne, da ponizi din-dusmane i neka je salavat i selam na naseg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.-AMIN

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Međusestrinski odnosi muslimanki u islamu

Plemenite sestre u islamu! Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji nas je okupio na ovom mjestu da bi uz Njegovu subhanehu ve te’ala pomoć radili na izučavanju vjere i zbližavanju naših srca. Prije nego počnem sa izlaganjem ispunila bih jedan od sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i javno iskazala da vas volim u ime Allaha subhanehu ve te’ala.

Allah subhanehu ve te’ala u suri El-Hudžurat kaže: "Vjernici su samo braća", tj. svi su braća u vjeri, kao što je rekao i Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Muslimani su braća i jedan drugom ne smiju činiti nasilje, niti smiju jedan drugoga napuštati." U drugom hadisu kaže: "Allah će pomoći onome ko bude u pomoći svome bratu." Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem također kaže: "Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju jeste kao jedno tijelo. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže u bolu sa nesanicom i groznicom." Tema mog obraćanja su

«Adabi druženja među sestrama»

1. Kada dođemo među skupinu sestara muslimanki treba da ih obavijestimo o tome da smo ih zavolili u ime Allaha subhanehu ve te’ala najčvršćom vezom.

2. Trebamo biti lijepog ahlaka i ponašanja prema sestrama, a ukoliko nešto pogriješimo odmah to nastojati ispraviti shodno hadisu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kada kaže: «Boj se Allaha ma gdje se nalaziš, a kada uradiš neko loše djelo uradi poslije njega dobro djelo koje će izbrisati loše djelo.»

3. Trebamo prikrivati mahane sestara i savjetovati ih, jer onaj ko prenosi mahane posjeduje osobine munafika. Trebamo razvijati plemenitost, milost i praštanje sestrama da bi Allah subhanehu ve te’ala oprostio nama na Sudnjem danu. Trebamo uvesti instituciju nasihata, ali na najljepši mogući način, lijepim i blagim riječima uz ispunjavanje svih šartova. Ako se bojimo da bi riječima mogli da izazvati kontra efekat nasihat se može izvesti i pismenim putem.

4. Trebamo poželiti svoju sestru, ako je nismo dugo vidjeli. Ako je tužna treba da podijelimo to sa njom i obrnuto.

5. Ako sretnemo sestru na ulici treba da joj se osmijehnemo. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: «Ko se osmjehne u lice bratu ima nagradu kao da je dao sadaku.»

6. Trebamo biti strpljivi ukoliko nas je neka od sestara zapostavila, te otići kod nje i posjetiti je, s tim da ne smijemo dozvoliti da nam posjeta protekne u gibetu, nemimetu i drugim lošim stvarima. Lijepo bi bilo ukoliko smo u mogućnosti pokloniti neku lijepu stvar makar ona bila i male vrijednosti, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nas upućuje na to da hedije zbližavaju srca vjernika.

Trebamo voditi računa i o tome da li ima neka od sestara da je bolesna, pa ukoliko ima treba je kratko zijaretiti i podsjetiti je na to da ono što je zadesilo nije je moglo zaobići i da je Allah subhanehu ve te’ala time čisti od grijeha. Po mogućnosti ponijeti neku hediju i zamoliti Allaha subhanehu ve te’ala dovom da je izliječi.

Ukoliko sestra treba da ide na neko putovanje trebamo otići do nje da tražimo od nje halala i da mi njoj halalimo ukoliko imamo nešto, te da je podsjetimo na bogobojaznost i na Allaha subhanehu ve te'ala Koji sve zna i sve vidi.

7. Udovoljavanje potreba drugim sestrama shodno hadisu: «Ko pomogne vjerniku ili mu olakša jednu od njegovih tegoba Allah će olakšati jednu njegovu.» Ovo udovoljavanje potrebama može se manifestovati na različite načine, kao npr. davanjem odjeće, obuće, imetka sestrama kojima je to potrebno. Mi trebamo kod sebe razvijati osobinu davanja prednosti sestri nad samom sobom. Tu osobinu možemo vidjeti iz niza primjera, a ja ću ovdje navesti samo jedan kada je Muavija radijallahu anhu poslao Aiši radijallahu anha 100 dirhema, a ona je taj dan bila postačica, pa je uzela sav novac i podijelila ga siromasima, pa joj je jedna od sluškinja rekla: «O majko pravovjernih zašto nisi ostavila barem 1 dirhem da kupimo mesa za iftare?» Aiša radijallahu anha joj reče: «Ne pričaj mi više o tome. Što me nisi napomenula da to uradim?»

8. Trebamo da upućujemo dovu za svoje sestre shodno hadisu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u kojem kaže: «Kada neko od vas uči dovu za odsutnog brata nad njegovom glavom stoji melek koji ukoliko je hajr dova govori: AMIN i tebi.»

RADOSNE VIJESTI NAGOVJEŠTENE BOGOBOJAZNIMA

1. Uputa: “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” [Sura El-Bekare 2]

2. Počast na dunjaluku i na Ahiretu: “I neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu.” [Sura Junus 62-64]

3. Pomoć: “Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje.” [Sura En-Nahl 128]

4. Znanje i mudrost: “Ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost (znanje) darovati, pa ćete Istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam.” [Sura El-Enfal 29]

5. Oprost grijeha i velika nagrada: “A onome ko se Alaha boji - On će preko raznih postupaka njegovih preći i još mu veliku nagradu dati.” [Sura Et-Talak 5]

6. Uspjeh u učenju: “I bojte se Allaha, Allah vas uči, i Allah sve zna.” [Sura El-Bekare 282]

7. Oprost i milost: “...i bojte se Allaha - Allah zaista prašta i milostiv je.” [Sura El-Enfal 69]

8. Lahkoća i dostupnost svemu: “A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.” [Sura Et-Talak 4]

9. Izlaz iz nevolja i nedaća: “A onome ko se Allaha boji, on će izlaz naći...” [Sura Et-Talak 2]

10. Opskrba odakle se čovjek ne nada: “A onome ko se Allaha boji, on će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se ne nada.” [Sura Et-Talak 2-3]

11. Slanje blagoslova: “A da su stanovnici selâ njihovih vjerovali i Allaha se bojali, Mi bismo im blagoslove sa nebesa i iz Zemlje slali...” [Sura El-A'raf 96]

12. Spas od kazne u Vatri: “Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti.” [Sura Merjem 72]
13. Postignuće željenog: “Allah će spasiti one koji su Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili (Allaha se bojali) i oni će postići ono što su željeli.” [Sura Ez-Zumer 61] “A onima koji su se Allaha bojali želje će se ostvariti.” [Sura En-Nebe 31]

14. Čestitost: “Čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” [Sura El-Bekare 177]

15. Svjedočanstvo iskrenih vjernika: “Oni koji su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” [Sura El-Bekare 197]

16. Ugled i počast: “Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.” [Sura El-Hudžurat 13]
17. Allahova subhanehu ve te'ala ljubav: “Allah zaista voli pobožne.” [Sura Et-Tevbe 4]

18. Spas od kazne i dobitak Dženneta: “I Allaha se bojte, jer ćete tako postići ono što želite.” [Sura Ali Imran 31]

19. Blizina i naklonost Allahova subhanehu ve te'ala: “Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša (vaša bogobojaznost).” [Sura El-Hadždž 37]

20. Nagrada za pretrpljenu nedaću: “Ko se Allaha bude bojao i ko strpljiv bude, Allah uistinu neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.” [Sura Jusuf 90]

21. Primanje sadake i djela: “Allah prima samo od onih koji su dobri (bogobojazni).” [Sura El-Maide 27]

Zato na kraju molim Allaha subhanehu ve te'ala da nas uputi na pravi put, da nas na njemu održi i da nam da snage da istrajemo na putu do dženneta. Molim Allaha da nam oprosti grijehe i da nas udalji od daljnjeg činjenja grijeha. Molim Allaha subhanehu ve te'ala da nas spoji u džennetu u društvu Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem žena.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Razmisli gdje je istinska sreca...pa potrudi se i opet razmisli !?

Postovani brate i sestro u Islamu, tebi se obraćam, tebe pitam! Zašto živiš? Šta je cilj tvog života? Imaš li ti ikakav cilj osim slijeđenja i zadovoljavanja svojih strasti! Koga obožavaš? Kome se klanjaš? U ime koga živiš? Misliš li da ćeš stalno biti mlad? Misliš li da ćeš vječno disati? A tvoj Gospodar, u Svojoj Knjizi (Kur’anu), kaže: Sve što je na zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti. (Er-Rahman, 26.-27.)

Zašto se oholiš svojom muškošću? Zar mislis ti sestro da je tvoje tijelo i razgolicenost sreca tvoja neee sigurno jer opet si nesretna i ako satima provodis pored ogledala,solarijuma,sminkanja itd.hmmmm… Uprkos tome slab si i nemoćan! Nejak si! Potreban ti je stalno tvoj Gospodar, tvoj Obskrbitelj! Od Njega traži pomoć, Njemu se pokoravaj, u ime Njega radi dobra djela, jer ćeš se Njemu vratiti. A šta ćeš onda? Kada staneš pred Stvoriteljem, a proveo si cvijet svog života (svoju mladost), najljepše doba svog života u tami, gorčini, oholjenju, daleko od svoga Gospodara.

Koliko ste samo vremena proveli gledajući nemoralne filmove, čitajući nemoralne časopise, slušajući pjesme koje su te samo na blud tjerale. Slušajući pjesme kojima nije zadovoljan tvoj Gospodar, koje u sebi sadrže širk (idolopoklonstvo), ili kufr (nevjerstvo). Koliko časova si proveo u namarnosti prema Allahu, a divan li je On Gospodar?

Napustili ste namaz, glavnu sponu između tebe i tvoga Stvoritelja! Dao ti je vid, sluh, a ti?! Šta ti radiš?! Zar Mu zahvaljuješ gledajući, slušajući i govoreći ono što je Allah zabranio!? A Uzvišeni kaže u Kur'anu: I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (El-Isra, 36.).

Zaista ti sve to podmeću neprijatelji Islama. Sve te nemoralne stvari su samo njihove metode u odvraćanju muslimana od Islama. Oni znaju ljudske slabosti, i neće te napadati često svojim moćnim oružjem, ali će ti zato lomiti srce, i učiniti ga da žudi za strastima. Strasti će zavladati tvojom dušom, tvojim  srcem, a svaki grijeh će na njemu ostaviti svoj trag, koji će razarati tvoju dušu, a ti sve dalje i dalje propadati!!! Ma cupaj se i dodji sebi!

Koliko časova si proveo u dugim večernjim šetnjama, u višednevnim putovanjima, samo zbog provoda. Pa kakav provod si dobio?

Slušaj pažljivo ispovijed jednog mladića! Kaže: Bili smo grupa mladića koja se zadovoljavala svim i svačim što nam je došlo do ruke, ne misleći nimalo na grijehe koje smo činili. Kampovali smo, a kampovi su služili isključivo za provod sa djevojkama. Bili su udaljeni od grada. Tako smo se jednom uputili, naravno sa istim ciljem, ali smo ovog puta zaboravili hranu i piće. Iz tog razloga jedan drug se vratio po hranu. Čekali smo ga, nije se dugo vratio. Krenuo sam da ga potražim. Kao da sam nešto predosjećao. Ubrzo sam ugledao ogromnu vatru, a u njoj sam prepoznao auto svoga druga. Otrčao sam tamo i ugledao svoga druga kako daje posljednje znake svoga života.

Bio je sav ugljenisan i isprekidano je govorio: Kako ću se opravdati Allahu, Uzvišenom? Prebacio sam ga u moje auto i uputio se ka bolnici, međutim, na tom putu on je preselio. Otišao je u nepovrat. U tom trenutku obuzela me je strašna jeza.

Uto se čuo sabahski ezan sa obližnje munare. Kao da sam prvi put čuo tako jake i veličanstvene riječi: ALLAH JE NAJVEĆI. Da, zaista je Njegova veličina velika, i zaista je On moćan, a ja sam nemoćan. Posmatrao sam prijatelja kako umire, a nisam mu mogao ništa pomoći. Nije bilo nikakvog načina da mu pomognem. Tada sam se pokajao. Ovaj događaj je bio prekretnica u mome životu. Klanjao sam prvi put sabah-namaz! Prvi put u svome životu, i osjećao sam se kao tek rođen. Hvala Allahu koji me je uputio!

A ti? Šta ti radiš? Kada ćeš ti uzeti pouku i opametiti se? Predaješ se svemu lošem. Svoju dušu prljaš sve više i više. Tvoj život prolazi u haramu, u nemoralnosti. Kako možeš da činiš blud, a tvoj GOSPODAR kaže: I ne približavaj se bludu, zaista je to razvrat i ružan put. (El-Isra, 32.)

Dobro zapamti mladiću, da je bludničenje dug koji će se vratiti nekome u tvojoj porodici. Jednom momku se desilo da se oženio djevojkom koja nije bila nevina. Razmišljao je dugo šta će raditi, kako postupiti? Hoće li se razvesti od nje ili neće! Dugo se kolebao, a to kolebanje mu je slamalo dušu. To je bila "počast" od Allaha, dž.š., tj. ono što je zaslužio, jer je i on bio bludnik, a Uzvišeni kaže: Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, a to je zabranjeno vjernicima. (El-Nur, 3.)

Kako možeš da pomišljaš na duhan, na drogu? Zar sebi želiš i psihičku i fizičku propast? A kakva te tek propast čeka na Ahiretu (budućem svijetu)! Osim ako se ne pokaješ, i povratiš svome Gospodaru! Ne gubi nadu I pokaj se jer Allah svt prima jos pokajanje onih koji se iskreno kaju I nevracaju na taj put!

Moji savjeti su iskreni i želim ti samo dobro. Želim te iščupati iz zablude. Znam da ti je teško prihvatiti savjete, jer je, inače, prihvatanje savjeta vrlo teško. Ebu Hamid el-Gazali je rekao: Davanje savjeta je lahko, ali je njihovo prihvatanje teško.

Razmisli samo koliko danas ljudi boluje od side, pa šta ako te Allah iskuša sa tom bolešću! Razmisli koliko ljudi boluje od raka, a u 70% slučajeva je uzrok duhan. A Uzvišeni kaže: I ne bacajte sami sebe u propast!!! Koliko boluju od alkohola razne bolesti…

Šta ako te smrt zadesi u času dok činiš blud, ili se pijan vraćaš kući. Ispijaš čaše pune alkohola, a smrt ti odjednom dođe?! Ti ne znaš kada će ti smrt doći! Svaki dan posmatraš kako nekoga ispraćaju! Svaki dan se nekome klanja dženaza! A gdje si ti?

Šta ako te smrt zadesi dok se provodiš sa svojim društvom, ili uživaš u bludničkim avanturama, ili se pak naslađuješ gledajući bludničke filmove i razvratne scene?

Kako ćeš se opravdati Allahu, Gospodaru svih svjetova? Imao si uputu ispred sebe. Uzvišeni ti je dao razum, koji treba da nadvlada tvoje strasti, i da njime spoznaš svoga Gospodara.

Počastio nas je najboljom knjigom, Kur'an-i-Kerimom, te tradicijom Njegova Poslanika, Muhammeda, s.a.w.s., a ti slijepo prolaziš pored ovih uputa, i tražiš druge životne ciljeve i puteve. Zar sebi dozvoljavaš umrijeti u takvome stanju, i da prodaš vječna ahiretska uživanja za ovaj prolazni, bezvrijedni i varljivi Dunjaluk? Mjenjaš vječnost za prolaznost, a smrt će svakome doći! Uzvišeni kaže: Svako živo biće će smrt okusiti.  (El-Enbija, 35.)

Pokaj se i počni klanjati, prije nego što se tebi klanja dženaza, prije nego što te zamotaju u kefine, i isprate iz tople postelje u tmine mezarja; sa zabave i igranke pravo na mezarje, sa crvima i gusenicama; sa pune sofre jela i pića ka zemaljskoj truhlini, sa provoda u društvu, pravo u divljinu samoće. Šta misliš, možeš li pobjeći, ili se negdje sakriti od smrti? Uzvišeni kaže: Reci: Smrt od koje bježite zaista će vas stići, zatim će te Onom koji poznaje nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti, i On će vas o onome što ste radili obavjestiti. (El-Džum'a, 8.)

Zašto današnja omladina živi poput muha!? Uvijek traže ono što je loše i najgore, baš kao muhe i insekti. Žude samo za onim što im povećava propast. Zašto današnja muslimanska omladina slijedi i oponaša nevjernike. Slijede sve ono što je u trendu, i što je moda nevjernika. Počevši od izgleda, pa do ponašanja. A Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: Ko oponaša jedan narod, on njemu i pripada.

Zar pored Islama žele nevjerstvo? Zar odbacuju vječna uživanja i naslade džennetske, a žure u džehennemsku vatru, a džehennemska vatra je sedamdeset puta jača od dunjalučke vatre!

Zašto si ostavio namaz? Hmmm… ma ja tesko je to ustajati rano kada svi spavaju,uuuuh pa se kvasiti uf I to tako rano,ahhh a tek jacija tako kasno kad si umoran opet namaz I to pet puta dnevno hmmm…!’’Pa razmisli malo koliko puta si dosao bas tako rano ujutro iz diskoteka ,dok vijernici se Allahu mole I klanjaju,ili kada je vrijeme jacije ti izlazis tako kasno,kada vijernici se Allahu svt klanjaju I lijezu ati u HARAM   hmmmm I to ti nije tesko I mrsko hm!! Svih pet vakata ne oduzimaju ti ni sahat i po vremena, eventualno dva sata dnevno. A pogledaj, šta je to u odnosu na tvojih dvadeset i četiri sahata koja su ti stalno na raspolaganju. Većinu sahata "bacaš" i trošiš uzaludno i danas ne žališ za time, a žalićeš itekako jednoga dana, kada ti se tvoj život prikaže poput video snimka, koji će biti dokazom protivu tebe, a dva sahata ti je žao odvojiti za Allaha dželle šanuhu, svoga Gospodara, Zaštitnika i Opskrbitelja. Pogledaj kako si nepravedan u odnosu prema Allahu, dželle ša’nuhu, Stvoritelju kosmosa i čitavog svijeta. Razmisli kojim ćeš putem poći, putem sretnog završetka, u džennetskim nasladama, u najboljim dvorima, sa najljepšim ženama, a Muhammed, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, kaže: Kada bi samo jedna žena iz dženneta došla na Zemlju, obasjala bi sve što je na dunjaluku. Samo njen veo je vrijedniji od svega što je na dunjaluku. Ili ćeš krenuti putem propasti koji vodi u džehennemsku vatru, čije će gorivo ljudi i kamenje biti, a hrana šejtanske glave.

Razmisli dobro, opameti se! Budi jak i zaustavi se već jednom! Reci sebi već jednom "Dosta više!" Dokaži tu svoju muškost, i svoju jačinu u savlađivanju svoje duše. Povrati se Gospodaru, tvome i mome Stvoritelju, kome ćemo se uskoro svi vratiti i polagati račun za svoja djela! Allah, dž.š., kaže: I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati: Čitaj knjgu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati! (El-Isra, 13.-14.)

Kako se sačuvati od grijeha

Svi ljudi vode porijeklo od Adema, sallallahu alejhi ve sellem, kao što kaže Allah u Svojoj Knjizi:

''O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao...'' (An-Nisa', 1.). Svi potomci Adema, sallallahu alejhi ve sellem, skloni su griješenju, a najbolji grješnici su oni koji se mnogo kaju.
Svi mi upadamo u grijeh, neko manje, neko više, radeći ono što su zabranili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ostavljajući ono što su naredili Allah i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Međutim pravi vjernici, koji se boje Allaha, odmah se pokaju nakon što počine neki od grijeha.
Kaže Allah: '' I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine; i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.'' (Ali Imran, 133-135.)
Neki od načina da se zaštitimo od grijeha:

1- potcjenjivati grijehe:
Abdullah b. Mes'ud je rekao: ''Vjernik posmatra grijehe kao veliko brdo, koje se svakog momenta na njega može srušiti, te ga na taj način upropastiti, dok dvoličnjak gleda na grijehe kao na mušicu koja mu je sletjela na nos, pa on mahne rukom da je otjera (za njega su grijesi kao mala mušica).'' Buharija.
Obraćajući se tabiinima, Enes b. Malik rekao je sljedeće: ''Zaista vi radite neka djela i smatrate ih u vašim očima manjim i tanjim od dlake, a mi smo ih za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatrali upropaštavajućim grijesima.'' Buharija.
Pitam se šta bi rekao Enes b. Malik kada bi vidio nas i stanje u kojem se nalazimo?
Pjesnik Mu'atez je rekao:
''Ostavi velike i male grijehe, to je bogobojaznost.
Čuvaj se kao onaj koji trnjem hodi bojeći se da ga ne ubode.
I ne potcjenjuj male grijehe, jer su i najveća brda sačinjena od kamenčića.''

2-Ne pričati o počinjenom grijehu:
Od Salima b. Abdullaha prenosi se da je čuo Ebu Hurejru, a on je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ''Svim ljudima iz mog ummeta, bit će oprošteni grijesi, osim onih koji pričaju o svojim grijesima, koji u toku noći počine neki od grijeha, a kada osvanu, ljudima govore: 'Počinili smo to i to.' Allah ih je sakrio, a kada osvanu sa sebe skidaju zastor kojim ih je Allah prekrio.'' Buharija i Muslim.

3-Ostavljanje svega što vodi ka grijehu:
Svaki čovjek koji želi da napusti grijehe, treba prekinuti sve puteve koji vode ka dotičnom grijehu.

4-Uvijek nakon lošeg djela uraditi dobro djelo koje će ga izbrisati:
Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Boj se Allaha gdje god da si, nakon lošeg djela uradi dobro koje će ga izbrisati i sa ljudima se ophodi na najljepši način.'' Tirmizi.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ''Šta mislite da pored vaših kuća teku rijeke u kojima se vi kupate pet puta dnevno, da li bi na vašim tijelima ostalo išta od nečistoće?'' Ashabi su rekli ne, a tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Primjer tome je pet dnevnih namaza, njima Allah briše grije počinjene između njih.'' Buharija i Muslim.
Ovdje se misli na male grijehe, jer onaj ko počini neki od velikih grijeha, za taj grijh mora učiniti iskreno pokajanje Allahu (tevbu).

5-Iskreno pokajanje:
Onaj ko se pokaje zbog svojih grijeha, jednak je onome koji nema grijeha. Kaže Allah: ''O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Allah preko ružnih postupaka vaših prešao...'' (Tahrim, 8.)

6-Stalno donošenje istigfara riječima Estagfirullahe ve etubu ilejhi:
Donošenje istigfara bila je praksa svih poslanika, alejhimu-selam, svi su od Allaha oprost tražili, iako su bili poslanici. Nuh, sallallahu alejhi ve sellem, je govorio: ''Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!'' (Nuh, 28.)
Musa, sallallahu alejhi ve sellem, je govorio: ''Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše.'' (Al-A'raf, 155.)
Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, je upućivao sljedeću dovu: ''Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!'' (Ibrahim, 41.)

I naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i osvijetli srca naša! Amin!

http://www.youtube.com/watch?v=wmo9EEpmOls&feature=related

prof.Elvedin Pezic    Pogledaj te!!!!!!!!!!!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Žena u islamu i traženje nauke

Islam je postavio pregrade između čovjeka i onih stvari koje mu mogu naškoditi u vjeri, a zbog čijeg negativnog rezultata čovjek kasnije trpi posljedice, kako dunjalučke, tako i ahiretske. Zato je islam čovjekovu prirodnu potrebu za partnerom usmjerio, ne ka bludu, već ka ženidbi koja predstavlja originalan oblik ispoljavanja potpune pripadnosti islamskom vjerovanju. Naravno, to islamsko vjerovanje u sebi sadrži svjesnost pojedinca i njegov strah od stalne prisutnosti njegovog Gospodara, koji mu je propisao određene norme vladanja i propise koji mu zabranjuju blud. Zahvaljujući tim Allahovim subhanehu ve te’ala propisima, mu'min može shvatiti pogubne posljedice koje sa sobom nosi opaki čin bluda.

Uzvišeni kaže: "I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put." [Sura El-Isra' 32]

Također je islam postavio norme, kojih se čovjek mora pridržavati, a koje ga štite od bluda. Te se norme mogu vidjeti u stepenu bogobojaznosti mu'mina. Ta će bogobojaznost naći svoju manifestaciju putem obaranja pogleda pred ženom ili djevojkom, koje nam šeriatski nisu dozvoljene. Također će se ugledati putem nemiješanja muškaraca sa ženama, jer je to u islamu zabranjena stvar, zbog negativnih posljedica koje izazivaju kod članova društva.

Islamski propisi su objasnili i kakvoću ženinog izlaska iz njene kuće. Njen izlazak treba biti samo zbog potrebe koju joj određena situacija nalaže. Pri tom izlasku, muslimanka ne smije otkrivati svoje ukrase, a i njoj je naređeno, kao i muškarcu, da obore svoje poglede i da sačuvaju stidna mjesta svoja.

Allah subhanehu ve te’ala u suri En-Nur 30-31 kaže: "Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite."

Žena treba ostati kod kuće da bi vodila brigu o suprugu i djeci, jer su članovi njene porodice najzaslužniji njene brige, kao što i oni moraju voditi brigu o njoj i posvetiti joj punu pažnju i nježnost, kao supruzi i majci.

Međutim, njeno prebivanje u kući nije vječnog i stalnog karaktera, jer je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao ženama: "Dozvoljen vam je izlazk zbog vaših potreba." [Hadis bilježi Buhari].

Normalno, pri izlasku, ona se ne smije mirisati i nositi odjeću koja privlači poglede muškaraca. U osnovi, izlazak žene iz njene kuće je dozvoljen pod uslovom da je sa njom, šerijatski pratilac, koji će je čuvati i paziti nepoželjnih scena na njen račun, kao što je to danas slučaj kada se naše sestre, ne rijetko, vrijeđaju.

Također, ona mora imati uza se mahrema, pa makar željela obaviti neki farz, kao hadždž, primjera radi. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Onoj ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nije dozvoljeno prelaziti rastojanje dužine dana i noći, osim sa mahremom." [Hadis bilježe Buhari i Muslim].

Isto tako, kada žena želi poći u mesdžid radi obavljanja namaza, ne smije se dotjerivati i mirisati, jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Kada neka od vas pođe na jaciju, neka se ne miriše te večeri, a koja god se namiriše neka ne dolazi te večeri na jaciju." [Hadis bilježi Ahmed].

Na ženi je da po ulici hoda skrušeno ne privlačeći na sebe pažnju prolaznika. U džamijama safovi u kojima se nalaze žene, trebaju biti iza safova u kojima se nalaze muškarci. Kada žena klanja sama u mesdžidu, ne smije podići svoj glas čitanjem Kur'ana, a kada imam u namazu pogriješi, ona ga neće upozoriti glasom kao što to čine muškarci, već će to učiniti pljeskanjem ruku.

Ženama je dozvoljeno prisustvo na džumi-namazu i namazu u džematu, i općenito. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Ne sprječavajte Allahove robinje (žene), od odlaska u Allahove džamije, a ako neka od njih potraži dozvolu svog muža za odlazak u džamiju, neka joj to ne uskrati." [Hadis bilježe Buhari i Muslim].

"Ne sprječavajte svoje žene od džamija, a njihove kuće su im bolje (boravak u njihovim kućama za njih bolji je zbog bojazni izazivanja fitneluka-smutnje i pokvarenjaštva u društvu)." [Hadis bilježi Ebu Davud].

Jedina prava nauka je islamsko znanje

Traženje znanja je islamska dužnost svakog muslimana i muslimanke. Jedino priznato znanje, neophodno u životu mu'mina, jeste ono znanje putem kojeg se musliman i muslimanka približavaju Allahu subhanehu ve te’ala. To je znanje koje svaki musliman i muslimanka trebaju znati, a ne pokvarenjaštvo i hrđava djela koja ljudi nazivaju znanjem. Danas je za mnoge ljude ples znanje, muzika je znanje, gluma je znanje, izučavanje kufra i širka je znanje, zarađivanje kamate je znanje. Frojdova izopaćena teorija je znanje!!!

Eto tako rade pokvarenjaci. Za njih je znanje sve ono u čemu se nalazi Allahova subhanehu ve te’ala srdžba i Njegovo zadovoljstvo. Međutim, pravo znanje je ono koje musliman i muslimanka moraju imati iz islama, a ne harama! Musliman i muslimanka trebaju poznavati značenje šehadeta, propisi o namazu, o postu i zekatu, propise o trgovini u islamu itd. To je obligatni farz kojeg svaki musliman i muslimanka trebaju znati. Nakon, ovoga samo korisno dunjalučko znanje dolazi na drugo mjesto. Izučavanje korisnih nauka poput medicine, poljoprivrede, mehanike i elektronike, predstavlja drugostepeni farz, kojeg, ako jedna skupina muslimana izvrši, spada odgovornost izvršavanja tog farza sa ostalih muslimana. Ali, ako niko od muslimana ne praktikuje ovu vrstu farza, onda su svi muslimani griješni. Oni koji mogu izučavati ove nauke, dužni su ih izučavati radi njegovog doprinosa napretku islamskog društva. Nakon svega ovog, neprijatelj islama opterećuje islam nazadnjaštvom govoreći da ova vjera ne pruža ženi potrebnu zaštitu i mjesto koje zaslužuje u društvu. Govore da je žena polovica društva. Ništa novo nisu kazali, a što oni, njima slični, nisu rekli prije njih.

Ovim govorom žele prodrijeti u srca naših sestara koje drže na svom nišanu. Naprotiv islam uči da žena nije polovica društva, ona je stub islamskog društva, žena mora imati znanja, kako bi bila u stanju odgojiti izvorne islamske generacije koje će ponijeti bajrak ove uzvišene vjere. Pogledamo li u Kur'an i sunnet, vidjećemo na desetine ajeta i hadisa koji potiču muslimane na traženje znanja. Historija svjedoči da su se muslimanke odazvale ovom pozivu i mnoge su od njih postale veoma poznati islamski učenjaci. To je zasluga islama.

Prvi objavljeni ajeti u islamu, jasno pokazuju koliku važnost islam pridaje znanju: "Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj plemenit je Gospodar tvoj, koji podučava peru, koji podučava čovjeka onome što ne zna." [Sura El-Alek 1-5].

"Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“ [Sura Ez-Zumer 9].

"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti.“ [Sura Et-Tahrim 6].

U komentaru ovog ajeta, Ali ibn Ebi-Talib radijallahu anhu kaže: "Podučite znanju svoje porodice i vaspitavajte ih.... Podučavajte sebe i njih samo dobru." [Bilježi Hakim]

Obračajući se Poslanikovim sallallahu alejhi ve sellem ženama Allah subhanehu ve te’ala kaže: "I pamtite Allahove ajete i mudrost (sunnet) koji se kazuju u domovima vašim." [Sura El-Ahzab 34]

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Traženje znanja je obavezna dužnost svakog muslimana (muslimanke)." [Hadis bilježi Taberani].

Ibn Hazm kaže: "Ženama je dužnost da se podučavaju u vjeri isto kao što je dužnost muškarcima ovoga ummeta. One moraju poznavati islamske propise i nema nikakve razlike, po pitanju, između njih i muškaraca. One su dužne naučiti znanje bilo same ili predhodnim dopuštanjem da ih neko znanju poduči. Dužnost je islamskog vladara da im u tome pomaže (u potražnji učitelja koji će ih podučiti islamskim propisima)."

Važnost islamskog znanja su shvatile prve žene muslimanke, kada su došle Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i rekle mu: "Allahov Poslaniče! Muškarci se tvojim govorom okoristiše, pa odredi i nama jedan dan u kojem ćeš nas podučavati onom što te je Allah naučio!" Na to im Poslanik sallallahu alejhi ve sellem odgovori pozitivno određujući im dan u kojem će ih podučavati." Interes prvih muslimanki je dostigao takav nivo da su one same pošle Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, tražeći od njega da ih podučava Allahovoj subhanehu ve te’ala vjeri.

Isto tako je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem podsticao žene na prisustvovanje bajram-namazu, pa makar bile i u hajzu, a sve to zbog važnosti slušanja bajramske hutbe i da'veta muslimana.

Poslanikova sallallahu alejhi ve sellem žena, Hafsa bint Omer ibnil Hattab radijallahu anhuma je u džahilijjetu naučila čitati i pisati kod jedne veoma učene žene po imenu Šifaul-Adevijje. Kada je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem oženio Hafsu radijallahu anha, potražio je od Šifaul-Adevijje da je nauči arapskom krasnopisu.

Od Aiše radijallahu anha se prenosi da je rekla: "Divne li su žene Ensarijke! Stid ih nije spriječio u upoznavanju njihove vjere." Od trenutka kada je Allah subhanehu ve te’ala počastio ženu islamom, ona se vrijedno prihvatila traženja znanja.

Primjera radi, kćerka Ebu Bekra radijallahu anha, a Poslanikova sallallahu alejhi ve sellem žena Aiša radijallahu anha je bila najučenija žena u islamu. Naprotiv, broj Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem hadisa koje ona prenosi prelazi broj predaja mnogih ashaba. Malo više hadisa od Aiše radijallahu anha prenosi Ebu Hurejre i Abdullah ibn Omer radijallahu anhum.

Živjela je pedeset godina nakon smrti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i preselila je na ahiret sa šezdeset i osam godina. Ummet islama maksimalno se okoristio znanjem majke pravovjernih, Aiše radijallahu anha. O ljubavi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem prema Aiši radijallahu anha, govori nam hadis Amra ibn El-Asa radijallahu anhuma, kada je upitao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče! Ko ti je najdraži?" Aiša", - odgovori on. "A od muškaraca?" Njen otac"-reče Poslanik sallallahu alejhi ve sellem." [Hadis bilježi Buhari].

Aiša radijallahu anha je znala pisati i čitati što mnogi ashabi radijallahu anhum nisu znali. Koliko je samo puta imala ispravne primjedbe na fetve nekih ashaba radijallahu anhum, a Allah subhanehu ve te'ala je sa svim ashabima zadovoljan i svi su oni u džennetu. Bila je najbolji poznavalac propisa po pitanju nasljednog prava. Čak je i Ata ibn Ebi-Rebah o njoj rekao: "Aiša je bila najučenija od svih ljudi i uvijek je bila najboljeg i najkonkretnijeg mišljenja."

Kada je Ibn Hazm spomenuo imena ashaba radijallahu anhum od kojih se prenose Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem fetve, Aišu radijallahu anha je postavio na prvo mjesto. Hafiz Abdulmedžid El-Kurejši u svojoj knjizi "Idah ma la jeseu' el-muhadisu džehleh", kaže: Buharija i Muslim prenose hiljadu i dvije stotine hadisa po pitanju islamskih propisa. Od tih hadisa Aiša radijallahu anha prenosi dvijestotine i devedeset hadisa. Svi su ti hadisi povezani sa islamskim propisima.

Hakim Ebu Abdullah kaže: "Aiša je prenijela jednu četvrtinu šerijata." Mnogo je islamskih propisa koji su preneseni upravo od žena Poslanika sallallahu alejhi ve sellem majki pravovjernih radijallahu anha. Od njih se prenosi i tefsir Kur'ana.

One su te od kojih su muslimani uzimali znanje, ali kada su muškarce obavještavale o tom znanju, to su činile iza zastora, kako Allah subhanehu ve te’ala kaže: "... A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora." [Sura El-Ahzab 53].

Veliki učenjaci hadisa u svojim djelima prenose na stotine hadisa čiji su prenosioci žene. Veliki učenjak Hafiz Ez-Zehebi u svome djelu "Mizanul-i'tidal" kaže: "Još uvijek nisam sreo da je neka žena, prenosilac hadisa, pogrešno prenijela hadis. Kod muškaraca je to bio veoma čest slučaj, dosta je bilo onih koji su izmišljali hadise. Kod žena prenosilaca to nisam pronašao."

To su svojstva i osobine prave muslimanke koja aktivno učestvuje u izgradnji islamskog društva. Ni u jednom svjetskom sistemu u historiji čovječanstva, a i danas, žena ne zauzima tako visok položaj, kao što ga je zauzela u islamu. Kako i ne bi kada joj je islam obezbijedio mjesto u nauci i aktivno učešće u borbi za nepredak islamske zajednice na svjetskom nivou. U islamu je žena postala vrhunski učenjak, a da se pri tom nikada nije miješala sa muškarcima. Ova činjenica je dovoljan dokaz protiv onih koji govore da se žena mora miješati sa muškarcima, zbog njene afirmacije i aktivnog učešća u društvu. To što oni govore su obične gluposti i nemaju ničeg zajedničkog sa islamom.

Poštovana sestro!

Želimo i iskreno se nadamo da ćes postati islamski učenjak od kojeg će se naše sestre i majke okoristiti. Požuri sa traženjem islamskog znanja. Neka ti u tome uzor i primjer budu Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem žene i sve muslimanke učenjaci, koje su doprinijele napretku islamskog ummeta do Sudnjeg dana.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Uzviseni Allah subhanehu ve te'ala je iznad svega i nisi nikad sam!

Uzviseni Allah kaze:
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu. Odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene da bi bili na pravome putu. (El-Bekare, 186.)
Allah, dž.š., objavio je Davudu: ''O Davude, tako mi Moje veličine i slave, ko god mi se od Mojih robova iskrenog nijjeta obrati za pomoć, makar mu sedam nebesa i sedam zemalja i svi koji su na njima pravili spletke, Ja ću ga od njih zaštititi i izlaz mu dati, i, tako mi Moje veličine i slave, ko god se od Mojih robova pouzda u nekog drugog mimo Mene, uništit ću ga gdje god da se nalazio''. Allah je objavio Musau, a.s.: ''O Musa, sa pet riječi ću ti završiti objavu Tevrata. Ako po njima budeš radio, bit će ti od velike koristi, a ako ne, onda ti neće koristiti: prvo, budi siguran da ti je nafaka propisana jer Moje riznice su pune i ne mogu se isprazniti; drugo, ne boj se moćnika jer je jedino Moja moć vječna i ne prolazi; treće, ne odustaj od borbe protiv šejtana sve dok ti je duša u tijelu jer on neće odustati od borbe protiv tebe nikada; četvrto, ne traži mahane drugih dok pri sebi imaš mahana, a nema čovjeka bez mahane; peto, ne budi siguran od Mojih spletki ni kada uđeš u Džennet, jer je Adema u Džennetu zadesilo to što je zadesilo. Zato, od Mojih spletki ne budi siguran nikada!'' (Ibn Dževzi, ''Bahrud-dumu'i'')
Od Ebu Musaa, r.a., se prenosi da je rekao: Putovali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., pa kada god bi smo se popeli na nekoj uzvisini tekbirali bi (izgovoriti Allahu Ekber – Allah je najveći), pa nam on reče: Ne opterećujte se (dizanjem glasova) jer ne dozivate gluhog i odsutnog. Vi dozivate onoga koji čuje i vidi, i koji je blizu. U drugoj predaji stoji: Zaista Onaj kojeg dozivate je bliži nekom od vas od vrata njegove jahalice. Zatim me je dohvatio, dok sam u sebi izgovarao La Havle Ve La Kuvvete Illa Billahi (Nema snage niti moći osim u Allaha) pa mi reče: O Abdullah b. Kajs, reci: La Havle Ve La Kuvvete Illa Billah, jer je zaista to jedna od džennetskih riznica. Ili je rekao: Hoćeš li da te uputim ... (Buhari)

Putovali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., pa kada god bi se popeli na nekoj uzvisini, tekbirali bi (izgovoriti Allahu Ekber – Allah je najveći): Ovo je i sam Poslanik, s.a.w.s., radio na svojim putovanjima tj. izgovarao bi tekbir kada bi se uspeo na nekoj uzvisini, a riječi Subhanallah kada bi se našao u nekoj dolini. Imam Buhari, rhm., je za oba ova postupka Allahova Poslanika, s.a.w.s., u svom Sahihu izdvojio posebno poglavlje pod naslovom: Tesbih (izgovaranje riječi Subhanallah) - kada se bude putovalo dolinom, a poslije njega slijedi poglavlje: Tekbir – kada se bude putovalo uzvišicom. Kao što vidimo ovo je bila praksa Allahova Poslanika, s.a.w.s., i njegovih Ashaba u toku putovanja. Razlog tome je što čovjek kada se nađe na neku uzvisinu može se uzoholiti i pomisliti da je on velik i uzvišen, pa je baš tada dok je u tom stanju odgovaralo izgovoriti Allahu Ekber (Allah je najveći), podsjećajući sebe na veličinu uzvišenog Allaha, dž.š., a kada se spusti u neku dolinu da kaže Subhanallah (neka je Allah, dž.š., čist od svakih manjkavosti koje mu se pripisuju) podsjećajući sebe da je Allah uzvišen od svake niskosti i manjkavosti. Ovaj postupak Allahova Poslanika, s.a.w.s., i Ashaba je dokaz tome da je Allahova Uzvišenost iznad svega, i da nijedno od Njegovih stvorenja nije niti može biti iznad Njega, Uzvišen neka je On od toga.

Ne opterećujte se: Ashabi, r.a., pri prakticiranju ovoga sunneta bi mnogo podizali svoje glasove, pa im je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Ne opterećujte se tj. budite milostivi prema sebi i ne opterećujte se podizanjem vaših glasova, kada zaista nema potrebe za tim, jer Onaj kojeg veličate i spominjete sve čuje i vidi. Čuje tihe glasove, isto kao što čuje i jake! Vidi sve stvari pa makar bile i sićušne! Dakle, Njemu ništa nije skriveno.

Jer ne dozivate gluhog (esamm) i odsutnog (gaib): Riječ koju je Allahov Poslanik, s.a.w.s., upotrebio u ovom hadisu "Esamm" znači onaj kome su se začepile uši, pa teško čuje tj. čuje samo visoke glasove, dok neki islamski učenjaci kažu da je "esamm" onaj koji je gluh u potpunosti. Sa riječju "Gaib" (odsutan) Poslanik, s.a.w.s., je negirao to da je Allah, subhanehu ve teala, daleko, zato nema potrebe za podizanjem glasova pri dozivanju, kao što Uzvišeni Allah kaže: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu. Odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene da bi bili na pravome putu. (El-Bekare, 186.)

Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Vi dozivate Onoga koji čuje i vidi, i koji je blizu. Uzvišeni Allah, dž.š., je i u ovim kao i u drugim Svojim svojstvima apsolutno savršen. Njegovom sluhu ne može umaći nikakav pokret makar i bio mali. On čuje puzanje mrava na crnoj stijeni kada je najjača noćna tmina a i više od toga. Isto tako od Njegovog vida nikakav zastor ne može spriječiti. On vidi sve vaše pokrete, s vama je i blizu onom koji ga doziva. On je tkđ. sa svojim stvorenjima svojom nadzornošću. Sva stvorenja su u Njegovoj ruci, i ako je On iznad Arša, Uzvišen iznad svih stvorenja, i pored toga ništa Mu nije skriveno od njih.

O Abdullah b. Kajs, reci: La Havle Ve La Kuvvete Illa Billah, jer je zaista to jedna od džennetskih riznica: Džennetska riznica su vrijedna i dobra djela koja Allah, dž.š., prima, zadovoljan je njima i čuva ih njihovome vlasniku, tako da mu bivaju razlogom za njegov ulazak u džennet, i postizanje velikog stepena u njemu. Ovo je također i jedan od mnogobrojnih dokaza tome da se djela razlikuju po vrijednosti. Značenje riznice na koju je Allahov Poslanik, s.a.w.s., uputio opog ashaba znači: Nema prelaska iz jednog u drugo stanje i nema snage za to niko osim uz Allahovu pomoć. On je pomagač i onaj koji stvara sebebe (razloge) za to. Ove riječi dakle znače potpunu pokornost i predanost Allahu, dž.š., Njegovoj moći i volji te potvrdu da se ni jedan pokret ne može dogoditi osim Njegovom voljom.

POUKE IZ HADISA

1. Negiranje toga da je Allah, dž.š., gluh i odsutan, što ujedno znači i potvrdu Allahove savršenosti u sluhu, vidu i viđenju.
2. Čovjek ne treba sebe preopterećivati ibadetom, jer kada čovjek oteža sebi, duša se umori i dosadi joj, što može lako uticati i na tijelo.
3. Oprez i strah od Allaha, dž.š., jer je On blizu, sve čuje i sve vidi. Ovo treba da nam je uvjek na umu, kako nas Allah, dž.š., ne bi vidio u stanju sa kojime nije zadovoljan, niti čuo neku riječ koja se suprostavlja Njegovome zadovoljstvu. Ko bude uvažavao Allaha, dž.š., na osnovu značenja ova dva Allahova svojstva i bude doslijedan u tome on je doista od uspjelih i upućenih.
4.Ako nesto vas muci ili imate iskusenja koja nemozete rijesiti kako vi bi to htijeli a mi nemozemo nista dok Allah svt to ne odredi,ako imate neki tajni-probleme itd ZNAJTE DA NISTE SAMI,jer Allah svt je iznad sedam nebesa i On cuje rijeci i vidi cak mraca u crnoj rupi a da nevidi vas,vasu kunju,vase boli,vasa djela ili zlo!


Znaj plemeniti čitaoče da se nešto spoznaje na jedan od sljedeća tri načina:

1. Viđenjem date stvari.
2. Viđenjem nečeg sličnog toj stvari.
3. Opisom te stvari.

Poznato je da Allaha, dž.š., na dunjaluku niko ne može vidjeti, kao što i nije ničemu sličan, jer on kaže: Niko nije kao On, On sve čuje i sve vidi. (El-Šura, 11.)

Kao što vidimo iz navedenog Uzvišeni Allah se ne može spoznati putem prva dva načina, tako da ne možemo spoznati Allaha, dž.š., osim opisom (putem trećeg načina), tj. putem Njegovih Uzvišenih svojstava kojima je On Sam Sebe opisao, ili Ga je opisao Njegov Poslanik, s.a.w.s.. Ovaj način je i put kojeg su naši dobri prethodnici (selef) slijedili u spoznaji Allaha, dž.š..

Mali komentar na oslonac na Allaha svt u svakoj situaciji jer On sve cuje i sve zna-ne zaboravi!

"Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi."(En-Nisa:Žene:Women, 134)
Znaj Allahov robe pokorni ili ne,da sve sto se zbiva i desava na ovom dunjaluku na kojem smo radi samo ispita je Allahovom svt odredbom -(tj.kada ces se roditi i urijeti,ozeniti,udati,imati kakve bolesti ,roditi djecu,itd sveeeeeeeeee...) A sve sto se desi budi zadovljan na tom i Allahu svt zahvaljuj jer sve sto dolazi od njega dolazi i u tome je samo hajr-dobro! Mi da svoj zivot planiramo -mislimo da bi ssve najbolje isplanirali ali mi nismo nekad u stanju jedan dan isplanirati odmah nam stres hmm...ali Uzviseni ne pravi greske i nas ne opterecuje preko nasih mogucnosti vjerujte i kusnju-iskusenje-ispit koji nam svakodnevno daje ,daje nam onoliko koliko smo jaki imanski i koliko sicusni rob moze podnjeti Allahovom svt milosti i pomoci! Ne gubi nadu nikad u Allaha svt i Njegovu pomoc,pokaj se iskreno jer meleci nismo a svi grijesimo,nastoj naredbe Allahove da uradis jer si samo tako spasen,kusnju koju dobivas Allahu svt zahvaljuj jer ne zaboravi ima i tezi kusnji na dunjaluku recimo hmmm ( nisi uradio dobro test u skoli,ili posao koji si zelio nisi dobio hmmm....) pa nije to nista jer Allah svt zna zasto ti nije omogucio da to polozis ili posao dobijes i NE SRDI SE !!! Jer ima u tome neki hajr a ti ne znas a Allah svt SVE ZNA i osaburi jer ima teze kusnje ( bolesti,slijepilo,leukemija,itd...)
KADA TI NAJTEZE I KADA MISLIS DA SI SAM vjeruj nisi nikad sam jer Allah svt je iznad svega koji sve cuje i sve vidi i ne posustaj u dovama-molbi kad se osamis jer znam tad je najteze ...tad nemas nikog pores sebe kada imas svoju kusnju,nema ni roditelja jer imaju svoje obaveze ili nisu tu daleko su,nema muza ,nema zene,nema djece ili prijatelja ponekad koje mi trazimo ali IMAS ROBE ALLAHA UZVISENOG -ZIVOG-I VJECNOG koji te NIKAD NIKAD NIJE I NECE OSTAVITI !!!! Pogledaj Njegovu milost prema vjernicima koji ga velicaju i koji mu se klanjaju i hvale ga,pogledaj Njegovu milost prema kafirima-nevjernicima koji mu se ne klanjaju i ne obozavaju ga ko vjernici-imaju i hranu,jelo i pilo,djecu,imetak sveeeeee ALLAHU EKBER i pogledaj zivotinje-recimo pticu ona svako jutro ode iz gnjezda sama i ostavi svoje male pticice ...odeeeeeeeeee gdje je Njen Gospodar posalje i hranu nadje Njegovom milosti najede se i cak donese svojim pticicima u kljunu da ih nahrani -zivotinja koja nemoze da radi,nema novac sa biroa za zaposljavanje ili socijale hmmmm ! PA ZAR NIJE ALLAH SVT MILOSTIVAN ?
Ne posustaj ,nego uvijek i uvijek se sjeti samo Allaha svt koji je Gospodar nebesa i zemlje koji sve vidi i sve cuje....

"A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela."(Al-Araf:Bedemi:The Elevated Places, 170)
"A samo strpljive i one koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada velika."(Hud :Hud: Hud, 11)
"A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju."
(Yusuf :Jusuf: Yusuf (Joseph), 57)
"Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada najljepša; a onima koji Mu se ne odazovu - kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih čeka mučno polaganje računa, prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozna je on postelja."(Ar-Rad :Grom: The Thunder, 18)
"na Dan u kome će se svaki čovjek samo o sebi brinuti, i u kome će se svakom čovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se neće učiniti!"
(An-Nahl :Pčele: The Bee, 111)
"Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika",
(Al-Isra :Noćno putovanje: The Israelites, 9
One koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio -(Al-Kahf :Pećina: The Cave, 30)

POTRUDI SE NA OVOM SVIJETU ZA VIJECNI SVIJET-DZENNET sa Allahovom svt milosti i pomoci i ne posustaj jer sve je ovo prolazno!!!

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji su spoznali Allaha, subhanehu ve te'ala, onako kako Ga treba spoznati. "Oni nisu spoznali Allaha onako kako Ga treba spoznati; a čitava Zemlja će na Sudnjeme danu u Njegovoj ruci biti, a nebesa će u Njegovoj desnici smotana ostati. Pa hvaljen neka je On, i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim." (El-Zumer, 16.)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Interviju sa ibn Iblisom-televizorom 

Pitanje: “Vi ste poznati pod imenom buljilo, bezdusna kutija, TV a i po mnogim drugim imenima. Ali kako glasi vase puno ime?”
Odgovor: “Televizor Ibn Iblis”


Pitanje: “Karijeru ste zapoceli pocetkom 20-og vijeka, mozete li mi nesto o vasoj familiji reci?”
Odgovor: “Moj otac je jako poznat. On je Iblis kojeg je Allah iz Dzenneta istjerao zato sto je odbio da se pokloni pred prvim covjekom zemlje, Ademom, alejhi-s-selam. Od toda dobio se obavezao da vasu rasu (narod) zavodi, odvraca od islama. Mogu reci da je jako uspjesan bio i da sam ponosan da njegov zadatak mogu ja nastaviti...ja i moja familija koju ljudi proizvode svakodnevno da samo ljude odvracaju od vjere od sjecanja na Allaha svt .”

Pitanje: “Sta je tacno vas posao?”
Odgovor: “Da zavodim narod! Omogucavam im da se opuste i da postignu stanje zombija. U takvim momentima otvoreni su za sve, znaci dosta nasilja prikazujem i onda glumim kao da je to normalno i putem toga imam uticaj na njihovo ponasanje. Uistinu sam ja jedan od najuspjesnijih “ispiraca-mozgova” na ovom svijetu.

Moj najveci izazov i na sta sam najvise ponosan je da mogu paznju ljudi od njihovog Stovoritelja, Allaha, dzele sanuhu, da odvratim. On je bio taj koji je mog oca iz Dzenneta istjerao. Pa recite mi u cemu bi imao vece zadovoljstvo od odvracanja Njegovih robova od Njega?”

Pitanje: “Mislite li da ste uspjesni?”
Odgovor: “Molim? Kako me smijete to pitati? Zar nisam u svaki cosak ovoga svijeta dospjeo? Pogledajte samo ponasanje ljudi, posebno djece. Pogledajte na zajednicu, mnoge lose stvari prihvacaju.
Ponosan sam da mogu reci da sam i ja ucesce u to imao, zato sto sam neke od tih losih stvari reklamirao. Mogu se potruditi da lici da se o dobrim stvarima radi. Pogledajte kako samo stvari mogu lijepim da napravim, kao naprimer: nasilje, ubistvo i zinaluk.

Ljudi sate trose gledajuci u mene, nemajuci nikakve koristi od toga, a slobodno vrijeme im uzalud prolazi, tako da neki svoje namaze, zbog mene, u posljednjim trenucima obavljaju, a neki godinama nista ne nauce od Islama niti imaju vremena da Kur'an uzmu u ruke -sve to zahvaljujuci meni. Ljudi sate trose gledajuci u mene.

I razmislite, u kojem domacinstvu me nema? Neki su me tako lijepo prihvatili da se nalazim u vise prostorija: kao dnevnom boravku, kuhinji (tu jako mali), spavacim sobama a sto mi se najvise svidja i sto me najvise zabavlja je da se i u djecijim sobama nalazim.

Danas nema nijednog casopisa ili novina u kojim moje programe nemozete naci. Tako je to kad ste popularni.
Narod me dan i noc gleda. Za neke sam postao odaja. Ko moze dan danas bez mene? Mnoge moje ideje se prate, kao nasilje, psovanje, kradja, laz, neprilagodna odjeca i mnoge druge stvari. Ustvari dostigao sam u svaki ugao trzista. Ja sam najuspjesnija stvarcica koja je ikad’ izmisljena.”

Pitanje: “Mislite li da ste bar malo neposteni zato sto narod prisiljavate da vjeruju sta govorite dok zivimo u svijetu u kojem je svako slobodan da radi sta zeli i kada zeli?”
Odgovor: “Prisiljavam? Ja nikoga ne prisiljavam ni na sta. Narod bira da me gleda pa cak i svaku glupost koja se na meni prikazuje. Svi oni sami biraju da me posjeduju. Imam dugme putem kojeg me mogu PALITI i GASITI, koje naravno uvjek mogu koristiti, ali sami biraju da me ne gase. Jasno je da im dajem sta zele.”

Pitanje: “Kako vidite buducnost?”
Odgovor: “Ooh … Boze! Jos uvjek napredujem. Prije sam bio crno-bijeli a sada sam u boji. Moje mogucnosti se jos uvjek razvijaju. Bio sam (a u nekim domacinstvima i danas) velika, crna, teska kutija za koju je dosta mjesta trebalo.

A sada me mozete nabaviti u raznim bojama i nisam vise glomazan vec lahak i ugledan i nije uvijek potrebno da me na neku stalazicu il komodicu stavite, sad me bez problema i na zid mozete okaciti. U svemu tome jako me moji prijatelji pomazu.”

Pitanje: “Ko su vasi prijatelji?”
Odgovor: “Imam mnogo prijatelja, jedan od mojih najboljih prijatelja je Bioskop, Video – u modernoj verziji naravno DVD, Kablovska i da nezaboravimo Satelitsku mrezu.”

Pitanje: “Znaci vi ste se pravo razvili, imate li neku novu ideju ili plan koja ce uskoro na trziste izaci?”
Odgovor:“Naravno, ali o tome nebi sad da razgovaram. O tome cu vas na vrijeme obavijestiti. Zadnje sta je na trziste izaslo je noseci DVD. To vam omogucava da me SVUGDJE gledate: dok ste na dugom putu (u autu, vozu), kada se nalazite negdje na osamljenom mjestu (planini…). Nadam se da ce imati uspjeha kao i ostali moji produkti.»

Pitanje: “U vasoj bransi naisli ste na nekoliko neprijatelja. Ko su vasi najveci neprijatelji?”
Odgovor: “Oh, naravno oni koji jako vjerovanje u svog Stvoritelja imaju. Oni su ti koji cesto na Njega misle i koji Ga velicaju. Oni su ti koji nevjeruju u sve sto prikazujem. Ustvari su to oni koji u Kur’an i Sunnet iskreno vjeruju. Pokusavam da ih zavedem, ali nedaju mi se.”

Pitanje: “Vec kada ste tako mnogo postigli, sta bi vam najveca bila zelja?”
Odgovor: “Da sto bolje posao svog oca Iblisa nastavim. Njegova je obaveza da svakoga zavodi i od Pravog puta odvraca da bi svog Stvoritelja Allaha dzelle se'nuhu zaboravili.”

Cijenjeni citatelji i citateljice, ovo je bio exklusivni intervju sa „gospodinom“ televizorom. Istina je osvijetljena. Razmislite, da li smo u ovu zamku i mi upali? Koliko cesto zaboravimo Allaha dzelle se'nuhu dok satima gledamo razne serije i razne sportske programe na ovoj bezdusnoj kutiji?

I cesto kazemo, a to istinski i mislimo, kako volimo ovog ili onog glumca ili glumicu, ovog ili onog pjevaca ili nogometasa, a u mnogo slucajeva ti ljudi su nemuslimani i nevjernici, pa se onda treba pobojati ovog hadisa: "Ko zavoli neke ljude, Allah, dz.s., ce ga na onom svijetu prozivjeti medju njima(tj. s njima ili u njihovoj skupini)" (Taberani)

Pa izaberimo koga cemo voljeti, dali Poslanika, saws, i njegove ashabe,r.a., ili one koji su mrski nasem Stvoritelju. Iskreno molimo Uzvisenog Allaha, dzelle se'nuhu, da nam podari snagu u odupiranju Iblisovom sinu i prijatelju.

Uzviseni Allah kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista,gubi,samo ne oni koji vijeruju i dobra dijela cine,i koji jedni drugima istinu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’(Al-‚Asr)
Uzvišeni Allah, subhanehu ve te`ala, nije stvorio ljude zato da bi oni radili šta hoće i živjeli na način na koji oni hoće, nego ih je stvorio sa jasnim ciljem i zahtjevom, koji je pojasnio kada je rekao: "Nisam ljude i džinne stvorio osim da mi robuju!" (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56). Stvorenja nisu stvorena radi igre i zabave, nego da bi radila, a zatim polagali račun na Sudnjem danu: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete povratiti? I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!" (Prijevod značenja El-Mu`minun, 115 i 116). Brojni ajeti u Kur`anu govore nam da sve što je Allah, subahnehu ve te`ala, stvorio, nije uzalud i da ima svoju svrhu. Tajna ljudskog i džinskog stvaranja je ibadet Gospodaru, koji sa svojom sveobuhvatnom šerijatskom definicijom ne obuhvata samo pobožna djela sa kojima ljudi obožavaju Allaha: post, zekat, hadždž, koja su ustvari osnova ibadeta i robovanja, nego uređuje sve ljudske poslove, pa čak i njihove običaje. Tako se za učinjena dozvoljena – mubah djela, sa ispravnim nijjetom, može očekivati nagrada. Čovjekovo jedenje i pijenje smatrat će se ibadetom samo ako bude popraćeno iskrenom namjerom: "Allah je zadovoljan Svojim robom koji pojede zalogaj, pa Mu zahvali, i popije gutljaj, pa Mu zahvali" (Muslim, 2734 – 89); a isto tako i zadovoljenje spolnih potreba na dozvoljen način: "U stidnom mjestu jednog od vas je sadaka" (Muslim, 1006-53).

Važnost vremena

Uzviseni Allah kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista,gubi,samo ne oni koji vijeruju i dobra dijela cine,i koji jedni drugima istinu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’(Al-‚Asr)
Vrijeme je kao posuda koju svaka osoba može ispuniti sa onim što Allah voli i s čime je zadovoljan, od dobrih i iskrenih djela i ibadeta koja su učinjena samo radi Njega. Gubljenje vremena znači gubljenje ibadeta. Ako osoba gubi svoje vrijeme, pa kako da ga provodi u robovanju svome Gospodaru? Kako će naći vrijeme kada ga je ispunila onim što joj neće koristiti? Vrijeme je život svake osobe. Svaka osoba je kao skupina dana, mjeseci i godina. Svaki dan, mjesec ili godina koja završi, ustvari, završio je dio njenog života, sve dok ne dođe trenutak kada od njenog života neće ostati ništa, završit će i preseliti se u vječnu kuću kako bi se susrela sa obračunom i nagradom za sve ono što je radila, bilo to dobro ili loše. Ibadet sa svojim širokim pojmom obuhvata cjelokupni život svakog muslimana i muslimanke. Pogledajmo na kakvom stepenu kulture i spoznaje su živjele žene u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pokušajmo ga uporediti sa našim današnjim vremenom. Aiša, Allah bio s njom zadovoljan, udala se za Poslanika u svojoj šestoj godini, a kada je Poslanik preselio imala je osamnaest godina. Rekao je Zuhri, rahmetullahi alejhi: "Kada bi se skupilo znanje Aiše i znanje svih majki pravovjernih i svih žena, znanje Aiše bi bilo bolje. Prenijela je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 2210 hadisa." (Isabe, Ibn Hadžer. Sunne Kabl Tedvin, Hatib) Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, prošao je pored svoje supruge Džuvejrije nakon sabah-namaza, a ona je bila u svom mesdžidu (mjestu gdje je klanjala), upućivala je dovu i zikrila. Vratio se kada je sunce "odskočilo" i našao ju je da sjedi, te je potom upitao: "Nisi prestala biti u stanju u kojem sam te ostavio" Odgovorila je: "Da!'', tj. ostala je u istom stanju. (Muslim, 2726-79., Nesai, Ibn Madže, hadis sahih) Pogledajmo u njihove ambicije koje su ih nosile na najviše stepene koje je čovjek ikada dostigao!

Spremi se i docekaj taj cas kako treba da doceka pravi i iskren Allahov rob-mu’min.Pobijedi sejtana koji te odvraca od istine,ucini tevbu,pokaj se iskreno i spasi se uz Allahovu milost i pomoc od vatre u koju te uvode sejtan i njegova stranka!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

"Ako svoju dušu ne zaposliš istinom, ona će tebe zaposliti neistinom''

"Nisam ljude i džinne stvorio osim da mi robuju!" (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56)

'Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!' - Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti, - pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti" (Prijevod značenja El-Mu`minun, 99-100).

Ukoliko ne zaposlimo naše slobodno vrijeme činjenjem dobra i zastupanjem istine, ono će zaposliti nas lošim i neistinom. Rečeno je: "Ako svoju dušu ne zaposliš istinom, ona će tebe zaposliti neistinom. Vrijeme je kao sablja, ukoliko ga ne presiječeš, ono će presjeći tebe." Ukoliko ga ne "presiječeš" u pokornosti Allahu, ono će tebe "presjeći" u nepokornosti Allahu. Jer, kada se završi ovaj današnji dan, nikada se više neće vratiti do Sudnjeg dana, ostat će samo ono šta smo uradili u njemu, kako je rekao naš Gospodar: "Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili" (Prijevod značenja El-Džašija, 29).

Uzvišeni Allah, subhanehu ve te`ala, nije stvorio ljude zato da bi oni radili šta hoće i živjeli na način na koji oni hoće, nego ih je stvorio sa jasnim ciljem i zahtjevom, koji je pojasnio kada je rekao: "Nisam ljude i džinne stvorio osim da mi robuju!" (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56). Stvorenja nisu stvorena radi igre i zabave, nego da bi radila, a zatim polagali račun na Sudnjem danu: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete povratiti? I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!" (Prijevod značenja El-Mu`minun, 115 i 116). Brojni ajeti u Kur`anu govore nam da sve što je Allah, subahnehu ve te`ala, stvorio, nije uzalud i da ima svoju svrhu. Tajna ljudskog i džinskog stvaranja je ibadet Gospodaru, koji sa svojom sveobuhvatnom šerijatskom definicijom ne obuhvata samo pobožna djela sa kojima ljudi obožavaju Allaha: post, zekat, hadždž, koja su ustvari osnova ibadeta i robovanja, nego uređuje sve ljudske poslove, pa čak i njihove običaje. Tako se za učinjena dozvoljena – mubah djela, sa ispravnim nijjetom, može očekivati nagrada. Čovjekovo jedenje i pijenje smatrat će se ibadetom samo ako bude popraćeno iskrenom namjerom: "Allah je zadovoljan Svojim robom koji pojede zalogaj, pa Mu zahvali, i popije gutljaj, pa Mu zahvali" (Muslim, 2734 – 89); a isto tako i zadovoljenje spolnih potreba na dozvoljen način: "U stidnom mjestu jednog od vas je sadaka" (Muslim, 1006-53).

Važnost vremena

Uzviseni Allah kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista,gubi,samo ne oni koji vijeruju i dobra dijela cine,i koji jedni drugima istinu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’(Al-‚Asr)
Vrijeme je kao posuda koju svaka osoba može ispuniti sa onim što Allah voli i s čime je zadovoljan, od dobrih i iskrenih djela i ibadeta koja su učinjena samo radi Njega. Gubljenje vremena znači gubljenje ibadeta. Ako osoba gubi svoje vrijeme, pa kako da ga provodi u robovanju svome Gospodaru? Kako će naći vrijeme kada ga je ispunila onim što joj neće koristiti? Vrijeme je život svake osobe. Svaka osoba je kao skupina dana, mjeseci i godina. Svaki dan, mjesec ili godina koja završi, ustvari, završio je dio njenog života, sve dok ne dođe trenutak kada od njenog života neće ostati ništa, završit će i preseliti se u vječnu kuću kako bi se susrela sa obračunom i nagradom za sve ono što je radila, bilo to dobro ili loše. Ibadet sa svojim širokim pojmom obuhvata cjelokupni život svakog muslimana i muslimanke. Pogledajmo na kakvom stepenu kulture i spoznaje su živjele žene u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pokušajmo ga uporediti sa našim današnjim vremenom. Aiša, Allah bio s njom zadovoljan, udala se za Poslanika u svojoj šestoj godini, a kada je Poslanik preselio imala je osamnaest godina. Rekao je Zuhri, rahmetullahi alejhi: "Kada bi se skupilo znanje Aiše i znanje svih majki pravovjernih i svih žena, znanje Aiše bi bilo bolje. Prenijela je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 2210 hadisa." (Isabe, Ibn Hadžer. Sunne Kabl Tedvin, Hatib) Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, prošao je pored svoje supruge Džuvejrije nakon sabah-namaza, a ona je bila u svom mesdžidu (mjestu gdje je klanjala), upućivala je dovu i zikrila. Vratio se kada je sunce "odskočilo" i našao ju je da sjedi, te je potom upitao: "Nisi prestala biti u stanju u kojem sam te ostavio" Odgovorila je: "Da!'', tj. ostala je u istom stanju. (Muslim, 2726-79., Nesai, Ibn Madže, hadis sahih) Pogledajmo u njihove ambicije koje su ih nosile na najviše stepene koje je čovjek ikada dostigao!

Podsticaj na korištenje slobodnog vremena

Život je jedan i vrijeme koje određena osoba može da živi, bio muškarac ili žena, neće se više nikada ponoviti. Nismo vidjeli ili čuli da je nekoj osobi bio darovan život, a zatim da je umrla te potom joj bio darovan isti taj život po drugi put. Zbog toga je nerazumno i nije mudro da se ta prilika propusti. To je jedina šansa za vječnu sreću i ukoliko ga čovjek provede u nečemu drugom, a ne u pokornosti Allahu, subhanehu ve te`ala, zaista je propao istinskom propašću. Zato će oni koji su bili nehajni, kada im dođe smrt, tražiti da se vrate na dunjaluk da čine dobra djela, kako nas je Allah, subhanehu ve te`ala, obavijestio: "Kada nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!' - Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti, - pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti" (Prijevod značenja El-Mu`minun, 99-100). Nema više povratka! Zbog toga bi svako ko ima razum trebao da se sam sa sobom obračunava po pitanju svog vremena, na taj način da ne dozvoli da mu prođe jedan dan a da u njemu ne uradi neko dobro djelo koje će ga približiti Allahu, subhanehu ve te`ala. Isto tako, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsjećajući nas na važnost vremena, rekao je: "Iskoristi petero prije drugih petero: svoj život prije smrti, svoje zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva." (Hakim, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 1077. Albani) Iskoristi pet stvari koje posjeduješ prije nego što dođe pet drugih stvari koje će te lišiti prethodnih petero od kojih je: "Iskoristi slobodno vrijeme prije zaposlenosti".

Slobodno vrijeme je blagodat od Allaha, subhanehu ve te`ala, i ukoliko insan nađe slobodno vrijeme, neka ga iskoristi u onome što će zadovoljiti Allaha, subhanehu ve te`ala. Nemojmo da nam se dogodi da budemo slobodni i da to slobodno vrijeme prođe a da ga nismo iskoristili, te nam potom dođe vrijeme u kojem nećemo imati prilike da uradimo ono što želimo pa da se zbog toga kajemo u vrijeme kada kajanje i žalost neće koristiti! Ukoliko ne zaposlimo naše slobodno vrijeme činjenjem dobra i zastupanjem istine, ono će nas zaposliti lošim i neistinom. Ukoliko sebe ne zaposlimo gledanjem u halal, slušanjem i govorom koji je halal, naša duša će nas zaposliti haramom jer je ona sklona tome. Rečeno je: "Ako svoju dušu ne zaposliš istinom, ona će tebe zaposliti neistinom. Vrijeme je kao sablja, ukoliko ga ne presiječeš, ono će presjeći tebe." Ukoliko ga ne "presiječeš" u pokornosti Allahu, ono će tebe "presjeći" u nepokornosti Allahu. Jer, kada se završi ovaj današnji dan, nikada se više neće vratiti do Sudnjeg dana, ostat će samo ono šta smo uradili u njemu, kako je rekao naš Gospodar: "Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili" (Prijevod značenja El-Džašija, 29).

Razlozi ''slobodnog vremena''

Jedan od razloga ''slobodnog vremena“ u životu jedne muslimanke jeste napuštanje njene glavne uloge u kući. Spomenuta teza manifestuje se na više načina:

● Izbjegavanje osnovnih ibadeta radi drugih dunjaluckih obaveza kao sto su : Ustajanje na nocni namaz, zikr jutarnji,Sabah namaz,Ucenje Kur'ana ,iscitavanje Hadisa i drugih knjiga itd...niz drugih ibadeta .....

● Napuštanje odgovornosti u kući, ili njeno predavanje drugoj osobi, ili njeno neupražnjavanje u odgovarajućem obliku, jedan je od razloga ''slobodnog vremena''. Ženina prva odgovornost i obaveza je uređivanje kuće, kao što su: poslušnost mužu, kuhanje, pranje, čišćenje kuće i slično. Svi ovi, a i drugi kućni poslovi, nisu ponizni i nezahvalni za ženu, već su dio njenih obaveza i počasti, te mogu biti ibadet ukoliko budu urađeni sa ispravnim nijjetom.

● Odgajanje djece je jedna od najvećih ženskih obaveza, s tim da je ova plemenita obaveza u današnje vrijeme predata kućnim pomoćnicama, školama, obdaništima, ulicama, prijateljima, televiziji, tako da je ostala vrlo mala uloga žene u odgoju djece, svejedno radilo se o sinovima ili kćerkama. Štaviše, neke majke ne znaju ništa o svojoj djeci, niti o njihovom odgoju, što je svakako jedna od najvećih grešaka.

● Nepoznavanje suprugovog prava i njegovo neizvršavanje u potpunosti. Suprug je ženina odgovornost i obaveza koju mora ispuniti. Njihov međusobni odnos ne svodi se samo na fizički kontakt, već je muž sav ženin posao, kako je rekao jedan učenjak.

● Rečenica: ”To ću uraditi sutra...” jedan je od razloga ženinog ''slobodnog vremena''. To je loša i negativna osobina kod muškaraca i žena: “To ću uraditi sutra...”, "Učit ću Kur`an sutra...“, ’’Učit ću hadise sutra...“, i prođe godina, dvije, deset, dvadeset, a Halima je u svom starom običaju i nije se ničemu podučila. Nije ajete ili hadise naučila, niti bilo kakav trud uložila… Nego je samo sebe obmanjivala igrajući se sa sobom, te varajući i lažući samu sebe... Zbog čega? Jer je živjela u željama i lažnoj nadi. Prethodno spomenuto je najopasnije za ženu. Njena obaveza je da bude ozbiljna, vrijedna i iskrena, a ne da samo želi. Njene želje će okupirati njen život i zaposlit će je nevrijednim stvarima koje joj neće koristiti ni na dunjaluku ni na ahiretu, a ona je odgajateljica budućih generacija. hmmmm.....

● Prekomjerno spavanje je jedan od razloga zašto se dešava da žena osjeti ''slobodno vrijeme'' i prazninu. Neosporno je da tijelo ima potrebu za snom, kao jednom od ljudskih potreba, ali to mora da bude u određenom terminu i broju sati, jer prekomjerno spavanje dovodi do slabosti u pamćenju, gubljenju vremena i neredu, dok žena mora da brine o mnogim stvarima. U deset sati navečer ugasi svjetla kako bi njena djeca spavala, isključi telefone kako bi kuća bila mirna, a ujutro u sedam sati sva kuća je budna, jer ako nema spomenute discipline, gubi se vrijeme, a s tim i život, a da žena to i ne osjeti.

● Takodje jedan od razloga zenina ''slobodna vremena '' je svakodnevno sjedenje sa raznim drustvima,sestrama i dzahilkama,ispijanje kahve,ogovaranje drugih i potvaranje,razgovor o svemu i svacemu sa cim nije Allah svt zadovljan a ponajmanje o vjeri a sta ces reci Gospodaru kada te bude pitao za to vrijeme gdje ti je svakodnevno prolazilo uz HARAME?!?!? hmmmm..

● Jos jedna losa stvar kod mnogih danas radi tog ''slobodna vremena'' je ,da danas mnoge zene odlaze u grad,carsije i robne kuce ,prodoavnice da bi samo razgledale i da bi im malo vrijeme proslo subhnallah,eto samo onako jer joj je previse dosadno kod kuce hmm...a sta Allah svt kaze za takva mijesta gdje je mijesaju muskarci i zene i sejtan prokleti? Pa zar nemozes sebi sestro dan organizovati i napraviti sebi svaki dan neki plan i program kako DAN PROVESTI u najboljem smislu! Da,tacno je mi planiramo a Allah svt odreduje,ali ga  PLANIRAJ DA JE ALLAH SVT ZADOVOLJAN sa tobom !

● Loš uzor. Neke žene nemaju lijep uzor u svome životu. Njen uzor su loše osobe. Ona izlazi, čita i sluša vijesti o glumicama, pjevačicama, plesačicama… Želi da one budu njen uzor. I zbog prethodno spomenutog osjeća jednu vrstu praznine i ''slobodnog vremena'' koje ispunjava čitanjem stvari koje njoj kao muslimanki ne priliče. Jer, uzor ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan i želi susret sa Allahom, subhanehu ve te`ala, treba da bude Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i majke pravovjernih.
Ovo su, uopćeno, pojedini razlozi koji dovode do osjećaja praznine i slobodnog vremena kod muslimanke. Međutim, da li ima stvari koje pomažu ženi da sačuva svoje vrijeme? Naravno, ali o njima u sljedećem broju, ako Uzvišeni Allah dopusti.

Uzmi par savijeta sestro muslimanko :

1. Robuj samo Uzvisenom i Jedinom Allahu, sprovodi sve vrste i oblike ibadeta koje ti je On u Kur’anu naredio na nacin na koji ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obavljao.

2. Cuvaj se sirka u vjerovanju i ibadetu; sirk je glavni povod upropascavanja i propadanja covjekovih djela.

3. Kloni se novotarija u vjerovanju i ibadetu; novotarija je zabluda, a ko slijedi zabludu, zavrsice i vatri dzehennemskoj.

4. Cuvaj svoj namaz i redovno ga obavljaj; ko cuva svoj namaz, sacuvace svoja djela, a ko ne cuva svoj namaz, sva su mu djela propala. Uljepsaj svoj abdest prije svakog namaza i obavljaj ga mirno i skruseno, bez zurbe; Ne odlazi vrijeme namaza, jer ako je covjekov namaz ispravan, sva su djela ispravna.
5. Budi pokorna svome muzu, ako je on pokoran Allahu, dzelle sanuhu, ; nemoj ga niučem odbiti i budi mu poslusna, osim ako ti naredi grijeh prema Allahu, azze ve dzelle.

6. Cuvaj imetak svoga muza u njegovoj prisutnosti i odsutnosti od kuce;

7. Svojim se komsinicama lijepim govorom obracaj i lose dobrim uzvrati.

8. Ne izlazi iz svoje kuce, osim u krajnoj nuznosti; kada izlazis, obavezno se pokri odjecom koja je u skladu sa serijatskim propisima.

9. Ne zaboravi na svoje roditelje kojima moras dobrocinstvo ciniti; sa njima lijepo postupaj i lijepim im se govorom obracaj; budi im pokorna u dobru, a ako te ugone u zlo, onda im otkazi poslusnost.

10. Ako si majka, onda dobro obrati paznju na vaspitanje svoje djece; navikavaj ih na istinu, cistocu, na izvrsavanje dobrih djela, lijep ahlak; kada napune sedam godina, naredi im da obavljaju namaz, a sa navrsenih deset godina ako odbiju da obavljaju namaz, onda primjeni silu. Takodjer, ako su djeca razlicite spoli, u toj dobi treba ih u postelji razdvojiti.

11. Puno spominji Allaha i uci Kur'an,iscitavaj hadise,citaj knjige malar jednu stranicu svaki dan,puno dowe cini,zikri-velicaj Allaha svt,budi pokorna nakon Allaha svt svome muzu u drugim ibadetima-neodbijaj ga u postelji,udjeljuj sadaku; iskrena sadaka ce tebe i tvoju porodicu sacuvati od zla (Allahovom dozvolom). ...

Ako se budes ovih savjeta pridrzavala, dunjaluk ces, insallah, napustiti sretna i zadovoljna.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kori sam sebe jer melek smrti je blizu!

Uzviseni Allah kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista,gubi,samo ne oni koji vijeruju i dobra dijela cine,i koji jedni drugima istinu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’(Al-‚Asr)

Kaže Uzvišeni: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. (El–Kijama, 1-2.)
Svijedoci smo vremena koje tako brzo prolazi,dan za danom,mjesec za mijesecom,godina za godinom.Kada pogledamo kalendar vidimo koliko je vremena proteklo i koliko je vremena ostalo nam iz ledja samo Allah svt zna.Mezarluci,posljeratni se prosirili desetine ili stotine puta vise,komsije ili rodbina umire-seli je svakodnevnica, odose sa ovih prostora ili svijeta sa kojeg cemo i mi otici,prolaznog i kratkog!Nestacemo i stacemo pred Allaha koji nas je stvorio,udahnuo nam dusu i koji nam je naredio da se samo Njemu pokoravamo i obozavamo!Odgovaracemo pred Njim o onome sto smo radili,kako smo provodili svoje vrijeme na prolaznom dunjaluku i da li smo svoje dane iskoristili radeci u hajru!Iskoristimo mladost prije starosti i zdravlje prije bolesti!Ipak,mnogi to olahko svataju i ne razmisljau o odlasku sa ovog prolaznog svijeta.Njima je sejtan uljepsao ove prolazne ljepote,ovaj dunjaluk i odvodi ih u stranputicu,odvracajuci ich od istine.Tako vise puta u razgovorima sa onima kojima zelimo da ukazemo na istinu i ispravan put,cujemo rijeci nama dobro poznate:’’Neka,ima jos vremena,ja sam jos mlad,ili neka pocecu klanjati ili oticu na hadz dok ostarim nemam sad za to vremena ili pokricu se kada odem u penziju nesmijem sad od firme…’’Ocito im je sejtan uljepsao ovaj prolazni dunjaluk i odvraca ih od toga da krenu putem istine i spasa!Takodje i mladima tako misli lutaju po glavi a sejtan im dosaptava:’’Neka te,malad si ti za to,stari samo klanjaju i ti ces kad ostaris,vidi dobar kafic se otvorio,nocni bar i lijepe mlade dijevojke,netrebas se ni zenit i u belaj ulaziti sto ce ti zena kad ih ima na svakom koraku…!’’Te tako mlade duse koje su i rasle u vremenu dzehla,grijesenja padaju u ponor te lutaju,tumaraju po ovom dunjaluku bez ikakvog cilja i bijeze od istine koju im je sejtan prikazao ruznom,ocrnio im moralan i zdrav zivot za nemoralan,grijesan i prljav!
Vecina danas ljudi,zena,omaldine i jos govorim muslimana lutaju ovim sekundama,minutama i sahatima zivota prolazna!Zasto to ???Neznanje je veliki neprijatelj sa sejtanom covijeku,ali neces da znas!Kada ti se govori ili ako ti se zeli ukazat na istini-neces taj dan biti kod kuce da ti dodjem imas nekih obaveza,ako sam te na telefon pozvao-nemas vremena dijete place itd…Al mnogi imaju vremena od sabaha za koji i neznaju kada je nastupio i kojega nisu ni klanjali da ispijaju kahve zu dobre traceve ili prenosenje tudjeg govora,imaju vremena za neke anamo spanske serije-kafirske pune nemorala pa koplet porodica pozuri sa ruckom da bi mirno zasijeli da pogledaju,imaju vremena umijesto da klanjaju jacuju i nakon da sijelo prekinu i legnu uz zikr-velicanje Allaha svt ,da tad tek izlaze iz svojih kuca u kasne sate al ne u dzamije,nego u nocne barove pune grijeha sa svih strana,imaju vremena uciti dijete kad tek progovara da ga tepajuci uce, da prve psovke estagfirullahi umijesto bismillahi,elhamdulillahi,Allahu Ekber…imaju vremena za sve vecina danasnjih muslimana!A kada im spomenes vijeru,isitnu za sve se nadje izgovor i nepotpun odgovor neka ono ili ovo ali kome nama koji ih pozivamo netreba to,nego sami sebi nepravdu cine!Sejtan je taj koji ih svakog casa poziva u svoju stranku neovisnosti od Allaha svt,a na Sudnjem danu ce ih ostaviti,nece im pomoci,niti ce im moci pomoci onda kada im pomoc bude najpotrebnija!Zato,dragi brate i sestro,jos jedno vas pozivamo,prihvatite istinu,priznaj Allaha svt za Gospodara i Muhammeda saws za Poslanika,a sejtan za svakoga je najveci neprijatelj i kreni putem isitne!Iskorisit mladost prije starosti,jer upravo je ta mladost dar od Allah svt i to je tvoje naljepse doba zivota koje moras korisno da iskoristis.To ti je kao kuca jedna koja je poceta sa dobrim temeljima jakim i sve do krova je kao treba jaka i neporusljiva a ako kucu pocnes sa slabim temeljima znaj da ce uvijek nesto skripati,pucati,nedostataka biti a krov ces popravljati redovno jer ce prokisnjavati!Iskoristi mladost postovani brate i sestro kako jednom insanu ,muslimanu dolikuje i nedozvoli da ti prodje uzalud!Smrt,svaki dan ocekuj,ocekuj da ti melek smrti dodje i pokuca na vrata i budi spremanda ga docekas!Allah svt nam je podario elhamdulillah sve kako covijek nebi to nikada moga izmisliti,uskladiti i iskombinovati.Dan i noc za rad i ibadet,24.sahata u jenom danu Allahu Ekber!Pa zar covijece mozes reci nema se eto vremena,kada nam je sve ostalo u praksi Poslanika saws koliko spavamo i koliko je dovoljno a medicina je to odkrila tek danas ,kad odmaramo i koliko,koliko radimo,ucimo,jedemo i opet mozemo reci nema se vremena za namaz subhanllah,nema se vremena za ucenje Kur’ana,nema se vremena za nafile…Ovo sad licno govorim takodje i sljedbenicima ove nase vijere,muminima koji imaju svojih ispusta ili propusta u necemu od ove vijere!Nemoj brate i sestro da te zavara dunjaluk,pa da ti dunjalucka kuca postane draza i bolja od Allahove kuce,nemoj da ti fudbal ili hekanje bude prece od ucenja Kur’an svakodnevnog ,nemoj da to bauschtela bude i posao preci od na vrijeme namaza jer Allah svt oskrbu i bericet daje i bez posla a taj namaz nikada nije namaz naklanjan isti,nemoj brate da ti uzivanje i igra po citavu noc sa hanumom ili na internetu bude prece od nafile namaza i dova koje Allah u zadnjoj trecini noci uslisava i pita:’’Gdje su moji iskreni robovi,sta traze od Meine…’’jer ce to biti i tebi i tvojoj hanumi i dijeci od korisiti na oba svijeta,nemoj da vam bude prece gledanje drugih kako grijese svijesno ili nesvijesno a vi ste muslimani i neintersuje vas jer vam se dobro pise-Mislite!!!Nareduj dobro i odvracaj od zla,jezikom,rukom ,dovom sa cim stignes da drugom zulum ne ucunisi i nanajljepsi nacin-ahlakom da bi Allah svt bio zadovoljan sa nama!Sve je ovo vrijeme i onima koji lutaju stazama dzehla-neznanja i nama koji smo elhamdulillah na pravom putu ili mislimo a nekorisitmo dovoljno jer smo u nekim ovodunjaluckim obavezama itd.Odgovorni smo za vrijeme koje nam je proslo i kako?Odgovaracemo za vrijeme u kojem zivimo i vrijeme koje ce nam doci ako ga docekamo jer smrt nam nepravi termine kao ovi ,kad ce nam doci!Melek smrti nas nece pitati jesmo li spremni da krenemo sa ovog svijet,nece,nego dolazi i uzima nam dusu!Hocemo li biti do tad spremni,hocemo li uciniti tevbu Allahu svt za sve ono sto smo radili,i jesmo li toliko dobra ucinili da smo tako spremni i da znamo da nas Dzennet ceka!Ono sto je realno i sto znamo je da smo svaki dan sve stariji i blizi smrti od koje necemo pobijeci ni oni koji grijese,ni oni koji lutaju ni oni koji robuju Allahu svt,svi ce smrt okusiti!
Brate i sestro,pomisli dali zaista imas jos dosta vremena?Da li ces uopste docekati sljedeci dan?Da li ces docekat tu starost u kojoj si odgodio i namaz,hadz,pokrivanje svog tijela?Da ti sutra vec nebude prekasno za te planove i za ucinjenu tevbu.pa da to sutra bude tvoj put do varte cije ce gorivo ljudi i kamenje biti?Zar je ljepsa vatra,zar je ona udobnija od zelenih basci,edenskih vrtova i izvora u koje te poziva tvoj Gospodar?Zar ces se pokoriti sejtanu,slijediti ga,pa da te odvede u vatru,ili ces se pokoriti…?Dobor razmislite vi i ja isto i kazemo opet imajos vremena,a ja samo znam da na nas vrijeme nece cekat!Zato,nemoj da te iznenadi smrt nespremnog.
Allah svt kaze:’’I pokoravajte se Allahu i Poslaniku!A ako oni glave okrenu,pa,Allah zaista ne voli nevijernike’’(Ali’Imran,32.)
Nezaboravi da se blizi dan polaganja racuna u kojem nema sumnje i dobro rasmilite!
Uzviseni kaze:’’Ljudima se blizi cas polaganja racuna njihova,a oni,bezbrizni,ne mare za to.’’(Al-Anbiya,1.)

Prošla je još jedna godina. Zatvorena je knjiga u kojoj je zapisano svako ljudsko djelo, dobro i loše, veliko i malo, vidljivo i nevidljivo za čovjekove oči, sve baš sve je zapisano. Šta sada? Otvara se nova stranica tvoga života. Prije nego što kalem (olovka) počne ponovo pisati, izvrši obračun! Osami se od čitavog svijeta i dobro razmisli. Dobro se prisjeti svojih propusta, greški i grijeha. Budi strog prema sebi! Ukori sebe! Nađi sebi mahane! Ostavi druge ljude, njihove greške i njihove mahane! Zabavi se sada samo sa samim sobom! Znaj da ćeš se jedino tako popraviti i da ćeš tako jedino postići uspjeh!

Šta misliš zbog čega se Uzvišeni, tvoj i moj Gospodar, kune baš dušom koja sebe kori? Kaže Uzvišeni: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. (El–Kijama, 1-2.) Znači li to da takvu dušu voli tvoj Gospodar?! Sjeti se prošle godine, prošlih mjeseci i dana! Imaš li više grijeha ili dobrih djela?! Budi sudija samom sebi! Šta misliš kada bi vagao svoja djela, koja li bi pretekla?! Da li ti je godina uspješno prošla gledajući na urađena dobra djela?!

Mnogi zaboravljaju ovaj obračun, a on je itekako bitan. Kad uvidimo svoje grijehe i propuste, trudit ćemo se da ih izbjegavamo u novoj godini. Zbog toga znaj da je obračun sa samim sobom put uspjeha i sreće! Tvoj i moj Gospodar, i Gospodar svih svjetova kaže: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 18.)

U tefsiru ovog ajeta Ibnu Kesir rhm. kaže: Obračunaj se sa samim sobom, prije nego što ti se obračuna. Pogledaj šta si sve pripremio od dobrih djela za dan kada će to sve biti iznešeno na vidjelo pred Gospodarom svih svjetova.

Poslušaj šta je rekao Hasan el-Basri: O ljudi, osvanuli ste, pa vam se vrijeme do određenog roka skratilo, a mogućnost za djela vaša smanjila. Smrt je iznad vas, a Džehenem vam se još više približio.

Pa, blago tebi ako svoju dušu odgojiš i navikneš je na pokornost Allahu, Gospodaru svjetova, a teško tebi ako svoju dušu i svoje prohtjeve za gospodara svoga uzmeš.

Govoreći o obračunu sa samim sobom Ibnu Kajjim, rhm., kaže sljedeće: Prvo sa čim čovjek mora otpočeti svoj obračun su farzovi (obaveze). Ukoliko je propuštao farzove, mora ih nadoknaditi, a ukoliko je izvršavao farzove, ali krnjavo, onda ih mora popraviti i uljepšati. Druga stvar su harami (zabrane). Ukoliko ih je činio, mora se pokajati i tražiti oprosta od Allaha, dž.š.. Zatim dolazi gaflet (nemar). Zbog nemarnosti se propuštaju sunneti, a samim tim i nagrade koje se dobijaju za činjenje istih. To se može nadoknaditi zikrom i čestim spominjanjem Allaha, dž.š., i čvrstim prihvatanjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Prve generacije muslimana shvatile su vrijednost obračuna sa samim sobom. Zbog toga su za svaki svoj propust u ibadetu kažnjavali sebe. Navodi se da je Abdullahu b. Omeru, r.a., kada bi mu prošla jacija u džematu, tu noć ne bi spavao, već bi je proveo u ibadetu. Znači, trudio bi se da propušteni ibadet nadoknadi dobrovoljnim nafilama, ne bi li mu se Uzvišeni smilovao.

Šta je sa nama? Da li nešto poduzimamo kada propustimo neki namaz u džematu, ili nam je svejedno?! Uporedimo nas sa Ibnu Omerom. Da li mi probdijemo noć kada propustimo namaz u potpunosti, a da ne spominjemo propušteni namaz u džematu?!

Prošla godina je završena, knjiga zapečaćena. Ono što je prošlo ne može se povratiti. Otpočeli smo novu hidžretsku godinu mjesecom Muharemom. Zato gledajmo da svoj život provedemo u pokornosti našem Stvoritelju i u približavanju Njemu.

Spremi se i docekaj taj cas kako treba da doceka pravi i iskren Allahov rob-mu’min.Pobijedi sejtana koji te odvraca od istine,ucini tevbu,pokaj se iskreno i spasi se uz Allahovu milost i pomoc od vatre u koju te uvode sejtan i njegova stranka!

Obračunavajte se sami sa sobom prije nego što vam bude obračunato i izvagajte svoja djela prije nego što vam budu vagana:

01.Da li si se sjetio Allaha dželle šenuhu i zahvalio mu se kada si se probudio?

02.Da li si jutros klanjao namaz džematile,u džamiji (mesdžidu)?

03.Da li si jutros proučio zikr poslije sabaha?

04.Da li si otpoćeo današnji dan sa molbom Allahu dželle šenuhu,da ti da halal nafaku i da samo takvu zarađuješ?

05.Da li si zahvalio Allahu dželle šenuhu,na blagodatima islama?

06.Da li si zahvalio Allahu dželle šenuhu,na tome što ti je podario sluh,vid, srce i ostale blagodati?

07.Da li si se Allahu dželle šenuhu obratio dovom u momentima kada On prima dove.

08.Da li si danas proučio,saznao i naučio napamet nešto iz Kur'ana i da li si uradio nešto u skladu s njim?

09.Da li si danas pročitao,saznao i naučio napamet neke hadise i da li si uradio nešto u skladu s njim?

10.Da li si naučio nešto novo od vjerskih propisa i da li si danas prisustvovao vjerskom predavanju?

11.Da li si danas čuvao oči,uši i ostale organe od harama?

12.Da li si danas donio salavat na Poslanika sallallahu alejhi we selleme?

13.Da li si danas obišao bolesnika?

14.Da li si uzeo učešće u ispračaju dženaze (kupanja mrtvaca,ukop)?

15.Da li si danas naredio dobro ili odvratio od zla?

16.Da li si nekoga psavjetovao u ime Allaha džell šenuhu?

17.Da li si pomogao muslimanu?

18.Da li si tri puta zamolio Allaha džell šenuhu,da te uvede u džennet? Jer,ako to neko uradi, Džennet kaže: Allahu moj,uvedi ga u Džennet!

19.Da li si tri puta zamolio Allaha džell šenuhu,da te spasi od džehenemske kazne? Jer,ako to neko uradi, Džehenem kaže Allahu moj,spasi ga od Džehennema.

20.Da li si sve namaze klanjao džema’atile, u džamiji?

21.Da li si danas klanjao propisane sunnete i nafila-namaze?

22.Da li si bio uporan u učenju zikrova nakon svakog namaza i ezana?

23.Da li si u današnjim namazima bio skrušen i razmišljao o onome što si učio?

24.Da li si bio bogobojazan u zaradi,hrani,piću i odijevanju?

25.Da li si Danas šutio radi razmišljanja,govorio radi Allaha džell šenuhu,i posmatrao radi pouke?

26.Da li si zavolio radi Allaha i naljutio se radi Allaha džell šenuhu?

27.Da li si dao hediju radi zbližavanja srca i povećanja ljubavi?

28.Da li si razmišljao o udaljavanju iz lošeg društva i da li si probrao svoje prijatelje?

29.Da li si težio da,Allaha radi,upoznaš novog prijatelja?

30.Da li si pokušao kloniti se mnogog smijeha?

31.Da li si danas zaplakao iz straha od Allaha džell šenuhu?

32.Da li si danas molio Allaha džell šenuhu, da ti oprosti grijehe?

33.Da li si molio Allaha dželle šenuhu da ti učvrsti srce u islamu?

34.Da li si uputio dovu Allahu dželle šenuhu, tražeći oprosta za sve muslimane i muslimanke?

35.Da li si danas dao sadaku siromasima i onima kojima je potrebna?

36.Da li si se danas osmjehnuo bratu muslimanu?

37.Da li si izvršio zavjet i ispunio obećanje?

38.Da li si imao iskren nijet u svim poslovima, tajnim i javnim?

39.Da li si bio umjeren i u neimaštini i u blagostanju?

40.Jesi li obišao onog ko tebe nije?

41.Da li si postupio pravedno i u ljutnji i u veselju?

42.Da li si halalio onome ko ti je učinio nepravdu i da li si dao onom ko tebi ne da?

43.Da li si napustio ljutnju radi sebe i pokušaš da se ljutiš samo radi Uzvišenog Allaha dželle sanuhu?

44.Da li si čistio srce od njegovih bolest (mržnje, zavidnost, zloba)?

45Da li si čistio jezik od laži, ogovaranja, raspravljanja i prazne priče?

46.Da li si navikao na lijepe osobine (blagost, sabur, pobožnost, bogobojaznost, samilost, oslanjanje na Allaha dželle šenuhu, iskrenost,…itd.)?

47.Ako te zadesila nevolja,da li si rekao INNA LILLAHI VE INNA ILEJHI RADŽI'UN (Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti)?

48.Da li si proučio ovu dovu: ALLAHUME INNIE'UZU BIKE EN USRIKE BIKE VE ENE A'LEM, VE ESTAGFIRUKE LIMA LA A'LEM (Allahu moj,utjećem Ti se od toga da učinim širk svjesno i molim Te da mi oprostiš ono što uradim nesvjesno!)? Jer, ko je proučio, Allah će odstraniti i javni i tajni sirk.

49.Da li si bio iskren u svim danasnjim poslovima?

50.Da li si pazio na Poslanikov sallallahu slejhi we selleme sunnet u govoru i u ostalim poslovima?

51.Da li si se sjetio smrti, kabura, Poslednjeg dana i njegovih strahota?

52.Da li si zavrsio dan sa iskrenom tevbom,trazenjem oprosta i skrusenoscu?


Jos za kraj upitaj se sta si propremio brate ili sestro?

Sta  smo pripremili !? Hmmmmm....

 Za rucak ili uzinu , za pismeni rad ,  ili za vozacki ispit  mozda ?? Zaista smo ponekad preokupirani i razmisljamo  cirka 316 na sat  .  Da li smo pripremili zaista ono , od cega  cu , ces , ce ,....  cemo , cete , ce ..   imati FAJDE ? Dali ce  profesor "  ubosti " bas ono sto smo spremili ? Sjecam se kako me je u skoli ponekad znalo zavrnuti u stomaku pred sam kontrolni ili sl. Znate kada idete kod zubara pa onaj pomalo cudnovat osjecaj u stomaku. Eh to je to....

Sjecam se 9.11.1990 kada me zavrnulo ko nikad do sad...u hladni kabur sam spustila jednog malog insana . Pomijesali su se osjecaji tuge u mom srcu,dok vam ostale osjecaje rijecima nemogu opisati....da moje djete je preselilo tad na bolji Svijet od dva i pol mijeseca zivota....ali svi smo Allahovi i svi SE NJEMU VRACAMO -sviiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

Zamislite nije isao ni u skolu , niti  se morao pripremati za bilo kakav ispit. Ali ce insaAllah poloziti , i to  na benli najtezem ispitu  , kako za njega tako i za nas . ISPIT , KADA CEMO SVI PO NA OSOB STOJATI PRED UZVISENIM GOSPODAROM KOJEM  :  NI MALO NI VELIKO , NI JAVNO NI TAJNO  SKRIVENO NIJE..Cak ce i nasi dijelovi tijela svjedociti za ili protiv nas....Nece biti "stele ", niti  " koverti " , niti cemo moci lagati ..

Diplome ,djeca i sva blaga ovog svijeta nece nam biti od koristi.Od koristi (ili stete )ce nam biti samo ono sto smo strpali u ahiretski ruksak , tj. dobro ili lose koje smo uradili u ime Allaha dz . s.

Mali insan koji tad nastanio njegovu  " novu kucu "je ako Bog da spreman i nesto je poput dzennetske ptice. On nije imo'  vremena da se nakupi hrdjavih djela ...i danas je na 1000 de takvim mali bezgrijesni insana!

Ali je kljucno pitanje sta je sa nama ? Kako nam prolaze godine,dani ...zivot  ? STA PRIPREMAMO ZA NAS POSLJEDNJI IZLET ? ( SA KOJEG POVRATKA NEMA )  .  STA SMO STRPALI U NASE AHIRETSKE RUKSAKOVE .

Ama trpajmo i sakom i kapom , i lopatom  ,ma svim raspolozivim sredstvima ali se potrudimo da trpamo " djela " koja ce ce stavljati na tas dobrih djela. I to kazem sebi, pa sebi , pa onda vama .

DA NAS UZVISENI POMOGNE  U NASIM NASTOJANJIMA ,PODARI USTRAJNOSTI TE DA   " PRESELIMO " ,SAMO KAO ISKRENI MU'MINI  .....AMIN YA RABB !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

„Ta, zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je olakšanje!“ (El-Inširah, 5,6)

Ma koliko da se iskušenja gomilala i dušu ti pritiskala, nemoj nadu u Allaha nikada da izgubiš! Sjeti se brojnih nevolja kroz koje su prolazili Jusuf i Jakub a.s. To su bile nevolje u pravom smislu značenja riječi. To su bili teški ispiti za njih! Međutim, šta god da je se događalo, uvjek su olakšanja i izlaz dolazili! „Ta, zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je olakšanje!“ (El-Inširah, 5,6)

Prenešeno je da nikada neće moći nevolja da nadvlada dva olakšanja koja dolaze nakon nje! Zato imajte čvrsto pouzdanje i iman u Allaha!!! Budite još ubjeđeniji u Njegovo istinito obećanje, i potražite utočište kod Njega!! Slavljen neka je Allah i nek' je Uzvišen! „Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu, već rok odredio.“ (Et-Talaq, 3)

U ovom članku ćemo spomenuti najveličanstveniju pouku koju nosi u sebi sura Jusuf! Govor je o djelima ljudskog srca koji se dotiče vjerovanja u Uzvišenog Allaha i čvrstog pouzdanja u Njega... U uskoj vezi je sa riječima Uzvišenog: „Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja...“ (En-Neml, 62), i riječima: „ ...onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.“ (Et-Talaq, 3)
Ova pouka govori o neraskidivoj vezi između nevolje i olakšanja koja je predstavljena isprepletenim kazivanjem kroz suru Jusuf. Njeno značenje i primjeri koje ćemo spomenuti, neminovno navode vjernika na čvrsto puzdanje u Allaha i iskrenost pri osloncu na Njega, što opet ima veliki uticaj na život u ovom i na budućem svijetu...
Možda od najopasnijih stvari koje mogu da snađu vjernika je da on ima ružno mišljenje o svome Gospodaru. To se najčešće desi onda kada ga zadese neka iskušenja i nevolje. Tada on zaboravi na izlaz kojeg Allah daje, a na kojeg upućuju riječi Uzvišenog: „Ta, zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je olakšanje!“ (El-Inširah, 5,6)
Na osnovu ajeta se primjećuje da nikada muka neće moći da nadvlada „dva olakšanja“.
Ova veza između nevolje i olakšanja je jasna i uočljiva. To je zbog toga da bi vjernik mogao da poveća svoje pouzdanje u Gospodara, jer svakome od nas nailaze nevolje i teškoće. Zaista muslimana stalno pogađaju svakojaka iskušenja, bilo da su ona mala ili velika. Ako bi čovjek izgubio nadu u olakšanje, bio bi izgubljen.
Zbog toga on treba da ima lijepo mišljenje o svome Gospodaru, da posjeduje čvrsto vjerovanje u Njega, i tek tada će olakšanje ubrzo biti na pomolu! Ovo su samo neke činjenice koje nam izlaže sura Jusuf.
Da bi se naš iman povećao, spomenut ćemo neke primjere koji govore o ovome u ovoj suri.
Jedan od jasnih primjera tjesne veze između nevolje i olakšanja je slučaj kada su se Jusufova a.s. braća dogovarala da ga ubiju: „Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, - otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti“ (Jusuf, 9)

Svi su, zaista, željeli da ga ubiju, osim jednog brata putem koga je Allah poslao olakšanje. Kada su htjeli da izvrše ubistvo „jedan od njih reče: "Ako baš hoćete nešto da učinite, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzeće ga kakva karavana."(Jusuf, 10)
Dakle, prije nego je odluka stupila na snagu, najrazumniji među njima govori: „ne ubijajte Jusufa“. Spas i olakšanje su zamjenili nevolju!
Nema sumnje da je velika nevolja kada neko bude ubačen u dno bunara koji se nalazi u nekom naseljenom mjestu! Međutim, šta mislite o Jusufu a.s. koga su snašle slijedeće nevolje: daleko od svoje porodice, u šumi daleko od ljudi, oni koji mu žele nažao učiniti to su njegova rođena braća, zatim, u to vrijeme je bio mali i nemoćan - što saznajemo iz činjenice da se nije mogao sa njima utrkivati, niti je mogao da se od njih odbrani.
Kaže Uzvišeni, spominjući riječi Jakubove a.s.: „ ...plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili“ (Jusuf, 13) Ovo jasno ukazuje da je on tada bio nejak. Sastale su se sve nedaće! Gdje je izlaz? Ima li olakšanja?
Naravno, olakšanje je stiglo još dok je bio u bunaru: „Mi mu objavismo: "Ti ćeš ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te neće prepoznati.“(Jusuf, 15)
Divnog li olakšanja! Uzvišeni Allah ga obavještava da neće biti izgubljen, ostat će u životu! Ne boj se! Uživat ćeš veliki položaj i ugled. Ti ćeš ih obavjestiti o njihovim spletkama i nakanama a da te oni neće ni prepoznati! Nakon ovih riječi je zavladala drugačija atmosfera.
Strašnu zbilju mračnoga bunara su zamjenila razmišljanja o riječima Allahovim u kojima ga obavještava da će jednoga dana biti na visokom položaju i da će ih o njihovim spletkama sigurno obavjestiti: „"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" – povikaše oni. – "Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao...“(Jusuf, 90)
Zar ovo nije olakšanje!? Nastavljamo sa pričom o olakšanju koje uvjek i neminovno dođe nakon tegobe! Ubaciše ga u bunar i pobjegoše...
Ostade Jusuf sam u bunaru. Zar ovo nije tegoba? Naravno da jeste, iako mu je Allah objavio da će ih na ovaj njihov postupak nekada podsjetiti. Međutim, kada će doći taj trenutak njegovog izlaska iz bunara?
Tekst ajeta: „I dođe jedna karavana, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. "Muštuluk!’ – viknu on – "evo jednog dječaka!“(Jusuf, 19) ukazuje na to da je on u bunaru ostao samo na kratko vrijeme, a to je olakšanje, jer u njemu nije mnogo vremena proveo! Jusuf se uhvatio za kofu od vode, i izašao...
Nakon toga nailazi na slijedeća iskušenja... Prodat će ga kao običnog roba, a on je plemeniti, sin plemenitog, unuk plemenitog i praunuk plemenitog, odnosno, Jusuf, sin Jakuba, unuk Ishaka i praunuk Ibrahima (neka su na sve njih i na našeg poslanika salavati i selami)! Teško mu je bilo što ga prodaju kao roba za neznatnu cijenu.
Kažemo teško, jer je ovo bilo psihičko iskušenje što je često teže podnjeti od fizičkog iskušenja! Gdje je sada olakšanje? Kome će ga prodati? Da li će ga prodati onome ko će ga grditi i na teške poslove i muke ga stavljati!? Da li će ga kupiti onaj ko će ga stalno omalovažavati!?
Mnoge gazde omalovažavaju svoje radnike, iako su to slobodni ljudi, nisu robovi. Dovoljno je to što je on kod njega zaposlen pa da mu može svašta kazati i svačim ga zaposliti. Pa, šta mislite kakav je onda odnos prema robu?
Međutim, Allah nije dao da to snađe Jusufa a.s. Dao mu je olakšanje! Kupio ga je jedan uglednik iz Egipta, a ne onaj ko će ga zlostavljati! I ne samo to, taj isti je rekao svojoj ženi: „Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!“(Jusuf, 21)
Razmislimo o ovom olakšanju i ovim milostima koje su se neprestano smjenjivale jedna za drugom! Zaista je veza između nevolje i olakšice neraskidiva i uska, između njih nema nešto što ih može razdvojiti. Allah ga je izbavio iz tmine ropstva i potčinjenosti nekom od običnih smrtnika, a uzdigao ga je na visoki stepen sa kojim je bio posebno počašćen. Čak šta više, osjećao se kao član jedne prijatne porodice, toliko poštovan da je o njegovom ugošćavanju posebno skrenuta pažnja.
Kada ga je žena njegova staratelja, počela zavoditi i pozvala da učini grijeh, zatim i zaključala vrata od njihove sobe, zar i to nije bilo veliko iskušenje i nevolja koja je snašla Jusufa a.s.? Ovo iskušnje je bilo psihičke i fizičke prirode! I poslije ovoga je stiglo olakšanje, ali kako? Prije svega, ugledao je jasan znak od svoga Gospodara: „I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao...“ (Jusuf, 24)
Kada je ugledao ovu opomenu od Uzvišenog Gospodara, to je bila velika pomoć i olakšanje, jer ga je ovim zaštitio i izbavio iz ponora grijeha! „Znaj za Allaha u lagodnosti, bit će ti na pomoći pri nevolji!“
Nakon ovoga je izlaz vidio i u bjegu od nje! Potrčao je ka vratima sobe, a i ona za njim. Skoro ga je bila i stigla, čak je i njegovu košulju straga, na leđima njegovim, poderala: „i muža njezina kraj vrata zatekoše“(Jusuf, 25) I ovo se zove olakšanjem nakon tegobe!
Nastupa slijedeća navolja; pokušala je da ga potvori : „Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio da ženi tvojoj zlo učini" – reče ona – "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?“ (Jusuf, 25)
U ovim situacijama se ženina riječ poštuje, i smatra se da ona istinu govori. Naročito zbog toga što je se ova žena brzo i vješto snašla u laži. Međutim, i tada je Allah dao olakšanje: „Ako je košulja njegova s prijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu," – primjeti jedan rođak njezin -, " a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu.“ (Jusuf, 26, 27)
Ovim svjedočenjem njenog rođaka je Allah opravdao Jusufa a.s. i spasio ga od zamke koju mu je bila priredila. Istina je izašla na vidjelo, a to saznajemo iz riječi njenog muža: „ ...a ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgriješiš!“(Jusuf, 29)
Jusuf je nevin i bi mu rečeno: „ Jusufe, ti o ovome ne govori! “ (Jusuf, 29)
Nedugo nakon ovoga događaja naletiše novi valovi iskušenja. Pritisak na Jusufa se još žešćim tempom nastavio. Ovoga puta žar njegovog iskušenja su raspirivale žene iz grada.
Poznat je slučaj kada su greškom posjekle svoje ruke... Sve ovo je navelo ženu njegovoga staratelja da nemilosrdno zaželi da počini grijeh sa Jusufom: „Ako ne učini ono što od njega tražim, biće sigurno u tamnicu bačen i ponižen.“ (Jusuf, 32)
Prethodno iskušenje bi bilo skoro zaboravljeno da ga ovoga puta žene iz grada, uz drugu nevolju, ne potaknuše. Zatim, za očekivati je bilo da će se veličina ovoga novog iskušenja ogledati u sporu između njih dvoje samo, a ne i sa silnim ženama koje su radi toga, maksuz došle iz grada. Da je to tako, saznajemo iz Jusufovih riječi: „Gospodaru moj," – zavapi on – "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju, i ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i izgubljen postati.“ (Jusuf, 33)
Dova bijaše uslišana, a sa njom dođe i olakšanje: „I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve čuje i zna.“ (Jusuf, 34)
Možda će se, nakon ovoga, neko upitati, zar može zatvor biti olakšanje?! Ja kažem da može, jer je i to bolje nego da se desi ono što je kazao: „ja mogu prema njima naklonost osjetiti i izgubljen postati“
Poslaše ga u zatvor, a zatvor je novi belaj i iskušenje! Naravno, i tamo je pronašao olakšanje, jer nije bio poput ostalih zatvorenika. Svi su ga cijenili i njegovu riječ poštovali. Naređivao im je na dobro a odvraćao ih od zla, upućivao ih je i svi su ga slušali. To mnogo olakšava zatvorsku atmosferu, zar ne? Na ovo nam ukazuje značenje onih ajeta koji govore o ovom slučaju.
On ostade u zatvoru nekoliko godina, i on mu postade nepodnošljiv. Tamo bijaše sve dok vladar ne usni veličanstveni san koji bijaše razlogom njegova izlaska, ali i dolaska njegova olakšanja. Ko je taj što je dao da vladar usnije ovaj san?! To je Allah! Ko je taj što je dao da taj isti san niko neznadne protumačiti do Jusuf?! To je Allah! Ko je taj što je dao da se Jusufov zatvorski prijatelj sjeti onoga što mu je Jusuf nekada, davno rekao?! To je Allah! Jedino On daje veličanstvene olakšice!
Zaista poslije svake muke dolazi slast... Tako je bilo i na kraju ovog događaja! Došli su olakšanje i slast koji su anulirali svake tračke sumnje i potvore koji narušiše Jusufovo dostojanstvo.
Istina o ženama je isplivala na vidjelo... Žena njegova staratelja je priznala svoju krivicu: „"Sad će istina na vidjelo izaći" – reče upravnikova žena -, "ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao.“ (Jusuf, 51)
Kako je veliko ovo olakšanje! Osim toga, opravdan je pred ženama koje su se izigravale sa njegovom čašću: „...mi o njemu ništa ružno ne znamo!“ (Jusuf, 51)
Kako li je veličanstveno ovo olakšanje; priznanje u kome se potvrđuje da su sve stranice Jusufove a.s. životne prošlosti, zaista, čiste i potpuno bijele! Na kraju priče o Jusufu a.s., onda kada je gorčina dostigla svoj vrhunac, „bahnulo“ je dugo očekivano olakšanje.
Naime, Jakubove a.s. muke i iskušenja su se odrazila na njegovo zdravlje... Njegov Gospodar ga u tim trenutcima ovako opisuje: „...a oči su mu bile pobjeljele od jada, bio je vrlo potišten.“ (Jusuf, 84)
Dodajmo ovome još i težinu riječi djece njegove koja mu kazaše: „Allaha nam," – rekoše oni – "ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!“ (Jusuf, 85)
Na ovo im on tiho odgovori: „Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate. O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ (Jusuf, 86, 87)
U ovom trenutku je nevolja bila na najvećem stepenu svoje nepodnošljivosti. Nakon nje je izvirilo očekivano olakšanje i spas iz ove teške situacije: „I kad oni iziđoše pred Jusufa, rekoše: "O upravniče, i nas i čeljad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju. "A znate li" – upita on – "šta ste sa Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili? “ (Jusuf, 88, 89)
Klupko je se odmotalo... Olakšanja i slast su jedna za drugim neprestano dolazila... Svoju košulju je Jusuf poslao ocu svome u kojoj je Allah dao olakšanje Jakubovo a.s. Njegov vid se ponovo povratio. On sada opet vidi: „A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh: - reče – "da ja znam od Allaha ono što vi na znate.“ (Jusuf, 96)
Ovako su se olakšanja, jedna za drugim, smjenjivala u priči o Jusufu a.s. Zbog toga, o mu'mine, o vjerniče, nemoj očajavati i gubiti nadu u Allahovu milost! „...samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost“ (Jusuf, 87)
Ma koliko da se iskušenja gomilala i dušu ti pritiskala, nemoj nadu u Allaha nikada da izgubiš! Sjeti se brojnih nevolja kroz koje su prolazili Jusuf i Jakub a.s. To su bile nevolje u pravom smislu značenja riječi. To su bili teški ispiti za njih! Međutim, šta god da je se događalo, uvjek su olakšanja i izlaz dolazili! „Ta, zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je olakšanje!“ (El-Inširah, 5,6)
Prenešeno je da nikada neće moći nevolja da nadvlada dva olakšanja koja dolaze nakon nje! Zato imajte čvrsto pouzdanje i iman u Allaha!!! Budite još ubjeđeniji u Njegovo istinito obećanje, i potražite utočište kod Njega!! Slavljen neka je Allah i nek' je Uzvišen! „Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu, već rok odredio.“ (Et-Talaq, 3)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Fitneti - smutnje i iskušenja

Uzvišeni kaže: „I znajte da su vam vaš imetak i vaš porod samo iskušenje, a da je kod Allaha velika nagrada.“ (Prijevod značenja El-Enfal,28)

Čuvajte se iskušenja riječi i djela, te iskušenja vjerovanja, kobnih mišljenja i loših pogleda, jer vas sve to odvodi od vaše vjere i vodi u neminovnu propast. Imajte pred očima put vaših dobrih prethodnika, ashaba i tabi'ina i onih koji su ih slijedili u svakom dobru, te držite se njihovog puta, jer vam je to naređeno i time ćete uspjeti ako ga se budete držali. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je obavijestio svoj ummet o mnogim događajima koji će se desiti prije Sudnjeg dana, od čega su i iskušenja u zadnjem vremenu. To zato kako bi se pripazili i pobojali, te se vratili onome na čemu su bile prve generacije i čvrsto ga se držale.

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavijestio o iskušenjima u vjeri koja su posljedica materijalnih i ideoloških zavođenja, pa je rekao: „Pretecite djelima iskušenja koja su kao dijelovi mrkle noći, osvane čovjek vjernikom, a omrkne nevjernikom, i omrkne vjernikom, a osvane nevjernikom, prodaje svoju vjeru za ovosvjetsku korist.“ (Muslim, hadis 118)

I obavijestio nas je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, o iskušenju neznanja, pohlepe i nereda, pa je rekao: „Približiće se vrijeme, i nestaće znanja, pojaviće se smutnje i ovladaće škrtost, pa će se namnožiti herdž. - Rekoše: 'O Allahov Poslaniče, a šta je herdž?' - Reče: 'Ubijanje.“ (Buhari, hadis 7061, Muslim, hadis 157)

Uveliko je nestalo znanja i smanjio se broj pobožne i bogobojazne uleme koja ukazuje na Pravi put. Pravo znanje je korisno znanje kojim onaj koji ga posjeduje biva primjerom u dobru i korisnom, pobožnosti i klonjenju grijeha, slijeđenju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovih pravednih halifa.Pojavile su se smutnje svake vrste i raznih oblika, pojavili su se napadi na Islam i ubacivanje sumnji u vjeru i odvraćanje od nje, i nastojanje da se odstrani iz srca mladih naraštaja. Prerasle su smutnje i iskušenja iz ogranaka vjere i njenih pojedinih dijelova do temelja i stubova, i prerasle su od pojedinaca i manjina sve dok nisu pripisane vođama i predvodnicima, a to je velika katastrofa i ogromna nesreća, da su se smutnje povećale i proširile u ovom obimu, veličini,količini i obliku. Molimo Uzvišenog Allaha za postojanost i spas.Huzejfe b. El-Jeman je upitao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,: „Ima li nakon ovog dobra, sa kojim je došao, kakvog zla?“ Reče mu: Da. -Ovaj upita: „A ima li nakon ovog zla kakvog dobra?“ Reče Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: Da, a u njemu je dim.“ – A šta je njegov dim? - Reče: „Narod koji slijedi put mimo mog puta, i usmjeravaju mimo moje upute, nešto dobra primjećuješ kod njih, a nešto lošeg. - A ima li nakon toga kakvog zla? - Reče: Da, pozivači na vratima vatre, ko im se odazove bace ga u nju. - Rekoh: O Allahov Poslaniče, opiši nam ih. – On reče: Oni su od naše kože i govore našim jezicima.“ (Buhari, hadis 3606,Muslim, hadis 1847)

Ubačena je škrtost i pohlepa u srca ljudi, čak su i zekat i obavezna izdržavanja uskraćeni, a čovjek je pohlepan u pogledu onoga na što nema pravo. Zbog svoje pohlepe čini ono što je Allah zabranio, radilo se o laži, prevari, pronevjeri, uzimanju imetka na neosnovan način, pa se proširio nered i ubistva.Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavijestio je o smutnji u pogledu emaneta, tako da će ga nestati, pa umalo da nećeš naći povjerljivog. Rekao je, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Zaspaće čovjek ubokim snom, pa će mu biti uzet emanet iz srca. Reče: Ljudi će se baviti kupoprodajom, a umalo da niko emanet ne ispoštuje. Pa će biti rečeno: U toj porodici ima jedan povjerljiv čovjek. I biće rečeno čovjeku: Što je pametan i što je snalažljiv i što je izdržljiv- a u srcu nema koliko težina zrna gorušice emaneta’’. (Buhari, hadis 6497,Muslim, hadis 143)
Istinu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podignut je emanet, pa malo koga da vidiš povjerljivog, a oni koji su od emaneta mogu se na prste pobrojati. Vidiš veliku porodicu,a u njoj je samo jedan od povjerenja. I vidiš čovjeka čija te pronicljivost i snalažljivost i izdržljivost zadivljuje, ali u njegovom srcu nema imana, jer je emanet iz njega iščupan. Došao je jedan pustinjak Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitao: „Kada će Sudnji dan? Pa mu reče:- Kada se emanet izgubi, očekuj Sudnji dan. - A kako će ga nestati? - Reče: - Kada se vlast dadne onome ko nije za nje, očekuj Sudnji dan.“ (Buhari, hadis 59)
Velika iskušenja su i u imetku od kojih je malo onih koji su sačuvani i malo je onih koji uzimaju imetak iz dozvoljenog i troše ga ispravno. Kod mnogih ljudi je halal ono što im se nađe u ruci na bilo koji način, a trošenje biva u prohtjeve, makar se radilo o haramu. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Doći će ljudima vrijeme da čovjek neće mariti kako je uzeo imetak,od halala ili od harama.“ (Buhari, hadis2059)

Istinu je rekao Allahov Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem, jer mnogi ljudi ne vode računa o imetku, odakle su ga zaradili, kao da su stvoreni za imetak i za dunjaluk, i kao da im nema polaganja računa za to, niti kazne. Stiču imetak prevarom i lažima, mitom i kamatom, otvoreno ili skriveno i smicalicama.Stiču imetak neosnovanim potraživanjima, pa prisvajaju što nije njihovo ili niječu ono što je tuđe pri njima, a nema dobra u imetku čiji je kraj patnja i kazna.Čuvajte se muslimani ovih iskušenja i klonite ih se, jer kada se ona pojave onda preplave cijelo društvo i pogađaju dobrog i lošeg.

Uzvišeni kaže: „I bojte se smutnje koja neće pogoditi samo one koji su nepravdu učinili među vama i znajte da zasigurno Allah žestoko kažnjava.“ (Prijevod značenja El-Enfal, ajet 25)

Zejneb, majka vjernika,radijallahu 'anha, kaže: „Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, iz sna, a lice mu pocrvenilo, govoreći: - Nema drugog istinskog Boga osim Allaha, teško Arapima od zla koje se približilo. Otvoreno je od brane Jedžudža i Medžudža danas koliko ovo - pa je napravio halku od palca i kažiprsta. Bi rečeno: -Hoćemo li stradati, a među nama ima dobrih? - Reče: - Da, kada se namnoži zlo.“ (Buhari, hadis 3346, Muslim, hadis 2880)

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavijestio da je uklanjanje od iskušenja bolje čovjeku,makar da bude pastir ovaca, pa je rekao: „Doći će vrijeme da najbolji čovjekov imetak budu ovce s kojima će ići po planinskim obroncima i kišnim predjelima,bježeći sa svojom vjerom od iskušenja.“ (Buhari, hadis 19)

Naredio je, sallallahu 'alejhi ve sellem, svome ummetu da traže zaštitu od iskušenja u svakom namazu, pa je rekao: „Kada neko od vas bude na tešehhudu, tj. bude proučio ettehijjatu, neka traži zaštitu kod Allaha od četvero govoreći: Tražim utočište kod Allaha od džehennemskog azaba i od kaburskog azaba i od iskušenja života i smrti i od iskušenja Mes ihi Dedžala.“ (Muslim, hadis 588)

Naredio je namaz kako bi se iskušenja otklonila, kao što je u hadisu Ummu-Seleme, radijallahu 'anha, da je rekla: „Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne noći prestrašen, govoreći:'SubhanAllah, šta je Allah spustio od riznica i šta je spustio od iskušenja, ko će probuditi stanovnice soba, (misleći na svoje žene), kako bi klanjale. Biće onih koje su odjevene na ovom svijetu, a neodjevene na Ahiretu.“ (Buhari, hadis 115)

O Allahu,spasi nas iskušenja, javnih i tajnih. O Allahu, podari nam da jasno vidimo istinu i opskrbi nas postojanošću na njoj. O Allahu, pokaži nam istinu istinom i opskrbi nas njenim slijeđenjem i pokaži nam neistinu neistinom i opskrbi nas njenim klonjenjem, o Gospodaru svih svjetova.-AMIN
Salavat i selam, o Allahu, podari našem Vjerovjesniku i njegovoj porodici i svim ashabima.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Abortus-zlocin prema dijetetu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh

Propisi o jelu po sunnetu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

100. Izgovaranje "Bismille" na početku i zahvale na kraju (jela)!


728. 'Umer ibn Ebi-Seleme r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mi je: 'Spomeni Allaha, jedi svojom desnom (rukom), i jedi ispred sebe!"'
(Muttefekun alejhi)

729. Aiša, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Kada neko od vas jede,
neka spomene Allahovo ime, a ako zaboravi spomenuti Allahovo ime na početku, neka
kaže: ‘Bismillahi ewelehu ve ahirehu' ('U ime Allaha'), na početku i na kraju ovoga Qela)."'
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

730. Džabir, r.a., prenosi: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Kada neko od vas uđe u svoju kuću, pa spomene Uzvišenog Allaha kod ulaska, i pri jelu, šejtan kaže svojim prijateljima: 'Nema vam konaka, niti večere!' A kada uđ, a ne spomene pri tom Uzvišenog Allaha, šejtan kaže: 'Našli ste konakl' A ako ne spomene Uzvišenog Allaha ni kada pode jesti, on (šejtan) kaže: ‘Našli ste konak i večeru!'"
(Muslim)

731. Huzejfe, r.a., prenosi: "Kada bismo jeli sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., neku hranu, nismo pružali ruku, dok ne bi počeo Allahov Poslanik, s.a.v.s., i stavio svoju ruku. I tako, dok smo jedanput bili s njim na obroku, dotrčala je neka djevojčica, koju kao da je neko tjerao, i pružila svoju ruku da jede, pa ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uhvatio za ruku, zatim je došao neki beduin, kojeg kao da je neko tjerao, i pružio svoju ruku, a on, s.a.v.s. ga je isto tako uhvatio za nju, a zatim rekao: 'Zaista, šejtanu biva dozvoljena hrana kod koje nije spomenuto Allahovo ime!' On je doveo ovu djevojčicu, da bi mu zbog nje bila (hrana) dozvoljena, Oer ona nije spomenula Allahovo ime), pa sam je uzeo za ruku (i spriječio je), zatim je doveo ovog beduina da bi mu zbog njega hrana bila dozvoijena, pa sam ga uzeo za ruku. 'Tako mi Onoga, u čijoj je ruci moja duša, zaista je njegova (šejtanova) ruka u mojoj ruci, s rukama njih dvoje.' Zatim je spomenuo ime Uzvišenog Allaha i jeo."
(Muslim)

732. Ashab Umejje ibn Mahšijj, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sjedio. Neki je čovjek jeo, a nije spomenuo Allahovo ime, sve dok nije ostao samo jedan zalogaj. Kada ga je uzeo, rekao je: ‘Bismillahi ewelehu ve ahirehu.' ('U ime Allaha, na početku i na kraju ovoga jela'), pa se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmijao, a zatim je rekao: 'Šejtan je s njim jeo cijelo vrijeme, a kada je spomenuo Allahovo ime, sve je povratio što mu je bilo u stomaku!'"
(Ebu-Davud, Nesai)

734. Ebu-Umame, r.a., pripovijeda da bi Vjerovjesnik sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada bi se podigao sa sofre, rekao: "Hvala Allahu neizmjerno, skrušeno i blagoslovljeno; On ni o kome nije ovisan a o Njemu je sve ovisno!"
(Buhari)

735. Muaz ibn Enes, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko nakon objeda kaže: 'Hvala Allahu, koji me je nahranio i opskrbio, bez ikakvog mog truda i udjela, bit će mu oprošteni prethodno učinjeni (manji) grijesi.'"
(Ebu-Davud, Trmizi, hasen)

101. Hranu ne treba kuditi, a lijepo ju je pohvaliti


736. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda: "Nikada Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, nije hranu pokudio; ako bi mu se dopala, jeo bi, a ako ne bi, ostavio bi jelo"
(Muttefekun alejhi)

737. Džabir, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik jedne prilike zatražio od svojih ukućana začin za jelo, pa kada su mu odgovorili da nemaju ništa, osim sirćeta, naredio je da mu ga donesu. Potom je pristupio jelu, izgovarajući:
"Divan li je začin sirće, divan li je začin sirće!"
(Muslim)


102. Dužnost postača koji se nađe na gozbi, a ne omrsi se.


738. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Kada neko od vas bude pozvan na gozbu, neka se odazove; pa ako bude postio, neka dovu za ukućane učini (blagoslovi ih), a ako ne bude postio, neka jede."
(Muslim)


103. Kako treba postupiti onaj ko je pozvan na objed pa mu se u putu pridruži nepozvana osoba?


739. Ebu-Mes'ud el-Bedri, r.a., pripovijeda da je jednom neki čovjek pozvao Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, na gozbu koju je pripremio njemu i još četverici. U putu im se pridružio neki čovjek, pa kada su stigli do domaćinovih vrata, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, reče: "Ovaj nasje slijedio, pa ako hoćeš, dozvoli mu da ude, a ako nećeš, on će se vratiti!" "Ja mu dajem dozvolu, o Allahov Poslaniče!", odgovori domaćin.
(Muttefekun alejhi)


104. Treba jesti ispred sebe, a onoga ko se nedostojno ponaša za jelom, treba posavjetovati i poučiti.


740. Omer b. Ebi-Seleme, r.a., pripovijeda: "Kao dječak bio sam pod skrbništvom Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, pa pošto sam dok bih jeo, ruku pružao po svim dijelovima posude, Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, mi je rekao:
'Dječače, reci: ‘Bismillah' (spomeni ime Uzvišenog Allaha), jedi desnom rukom i jedi ispred sebe!"'
(Muttefekun alejhi)


106. Šta treba reći i činiti onaj ko jede, ali se ne najede?


743. Vahšijj b. Harb, r.a., prenosi da su Resulullahovi, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ashabi rekli: "O Allahov Poslaniče, mi jedemo, ali se ne najedemo?" "Možda jedete pojedinačno?", upita ih on. "Da!", odgovoriše ashabi. "Jedite zajedno i spomenite Allahovo ime, pa će vam hrana biti berićetna", reče im Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme.
(Ebu-Davud)

107. Hranu treba početi jesti s kraja posude, a ne s njene sredine!


745. Abdullah b. Busr, r.a., pripovijeda: "U Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, bijaše jedna velika posuda, koja se zvala "garra' (zbog njene bjeline), a nosila bi je četverica ljudi. Kada je sunce odskočilo i ashabi klanjali duha-namaz, donijeta je ta posuda u kojoj je već bila pripremljena popara pa su posjedali oko nje, a Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selleme, je, pošto ih je bilo mnogo, kleknuo na koljena. Neki beduin, koji to vidje, upita: ‘Kakvo je to sjedenje?' A Resulullah, sallallahu 'alejhi ve selleme, odgovori: ‘Allah me je učinio plemenitim robom, a nije silnikom i prkosnikom!', a zatim dodade: 'Jedite s krajeva posude, a ostavite sredinu, pa će vam hrana biti berićetna!"'
(Ebu-Davud, sened Džejid)


109. Lijepo je (mustehab) jesti sa tri prsta i prste nakon jela oblizati, a pokuđeno ih je, prije nego se obližu, obrisati!


748. Ibn-'Abbas, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Kada neko od vas završi s jelom, neka prste ne briše dok ih ne obliže!"
(Muttefekun alejhi)

749. Prenosi se da je K'abb. Malik rekao: "Vidio sam Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kako jede s tri prsta, pa kada je završio, oblizao ih je."
(Muslim)

751. Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Kada nekom od vas ispadne zalogaj, neka ga uzme, otkloni ono što se za njega prilijepilo i pojede, a neka ga ne ostavlja šejtanu; neka ne tare ruke peškirom, prije nego što prste obliže, jer on ne zna u kojoj mu je hrani berićet."
(Muslim)

752. Džabir, r.a., pripovijeda da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Zaista je šejtan uvijek s vama, pa čak i kada jedete. Stoga, kada nekom od vas ispadne zalogaj, neka ga uzme, otkloni ono što se na njega nalijepilo, a zatim pojede, i neka ga ne ostavlja šejtanu. A kada jelo završi, neka prste obliže, jer ne zna u kojoj mu je hrani berićet."
(Muslim)


110. Zajedničko objedovanje (jelo)!


755. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Hrana dvojice (tj. pripremljena za dvije osobe) dovoljna je trojici, a hrana trojice dovoljna je četverici."
(Muttefekun alejhi)

756. Džabir, r.a., pripovijeda: "Čuo sam Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kad kaže: ‘Hrana jednog (namijenjena jednoj osobi) dovoljna je dvojici, hrana dvojice dovoljna je četverici, a hrana četverice dovoljna je osmerici."'
(Muslim)
(Ovim se, kako komentatori kažu, hoće reći da se berićet u hrani povećava s brojem prisutnih za jelom.)

111. Ponašanje (adabi) pri piću (pijenju)!


Lijepo je (mustehab) tri puta predahnuti za vrijeme pića, i to po strani, van posude, a pokuđeno je to činiti u samu posudu. Mustehab je da se posuda s pićem, nakon prvog koji se napije, doda na desnu stranu, i tako redom.

757. Enes, r.a., prenosi da bi Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, tri puta predahnuo za vrijeme pijenia (tj. pio bi na tri duška).
On je to činio izvan posude; okrenuo bi glavu od otvora posude pri uzimanju daha. (Muttefekun alejhi)

759. Ebu-Katade, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio da se predah uzima nad posudom za piće. (Kako ne bi nešto izašlo iz usta ili nosa, pa onečistilo piće, ili ga ogadilo onome ko želi da se napije. (Pr. prev.) (Muttefekun alejhi)

760. Enes, r.a., priča da je Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve selleme, jedne prilike, doneseno mlijeko pomiješano s vodom. S desne njegove strane nalazio se neki beduin, a s lijeve Ebu-Bekr, r.a., pa pošto se Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, napio, dodao je posudu beduinu, rekavši: "Prvo pije onaj s desne strane, i tako redom!"
(Muttefekun alejhi)


112. Pokuđeno je piti s usta (grlića) mješine za vodu i sličnih, zatvorenih posuda


763. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda: "Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio je da se pije direktno iz usta (grlića) posude ili mješine." (za vodu i sl, jer se piće ne vidi, a u njemu se može naći nešto što treba odstraniti - Pr. prev.). (Muttefekun alejhi)


113. Pokuđeno je (mekruh) puhati u piće


765. Ebu-Se'id El-Hudri, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio je da se puše u piće, pa je neki čovjek rekao: ‘A šta sa trunkom koju ugledam u posudi?' 'Prospi je!', odgovori Poslanik. ‘Ja ne mogu piti u jednom dahu (dušku)', opet će čovjek. 'Onda ukloni posudu od usta!', (za vrijeme predaha), reče Poslanik."
(Tirmizi, Nesai, sahih)


114. Dozvoljeno je piti stojeći, ali je pristojnije i bolje piti sjedeći


769. Ibn-Omer, r.a., pripovijeda: "Mi smo u doba Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, jeli hodajući, a i pili smo stojeći!."
(Tirmizi, hasen, sahih)

770. Amr. b. Šu'ajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, r.a., da je rekao:
"Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kako pije i stojeći i sjedeći!"
(Tirmizi, hasen, sahih)

771. Enes, r.a., pripovijeda da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio da se pije stojeći. 'Mi smo tada rekli Enesu', veli Katade: 'A šta je sa jelom?' 'To je još gore, ružnije', odgovori on."
(Muslim)


115. Mustehab je da se onaj ko druge pićem služi, posljednji napije!


773. Ebu-Katade, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Onaj koji druge napaja, treba se posljednji napiti!"
(Tirmizi, hasen, sahih)


116. Dozvoljeno je piti iz svih čistih posuda, osim zlatnih i srebrnih, a zabranjena je upotreba zlatnog i srebrnog posuda za piće, jelo, čišćenje i sve drugo.


774. Enes, r.a., pripovijeda: "Nastupilo je vrijeme namaza pa su oni čije su.kuće bile bliže, otišli svojim obiteljima (kućama), a drugi su ostali. Potom je Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve selleme, donesena mala kamena posuda, u kojoj on ni dlan svoj nije mogao ispružiti. Medutim, svi prisutni su iz nje abdestili. 'Koliko vas je bilo?', upitali su Enesa. 'Osamdeset i više', odgovorio je on."
(Muttefekun alejhi)

A u Muslimovom predanju stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zatražio posudu vode, pa mu je donešena plitka, ali prostrana posuda s nešto malo vode, te je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, stavio u nju svoje prste. Enes, priča: "Vidio sam kako voda izvire izmedu njegovih prstiju, i procjenjujem da je njome abdestilo sedamdeset ili osamdeset (osoba)."

777. Huzejfe, r.a., prenosi da im je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio upotrebu svile i brokata (vrsta svilene odjeće), da piju iz zlatne i srebrne posude i rekao: "To je za njih (nevjernike) na dunjaluku, a za vas na ahiretu."
(Muttefekun alejhi)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Ono što je karakteristično za sve muslimane, bez obzira u kojemm se dijelu svijeta nalaze, jeste određeni, specifičan način življenja, koji se manifestira u svim sferama rada i ponašanja. S obzirom na to, i ishrana, ali i sve što je vezano za nju, je jedan od bitnih aspekata života muslimana. Musliman ne jede da bi zadovoljio tjelesne potrebe ili iz zadovoljstva, on jede i pije radi očuvanja zdravlja svoga tijela koje mu omogućava da čini ibadet Uzvišenom Allahu, ibadet koji će ga učiniti dostojnim počasti i sreće na budućem svijetu.
Islamski propisi otklanjaju i zabranjuju sve radnje i postupke koji vode nepravilnoj ishrani. Islam naglašava koncept umjerene ishrane. Zato musliman ne jede dok ne ogladni i ne pije dok ne ožedni.
- “I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“ (El-A'raf, 31)
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘’Najgora posuda koju čovjek može napuniti je njegov stomak. Nekoliko zalogaja koji mogu čovjeka držati uspravnim su mu dovoljni. Ali, ako on mora jesti više, onda neka napuni jednu trećinu hranom, jednu trećinu vodom, a jednu trećinu neka ostavi za lahko disanje.“

Kultura islamske ishrane

Saznanja i iskustva koja prethode i prate poslove oko hrane, pića i ishrane muslimana čine kulturu islamske ishrane. Pod kulturom islamske ishrane podrazumjevamo pravila i norme koje su izvedene iz islama, a koje se nameću njegovim pripadnicima kao obavezno ponašanje prije, prilikom i nakon jela.

Postupci i radnje prije prije, prilikom i nakon jela su:

- pranje i čišćenje ruku prije i nakon jela;
- jelo staviti na sofru na podu, a ne na sto, jer je to skromnije. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije viđen da je jeo za stolom, niti iz (posebnih ) tanjira.“ (Buhari);
- za sofrom sjediti skromno, podvijenih nogu, na ispupčenom dijelu stopala, ili sa ispravljenom desnom nogom, podbacivši poda se lijevu nogu, kao što je sjedio Allahov Poslanik, s.a.v.s. U tom smislu, on je rekao: ''Ja ne jedem naslonjen. Ja sam Allahov rob koji jede kao što jede rob i sjedi kao što sjedi rob.“ (Buhari);
- izgovaranje bismille na početku jela i zahvale Allahu nakon jela;
- uzimanje hrane i pića desnom rukom – sa tri prsta desne ruke uzimati male zalogaje, jesti ispred sebe prema sredini zdjele, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru b. Selemi, r.a.: “Dječače, reci bismillahi, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.” (muttefekun alejhi);
Muslim prenosi od Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nekom od vas ispadne zalogaj, neka ukloni što na njemu bude od prljavštine, a potom neka ga pojede i ne ostavlja šejtanu. Kada završi sa jelom, neka obliže svoje prste, jer ne zna u kojem dijelu hrane je bereket.”
- preporučeno je jesti u društvu;
- nije preporučeno brzo i halapljivo jesti;
- nije preporučeno jesti previše hladnu ili vrelu hranu;
- pokuđeno je piti vodu bez predaha. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta pravio predah pijući, van posude, a potom bi izgovarao: ”Ono nakon toga bolje napoji, bude zdravije i ukusnije.” (Muslim);
- pokuđeno je pripijanje prilikom jela;
- zabranjeno je piti vodu ili jesti hranu koja je stajala u nepokrivenom sudu. Džabir b. Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokrijte svoje posude i zavežite mješine, jer u godini ima jedna noć u kojoj se širi zaraza. Pored koje god nepokrivene posude i nevezane mješine prođe, zarazi je.” (Muslim);
- zabranjeno je puhati u posudu sa vrelom hranom;
- zabranjeno je jesti i piti iz oštećenog posuđa;
- zabranjeno je jesti i piti iz posude iz koje je jeo ili srkao pas;
- zabranjeno je jesti i piti iz zlatnog i srebrenog posuđa.

Struktura islamske ishrane

Pod strukturom islamske ishrane podrazumijevaju se sve vrste hrane i pića dozvoljene u islamu. Postoje mnogi kur'anski ajeti i hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji preporučuju određenu vrstu hrane, kao što su med, hurme, smokve, mlijeko i masline.
Za strukturu islamske ishrane od bitnog je značaja odgovor na pitanje: Šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno jesti? Odgovor na ovo pitanje daje nam šerijatsko pravilo “da je sve dozvoljeno dok se ne dokaže da je zabranjeno”. Uzvišeni Allah je neke vrste hrane i pića zabranio zbog njihovog štetnog utjecaja na tijelo i razum čovjeka.

Propisi vezani za hranu i piće muslimana

Deset je zabrana vezanih za hranu i piće:

- Zabrana konzumiranja onoga što šteti. Zabranjuje se sve što uništava organizam, truje ga, slabi i onemogućava njegovo normalno funkcionisanje: alkoholna pića, narkotici i duhan, sve vrste otrova, zemljino tlo, kameni ugalj zbog njihove štetnosti za organizam i nepostojanja bilo kakve koristi od njih i sl.
- Zabrana konzumiranja onoga što je nečisto. Kada su u pitanju hrana i piće, u šerijatu su nečistoće: svinjsko meso, meso miša, magarca i mazge, ljudski izmet i krv koja istječe.
- Zabrana konzumiranja životinja koje je zabranjeno ubijati. Šerijat zabranjuje ubijanje, a ujedno i konzumiranje: pčele, mrava, djetlića i žabe.
- Zabrana konzumiranja životinja koje je dozvoljeno ubijati. Zbog štete koju nanose, šerijatom je dozvoljeno ubiti: škorpiju, gavrana, zmiju i psa koji ujeda.
- Zabrana konzumiranja životinja koje se hrane nečistoćom – džellale. Šerijat zabranjuje konzumiranje mesa i mlijeka od životinja koje se hrane nečistoćom, osim u slučaju da se nekoliko dana životinja zatvori i hrani čistom hranom, kako bi joj se za to vrijeme očistilo mlijeko i meso.
- Zabrana konzumiranja životinja koje imaju očnjake i ptica koje imaju kandže, kao što su: lav, vuk, tigar, medvjed, majmun, slon, šakal, jastreb, orao i sl.
- Zabrana konzumiranja onoga što je odvratno i neprijatno. U ovu kategoriju zabranjene hrane svrstani su: gmizavci i insekti.
- Zabrana konzumiranja tzv. ” tuđe hrane”. Šerijat zabranjuje konzumiranje onoga što je dozvoljeno od hrane i pića do kojih se došlo: pljačkom, varanjem, manipulacijom, vještački izazvanom nestašicom, krivim mjerenjem i vaganjem i onoga što je stečeno putem kamate.
- Zabrana konzumiranja onoga što je nastalo mješanjem dozvoljenog i zabranjenog. Ova zabrana izvedena je iz šerijatskog pravila: ''Ako se pri jednoj istoj stvari nađe zabrana i dozvola, daje se prednost zabrani.''
- Zabrana konzumiranja strvi. Pod strvinom se podrazumijeva meso onih životinja koje nisu zaklane na šerijatom propisan način.

Propisi vezani za meso

Zabrane vezane za meso izvedene su iz trećeg ajeta sure El-Maide:
''Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i o¬no što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto - osim ako ste ga preklali - i što je na žrtvenicima žrtvovano. (...) Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. - A o¬nome ko bude primoran - kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti.“

Deset je zabrana izvedeno iz ovog ajeta:

- zabrana konzumiranja mesa uginulih životinja,
- zabrana konzumiranja krvi u tečnom stanju,
- zabrana konzumiranja svinjetine,
- zabrana konzumiranja onoga što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime,
- zabrana konzumiranja životinja koje su zadavljene,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su pretučene,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su strmoglavljene,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su probodene rogom,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su načete od zvijeri i
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su žrtvovane na žrtvenicima.

Ove zabrane u mnogome utiču na ishranu Muslimana, a indirektno na proces proizvodnje mesa i mesnih prerađevina namijenjenih za ishranu Muslimana. Što se tiče sekundarnih proizvoda koji ostaju poslije izvršenog klanja, a to su koža životinje sa dlakama i kosti, njihovo korištenje je dozvoljeno uz prethodnu obradu. Ova dozvola je izvedena iz riječi Allahovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem koje prenosi Ibn Abbas radijallahu anhuma: ”Kućna pomoćnica Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem žene Mejmune dobila je ovcu koja je kasnije uginula. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem prolazeći kasnije pored njenog leša, rekao je: ”Zašto niste dali da se uštavi njezina koža da biste je kasnije mogli upotrijebiti.” Prisutni odgovoriše: ”Ali ona je uginula.” Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je na to rekao: ”Zabranjeno je samo jesti njeno meso.” Ovaj hadis se bilježi u svim autentičnim zbirkama hadisa osim kod Ibn Madždžea.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je objasnio da se štavljenjem kože uginule životinje postiže njena sterilizacija. Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem kaže: ”Ako je koža uštavljena, ona je prečišćena.” [Hadis bilježi Muslim].

Pored gore navedenih zabrana postoji i zabrana konzumiranja mesa životinja koje imaju očnjake i svake ptice koja ima kandže. Od Buharije i Muslima se prenosi hadis da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem zabranio konzumiranje mesa bilo koje zvijeri koja ima očnjake i svake ptice koja ima kandže. U zvijeri se ubrajaju one životinje koje vrebaju i grabe druge te ih trgaju i proždiru, kao npr. Tigar, lav, leopard, gepard i sl. Ptice grabljivice kao što su jastreb, orao, soko i dr.

Muslimanima je zabranjeno konzumirati i meso domaćih magaraca i mazgi. Zabranjeno je i meso životinja koje jedu nečist, tzv. dželala s tim da se njeno meso dozvoljava za ishranu ukoliko se izvjesno vrijeme zatvore i hrane čistom prirodnom hranom. Zabrana stoji i na životinje koje su ogavne kao što su to insekti. Mlijeko životinja čije meso nije dozvoljeno jesti je također zabranjeno za ishranu Muslimana, kao i sva pića koja su nečista. Ukoliko bi dozvoljena hrana bila izmiješana sa nečistom, zabranjuje se upotreba ovakve hrane za ishranu.

Što se tiče morskih životinja, njihova upotreba za ljudsku ishranu je dozvoljena. Dozvola se izvodi iz kur’anskih ajeta: ”On čini da se morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite – ti vidiš lađe kako ga sijeku da biste nešto iz obilja njegova stekli i da biste zahvalni bili.” [Sura En- Nahl 14], zatim ”Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite, a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrade hadždža obavljate. I bojte se Allaha, pred kojim ćete se sabrati.” [Sura El-Maide 96]

Kaže Ibn Rušd: Islamski učenjaci su složili oko toga da je dozvoljeno jesti meso životinje kod koje su prerezali obje vratne žile, jednjak i ždrijelo. Zatim su se razišli u nekoliko pitanja.

Mi ćemo ovdje spomenuti najvažnije od tih pitanja, a ono je: Da li je obaveza da se prerežu ova četiri spomenuta dijela ili ne?

· Imam Malik smatra da treba presjeći obje vratne žile i ždrijelo i da nije dovoljno manje od toga.

· Imam Ebu Hanife je stava da treba presjeći tri od četiri dijela bez određivanja: bilo ždrijelo i vratne žile, bilo jednjak, ždrijelo i jednu vratnu žilu, bilo jednjak i vratne žile.

· Imam Šafija kaže: «Obaveza je da se presiječe jednjak i ždrijelo.»

· Ono što je preneseno od Imama Ahmeda jeste da treba da se presiječe dio ždrijela i jednjak.

Kaže šejh Muhammed ibn Ibrahim (član stalne komisije za fetve u KSA), nakon što mu je postavljeno pitanje o načinu islamskog klanja životinja, između ostalog: „Treći uvjet da bi klanje bilo ispravno jeste da se presiječe jednjak, ždrijelo i vratne žile.“

Osnova ovome je hadis koji bileži Ebu Davud u svom „Sunenu“ od Ebu Hurejre radijallahu anhu da je rekao: „Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je zabranio šejtanski urez, tako što se rasiječe koža, a ne prerežu se vratne žile.“

Prenosi Seid Ibn Mensur u «Sunenu» od Ibn Abbasa radijallahu anhuma da je rekao: „Kada se pusti krv i presiječe vratna žila jedi to meso.“ Sened hadisa je hasen. Mjesto presijecanja je ždrijelo i gornji dio prsa (ulegnuće koje se nalazi između vrata i prsa) i nije dozvoljeno na nekom drugom mjestu uopćeno.

Prenosi se od Omera ibn el Hattaba radijallahu anhu da je rekao: „Klanje je u gornjem dijelu prsa i ždrijelu.“

Bilježi Darekutni u „Sunenu“ od Ebu Hurejre radijallahu anhu da je rekao: „Poslao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem Bedila ibn Verka radijallahu anhu da razglasi po putevima Mine da se prekolje ždrijelo i gornji dio prsa.“ [Šejh Muhammed ibn Ibrahim]

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zaista Allah ne gleda u vaša tijela i izgled, nego gleda u vaša srca

Temeljni je princip kojim se ustanovljava vrijednost i valjanost svakog djela namjera ili nijet, tj. unutrašnja čovjekova odluka zbog čega da nešto (u)radi. To je najbolje objasnio posljednji Poslanik, s.a.v.s., u poznatom hadisu koji prenosi Omer, r.a.: "Zaista se djela cijene prema namjeri, i zaista, svakom čovjeku pripada ono što namjeri. Pa čija hidžra bude Allahu i Njegovom Poslaniku, hidžra mu je Allahu i Njegovom Poslaniku, a čija hidžra bude radi dunjalučke koristi ili radi neke žene kako bi je oženio, pa hidžra mu je onome čemu ju je i učinio."
Ovaj hadis nosi mnoštvo mudrosti, a općenito je bitan za suštinsku vrijednost djela. Prvi temelj te vrijednosti je iskrenost prema Allahu, s.v.t.. Naime, ako u djelu izostane iskrenost prema Gospodaru nevidljivog i vidljivog, djela su bezvrijedna u smislu primljenosti kod Uzvišenog. Mada takva djela ostavljaju trag u stvarnosti, ona neće imati nikakvu vrijednost kad se budu vagala na Sudnjem danu. Primjer za ovaj slučaj je primjer munafika. On izjavljuje da je Allah jedini Bog i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, međutim, ostaje nevjernik jer njegova namjera u tom iskazu nije iskrena izjava pripadnosti islamu, već svjedočenje radi kakve koristi, ili pretvaranje. Njegovo svjedočanstvo neće biti primljeno, ali ostavlja trag na ovom svijetu jer se, po šerijatskim postavkama, s njim postupa kao s vjernikom. To iz razloga jer nije čovjekovo da zaviruje u ljudska srca i sudi o nijetima koja nose, shodno hadisu: "Uistinu, ja sudim prema onome što čujem." Nijet je dakle srčana odluka i uopće nije vezan za jezik.
Naprotiv, ako bi se izgovorilo nešto što bi bilo u koliziji sa srčanom odlukom, važeća bi bila srčana odluka. Npr. ako bi čovjek stao zanijetivši da klanja podne namaz, a izgovori nijet za ikindiju, podne namaz bi mu bio ispravan. Ako bi, opet, u drugom slučaju stao zanijetivši da u podnevskom vaktu klanja ikindiju, ali izgovori nijet za podne namaz, namaz bi mu bio nevažeći i morao bi ponovo klanjati sa srčanim nijetom podneva. Ovo se pravilo, uz činjenicu da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije izgovarao nijet, uzima kao dokaz da je izgovaranje nijeta nepotrebno.

Iskreno i u skladu s praksom

Citirani hadis s početka teksta se može podijeliti na dva dijela. Prvi daje opce pravilo: sva su djela s namjerom i prema njoj se cijene. To znači, nema razumnog čovjeka da učini kakvo djelo a da njime nije nešto prethodno namjerio i svakom pripada nagrada shodno toj namjeri. S tim što se djela koja se čine radi Allaha i radi nagrade na budućem svijetu sigurno postižu. Shodno tome nagrada je obezbjeđena u slučaju kad se namjereno djelo uradi i kad se, radi opravdanoga razloga, ne uradi. Ako je djelo, pak, urađeno radi kakve drugačije namjere, nagrada će izostati.
Ovo je i značenje sljedećeg ajeta: Ko bude želio ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo koliko hoćemo i kome hoćemo"¦ A ko bude želio budući svijet i trudio se radi njega, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti. (El-Isra', 17. i 18.). Ajet kaže, ko bude želio ovaj svijet, Allah će mu dati koliko On hoće, ne koliko rob to želi, i dat će kome Gospodar hoće. Dakle, nekom će se dati sve što bude htio, nekom dio, a nekom sasvim malo ili ništa. Uzvišeni određuje! A onaj ko bude želio Allahovo lice i budući svijet, sigurno će dobiti nagradu budućega svijeta. Ovo bi bilo, između ostalih, značenje prvoga djela hadisa, a obuhvata samo nevidljivu sferu ljudskoga života, dok o vidljivom mjerilu valjanosti djela govori hadis koji prenosi majka vjernika Aiša, r.a.: "Ko uradi kakvo djelo koje nije u skladu sa našom praksom, ono mu se odbacuje." Ovim se upotpunjuje vrijednost i valjanost djela - iskrenost prema Allahu i usklađenost sa šerijatskim propisima.

Nagrada i za izostanak
O iskrenom nijetu i nagradi govori i hadis koji prenosi Ebu Abdullah Džabir ibn Abdullah, rekavši: "Bili smo sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u jednom pohodu kad nam reče: Zaista u Medini ima ljudi koji su bili s vama kud god makli i po kojoj god dolini hodili"¦ Bolest ih je zadržala." A u drugoj predaji stoji: "koji s vama ucestvuju u nagradi"¦" Hadis znaci, ako se čovjeku, koji namjeri učiniti dobro djelo, ispriječi kakav razlog da ga sprovede, nagrada za nijet mu i dalje ostaje. Ako je on to djelo prije radio, u stanju kada je mogao, pa se pojavilo nešto što ga omelo, slijeduje ga potpuna nagrada djela, shodno Poslanikovim riječima: "Ako se čovjek razboli ili krene na put, djela mu se pišu kao kad ih je radio dok je bio zdrav i kad nije putovao." Na primjer, musaliji koji je redovno klanja u džematu piše se nagrada džemata i ako zbog bolesti ili puta i sl., ne ode u džemat. Ovo je Poslanik, s.a.v.s., pojasnio siromašnim ashabima, koji su mu se došli požaliti kako ih bogati pretekoše u dobrim djelima, dijeleći sadaku i oslobađajući robove, uputivši ih da na kraju svakog namaza proucče po trideset i tri puta subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber - tako će stići one koji su ih pretekli u dobrim djelima. To su siromašni ashabi i radili dok se to nije pročulo pa i bogati ashabi počeše činiti iste dove, našto se siromašni ponovo požališe Posalniku, a on im odgovori: "To je Allahovo izobilje od kojeg daje kome hoće." Dakle, nije im kazao da su postigli nagradu njihovih dobrih djela, ali su, bez sumnje, postigli nagradu za svoju iskrenu namjeru. Suštinu nijeta i nagrade koja se njim postiže odslikava i hadis koji prenosi Ebu Jezid M'an ibn Jezid ibn Ahnes, rekavši: "Moj je otac Jezid izdvajao sadaku, te je izdvojio nekoliko dinara jednom čovjeku iz mesdžida, a ja sam došao i uzeo ih. Potom sam otišao do njega, kad mi reče: "Allaha mi, nisam ih tebi bio namjerio!" Poslije sam se na njeg' požalio Allahovom Poslaniku, s.av.s., pa nam reče: Tebi Jezide pripada šta si namjerio, a tebi M'ane ono što si uzeo.". Allahov je Poslanik, s.a.v.s., pojasnio da su djela prema namjeri, "Tebi Jezide pripada šta si namjerio"¦", kad čovjek namjeri kakvo dobro, postigne ga. A riječi :¦ tebi M'ane ono što si uzeo" znače, pošto si od onih koji imaju pravo na sadaku, zadrži sebi dinare koje si uzeo. U praksi se može naći identičan primjer ovakvoga slučaja kad čovjek udjeli zekat nekome za koga misli da ima pravo na njega, pa se potom uspostavi da je taj bio imućan. S prvoga je spala obaveza zekata, tj. računa mu se djelo prema namjeri, i nije dužan da vraća niti ponovo izdvaja zekat. U hadisu je i išaret da je dozvoljeno dati sadaku i najbližoj rodbini, ali se time ne dokida obaveza davanja od imetka osobama koje su pod skrbništvom onoga koji udjeljuje.

Bogobojaznost iznad svega

U kontekstu iskrenoga nijeta i mjerenja djela prema njemu je i naredni hadis, koji se inače vrlo cesto pogrešno interpretira. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista Allah ne gleda u vaša tijela i izgled, nego gleda u vaša srca." Postoji i predaja: "nego gleda u vaša srca i vaša djela." Ovaj hadis upućuje na isto našto upućuje i ajet: O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednoga čovjeka i žene, i učinili smo vas narodima i plemenima da se međusobno upoznajete. Zaista je najplemenitiji kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. (El-Hudžurat, 13)
Uzvišeni Allah ne gleda u tijela Svojih robova, jesu li krupna ili sitna, čvrsta ili krhka, niti u porijeklo, je li jako ili neznatno, vec gleda u njihovu bogobojaznost. Ko je bogobojazniji, tj. ko je dosljedniji naredbama svoga Gospodara i kreposniji u klonjenju od Njegovih zabrana, bliži je Uzvišenom Allahu. Hadis nikako ne znaci da je bitno samo šta je u srcu, bez obzira na djela koja se čine, kao što se to može čuti od nekih ljudi koji time opravdavaju svoje griješenje. Hadis upućuje na to da je srčana namjera osnova svakoga posla. Tako Uzvišeni kaže: Zaista je On moćan da povrati (oživi). Na dan kada se budu ispitivale tajnosti (untrašnjost). (Et-Tarik, 8 i 9) Dakle, bit ce isptivana unutrašnjost, namjera srca. Zato i mnogi ajeti i hadisi upućuju da se kontinuirano čisti srce i unutrašnje namjere, posebno ušvršćivanjem vjere: "Doista na nebesima i Zemlji za vjernike ima znakova, i u stvaranju vas, a i u tome što rasijava životinje, znaci su za jamstvom uvjerene ljude."(El-Džasije, 3,4)

Ujedno moj komentar danasnjoj braci insaAllah...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha svt koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....

Zasto ovo kazem ima razlog ...Poslanik, alejhis-selam, je rekao :"Zaista, Allah ne gleda u vaša tijela niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca i vaša djela.” (Muslim, 2564)

Hmmmmmmmmm....pa kada brate Allah svt ne gleda u nasa tijela niti u nase likove,nego gleda u nasa srcaa i nasa djela ...PA ZASTO TI KADA TREBA DA SE ZENIS I TRAZIS IZABRANICU SVOGA DUNJALUCKOG ZIVOTA -TRAZIS SASVIM DRUGO hmmm...ZASTO subhanallah??
Zelis da je mlada pa elhamdulillah a neka starije vijernice,kazem vjernice po umru dzaba vjera,hidzab,niqab...PRESTARE SU CIM IM JE PREKO 30.godina hmmmm...
Zelis da je do nekih max 60.kilograma hmmm... manekenka mozda lijepa,zgodna ma hajd...hmmmm
Zelis sve OSIM STO SE PRVO PITAS ZA NJENU VJERU I KO JE,KOLIKO KUR'ANA POZNAJE,HADISA,KOLIKO SE VJERE PRIDRZAVA I KAKO SE NOSI jer ona je tvoja bolja polovica ili tvoj Dzennet ili Dzehennem vjeruj!!!
Dali je tako Poslanik sallallahu alejhi ve sellem TAKO TRAZIO??? Hmmm da je do 24 godine a tebi 36.godina i da je vitka ili zgodna i da je lijepa itd...? Ja nekazem cetri su elementa kod zene koju je udaju : LJEPOTA-PORIJEKLO-BOGASTVO-I MORALNI KAVALITET!!! A PREPORUCENA JE ONA KOJA IMA PRVO MORALNE I DUSEVNE KVALITETE !!!
Hajr subhnallah pa sta bi sa tolikim zenama Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ,raspustenicama ili udovicama ili Hatidzom r.a. koja JE BILA STARIJA OD NJEGA A KOJA JE TO LJUBAV BILA hmmmmmmmmmm....imamo razne predaje!
SRETNO BRATE TRAZI TO STO ZELIS,ali ne od zena nego od Allaha svt a zaboravio si DOWU DA UCNIS :''DA TI ALLAH PODARI HANUMU KOJA JE SAMO HAJR PO TVOJU VJERU I TEBE NA OBA SVIJETA-AMIN!!!'' i ja kazem AMIN a kada se Allah svt brine za kafire koji mu ibadet ne cine i ptice sa grana pa pobrinuce se i za raspustenice preko 30 .godina-Allahove robinje insaAllah....

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.
11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.

Uzvišeni Allah ne gleda u tijela Svojih robova, jesu li krupna ili sitna, čvrsta ili krhka, niti u porijeklo, je li jako ili neznatno, vec gleda u njihovu bogobojaznost. Ko je bogobojazniji, tj. ko je dosljedniji naredbama svoga Gospodara i kreposniji u klonjenju od Njegovih zabrana, bliži je Uzvišenom Allahu.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

"Kako da idem osobi koja je nijema, slijepa i gluha"

Dok je jedne prilike Sabit ibn Nu'man putovao plodnim predjelom, ispunjenim livadama i voćnjacima, toliko se umorio i ogladnio da više nije mogao izdržati te je počeo razgledati šta bi mogao pojesti. Gledajući tako voćke, pogled mu se zaustavio na jednoj jabuci koju, smeteno i sa velikom žurbom, ubra i poče jesti. Kada je pojeo pola jabuke, napio se vode iz obližnje rijeke, ali... odjednom se trgnu kao da se probudio iz noćne more. U tom trenutku shvatio je koliko je njegov postupak nedoličan te je počeo samog sebe koriti – kako je mogao pojesti tuđe plodove i koristiti se onim što nije njegovo, bez ikakvog odobrenja vlasnika livada, voćnjaka i rijeke koja je sve to ukrašavala. Osjeti u sebi zebnju i odluči da neće otići iz tog mjesta sve dok ne pronađe vlasnika voćnjaka, objasni mu sve i zatraži oprosta za ono što je uradio.

Prolazeći tako livadama, ugleda na kraju kućicu i pomisli da bi to mogla biti kuća vlasnika od kojeg mora zatražiti oprosta prije nego što ode, kako je sam sebi i obećao. Došavši pred kuću pokuca na vrata i kada se vlasnik pojavi, on mu pokuša objasniti šta je uradio, rekavši: "Prolazeći pored tvojih livada, voćnjaka i rijeke, ubrao sam jabuku s jednog stabla i pojeo polovicu. Kada sam shvatio šta sam uradio, došao sam da od tebe zatražim halala zbog takvog svog postupka, te sam se obavezao da neću napustiti ovo mjesto bez tvog dopusta i oprosta." Vlasnik bašte, na iznenađenje putnika, reče: "Ne opraštam ti i neću ti nikada oprostiti, osim, pod jednim uvjetom, ako ga ispuniš!" Sabit bin En-Nu'man upita: "A koji je to uvjet?" Vlasnik mu tada odgovori: " Da oženiš moju kćerku." Sabit, razmišljajući o svome djelu, odgovori: " U redu, oženit ću je." Vlasnik mu tada reče da ga želi upoznati i upozoriti na to da je njegova kćerka slijepa, gluha i nijema. Sabit bin En-Nu'man poče razmišljati o neprilici u kojoj se našao... kako da oženi takvu osobu s kojom čak ni komunicirati ne može?! Njegovo razmišljanje odvede ga do njegovog djela, Allahove kazne, hrane u Džehennemu... Razmišljajući tako pomisli kako je dunjaluk ionako kratak te odluči da je oženi, iako je pretpostavljao šta ga sve u tom braku čeka.

Dane prije braka provede u brigi i patnji, ali nakon svake brige tjerao je sebe da razmišlja o Allahu, Njegovoj nagradi, kazni, što je na njega djelovalo smirujuće, tako da je konačno svoje misli usmjerio u pravcu: ''Šta god me zadesi u braku, nadam se da će me Allah počastiti nečim boljim na onom svijetu. '' Nedugo nakon toga dođe i dan vjenčanja, a njega kao da obuze tuga veća od one ranije, brige se nagomilaše i poče da razmišlja: "Kako da idem osobi koja je nijema, slijepa i gluha", i toliko se uznemirio da je poželio da ga je zemlja progutala prije ovog nemilog događaja... Ali, duša kao da se u jednom trenutku smirila, sjetio se Allaha, oslonio se na Njega i usta izgovoriše riječi: "La havle ve la kuvvete illa billah, inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (Nema moći i snage osim kod Allaha, svi smo Njegovi i Njemu se vraćamo)." Nakon tih riječi, njegova duša se smiri i uspokoji, te skupi snage i uđe kod svoje buduće supruge, na dan vjenčanja. Kada je ušao, ustade njegova buduća supruga i nazva mu selam: "Es-selamu alejke ve rahmetullahi ve berekatuhu." Kada pogleda svoju buduću suprugu, zadivi ga njena ljepota i na trenutak pomisli na Allahov Džennet, na hurije u njemu. Poslije kratke šutnje i zbunjenosti, pomisli: "Šta je ovo? Ona čuje, vidi, govori!?" Obavijesti je o tome šta je njen otac rekao o njoj, a ona, nakon kratke šutnje, reče: "Moj otac je istinu rekao, nije lagao." Sabit zbunjeno upita: "Pa kako onda sve ovo?"

Njegova buduća supruga odgovori: "Što se tiče riječi moga oca da sam nijema, moja usta ne govore loše stvari, daleko su od haram riječi i nisam do sada razgovarala sa muškarcem koji mi nije dozvoljen. Što se tiče toga da sam gluha, to znači da nisam boravila na mjestima gdje se govore nedozvoljene riječi, moje uši slušale su samo dobro, a nikada nisu slušale ogovaranja, prenošenje tuđih riječi ni prazan govor. Što se tiče toga da sam slijepa, moj pogled nije bio usmjeren prema nedozvoljenim stvarima, moje oči nisu gledale drugog muškarca koji mi nije dozvoljen."

Kako je divan primjer Allahovog roba Sabita bin En-Nu'mana i njegove supruge, i kako je divan način na koji ih je Allah spojio... tako da se od takvih iskrenih Allahovih robova rodio Ebu Hanife, r.h.
Zar nagrada za učinjeno dobro djelo može biti išta drugo osim dobro?!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha svt koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.
11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zikr-velicanje Allaha svt ,koji nebi trebalo  propustiti

Mnogi vjernici su nemarni prema njemu, tako je jednostavan, blago onome kome postane svakodnevna navika. Jezik svakog vjernika, bez obzira bio on bogat ili siromašan, mlad ili star, učen ili neuk, izgovara ga sa toplinom i ljubavlju koja se ne može opisati, a za njegovo izgovaranje obećana je velika nagrada.

Njegove riječi su veoma lahke na jeziku, teške na Vagi i drage Gospodaru.
Da, riječ je o ZIKRU - spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala

"...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." (Al-Ahzab, 35)
"O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte." (Al-Ahzab, 41- 42)
"I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem." (Al-A'raf, 205)
"Doista se uz zikrullah smiruju ljudska srca!“ (El-Ra'ad, 28.)

Vrijednosti zikra

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše i najljepše je spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala. Spominjao Ga je u svim stanjima i situacijama. Cijeli njegov govor spominjanje je i podsjećanje na Svevišnjeg Allaha. Njegove naredbe, zabrane, njegovo propisivanje, podsjećanje je na Allaha. Obavještavanje o svome Gospodaru, Njegovim imenima i svojstvima, radnjama i propisima, bilo je spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala. Zahvala svome Gospodaru, slavljenje, odbijanje manjkavosti, upućivanje dove i zahtjeva svome Gospodaru, strah od Njega i nada u Njega, sve je to bilo jedan od načina kako je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slavio i spominjao, zikrio svome Gospodaru.
Spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, jedan je od najlakših ibadeta ali i od najvećih i najboljih ibadeta. Pokret jezika mali je pokret ljudskih organa a Svevišnji Allah za to je propisao ogromnu nagradu i sevab kakve nije propisao za druga djela.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, kaže da postoje dvije vrste zikra-spominjanja i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala:

1) Spominjanje i veličanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, imena i svojstava, hvaljenje Allaha njima; negiranje i otklanjanje od Allaha, subhanehu ve te'ala, onoga što Mu ne dolikuje; svejedno da li to sam čovjek od sebe radio, tj. spominjao Uzvišenog Allaha svojim riječima ili Ga spominjao Njegovim, subhanehu ve te'ala, riječima u kojima se spominju Njegova imena i svojstva, hvala kojom Uzvišeni hvali Sebe ili spominjanjem hadisa u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje Uzvišenog Allaha. I sve to biva bez izmjene, negiranja, poistovjećivanja i poređenja.

2) Spominjanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, naredbi i zabrana; svejedno da li to bilo spominjanjem Allahovih, subhanehu ve te'ala, riječi u kojima su sadržane dotične naredbe i zabrane, ili praktikovanjem samih tih naredbi i zabrana od strane čovjeka.
Svakako da veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, zahtijeva i veličanje Njegovih naredbi i zabrana, povođenje i rad po njima a to je razlog poslanstva Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i srž njegove poslanice putem koje čovjek spoznaje svoga Gospodara. Stoga, veličanje Allahovih naredbi i zabrana dokaz je i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala, Onoga Koji naređuje i zabranjuje.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, rekao je: „Ukoliko se objedine ove vrste zikra, to će biti najbolji vid zikra, s najpotpunijom i najvećom koristi.“Brojni su šerijatski tekstovi iz Kur'ana i hadisa koji govore o vrijednosti dove i zikra. Neki od njih su i sljedeći:

„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svj etlo izveo – On je prema vjernicima milostiv.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 41-43.)

„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 152.)

„U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'“ (Prijevod značenja Alu Imran, 190-191.)

„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9.)

„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (Prijevod značenja El-Džumu'a, 10.)

„Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!“ (Prijevod značenja Gafir, 55.)

„Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveče i u podne!“ (Prijevod značenja Er-Rum, 17-18.)
Što se tiče hadisa Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o vrijednostima zikra, oni su, također, mnogobrojni. Ovom prilikom spomenućemo samo neke.
Semure b. Džundub, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najdraže riječi Allahu, subhanehu ve te'ala, jesu četiri riječi: subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. Nema smetnje da bilo kojom od njih otpočneš...“ Muslim (5724).
Mu'az b. Džebel, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće čovjek učiniti djelo koje ga više spašava od Allahove kazne od zikrullaha.“ Tirmizi, Ibnu Madže, Malik i šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio ga je vjerodostojnim u „Sahihul-Džami'u“ (5644).
Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dvije riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-Azim.“ Buharija (6682), Muslim (7021).

Od Abdullaha sina Busra, r.a., prenosi se da je neki čovjek rekao Božijem Poslaniku: "O Božiji Poslaniče, meni se čini da ima puno islamskih propisa, pa mi kaži neke najvažnije, kojih ću se pridržavati", pa mu je rekao: "Neka ti jezik neprestano spominje Allaha, dželle šanuhu" (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasen)
Kazao je Allahov Poslanik:" Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca." (Sahihu - l -Buhari)
Od Muaz ibn Džebela, r.a., se prenosi da je upitao Poslanika, savs:"Allahov Poslaniče, koje je djelo Allahu najdraže?" Pa mu je Poslanik, savs., odgovorio:"Da umreš a jezik ti mokar (vlažan) od spominjanja Allaha." (Ibn Hiban u svom Sahihu, hadis je hasen)

Mnogo je kur'anskih ajeta i hadisa Poslanika, savs., koji ukazuju na važnost ZIKRA - spominjanja Allaha. Pored propisanih zikrova za određene situacije (jutarnji i večernji zikr, pred spavanje, prije jela, ulazak i izlazak iz kuće, na putovanju i drugi), postoje svakodnevni zikrovi pomoću kojih rob obnavlja svoju imansku energiju i pomoću kojih podiže svoje stepene kod Allaha. Nagrada za učenje tih zikrova je velika. Svaki od tih zikrova ne uzima mnogo vremena, to su veoma kratke i na jeziku lagane rečenice, tako da njihovo zanemarivanje je samo dokaz čovjekove nemarnosti prema Allahu, subhanehu ve te’ala

Ovom prilikom Vam nudimo nekoliko svakodnevnih zikrova pomoću kojih možete uvijek da osvježite svoje srce, zato dok ste u autu, u sobi, na poslu, šetnji, sjetite se svog Gospodara ovim zikrom.

1) سبحان الله - SubhanAllah. (100 puta)

Od Ebu Se'ida, r.a. se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Da li može neko od vas da u toku jednog dana zaradi hiljadu dobrih djela?" Jedan od prisutnih upita:"A kako da neko do nas zaradi hiljadu dobrih djela u toku dana?" Resulullah, sallallahu alejhi ve selem odgovori:"Onaj ko u toku dana kaže stotinu puta: SubhanAllah, biće mu upisano hiljadu dobrih djela ili izbrisano hiljadu njegovih grešaka." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, br. hadisa 2698)

2) سبحان الله العظيم وبحمده - SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi

Od Džabira, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejh ve selem rekao:"Ko kaže: SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi, biće mu zasađena palma u Džennetu." (Sunen Et-Tirmizi, 5/61, hadis je hasen)

3) سبحان الله وبحمده سبحان الله العظيم - SubhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi -l-a'zim

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na Mizanu (Vagi) i drage (mile) Gospodaru: subhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi-l-a'zim." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, dovi i tevbi, br. hadisa 2694)

4) لا إله إلا الله وحده لا شريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير - La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko kaže: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir u jednom danu stotinu puta, kao da je oslobodio deste robova, upiše mu se stotinu dobrih djela i pobriše stotinu loših. Biće mu zaštita od šejtana toga dana sve dok ne omrkne. Niko neće učiniti bolje od onoga što je on uradio, osim onoga ko to više puta izgovori." (Sahihu-l-Muslim, 6041)

5) لاحول ولا قوة إلا بالله - La havle ve la kuvvete illa billah. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Musa el-Eša'rija, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem upitao:"Hoćeš li te uputim na jednu od džennetskih riznica?" "Svakako." Onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"La havle ve la kuvvete illa billah." (Sahihu-l-Muslim, 2830)

6) سُبحانَكَ الَّلهُمَّ وبحمدكَ أشهدُ أنْ لا إلهَ إلاّ أنتَ، أستغفِرُكَ وأتوبُ إليكَ - Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko sjedne u neko sijelo pa bude na njemu govorio mnogo bespotrebnih stvari, pa prije nego što ustane sa svoga mjesta kaže: Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke, biće mu oprošteno ono što je bilo na tom skupu (sijelu)." (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasenun garib)

7) اللهم صل على محمد وعلى آل محمد - Allahumme salli ala Muhamed ve ala Ali Muhamed - Salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve selem. (10 puta i više)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Ko na mene donese jedan salavat (blagoslov), Allah će na njega donijeti deset salavata (blagoslova)." (Sahihu-l-Muslim, 6/456)

8) سبحان الله و بحمده - - SubhanAllahi ve bihamdih (100 PUTA)

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem: "Ko kaže u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi' (Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene." (Muttefekun alejhi)

9) أستغفر الله - Estagfirullah (100, 200, 300.....puta u toku dana i noći)

Od Abda ibn Besera, r.a., se prenosi da je rekao:"Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve selem gdje kaže:"Blago onome ko bude našao na Sudnjem danu na svojoj ploči (kartici) upisano mnogo istigfara." (zabilježio ga El-Munziri, a šejh Albani je hadis ocijenio kao sahih u "Sahih et-tergib ve-terhib, 2/125)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Tražite od svoga Gospodara oprosta, ja svaki dan to uradim stotinu puta." (Sahih Džami'a, 944, šejh Albani je za hadis rekao da je sahih)

10) سبحان الله والحمد لله ولا إله إلا الله والله أكبر - SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber (100 puta)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Da kažem: SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber, draže mi je od svega što Sunce obasjava (Dunjaluka)." (Sahihu-l-Muslim, 4/564)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Da li je samozadovoljavanje dozvoljeno?


Pitanje: Es-selamu alejkum! Bolest koju ima moja supruga odražava se i na mene: ne možemo imati spolni odnos, osim vrlo…

Odgovor: Masturbiranje je zabranjeno (haram), po mišljenju većine islamskih učenjaka, na osnovu Allahovih, dželle šanuhu,  riječi: “...i koji svoja stidna mjesta čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni, doista, prijekor ne zaslužuju, a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.” (El-Muminun, 5-7) Imam Šafi ovim je ajetom dokazivao da je masturbiranje zabranjeno. (Vidjeti: El-Umm, 5/101-10, Es-Sunenul-kubra, 7/199, i Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/249.) Također su i Ibn Atijja, Begavi, Šenkiti i neki drugi mufesiri ovim ajetom dokazivali da je masturbiranje zabranjeno. (Vidjeti: El-Muharerul-vedžiz, 11/222, Mealimut-tenzil 3/303, i Advaul-bejan, 5/769-771.)

 Neki islamski učenjaci zabranjenost masturbiranja dokazuju sljedećim ajetom: “I neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne.” (En-Nur, 33) (Vidjeti: El-Istiska li edileti tahrimil-istimna, str. 26.) Naime, Svevišnji Allah naredio je neoženjenima da se strpe i suzdrže, a nije rekao: “Ako nemate mogućnosti za ženidbu, upražnjavajte masturbaciju.” Sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis ukazuje na ispravnost dokazivanja ovim ajetom: “O mladići, ko ima mogućnost da se oženi, neka to učini, tako će moći obarati svoj pogled i čuvati se nemorala, a ko nema mogućnosti da se oženi, neka posti, njemu je to zaštita.” (Buhari, 5066, i Muslim, 1400.) Vidimo da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dao nikakvu olakšicu kada je riječ o masturbiranju, već je tražio da se posti.

U vjerodostojnim predanjima preneseno je da su Ibn Omer i Ibn Abbas zabranjivali masturbiranje. (Duri u djelu Zemul-livat, 73 i 131, Bejheki, 7/199, i Ibn Ebu Hatim u djelu El-Merasil, 218.) Predanje u kojem stoji da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, dopuštao masturbiranje nije autentično. (Abdur-Rezzak, 13592, a s njegovim lancem prenosilaca Ibn Hazm u djelu El-Muhalla, 11/393, i ocijenio ga je slabom.) Isto ovo navedeno je u djelu Mevsuatu fikhi Ibni Abbas, 1/170.-171.

Veliki hanefijski učenjak Ibn Hummam smatrao je zabranjenim masturbiranje. (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 2/330, i Hašijetu Ibn Abidin, 2/399.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje tvrdi: “Ko se naslađuje masturbiranjem zamišljajući odnos sa ženom, čini haram koji nije dopustio nijedan učenjak. Štaviše, neki pravnici čak smatraju da zaslužuje šerijatsku kaznu.” Umjesno je napomenuti da je šejhul-islam tvrdio da većina islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija smatraju zabranjenim masturbiranje. (Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 15/573-574, Ianetut-talibine, 3/340, Et-Tenbih, 1/241, El-Mubdia, 3/24, El-Insaf, 10/251, El-Mugni, 3/21, i El-Mevsuatul-fikhijja, 4/97-98.)

Zanimljivo je da je savremena medicina otkrila više štetnih posljedica koje ima masturbiranje, a najpoznatija je slabljenje vida i znatno umanjenje njegove oštrine, kako stoji u djelu El-Istiska li edileti tahrimil-istimna, str. 45. Nema sumnje da upražnjavanje masturbiranja obezvređuje čovjeka i budi odbojnost prema bračnoj zajednici, a Allah najbolje zna. Cijenjeni brate i sestro, masturbiranje ti je zabranjeno, ali je, po konsenzusu učenjaka, na koji se poziva imam Ševkani u djelu Hukmul-istimna, str. 80, tvojoj supruzi dopušteno da te zadovolji svojom rukom.

 Odgovorio: Mr. Safet Kuduzović


Kako liječiti masturbiranje (samozadovoljavanje)

Pitanje: Esselamu alejkum! Sta biste Vi preporucili covjeku da se okani masturbacije?

ODGOVOR: Alejkumusselam! Prvo što ti preporučujemo je ono…

U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita". Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.

 Takođe, bivši egipatski muftija Husejn Mahluf kada je upitan o temi samozadovoljavanja, nakon što je naveo stav većine učenjaka koji zabranjuju samozadovoljavanje i pojasnio štetnost ovog lošeg običaja na živce, spolnu moć i razum, spomenuo je stvari koje pomažu osobi koja je upala u to da se riješi tog lošeg običaja.

Pa između ostalog kaže da su od najbitnijih stvari koje pomažu sljedeće:

 1- rano stupanje u brak bez komplikovanja i pravljenja od toga bauka,
 2- umjerenost u jelu i piću kako bi se strast umanjila, zato nije slučajno oporučeno u hadisu da onaj koji nije u mogućnosti da se oženi da posti,
 3- udaljavanje od svega što pobuđuje spolnu strast poput gledanja pornografije, nemoralnih filmova ili uopšteno žena (a za ženu muškaraca),
 4- druženje sa osobama koje praktikuju vjeru, zaokupljanje što više sa ibadetima i nedozvoljavanje da se preda i prepusti mašti i mislima koje često navode na pobuđivanje strasti koje onda treba isprazniti,
 5- bavljenje sa stvarima i aktivnostima koje odvode misli od razmišljanja o polnom odnosu,
 6- izbjegavanje susreta i mjesta u kojima se miješaju muškarci i žene, a naročito ona gdje se žene oblače izazovno ne vodeći računa o šerijatskom oblačenju.
 Ovi i slični primjeri čine spolnu potrebu umjerenom i ne navode čovjeka da traži izlaz u samozadovoljavanju koje šteti tijelu i razumu i vodi u nemoral. Ve billahi tevfik.

ODGOVORIO: mr.Zijad Ljakic

Kako smiriti strasti, jer ''ne može se postiti 10 godina''?


Pitanje:Es-selamu alejkum! Imam 17 godina i zanima me kakav je propis o samozadovoljavanju. Naime, kad kažem prijateljima da je samozadovoljavanje…

Odgovor: Većina islamskih učenjaka, pravnika sve četiri škole, smatra da je  samozadovoljavanje, kako za muškarca tako i za ženu, haram ili  zabranjeno. Ibn Abidin, hanefijski pravnik, kaže: ''Masturbiranje ili  samozadovoljavanje, bilo rukom ili nečim drugim, je haram.''
Znameniti malikijski pravnik Halil kaže: ''Znaj da je samozadovoljavanje rukom haram, bez razlike da li se bojao bluda ili ne.''

Šafijski  pravnici, među njima Zekerijja el-Ensari, za riječi Uzvišenog: ''Oni  koji svoja stidna mjesta čuvaju osim za svoje žene…'', kaže: ''Imam  En-Nevevi je za samozadovoljavanje rekao da je haram, bez razilaženja  učenjaka oko ovog pitanja.''
Ibn Kudame kaže: ''Ko se samozadovoljava rukom, počinio je haram.''
El-Behuti  kaže: ''Ko se samozadovoljava, bio muškarac ili žena, počinio je haram,  a samim tim zaslužuje i šerijatski neodređenu kaznu.'' 

Dokazi da je samozadovoljavanje haram su sljedeći:
Allah,  s.v.t., kaže: ''Oni koji svoja stidna mjesta čuvaju osim sa svojim  ženama ili onoga što je u njihovom posjedstvu, oni za to neće biti  kuđeni. Ali onaj ko bude htio nešto više od toga, to su oni koji su  prešli granice.'' (El-Mu’minun, 5-7)
Allah,  s.v.t., kaže: ''Neka čednost čuvaju oni koji ne mogu da se ožene sve  dok im Allah ne podari blagodat iz obilja Svog.'' (En-Nur, 33)
Allahov  Poslanik, s.a.v.s., kaže: ''Omladino, ko može od vas da podnese  troškove braka, nek se ženi, jer će mu biti bolje za obaranje pogleda i  čuvanje spolnog organa, a onaj ko ne može, neka posti jer mu je post  najbolja zaštita.'' (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi, En  Nesai i drugi)
Dakle, na osnovu  prethodnih dokaza, ajeta i hadisa, kao i mnogih naučnih i medicinskih  dokaza, očigledno je da je samozadovoljavanje haram. To što pojedini  tvrde da je nemoguće postiti deset godina, nije istina. Onaj ko traži od  Allaha olakšanje, Allah će mu ga i darovati. Uvijek poslije poteškoće  dođe olakšica. Slast imana se ogleda u pokornosti Allahu i Njegovom  Poslaniku, s.a.v.s. Tako da onaj ko traži da mu Allah podari  strpljivost, Allah će mu je podariti. Onaj ko traži od Allaha da mu  pomogne u braku, Allah će mu pomoći da se oženi. Brak je korak na koji  se smije i treba odlučiti svako onaj ko osjeti strah da će zapasti u  bilo koji vid harama, bez razlike da li se radilo suštinskom bludu ili o  samozadovoljavanju, jer svakim grijehom čovjek biva sve udaljeniji od  Allaha, s.v.t., i Njegove milosti. Osim toga, vrata tevbe su otvorena,  ali čovjek ne zna kada će ga smrt pogoditi, tako da ne treba  odugovlačiti sa brakom niti se prepuštati šejtanovim spletkama.
Ko  želi više da sazna o ovoj temi, neka provjeri kod medicinskih  stručnjaka kako bi mu dali više informacija o štetnosti ove navike.

Odgovorio: Harmin Suljić, prof.

Kakav je grijeh onoga koji gleda pornografiju?

Pitanje: Es-selamu alejkum! Kakav je grijeh onoga koji gleda pornografiju i uz to zadovoljava svoje seksualne strasti?

Odgovor:  Ve alejkumus-selam! Blud ili zinaluk je jedan od najvećih grijeha koje je zabranio Uzvišeni Allah. Meðutim, ako pogledamo u  tekstove Kur'ana i sunneta, u kojima se govori o ovom velikom grijehu, vrlo lahko ćemo uočiti da nije grijeh samo sami čin bluda ili zinaluka, nego naprotiv, sve što vodi ovom grijehu smatra se dijelom tog grijeha.Tako Allah, dž.š., u suri Isra kaže: ''I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put.'' (Isra, 32.)
 Ovdje možemo primijetiti da Allah, dž.š., nije rekao nemojte činiti blud, nego nemojte mu se približavati i što dalje od njega i djela koja njemu vode.

Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., u hadisu koji su zabilježili imami Buharija i Muslim u svojim Sahihima, rekao je: ''Zinaluk očiju je pogled, zinaluk ušiju je slušanje, zinaluk jezika je govor, zinaluk ruku je dodir, zinaluk nogu je hod.''

 Iz ovog hadisa primjećujemo da se sve ono što vodi zinaluku tretira kao zinaluk ili da kažemo jednim dijelom toga. Nakon navedenih ajeta i hadisa, mislim da je dat odgovor na postavljeno pitanje, jer u stvari koja je spomenuta u pitanju dolazi do činjenja više grijeha, prvi je gledanje u stvari koje su zabranjene i nemoralne , a drugi je čin zadovoljavanja strasti na nedozvoljen način, Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:
 ''I koji stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; a oni koji pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.'' (El-Mu'minun, 5-7.)
 Zato možemo reći da spomenuta djela potpadaju pod zabranu i grijeh koji je spomenut u navedenim ajetima i hadisima. A Allah najbolje zna!

 Odgovorio: Hfz. Dževad ef. Gološ