Allahova subhanehu ve te’ala robinja

"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88.)

29.02.2012.

Trazenje oprosta-istigfara i pokajanje -tewba,prije nego ti smrt dodoje !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Trazenje oprosta-istigfara i pokajanje-tewba ,prije nego ti smrt dodje !

Istigfar (traženje oprosta za grijehe) je zasigurno djelotvoran lijek za grijehe, neimaštinu, sušu, a i za razne bolesti. Zato nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da u svim prilikama izgovaramo:"Estagfirullah". Govorio je s.a.v.s.: "O ljudi, tražite od Allaha oprosta i pokajte mu se (teobu činite). Ja oprost u svakom danu zatražim i po 100 puta"(Muslim). Znajmo da su to riječi zbog kojih kiša pada i odlazi siromaštvo a za to postoji puno dokaza pa pročitajte par korisnih ajeta, hadisa i savjeta.

Rekao je Allah subhanehu ve te ala: “O Moji robovi koji ste se prema samima sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah prašta sve grijehe.On je Onaj koji mnogo prašta i Milostivi.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 53) "Malo su noću spavali, a zorom su puno oprosta od grijeha tražili“…(Prevod značenja, Nuh, 12)

Bojte se Allaha, o Allahovi robovi, mnogo mu se klanjajte i za oprost Ga molite i iskreno Mu robujte, On će vam vaša djela popraviti i grijehe vam vaše oprostiti i znajte da je najbolji govor Allahova knjiga. Allahovi robovi, bojte se Gospodara svoga, pokajte se Njemu od vaših grijeha i ne gubite nadu u Njegovu milost koliki god bili vaši grijesi. On će sigurno, onome koji se pokaje, sve grijehe oprostiti.


Prenosi Enes ibn-Malik, radiallahu anhu, i kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, gdje kaže: ''Rekao je Allah Uzvišeni: 'O sine Ademov, dok god Me budeš molio i od Mene se nadao, ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na to se neću obazirati. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli do neba, ako bi zatražio od Mene oprost, oprostio bi ti. O sine Ademov, kada bi mi pristupio sa pogreškama velikim poput zemlje, zatim me sreo ne smatrajući drugog ravnim Meni, ja bih ti pristupio sa jednakim oprostom.'' (Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih)


Dunjaluk predstavlja put ka ahiretu; lijepa oaza kojom prolazi putnik, koji treba da vodi računa da ga ljepota oaze ne zavara pa da zaboravi krajnji cilj kojem teži i ide.
Kada duša koja navodi na zlo zavlada srcem vjernika, jedini lijek protiv nje je ispitivanje njene savjesti i djelovanje suprotno onome što ona hoće.


Imam Ahmed prenosi od Omera b. El-Hattaba r.a. da je rekao: „Obračunajte se sa sobom prije nego što od vas bude zatraženo da račun položite! Izvagajte svoja djela, prije nego što vi budete na vagu stavljeni! Sutra će vam, na Sudnjem danu, biti lakše položiti račun ako se danas obračunate sami sa sobom. Zato se okitite dobrim djelima za dan Velikog obračuna, za dan KADA ĆETE ISPITIVANI BITI, I NIJEDNA TAJNA VAŠA NEĆE SKRIVENA OSTATI.“ (Prevod značenja, El-Haqqa, 18 )Hadis prenosi Tirmizi

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je svojim primjerom najbolje pokazao koliko i kako treba činiti istigfar: "O ljudi, činite iskreno tewbu Allahu dž.š.! Ja Mu činim tewbu stotinu puta dnevno.“ (Ahmed, Buharija)
Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem je neprestano činio zikr, pa kad bi na trenutak nešto omelo od toga, on bi po a stotinu puta učio estagfirullah - Alllahu moj, oprosti mi.


El-Egarr el Muzeni r.a presnosi da ja Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Moje srce prekrije nemar, pa ja zbog toga proučim estagfirullah, stotinu puta.” (Muslim)
Abdullah ibn Omer kazuje:.Na jednom sijelu smo izbrojali da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem stotinu puta rekao: “Rabbi gfrli ve tub alleje inneke entet tevvabul gafur’…prije nego što je napustio sijelo.“( Ebu-Dawud, En-Nesai, Ibn Madže i Tirmizi, sahih)


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Allah je spustio ovom ummetu dvije bezbjednosti (obećao je): da ih neće kazniti dok si ti Muhammede među njima (i to se obistinilo) i da Allah neće kazniti narod sve dok čini istigfar.Pa kada ja preselim, ostaje vam istigfar do Sudnjeg dana…“ (Prenosi Tirmizi)
"Ko se drži istigfara, čini ga ustrajnim, Allah subhanehu ve te ala će mu svakoj tjeskobi izlaz naći i svakoj tuzi olakšanje, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud, Ibn Madže)

"Sejjidul istigfar (allahumme ente rabbi, pa do kraja) ko ga kaže izjutra čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego što omrkne, pa on je od stanovnika Dženneta. Ako ga kaže noću čvrsto ubjeđen u te riječi, te umre prije nego što osvane, pa i on je od stanovnika Dženneta.“ (Buhari i Muslim)

„Ko kaže :Estagfirullahe ellezi la ilahe illa hu, elhajjul-kajjume we etubu ilejhi", tri puta, Allah subhanehu ve te ala mu oprosti grijehe pa makar ih bilo koliko morske pjene, pa makar ih bilo koliko lišća na drveću, pa makar ih bilo koliko prašine u pustinji, pa makar ih bilo koliko dana na dunjaluku.“ (Imam Ahmed ,Tirmizi...)

Šedad ibn Evs, r.a prenosi da je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Najbolji je Sejjidul-istigraf je da kažeš: Allahu moj, Ti si moj Gospodar.Nema istinskog boga osim Tebe.Ti si moj Stvoritelj. Ja sam Tvoj rob. Ja se držim zavjeta tebi datog i obećanja tvog shodno mojim mogućnostima.Od Tebe tražim utočište od zla kojeg sam počinio.Priznajem sve tvoje blagodati koje si mi darovao i priznajem svoje grijehe, pa mi oprosti, jer, niko osim tebe grijehe ne prašta.“ Onaj ko prouči ovaj istigfar nakon što omrkne, ako bi umro te noći, ušao bi u džennet.Isto tako onaj ko ga prouči kad osvane , čvrsto vjerujuću u ono što uči,i umre taj dan, učiće sa Allahovom dozvolom u Džennet.” (El-Buhari)

Abdullah ibn Busr r.a prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: Blago li se onome ko u svojim listovima na Sudnjem danu nađe mnogo istigfara (traženja oprosta)..(Ibn Madže i En Nesai Amelu jevvmin ve lejletin)
Abdullah ibn Abbas r.a da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko bude ustrajan u traženju oprosta od Allaha , Allah subhenhu ve te ala rasteretit će ga svake brige, naći ćemu izlaz iz svake nevolje i opskrbit ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud i Ibn Madže)
Ebu Bekr es-Sedik r.a prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Neće se ubrajati u one koji su ustrajni u grijehu, onaj ko traži oprosta, pa makar isti grijeh činio sedamdeset puta u istom danu.“(Ebu Dawud i Et Timizi-garib)


Zejd, oslobođeni rob Allahovog Poslanika kaže da je čuo od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: “Ko prouči poslije svakog namaza: Estagfirullahe ellezi la illahe illahu el-hajjel-kajjume ve etubu ilejhi“..biće mu oprošteni svi grijesi, pa makar pobjegao sa bojnog polja...(Ebu Dawud i Et Tirmizi)

Ebu Bekr es Sedik r.a kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže:nema ni jednog roba koji učini neki grijeh pa se lijepo i kako treba abdesti, zatim klanja dva rekata, pa zamoli Allaha da mu oprosti, a da mu On ne oprosti.” Potom je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem proučio ajet: “Oni koji učine kakvo ružno dijelo ili sami sebi nepravdu učine, Allaha se sjete pa zatraže oprosta za svoje grijehe...“ (Prevod znacenja, Alu Imran, 135) (Et-Tirmizi)


Ebu Seid el-Hudri r.a prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:“Ko prilikom lijeganja u postelju prouči: Estagfirullahe ellezi la illahe illahu el-hajjul-kajjumu ve etubu ilejhi,“ tri puta oprostit će mu se grijesi makar ih bilo koliko pjene na moru, i koliko je lišća na drveću, i koliko je kamenčića u pješčanim dinama u Arabiji i koliko je dana na ovome vijetu...(Et Tirmizi-garib)


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao:Ko traži oprosta za vjernike i vjernice,upisat će mu se svakim vjernikom i vjernicom, za koju je tražio oprosta, dobro djelo“ ...(Taberani od Ubadeta r.a)

Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u ovom plemenitom mjesecu ramazanu. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja.

Progovorimo nešto o sljedećem:


*Svi smo mi griješnici
*Gdje je put sreće i uspjeha?
*Ali, šta je to tevba?
*Zašto da učinim tevbu?
*Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?
*Uslovi iskrenog pokajanja
*Znakovi primljene tevbe
*Čuvaj se odgađanja tevbe
*Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom


Svi smo mi griješnici


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.
Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene?
Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."


Gdje je put do sreće i uspjeha?


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)


Ali, šta je to Tevba?


Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.


Zašto da učinim tevbu?


Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome?
Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"
Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:
* Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)


*Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.


* Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.


* Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)


* Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog.
Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)


Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)
Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.


Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.
Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

1. Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

2.Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.


3. Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"


4.Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)


5. Razmišljajmo o posljedicama grijeha


6.Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.


7.Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).


8.Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: „Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)


9.Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.


Uslovi iskrene tevbe


1.Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.
2.Priznati da je dotično loše djelo grijeh.
3.Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.
4.Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.
5.Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.
6.Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.
7.Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.


Znakovi primljene tevbe


Postoje znakovi iskrene tevbe, znakovi koji ukazuju da je tevba ispravno učinjena i da se za nju može nadati da bude primljena.

Ti znakovi su sljedeći:
1.Da čovjek bude bolji nakon tevbe nego što je bio prije nje.
2. Da ne prestaje strah kod vjernika za dotični grijeh i vraćanje njemu sve dok ne čuje Meleka smrti i njegove pomoćnike kako mu govore: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!" (Prijevod značenja Fussilet, 30.)
3.Na vjerniku je da i dalje nakon tevbe svoj grijeh smatra velikim, strahuje i stalno se pita je li mu ga Uzvišeni Allah oprostio.
4.Da čovjek nakon tevbe bude ponizniji i skrušeniji, da se stalno sjeća svoga Gospodara, da mu jezik bude vlažan od čestog spominjanja Allaha, subhanehu ve te'ala, da se ne oholi niti drugom zavidi, da se ne umišlja i samodopada, da druge kad ih vidi u grijehu ne ponižava već da zahvali svome Gospodaru na uputi i istim ljudima - od kojih je i on do juče bio - pruži ruku spasa i izbavljenja.


Čuvaj se odgađanja tevbe


Dragi moj brate i cijenjena sestro, uistinu, čovjek ne zna kada će mu doći njegov edžel, kada će mu doći smrt, koliko je još ostalo od njegova života. To nijedan ćovjek ne zna. Znajući ovo, pametan čovjek neće reći: „Ima još vremena da dođem do tevbe, da se pokajem. Pusti me da uživam u životu. Kada ostarim, pokajat ću se." Pametan čovjek, vjernik, dobro se čuva nemara i odgađanja tevbe. Dobro se čuva dugih nada. Žuri sa tevbom. Zna da je odgađanje tevbe takođe grijeh za koji opet treba da se pokaje. Zna da je obavezno učiniti tevbu odmah po počinjenom grijehu. Zna da ne smije dopustiti tminama grijeha da se jedna nad drugom nadvijaju, noseći na kraju smrt i prekidanje svake nade u povratak. Budimo od onih koji dobro poznaju suštinu i obaveznost tevbe.
Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom
Nemoj da te zavara i obmane to što neki ljudi svakodnevno prkose Uzvišenom Allahu svojim grijesima a i dalje žive lijepim i ugodnim životom. Ne zaboravi da Uzvišeni Allah daje dunjaluk onome koga voli ali i onome koga ne voli, međutim, iman - vjeru daje samo onome koga On, subhanehu ve te'ala, voli. Zato znaj da takvima Svevišnji Allah samo postepeno povećava zabludu, sve dok im smrt iznenada ne dođe. Ne zaboravi riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili." (Prijevod značenja El-En'am, 44.)


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, požurimo sa tevbom! Požurimo svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, Njegovom oprostu i milosti! Bježimo od svojih strasti! Od grijeha! Od zavodljiva dunjalučka naslađivanja! Okrenimo se svome Gospodaru skrušeno i ponizno! Pokucajmo na vrata tevbe prije nego li se ona zatvore! Odmah večeras, ma koliki naš grijeh koji smo danas počinili bio, odmah večeras zatražimo oprosta za njega kod Uzvišenog Allaha. Ne zaboravimo da će On Svevišnji večeras pružiti Svoju ruku da primi pokajanja onih koji su danas griješili Ne zaboravimo da se Uzvišeni Allah raduje našem pokajanju više nego mi samom našem boravku i opstanku na ovome svijetu! Požurimo prije nego li dođe onaj koji prekida sve slasti, onaj koji sve nade i očekivanja čini beskorisnim i uzaludnim! Požurimo prije nego li bude kasno i vrata tevbe se zatvore!
Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda i sve njegove ashabe.


“ALLAHUMME-GFIRLI, VERHAMNI, VEH-DINI,
VE 'AFINI, VERZUKNI.”

(Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me,
podari mi zdravlje I opskrbu.)-AMIN

Hasanu Basriji dolazio je čovjek i tužio se da kiša nije dugo pala, Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Dolazi mu drugi i tužio se na neimaštinu, Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Dolazi mu treći i tužio se da mu je žena nerotkinja,

Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Dolazi mu četvrti i tužio se da mu zemlja ništa ne rađa, Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Prisutni u čudu rekoše: Kako si ti Hasane čudan! Zar svakome ko ti se na nešto potuži ti samo kažeš: Traži oprosta za grijehe?

A Hasan im na to reče: Zar nikada niste čitali Allahove ajete? "... i (Nuh je) govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprost (Estagfirullah) jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati." (Sura Nuh,10-12)

 Ako želimo biti srećni i zadovoljni, izgovarajmo često: Estagfirullah (Oprosti Allahu), jer Allah dž.š. kaže: "... od Gospodara svoga oprosta tražite i pokajte se, On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite..." (Hud, 3) Ako želimo da se sačuvamo od nesreća i katastrofa, izgovarajmo često: Estagfirullah (Oprosti Allahu), jer Uzvišeni Allah u Časnome Kur´anu kaže: "Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dokle neki od njih mole da im se oprosti." (El-Enfal,3)

Ako želimo oprost za grijehe, uvećanje dobrih djela i povećanje ugleda, izgovarajmo često: Estagfirullah "Oprosti Allahu", jer Uzvišeni kaže: "... i recite: 'Oprosti' - oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela daćemo i više!" (El-Bekara,58)

 Ako nas pritisnu brige, tuga i nedaće, izgovarajmo često: Estagfirullah "Oprosti Allahu", pa će Allahovom milošću i dozvolom istigfar odagnati oblake tuge i od tebe otklonuti svaku brigu!"

 

KUR´ANSKI AJETI KOJI NAS UČE TRAŽENJU OPROSTA I POKAJANJU:

Rabbena innena amenna fagfir lena żunubena ve ina ´ażaben-nar.Gospodaru naš, mi zaista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas patnje u vatri. (Ali-Imran,16.)

 

Rabbena fagfir lena żunubena ve keffir ´anna sejjiatina ve teveffena me´al-ebrar. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa dobrima. (Ali-Imran,193)

 

Rabbenagfir lena ve li iħvanine-lleżine sebeuna bil-imanI, ve la tedž´al fi ulubina gillen-lilleżine amenu, Rabbena inneke reufur-raĥim.Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima, Gospodaru naš, Ti si zaista, Dobri i Milostivi (El-Hasr,10)

 

Rabbena źalemna enfusena ve in lem tagfir-lena ve-terĥamna lenekune-nne minel-ħasirin. Gospodaru naš, mi smo ogriješili o sebi. I ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, zaista ćemo nastradati. (El-A´raf,23)

 

Rabbigfir li ve li validejje ve limen deħale bejtije mu´minen ve lil-mu´minine vel-mu´minati, ve la tezidiź-źalimine illa tebara.Gospodaru moj, oprosti meni i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u moj dom uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj. (Nuh,28)

 

Rabbena ´alejke tevekkelna ve ilejke enebna ve ilejkel-maŝir. Rabbena la tedž´alna fitneten-lilleżine keferu vagfir-lena, Rabbena inneke Entel-´azizul-Ĥakim.Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš. Ti si, zaista, Silni i Mudri. (El-Mumtehine,4-5.)

 

Rabbenagfir li ve li-validejje ve lil-mu´minine jevme jeumul-ĥisab.Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude račun polagao.(Ibrahim,41)

 

Uslovljavanje oprosta ili dove riječima: "O Allahu, oprosti mi ako hoćeš" ili "O Allahu, smiluj mi se ako hoćeš" ili " O Allahu, uslišaj mi ako hoćeš" i tome slično, su uzroci neprimanja dove. Onaj koji traži oprost, ili čini dovu, mora biti ustrajan u tome, uporan i iskren u svojoj dovi. I mora znati i to da je Allah dž.š. Onaj koji dove uslišava i da On voli da Mu se istigfari i dove upućuju.

 

 NAČINI TRAŽENJA OPROSTA I POKAJANJE ZABILJEŽENIH U HADISIMA:

 

Estagfirullah. Oprosti mi Allahu.

 

Rabbigfirli, Rabbigfirli. Gospodaru oprosti mi, Gospodaru oprosti mi.(EbuD/N/IbnM)

 

Estagfirullahe ve etubu ilejh. Oprosti mi Allahu i primi moje pokajanje.(B.)

 

Estagfirullahe-lleżi la ilahe illa-Hu, vel-Ȟajjul-ќajjum, ve etubu ilejh.Trazim oprosta od Tebe Allahu, osim Kojeg drugog boga nema, Živog i Postojanog Održavatelja, i Tebi se kajem. (D/T/HA)

 

Allahumme Ente Rabbi, la ilahe illa Ente, ħalekteni ve-ene`abduke, ve-ene`ala `ahdike ve v´adike meste-t`atu. E’użu bike min šerri ma san´atu. Ebu´u-leke bi-n´imetike ´alejje ve-ebu´u bi-żenbi, fagfir-li, fe-innehu la jagfiruż-żunube illa Ente.Allahu moj, Ti si Gospodar moj, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam rob Tvoj, Tebi sam obavezu i obećanje dao u granicama mogućnosti svojih.Tebi se utječem od zla djela koja počinih. Priznajem Tvoje blagodati prema meni, kao što priznajem i grijehe svoje, stoga molim Te oprosti mi, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe. (B)

 

Allahumme Ente Rabbi ve ene ´abduke, źalemtu nefsi ve´atereftu bi żenbi la jagfiruż-żunube illa Ente, fagfir li. Allahu moj, Ti si moj Gospodar i ja sam rob Tvoj, prema sebi sam nepravdu učinio i priznajem grijeh svoj, samo Ti mozeš grijehe oprostiti, zato mi, molim Te Gospodaru oprosti. (T)

 

Allahumme inni źalemtu nefsi źulmen keşiren ve la jagfiruż-żunube illa Ente, fagfir-li magfireten min´indike, ve-rĥamni, inneke Ente-l-gafurur-raĥim.Allahu moj, uistinu sam se mnogo ogriješio prema sebi, a grijehe ne oprašta niko osim Tebe, pa Te molim oprosti mi Svojim oprostom i smiluj mi se. Ti si, Oprostitelj Samilosni. (B/M)

 

Allahummagfir li verĥamni, ve´afini verzuќni.Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, zaštiti me i opskrbi me. (M)

 

Allahummagfir li verĥamni, vehdini, ve´afini, verzuќni.Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, zaštiti me i opskrbi me. (M)

 

Allahummagfir li verĥamni, vehdini vedžburni, ve´afini, verzuќni verfa´ni. Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me i učini neovisnim, zaštiti me, opskrbi me i uzdigni me. (T)

 

Allahummagfir li żenbi ve vesi’li fi dari, ve barik li fi-rizќi.Allahu moj, molim Te oprosti mi grijehe moje, učini i prostranom kuću moju (rahatlukom za ukućane i musafire), i učini berićetnom opskrbu moju. (N)

 

Allahummagfir li żenbi kullehu, diќќahu ve džillehu, ve evvelehu ve aħirehu, ve´ala nijjetehu ve sirrehu. Allahu moj, molim Te oprosti mi svaki moj grijeh, mali i veliki, prošli i budući, javni i tajni (M)

 

Rabbigfir li ve-tub´alejje, inneke Ente-ttevabur-raĥim.Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (Ebu D.)

 

Rabbigfir li ve-tub´alejje verĥamni, inneke Ente-ttevabur-raĥim.Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, i smiluj mi se, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (EbuD/T/IbnM)

 

Allahummagfir li ma ќaddemtu ve ma eħħartu, ve ma esrertu ve ma- e´alentu, ve ma esreftu, ve ma Ente e´alemu bihi minni, Ente-l-Muќaddimu ve Ente-l-Mu´eħħiru, la ilahe illa Ente.Allahu moj, molim Te oprosti mi moje ranije grijehe i one kasnije, one što počinih potajno i one na javi, one u kojima nisam imao mjere, kao i one o kojima Ti znaš bolje od mene, Ti unapređuješ koga hoćes i Ti unazađuješ koga hoćes. Nema boga osim Tebe. (M)

 

Allahummagfir li ħattieti ve džehli, ve israfi fi emri, ve-ma Ente e´alemu bihi minni. Allahummagfir li džiddi ve hezli, ve ħata´i ve-´amdi, ve kullu żalike ´indi.Allahu moj, molim Te oprosti mi greške moje, moje neznanje, pretjeranost u postupcima mojim i sve ono što Ti znaš da je kod mene. Allahu moj, molim Te oprosti mi moju neozbiljnost, moju grešku i lošu namjeru, a sve je ovo prisutno kod mene. (B/M/IbnEbuS)

 

Subĥanekellahumme ve bi-ĥamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejk.Neka si slavljen Allahu i neka Ti je hvala, svjedočim da nema boga osim Tebe. Od Tebe oprost za grijehe tražim i Tebi se kajem. (T)

 

La ilahe illa Ente, subĥaneke inni kuntu mineź-źalimin.Nema boga osim Tebe, neka Si slavljen Ti, doista sam bio od griješnika. (T)

 

Allahumme inni e’użu bike min-zevali ni´metike, ve teĥavvuli ´afijetike, ve fudža´eti niќmetike ve džemi´i seħatik.Allahu moj, utječem se Tebi od prestanka Tvojih nimeta (blagodati), od nestanka Tvoga blagoslova (čuvanja), od iznenadne nesreće i svakog Tvoga nezadovoljstva. (M)

http://www.youtube.com/watch?v=O9MzGVx7d8w

http://www.youtube.com/watch?v=mLJChDmlqEg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=nVB780wV4HY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VoItZBtr25w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rEx9kiAj8BE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=KG_rxfTXVs8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=w7gRxgsRlCs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=cxBusu2614Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=NariZ5sAh3E

http://www.youtube.com/watch?v=UetxD06wdCI

http://www.youtube.com/watch?v=uxcuniaMVkk

 

http://www.youtube.com/watch?v=2y9_aCv3KDw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=tIKoOMMeNJo&feature=related


28.02.2012.

Allahu subhanehu ve te’ala najdrazi ZIKR !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Allahu subhanehu ve te’ala najdrazi ZIKR !

 

Plemeniti Gospodar je iz svoje milosti prema svojim robovima odredio i propisao četiri riječi koje u svom značenju i izgovaranju kriju veličanstvenost i smiraj. Allah, subhanehu ve te'ala, ih je učinio posebnim, obećao je za njih mnoge nagrade kroz hadise Poslanika, sallalahu alejhi ve selem. To su riječi...

tesbiha, tahmida, tahlila i tekbira: SUBHNAALLAH VEL HAMDULILLAH VE LA ILAHE ILLA ALLAH VALAHU EKBER. Dragi brate/sestro, prenosimo ti jedan dio hadisa iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve selem, riznice koji govore o fadiletima ili vrijednostima ovog zikra.

1) Ova vrsta zikra je najdraži govor Allahu, subhanehu ve te'ala

Prenosi se od Semure ibn Džunduba, r.a., da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selem rekao: “Allahu su najdraže četiri riječi, bez obzira kojom od njih započeo: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber.“ (Sahihu-l-Muslim, 2137)


Dok se u rivajetu kod Ebu Davuda spominje: “Četiri riječu su najljepše Allahu i one su iz Kur'ana, bez obzira kojom od njih započeo: “SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallahu ekber.“ (Musned et-Tajalisi, 122)

2) Za Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, bile su to najdraže riječi na dunjaluku

 

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao: “Da kažem: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber, draže mi je od dunjaluka i svega što je na njemu.“ (Sahihu-l-Muslim, 2695)

3) Zbog ove vrste zikra Gospodar oprašta grijehe

 

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, r.a., da je Muahammed, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Nema niti jedan čovjek na zemlji da kaže: La ilahe illa Allah, Allahu ekber, SubhnaAllah, El hamdulillah ve la havle ve la kuvvete illa billah, a da mu neće biti oprošteni grijesi pa makar ih bilo kao morske pjene (mali grijesi samo).“ (Musned Imama Ahmeda, 158; Sunen od Tirmizija, 347; Mustedrak od Hakima, 1/503; ovaj hadis hasenom smatraju: et-Tirmizi i šejh Albani dok ga sahihom smatraju: Hakim i ez-Zehebi)

4) Allah je ove riječi odabrao za svoje robove i odredio posebne nagrade


Prenosi se od Ebu Hurejre i od Ebi Se'da el-Hudrija, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:“Allah je od govora odbrao četiri riječi: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber. Pa ko kaže: SubhanAllah, bit će mu upisani dvadeset dobrih djela i oprošteno dvadeset loših, ko kaže: Allahu ekber i La ilahe illa Allah bit će mu upisano isto, ako kaže El-hamdulillah, bit će mu upisano trideset dobrih djela i oprošteno trideset loših.“ (Musned Imama Ahmeda, 2/302; Mustedrak od Hakima, 1/512; a šejh Albani je rekao da je hadis sahih u svom djelu „Sahihu-l-Džami'a, 1718)

 

5) One su štit od vatre

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao ashabima: “Uzmite svoje štitiove (oklope)!“ Ashabi rekoše: “Allahov Poslaniče, dokle je neprijatelj stigao?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve selem im odgovori: “Ne, nije neprijatelj, nego recite: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber, jer će ove riječi doći na Sudnjem danu kao štit od vatre i trajno dobro dijelo.“ (Mustedrak od Hakima, 1/541; Sunen el-Kubra od en-Nesai, 6/212. Za ovaj hadis Hakim je rekao da je saihih po uslovima Muslima ali ga nisu njih dvojica (Buharija i Muslim) zabilježili i šejh Albani, rahimehullah je rekao da je sahih u svom djelu „Sahihu-l-Džam'ia, 3214)

 

6) Ove riječi će imati posebnu težinu na Mizanu (Vagi)

Prenosi se od Ebi Seleme, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Uh, Uh“, a zatim je podigao pet prstiju i rekao: “Kako će samo ovih pet stvari biti teško na Mizanu: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber i čestito dijete koje je umrlo čovjeku pa se on strpi.“ (Sunen el-Kubra od en-Nesai, 6/50; Sahih od Ibn Hibana, 3/114; Mustedrak od Hakima, 1/511. Za ovaj hadis je Hakim rekao da je sahih a to je potvrdio Imam ez-Zehebi)

 

7) Za svaku izgovorenu riječ ovog zikra nagrada je kao da si udijelio sadaku

Prenosi se od Ebu Zerra, r.a.,, prenosi se da su mu neki Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi rekli: "Allahov Poslaniče, odoše bogataši s nagradama: klanjaju kao što mi klanjamo, poste kao što mi postimo i daju milostinju od viška svog imetka." Allahov Poslanik reče: "Zar i vama Allah nije dao nešto s čime ćete sadaku udjeljivati!? Zaista je svaki tesbih sadaka, svaki tekbir i svaki tahmid su sadaka, svaki tehlil je sadaka; naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka; a i bračni odnos sa svojom ženom je sadaka." Ashabi upitaše: "Allahov Poslaniče, zar i u zadovoljenju svojih strasti ima nagrade!?" "Šta mislite, kada bi neko od vas svoju strast upotrijebio u zabranjeno, zar za to ne bi zaslužio grijeh? Isto tako, ako je upotrijebi u dozvoljeno, imat će za to nagradu', odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." (Sahihu-l-Muslim, 1006.)

 

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učini od onih kojima će jezik stalno biti vlažan od izgovaranja ove četiri riječi, riječi za čije iskreno izgovaranje kao što je došlo u mnogim hadisima slijedi velika nagrada, Amin!

http://www.youtube.com/watch?v=2d_F4AIlUWY

http://www.youtube.com/watch?v=YWkWF2GSu0c

http://www.youtube.com/watch?v=qyPw3a9JvkU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=RkXfe-X2Iys&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=TBwUwYOgnic

http://www.youtube.com/watch?v=1dplSp0ouec&feature=fvsr

 

 

27.02.2012.

Vjerovanje i spremanje za buduci svijet!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Vjerovanje i spremanje za buduci svijet!


Vjerovanje u budući svijet podrazumijeva vjerovanje u određene istine koje se navode u Kur'anu i sunnetu, što je sastavni dio vjerovanja u ovaj temelj imana: Ispit, patnja i uživanje u kaburu, Smak svijeta i njegovi predznaci, proživljenje poslije smrti i sakupljanje na jednom mjestu, obračun, nagrada i kazna, prelazak preko Sirat ćuprije, Džennet i Džehennem.

Utjecaj vjerovanja u budući svijet na ponašanje pojedinca i zajednice
Vjerovanje u budući svijet ima veoma važnu ulogu i duboke posljedice u čovjekovom životu. Značaj vjerovanja u budući svijet ogleda se i u činjenici da Kur'an veoma često veže vjeru u Allaha, dž.š., i vjeru u budući svijet, tako se počesto spominju zajedno, jedno poslije drugog, potvrdno ili negativno.
'Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.' (Alu 'Imran, 114)
'Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!'- a oni nisu vjernici.' (El-Bekare, 8)
'O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet.' (El-Bekare, 264)
'Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.' (Et-Tevbe, 29)
'Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike.' (El-Bekare, 177)


Iz navedenih ajeta vidimo kako je vjerovanje u budući svijet direktno u vezi s vjerovanjem u Allaha, kao da predstavlja njegovu dopunu.
Najbolje ćemo shvatiti utjecaj vjerovanja u budući svijet na ponašanje pojedinca i zajednice ukoliko se upoznamo sa psihom čovjeka koji ne vjeruje u budući svijet i načinom njegovog shvatanja života na ovom svijetu i osjećaja prema njemu.

Život na ovom svijetu za njega je prva i posljednja - jedinstvena prilika, koja ukoliko se ne iskoristi u nasladama, propada! S obzirom da znamo koliko je ljudski život kratak, bez obzira koliko dugo potrajao, u odnosu na materijalne užitke koji su brojni i raznovrsni, onda je njegov život, zaista, jadan i bijedan.
Tako je s osjećajem onoga koji ne vjeruje u budući svijet – za njega je to jedna, jedinstvena i veoma ograničena prilika koju treba maksimalno iskoristiti i uživati u što većem broju naslada. Zato se svi džahilijjeti utrkuju u odavanju ovodunjalučkim slastima i natječu u tome. Sva njihova interesovanja odnose se samo na ovaj kratkotrajni, prolazni svijet. Savremeni džahilijjet najbolji je primjer za ovo o čemu govorimo.


Šta je to što zanima pojedince i zajednicu u savremenom džahilijjetu?

Pojedinac radi i proizvodi. Međutim, s kojim ciljem? Da bi ostvario što je moguće veći imetak koji će potrošiti na što veći broj užitaka, svejedno bili oni dozvoljeni (halal) ili zabranjeni (haram)! Naprotiv, ideja o haramu nikada mu ozbiljno ne pada na um! Uživanje je za njega osnova svega, prije nego što prođe prilika koja se nikada više neće ukazati! Šta, onda, za njega znači haram?! To je samo ograničavanje uživanja! Ograničavanje koje, po njemu, nema nikakva rezona i koje je potpuno bespotrebno, jer propušta prilike koje se nikada neće vratiti!
Za njega su okov morala, okov svijesti, okov osjećaja ljudskosti i slično, samo okovi koji su bespotrebni, baš kao i okov harama. Zato se u svakom džahilijjetu kvari moral, gubi kontrola svijesti na čije mjesto dolazi interes. Općeljudske osobine i univerzalne vrijednosti smatraju se besmislicom i naivnošću koje ne priliče pametnom čovjeku, ukoliko će biti uzrok da ga maši nešto od spomenutih užitaka.

Što se tiče naroda i zajednica, njihovo stanje se, u bitnome, ne razlikuje od stanja pojedinaca.
Zašto da radiš i živiš ako ne vjeruješ u budući svijet?
Cilj svake grupe - zajednice je da ostvari što veći broj užitaka (ili povlastica, kako to oni kažu!) na račun druge grupe - zajednice! Cilj svake nacije je da nadvlada drugu kojoj želi oteti užitke i prisvojiti ih za sebe. Zbog toga nastaju neprijateljstva i ratovi.
Gdje su više vrijednosti? Gdje su ljudska prava? Gdje je savjest međunarodne zajednice? Gdje su ugovori i sporazumi? Gdje je solidarnost zarad općeg dobra? Gdje je pravda? Gdje je bratstvo i jednakost...?
Sve su to u džahilijjetu samo prazne riječi koje ljudi ponavljaju iz licemjerstva i dvoličnjaštva, a kada se osame sa svojim šejtanima, oni kažu: 'Mi smo s vama. Mi se samo ismijavamo'. Jer, sve su to samo zapreke koje ih sprečavaju u ostvarivanju užitaka u jednoj i jedinoj prilici koja im se ukazala!

Ljudi se bore i umiru. Umiru boreći se za taj niski ovozemaljski užitak, a kada im se kaže: Dođite da se borimo za prava obespravljenih muškaraca, žena i djece, onih koji nisu u stanju da se brane i nemaju nikakva izlaza, ili za apsolutnu istinu u kojoj oni nemaju ličnu korist, oni samo prodrmaju ramenima i okrenu se, ukoliko ne skoče da se bore protiv tebe, zato što ih pozivaš u nešto što će im pokvariti ovodunjalučke interese i materijalne užitke!
Zbog toga se u džahilijjetima gube opće vrijednosti i smanjuju vidici, slabi svijest i kvari moral. Ne postoji ništa što bi čovjeka moglo odvojiti od zemlje koja ga vuče sebi – nakon vjere u Allaha - osim vjere u budući svijet, vjere da će čovjeku svaki suvišan užitak koji je, radi Allaha, ostavio na ovom svijetu biti nadoknađen još boljim, slađim i trajnijim na ahiretu. Isto tako, vjere da svaki njegov postupak koji je suprotan Allahovoj, dž.š., naredbi, a koji čini zbog ovozemaljskog prolaznog užitka, uzrokuje kaznu na ahiretu koju čovjek nije u stanju da podnese: 'One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista silan i mudar.' (En-Nisa', 56)


Kada čovjek čvrsto povjeruje u budući svijet, u njegovoj svijesti problem se potpuno rješava i sve dolazi na svoje mjesto. Sve blagodati ovog ne mogu se porediti sa samo jednom blagodati budućeg svijeta, niti zavređuju samo jedan tren ahiretske kazne, dok se sva ovodunjalučka kazna –radi Allaha - uopće ne može porediti sa ahiretskom kaznom. Jedan tren ahiretskog užitka dovoljan je da neutrališe svu patnju ovoga svijeta.


Tek tada čovjek biva u stanju da se otrgne od zemaljskih prohtjeva i vine do viših, moralnih i univerzalnih vrijednosti, jer on čvrsto vjeruje u nagradu koju će zbog svega toga dobiti: 'Reci: 'Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost' – a Allah dobro poznaje robove Svoje, - oni koji budu govorili: ’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!’; oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu zekat udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.” (Alu 'Imran, 15-17)
'A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti!' (Et-Tevbe, 71-72)

Tek tada će postojati dobri pojedinci i dobre zajednice koje će se pomagati u dobru i bogobojaznosti, a ne u grijehu i nasilju, i tek tada će postojati ummet koji zaslužuje sljedeći opis: 'Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.' (Alu 'Imran, 110)
Ummet koji će ispuniti sljedeće: 'O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!' (El-Maide, 8)
Ummet koji će odgovoriti na sljedeće pitanje: 'A zašto se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!” (En-Nisa', 75)

Ummet čije pojedince će krasiti sljedeće osobine:
'Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, - osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; - a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju -; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.' (El-Mu'minun, 1-11)

Kaburski ispit i uživanje ili patnja u njemu


Poslanik, s.a.v.s., u svojim dovama, tražio je utočište, od kaburske patnje. Iako su njemu oprošteni svi grijesi, on je dovio: 'Tebi se utječem od kaburske patnje.'
Poslanik, s.a.v.s., kaže: 'Kabur je ili jedna od džennetskih bašči ili vatrena rupčaga'
Govoreći o faronovoj sviti Allah, dž.š., kaže: '...a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najveću!” (El-Mu'min, 45-46)
A o Nuhovom narodu kaže: 'I oni su zbog grijehova svojih potopljeni i u vatru će biti uvedeni i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagača neće naći.' (Nuh, 25)
Mi nismo u stanju spoznati stvarnu suštinu kazne i užitka u kaburu. To je gajb o kome nam Allah, dž.š., nije kazao datalje, niti je to učinio Poslanik, s.a.v.s., a drugog izvora o tome nemamo. Sve o čemu nas je obavijestio Poslanik, s.a.v.s., u vezi s tim pitanjem jeste da kada se mejjit postavi u kabur njemu dođu dva meleka koja ga postave u sjedeći položaj i pitaju o njegovim djelima na ovom svijetu. On će tada moći kazati samo istinu. A zatim će kabur osjetiti kao prelijepu džennetsku bašču ili kao vatrenu rupčagu, shodno djelima koja je činio. Sve to je prije proživljenja, velikog obračuna i nagrade i kazne koja poslije njega slijedi.

Iz navedenog jasno vidimo da tvrdnja mnogih ljudi da se smrću završava patnja nije tačna. To se može kazati samo za vjernika koji je na ovom svijetu činio dobra djela. A nevjernik, koji je radio loša djela, neće naći rahatluk poslije smrti niti u kaburu, nego će naići na kaznu koju će osjećati od prvog momenta, a ahiretska kazna bit će još žešća.

Zejd b. Sabit, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Zaista se pripadnici mog ummeta kažnjavaju u kaburima! Da se vi ne ukopavate zamolio bih Allaha, dž.š., da vam omogući da čujete kaburske patnje kao što ih ja čujem.'

Smak svijeta i njegovi predznaci

Sastavni dio vjerovanja u budući svijet jeste i vjerovanje u Smak svijeta. To je dan u kome će se završiti život na ovom svijetu i početi strahote Smaka svijeta. Kur'an opisuje Smak svijeta i njegove strahote tako upečatljivo da oni iz temelja potresaju čovjeka i u njegovoj dubini izazivaju strah:
'O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti! Na dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj trud pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.' (El-Hadždž, 1-2)

'...na Dan kada se Zemlja potresom zatrese, za kojim će slijediti slijedeći, - srca toga dana biće uznemirena, a pogledi njihovi oboreni. Ovi pitaju: “Zar ćemo, zaista, biti opet ono što smo sada?' (En-Nazi'at, 6-10)

Kada sunce sjaj izgubi, i kada zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kada steone kamile bez pastira ostanu, i kada se divlje životinje saberu, i kada se mora vatrom napune, i kada se duše sa tijelima spare, i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena, i kada se listovi razdijele, i kada se nebo ukloni, i kada se Džehennem raspali, i kada se Džennet približi – svako će saznati ono što je pripremio.' (Et-Tekvir, 1-14)

'Kada se nebo rascjepi, i kada zvijezde popadaju i kada se mora jedna u druga uliju, i kada se grobovi ispreturaju, - svako će saznati šta je pripremio, a šta je propustio.' (El-Infitar, 1-5)

“A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda, i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! – i reći: “Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!” Tog Dana niko neće kao On mučiti, i niko neće kao On u okove okivati! A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj!' (El-Fedžr, 21-30)

'Kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati Dana koji će djecu sijedom učiniti?! Nebo će se toga dana rascjepiti, prijetnja Njegova će se ispuniti.' (El-Muzzemmil, 17-18)
To su strahote koje će obuhvatiti i nebesa i Zemlju, i koje će izmjeniti izgled cjelokupnog svemira. Nebo će se rascijepiti, zvijezde popadati, Zemlja potresti, mora zapaliti, iako je poznato da mora vatru gase, a brda će potpuno smrvljena biti:
'A pitaju te o planinama, pa ti reci: “Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i zasuti, a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti.” Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.' (Taha, 105-108)
Ništa neće ostati na svom mjestu niti zadržati svoj prijašnji izgled... U toj užasnoj strahoti ljudi će biti proživljeni i pitani za svoja djela!
Smak svijeta ima svoje predznake koji se spominju u Kur'anu i hadisu. Smak svijeta je već blizu od same pojave Poslanika, s.a.v.s. O tome Kur'an kaže: 'Približio se čas i Mjesec se raspolutio!' (El-Kamer, 1)

Poslanik, s.a.v.s., kaže: 'Ja sam poslan, a do Smaka svijeta ostalo je još samo ovoliko... pa je pokazao ispruženi kažiprst i srednji prst.
Međutim, vrijeme kod Allaha, dž.š., razlikuje se od našeg računanja vremena! Kada je Poslanik, s.a.v.s., upozorio arapske mušrike na bliskost Smaka svijeta, oni su pomislili da će se ta prijetnja desiti za nekoliko dana. Kada se to nije desilo, oni su mu kazali: Gdje je ta kazna kojom si nam zaprijetio?
Gdje je Smak svijeta za koji si tvrdio da je blizu? Allah, dž.š., je njima odgovorio u više ajeta: 'Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi pa pita: “Kada će Smak svijeta biti?” (El-Kijame, 5-6)
'Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti prijetnju Svoju; a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.' (El-Hadždž, 47)

'Allah objavljuje Knjigu, samo istinu i pravednost. A šta ti znaš, - možda je Smak svijeta blizu! Požuruju ga oni koji u nj ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega – strahuju i da je istina znaju. O, kako su, doista, daleko zalutali oni koji o času oživljenja raspravljaju! (Eš-Šura', 17-18)


Postoje i drugi predznaci Smaka svijeta koji su nabrojani u hadisima Poslanikovim, s.a.v.s., a sadrži ih predaja od Huzejfe b. Usejda el-Gifarija, r.a., u kojoj stoji: 'Poslanik, s.a.v.s., pojavio se među nama dok smo međusobno govorili o Smaku svijeta, pa je rekao: 'Smak svijeta neće nastupiti dok prije njega ne vidite deset znakova: Duhhan, Dedždžala, Životinju, izlazak Sunca sa zapada, silazak 'Isa'a sina Merjemina, Je'džudža i Me'džudža i tri velike depresije tla: na istoku, zapadu i na Arabijskom poluotoku. Zadnje što će se, od toga, pojaviti jeste vatra iz pravca Jemena koja će tjerati ljude da se sakupe na određenom mjestu (radi obračuna).'' 


U drugom hadisu stoji: 'Ovo je Džebrail koji je došao da vas pouči vašoj vjeri... Kaži mi nešto o Smaku svijeta! Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'Onaj koji je upitan o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.' Onda me obavijesti o njegovim predznacima! 'Kada robinja rodi svoga gospodara i kada vidiš bosonoge čobane kako se natječu u visinama svojih zgrada''
Kada nastupi Smak svijeta bit će puhnuto u rog prvi, a zatim i drugi put:
'I u rog će se puhnuti, i umrijeće oni na nebesima i oni na Zemlji, ostaće samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.' (Ez-Zumer, 68)
Prvim puhanjem će pomrijeti sve živo na nebesima i Zemlji, izuzev onog koga Allah, dž.š., poštedi. Drugim puhanjem će ljudi ustati iz svojih kaburova i krenuti ka mjestu za obračun.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Između dva puhanja u Rog proći će četrdeset godina, zatim će Allah spustiti kišu s neba, pa će oni niknuti kao što zrna klijaju. Cjelokupni ljudski organizam nestaje izuzev 'repnjače' iz koje će njegovo tijelo biti ponovo izvedeno na Sudnjem danu.'

Proživljenje

Najviše ćemu su se mekkanski mušrici čudili i ono što je bio najveći razlog njihovog sumnjanja u Smak svijeta jeste pitanje proživljenja poslije smrti!
'...dok oni koji ne vjeruju govore: “Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?” Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.' (Sebe', 7-8)

Oni govore: “Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?” (El-Isra', 49)

“Zar kada umremo i zemlja i kosti postanemo – zar ćemo zbilja biti oživljeni, zar i drevni naši preci?” (El-Vakia, 47-48)


Njihova sumnja građena na nečem što nema osnova.
Oni, prije svega, nisu imali istinsku spoznaju Allaha, jer su smatrali da proživljenje poslije smrti nije u Njegovoj moći. Da su bili svjesni Allahove veličine i Njegove moći, koju ništa ne može ograničiti, oni bi shvatili da Allahovoj moći ništa ne promiče.

Drugo, oni uopće nisu shvatili fenomen stvaranja koji se stalno dešava pred njihovim očima! Da su taj fenomen pravilno shvatili, shvatili bi da za onoga ko sve to stvara ništa nije nemoguće, jer ne postoji ništa što na to upućuje više od fenomena stvaranja koji se stalno ponavlja.
Osjećaji, jednostavno, otupe na svakodnevne pojave i zataji poruka na koju oni ukazuju. Nebo i Zemlja, Sunce i Mjesec, noć i dan, smrt i život, sve su to svakodnevne pojave na koje je čovjek navikao i uopće ne prepoznaje veliki fenomen koji se u njima krije.
Da se čovjek prisjeti tih istina, ili otkloni perdu sa svojih osjetila i uoči nevjerovatne istine o svemiru, sigurno bi prepoznao taj fenomen Božijeg udjela u svakoj sitnoj i krupnoj stvari i osjetio da Onoga ko je sve stvorio iz ničega ništa ne može spriječiti u ponovnom stvaranju kad god On to zaželi.

Činjenica je da oni tada nisu poznavali istine o svemiru kao mi danas, ali ono što svaki čovjek zna o svemiru i što vidi dovoljno je da prepozna fenomen Allahovog stvaranja. Zbog toga se Allah, dž.š., obraća ljudima ukazujući im na ono što svojim očima vide od fenomena stvaranja i kaže: Zaista je onaj koji je sve to stvorio u stanju da to ponovo učini.

“O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zakvačka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što Allah postoji, i što je On kadar da mrtve oživi, i što On sve može, i što će čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživjeti.' (El-Hadždž, 5-7)

http://www.youtube.com/watch?v=bVANQvhZNKE

http://www.youtube.com/watch?v=mWNRe3yj89Y&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=x1vYjEroaKo&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ntYAU94OMWc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0T76q1OlRGU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=O01NGIqgPrg&feature=related

 

http://www.youtube.com/watch?v=ZUJsfYN1drQ

http://www.youtube.com/watch?v=esfF9qEKGZo&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=3GnlVdyb1VU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=NUcrWqnaVZc&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=Jhup5Duixbg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=m9dKwHiiL90&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ubrrJ6bniB0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=37eoOn3A0q8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aoq9KfG_2_g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=QWONdT3TZSc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=UbGLZ2k4vxU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=cOORLnBl4X4&feature=related

26.02.2012.

Bratska ljubav u ime Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Bratska ljubav u ime Allaha subhanehu ve te’ala

 

Svi se cvrsto Allahova uzeta drzite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugma neprijatelji, pa je On slozio srca vasa i vi ste postali, miloscu Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objasnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali. (Ali-Imran : 103)

Kada pronađeš pravog prijatelja, iskrenog sabesjednika, zavoli ga u ime Allaha. Uistinu, najveći stepen bratstva jeste bratstvo koje je u ime Allaha, a ne radi bliže ili kasnije ovodunjalučke koristi. Oni čija ljubav i bratstvo budu radi Allaha, subhanehu ve te'ala, neka budu radosni, neka se raduju Allahovom obećanju, spasu kod Njega Uzvišenog na Danu velikog straha.

Abu Musa al-Ash’ari prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Vjernici su kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru. " (Buharija i Muslim)

Ebu Hurejre (radijallahu ‘anhu), prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Ne zavidite jedan drugom, ne mrzite se medusobno, ne okrecite ledja jedan drugom, ne namecite se u kupovini, nego, o Allahovi iskreni robovi, budite prava braca. Musliman je muslimanu brat, on ga nece ostetiti, niti potcjeniti, niti ga na cjedilu ostaviti. Takvaluk je ovdje i pokaza na svoja prsa, tri puta. Dosta je covjeku zla da omalovazava svog brata muslimana. Sve sto je vezano za muslimana haram je drugom muslimanu, njegova krv, njegov imetak i njegova cast.” (Muslim)

Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskracuje mu njegova prava i ne ponizava ga. Covjeku je dovoljno zla to sto nipodastava brata muslimana. Ko pomogne svome bratu muslimanu u nevolji, Allah ce njemu pomoci u njegovoj nevolji, ko otkloni nedacu jednog muslimana, Allah ce njemu otkloniti jednu od njegovih nedaca na Sudnjem danu. A ko prikrije nedostatke(mahane) jednog muslimana, Allah ce prikriti njegove na Sudnjem danu. (Buhari i Muslim)

Takodjer se prenosi od Ebu Hurejre (radijallahu ‘anhu), da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Musliman ima 5 obaveza prema muslimanu: uzvratiti mu na selam, obici ga bolesna, klanjati mu dzenazu, prihvatiti njegov poziv i reci “Jerhamukellah” kada kihne.” (Buhari i Muslim)

U jednoj verziji od Muslima, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao “Musliman je prema muslimanu duzan sestoro:
1. Ako ga sretnes nazovi mu selam
2. Ako te pozove, odazovi mu se
3. Ako ti zatrazi savjet, posavjetuj ga iskreno
4. Ako kihne i kaze “Elhamdulillahi”, reci mu “Jerhamukellah”
5. Ako se razboli, obidi ga
6. Ako umre, isprati ga(prisustvuj dzenazi)”

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Sta je najbolje uraditi u islamu?” Resulallah je odgovorio: “Narod nahraniti i svakoga sa pozdravom mira poselamiti, znao ih ili ne.” (Buhari)

Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: "Sedam vrsta ljudi bice u Allahovom hladu, na dan kada nikakvog drugog hlada nece biti;- pravedni vladar, - mladic koji odraste u pokornosti Allahu, - covjek cije je srce neprestano vezano za Dzamiju, -prijatelji koji se vole samo u ime Allaha, takvi su kad se sastaju i kad se rastaju, - covjek kojeg lijepa i ugledna zena pozove na blud, pa kaze; Ne, ja se bojim Allaha, -covjek koji udjeljuje milostinju, tako da mu lijeva ruka ne zna sta je desna udijelila, -covjek koji se sjeti Allaha u samoci pa pusti suze". (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: “Ako neko slast vjere zeli da osjeti, treba da nekog voli u ime Allah.” (Ahmed).


"Ko stane u zastitu casti brata muslimana, to cemu biti zastita od Dzehennema. " (Tirmizi) i

"Nema covjeka muslimana koji ce stati u odbranu casti svoga brata, a da Allah nece uzeti Sebi u obavezu da ga zastiti od dzehennemske vatre na Kijametskom danu. " (Ahmed)

Ebu-Zerr, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte nipodastavati i omalovazavati bilo sta od dobrocinstva, pa makar da sretnes brata muslimana vedra lica". (Muslim)

"Niko od vas nece dostici potpuno vjerovanje sve dok ne bude zelio i volio svome bratu ono sto zeli i voli samome sebi. " (Buharija i Muslim)

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem: " Neki covjek je krenuo da posjeti brata muslimana u drugom selu, i Allah naredi meleku da ga saceka na putu. - Kuda ides ? -upita ga melek. - Idem da posjetim brata u ovom selu - rece covjek. - Da ne ides zato da ti uzvrati na dobrocinstvo koje si mu ucinio ? - Ne. Hocu da ga posjetim zato sto ga volim, u ime Allaha. - Ja sam izaslanik Allaha - rece mu melek - da ti kazem da te je Allah zavolio, kao sto si ti njega zavolio, u ime Allaha !"

“Kada musliman ode u obilazak brata muslimana, on neprestano ubire dzennetsko voce, sve dok se ne vrati.“ (Muslim)

Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je neki covjek bio kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, pa je pored njega prosao neki (drugi) covjek i rekao: ”Allahov poslanice! Ja doista volim ovog covjeka.” Na to ga je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem upitao: ”Da li si ga obavijestio o tome?” Odgovorio je: ”Nisam”. Rekao je: ”Obavijesti ga.” On ga je sustigao i rekao mu: ”Ja te, doista, volim u ime Allaha.” Odgovorio je: ”Allah te zavolio koji je ucinio da me ti zavolis u Njegovo ime.” Biljezi Ebu Davud, sa vjerodostojnim senedom.

“Primjer vjernika u medusobnoj paznji, milosrdju i saosjecanju je kao primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se pridruze u bolu sa nesanicom i temperaturom.» (Buhari i Muslilm)

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti. " (Tirmizi)
"Kome se njegov brat izvini, a on ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh onog koji druge izrabljuje. " (Ibn Madze)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogresku, Allah ce mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)


Prenosi se da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kada covjek uci dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu trazis'. " (Ahmed i Muslim) i "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija. " (Muslim)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je onaj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

Abu Musa al-Ash’ari od Resulallah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je prenio:

" Vjernici su kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traze da se cine dobra dela, a od losih odvracaju i molitvu obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku njegovu se pokoravaju. To su oni kojima ce se Allah sigurno smilovati-Allah je doista Silan i Mudar.”(At Tewba – 71)

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim) i "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati ako se ne budete voljeli.” (Muslim, 53)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Doista će Allah na Sudnjem danu kazati: “Gdje su oni koji su se voljeli u Moje ime, danas ću ih staviti u Svoj hlad, a drugog hlada, osim mog hlada, nema.” (Muslim, br. 2566)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Vjernici su kao zidovi zgrade, jedan drugog podipuru.” (Buharija i Muslim)

Ebu Hurejre radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Ne zavidite jedan drugom, ne mrzite se međusobno, ne okrećite leđa jedan drugom, ne namećite se u kupovini, nego, o Allahovi iskreni robovi, budite prava braća. Musliman je muslimanu brat, on ga neće oštetiti, niti potcjeniti, niti ga na cjedilu ostaviti. Takvaluk je ovdje i pokaza na svoja prsa, tri puta. Dosta je čovjeku zla da omalovažava svog brata muslimana. Sve što je vezano za muslimana haram je drugom muslimanu, njegova krv, njegov imetak i njegova čast.” (Muslim)

Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana. Ko pomogne svome bratu muslimanu u nevolji, Allah će njemu pomoći u njegovoj nevolji, ko otkloni nedaću jednog muslimana, Allah će njemu otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. A ko prikrije nedostatke (mahane) jednog muslimana, Allah će prikriti njegove na Sudnjem danu." (Buhari i Muslim)

Od Ebu Hurejre radijallahu ‘anhu se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Musliman ima pet obaveza prema muslimanu: uzvratiti mu na selam, obići ga bolesna, klanjati mu dženazu, prihvatiti njegov poziv i reći “Jerhamukellah” kada kihne.” (Buhari i Muslim)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od Džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

http://www.youtube.com/watch?v=r7WDb1eSRKI

http://www.youtube.com/watch?v=J0YAZXKZQ_I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-c_8TbosF9c&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LQ4FVpDcNV4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=a-osq94CS30

http://www.youtube.com/watch?v=0f9JVZB6s40&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=E0jtiG69gIs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=99AiqW7pH7Y&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ATpkCAJVN1I&feature=related

 

 

25.02.2012.

"Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi."

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

"Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi."

 

Koga god naucimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami ucinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi."

Davet je pozivanje ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru - Islam i on ima cvrsto utemeljenje kako u Kur'anu, tako i u Sunnetu. Kaže Uzvišeni Allah: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela cini i koji govori: "Ja sam doista musliman!". (Prijevod znacenja, sura Fussilet, ajet 33.). Ovo ne samo da je najbolja uloga jednog muslimana u društvu, vec nam je svima i obaveza da prenosimo ono što znamo od Islama na druge. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Prenesite od mene makar jedan ajet." (Buharija). Sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u Allahovu, tebareke ve teala, vjeru i ukazivao ljudima na pravi put cijeli period svoje poslanicke misije i ostavio nam najbolji primjer kako treba da ga slijedimo u ovom najcasnijem pozivu. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "O Vjerovjesnice, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naredenju - pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da ce Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obracaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Prijevod znacenja, sura Ahzab, ajeti 45. - 48.)


I poslanici prije posljednjeg, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pozivali su svoje narode u jednu vjeru i ukazivali im na pravi put. Kaže Uzvišeni Allah: "Prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte." (Prijevod znacenja, sura Enbija, ajet 25.) Svaki narod je imao medu sobom one koji su im ukazivali na pravi put i opominjali ih na loše posljedice njihovih djela. Kaže Uzvišeni: "Ti si samo opominjac, a svaki narod je imao onoga ko im ukazuje na pravi put." (Prijevod znacenja, sura Ra'd, ajet 7.) I kaže: "Svaki narod je imao poslanika. Pa kada im dode poslanik njihov, bude medu njima pravedno presudeno i nikakvo nasilje im ne bude ucinjeno." (Prijevod znacenja, sura Junus, ajet 47.)

Ucenjaci su nasljednici Božijih poslanika, jer poznaju njihovu nauku dostavljenu im od Svevišnjeg, po njoj rade i šire je. Kaže Uzvišeni: "Svjedoci Allah da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i posjednici znanja, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog." (Prijevod znacenja, sura Ali 'Imran, ajet 18.) A kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista su ulema (uceni u Islamu) nasljednici vjerovjesnika. A zasigurno vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, vec su jedino ostavili znanje, pa ko ga se prihvati, dobio je veliki udio u nasljedstvu.". (Lanac prenosilaca je hasen (dobar), a hadis prenosi Ahmed, Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže i Darimi)


Musliman može biti u jednoj od dvije uloge na ovom svijetu: da bude od ucenih koji znaju cime se okoristi i druge poucava, ili da svoje znanje, koliko god da je, prenosi na druge, makar ne bio od ucenih koji ga tumace, razumiju i njime se koriste. On ne smije biti treca vrsta koja niti se okoristi znanjem, niti ga drugima prenosi. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer onoga sa cime me je poslao Allah od upute i znanja je kao primjer obilne kiše koja se spusti na neku zemlju, pa jedan njen dio plodan, primi vodu, te iznice ispašu i mnogo rastinja, a jedan njen dio bi neplodan, sacuva vodu, pa Allah njome okoristi ljude, te su se napili, napojili druge i zasijali. Kiša se spusti i na jedan drugi dio zemlje, a biješe ravan, ne sacuva vodu, niti iznice ispašu. To je primjer onoga koji se pouci u Allahovoj vjeri i kome koristi ono sa cime me posla Allah, te sazna i druge pouci, i primjer onoga koji time ne diže glavu i ne primi Allahovu Uputu sa kojom sam poslan." (Buharija i Muslim)

Koga god naucimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami ucinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi." (Muslim) Daija ima koristi od svoga rada i nakon smrti, a nauka koju je ostavio iza sebe medu ljudima piše mu se u trajni sevap. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Kad covjek umre prestaju njegova djela osim u trome: trajnoj sadaci, nauci kojom se koristi ili dobrom djetetu koje za njega dovu cini." (Muslim)


Onaj ko oživi u Islamu neki zamrli sunnet ili uspostavi lijep obicaj, koji ima svoju osnovu u Islamu, isto tako ima nagradu kao i oni koji ga u tome slijediše, a onaj ko uvede loš obicaj u Islam ili uspostavi neki bid'at (novotariju) u vjeri, isto tako ce imati grijeh kao i svi oni koji ga budu u tome slijedili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u Islamu lijep obicaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se nece ništa umanjiti od njihovih nagrada. A onaj ko uvede u Islam loš obicaj, na njemu je grijeh toga i grijeh svakog onoga ko radi po tome nakon njega, s tim što se nece ništa umanjiti od njihovih grijeha." (Muslim)

U jednom širem znacenju, davet obuhvata naredivanje dobra i podsticanje na njeg, te sprecavanje zla i njegovo zabranjivanje. Nužno je da u svakom društvu ima onih koji ukazuju na pravi put, pozivaju u dobro i odvracaju od zla. Kaže Uzvišeni Allah: "I neka medu vama bude jedna skupina koja dobru poziva i nareduje poznato, a zabranjuje loše, i to su oni koji su uspjeli.". (Prijevod znacenja, sura Ali Imran, ajet 104.) Musliman mora biti aktivan clan ljudske zajednice i dužnost mu je, u skladu sa svojim mogucnostima, da poziva u dobro i istinu, te da sprecava i otklanja zlo koje se pojavi. Kaže Allah, džele šanuhu: "Tako Mi vremena, covjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela cine i koji jedni drugima istinu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje." (Prijevod znacenja, sura ’Asr, ajeti 1.-3.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda srcem, a to je najslabiji iman." (Muslim)


U slucaju da ummet zanemari ovu svoju veliku obavezu, onda posljedice nece osjetiti samo oni koji zlo rade, vec kazna pogada sve. Kaže Allah, dželle ve ala: "I bojte se iskušenja koje nece zadesiti samo one koji su nepravdu ucinili, i znajte da Allah žestoko kažnjava." (Prijevod znacenja, sura Enfal, ajet 25.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer onoga koji popušta u Allahovim propisima i onoga koji ih krši je kao primjer jednog naroda koji se ukrca u ladu, pa jedni bijahu na njenom dnu, a drugi na palubi. Prolaziše sa vodom oni na potpalublju preko onih gore, pa ih tako uznemiravaše, te jedan uze sjekiru i poce bušiti dno lade, a ovi mu dodoše i rekoše: "Šta ti je?", a on rece: "Ja sam vas uznemirio, a meni je potrebna voda." Ako ga sprijece spasice i njega i sebe, a ako ga puste uništice i njega i sebe." (Buharija)

Ne boriti se protiv zla ili ga, u najmanju ruku, ne prezirati, znaci utopiti se u njega i odobravati ga, te izgubiti glavnu karakteristiku imana, a to je el-vela vel-bera (biti uz istinu i odreci se svega suprotnog Islamu). Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah poslao medu njegov narod prije mene a da nije imao u svojim sljedbenicima pomagace i drugove koji su uzimali za njegov sunnet i slijedili njegove upute, zatim mjesto njih dolaziše kasniji, koji govore ono što ne rade, i cine ono što im nije naredeno, pa ko se protiv njih bori svojom rukom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim jezikom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim srcem, mu'min je, a mimo toga nema ni koliko zrno gorušice imana." (Muslim)


Daije su od svog postojanja bile izložene raznoraznim neprilikama, zlostavljanjima, progonima, vrijedanjima, ismijavanjima, pa cak i fizickim likvidacijama. Kaže Allah, subhanehu ve teala: "Oni koji nijecu Allahove ajete i ubijaju vjerovjesnike bez ikakvog razloga i ubijaju one medu ljudima koji nareduju Pravdu, pa ti takvima navijesti bolnu patnju. To su oni cija su djela propala i na ovome i na onome svijetu i oni nemaju nikog ko ce im pomoci." (Prijevod znacenja, sura Ali Imran, ajeti 21.-22.) Davet zahtijeva veliki sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) i u njemu uspijevaju samo oni kojima Allah podari Svoju blagodat. Kaže Uzvišeni Allah: "S tim se mogu susresti samo strpljivi, i s tim se mogu susresti samo vrlo srecni.". (Prijevod znacenja, sura Fussilet, ajet 35.) I kaže Allah, dželle šanuhu: "... i koji jedni drugima istinu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.". (Prijevod znacenja, sura El-Asr, ajet 3.) I kaže Uzvišeni: "Zar vi mislite da cete uci u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas. Njih su zadešavale neimaštine i bolesti i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali, uzviknuli: "Kada ce vec jednom Allahova pomoc." Eto, Allahova pomoc je zaista blizu. (Prijevod znacenja, sura Bekare, ajet 214.)

http://www.youtube.com/watch?v=1BGz4Dgc29c&feature=fvsr

http://www.youtube.com/watch?v=EK7hh2N-euk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=sK24MsM8SUI

http://www.youtube.com/watch?v=8SSBeM41wEk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rF5T49iF1CE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uJn7K1YqwxQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=KVvWCOz5ftM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PhsQFUDt_0I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=pmsrt9lRZ40&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=QWvnOkjcA7c&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uu68LbltBBk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=7jtyzJgPGGQ

http://www.youtube.com/watch?v=RDkiLF37Kio&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PYRZlAnppNg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0A85hcQCaNM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=8FQyo9Jug2M

http://www.youtube.com/watch?v=302y0BKVcZc

http://www.youtube.com/watch?v=CvbZZT5LJH8

http://www.youtube.com/watch?v=toYQNhV02kc&NR=1&feature=endscreen

24.02.2012.

Islam je vjera istine i spasa na oba svijeta!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Islam je vjera istine i spasa na oba svijeta !

I slam je vjera istine,spasa, pravde i mira, i na ovo poseban akcenat stavljamo zbog toga što sve ostale (ne)vjere, ideologije ili pravci razmišljanja u sebi sadrže dosta neistina i laži, dosta nepravde i nasilja, i izvori su destrukcije i nemira! Islam je jedinstveni način i program koji je jedino ispravan i tačan i jedino koristan po čovjeka i sve aspekte njegova života. Islam je, kod Boga, jedino priznata vjera, jedina ispravna ideologija razmišljanja i života, kao i program rada kojeg je Allah dž.š., propisao Svojim stvorenjima na Zemlji – insanima i džinnima! Islam je bio, sada je i biće – vjera istine i pravde i mira kako na polju čovječije duše, tako i na polju čovječijeg tijela kao i užeg i šireg okruženja!
Da je islam ovakav kakav tvrdimo da je, to moramo potkrijepiti dokazima, od kojih su najbitniji sljedeći:


1. Islam je skup propisa i zakona koje nam podari Sveznajući,

Onaj koji je o svemu potanko obaviješten, Onaj koji je mudar i Onaj koji je Svemoguć!
Onaj koji sve zna i u sve je upućen – a takav je samo Allah dž.š., jedino je On u stanju da nam propiše ovako veličanstvenu, čistu i preciznu vjeru! Onaj koji je u stanju činiti sve a ujedno je i mudar – samo je On u stanju da nam propiše Zakon i Ustav koji će važiti za svako mjesto i vrijeme, i koji će odgovarati svakoj naciji i plemenu!
Samo je Allah dž.š., taj koji je u stanju da nam propiše životna pravila, puna pravde i insafa, koja odgovaraju svakom mjestu i vremenu: Ovo je Knjiga koju smo ti objavili, kako bi izveo ljude, uz dozvolu njihova Gospodara, iz tmina na svjetlo, na put Veličanstvenog i Hvaljenog!“ (Ibrahim, 2.)
Zar Onaj koji je sveznajući i koji je u sve upućen – ne zna i ne poznaje halove i duše i stanja robova Svojih koje je rukom Svojom stvorio, i zar On da ne zna šta je to što ljudima odgovara, i šta je to što ljudima šteti i ne odgovara?
Zar da ne zna Onaj koji stvara, a obazriv je prema svemu i o svemu je potanko obaviješten!“ (el-Mulk, 67.)
Zar će Onaj koji je Svemogući i koji je Najmudriji, propisati vjeru koja je puna sumnji i nestabilna ili će propisati zakone koji su krnjavi i manjkavi – koji neće odgovarati ljudskim dušama i tijelima, i koji neće odgovarati životu ljudi bilo kojeg mjesta ili vremena?
Tebi se Kur’an dostavlja od strane Mudrog i Sveznajućeg!“ (el-Nahl, 60.)
Normalno je dakle da će lijepim životom živjeti osoba koja poštuje, praktikuje i slijedi upute, zakone i propise Onoga koji je Mudriji od svih mudraca i Onoga koji Znavaniji od svih znalaca! Allah dž.š., kaže: „Ko bude dobra djela činio, bio on muško ili žensko, a vjernik je – daćemo mu da proživi dobar život!“ (el-Nahl, 97.)


Kada se kaže dobar život misli se na srećan život! Veliki broj ljudi je pobrkao lončiće pa su umislili i sebe su ubijedili u to da su fizička zadovoljstva tijela – sreća!? Da je dobro jesti, dobro spavati, dobro se obući, dobru kuću i prevozno sredstvo imati – sreća!?
Istina je suprotna! Osjećaj sreće je vezan za dušu a ne za želudac i naše tijelo! Koliko je onih koji imaju dobro da jedu, koji imaju novca, koji imaju kuća i kola – ali koji su bez sreće, bez rahatluka, bez mira i bez berićeta! Zbog čega? Zbog toga što dušu svoju nisu nahranili njenom hranom, zbog toga što im je duša na izdisaju, jer je izgladnjela i smorena! Čime se hrani ljudska duša, kako bi ona bila srećna? Ljudska duša se hrani Kur’anom, šehadetom i imanom, abdestom i namazom, zikrom i tesbihom, džamijom i džematom, i ostalim dobrim djelima… Tek na ovaj način duša biva srećnom pa makar i ne imala dobro jesti, dobro se oblačiti, u dobroj kući stanovati itd.!
Shodno navedenome možemo primjetiti ljepotu univerzalnog sklada između Allahovog dž.š., šeri’ata – zakona i ustava, i Njegovih univerzalnih svemirsko-vasionskih zakona i između prirode i nutrine samog čovjeka; kako je sve to na taj način skladno!
Onaj koji stvara stvorenja je najpreči i da im propiše zakone i propise po kojima će se upravljati kako bi normalno funkcionisali! Loše je i nije mudro da neko napravi određenu mašinu a da uz nju ne dostavi uputstva i pravila o njenom održavanju i upravljanju. Isti je slučaj i sa čovjekom kojeg je Allah dž.š., stvorio – data su mu uputstva o tome kako će održavati sebe u normali kako bi normalno funkcionisao u svome životu! „Reci: Objavio ga je Onaj koji poznaje tajne nebesa i Zemlje…!“ (el-Furkan, 25.)

2. Da je islam vjera istine, pravde i mira to nam potvrđuju i iskazi i svjedočanstva učenih i pametnih ljudi kroz stoljeća koji su sa svih aspekata i načina prilazili Božijoj objavi ukazujući nam na ljepotu suštine Allahovih propisa, na sjaj kur’anskih zakona, kao i na tajnu srži ibadeta – robovanja i obožavanja Allaha dž.š.!
Ko bude prišao islamskim propisima čisto razumski i intelektualno – naći će u ‘akidi i islamskom vjerovanju pravu jasnoću i bistrinu bez ikakve pomućenosti; islamski pristup monoteizmu, kroz tevhid i šehadet zacijeljuje svaku ranu, ispunjava prsa i razum ostavlja bez komentara!
Ko bude dublje promišljao o ibadetima – primjetiće da se u namazu, postu, zekatu i sadaki, čuvanju časti kako svoje tako i tuđe, i klonjenju od harama kriju velike tajne kao i visoki ciljevi pročišćenja i prosvijetljenja duše, uz šta jača i ozdravljuje i samo tijelo, a dobra djela su sama posljedica svega toga!
Ko bude samo na trenutak razmislio o islamskim pravilima nasljedstva ostaće zapanjen njihovom veličinom i preciznošću raspodjele zaostavštine i imetka, primjećujući pravi sklad između toga i potreba ljudi za imetkom na ovome svijetu. Djeca i roditelji su najbliži jedno drugome pa je i zbog toga najpreče da jedni druge naslijeđuju. Ako umrla osoba ostavi za sobom evlad i djecu – dio nasljedstva njegovih roditelja i žene se odmah umanjuje, što oni punog srca i prihvataju, jer su opet unučad kao i svoja djeca itd..
Veličina islama se ogleda i u tome koliko on insistira na međusobnom potpomaganju, socijalnim programima, međusobnom opraštanju, spajanju rodbinskih veza, kakvoći bračnog odnosa, činjenju dobrih djela uz nužnost obazrivosti i rješavanja lokalnih i globalnih problema.
Islam poklanja veliku pažnju uspostavi lijepog ponašanja i ahlaka, zbog toga što jedno društvo i jedna zajednica propada onoga momenta kada među njima loš ahlak i loše ponašanje uzme maha! Muhammed s.a.w.s., je rekao: „Poslat sam kako bih usavršio plemenit ahlak i ponašanje kod ljudi!“ (Buharija u Edebul-Mufredu, 273.)
Islam suzbija svaki vid oholosti i uzdizanja nad drugim ljudima, suzbija umišljenost i preziranje ostalih, suzbija ogovaranje i prenošenje tuđih riječi, suzbija laži i klevete, suzbija potvore i svaku vrstu fitni i smutnji.
Islam insistira na tome da jedno društvo mora predvoditi pravda i povjerenje u svakom pogledu, što se da jasno primjetiti kad god se osvrnemo na islamske propise kako naredbe tako i zabrane. Islam traži pravdu u odnosima među ljudima, ne bitno je li muško ili žensko u pitanju, jeli arap ili nearap u pitanju, jeli bijeli ili crni čovjek u pitanju, jeli bogati ili siromašni čovjek u pitanju, jeli ugledni ili neugledni u pitanju!
Islam nam ukazuje na to da jedina razlika koju Allah dž.š., pravi među ljudima – takvaluk i bogobojaznost: „O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog muškarca i od jedne žene, i na nacije i plemena smo vas podijelili kako bi se međusobno zbližavali i upoznavali; najčasniji od vas je onaj koji je prema Allahu najbogobojazniji!“ (el-Hudžurat, 13.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., ne gleda u vaša lica niti u vaša tijela, već gleda u vaša srca i u vaša djela!“ (Muslim)
Islam je učinio to da svi oni koji ga prihvate bivaju i postaju jednim ummetom, i jednim narodom, kojeg više ne može cijepati i razdirati sitni nacionalizam ili pripadnost određenom plemenu ili pripadnost određenoj političkoj školi razmišljanja ili stranki. Islam je jača veza nego li sve te razlike koje među ljudima postoje!
Allah dž.š., kaže: Ovaj vaš ummet je jedan i jedinstven ummet, a Ja sam vaš Gospodar, pa Me se zbog toga i boj’te!“ (el-Mu’minun, 52.)
Dakle, interes džemata muslimana i islamske zajednice je preči nego li interes nacije ili interes plemena ili interes određene politike ili interes određene stranke ili partije! Interes islama i muslimana je preči i iznad je svega – ne bitno koje su nacije ili plemena!

3. Treći razlog koji nam potvrđuje to da je islam vjera istine i pravde i mira jeste stanje blagodarnosti, ljepote i bezbjednosti kojeg su uživali muslimani sve dok su se držali islama!
Dok su se muslimani držali islama – njihovi vladari su pravilno i pravedno vladali među njima što je širilo pravdu na sve strane. Muslimani su voljeli svoje pretpostavljene dok su bili takvi, bili su im pokorni i dove su Allahu dž.š., upućivali za njih. U takvoj atmosferi jaki pomaže slabog, a bogati siromašnog!
Koju god zemlju su muslimani oslobodili sa njima je došla bezbjednost i rahatluk, čistoća i hamami, putevi i bolnice i škole… Kriminal, alkohol, blud, krađe i ubistva su maksimalno istrijebljeni bili! Ta pravičnost i pravda je prouzrokovala to da je masa ljudi, ranih nacija i plemena, prigrlila i prihvatila islam, a vrlo je poznato to da islam nije širen mačom i ognjem kao što je bio slučaj sa hrišćanstvom koji je gotovo svugdje u svijetu širen mačem i ognjem. Ko se nije htio pokrstiti bio je ubijen, što nikada nije bio slučaj sa islamom! Ne treba se čovjek siliti na to da bi on shvatio da je jedan jednako jedan (tewhid), ali da bi se čovjek ubijedio u to da je jedan jednako tri (trojstvo), tu se moramo poslužiti i mačom i ognjem da bi to postigli!
Islam je jedina vjera koja je propraćena ovakvim porukama: „Vjernici su braća!“ (ajet); „Najčasniji od vas je onaj koji je najbogobojazniji!“ (ajet); „Allahovi robovi, budite braća!“ (hadis)
Ljudi koji su odani islamu, bave se islamom, pozivaju islamu – moraju biti jedinstveni i zajedno, i moraju se međusobno potpomagat, u najmanju ruku se ne smiju međusobno odmagat – kada jedan dio takvog tijela oboli, treba mu se ostali dio tijela odazvati sa temperaturom i groznicom!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vjernik je za vjernika poput neke građevina, koja se sama na sebe oslanja!“ (Muslim) Ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., su ljudi koji su najbolje pretočili iskrenost u djelo, ostavljajući nam brojne primjere čojstva i junaštva kojima se moraju podučiti sve naredne generacije islama.

4. Da je islam vjera istine, pravde i mira – možemo primjetiti i preko toga kako oni ljudi koji čitavog života lažu, koji su zulumćari i nasilnici i koji su protivnici svakog selameta i mira neprestano udaraju na islam i muslimane!
Često puta se pravi put i istina može pronaći i na taj način što ćemo krenuti suprotno od puta nevjernika i griješnika. Ako su oni ti koji su zalutali sa pravoga puta, a jesu, mi ćemo pronaći pravi put tako što ćemo se vratiti unazad sa njihove trase i staze. Ono što nevjerniku i griješniku na bazi vjere smeta tu pritisni i ne boj se. Pravi put je razlikovati se i kontrirati nevjernicima i griješnicima – što je pravilo koje nam, kroz brojne ajete i hadise, potvrđuje šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.!
Islam je čitav istina i pravda, kako u svojim korijenima tako i u svojim granama, velikim ili malim, od korijena La Ilahe Illallah pa sve do uklanjanja prepreka sa puta koja je najniža grana imana!
U Islamu nema ničeg teškog niti nejasnog niti sumnjivog. Svaki islamski propis je lahkota, odmor, jasnoća i logičnost! U praktikovanju islama i islamskih propisa je svaki hajr i berićet, svaka sreća i mir i zadovoljstvo.
Allah dž.š., kaže: „U islamu vam ništa teško nije propisano!“ (el-Hidžr, 78.) Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate!“ (el-Bekara, 185.)
Ljudi koji nisu na šehadetu i tevhidu – tegobnim životom žive, i u dušama svojim nose rastrojstvo. Ljudi koji ne klanjaju namaz i ne poste mjesec Ramazana – sami sebi otežavaju i sami sebe pate! Društvo koje ne zna za zekat i ne zna za sadaku je društvo koje gubi berićet u svemu što ima! Oko koje nije gledalo u Allahovu dž.š., kuću, bejtullah, i veličanstveni skup hadžija na Arefatu – to oko još ništa vidjelo nije!

Zbog svega navedenog je islam vjera istine , pravde i selameta i mira, pa ko hoće sve navedeno neka se čvrsto prihvati islama: „Jedina priznata vjera kod Boga-Allaha je islam!“ (Kur’an)

http://www.youtube.com/watch?v=1BGz4Dgc29c&feature=fvsr

http://www.youtube.com/watch?v=EK7hh2N-euk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=sK24MsM8SUI

http://www.youtube.com/watch?v=8SSBeM41wEk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rF5T49iF1CE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uJn7K1YqwxQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=KVvWCOz5ftM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PhsQFUDt_0I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=pmsrt9lRZ40&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=QWvnOkjcA7c&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uu68LbltBBk&feature=related

23.02.2012.

Zlatni savjeti onima koji se bave da'vom (islamskim misionarstvom)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 Zlatni savjetI onima koji se bave da'vom (islamskim misionarstvom)


"Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu." (An-Nahl, 16:125)

 Islam nije vjera rezervisana samo za 'nekolicinu odabranih'. Dužnost svakog muslimana je da širi našu vjeru! Muslimanska omladina koja praktikuje islam, bez obzira da li su početnici, islamski aktivisti ili lideri, ima ključnu ulogu u svemu tome.

“Allah ih je stavio u poziciju u kojoj se vjerovatno niko drugi ne nalazi”, kaže Šima Kan, bivši savjetnik Muslimanske omladine u Sjevernoj Americi (MYNA). „Oni poznaju razne načine komuniciranja sa svojim vršnjacima, razumiju kroz šta sve oni prolaze, a posjeduju i potrebne smjernice za uspješan da'vetski (misionarski) rad.”

Gdje su vasi roditelji i u kojem halu-stanju? A vasa djeca ? Rodbina ili komsiluk? Zamili sa cim te je Allah Uzviseni pocastio ''UPUTOM NA PRAVI PUT I ZNANJEM'' , ali ne robe samo za tebe samog!!! Ti si taj kojeg je Allah uputio,pa ne budi musliman -vjenrik samo za sebe kada znas koja je nagrada ako Allah uputi nekog tvojim sebebom,kada znas vrijednost Dzenneta i kazne Dzehennema! Pa zar nebi volio da su tvoji roditelji sa tobom insaAllah u Dzennetu,tvoja djeca kojoj opravdavas grijesenje i haram hm..,tvoja rodbina koju volis i obilazis na dunjaluku pa zar nebi volio da ste i u Dzennetu zajedno,tvoja komsije ...

Ko su vaši prijatelji iz djetinjstva? Da li bi oni radije proveli petak u Mekdonaldsu ili u mesdžidu? Da li bi vaši školski drugovi, koji samo imaju muslimansko ime, radije saslušali imama nekog mesdžida, koji bi vjerovatno pobijesnio kad bi vidio način na koji su oni obučeni, ili vas, koji ste možda odrasli sa njima, smijali se istim šalama ili zajedno išli u školu?

Odgovor je vrlo jasan - oni bi radije saslušali vas.

Ne paničite! Evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći u vašem da'vetskom radu, a pripremili su ih oni koji su već hodali u vašim cipelama. Molim Allaha, dželle šanuhu, da vas podrži, učvrsti i učini od onih koji pozivaju Njemu i rade u skladu sa ajetom:

"Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu." (An-Nahl, 16:125)

 

1. Neka vam je namjera iskrena

Sve što radite treba da bude u ime Allaha, dželle šanuhu. Iskren daija teži isključivo Allahovom zadovoljstvu. Ne trudi se da zadobije naklonost, divljenje i poštovanje ljudi koje poziva u islam. Ovo ne znači da treba da izaziva ljudski prijekor i sumnje. Jedan od pokazatelja iskrenosti daije jeste i taj da se veseli uspjehu u da'vi svoga brata kao što se veseli i svom ličnom uspjehu. Iskrenost daije plijeni ljudska srca te se oni odazivaju njegovom pozivu. Učinite dovu i tražite od Allaha, dželle šanuhu, da vas usmjeri u vašem radu. Duboko vjerujte u islam jer duboka vjera budi hrabrost koja je prijeko potrebna daiji. Duboka vjera pruža polet, život i entuzijazam, pali vatru zanosa u prsima osobe koja je posjeduje.

Put da've je težak, mukotrpan i kamenit, prepun prepreka i trnja. Naređujte dobro, sprečavajte loše, strpite se na onom što vas zadesi i "...ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost." (Jusuf, 12:87)

 

2. Praktikujte ono što govorite

Ako ne praktikujete ono što govorite, svi oni koji vas slušaju će izgubiti povjerenje u vas. Morate posjedovati upornost i odlučnost koja će vas držati budnim i sačuvati od popuštanja pred ovodunjalučkim izazovima. Morate ukrotiti svoje strasti i uskladiti svoje ponašanje sa naučenim. Vaše ponašanje ima veliki uticaj na vaš uspjeh jer uspješan daija svojim načinom života praktično tumači ono u šta poziva. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

"O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!" (Saff, 61:2-3)

 3. Koristite Kur'an i siru (biografiju Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) kao vodič za vašu da'vu

Izučavajte sa dubokim razmišljanjem one sure iz Kur'ana koje govore o tome kako su Allahovi poslanici prenosili poruku islama svojim narodima. Čitajte siru Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da bi ste vidjeli kako je on uputio veliki broj različitih ljudi u islam, uključujući i omladinu. Okoristite se iskustvima svoje braće koji su radili na pozivu Allahu, dželle šanuhu. Time ćete uštediti mnogo truda i teškoća i uveliko skratiti put koji vam predstoji. Prisustvujte hutbama, predavanjima i tribinama iskusnih daija. Čitajte islamske časopise i knjige kako biste stekli znanje potrebno za da'vetske aktivnosti. Uvijek ulazite u raspravu sa znanjem. Allah, dželle šanuhu, je rekao:

"Vi raspravljate o onome o čemu nešto i znate, a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate? Allah zna, a vi ne znate!" (Ali Imran, 3:66)

 4. Razgovarajte sa ljudima kao da ih stvarno i ne poznajete

Nemojte pretpostavljati da poznajete nekoga samo zato što ste ga vidjeli. Vi ne znate da li su muslimanske djevojčice u vašem razredu, koje hodaju po hodnicima kao da se nalaze na modnoj pisti, osobe sa kojima se ne može pričati o Allahu jer izgledaju kao snobovi. Vi ne znate da li je neki mladić musliman sa vašeg fakulteta, kojeg nikada niste vidjela na džumi, 'loš musliman'. Možda ga niko nikada nije podučavao islamu, a možda nema pojma od kakvog značaja su džume u islamu, posebno za muškarce muslimane.

 

5. Osmijeh

Da li ste znali da Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio škrt na osmijehu? Ipak, mnoge osobe koje 'praktikuju' islam i dalje imaju smrknuta i ozbiljna lica.

Osmijeh i ljubaznost su samo neke karakteristike ponašanja Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojima i mi moramo ovladati u našim svakodnevnim životima. Ako želimo da približimo druge islamu, onda moramo i mi biti pristupačni. Osmijeh je ključ za to!

Ne zaboravite da pristupačnost ne znači i flertovanje sa suprotnim polom. Da'va ne može i ne smije biti izgovor za duge i privatne razgovore i sastanke sa drugim polom. Uspostavite sistem da've u kojem ćete upućivati u islam osobe koje su istog pola kao što ste i vi.

Morate da budete blagi u najvećoj mogućoj mjeri. Blagošću se u ljudska srca usađuje ljubav. Uzvišeni Allah je Svom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega." (Ali Imran, 3:159)

Musau i Harunu je Allah naredio da idu Faraonu i da se pridržavaju ovog uputstva:

"...pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!" (Ta ha, 20:44)

 

6. Preuzmite incijativu i družite se sa onima koje pozivate u islam

Preduzmite prvi korak i pozovite vašeg prijatelja da sjedne zajedno sa vama za vrijeme ručka, da pogleda sa vama neku sportsku utakmicu ili vam dođe na iftar za vrijeme Ramazana. Također, nemojte  zaboraviti da podijelite vaše poteškoće, tuge i frustracije. Pomozite im da urade domaće zadatke, budite im rame za plakanje kad su depresivni, saslušajte ih kad su uznemireni, diskutujte o zajedničkim problemima i uvijek čuvajte njihove tajne. Međutim, ako je problem ozbiljne prirode (npr. vaš prijatelj razmišlja o samoubistvu ili se drogira), odmah se konsultujte sa odraslom osobom.

 

7. Pokažite im da je islam relevantan u svakom vremenu i u svakom trenutku

Mladi ljudi mogu da pomisle da je islam 'staromodan', tj. da nije u skladu sa modernim dobom. Dokažite im da je to pogrešno mišljenje. Islam je za sva vremena. Pokažite im da je islam kompletna predanost i pokornost Allahu, dželle šanuhu, što svako ljudsko biće može da učini bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Allah vam je bliži nego vaša žila kucavica. On sve čuje i sve zna. Podstičite prijatelje da mole Allaha za pomoć u svim situacijama. Beznađe nije osobina vjernika. Allah, dželle šanuhu, spominje omladinu u Svojoj Knjizi: "...To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili."   (Al-Kahf, 18:13 )

Jedan mudrac je jednom rekao: "Ako hoćeš da vidiš kakva budućnost čeka jedan narod, pogledaj šta mu omladina radi i čime se bavi."

 

8. Uključite ih u volonterski rad

Ako ste već uključeni u neki volonterski rad u vašoj zajednici, pitajte i vaše prijatelje da vam pomognu u tome. Zamolite ih da naprave flajer za neku omladinsku muslimansku manifestaciju ili da vam daju neke ideje za buduće aktivnosti. Ovo će ih učiniti da se osjećaju dijelom muslimanske zajednice i produbiće vaše prijateljstvo. Ne zaboravite da im se zahvalite na njihovom doprinosu.

 

9. Pitajte ih četiri temeljna pitanja

Ukoliko se vaše prijateljstvo bude razvijalo i učvršćavalo, primjetićete da će teme razgovora postajati ozbiljnije. Možda ćete, na primjer, početi raspravljati o budućim ciljevima i planovima. Kan preporučuje četiri pitanja kako bi se tema razgovora usmjerila ka Allahu i islamu:

- Šta je njihov cilj u životu i šta bi ih zaista učinilo srećnim?

- U šta vjeruju?

- Kome bi trebali da budu zahvalni?

- Da li su stigli na današnje pozicije bez ičije pomoći?

 

10. Naglasite značaj klanjanja pet dnevnih namaza prije nego što počnete govoriti o drugim aspektima islama

Namaz na najbolji način izgrađuje čovjekovu dušu. Zato ne naglašavajte bilo koje druge aspekte islama dok vaši prijatelji ne počnu činiti prave i iskrene napore da klanjaju pet dnevnih namaza. Klanjač je za vrijeme namaza u direktnoj vezi sa Allahom, dželle šanuhu. Ako vaši prijatelji prolaze kroz neke probleme, recite im da se za vrijeme a i izvan namaza mole Allahu za pomoć. Kadgod je moguće, klanjate zajedno sa njima. Ako vaši prijatelji počnu da klanjaju, onda počnite da govorite o drugim aspektima islama, kao što su odustajanje od psovanja, odnošenje prema roditeljima sa poštovanjem ili oblačenje u skladu sa islamom.

 

 11. Pomozite im da povrate povjerenje u odrasle

U očima tinejdžera, odrasli su nespretni idioti. Vaš posao je da im dokažete da je to lažno i neislamsko vjerovanje. Sve što treba da uradite je ovo: Kada odrasla osoba musliman učini nešto dobro (npr. spasi nečiji život, donira novac u neku dostojanstvenu svrhu, održi dobar govor, pobrine se o svojim roditeljima, itd.), pričajte o tome sa svojim prijateljima i pohvali osobe zaslužne za to. Ako to redovno radite, ne samo da ćete promijeniti mišljenje vaših prijatelja, već će i oni sami početi da se odnose prema svojim roditeljima sa poštovanjem.

 

12. Podržavajte ih čak i kada budu sve više i više praktikovali islam

Zapamtite da samo zato što je neka osoba počela da redovnije praktikuje islam, to ne znači da će nadalje sve biti u redu. I dalje će biti poteškoća. Možda će doći vrijeme kada će vaši prijatelji početi da sumnjaju u praktikovanje islama. Budite tu da ih razuvjerite!

 Zakljucak:

Allahov robe,budi jak i ustraj na Allahovom putu ti i one koje pozivas jer imas primjer naseg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem kako je pozivao i koliko je imao sabira-strpljenja na tom putu! Nije lahko naravno JER NE UPUCUJES TI NA PRAVI PUT NEGO ALLAH UZVISENI a ti mozes samo biti sebeb-povod necije upute -razlogom a koja te nagrada ceka samo! Kreni prvo niz svoje kuce da pozivas insaAllah na najljepsi nacin od roditelja,brace i sestara,djece svoje,muza ili hanume,rodbine,komasija pa makar i kafiri bili jer ISLAM je vjera i poziv-spas za sve razumom obdarene !!! Ne posustaj i ulozi sav svoj trud u sirenju Allahove vjere na najljepsi nacin ...recimo nekad savijetom,nekad osimijehom ,nekad pricom,nekad hedijom-poklonom,nekad knjigom ili cd...nekad...nekad nadji jednostavno metodu jer svi ljudi su drugaciji i imaju drugacije vizije i karaktere a svakom se prilazi na drugi nacin! Neka te Allah pomogne na tom putu,putu spasa i putu pozivanja u Njegovu vjeru u Dzennet-amin

http://www.youtube.com/watch?v=7jtyzJgPGGQ

http://www.youtube.com/watch?v=RDkiLF37Kio&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PYRZlAnppNg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0A85hcQCaNM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=8FQyo9Jug2M

http://www.youtube.com/watch?v=302y0BKVcZc

http://www.youtube.com/watch?v=CvbZZT5LJH8

http://www.youtube.com/watch?v=toYQNhV02kc&NR=1&feature=endscreen

22.02.2012.

Nauci ko ti je neprijatelj Allahov robe i kako se od sejtana(la’netullahi alejh)zastiti pred spavanje Allahovom pomoci

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Nauci ko ti je neprijatelj Allahov robe i kako se od sejtana(la’netullahi alejh)zastiti pred spavanje Allahovom pomoci


1. Abdestiti se i leci
Ljepo je uzeti abdest prije nego se ode na pocinak, kako je preporucio Allahov Poslanik, s.a.v.s., sto se temelji na predaji El-Beraa b. 'Aziba, r.a: ''Kada podjes na spavanje, uzmi abdest kao sto uzimas za namaz!''.

2. Leci na desnu stranu
Brojne predaje ukazuju na cinjenicu da je Poslanik, s.a.v.s, lijegao na desnu stranu i preporucivao svojim sljedbenicima da to cine. U nastavku naprijed citirane predaje El-Beraa b. 'Aziba, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaze: «...zatim lezi na svoju desnu stranu!». Ova preporuka temelji se, kako navode Ibn Hadzer, Ibnu-l-Dzevzi i dr, na zdravstvenim razlozima, jer je za tijelo daleko zdravije spavanje na desnoj strani. Naime, islamski ucenjaci tvrde da je mnogo bolje leci, u pocetku, kako i hadis nalaze na desnu stranu, a onda kasnije leci na lijevu stranu. Oni to obrazlazu cinjenicom da lezanje prvo na desnoj strani spusti i slozi hranu a, nakon toga, lezanje na lijevoj strani doprinosi jetri i drugim organima da bolje probave hranu i ucine je korisnijom za tijelo.

3. Zabrana lezanja na stomaku
Allahov Poslanik, s.a.v.s, upozoravao je one koji su lezali na stomaku, kazavsi da taj polozaj Allah Uzviseni ne voli. U novije vrijeme medicina dolazi do zakljucka da je taj polozaj prilikom spavanja, uistinu, stetan po covjeka i njegovo zdravlje. Poslanik islama, s.a.v.s, prije cetrnaest stoljeca, kako prenosi Ebu Hurejre, r.a, upozorio je jednog ashaba koji je spavao na sofi njegove dzamije na stomaku: ''Allah, uistinu, mrzi ovaj polozaj!''.

4. Staviti desnu ruku ispod obraza
Osoba ce, kada legne na desnu stranu, desnu ruku staviti ispod svog obraza, sto se temelji, posredstvom poznatog ashaba Huzejfe, r.a, na vjerodostojnoj predaji u kojoj se istice: ''Kada bi Resulullah, s.a.v.s, legao u postelju stavio bi desnu ruku ispod svog obraza''.

5. Dova prilikom lijeganja
U hadiskim zbirkama spominje se vise razlicitih dova koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s, ucio prilikom odlaska na pocinak.

6. Zikr prije spavanja
Najbolje bi bilo biti u zikrullahu sve dok nas san ne savlada. Ukoliko bismo se tako ponasali to bi se tretiralo, kako je vec navedeno u jednoj predaji, kao da smo u zikru sve dok se ne probudimo.
Lijepo bi bilo, prije spavanja, prouciti tespih, tahmid i tekbir. Naime, Fatima, r.a, Vjerovjesnikova, s.a.v.s, kcerka, radila je tezak posao, pa se pozalila ocu na tezak zivot, ocekujuci da joj nadje slugu, koji bi je mogao zamijeniti, na sto je Poslanik, s.a.v.s, njoj i Aliji, r.a, preporucio: ''Hocete li da vas dvoje uputim na nesto sto vam je bolje od sluge?! Kada podjete na spavanje proucite: Subhanallahi - 33 puta, El-hamdu lillahi - 33 puta i Allahu ekber - 34 puta i to ce vam biti bolje od bilo kakvog sluge!''

7. Vrijednost zikrullaha prilikom spavanja
Vanredne nagrade predvidzaju se za one koji prouce, prilikom odlaska na spavanje, sljedeci zikr: ''La ilahe illellahu vahdehu la serike leh. Lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve 'ala kulli sej'in kadir. La havle ve la kuvvete illa billah. Subhanellahi ve-l-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber!'' - ''Nema boga osim Allaha jedinog. Njemu nikoga kao druga ne pripisujem! Njemu pripada vlast, svaka hvala i On je nad svim mocan! Slava i hvala Allahu, nema drugog boga osim Njega i Allah je najveci!». Ko ove rijeci bude ucio prije nego zaspi, Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejrea, r.a, obecava da ce mu Allah Uzviseni oprostiti grijehe, pa makar ih imao koliko pjene na moru!!!

8. Ucenje kur'anskih sura i ajeta
Lijepo je prouciti navece dva posljednja ajeta sure El-Bekara, kako je preporucio Allahov Poslanik, s.a.v.s, u autenticnim predajama, koje prenose Buhari i dr. Takodze je lijepo prouciti prije nego se legne sure Es-Sedzde i El-Mulk, kako je cinio Vjerovjesnik, s.a.v.s, a kako biljeze Tirmizi i Nesai.

Posebno je dobro, radi zastite, proučiti prije spavanja sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas. To je cinio i Allahov Poslanik, s.a.v.s. Aisa, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, svaku noc, kada bi legao u postelju, sakupio ruke i proucio, pusuci u njih: Kul huvellahu ehad, Kul e'uzu bi Rabbi-l-felek i Kul e'uzu bi Rabbi-n-nas, a onda bi rukama potrao po svome tijelu, pocevsi od glave i lica, pa sve dokle bi mogao doprijeti. To je cinio tri puta.

Inace, pohvalno je ucenje bilo koje sure iz Kur'ana prilikom odlaska u postelju, jer ko to ucini, kako kaže Poslanik, s.a.v.s, u predaji Šeddada b. Evsa, r.a, ''Allah odredi jednog meleka koji ne dozvoljava da mu se priblizi nesto sto bi ga uznemirilo!''

Imam Nevevi navodi dvije predaje Alije b. ebi Taliba, r.a, u vezi s ucenjem kur'anskih ajeta. U prvoj predaji, za koju Nevevi tvrdi da je autenticna prema uvjetima Buharija i Muslima, Alija, r.a, kaze: ''Nisam sreo ni jednu pametnu i odraslu osobu, koja prije spavanja nije proucila posljednja tri ajeta sure El-Bekare!'', a u drugoj predaji, koja se ocjenjuje dobrom, navodi: ''Nisam vidio ni jednu punoljetnu osobu koja je primila islam da je zaspala prije nego je proucila Ajetu-l-kursiju!''.

9. El-Kafirun je zastita od sirka

Dobro bi bilo prouciti suru El-Kjafirun prije spavanja. Poslanik, s.a.v.s, to je definirao kao zastitu od sirka. Obracajuci se Nevfelu, r.a, on mu napominje: ''Prouci Kul ja ejjuhe-l-kjafirun do kraja, a zatim spavaj, jer ce ti ona biti zastita od sirka!''.

10. Ajetu-l-kursijom stiti se do svanuca

Ajetu-l-kursija je ajet koji se uci u raznim prilikama. Njegova vaznost i znacaj je, uglavnom, poznat. Znacajno je napomenuti da Ajetu-l-kursija, ukoliko je neko cijelu prouci prije spavanja, kako navode autenticni izvori, postaje uzrokom da Allah, dz.s., toj osobi odredi cuvara tako da joj se sejtan ne priblizi u toku noci, sve do svanuca!

Hadisi koji govore o vrijednosti Ajetu-l-kursij!!!

"Allah je, nema boga osim Njega, Zivi i Vjecni! Odrzavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemez ni san! Njegovo je ono sto je na nebesima i na Zemlji! Ko se moze pred Njim zauzimati bez Njegovog dopustenja?! On zna sta je bilo prije i sta ce biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On zeli! Njegova kursija obuhvaca i nebesa i Zemlju i Njemu nije tesko odrzavati ih! On je Svevisnji i Velicanstveni!"-Al-Baqara,255

Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki znacajJedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi Allahovoj. Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvazniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", ponovivsi to vise puta, a zatim je kazao: "Ajetul-
Kursija" ("Ajet Pijedestala")On mu je rekao: "Cestitam na znanju, Ebu-Munzire! Tako mi Onoga u Cijoj ruci je moj zivot, on ima jezik i usne koje velicaju Vladara kod Prijestolja, Arsa!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u Cijoj ruci je moj zivot..."
Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Dzunduba ibn Dzunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslanice: /402/ Sta je najvece od onoga sto je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-Kursija":
"Allah, osim Koga drugog boga nema, Zivi je i Vjecni Odrzavatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.)
El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da cuvam zekat ramazana, pa mi je jednom dosao neki covjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da cu to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem . On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "Sta je uradio tvoj uhicenik nocas?" Rekao sam: "Allahov Poslanice, tuzio se da ima velike teskoce i da je u oskudici, pa sam se ja sazalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on ce se vratiti!" Sada sam znao da ce se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet dosao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da cu kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Necu se vracati vise!" Ponovo sam se sazalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao: "Ebu-Hurejre, sta je tvoj uhicenik sinoc ucinio?" Kazao sam: "Allahov Poslanice, zalio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se sazalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit ce se!" Sad sam i treci put strazario cekajuci ga, i on je dosao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio. "E, sad cu sve reci Allahovom Poslaniku, jer evo treci put kako si tvrdio da se neces vracati, pa si opet dosao!" On mi rece: "Pusti me, a ja cu te poduciti rijecima za koje ce ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to rijeci?" A on mi rece: "Kada podjes u postelju, prouci 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga nema, Zivi je i Vjecni!' - pa ce te cuvar poslan od Allaha stalno cuvati i sejtan ti se nece pribliziti do svanuca!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Sta uradi tvoj uhicenik nocas?" Rekao sam: "Allahov Poslanice, tvrdio je da ce me poduciti rijecima za koje ce mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to rijeci?" Rekao mi je: "Kada podjes u postelju, prouci 'Ajet Pijedestala' od pocetka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, Zivi je i Vjecni!', pa je jos dodao: pa ce te cuvar poslan od Allaha stalno cuvati i sejtan ti se do svanuca nece pribliziti!" Ashabi su pazljivo slusali da nesto nauce, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on lazac! Znas li ko je s tobom razgovarao tri noci, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on ce na to: "To je bio sejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najvece ime, kojim kada se zamoli uslisava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-Imran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ).
Ovaj ajet sadr`i deset posebnih re~enica.
Rijeci Allaha Uzvisenog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadrze obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja;
"Zivi i Vjecni Odrzavatelj!", tj. Zivi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez Cijeg odrzavanja nema opstojnosti bica.
"Ne obuzima Ga drijemez niti san." Ne obuzima Ga, znaci ne savladjuje Ga drijemez, pospanost, pa zato poslije toga kaze:
"niti san", jer je on jaci od drijemeza. U sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, medju nama je ustao i obratio se sa cetiri rijeci: /405/ "Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podize je; Njemu se dize dnevno djelovanje prije nocnog, a nocno prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do cega pogled doseze."
"Njegovo je ono sto je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopcava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlascu, potcinjenoscu i upravom, kao sto kaze:
"Ta svaki ce od njih, i onaj na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doci!" (19:93)
"Ko se moze pred Njim zauzimati bez Njegovog dopustenja?!",
"a oni se nece zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Velicine, Uzvisenosti i Velicanstvenosti, niko se nece usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo dopustenje za zauzimanje, kao sto stoji u "hadisu zagovora": /406/ - Doci cu ispod Prijestolja sedzdu cineci, pa ce me podugo ostaviti tako, a zatim ce mi biti kazano: "Podigni glavu i kazi, pa ces biti slusan, zauzmi se i bit ce ti prihvaceno!" Zatim kaze: "pa ce mi biti odredjena granica i uvest cu ih u Dzennet!"
"On zna sta je bilo prije i sta ce biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaca sva bica ukljucujuci njihovu proslost, sadasnjost i buducnost, kao sto Allah Uzviseni istice govoreci o melecima:
"A mi necemo tamo uci osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono sto je ispred nas, ono sto je iza nas i sto je izmedju toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64)
"i oni ne mogu obuhvatiti od Njegova znanja osim koliko On zeli!" Niko ne moze saznati nista od Allahovoga Znanja osim ono sto mu da Allah da sazna i s cime ga upozna.
"Kursija Njegova obuhvaca i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr ka`e: - Cuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaze: /407/ "Tako mi Onoga u Cijoj ruci je moj zivot, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Arsu samo kao zeljezna halka postavljena izmedju dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moj zivot, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Velicina Arsa, prema tom, Kursiji je poput velicine pustinje prema toj halci."
"i Njemu nije tesko da ih odrzava!", tj. nije Mu tesko i ne opterecuje ga sto odrzava nebesa i Zemlju i ono sto je na njima, od -nosno izmedju njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome sto ona radi, nadzire sve stvari; Njemu nista ne moze promaci niti izbjeci, jer sve stvari su Njemu potcinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu. On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On cini sto hoce; Njemu niko ne postavlja pitanje sta je ucinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadredjeni nad svim, Obracunitelj svega, Nadzornik, Velicanstveni i Uzviseni. Nema boga osim Njega, nema drugog osim Njega, niti gospodara osim Njega. Stoga rijeci: "On je Svevisnji i Velicanstveni!" imaju znacenje kao i rijeci:
"On je Velicanstveni i Uzviseni" (13:9)Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave generacije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su dosli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."


Ko ti je neprijatelj o Allahov robe?

Podaci o tvom zakletom neprijatelju Iblisu Allah dz.s. ga prokleo:

Ime: Iblis
Mjesto boravka:Nemarna srca
Rodbina: Taguti
Stalno mjesto boravka:Dzehennem,uzasno mjesto
Profesija: Prvoklasni gresnik
Kretanje: Svugdje gdje se nespominje Allah Azze we Dzelle
Trasa putovanja: Krivudava
Glavnica imetka: Lazne nade
Mjesta izlaska: Pijace
Neprijatelj na putu: Muslimani
Dokazi: Fatamorgana
Radna parola: Licemjerstvo-najbolji ahlak.
Radno odijelo: Raznobojno,za svaku priliku-drugacija boja.
Dunjalucka zena: Obucena a naga
Voli: One koji ne spominju Allaha Azze we Dzelle
Smeta mu: Trazenje oprosta
Pismo: Tetovaza
Kuca: Nuznici i kupatila
Karakterne osobine: Prevrljiv u skladu s interesom
Kada se pojavio: Na dan kad je sedzdu Ademu a.s. odbio
Kolege:Munafici
Izvor zarade: Zabranjen imetak
Labaratorij: Necista mjesta i mjesta grijeha
Usluge: Podstice na zlo i naredjuje ga
Naredbe:Naredjuje nemoral i ruzna dijela
Vjera: Kufr
Funkcija: Glavni direktor onih na koje se srdzba izlila i zalutalih
Trajanje usluge: Do Sudnjeg dana
Pravac putovanja: Put za Dzehennem
Trgovacke zarade: Veliko nista!
Saputnici: Dzinski i ljudski sejtani
Saradnici: Oni sto sute o Istini
Prevodno sredstvo: Laz
Placanje: Grijeh i njemu i njegovim sljedbenicima.
Komunikacije: Gibet,nemimet i uhodjenje
Omiljena hrana: Meso umrlih-ogovaranje
Boji se: Bogobojazni vjernika
Mrzi: Muskarce i zene koji mnogo spominju Allaha Azze we Dzelle
Kako ga odbiti: Uistinu je sejtanska spletka dlaba
Zamke: Zene
Hobi: Odvodjenje u zabludu
Zelja: Zeli da svi ljudi budu nevjernici
Kraj:Vec odredjenog dana
Njegova najbolja djela: Homoseksualizam i lezbejstvo
Lozinka za sljedbenika: Ja!rijec oholih
Njegovu uveseljivaci: Umjetnici i umjetnice
Obecanja: Obecava siromastvo
Sta ga rasplace: Brojne sedzde

Prenio je Buhari rahimehullah od Ebu Se'ida el-Hudrija r.a. da mu je Poslanik s.a.v.s. rekao: Vidim da volis sitnu stoku i pustinju.Kada budes sa svojom sitnom stokom i u pustinji povisi glas pri ucenju ezana,jer svako do koga dopre mujezinov glas svjedocit ce mu na Sudnjem danu i dzini i ljudi i svi drugi.(Lukatu-l-merdzan str 44)

Zbog toga sejtan Allah ga prokleo,kada cuje ezan pobjegne daleko i ispusta vjetrove kako ne bi cuo ezan,jer bi u tom slucaju svjedocio mujezinu na Sudnjem danu,a on je neprijatelj vjerniku,pa kako da svjedocu u korist svog neprijatelja!Prenijeli su Malik,Buharija i Muslim rahimehullah od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Kada se uci ezan sejtan pobjegne i ispusta vjetrove kako ne bi cuo ezan.Kada se zavrsi ucenje ezana vrati se.Opet pobjegne kada se uci ikamet,pa kada se ikamet zavrsi vrati se i donosi covjeku razne misli,govori mu da se sjeti toga i toga,cega ce inace nebi sjetio,te covjek zaboravi koliko je rekeata klanjao. (Buhari mea el Feth 6/343,Nesai 2/12,Ibn Madze 1/239) Ovo je Buharijeva verzija teksta.

-Kada se dzini razilaze po Zemlji?

Prenijeli su Buharija i Muslim rahimehullah od Dzabira r.a. da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s: Kada nastupi noc ili kada omrknete,pricuvajte djecu,jer se sejtani tada razidju po Zemlji.Kada prodje dio noci pustite ih.Spominjuci Allaha zatvorite vrata,sejtan ne moze otvoriti zatvorena vrata,spominjuci Allaha zatvorite svoje mjesine,spominjuci Allaha prekrijte posude makar preko njih nesto stavili i ugasite svetiljke.(Buhari mea el-Feth 10/88,Muslim bi serhi en-nevevi 13/185)

U ovom hadisu nalazi se pet naredbi: cuvanje djece,zatvaranje vrata,zatvaranje mjesina,pokrivanje posuda,sve to uz spominjanje Allahovog Azze we Dzelle,imena i gasenje svjetiljki prije spavanja.Poslanik s.a.v.s. je razlog za cuvanje djece i zatvaranja vrata naveo u ovom hadisu.A razlog zatvaranja mjesina i pokrivanja posuda spomenuo je i u drugoj predaji prenesenoj u dva Sahiha: Prekrijte posude,zatvorite mjesine,pozatvarajte vrata i ugasite svjetiljke!Sejtan ne moze otvoriti mjesinu,ni vrata niti otkriti posudu.Ako ne nadje nista osim stapa onda spomenite Allahovo ime i stavite ga preko posude!(Muslim bi serhi Nevevi 13/186) Poslanik s.a.v.s. je spomenuo razlog za petu naredbu u hadisu koji je prenio Ebu Davud rahimehullah od Ibn Abbasa r.a. a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim i Ibn Hibban rahimehullah: Pojavio se mis,nosio je zapaljen fitilj i bacio ga je pred Poslanika s.a.v.s. na prostirku na kojoj je sjedio.Od te prostirke izgorjelo je koliko jedan srebrenjak.Poslanik s.a.v.s. je rekao: Pred spavanje pogasite svjetiljke jer sejtan moze navesti jednog misa poput ovog da uradi isto ovo pa da izgorite.Rekao je hafiz hadisa Ibn Hadzer rahimehullah: Hadis pojasnjava sta je navelo misa na taj postupak,to je sejtan.On,ljudski neprijatelj,potpomaze se protiv covjeka drugim ljudskim neprijateljem,vatrom.Molimo Allaha Azze we Dzelle,da nas svojom plemenitoscu sacuva neprijateljski spletki,On je Blagi i Samilosni! (Fethu-l-Bari 11/86)

Preneseno je u Muslimovom rahimehullah,Sahihu od Dzabira r.a. da je prenio od Poslanika s.a.v.s. Kada zadje sunce ne pustajte stoku i djecu dok se noc dobro ne zacrni.Jer kada sunce zadje pa dok se noc ne spusti sejtani se razidju po zemlji. (Muslim bi serhi Nevevi 13/186)

Rekao je Ibn el Dzevzi rahimehullah: Razlog njihovog sirenja u to vrijeme je bolja mogucnost kretanja nocu nego danju,jer je tama i crnina uopce pogodnija od drugih boja za sejtanske sile.Zbog toga je u hadisu koji ne prenio Ebu Zerr r.a. Poslanik s.a.v.s. rekao: Crni pas je sejtan.Ovo je od Ibn el Dzevzija prenio Ibn Hadzer rahimehullah u El-Fethu.(Fethu-l-Bari 6/342)
Rekao je Abdullah sin imama Ahmeda ibn Hanbela rahimehullah.Moj otac je spavao u podnevnim satima i ljeti i zimi.To je i meni naredjivao i govorio je da je Omer ibn el-Hattab r.a. rekao: Spavajte popodne jer sejtani ne spavaju popodne.Ovu predaju je naveo Ebu Nu'ajm rahimehullah,kao Poslanikovu s.a.v.s. a Albani rahimehullah je lanac prenosilaca ocjenio dobrim.

Izvor:Vehid Abduselam Bali-Zastita od dzina i sejtana u svjetlu Kur'ana i Sunneta

Dzini se boje ljudi

Ibn-Ebi ed-Dunja rahimehullah je prenio od Mudzahida rahimehullah da je rekao: Dok sam klanjao jedne noci odjednom se preda mnom pojavio djecak.Krenuo sam da ga uhvatim ali on ustade i preskoci zid.Cuo sam zvuk pada na zemlju pri skoku.Poslije toga nije se pojavljivao.

Mudzahid rahimehullah je rekao: Oni se boje vas kao i vi njih.Takodjer je rekao: Sejtan se vise boji vas nego vi njega.Ako vam se pokaze nemojte pokazivati strah pa da vas zajase,budite ostri prema njemu i on ce otici.

Hafiz hadisa Ebu Bekr Muhammed ibn Muhammed ibn Sulejman el-Bagindi rahimehullah,prenosi da im je pricao Ahmed ibn Bekar ibn Ebi Mejmune rahimehullah a ovaj da im je pricao Gajas ibn Husajn rahimehullah od Mudzahida rahimehullah: Sejtan mi se prikazivao u liku Ibn-Abbasa r.a. kad god sam stao na namaz.Sjetio sam se Ibn Abbasovih r.a. rijeci i stavio sam pored sebe noz.Kada se ponovo pojavio nasrnuo sam na njega,ubo ga i on je teturajuci pao.Nisam ga vidio poslije toga.Rekao je Ibn-Hadzer rahimehullah,o hafizu El-Bagindaju rahimehullah sljedece: Iskren je i povjerljiv ali je poznat po tedlisu(Et-Tibbu en-Nevevi str 129).U ovoj predaji je jasno rekao da je cuo,stoga nema bojazni od tedlisa.

-Dzini mogu ureci ljude

Rekao je Ibn-El Qajjim rahimehullah: Uroka ima dvije vrste,dzinski i ljudski: Potvrdjeno je od Ummu Seleme r.a. da je Poslanik s.a.v.s. u njenoj kuci vidio sluskinju sa zutilom na licu,pa je rekao: Ucite joj rukju,ona je urecena.Rekao je Husejn ibn Mes'ud el-Ferra rahimehullah: izraz sufa u hadisu znaci dzinski urok.Navedeni hadis zabiljezili su Buhari i Muslim rahimehullah.

Prenijeli su Nesai i Tirmizi rahimehullah od Ebu Seida el-Hudrija r.a.: Poslanik s.a.v.s. je trazio zastitu od dzina i ljudskog uroka,pa kada su objavljene sure El-Felek i En-Nas ucio je samo njih a sve drugo ostavio".(Tirmizi 3/266 je rekao da je dobar Nesai,8/271)

Iz ovoga se moze jasno zakljuciti da dzini mogu ureci ljude.O lijecenju i zastiti od toga govorit cemo u drugoj knjizi,InsaAllah.

-Da li se dzini zene i razmnozavaju?

Rekao je Allah Azze we Dzelle:
I kada smo rekli melecima:Padnite Ademu na sedzdu!,svi padose osim Iblisa,on je bio jedan od dzina i nije se pokorio naredbi Gospodara svoga.Pa zar cete njega i porod njegov,mimo Mene,kao prijatelja prihvatiti,kad su vam oni neprijatelji?Kako je sejtan losa zamjena nasilnicima!(El-Kehf 50)

Rekao je kadija bedruddin(bedruddin nije ime vec vjersko pocasni naziv) Muhammed ibn Abdullah es-Sibeli rahimehullah: U ajetu se spominje porod sto ukazuje da se razmnozavaju.(Akamu-l-merdzan str 33)
Neki ucenjaci kao dokaz razmnozavanja dzina navode ajet:
One koje,prije njih,ni covjek ni dzin nije dodirnuo.(Er-Rahman 56)

Prenosi Bejheki rahimehullah od Abdullaha ibn Mes'uda r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Veceras ce mi doci petnaest dzina da im ucim Kur'an,sve bratici i amidzici.

Neveo je Ibn-Dzerir predaju u kojoj je upitan Vehb ibn Munebbuh rahimehullah: Da li dzini jedu,piju,umiru i razmnozavaju se? Rekao je: Njih ima viste vrsta.Pravi dzini su poput vjetra,ne jedu,ne piju,ne umiru i ne razmnozavaju se.A ima ih koji jedu,piju,umiru i razmnozavaju se.(Lukatu-l-merdzan str 44)

Vjere i ubjedjenje dzina

U vezi s tim dzini se nimalo ne razlikuju od ljudi.Neki su muslimani,neki krscani,neki jevreji.Cak su i njihovi muslimani podijeljeni kao i ljudi muslimani.Neki su kaderije,neki su sije.Podijeljeni su i na sljedbenike sunneta i novotare i sl.Ima ih pokornih i nepokornih,bogobojazni i gresnika.Allah Azze we Dzelle,je prenio njihove rijeci:

"A medju nama ima i dobrih i onih koji to nisu,ima nas vrsta razlicitih".(El-Dzinn 11)

O Znacenju,"ima nas vrsta razlicitih" Ibn-Abbas r.a. je rekao: Imas nas i vjernika i nevjernika".(Tefsir Ibn-Kesir 4/430) Rekao je Ibn-Tejmijje rahimehullah: To jest,raznih pravaca.Ima nas muslimana i nevjernika,sljedbenika sunneta i novotara".(Risaletu-l-dzinni str 27)

-Da li ce dzini vjernici uci u Dzennet?

Ulema prvih i kasnijih generacija se slozila da ce dzini nevjernici uci u Dzehennem,dok se razilaze s ulaskom dzina vjernika u Dzennet.Ibn-Hadzer rahimehullah,je rekao: Razisli su se na cetiri misljenja.Prvo je da ce uci u Dzennet i to smatra vecina ucenjaka.Drugo je da ce biti u posebnom dijelu Dzenneta.Ovo je preneseno od Malika rahimehullah i jos nekih.Trece je da ce oni biti na bedemima izmedju Dzenneta i Dzehennema.I cetvrto je suzdrzanost od govora o ovome".(Fethu-l-Bari 6/346)
Rekao je Ibn-Kesir rahimehullah.Ispravno je misljenje ucenjaka prvih generacija da ce dzini vjernici uci u Dzennet kao i ljudi vjernici.Neki su kao dokaz uzeli ajet:

"One koje,prije njih,ni covjek ni dzin nije dodirnuo".(Er-Rahman 56)
Dokazivanje ovim ajetom je neispravno,mnogo bolji dokaz je ajet:

"A onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast ce dva perivoja,pa koju blagodat Gospodara svoga poricete!".(Er-Rahman 46 i 47)
Allah Subhanehu ve te'ala je istakao blagodat prema dzinima i ljudima sto ce dobrocinitelje nagraditi Dzennetom.Dzini su tu blagodat docekali ljepsom zahvalom rijecima nego ljudi.Rekli su: Ne poricemo nijednu blagodat.Gospodaru nas,Tebi svaka hvala.Allah Azze we Dzelle,ne bi isticao blagodat koju im nece dati".(Tefsir Ibn-Kesir 4/171)

Ibn Kesir rahimehullah ovim je aludirao na hadis koji je prenio Tirmizi rahimehullah od Dzabira r.a. a koji glasi: Poslanik s..a.v.s. je ucio cijelu suru Er-Rahman,potom rekao: Sto sutite?Dzini su ljepse od vas ovo primili.Kad god sam proucio ajet:...pa,koju blagodat Gospodara svoga poricete?!,govorili su: Ne poricemo nijednu Tvoju blagodat,Gospodaru nas,Tebi hvala:.(Tirmizi 5.73,Hakim i ibn Dzerir,Albani ga je ocjenio dobrim u Sahihul-Dzami 5/31 5014)
Rekao je Ibn Tejmijje rahimehullahzini nevjernici bit ce kaznjeni u Dzehenemu po konsenzusu ucenjaka.Za dzine vjernike vecina uleme smatra da ce biti nagradjeni Dzennetom.Preneseno je od Malika,Safije,Ahmeda,Ebu Jusufa i Muhammeda rahimehullah,da smatraju da ce oni biti u posebno ogradjenom dijelu Dzenneta i da ce ih ljudi moci vidjeti a oni njih nece.Preneseno je od Ebu Hanife rahimehullah,da je rekao njihova nagrada je spas od Dzehennema.(Medzmu-l-fetava 19/38.Saudisko izdanje)

-Postoje li medju dzinima i sejtanima muskarci i zene?
Preneseno je u dva Sahiha od Enesa r.a. da je rekao: Prije ulaska u nuznik Poslanik s.a.v.s. je govorio: Allahumme inni euzu bike minel-hubsi vel-habaisi!Allahu moj,utjecem ti se od hubusa i habaisa((Buhari mea el-Feth 1/242;Muslim bi serhi Nevevi 4/70)
Buhari rahimehullah je rekao: Seid ibn Zejd je rekao: Govorio nam je Abdulaziz :Kada je htio uci...Rekao je Ibn el-Esir rahimehullah: El-Hubus,s dammom na harfu ba,je mnozina od rijeci el-habais sto znaci dzini muskarci,a el-habais je mnozina od rijeci el-habaise a znaci dzinske zene.
Ranije smo naveli hadis koji je prenio Ebu Hurejre r.a. o vrijednosti Ajeta Kursije.Komentarisuci posljednju recenicu u tom hadisu:Ako to kazes,do jutra ti se sejtan nece pribliziti.Ibn-Hadzer rahimehullah je rekao: Preneseno je u Ebu Mutevekilovoj predaji:Nece ti se pribliziti ni musko ni zensko od dzina.Dok u Ibn-Dirrisovoj predaji stoji:Nece ti se od dzina pribliziti ni musko ni zensko,ni malo ni veliko.(Fethu-l-Bari 4/488) Iz navedenog se razumije da dzina ima i muskaraca i zena,a Allah najbolje zna.

-Da li su dzini serijatski obaveznici?
Da,dzini su serijatski obaveznici isto kao i ljudi,bez ikakve razlike.Rekao je Ibn-Abdulber rahimehullah: Ulema smatra da su dzini serijatski obveznici i da se objava obraca i njima.Dokaz su ajeti:
" O skupe dzinski i ljudski,zar vam iz redova vasih nisu dolazili poslanici koju su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ce te ovaj vas dan docekati?(El-En'am 130)
"Pa koju blagodat Gospodara svog poricete?!".(Er-Rahman 13)

Rekao je Fahrudin er-Razi rahimehullah:Svi se slazu da su svi dzini serijatski obaveznici.
Kadija Abduldzebar rahimehullah je rekao: Nije nam poznato da neko smatra da dzini nisu serijatski obaveznici".(Lukatu-l-merdzan str 71)
Subki rahimehullah u svojoj zbirci fetava je rekao:Ako pitas da li oni podlijezu serijatskim obavezama u primanju(usulu) ili u svemu,odgovor bi glasio da podlijezu u svemu.Jer,ako je potvrdjeno da je Poslanik s.a.v.s. poslan njima kao i ljudima,da su poziv i zakon opceg karaktera onda su duzni izvrsavati sve obaveze koje su u stanju izvrsiti,osim ako postoji dokazi koji nesto izuzima.U skladu s tim kazemo da su obavezni klanjati,zekat dati ako posjeduju nisab uz propisane uslove,hadz obaviti,ramazan postiti i dr.Haram im je sve sto je Serijat zabranio".(Lukatu-l-merdzan str 93)

Kako dzini mjenjaju oblike?

Na dan Bedra Iblis se pojavio u liku velikana plemena Benu Mudledz.Surake ibn Malika.Pridruzio se musricima sa svojom vojskom i rekao im: Niko od ljudi ne moze vas danas pobijediti!Ja vas stitim.Kada su ljudi stali u borbene redove Poslanik s.a.v.s. je zgrabio saku prasine i bacio je musricima u oci.Nakon toga,oni su se razbjezali.Dzibril a.s. je krenuo prema Iblisa,a njegova ruka bila je u ruci nekog musrika,kada ga je ugledao istrgao je ruku iz ruke tog covjeka i dao se u bijeg.Isto je ucinila i njegova vojska.Taj covjek rece: Suraka,zar nisi rekao da si nam zastitnik?Rekao je: Ja vidim sto vi nevidite,ja se bojim Allaha!On zestoko kaznjava.To je rekao kad je ugledao meleke.Ovo je rekao Ibn-Abbas r.a.(Ibn Kesir 2/317)

Rekao je Ibn-Tejmijje rahimehullah: Dzini nekada uzimaju ljudski a nekada zivotinjski oblik.Pretvaraju se u ljude zmije,paukove,deve,krave,bravcad,konje,mazge,magar ce,ptice i slicno.(Risaletu-l-dzinni str 32)

-Kako dzini mijenjaju oblike?

Kadija Ebu Ja'la Muhammed ibn el-Husejn ibn el-Ferra rahimehullah je rekao: Sejtani nemaju moc mijenjanja svog osnovnog izgleda u kojem ih je Allah Azze we Dzelle stvorio niti da uzimaju nove oblike.Moze biti da ih je Allah subhanehu ve te'ala,poducio nekim rijecima ili postupcima koje kada izgovore ili urade Allah subhanehu ve te'ala im izmjeni izgled.Zbog toga kazemo da oni mogu promjeniti izgled i prikazivati se u razlicitim oblicima u smislu da su u stanju da izgovore rijeci ili urade nesto nakon cega im Allah Azze we Dzelle,obicno izmjeni oblik.Medjutim,nemoguce je da oni sami sebi mjenjaju oblik.Jer,bukvalni prelazak iz jednog oblika u drugi biva razbijanjem i kidanjem dijelova tijela,a to izaziva smrt (Akamu-l-merdzan str 19)

Ova tvrdnja je lijepa ali je treba dokazati.Ovoj izjavi kao dokaz moze posluziti predaja koju je prenio Ibn-Ebi Sejbe rahimehullah u kojoj stoji da su pred Omerom r.a. spomenute pustinjske prikaze pa je rekao: Niko ne moze promjeniti oblik u kojem ga je Allah,subhanehu ve te ala stvorio.Oni imaju sihirbaze poput vasih.Kada ih vidite proucite ezan!Rekao je Ibn-Hadzer rahimehullah: Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan.(Fethu-l-bari 6/344)

Ibn-Ebi ed-Dunja rahimehullah je prenio od Dzabira r.a. da je rekao: Upitan je Allahov Poslanik s.a.v.s.,o pustinjskim prikazama,pa je rekao: To su dzinski sihirbazi.Medjutim lanac prenosilaca hadisa je veoma slab.Ima tri slabosti o kojima ne mozemo ovdje govoriti.

To se ne kosi s hadisom koi je prenio Muslim rahimehullah u Sahihu od Dzabira r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Nema zaraze,sujevjerja niti pustinjskih prikaza".(Muslim bin serhi Nevevi 14/217).Poslanik s.a.v.s. u hadisu ne negira postojanje pustinjskih prikaza,vec negira vjerovanja Arapa da ih one mogu zavesti.Rekao je Nevevi rahimehullah: Vecina ucenjaka u vezi s ovim kaze da su Arapi vjerovali da te prikaze,inace vrsta sejtana,zive u pustinjama i prikazuju se ljudima u raznim oblicima kako bi zalutali i umrli u pustinji.Poslanik s.av.s. je to vjerovanje ponistio.Drugi opet kazu da hadis ne negira postojanje pustinjskih prikaza vec negira ubjedjenja Arapa da se prikazuju u raznim oblicima i ubijaju ljude.Stoga kazu: ...nema pustinjskih prikaza,znaci ne mogu nikoga skrenuti s puta.Toj tvrdnji ide u prilog hadis u kome stoji: Nema pustinjskih prikaza,postoje samo se'ali.Ucenjaci kazu da se'ali s fethom na slovu sin znaci dzinski sihirbazi,to jest medju dzinima ima i sihirbaza koji se bave magijom i prikazuju stvari drugacijim".(Muslim bi serhi Nevevi 14/217)

Muslim rahimehullah je u Sahihu prenio od Ebu Saiba,rahimehullah oslobodjenog roba Hisama ibn Zuhre rahimehullah da je rekao: Usao sam u kucu Ebu Se'ida el-Hudrija r.a. i zatekao ga da klanja.Sjeo sam i sacekao da zavrsi namaz.Cuo sam neke pokrete ispod kreveta u njegovoj kuci,kad ono velika zmija.Ustao sam da je ubijem,ali mi je Ebu Se'id rukom pokazao da sjednem.Kada je predao selam pokazao je na obliznju kucu i rekao:Vidis li onu kucu?Rekao sama.Rekao je: U toj kuci je zivio tek ozenjen mladic.Otisao je s Poslanikom s.a.v.s. na Hendek.Dok su oni tamo bili mladic je zatrazio dozvolu od Poslanika s.a.v.s. rekao je: Allahov Poslanice,dozvoli mi da obidjem suprugu?Poslanik s.a.v.s. mu dozvoli i rece:Ponesi oruzje sa sobom zbog plemena Benu Kurejze!Mladic je brzo otisao supruzi.Zatekao ju je na vratima.Spopala ga je ljubomora,pa je zamahnuo kopljem da je probode!Ona rece:Nemoj zuriti dok ne udjes u kucu i vidis sta je u njoj!Usao je i ugledao ogromnu zmiju smotanu na krevetu.Probo ju je kopljem,potom izasao i zabo ga u dvoristu.Zmija se pokrenula na vrhu koplja,i mladic je pao.Ne zna se ko je prije umro mladic ili zmija.Kada su to ispricali Poslaniku s.a.v.s. rekao je: U Medini zive dzini koji su primili islam.Kada dozivite nesto od njih opomenite ih tri dana,ako se nakon toga pojave ubijte ih,to su sejtani".(Muslim bi serhi Nevevi 14/235)
Dzini se prikazuju i mijenjaju oblike

-Sejtan ima rogove
Preneseno je od Amr ibn Anbese r.a. da je rekao: Od Ebu Hurejre r.a. preneseno je da je rekao: Allahov Poslanik s.a.v.s. me zaduzio da cuvam prispjeli sadakatul fitr.Neko je dosao i poceo uzimati hranu.Uhvatio sam ga i rekao: Tako mi Allaha prijavit cu te Allahovom Poslaniku!Rekao je:Nuzda me natjerala,imam brojnu porodicu,u velikoj sam nestasici.Pustio sam ga.Sutradan,Poslanik s.a.v.s. me upita: Sta je s tvojim sinocnim zarobljenikom?! Rekao sam: Allahov Poslanice pozalio se da ima brojnu porodicu i da je u velikoj nestasici.Sazalio sam se na njega i pustio ga.Rekao je: Slagao ti je,ponovo ce se vratiti.Bio sam siguran da ce se vratiti,jer je to Poslanik s.a.v.s. rekao.Sacekao sam ga u zasjedi.Kada je poceo uzimati hranu uhvatio sam ga i rekao: Prijavit cu te Allahovom Poslaniku.Rekao je: Pusti me,siromah sam a imam brojnu porodicu.Necu vise dolaziti.Sazalio sam se na njega i pustio ga.Sutradan,Poslanij s.a.v.s. ponovo upita: Ebu Hurejre,sta je s tvojim zarobljenikom?!Rekao sam Allahov Poslanice,pozalio se da ima brojnu porodicu i da je u velikoj nestasici,sazalio sam se na njega i pustio ga.Rekao je: Slagao ti je,ponovo ce se vratiti.Sacekao sam ha po treci put.Kada je poceo grabiti ugrabio sam ga i rekao: Nema druge,prijavit cu te Allahovom Poslanikju.Ovo ti je treci i posljedni put da dolazis!Rekao si da neces.Rekao je: Pusti me,poducit cu te rijecima kojima ce te Allah okoristiti.Rekao sam: Koje su to rijeci?Rekao je: Kada legnes u postelju prouci ajet kursiju: Allahu la ilahe illa huve el-Hajul el-Kajjum do kraja,cijelu noc cuvat ce te cuvar od Allaha i nece ti sejtan moci prici do svanuca.Ponovo sam ga pustio.Sutradan,Poslanik s.a.v.s. ponovo upita: Ebu Hurejre,sta je s tvojim zarobljenikom?Rekao sam:Allahov Poslanice,rekao me je poduciti necemu korisnom pa sam ga pustio.Poslanik s.a.v.s. je rekao: A cemu to?Rekao sam: Rekao mi je kad legnem u postelju da proucim ajet kursiju: Allahu la ilahe illa huve el Hajju el Kajjum do kraja,cijelu noc cuvat ce me cuvar od Allaha i nece mi sejtan moci prici sve do svanuca-a ashabi su vise od svih zudili za dobrom.Poslanik s.a.v.s. je rekao: On je veliki lazov ali ti je sada istinu rekao.O Ebu Hurejre,znas li skim pricas vec tri noci?!Rekao sam ne: Ne.Poslanik s.a.v.s. je rekao: To je bio sejtan".(Buhari 4/487,6/336,9/55 Fethul Bari)
Rekao je Ibn Hadzer: U hadisu koji je prenio Ubej ibn Ka'b r.a. a zabiljezio ga Nesai rahimehullah,stoji: Imao je ostavu za hurme koju je obilazio i primjetio je da uvijek nedostaje hurmi.Jednom prilikom zatekao je bice slicno tek punoljetnom mladicu.Rekao mu je: Da li si dzin ili covjek?Rekao je:Ja sam dzin.U hadisu se navodi da mu jos rekao:Culi smo da volis sadaku pa smo htijeli da probamo tvoju hranu.Upitao ga je: Sta nas ljude cuva od vas?Rekao je: Ajet kursi.Kada su to ispricali Poslaniku s.a.v.s. rekao je: Pokvarenjak je rekao istinu.
Prethodni hadis Ibn-Hadzer rahimehullah je uzeo za dokaz da se dzini mogu prikazati u odredjenim oblicima i u takvom stanju ih je moguce vidjeti.A ajet u kojem Allah Azze we Dzelle kaze: "On vas vidi,on i vojske njegove,odakle bi njih ne vidite".(El-Ea'raf 27)
Na drugom mjestu je rekao: Prenio je Bejheki rahimehullah u djelu Menakibu es-Safi svojim lancem prenosilaca od Rabia rahimehullah,da je rekao:Cuo sam Safiju rahimehullah,kada je rekao: Ko tvrdi da vidi dzine necemo prihvatiti njegova svjedocenja na sudu,osim ako je vjerovjesnik!Ovo se odnoci na one koji tvrde da ih vide u obliku u kojem su stvoreni.Dok tvrdnja da ih vidi nakon promjene oblika u vidu zivotinja nije sporna,jer mnogo je predaja koje govore da oni mogu mjenjati oblike.
Poslanik s.a.v.s. je rekao: Zmije su izobliceni dzini poput Israelovih potomaka koji su izobliceni u svinje i majmune".(Ibn Hibban,Taberani,Ibn Hatim,Albani ga je ocjenio vjerodostojnim).
Ebu Kilabete r.a. je prenio od Vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao: Rekao je Poslanik s.a.v.s. : Kada klanjate dovoljno je da stavite ispred sebe perdu koliki je stap na kraju sedla.Ukoliko nemate ispred sebe perdu dugu kao stap na sedlu namaz ve vam prekinuti,ako ispred njega prodje:Magarac,zena ili cni pas.Upitao sam:Ebu Zerre kakva je razlika izmedju crnog,zutog ili crvenog psa?Rekao je: Isto sam i ja pitao Allahovog Poslanika s.a.v.s. pa mi je rekao: Crni pas je sejtan".(Muslim bin serhi Nevevi 4/226,Nesai 2/64,Ibn Madze 1/306,Darimi 1/329)
Rekao je Ibn Tejjmije rahimehullah: Crni pas je sejtan u psecoj rasi.Sejtani cesto uzimaju taj oblik kao i oblik crne macke.Razlog tome je sto crna boja vise od drugih pogoduje sejtanskim silama i posjeduje toplotnu energiju".(Risaletu-l-dezini str 41)

Vrsta dzina,boraviste dzina i hrana dzina

-Vrste dzina
Preneseno je od Ebu Sa'lebe el-Husenija r.a. da je rekao: Rekao je Poslanik s.a.v.s.: "Dzina ima tri vrsteni koji imaju krila i lete,vrsta koja je u obliku zmija i akrepa i oni koji se stalno sele".(Taberani,Hakim,Bejheki,lanaca prenosioca vjerostojan,Albani ocjenio vjedostojnim)

-Boraviste dzina
Dzini uglavnom nastanjuju mjesta udaljena od ljudi kao sto su pustinje,neki se nastanjuju na smetljistima i otpadima,a ima ih koji zive medju ljudima.Potvrdjen je u oba Sahiha Poslanikov s.a.v.s. cast izlazak u pustinju gdje je dzinima ucio Kur'an i gdje ih je poducavao vjeri.Predaje o tome prenijeli su Ibn Abbas i Ibn Mes'ud r.a.
Nastanjuju se na smetljistima i otpadima jer jedu ostatke ljudske hrane.Hados o tome prenio je Ibn-Mesud r.a. a zabiljezio imam Muslim rahimehullah,vec smo ga naveli.
Takodjer,borave u nuznicima.Preneseno je od Zejd ibn Erkama r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Ovi nuznici su nastanjeni.Zato kada ulazite u njih recite: Allahume inn eu'zu bike minel-hubsi ve el-habaisi! Allahu moj utjecem Ti se od muskih i zenskih dzina(ebu Davud,Nesai,Ibn Madze,Ahmed-vjerodostojan)-to jest,nastanuju ih dzini.
Pitao sam jednog dzina muslimana: Stanujes li u nuznicima?Odgovorio je: Ne. Rekao sam: U hadisu je receno da dzini stanuju na tim mjestima?Rekao je: U njima borave samo dzini nevjernici,oni biraju necista i prljava mjesta za stanovanje.Mozda to i jeste tako.Primjetio sam da dzine nevjernike uznemiracaju mirisi,narocito mosus,za razliku od dzina muslimana koji vole lijepe mirise kao i ljudi muslimani.
Dzini stanuju i u rupama i procjepima.Prenio je Nesai rahimehullah svojim lancem prenosilaca od katade rahimehullah,on od Abdullah ibn Serdzesa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Nemojte mokriti u rupe!Karadu rahimehullah su upitali: Zbog cega je nepozeljno mokriti u rupe?Rekao je: Prica se da u njima stanuju dzini.(Ebu Davud,Nesai,Ahmed-vjerodostojan)
Takodjer,nastanjuju torove deva.Preneseno je u Muslimovom Sahihu i drugim zbirkama da su tu boravista sejtana.

-Da li dzini jedu i piju
Jasni i vjerodostojni hadisi govore o tome da dzini jesu i piju.Imam Buhari rahimehullah u svom Sahihu prenio je od Ebu Hurejre r.a. da je nosio posudu za Poslanikove s.a.v.s. potrebe abdesta i pranje posle nuzde.Jednom prilikom,dok je slijedio Poslanika s.a.v.s. s posudom Poslanik s.a.v.s. je rekao : Ko je to? Rekao je: Ja,Ebu Hurejre.Rekao je: Donesi mi kamenje da se ocistim!Ali,ne donosi mi kost i balegu!Ebu Hurejre r.a. je rekao: Donio sam kamenje zamotano u mojoj odjeci,stavio ih pored njega i udaljio se.Nakon toga,isao sam s njim i upitao ga: Zbog cega ne moze kost i balega?Rekao je: To je dzinska hrana.Dosla mi je dzinska delegacija iz mjesta Nesibin(poznato mjesto na arapskom poluostrvu)-a divni li su oni dzini.Trazili su opskrbu,pa sam zamolio ALlaha da na svakoj kosti i balegi koju naidju nadju hranu".(Buhari mea El-Feth 7/171)
Prenio je Muslim rahimehullah od Abdullaha Ibn Omera r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Kada jete i pijete,jedite i pijte desnom rukom,jer sejtan jede i pije lijevom rukom.(Muslim bi serhi Nevevi 13/191)
Takodjer je Muslim rahimehullah prenio od Huzejfe r.a. da je rekao: Kada smo s Poslanikom s.a.v.s. bili na sofri nismo pruzali ruke prema hrani dok to ne bi ucinio Poslanik s.a.v.s. Jednom prilikom,bili smo za sofrom i dosla je neka djevojcica zureci kao da je neko tjera i pruzila je ruku prema hrani.Poslanik s.a.v.s. ju je uhvatio za ruku.Nakon nje dosao je neki beduin i on je zurio kao da ga neko tjera.Poslanik s.a.v.s. je uhvatio i njegovu ruku te potom rekao: Sejta moze jesti sao hranu pri kojoj se ne spomene Allahovo ime.On je doveo ovu djevojcicu kako bi putem nje mogao jesti ali ja sam uhvatio njenu ruku,potom je doveo i ovog beduina kako bi jeo putem njega aki i njegovu sam ruku zadrzao.Tako mi onoga u cijoj je ruci moja dusa,njegova ruka je u mojoj skupa s njenom rukom(rukom djevojcice)".(Muslim bi serhi Nevevi 12/190)
U Muslimovom rahimehullah Sahihu preneseno je od Dzabira ibn Abdullaha r.a. da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako govori: Kada covjek zeli uci u svoju kucu i spomene Allahovo ime pri ulasku i jelu sejtan kaze(drugim sejtanima)" Ovde za vas nema konaka ni vecere!Ako pri ulasku ne spomene Allahovo ime sejtan kaze: Nasli ste konak!Ako i pri hrani ne spomene Allaha kaze: Nasli ste i konak i veceru!".(Muslim bin Serhi 13/190)
U vezi sa pitanjem da li dzini jedu i piju ulema se podjelila na tri misljenja.
Prvo misljenjezini ne jedu i ne piju.Ovo misljenje je neispravno jer nema dokaza koji ukazuje na njega.
Drugo misljenje: Neke vrsta dzina jesu i piju a neke ne.Za svoj stav nasli su uporiste u predaju koju je prenio Ibn-Abdulber rahimehullah od Vehb ibn Munebbiha rahimehullah a glasi: Dzina ima nekoliko vrsta.Najodabraniji od njih su u vidu vjetra,ne jedu,ne piju i ne razmnozavaju se.Druga vrsta sve to radi.Treca vrsta su dzinski sihirbazi,pustinjske i nocne prikaze.(Fethu-l-Bari 6/345)
Dokaz im je i predaja koju smo vec naveli od Ebu Selebe el-Husenija r.a. u kojoj se navodi da dzina ima nekoliko vrsta.Ovo misljenje je mozda i tacno.
Trece misljenje: svi dzini jedu i piju.Vkerovatnoca ispravnosti ovog misljenja je mnogo veca od prethodnog.Na njegovu ispravnost ukazuju prethodno navedeni hadisi.A Allah Azze we Dzelle najbolje zna.
Hadis koji je prenio Abdullah ibn Mes'us r.a. zabiljezio je imam Muslim rahimehullah i sljedecoj verziji: Vama pripada svaka kost nad kojom je spomenuto Allahovo ime.U vasim rukama bit ce puno mesa.".(Muslim bin Serhi 4/170) Isti hadis je prenio i Ebu Davud rahimehullah i drugi u verziji:... Svaka kost nad kojoj nije spomenuto Allahovo ime...Postoji mogucnost da je neki od prenosilaca promjenio znacenje.Ako nije to,onda se Muslimova predaja odnosi na dzine muslimane a druga predaja na sejtane.Allah Azze we Dzelle najbolje zna.


Od cega su dzini stvoreni?

Kur'an i Sunnet neosporno i nedvosmisleno ukazuju da su dzini stvoreni od vatre.Rekao je Uzviseni: "A dzine je stvorio od plamicka vatre".(Er-Rahman)
U vezi s izrazom u ajetu Maridzun-nar prenose se od Ibn-Abbasa r.a. dva tumacenja.Prema jednog predaji rekao je da znaci od ciste vatre,a po drugoj od usplamtjelih krajicaka(Tefsir Ibn-Kesir 4/271)U drugom ajetu Uzviseni je rekao: "A dzine smo prije,stvorili od vatre uzarene".(El-Hidzar 27)
Reko je Iblis: "Ja sam bolji od njega!Mene si stvorio od vatre a njega od ilovace".(El-Er'raf 12)

Neko moze reci: Kako mozes Iblisove rjeci uzimati kao dokaz kada se njemu nemoze vjerovati?!Kao odgovor kazemo da nije dokaz u njegovim rijecima!Dokaz je Allahovo Azze we Dzelle,precutno odobravanje te njegove izjave.Allah Azze we Dzelle,nikada ne odeobrava ne istinu.
Imami Muslim i Ahmed rahimehumullah zabiljelizili su da je Aisa r.a. rekla: Rekao je Poslanik s.a.v.s. : Meleci su stvoreni od svjetlosti,dzini od plamicka vatre,a o Ademu vam je vec receno".(Muslim bi serhi Nevevi 18/123)
Ovo pitanje dugo se povlaci kod mnogih a kada bi samo malo razmislili shvatili bi i razumjeli.Svi znamo da je covjek stvoren od zemlje i da sada nije od zemlje!Znaci,zemlja je samo osnova ljudskog roda.Isto tako,dzini su stvoreni od vatre ali sada nisu od vatre.Brojni dokazi ukazuju na to.
Prenio je imam Nesai rahimehullah od Aise r.a. da je Poslaniku s.a.v.s. dosao sejtan dok je bio u namazu.Poslanik s.a.v.s. ga je zgrabio,savladao i poceo daviti.Rekao je: Osjetio sam hladnocu njegovog jezika na svojoj ruci.Lanac prenosilaca je vjerodostojan,odgovara Buharijevim uslovima.Iz hadisa se jasno razumije da oni sada nisu vatra,inace Poslanik s.a.v.s. nebi mogao osjetiti hladnocu njegovog jezika.
Takodjer,Poslanik s.a.v.s. je rekao : Iblis,Allahov neprijatelj,donio je plamicak vatre da mi njome sprzi lice".(Muslim bi serhi Nevevi 5/30)
Prenio je Malik rahimehullah u Muvettau od Jahja ibn Seida rahimehullah mursel predaju: U noci Israa Poslanik s.a.v.s. je vidio Ifrita koji ga je trazio s bakljom u ruci.Kud god bi se okrenuo vidio bi ga.Dzibril a.s. mu je rekao: Hocelis li da te poducim rijecima ako ih izgovoris ugasit ce se baklja i past ce na usta...Iz ova dva hadisa zakljucujemo da Iblis nije ostao na svojoj vatrenoj prirodi jer je upotrebljavao plamicke vatre i baklje.Da je od vatre ne bi mu trebale.
Rekao je Poslanik s.a.v.s. : Sejtan kruzi u covjekovom tijelu putem krvi.(Muttefekun alejhi Buhari mea el-Feth 4/282,Muslim bi serhi Nevevi 14/155).Da je jos uvijek od vatre spalio bi covjeka.Ako bi neko rekao da se ovim hadisom zeli ukazati na sejtansko dosaptavanje a ne na ulazak u covjeka dobili bi odgovor ucenjaka fikhske metadologije,usulul-fikha,koji su jednoglasni da nije dozvoljeno tumaciti tekst prenesenim znacenjem osim kada za to postoji razlog.A gdje je ovde razlog?
Ovome se jos moze dodati u cinjenica da je covjek stvoren od zemlje i vode a moze biti mucen i zemljom i vodom.Ali,bolji odgovor od svega toga je da kazemo Allah Azze we Dzelle je Svemoguc.

Dzini su istina nisu izmisljotina

Vjerovanje u gajb-nevidljivi svijet

Vjerovanje u gajb je jedan od temelja islamskog vjerovanja.Vjera u gajb spomenuta je u Kur'anu kao prva osobina bogobojazni.Rekao je Uzviseni: "Elif-lam-mim.Ova Knjiga,u koju nema sumnje,Uputa je onima koji se Allaha boje.Onima koji u gajb vjeruju."(El-Bekare 1-3)
Svaki musliman duzan je vjerovati u gajb bez imalo kolebanja ili sumnjicavosti.A gajb je,prema onome sto je rekao Abdullah Ibn Mes'ud r.a.(Tefsir Ibn-Kesir 1/41/) sve sto nevidimo a Allah Azze we Dzelle ili Njegov Poslanik s.a.v.s. rekli su da postoji.
Dzini su dio gajba u koji je duznost vjerovati zbog brojnih Kur'anskih i hadiskih dokaza o njihovom postojanju.

-Kura'nski dokazi:
Kada ti poslasmo nekoliko dzina da Kur'an slusaju,kada dodjose da ga cuju,oni rekose:Sutite i slusajte!A kad se zavrsi,vratise se narodu svome da opominju.(El-Ahkaf 29)
O skupe dzinski i ljudski,zar vam iz redova vasih nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da cete ovaj vas dan docekati?(El-En'am 130)
O druzine dzinova i ljudi,ako mozete kroz slojeve nebesa i Zemlje prodrijeti,prodrite,moci cete prodrijeti jedino uz veliku moc!(Er-Rahman 33)
Reci:Meni je objavljeno da je nekoliko dzina prisluskivalo i reklo:Mi smo,doista Kur'an koji izaziva divljenje,slusali."(El-Dzinn 1)

I bilo je ljudi koji su zastitu od dzina trazili,pa su im tako obijest povecali."(Muslim bi serhi en-Nevevi 4/170)

-Dokazi iz Sunneta
1.Imam Muslim je zabiljezio od Abdullaha ibn Mesu'da r.a.da je rekao: "Jedne noci bili smo sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s. i izgubili ga.Uzaludno smo pretrazili dolinu i puteljke,rekli smo:Odnijeli su ga dzini ili je ubijen!To nam je bila najteza noc.Kada je svanulo ugledali smo ga kako dolazi iz pravca pecina Hira.Rekli smo: Allahov Poslanice,trazili smo te i nismo te nasli.Proveli smo najgoru noc.Poslanik s.a.v.s. je rekao: Dosao mi je izaslanik dzina,otisao sam s njim i ucio im Kur'an.Poveo nas je i pokazao nam njihove tragove i ostatke u vatri.Trazili su da im kazem sta mogu jesti,rekao je: Kosti zivotinja zaklanih bismilom.U vasim rukama bit ce pune mesa.Vase zivotinje neka jedu balegu.Nakon toga,obratio se ashabima:Nemojte se njima cistiti poslije nuzde,jer je to hrana vase brace!(Muslim bi serhi en-Nevevi 4/170)

2.Prenijeli su imami Buhari,Malik,Nesai i Ibn-Madze rahimehumullah od Ebu Seida el-Hudrija r.a. da je rekao: "Rekao mi je Allahov Poslanik s.a.v.s.: Primjetio sam da volis sitnu stoku i pustinju.Kada budes sa svojom sitnom stokom u pustinji glasno uci ezan!Svi koji budu culi mujezinov glas,ljudi,dzini i sve drugo-svjedocit ce na Sudnjem danu da su ga culi."(Buhari mea el-Feth 6/343,Malik 1/68,Nesai 2/12,Ibn Madze 1/239)

3.Prenosi se u dva Sahiha da je Ibn Abbas r.a. rekao: Jednom prilikom,Poslanik s.a.v.s. je otisao na trg Ukaz,s njim je bila i grupa ashaba.U to vrijeme sejtani su bili sprijeceni od prisluskivanja nebeskih vijesti,gadjani su zvjezdama padalicama.Kada su se vratili u svoj narod pitali su ih sta je sa njima.Rekli su da su sprijeceni od prisluskivanja nebeskih vijesti i da su ih meleci gadjali zvijezdama padalica.Rekli su:Sigurno se dogodilo nesto veliko,pa ste sprijeceni da prisluskujete nebeske vijesti!Razidjite se po zemlji i vidite sta se dogodilo,pa nemozete vise prisluskivati nebeske vijesti!Jedna grupa uputila se u pravcu Gihane prema Poslaniku s.a.v.s. On je bio u Nehli isao sa ashabima prema Ukazu.Dok je sa ashabima klanjao sabah dzini su culi ucenje Kur'ana.Nakon zavrsenog ucenja rekli su: Narode culi smo Kur'an koji zadivljuje i upucuje na pravi put.Mi smo povjerovali u njega i nikog necemo obozavati osim Allaha.Tada je Allah objavio svom Poslaniku s.a.v.s. "Reci:Meni je objavljeno da je Kur'an slusala grupa dzina...Objavljeno mu je sta su dzini rekli." (Buhari mea el-Feth 2/253,Muslim bi serhi Nevevi 4/168) Brojni su dokazi u vezi s ovim.Vidjet ces ih,Ako Bog da,citajuci ovu knjigu.

Vehid Abduselam Bali-Zastita od dzina i sejtana u svijetlu Kur'ana i Sunneta

http://www.youtube.com/watch?v=yTpgZljYRi0&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=CpsAQKHdmpQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aXoa_QEm6HA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=TblBNjjdxhg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=IITY6OSloV4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=I1tSkpbc774&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=5FCGSSOMNro&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=RcWI0yu2_XE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=4nnPYZG0XCo&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-09R3gYQtmo&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Jg8Noy1MWV0&feature=related


 

21.02.2012.

Obracun sa samim sobom ( svojim strastima ) i ucini tewbu ( pokajanje )!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Obracun sa samim sobom(svojim strastima) i ucini tewbu (pokajanje)

’’Zivot na ovom svijetu nije nista drugo do zabava i igra,a samo onaj svijet je zivot,kada bi samo oni znali.’’-Kur’an Al-Ankabut,64.
Draga braco i sestre!Svi mi moramo uciti kako cemo se boriti sa samim sobom i svojim srastima!Moramo naci put da bi izasli iz tmine u koju nas je uvukao dunjaluk I njegovi ukrasi koji nas na svakom koraku privlace da se posvetimo I pozabavimo samo njima,okrecuci lice od svoga Gospodara Allaha svt,Koji je sve sto vidimo I sto nevidimo stvorio-vidljivi I nevidljivi Svijet!!!Znaci da nezaboravimo,nesmijemo zaboravitida sejtan (la’netullahi alejh)neprekidno radi na tome kako ce nam uljepsati dunjalucke ljepote I kako je lijepo to sto sto se mi povodimo za nasim strastima.Braco I sestre,ne zaboravimo da svi mi trebamo sjesti I razmisliti KO NAS JE STVORIO i KOME CEMO SE SVI VRATITI!?!? ALLAHU EKBER
Hocemo li biti prozivljeni nakon nase smrti I hocemo li biti pitani za ono sto smo radili tokom nasega zivotana dunjaluku –napravimo subhanallah inventuru nase proslosti I sadasnjosti-gdje smo?!Nemojte misliti da ako budemo u Allaha svt vijerovali,molitvu obavljali,zekat davali,postili I dobra dijela cinili d ace nam to umanjiti nesto na ovom prolaznom dunjaluku jer smo svakako samo putnici ili da cemo biti nesretni i da gubimo sa ovim putem spasa vijerujte vrijeme!NE!!!
Ne,to nije tako,znajte da sve sto budemo radili slijedenjem Kura’ana I sunneta smo insaAllah na pravom Putu,putu spasa I istine te putu sa kojima ce Allaha svt biti zadovoljan insaAllah I put je sa kojima cemo I mi biti insaAllah zadovoljni I streni na dunjaluku I na Ahiretu insaAllah!
‘’…..A dobor koje za sebe unaprijed osigurate naci cete kod Allaha jos vecim
I dobicete jos vecu nagradu.I molite Allaha da vam oprosti,jer Allah prasta I
I milostiv je.’’-Kur’an-Al-Muzzammil,20.

Ovaj ajet nam jasno govori da ako se mi budemo na dunjaluku trudili da sto vise dobrih dijela ucinimo,da cemo za to insaAllah dobiti jos vecu nagradu I bolju nagradu od Allaha svt,Milostivog I na dunjaluku i na ahiretu insaAllah!
‘’Dvije blagodati Allahove su neiskoristene od vecine ljudi:zdravlje I slobodno vrijeme.’’
Ovo sto je Poslanik s.a.w.s rekao je potpuna istina,vecina nas nezna kako ce da iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje koje nam je Allah svt dao!
Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vijeruju I dobra dijela cine, i koji jedni drugima istinu preporucuju I koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’Kur’an-Al-‘Asr
Vecina nas svoje slobodno vrijeme subhanllah trosi u besposlicama,praznim pricama,provodeci vrijeme na kompjuterima na netu,paltalku, facebook ispijanjem kahva uz gibet ili takodje telefoniranjem i GLEDANJEM TELEVIZORA-Sejtana najveceg (raznih serija-nemorala,dnevnika,fudbala i ostalog svega jer niko od njih Allaha svt ne spomene da ga 24.sahata dnevno gledas! paaaa dodji sebi robe Boziji cemu to sve kad ce te Allah svt pitati za dragocijeno vrijeme.Mi dok uz takve stvari gubimo I tracimo svoje dragocijeno vrijeme ogovarajuci ili trazeci mahne svoga brata ili sestre ili cak upoznavajuci nove hanume na netu estagfirullah,Mi nevidimo da nas kafiri unistavaju na sve moguce nacine fizicki,psihicki I medijama-ALLAHU EKBER!!!
Danas na televiziji I na nasim svakodnevnim posijetama internet ate tako I mozemo vidjeti svasta I takodje cuti,a to nije dobor za nas,nasu dijecu,omaldinu I one koi jos lutaju stazama dzehla!Jer ako mi budemo gledali I slusali ono sa cim Allah svt nije zadovoljan,normalno da cemo probuditi strasti I sejtan ce nam to uljepsavati na sve moguce nacine jos vise te cemo samo poceti razmisljati estagfirullah da je to za nas dobro I pocecemo se za tim povoditi estagfirullah.Kao sto smo I sami svijedooci sta se sa nas desava ako se neucvrscavamo uz pomoc Allaha svt ,neucvrscavamo temelju u nasoj lijepoj vijeri,neucvrascavamo svoj din I iman te neucvrscavamo put insaAllah ka Dzennetu.I moramo se boriti na Allahovom svt putu I moliti Allaha svt na nas uputi na pravi put I ucvrsti sve vise .
Uzviseni Allha svt kaze u Kur’an:’’Oni koji se budu zbog Nas borili Mi cemo,sigurno,putevima koji Nama vode uputiti,a Allah je zaista,na strain onih koji dobra dijela cine!’’Kur’an-Al-‘Ankabut,69.
Ako se mi budemo borili u ime Allaha svt I da Njegova rijec bude gornja,a nevjernicka donja I ako se budemo borili da sacuvamo Haqq-istinu koju nam je prenjeo Muhammed s.a.w.s od naseg Gospodara Allaha svt.Poslanik s.a.w.s je rekao :’’Ko se neprijateljski ponasa prema mome robu,Ja cu mu nepraviti rat.Najdraze cime mi se Moj rob priblizava je ono cime sam ga zaduzio(fardovima),a zatim Mi se priblizava nafilama sve dok ga ne zavolim,a kada ga zavolim,onda Ja budem njegov sluh kojim slusa,njegov vid kojim gleda,njegove ruke sa kojima on radi,njegove noge sa kojima on putuje(u svemu tome pazi da se neogrijesi I da nepredje Allahove svt granice I zakon…)
Ako sta zatrazi,to mu dadnem,Ja ga odmah zastitim.’’

Znaci moramo i samo moramo usmijeriti svoj zivot ka robovanju samo Uzvisenom Allahu svt i izvrsavanju dobrih dijela jer se samo tako mozemo spasiti od dzehennemske vatre.I ako to nece biti lahko za nas,naravno da ce nas Allah svt stavljati na raznorazna iskusenja ali mi moramo insaAllah se samo oslonuti na Allah svt i boriti se zu Allahovu svt pomoc i molost da to sver podnesemo u ime Allaha svt sa strpljivoscu i puno sabura,jer cemo za to insaAllah biti nagradjeni!!!

Uzviseni Alalh svt kaze u Kur’anu:’’Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu:’’Mi vijerujemo!i da u iskusenje nece biti dovedeni?A mi smo u iskusenje dovodili i one prije njih,da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu.Zar misle oni koji zla dijela rade da ce Nama umaci?Lose prosudjuju!Onaj ko se boji susreta s Allahom-pa,doci ce ,sigurno,Dan obecani;a On sve cuje i sve zna!’’Kur’an-Al-‚Ankabut,2-5.
Aisa r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s toliko dugo stajao na nocnom (nafila)namazu,da bi mu noge znale oteci,pa mu je rekla:’’Zasto to cinis Poslanice,kada ti je Allah svt oprostio sve prosle i buduce grijehe?’’On joj na to odgovori:’’Zar netreba da se trudim da budem zahvalan rob?’’

A mi danas i mnogima danas trnu ruke od telefona koje drze radi gibeta,noge nam trne ne od nafila subhanllah ,nego od prevelikoga i dugoga sijedenje na stolicama kraj nasih kompjutera zu raznorazne aktivnosti da’we,slusanja predavanja,gibeta,chetana i estagfirullah posijecanja raznoraznih stranica sa kojima Allah svt nije zadoovljan!!!Pa sta da mi kazemo za sebe jer vidimo da su Poslaniku s.a.w.s svi grijesi oprosteni,a vidimo iz sunneta da se Poslanik s.a.w.s trudio i iskreno rpbpvao Allahu svt,te trudio se za sto vise dobrih dijela te nastojao da bude zahvalan Allahov svt rob!!!
Mi zanmo da nam Allah svt nece oprostit grijehe unaprijed,mi moramo insaAllah raditi dobra dijela i moliti Allaha svt da nam oprosti te se moramo iskreno pokajati pa ce nam Allah svt onda insaAllah oprostit!Moramo insaAllah skinuti kosulje dzehla i obuci kosulje ciste bez fleka harama i biti zu Alalhovu svt pomoc optimisti i truditi se i boriti u ime Allah svt –dzihadom protiv svega sto Alalh svt nam zabranjuje i sa cim nije On zadovoljan!
Znajte draga braco i sestre,mi smo ti koji Allah svt trebamo,a ne On nas,i nama treba Allahova svt milost i pomoc i na dunjaluku i na ahiretu insaAllah te oprost ali kao je zasluziti –znaci samo drzanjem Allahovih svt gradnica,Kur’an i sunneta!
Ebu Zerr Dzundub ibn Dzunade r.a. pripovijeda da je cuo od Poslanika s.a.w.s slijedece-hadis-kudsi:’’O moji robovi,Ja sam sebi zabranio nasilje(zulum), a i vama sam ga ucinio zabranjenim,pa nemojte jedni drugima nepravdu ciniti.O robovi moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi,pa od Mene uputu trazite, a Ja cu vas uputiti.O robovi Moji ,svi ste vi gladni,dok vas Ja ne nahranim,pa trazite od Meine hranu da bih vas nahranio.O robovi Moji,svi ste vi neodijeveni,dok vas Ja ne obucem,pa trazite od Meine odijecu,kako bih vas obukao.O robovi Moji,vi grijesite nocu i danju,a Ja oprastam sve grijehe,pa trazite od Meine oprost da bih vam oprostio.O robovi Moji,sta god vi uradite,niste u stanju Meni stetu nanjeti,niti Mi kakvu korist uciniti.O robovi Moji,kada bi svi ljudi i dzinni,od prvoga do posljednjeg bili toliko pobozni kao sto je nabogobjazniji medju vama,sve to nebi uvelicalo Allahovo carstvo.O robovi Moji,kada bi se svi ljudi i dzinni skupili na jdnom mijestu,i od Meine zatrazili sve sto zele,zatim Ja svakom onom dao sto je trazio,to nebi umanjilo ono sto Ja posijedujem ni onoliko koliko bi umocena igla u more umanjila vodu mora.O robovi Moji,samo se radi o vasim dijelima,Ja cu ich sve zabiljeziti,zatim cu svakom dati ono sto je zasluzio,pa ko nedje dobro (hajr);neka bude zahvalan Allahu svt,a ko nadje lose (serr),neka ne kori nikoga drugog osim sebe!’’

Budimo iskreni i priznajmo da je Allah svt najpravedniji sudac,te da nikome zulum ne cini ni koliko trun.Mi smo sami sebi krivi i mi sami sebi nepravdu cinimo,te smo ti koji smo ponekad i sejtanu (la’netullahi alejh)poslusni,jer nam dosaptavaju pored ovako jasnih lijepih dokaza koje Allah svt kaze u Kur’anu:’’Ali,nevijernici lakomisleno slijede strasti svoje,-a ko ce na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio?-njima nece niko u pomoci preteci.’’Kur’an-Ar-Rum,29.
Zar ima neko ko nebi zelio nagradu Allaha svt,milost i oprost,a znajte da Allahu niko ne moze umaci!
Zato braco i sestre,primite pouku iz naroda prije nas iz svih dokaza Kur’an i sunneta i nedopustite sejtanu da preovladava vama i nasim dusama.Pokajmo se iskreno Allahu svt jer jedino On prima pokajanje i Milostiv je,prije dana u kojem nece biti sumnje i dana polaganja ispita!!!!
Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Cuvaj se strasti!!!

Uistinu covjek musliman, a posebno mladic i djevojka se treba dobro paziti i cuvati strasti. Grijesenje na koje ga navedu strasti, je uistinu, tesko i bolno. Ono ga odvodi u zabludu - nakon istine, prlja njegovo srce - nakon sto je bilo cisto i upropastava njegov smireni i uredni zivot. Da nas Allah sacuva od toga...amin

Allahov Poslanik s.a.w.s., kaze: "Doista, poznajem ljude iz svog ummeta, koji ce se na Sudnjem danu pojaviti sa djelima poput bijelih Tihamskih brda, ali ce ih Allah rasprsiti." Sevban upita: "Allahov Poslanice, opisi nam ih, priblizi nam ih kako ne bismo bili takvi. Allahov Poslanik s.a.w.s rece: "To su vasa braca, vaseg roda; nocu klanjaju kao i vi, ali kada se osame s Allahovim zabranama, prekrse ih." (Ibn Madzeh)

Koliko je mladica, cija su srca bila bogobojazna i ispunjena velikom ljubavlju prema Allahu subhaneh i Njegovoj vjeri, a koji su zbog grijeha i strasti u tome sasvim zastranili? Osjecali bi slast i radost u namazu medjutim, zbog svojih grijeha oni to vise ne osjecaju. Bili bi ljubomorni prema Allahovoj vjeri i sprjecavali bi zlo, a upucivali na dobro ali zbog grijeha oni to vise ne cine - jer ne mogu, nemaju snage. Strahovali bi od Allahove kazne i zudili bi za Dzennetom i njegovim uzitcima, ali... "Ono sto su radili prekrilo je srca njihova..." (Al-Mutaffifun, 14)

Subhanallah, takvima polahko odlazi njihova vjera a da i ne primjecuju. Kada bi im neko rekao: "Evo vam citav dunjaluk, dajte nam svoj iman i vjeru", oni na to, vjerovatno, ne bi pristali. Jer ko bi to dao svoju vjeru, svoj iman, svoju uputu, nakon zablude? Ne, oni to ne bi dali niposto. Medjutim, mozda na jedan drugaciju nacin, oni znatno jeftinije prodaju svoju vjeru. A to je stalnim grijesenjem i prljanjem srca grijesima. Da nas Allah sacuva od sejtanskih spletki, amin.

I uistinu, kada covjek pocne da cini grijehe, gledajuci u ono sto je haram, s vremenom mu taj grijeh postaje "normalan" tako da se vise i ne osjeca "krivim" zbog toga. I njegova teoba postaje puka formalnost. Takav se kaje cesto "reda radi" a koliko je njegova teoba ispravna, to samo Allah zna. Ali neka...covjek se ipak stalno treba kajati. Ali ipak, ne zaboravimo cinjenicu da taj grijeh covjeku moze uci u srce pa da se on tesko toga kotarise.

Od opasnih radnji koje covjeka mogu zadesiti na putu grijesenje jeste da covjek, ne dao Allah, zavoli taj grijeh. To je opasnije i od samog grijeha. Imam Ibn Kajjim el Dzevzijj kaze: "Radost prilikom cinjenja grijeha je teza kod Allaha od samoga grijeha.
Nepostojanje stida od meleka s lijeve strane i meleka s desne strane, koji te gledaju i tvoje grijehe zapisuju, teze je kod Allaha od samoga grijeha."


Takvih slucajeva ima na veliku zalost mnogo, a sve je to zbog ne slijedjenja Allahove upute kada nam je izmedju ostalog objavio: "A kad te sejtan pokusa na zle misli navesti, ti zatrazi utociste u Allaha, jer On, uistinu, sve cuje i zna sve." (El-Fussilet, 36)

"Oni koji se Allaha boje, cim ih slabazan sejtanska dodirne, sjete se Allaha, i odjednom dodju sebi." (E-E'raf, 201)


Da bi popravio svoje stanje moras, brate i sestro, prije svega, da zatrazis pomoc i utociste kod Uzvisenog Allaha, jer je On Jedini koji covjeku moze u takvim slucajevima pomoci. Uputi dovu Uzvisenom Allahu i cvrsto oduci da se neces vracati grijehu a zatim - jer samo to nije dovoljno - na tom putu, ulozi maksimum truda kako bi zadrzao stanje odlucnosti i predanosti Allahovoj volji.

Zgodna prilika za dovu i iskrenu teobu jeste nocni namaz. Kada je covjek sam sa svojim Gospodarom, da Mu se otvori i pozali i iskreno zamoli za pomoc i spas. Vrijedan spomena je hadis u kojem se kaze da se Uzviseni Allah spusta na nama najblize nebo kako bi oprostio, pomogao i ispunio zelju onima koji ga budu molili u zadnjoj trecini noci.

Zato iskoristi tu priliku i zamoli svoga Gospodara za pomoc...jer nijedan insan ti u tome ne moze pomoci kao sto moze pomoci Uzviseni Allah. On zna tvoje stanje bolje od ikoga...zato se Njemu pozali i zamoli za pomoc i iskreno odluci da se vise neces vratiti grijesenju, a zatim se maksimalno trudi kako bi bio daleko od grijesenja.


Navest cemo nekoliko recepata protiv slijedjenja strasti:

1. Iskrena pokornost i cinjenje ibadeta. Dova Allahu za ozdravljenje;

2. Obaranje pogleda i cuvanje cednosti spolnih organa; "...i koji stidna mjesta svoja cuvaju." (El-Mu'minun,5);

3. Izbjegavanje mjesta na kojima se ne spominje Allah i na kojima se cine grijesi;

4. Ustrajnost u cinjenju dobrih djela;

5. Serijatski brak.
"I jedan od dokaza njegovih jeste to sto za vas, od vrste vase, stvara zene da se uz njih smirite, i sto izmedju vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmisljaju." (Er-Rum, 21)

Poslanik s.a.w.s. je rekao: "O skupino omladine, ko ima mogucnosti neka se ozeni, jer je to bolje za pogled i cednije za spolni organ. A ko nema mogucnosti, onda neka posti, jer mu je post stit." (Buharijj, Muslim, Tirmizijj)

Molimo Uzvisenog Allaha da se smiluje,da nas sacuva prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i nevidljiva, da nam podari sabura na putu cednosti, da omoguci brak onima koji to zele, da im oprosti i popravi njihovo stanje. Amin.


Ali, šta je to Tevba-pokajanje?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

 
Zašto da učinim tevbu?

Pitaš se hmm: „Zasto da ostavim internet i chetanje,upoznavanje novih prijateljica na netu-koje mi nisu ko dozvoljene dok mi hanuma spava...Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego dobijes odgovor  na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)
  

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.
  

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.
  

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)
   

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)


Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.

 
Vrijednost pokajanja

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Kada govorimo o pokajanju-tewbi, povratku Milostivom, ne možemo a da ne spomenemo argumente koji ukazuju na vrijednost pokajanja, povratka Milostivom. To sve s ciljem ne bi li se u našim srcima probudila i pojavila želja za pokajanjem, povratkom Milostivom Allahu, želja za ostavljanjem loših navika, ostavljanju osobina koje ne doliče razumnom insanu, želja da se zasluži Allahova milost i njegova vječna nagrada koju je pripremio za pokorne robove.

1- Pvratkom Milostivom čovjek ulazi u skupinu Allahovih miljenika, onih koje On voli. Može li razuman čovjek, muslima, očekivati veću i bolju nagradu?! Da imamo priliku još na dunjaluku da učinimo djelo zbog kojeg ćemo postati Allahovi miljenici, one koje On voli.
Kako bi se veselio svako do nas kada bi predsjednik neke države javno izjavo da nas voli, pa kako treba da se veselimo ljubavi Uzviženog, Stvoritelju predsjednika i onih kojima predsjedavaju. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“

2- Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.) Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“

3- Iskrenim povratkom Allahu čovjek stiče pravo da mu Allah oprosti njegove grijehe, i ne samo to, već da njegova loša djela pretvori u dobra. Takav vid ophođenja ne možemo naći osim kod Milostivog Allaha. Na dunjaluku ako nekome naneseš nepravdu i zatražiš halal, ako ti halali to je velika počast i to ukazuje na velićinu ličnosti te osobe. Dok je milost Allahova tolika, ne samo da prašta grijehe onima koji se pokaju, već će njohove grijehe pretvoriti u dobra djela. Kaže Milostivi: “A onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“

Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio. Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.

3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom
.
4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.

5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka. Kako od takvih osoba očekivati da budu korisni društvu u kojem žive i da vrate islamu i muslimanima ugled koji su nekada imali?!

Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.


Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Kajem ti se Gospodaru moj Uziviseni koji sve vidis,pa i crnog mrava u zemlji subhnallah,OPROSTI NAM NASE GRIJEHE i smiluj nam se ,ojacaj nas na Tvom putu,ojacaj nase korake,nas iman i priblizi nas sebi,sacuvaj nas prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i ne vidljiva,smiluj nam se i oprosti,sacuvaj nas Dzehennemske vatre i sa svojom milosti nas uvedi u Dzennet-amin

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk

http://www.youtube.com/watch?v=ULpoVhrnDhA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=nmRko7Difuk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=YpdUh--8QYg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=sKQNGU0H1_A&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=TFNWl61X5iA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=K1q0ujf1AaA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Sl-SH3X0dW4&feature=related



20.02.2012.

O Ti koji lutas vidi sta kaze Allah u Kur'anu o Isa a.s. (Jesusu),sin Merjemin (Marijin)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

O Ti koji lutas vidi sta kaze Allah u Kur'anu o Isa a.s. (Jesusu),sin Merjemin

Kur'an o Isa a.s. (Jesusu),sin Merjemin


Samo rodzenje Isa a.s.je bilo mu'dziza i to rodenje nam Allah dz.s. detaljno opisuje u Kur'anu. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukucana svojih na istocnu stranu povukla. I jedan zastor da se od njih zakloni uzela. (Maryam, 16.) Dok je ona kao petnaestogodisnja djevojka bila u ibadetu Allah dz.s. joj posla meleka Dzibrila: Mi smo k njoj meleka Dzibrila poslali i on joj se prikazao u liku savrseno stvorena muskarca. "Utjecem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojis!" -• uzviknu ona. (Maryam, 17.-18.) Ruhul-Kudusje Dzibrili to je jedna od najvecih gresaka krscana koji ga smatraju jednim od tri bozanska bica, a oni su: otac, sin i sveti duh, iako je ocito i jasno da je Ruhul-Kudus zapravo Dzibril a.s. Merjem se cudila ko je ovaj da ulazi u osamljeno mjesto koje ne posjecuje niko osim Zekerijjaa a.s."Ako se bojis Allaha ne cini mi zlo", uplaseno mu rece. "A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" - rece on - "da ti poklonim djecaka cista!" "Kako cu imati djecaka" - rece ona - "kad me nijedan muskarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica! " (Maryam, 19. -20.) Nisam pocinila blud i nikad sa muskarcem nisam bila, pa kako eu roditi dijete?! "To je tako! " - rece on. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko,' i zato da ga ucinimo znamenjem Ijudima i znakom milosti Nase. Tako je unaprijed odredeno!" (Maryam, 21 .) Unaprijed je bilo tako odtredeno. Dzibril je puhnuo u Merjemin otvor haljine i to bi dovoljno da ona zanese. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. (Maryam, 22.) Merjema se osami dalekô od svoje porodice sve dok ne osjeti da ce roditi. Tada napusti to mjesto i udalji se od njih. Iduci tako dode do mjesta danas poznatog kao Bejtu l'ahm. Pred tim gradom ona osjeti jake bolove, bili su to porodiljski trudovi. Taj bol je primora da se zaustavi pored sasusenog stabla palme.s I porodajni bolovi prisilise je da dode do stabla jedne palme. "Kamo srece da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" ' uzviknu ona. (Maryam, 23.) Merjem se tu poboja sramote, sta ce reci Ijudi i kako ce se sa djetetom vratiti svojoj porodici. Zacu glas koji je dopirao ispod nje, jedni kazu da je to bio glas Isa, a.s. dok drugi smatraju da je to bio glas Dzibrila a.s.. I melek je, koji je bio nize nje, zovnu: "Ne zalosti se, Gospodar tvoj je dao da nize tebe potok potece. Zatresi palmino stable, posut ce po tebi datule svjeze." (Maryam, 24.-25.) Pogledala je ispod sebe i ugledala Allahovo cudo, rijeka je potekla na mjestu na kojem je stajala. Cudna joj je bila i naredba da rukom zatrese palmino stable jet je znala da je ono cvrsto i nepomicno. Allah htjede da se dogodi jos jedna mu'dziza, ona zatrese stable na kojern nije bilo ni grana, a kamoli datula. Nakon sto zatrese stable, pocese pred nju padati zrele datule. Te joj je bila opskrba, hrana i pice. Pa jedi i pij i budi vesela! (Maryam, 26.) Ova cuda je smirise, ona shvati kako je to Alîahova odredba i direktno uplitanje Svemoguceg. Dode joj naredba: A ako vidis covjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da cu sutjeti, i danas ni s kim necu govoriti." (Maryam, 26.) Vrati se svojoj porodici noseci dijete, oni joj rekose: I dode ona s njim porodici svojoj, noseci ga. "O Merjemo," -rekose oni "ucinila si nesto necuveno! Ej ti, koja u cednosti licis Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica." (Maryam, 27.-28.) U ajetu se kaze: "O sestro Harunova, " u vecinipredaja stoji da je ona imala brata po imenu Harun. U sahih-hadisu se spominje kako je Muhammed s.a.w.s. poslao izaslanika krscanima Nedzrana kojeg, nakon sto im prouci ajete o Merjemi, upitase:''Kako za nju kazete da je sestra Harunova kad je on zivio mnogo prijenje? Ashab im ne znade odgovoriti na to pitanje, vrati se i upita o tome Poslanika s.a.w.s. pa mu on rece: -Zar ti nije poznato da su oni svoju djecu nazivali imenima ranijïh poslanika?! Nije to bio poslanik Harun nego brat nazvan po imenu poslanika. Neki mufesiri kazu kako "O sestro Harunova" znaci: O ti koja u ibadetu licis na Haruna a.s.. "Imran je bio poznat i cestit, prvak medu svestenstvom, majka je takoder bila poznata po svojoj cestitosti, pa kako si ti mogla neudata roditi dijete, pa ti siiz cestite i uzorne porodice"- govorili su joj Ijudi. Ona im nista na to nije odgovarala samo je rukom pokazivala na novorodence. Oni shvatise njen isaret. A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u besici?" ' rekose. (Maryam, 29.) Kako da razgovaramo sa djetetom tek rodenim koje jos nije u dobu kada djeca pricaju!? Ovdje se dogodi jos jedna Allahova mu'dziza, to dijete progovori i rece: "Ja sam Allahov rob" * ono rece. (Maryam, 30.)
Svi prisutni zanijemise, jedni druge su usutkivali govoreci: Cujte, poslusajte ovo, tisina! Svi su nijemo gledali u njega, a on im ponovi: "Ja sam Allahov rob" - ono rece - "meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uciniti i ucinice me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredice mi da dok sam ziv namaz obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!" (Maryam, 30.-33.)

Allah dz.s.kaze: To je Isa, sin Merjemin ' to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nesto odluci, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bude. (Maryam, 34.-3S.) Mali Isa im rece: To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju. (Maryam, 36.) Tako je bilo rodenje Isa a.s. Nije Allah dz.s. Sebi uzeo Isa'a za sina, On je Uzvisen od toga, On o zabludama krscana kaze: Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Merjemin!" A Mesih je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i môme i vasem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah ce mu ulazak u Dzennet zabraniti i boraviste njegovo ce Dzehennem biti; a nevjernicima nece niko pomoci." Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga sto govore, nesnosna patnja ce, zaista, stici svakog od njih koji nevjernik ostane. Zasto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prasta i samilostan je. (Al-Ma'ida, 72.-74.) Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici * a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmecu. Reci: "Kako se mozete, pored Allaha, klanjati onorne koji vam nije u stanju kakvu stetu uciniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve cuje i zna?" (Al-Ma'ida, 75. -76.) Pogledajte, pa zar je potrebno bozanstvu da hranu jede! Allahu ne treba niko da mu pomaze, jer onaj kome je to potrebno je nemocan i ogranicen, a Njega nista ne ogranicava. Allah dz.s. u brojnim ajetima govori o zabludama krscanstva, svakako da su najupecatljiviji ajeti o tome rijeci Uzvisenog u suri Al-Ihlas: Reci: "On je Allah - Jedan! Allah je Utociste svakom! Nije rodio i roden nije, i niko Mu ravan nije!" (Al-Ihlas, 1 .-4.) U sahih-hadisu kojeg biljezi Buharija, Allahov Poslanik s.a.w.s. kaze:s Uzviseni Allah kaze: "Covjek me uvrijedio, a on to ima pravo, tvrdi kako ja imam sina a ja sam jedan i Utociste svemu, nisam rodio i rodjen nisam i Meni nema niko ravan. " (El-Bidajetu ven-nihaje, 2/75, Buhari, hadis 4975.) U drugom hadisu kojeg takoder biljezi Buharija stoji: Niko nije strpljiviji od Allaha dz.s. na uvredama koje cuje, oni Mu pripisuju sudruga i pripisuju Mu sina, a On im opet opskrbu i zdravlje daje. (Muslim, hadis5016.) Merjemu njezin narod optuzi za blud govoreci kako je govor novorodenceta samo magija i sihr. Zidovi je od tog dana nazivaju - bludnica i prostitutka! A Isa a.s. od tada nazivaju ga - sin bludnice! Allah dz.s. o njima kaze: I zbog nevjerovanja njihova i zbog iznosenja teskih kleveta protiv Merjeme. (An-Nisa1156.) El-Euhtan je najgori oblik lazi. Ima li veceg cuda od rodenog djeteta bez oca! Ranije je Allah, stvorio Adema, takoder bez oca, pa cak i bez majke. O tome Allah, Je, kaze: Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi. (Alu 'Imran, 59.) Taj Buhtan - najteza laz kojom oni tvrde da Allah ima sina - je razlog Njegove velike srdzbe na one koji iznose takve lazi:' Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!" Vi, doista, nesto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe sto Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete ta svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog traziti utociste! On ih je sva zapamtio i tacno izbrojio, i svi ce Mu naSudnjem danu doci pojedinacno. (Maryam, 88.-9S.) Zar onaj koji je izmislio i stvorio nebesa i Zemlju i u takvorn skladu ih ucinio da ne moze stvoriti dijete bez oca i majke?!! Isa a.s. je rastao u Bejtu Lahmu, bio je ucen, ali otkako je tada u besici progovorio vise nije pricao. Sutio je sve dok nije napunio godine u kojima djeca obicno progovaraju. Mu'dziza govora u besici je bila samo tada kad im se obratio i rekao im ko je on i kako je roden. Benu Israil ga se poceo bojati, mnogi su govorili kako ce kraj zalutalog naroda biti u njegovom vremenu, bojali su se da ce upravo on ukazati na svu njihovu pokvarenost i zabludjelost. Pocese ga pratiti, majka ga je pomno cuvala, plaseci se za njega. On se vrati ponovo u Bejtul-Makdis u mjesto zvano Tell na uzvisenom mjestu sa vodom i usjevima. O Merjemi i njenom sinu Isau a.s. Allah dz.s. kaze: Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekucom vodom nastanili. (Al-Mu'minun, 50.) Rastao je Isa a.s. tragovi dobrote, ucenosti i mudrosti su bili na njemu ociti, ali jos uvijek nije Ijudima pokazivao da je poslanik, nije ih pozivao u islam sve dok nije napunio trideset godina. U njegovoj tridesetoj godini Allah dz.s. mu dade lndzill on poce Ijude pozivati: Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indzil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoder bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali. (Al-Maide, 46.) Komentatori Kur'ana i historicari su jednoglasni u misljenju da je Isa a.s. primio objavu Indzila u svojoj tridesetoj godini zivota. Sa Indzilom se pokazase i mu'dzize kao potvrda njegovog poslanstva. Velike mu'dzize koje Kur'an spominje su: I poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara vaseg: napravicu vam od ilovace nesto poput ptice i puhnucu u nju, i bice, voljom Allahovorn, prava ptica." (Alu'Imtan,49.) Dakle, iz ajeta se jasno vidi kako Isa a.s.nije bio poslan kao poslanik svim Ijudima, nego samo kao poslanik narodu Benu Israil. Svaki poslanik je bio poslan samo jednom narodu, osim Muhammeda s.a.w.s. koji je poslan svim svjetovima. Upravo je to jedna od posebnosti naseg Poslanika s.a.w.s. Nije Isa a.s. bio potpomognut samo jednim cudom - mu'dzizom. Od gline je pravio nesto poput ptice sto bi postalo ptica od krvi, mesa i perja, koja leti. Oni su to ocima svojim gledali, ali opet su ga u laz ugonili. Od Isaovih mu'dziza je bilo i ozdravljenje bolesnih koje je bilo i ostalo medicinski fenomen: I iscijelit cu slijepa od rodenja, i gubava, i ozivljavat eu mrtve, voljom Allahovom. (Alu 'Imran, 49.) Sve to nije bilo dovoljno da povjeruju! Uz sve to Isa im je donio jos neoborivih dokaza o svorn poslanstvu: Kazivat cu vam sta jedete i sta u domovima svojim gomilate; to ce, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete. (Alu 'Imran, 49.) Svakako da je najvece cudo koje su vidjeli bilo ozivljenje mrtvog. U predajama se spominje da je Isa a.s.

Allahovom dozvolom ozivio cetvericu Ijudi, to ozivljenje je bilo odvojeno, cetiri osobe na cetiri razlicita mjesta su ustale iz kabura pred pripadnicima Benu Israila. I da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mené, i da vam dopustim nesto sto vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vaseg - zato se Allaha bojte i mené slusajte Allah je doista i moj i vas Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put! (Alu 'Imran, 50.-51.) Isa a.s. dokinu neke propise koji su im ranije, u Tevratu, bili zabranjeni. Uprkos tome i uprkos svim tim brojnim ajetima, Benu Israil ni u sta od toga ne povjerova! Allah dz.s. o njima kaze: A kada se Isa uvjerio da oni nece da vjeruju, uzviknuo je: "Koji ce biti pomagaci moji na Allahovom putu?" "Mi" - rekose ucenici "mi cemo biti pomagaci Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a. ti budi svjedok da smo mi poslusni Njemu." (Alu 'Imran, 52.) Sta hocete vise od toga: objava od Allaha, ozivjeli mrtvaci, btojni ajeti, i opet ne vjerujete! O Isaovim ucenicima - havarijjunima, Allah dz.s. u dr ugom ajetu kaze: O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao sto su ucenici rekli: "Mi cemo pomoci Allahovu vjeru!" - kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: "Hocete li me pomoci Allaha radi?" (As-Saff, 14.) Njih je bilo po nekima svega sedamnaest, a na osnovu vecine predaja svega dvanaest. I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali * protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili. (As-Saff, 14.) Allah dz.s. ce kasnije uciniti da ucenje krscana bude brojnije i jace od ucenja zidova, uprkos malom broju havarijjuna koji ce nakon Isaove smrti Ijude poduciti ucenju kojem je pozivao Isa a.s. Komentatori Kur'ana o ovom ajetu kazu da su se Ijudi podijelili u tri skupine: Oni koji tvrde da je Mesih bog, da je boziji sin i oni koji kazu da je on Allahov rob i poslanik, a takvi su manjina medu krscanima. Upravo misljenje te manjine je i misljenje Muhammedovog, Mï, ummeta koji je na kraju i pobijedio svoje neprijatelje zidove i krscane kao sto je u ajetu receno. Tako mali broj Isaovih sljedbenika - havarijjuna povjerova u istinitost onoga cemu ih je pozivao Isa a.s. Pored njihove malobrojnosti patili su i od sumnje u ispravnost onoga u sto su vjerovali. Jednog dana, uprkos brojnim mu'dzizama, htjedose da se dogodi nesto sto ce ih ucvrstiti u njihovom vjerovanju, rekose: A kada ucenici rekose: "O Isa, sine Merjemin, moze li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" - on rece: "Bojte se Allaha akostevjernici." "Mi zelimo" - rekose oni - "da s nje jedemo i da nasa srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci." (Al-Maida, 112.-113.) Hocemo jedno takvo cudo poslije kojeg se vise nikada necemo dvoumiti i koje ce se obistiniti samo nama, onako kako mi to zatrazimo od tebe, dai mi jedemo i da nam se srca smire u vjeri! Mi ti vjerujemo i zelimo samo da nam se srca smire. Isa je dugo i uporno u dovama molio Allaha da mu da ono sto ovi traze od njega. Allah mu primi dovu: Isa, sin Merjemin, rece: "O Allahu, Gospodaru nais, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i cudo Tvoje, i nahrani nas, aTi si hranitelj najbolji!" "Ja eu vam je spustiti" - rece Allah - "ali eu one medu vama koji i posîije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetunecukazniti." (Al-Maida, 114.-115.) Postoji predaja po kojoj su pozvali i Benu Israil da jede sa njima. Vidjeli smo da kad god su narodi trazili mu'dzizu i ona se obistinila tacno onako kako su oni zahtijevali. Ako bi i nakon toga ostali u nevjerovanju - svi bi bili unisteni. Tako je bilo ranije sa Salihovim narodom i devom. I bi spustena trpeza iz Dzenneta medu njih, oni su je ocima svojim gledali i rukama kusali. I pored toga ostase u nevjerovanju! Svaki od njih je prevario Isa a.s. kao sto cemo vidjeti. Ljudi pocese govotiti o Isau, o njegovim cudima i novoj vjeri kojoj poziva. Zidovi se pobojase da ce njihovi svestenici i kraljevi postati zaboravljena proslost, da ce ga Ijudi poceti slijediti te da ce izgubiti svjetovnu i vjersku dominaciju na zemlji. Zidovsko svestenstvo dogovori urotu i odose kod vladara tih krajeva koji je bio pod rimskim patronatom. Pocese ga upozoravati i govotiti mu kako Isa za sebe kaze da je kralj svih zidova i da ce jako brzo preoteti vlast od njega. Vladar se poboja za svoj prijesto, naredi da mu dovedu Isaa a.s. kako bi ga pogubio i razapeo. Osudenike na smrt tog vremena su ubijali tako sto bi ih zive prikovali ekserima na veliki krst i oni bi umirali u velikim mukama. Obicno bi umirali tek narednog dana poslije raspeca. Zidovi su poceli tragati za Isaom da ga ubiju. Sve to se dogodilo svega tri godine nakon pocetka njegovog poslanstva. Samo toliko su mogli otrpjeti istinu i podnijeti poziv tog Allahovog poslanika. Allah dz.s. o Isau a.s. kaze: On ce govoriti Ijudima jos u kolijevci, a i kao odrastao. (Alu 'Imran, 46.)

El-kehl, spomenut u ovom ajetu, je period nakon napunjenih trideset godina zivota. Mnogo je predaja koje govore o podizanju Isaa a.s. u nebo. Sve te predaje su israilijati tj. prenesene su iz Tevrata i Indzila. Nisam u sahih predajama o tome nasao nista osim samo jedan hadis kojeg biljezi Nesaija, a on ispunjava uvjete koje je postavio Muslim. To je najjaci hadis po ovom pitanju. Zbog iskrivljenosti Tevrata i Indzila necemo navoditi te predaje nego cemo se zadovoljiti ovom Nesaijinom predajom: Kada je Allah htio da podigne Isaa a.s. na nebo, Isa a.s.Je ujednoj kuci izasao pred dvanaest svojih drugova. Iz glave kao da 'mu kaplje iako nije mokra. Rece im: "Koji od vaspristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mené, on ce bitimoj drug u Dzennetu? " U stade najmladzi medzu njima i rece: "Ja pristajem. " Isa a.s., mu rece: "Sjedi! ", ponovi im istopitanje drugi i treci put, i svaki put se javljao samo taj mladic. Pa je rekao: "Tisi on", a Allah je dao da lici na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorcic na krovu kuce i Isa je uzdignut na nebo. Zidovi organiovase potragu za njim. Nadzose mladica koji mu je slicio, ubise ga i razapese. Sljedbenici lsaa se idejno razidzose na tri grupe. ]edna kaze: Bog je bio meâu nama kolikoje htio, a zatim se popeo na nebo. " To su jakubiti. Druga grupa kaze: "Medzu nama je bio Bozji sin kolikoje htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi. " To su nestorijanci. I treca grupa kaze: "Medzu nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao. " To su muslimani. Dvije nevjernicke grupe su se meâusobno potpomagali protiv muslimanske i unistile su je. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda s.a.w.s. sa objavom,pa je din - vjera grupe koja je vjerovala, u doba Isaa a.s. postala snaznijom od one koja nije vjerovala. (Nesaijev Es-sunenul kubra, 6/489, hadis 11591.) Medzu vama je jedan koji ce me zanijekati dvanaest puta. Doci ce da me ubiju, pa ko od vas bude spreman da se zrtvuje umjesto mené, Allah ce ga uciniti potpuno slicnim meni. Najmladzi od njih se javi. Pred njihovim ocima se promjeni izgled tog mladica i on posta poput Isa a.s. Potom ugledase kako Allah Sebi uzdize Isaa,a.s., kroz prozor na krovu kuce u kojoj su bili. Zidovi uhvatise havatijjune, svi priznase da su Isaovi sljedbenici, osim jednog koji je govorio: "Ne, ja nisam njegov sljedbenik." Zidovi ga pustise, pa ga opet privedose i on ponovi kako nije jedan od Isaovih sljedbenika, pa ga pustise, a Ijudi pocese govoriti o jednom odbjeglom sljedbeniku i tako on dvanaest puta zanijeka poslanstvo Isa a.s. Zidovi se pobojase osvete u slucaju da pogube svih dvanaest havarijuna, ostavise ih u zivotu pod uvjetom da oni ne pozivaju u vjeru koju su ucili od Isaa a.s. I oni pocese Ijude tajno pozivati. U krscanstvo se pozivalo jedino tajno, i to punih dvije stotine cetrdeset godina. Ta vjera posta javnom tek nakon sto je prihvati jedan od rimskih imperatora po imenu Konstantin. Povjerova u krscanstvo ali u njega unese dio idolopoklonstva. Do tada niko nije vjerovao u trojstvo u koje danas krscani vjeruju. Konstantin je izmislio crkveni kler i udario temelje danasnje krscanske dogme.I danas postoji krscanski pravac unitarista koji su monoteisti, imaju svoje crkve i Indzil u kojem nema sirka, koji nazivaju Barnabino jevandzelje. Oni su danas jedni od najmalobrojnijih crkvenih zajednica. Sa pojavom islama se pokazala zabluda crkvenog ucenja i prirodnost islama je postala svima ocita: Pa smo Mi one koji su povjerovali - protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili. (As-Saff, 14.) Allah, Je, kaze: I zbog rijeci njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo. Oni koji su se o njemu u misljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu nista pouzdano znali, samo su nagadali; a sigurno je da ga nisu ubili. (An-Nisa, 157.) Neposredno nakon Isaove smrti havarijjuni su se u misljenju razisli. Govorili su: "Ako su ubili havarijjuna gdje je onda Isa a.s. a ako su ubili Isa a.s. gdje je onda jiavarijjun, jedan od njih fali, gdje je?!" Sigurno ga nisu ubili, nego: Vec ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar. (An-Nisa, 158.) Allah dz.s. je Isa a.s. ucinio jednim od velikih predznaka Sudnjeg dana. O tome On kaze: I on je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put. (Az-Zuhruf, 61.) Podignut je Isa a.s. na nebo na kojem je i danas ziv i pojavit ce se na Zemlji neposredno pred pocetak Smaka svijeta da ubije Dedzdzala. Muhammed s.a.w.s. u sahih-hadisu, kojeg biljezi Ahmed i Ebu Davud kaze: Poslanici su braca po istom ocu,: Majke su im razlicite, a vjera im je jedna, ja sam najpreci covjek Isau sinu Merjeminom jer izmedzu mené i njega nije bilo poslanika. (Ahmedov Musned, hadis 9259.) Petsto sezdeset godina je covjecanstvo bilo bez poslanika, to je period izmedu Isa a.s. i Muharnmeda s.a.w.s. Sici ce Isa a.s.pa kad ga vidite, prepoznajte ga: Covjek srednjeg rasta, crveno-bijele boje, na njemu dva odijela blijedocrvena, iz glave kao da mu kaplje iako nije mokra. On ce razbiti krst, ubiti svinju, ukinuti dziziju, pozvati Ijude u islam, a. Allah ce u njegovo vrijeme sve vjere unistiti izuzev islama i unistit ce Allah, u vrijeme njegovo, Mesiha Dedzdzala. Zatim ce se uspostaviti sigurnost na Zemlji. (Ahmedov Musned, hadis 9259.) Nema covjeka koji nece smrt okusiti. Isa a.s. je ziv, ali ce i on smtt okusiti na dunjaluku i na njemu ce biti pokopan. Allah dz.s. govori o Isa a.s. u Kur'anu: A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio Ijudima: 'Prihvatite mené i majku moju kao dva boga uz Allaha!'" - on ce reci: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilicïlo da govorim ono sto nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to vec znas; Ti znas sta ja znam, a ja ne znam sta Ti znas; Samo Ti jedini sve sto je skriveno znas. Ja sam im samo ono govorio sto si mi Ti naredio: 'Klanjajte se Allahu, i môme i svome Gospodaru!' I ja sam nad njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi Ti dusu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdis." (Al-Maida, 116.-117.) O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rijec Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog - hvaljen neka je On! - zar On da ima dijete?! Njegovo je ono sto je na nebesima i ono sto je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok. Mesihu nece biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najblizim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah ce ih sve pred Sebe sakupiti. (An-Nisa' 171.-172.) Poslije Isaa a.s. nije dosao poslanik, osim Muhammeda s.a.w.s. koji je bio najodabraniji i najbolji medzu njima, neka je Allahov selam i salavat na svih njih.

http://www.youtube.com/watch?v=dBsf8xWnegM

http://www.youtube.com/watch?v=XyzgomCSGJE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=mEL5MnPYLeU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=tl3ZkNoejfw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=y9188sx3KkE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=nh6pFwDiyjs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=m-qxpf_yX88&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=BjJ7cSfEK_Y

http://www.youtube.com/watch?v=2O2H7Fme4J4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=l-K91-eEOS4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=6bNO6iM5krA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=BoYhan_cXCU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=6bNO6iM5krA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aeYBt7m9v0Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=oSYBH1yNmjA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=WynmJf5zdgg&feature=player_embedded

 

19.02.2012.

Ko je bio Ibrahim alejhisselam?! (Abraham )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Ko je bio Ibrahim alejhisselam?! ( Abraham )

Rođenje i život u Mezopotamiji

Ibrahim, alejhisselam,je bio Allahov vjerovijesnik , Allahov prijatelj rođen je, vjerovatno, početkom ili u prvoj polovici drugog milenija prije Mesiha Isaâ, alejhisselam, (između 2000. godine i 1500. godine prije Mesiha Isaâ, alejhisselam) u Mezopotamiji, i to, kako se prenosi, u gradu Uru. On je potomak Nuhovog, alejhisselam, sina Sema. U ta davna vremena Mezopotamija je bila pod vlašću babilonskih kraljeva koji su bili mnogobožačke vjere pa je to bila službena državna vjera, ali je politeizam bio i općeprihvaćena vjera od strane čitavog tamošnjeg stanovništva. Ibrahimov, alejhisselam, otac Azer[1] i sam je bio idolopoklonik i on je, štaviše, pravio idole koje su ljudi kupovali od njega i obožavali kao lične bogove i/ili bogove svojih porodica. Iako je Ibrahim, alejhisselam, odrastao u jednom tako duhovno zagađenom okruženju, on je, Allahovom milošću, najvjerovatnije još u svome djetinjstvu, spoznao Gospodara svoga i prigrlio islam i tevhid (monoteizam) čitavom svojom nutrinom i vanjštinom, trajno i potpuno.

Po nadahnuću Gospodara svoga shvatio je da Bog ne može biti napravljen od zemlje, kamena, drveta ili bilo čega drugog, da On ne može biti ograničen ničim, niti potčinjen nikome, da ništa i niko Njemu ne može biti slično. Shvatio je da je Bog samo Jedan koji je Gospodar svima, a nad Njime nema nikakva vladara ni gospodara i da On ne može biti predstavljen bilo kakvim idolima. Vjerovatno je u takvom stanju i razmišljanju, kako nam Kur'an kazuje, počeo tražiti Boga, Istinskoga i Živoga, među nebeskim znamenjima daleko iznad zemaljskih ograničenosti. Prvo što je na nebu ugledao bila je blistava zvijezda:

I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: ''Ovo je Gospodar moj!'' A pošto zađe, reče: ''Ne volim one koji zalaze!'' (Kur'an, 6:76)

Premda je bio oduševljen prvobitnim sjajem zvijezde sa neba, spoznavši njezin zalazak, a time i njezinu prolaznost, shvatio je da je i ona ograničena i prolazna, a on je već u svome srcu znao da Bog ne može zaći sa neba i da ne voli i ne želi obožavati one što zalaze. Pojava mjeseca (vjerovatno punog) na nebu ponovo je izazvala njegovo oduševljenje, ali je i njegov kasniji zalazak povratio njegovu zbunjenost, samo ovog puta uz spoznaju da ne može dobiti uputu osim od Gospodara svoga:

''A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: ''Ovo je Gospodar moj!'' A pošto zađe, on reče: ''Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biću sigurno jedan od onih koji su zalutali.'' (6:77)

Njegovo oduševljenje je doživjelo svoj vrhunac sa pojavom Sunca, ali mu je zalazak i ovoga, najblistavijega nebeskog objekta, konačno dao ključnu spoznaju da Boga ne može vidjeti zemaljskim očima i da ništa stvoreno i vidljivo nije slično Njemu, već da je Bog onaj koji je sve vidljivo i sve postojeće stvorio i Koji svime time apsolutnom vlašću vlada:

''A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: ''Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!'' A pošto zađe, on reče: ''Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!'' (6:78,79)

Tok ovoga kur'anskoga kazivanja upućuje na mogući zaključak da je Ibrahim, alejhisselam, prvi put tada vidio zvijezde, Mjesec i Sunce. Ako je to tačno onda bi to bila potvrda predaji po kojoj je tadašnji nepravedni kralj Babilona (Nemrud) dobio slutnju, moguće kroz snove ili proricanjem nekih proricatelja, da se treba roditi muško dijete koje za njega znači propast i da je zbog toga, kako su često postupali tirani njegova kova, naredio da se svako novorođeno muško dijete ubije. Tako se Ibrahimova, alejhisselam, majka sklonila u pećinu i tamo ga donijela na ovaj svijet. On je tamo proveo jedan dio svog djetinjstva. Nakon nekog vremena provedenog u pećini, dobivši spoznaju i nadahnuće od Allaha, izašao je vani, moguće u periodu prvog mraka, nakon zalaska sunca a prije pojave prvih zvijezda, i išavši od pećine ka kući svoga oca zatekla ga je pojava prve zvijezde i tu noć je zajedno sa jutrom sutrašnjeg dana proveo u spoznavanju Allaha, Gospodara svoga.

Da li je on zaista svoje rano djetinjstvo proveo u pećini ili naprijed navedeni ajeti Kur'ana ne kazuju da je on tada prvi put vidio nebeske objekte, već da ih je tada prvi put promatrao u svjetlu traženja spoznaje o Gospodaru svome, to nama ovom prilikom nije ni bitno, jer je bitno to da je on na taj način spoznao Gospodara svoga i od Njega počašćen bio istinskom Božijom vjerom, islamom, te, tada ili kasnije, statusom Allahovog poslanika njegovom narodu.

Prihvativši svim srcem povjereni emanet poslanstva on je vrlo brzo počeo dolaziti u oštre sukobe i sa svojim ocem i sa svojim narodom. Mnogi ajeti Kur'ana govore nam o tome kako je on imao burne rasprave sa svojim ocem i pripadnicima svoga naroda. Pitao je kako mogu obožavati one koji ih ne mogu nikakvom hranom nahraniti a ostavljati Allaha, jedinog Hranitelja; kako mogu obožavati one koji niti čuju, niti vide, niti ikome mogu ikoliko pomoći a ostavljaju Živoga i Svemogućega; kako mogu obožavati ono što rukama svojim prave a ostavljaju Allaha, Stvoritelja koji stvara i njih i ono što oni naprave. Njegova britka i jasna riječ istine svijetlila je u općoj tami koja je tada vladala i ona, jasno, nije mogla ostaviti mirnima šejtana i njegove sljedbenike. Zbog toga su uši njihove odbijale da čuju, oči odbijale da vide i razum odbijao da spozna. Što ih je on više pozivao da se približe Allahu njihova srca su se oholo sve više udaljavala, a mržnja njihova prema njemu rasla. Od njegova naroda u prvo vrijeme samo su mu, izgleda, povjerovali njegov bratić Lut, alejhisselam, i njegova rodica, najvjerovatnije amidžišna, Sara, radijallahuanhu, koju će on i oženiti.

Osim idolatrije mnogoboštvo je u ta drevna vremena bilo izraženo i u formi obožavanja vladara. Mnogi oholi tirani su sami sebe nazivali bogovima i pod prijetnjom smrti i svirepog mučenja zahtijevali od naroda da ih takvim smatra. Riječ upozorenja izrečena mubarek jezikom Allahovog prijatelja i poslanika nije, naravno, ni takve izuzimala:

''Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, zato što mu je Allah dao vlast? Kad Ibrahim reče: Moj Gospodar je Onaj koji daje život i smrt; on odgovori: Ja dajem život i smrt. Allah daje da Sunce izlazi sa istoka, reče Ibrahim, pa učini ti da izađe sa zapada. I nevjernik se zbuni. A Allah neće uputiti silnike na pravi put.'' (2:258)

Ovi plemeniti ajeti se odnose na raspravu Ibrahima, alejhisselam, sa jednim od takvih oholih tirana. Najvjerovatnije je, kako mnogi istraživači smatraju, riječ o Nemrudu, oholom kralju Babilona. Jednom prilikom pred njega je doveden Ibrahim, alejhisselam, i među njima je započela rasprava oko kraljevog ''božanskog statusa''.
Silnik je uporno branio tezu da je on bog a Ibrahim, alejhisselam, je govorio istinu o njemu. Kada je Ibrahim, alejhisselam, naveo primjer Allahovog davanja života i smrti, Nemrud je naveo primjer dvojice osuđenika od kojih je jednom poklonio život, a drugog poslao dželatu. Međutim njegova nadmenost je pukla kao balon od sapunice, kada je zatraženo od njega da naredi Suncu da svane sa zapada. Tu nije mogao naći odgovora i ostao je zbunjen i posramljen. Međutim njegovo oholo i svirepo srce odbilo je i tada da prihvati istinu i on je ostao uporan u nijekanju svoga Gospodara i smatranju sebe ravnim Njemu. Riječ upozorenja on je dobio i od strane meleka koji mu se javio, vjerovatno u snu, i pozvao ga na obožavanje jednog Boga, Allaha, Ibrahimova, alejhisselam, Gospodara. Ali i to upozorenje nije polučilo njegovim pokajanjem, naprotiv njegova oholost je porasla do krajnjih granica iskvarenosti tako da je objavio rat Gospodaru svome. Bilo mu je rečeno da sakupi svoju vojsku na zakazanom mjestu i da će Ibrahimov i njegov Gospodar protiv njega poslati jedno od najslabijih Svojih stvorenja. U zakazani čas Nemrud je, uobražen i ohol, stajao na čelu svoje vojske kada su na horizontu ugledali tamni oblak što im se približavao. Rojevi komaraca i mušica su se ustremili na njih u tako ogromnom broju da su im čak u cijelosti zaklonili sunce. Insekti su grizli, Allahovom odredbom, njihovo meso i sisali njihovu krv tako da su, gotovo trenutno, od Nemrudovih vojnika ostajali samo kosturi. Sve se odvijalo tako brzo da od neizrecivog straha ukočeni vojnici nisu mogli nigdje pobjeći. Što se tiče Nemruda, njegova sudbina bila je još užasnija. Naime, jedna od mušica ušla je kroz Nemrudovu nozdrvu unutar njegove lobanje i dospjela do mozga, ali joj nije bilo određeno da ga odmah ubije. Ona je ostala tamo onoliko dugo koliko je bilo određeno,[2] stalno iritirajući mozak i tako nanoseći Nemrudu užasnu bol u glavi što ga je izluđivala do te mjere da je sam sebe metalnom šipkom u glavu udarao. Na kraju je, u velikim mukama, taj nesretnik i otišao sa ovoga svijeta ka džehennemskoj vatri koja ga očekuje.

Što se Ibrahima, alejhisselam, tiče, on je čestito i predano nastavio svoju misiju upozoravanja svoga naroda i pozivanja na pravi put. Iako je, uz Luta, alejhisselam, i ženu mu Saru, radijallahuanhu, stekao određeni broj pristaša, i dalje je, vjerovatno, većina njegova naroda bila u sukobu sa njime. Kako je vrijeme prolazilo taj sukob je rastao sve dok nije kulminirao jednog prazničnog dana kada je narod njegov izvan grada obavljao svoje obrede, a Ibrahim, alejhisselam, krišom ostao sam u hramu, među mnogobrojnim kumirima njihovim. Čisto i plemenito srce nije moglo da ostane ravnodušno na tu duhovnu grozotu i nečistoću te je sjekirica u njegovoj desnici sijevnula sijekući i razbijajući lažna božanstva u komade ne poštedivši niti jednog jedinog kumira, osim onog najvećeg među njima, na čije ruke je potom bila okačena. Kada je narod njegov ušao u hram doživjeli su istinski šok i nakon kuknjave i leleka za njihovim ''bogovima'' dosjetili su se da ga upitaju ima li on šta sa time:

''Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?''; upitaše. ''To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju da govore''; reče on (21:62,63).

Pođoše ka velikom kumiru i ostacima ostalih da ih upitaju, pa se onda dosjetiše i vratiše:

Zatim glave oboriše i rekoše: ''Ta ti znaš da ovi ne govore!'' ''Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od kakvu štetu otkloniti?'', upita on. ''Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?'' (21:65-67)

Ove njegove riječi rasplamsale su bijes u njihovim prljavim srcima koja odlučiše da se do kraja obračunaju sa njim tako što će ga spaliti na lomači. Ogromnu ograđenu rupu, koja im je inače služila za sakupljanje vode, do vrha su napunili suhim drvima i ostalim gorivim materijalima. Kada su zapalili lomaču plamen je bio tako velik da ni najstariji ljudi nisu pamtili veće vatre i užasnijeg ognja. Ibrahim, alejhisselam, je svezan postavljen na katapult i njime bačen u vatru pred očima mase svijeta koja se iskupila da posmatra njegovo kažnjavanje. Pogledi puni zluradosti vrlo brzo su postali ukočeni zbog velikog čuda kojemu su svjedoci bili. Vatra je gorjela svom žestinom ali je Ibrahim, alejhisselam, u njenom središtu mirno stajao a da ga ona nije ni dotakla, samo je izgorila veze kojima je on bio svezan:

''Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!'' povikaše. ''O vatro'', rekosmo Mi, ''postani hladna, i spas Ibrahimu!'' (21:68,69)

Iako su bili svjedocima velikog čuda njihova grijehom prekrivena srca su odbila da se opamete i pouku prime, tako da je, nakon nekog vremena, Ibrahim, alejhisselam, dobio Objavu od dragog Allaha da se sa svojom ženom, Lutom, alejhisselam, i sljedbenicima što su ih slijedili iseli u Svetu, za ljude blagoslovljenu, zemlju Ken'an[3]:

I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih Mi onemogućismo i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili (21:70,71).

Selidba u svetu zemlju

 Kada je od Allaha dobio Objavu o hidžri Ibrahim, alejhisselam, je zajedno sa Lutom, alejhisselam, Sarom, radijallahuanhu, i vjernicima koji su ga prihvatili i slijedili napustio rodne predjele Mezopotamije i uputio se ka Svetoj zemlji u Šamu. Naselili su se u prostorima nedaleko od današnjeg Kudsa (Jerusalema). Život im je bio nomadski tako da su zajedno sa svojom stokom išli Svetom zemljom od pasišta do pasišta, odnosno od pojilišta do pojilišta. Predaje nam kazuju da se Ibrahim, alejhisselam, zajedno sa svojom ženom u određenom vremenu zatekao u Egiptu. Ne znamo pouzdano da li su tamo bili samo njih dvoje ili su uz njih bili i njegovi sljedbenici. Isto tako, nije nam pouzdano poznato ni to koji ih je razlog naveo da odu u Egipat. Možda je bila u pitanju trgovina ili možda neka suša i oskudica što je zavladala u krajevima u kojima su živjeli, Allah najbolje zna. Bilo kako bilo, predaje nam navode da je izuzetna Sarina ljepota zapela za oko lokalnom vladaru, silniku koji ju je poželio za sebe. Ibrahim, alejhisselam, nije bio u mogućnosti spriječiti da ona bude odvedena na dvor tog nasilnika. Međutim, Allah, Uzvišeni Gospodar je zaštitio ženu Svoga miljenika i prijatelja pa je svaki put kada bi pokušao da joj priđe nasilnik doživljavao ukočenost udova i mišića, grčeve i gušenje. Na njezine dove vladar bi bio oslobođen takvoga stanja, ali, čim bi svoje prljave ruke krenuo usmjeriti ka njoj opet bi zapadao u te probleme. Na kraju je, uplašen, izrekao grdnju svojim ljudima što su mu na dvor doveli tu ženu i onda ju je oslobodio uz određenu nagradu. Između ostalog tada je, prema predajama, dobila mladu i lijepu Egipćanku Hadžeru za svoju sluškinju. Praznovjerni vladar nije mogao podnijeti da oni ostanu dalje u Egiptu pa su se Ibrahim, alejhisselam, Sara i Hadžera vratili u Svetu zemlju.

Allah je Svome prijatelju dao dosta imetka tako da je Ibrahim, alejhisselam, postao jedan od najbogatijih ljudi u regionu. Imao je dosta stoke i ostalog imetka, kao i dosta slugu koji su mu pomagali u poslu. Međutim i pored svega toga odbijao je da živi u gradovima u palačama i umjesto toga draži mu je bio slobodni, nomadski život pod šatorom i sa zvjezdanim nebom iznad glave. Nekako u to doba došlo je do razdvajanja zajednice na dva dijela. Naime, cijelo vrijeme do tada sa njima je bio i Lut, alejhisselam, koji je i sam dobio od Allaha Uzvišenog status poslanika, pa je u jednom momentu došlo do potrebe da se dva poslanika rastave i da svaki krene svojim putem pozivanja u Allahovu vjeru. Prema dogovoru Lut, alejhisselam, se sa jednim dijelom sljedbenika uputio ka dolini Mrtvog mora i naselio se u gradu Sodomi koji je ležao na obali.

Ibrahim, alejhisselam, je ostao dosljedan svojoj želji za nomadskim životom tako da je on ostao sa ostalim vjernicima u širem području današnjih gradova Kudsa (Jerusalema) i Halila (Hebrona). Njegov imetak je i dalje rastao ali je sa njim samo rasla i njegova darežljivost, pobožnost i zahvalnost Allahu, Gospodaru svome. Sreća i blagostanje su ga obasipali sa svih strana ali jedna stvar mu je još uvijek izmicala – poroda nije imao. Sara, radijallahuanhu, nije mogla da zanese tako da su godinama živjeli bez potomstva. To je izazivalo bol i tugu u srcu Ibrahimovom, alejhisselam, tugu koju je Gospodar njegov itekako vidio pa je uskoro stigla i prva najava radosne vijesti. Sve je počelo jedne noći kada je Ibrahim, alejhisselam, vjerovatno tugujući u svom šatoru za porodom, dobio od Allaha Objavu da iziđe iz šatora vani i zagleda se u zvjezdano nebo nad sobom. Tada mu je bilo rečeno da će potomstvo njegovo biti tako brojno kao što su brojne zvijezde na vedrom nebu. Uskoro se obećanje počelo i obistinjavati. Allah dragi je spustio milost Svoju na Saru, radijallahuanhu, pa su je njezino plemenito vjerničko srce i velika ljubav prema mužu svome nagnali da pokloni svoju sluškinju Hadžeru, radijallahuanhu, Ibrahimu, alejhisselam, kako bi preko nje dobio porod. U ta vremena bilo je uobičajeno, a to je i Allahov Zakon koji vrijedi za svagda, da vlasnik može, pod izvjesnim uslovima, živjeti sa svojom ropkinjom kao sa ženom i tako je Ibrahim, alejhisselam, počeo živjeti i sa Hadžerom kao drugom ženom. Nakon nekog vremena prva radost je zakucala na Ibrahimova, alejhisselam, vrata. Hadžera, radijallahuanhu, mu je rodila sina kojega je nazvao Ismail. Tako je prvi dio Allahovog obećanja prijatelju Svome ispunjen.

 

Ko je bio Ismail alejhisselam ?

Ismail alejhisselam je donio mnogo radosti ocu svome koja bi obasipala Ibrahimovo, alejhisselam, srce kada bi ga gledao kako raste. Međutim, Allah, Svemilosni, Milostivi kada neke robove Svoje zavoli onda ih, kako nam govore hadisi od Muhammeda, alejhisselam, stavlja na određene kušnje kako bi se time povećala njihova odanost i Njegova ljubav prema njima. Prva kušnja Ibrahimu, alejhisselam, vezana za Ismaila, stigla je, vjerovatno, nedugo po njegovu rođenju. Naređeno mu je da iseli svoga sina i majku mu Hadžeru, radijallahuanhu, daleko od sebe. Allahov prijatelj se nije dvoumio i uskoro su se njih troje, vjerovatno na devama, uputili ka jugu. Putovali su kroz pustinjske krajeve Arabije četrdeset dana i noći sve dok nisu stigli u jednu pustu stjenovitu dolinu između visokih kamenitih brda mrko-žute boje u kojoj se ništa nije moglo sijati. Tu je, prema Allahovoj naredbi, Ibrahim, alejhisselam, smjestio Hadžeru i Ismaila i krenuo nazad, ostavivši im mješinu vode i vrećicu hurmi. Nije imao straha za njih jer je znao da je to sve Allahova režija i da će se On za njih pobrinuti.

Tako je počela plemenita kušnja za Hadžeru i Ismaila, alejhisselam. Ostali su sami u bezvodnom kraju među mnogobrojnim od sunca ispucalim brežuljcima. Vrijeme je prolazilo i vode u mješini je bilo sve manje, a oni su još uvijek bili sami. Kako je vode bilo sve manje i kako niko nije dolazio, tako je rasla Hadžerina nervoza. Nakon nekoliko dana sva voda je bila potrošena a još uvijek nikoga nije bilo da im pomogne. Kušnja dolazi do svoga vrhunca. Dijete počinje smalaksavati od žeđi a majka u očaju počinje trčati između dva njima najbliža brežuljka, penjući se čas na jedan čas na drugi, ne bi li vidjela ima li koga da im pomogne. I onda dolazi Allahova milost i spas. Ismail, alejhisselam, udarcem svoje noge pokreće vrelo bistre vode, a presretna majka izgovara riječi po kojima to Sveto vrelo i dobi ime Zem Zem. Uskoro naiđe i jedna skupina Arapa koji zatražiše dozvolu od Hadžere da se tu nasele i tako pusta dolina Beke nakon mnogih godina ponovo poče dobivati svoje stanovnike.

Žrtva

Ismail, alejhisselam, je rastao pod plaštom Allahove neizmjerne pažnje i milosti, a otac njegov ga je redovito posjećivao, jer je Ibrahim, alejhisselam, preostali period svoga zemaljskog života imao dva doma na dva sveta mjesta u kojima je boravio po jedan dio godine, jedan na sjeveru u Svetoj zemlji i drugi u toj dolini Beke koja će kasnije dobiti ime Meka. Vrijeme je prolazilo i dječak je već bio dovoljno odrastao i zreo pa je počeo pomagati Ibrahimu, alejhisselam, u poslovima koje je on obavljao za vrijeme svojih boravaka u Meki. Približila se bila Allahova plemenita odredba, veličanstveni test kojim je mudri Gospodar svijetova želio da iskuša prijatelja Svoga i ovjekovječi, svim generacijama vjernika za pouku, njegovu snažnu vjeru i potpunu, iskrenu i odanu poslušnost. Neke predaje navode kako je ova kušnja imala svoj povod u tome što je Ibrahim, alejhisselam, ranije, u trenucima boli zbog nedostatka djece, Gospodaru svome znao uputiti dovu da mu podari sina, uz zavjet da će ga, nakon što ga se malo nagleda, prinijeti Njemu za kurban, odnosno žrtvu. Koliko su ove predaje vjerodostojne, nije nam trenutno poznato, ali bilo kako bilo desilo se da je prilikom jednog od svojih boravaka u Meki Ibrahim, alejhisselam, usnio san u kojem mu je naređeno da svoga sina Ismaila, alejhisselam, prinese kao žrtvu svome Gospodaru. San je imao svu čistotu Allahove Objave tako da je Ibrahim, alejhisselam, bez sumnje znao da mu je to naređeno. Međutim, on, kao roditelj, nije mogao da to učini bez toga da se posavjetuje sa sinom. Odlučio je da ga obavijesti o tome. Moguće je, Allah zna najbolje, da je jednim dijelom srca svoga osjećao izvijesnu nelagodu oko toga, jer nije lahko ocu da ubije svoga prvorođenog sina, a još i jedinca.[4] Vjerovatno ga je brinula i dječakova reakcija. Međutim sva ta nelagoda i nesigurnost, ako je toga uopće i bilo, sasvim je nestala kada je čuo blagi, ohrabrujući i odlučni odgovor svoga sina:

I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ''O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?'' ''O oče moj'', reče, ''onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.'' I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: ''O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine; to je, zaista, bilo pravo iskušenje!'' I kurbanom velikim ga iskupismo i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: ''Nek je u miru Ibrahim!'' Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, a on je, doista, bio rob Naš, vjernik, i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim, i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih (37:101-113).

Slava neka je dragom Allahu koji robove Svoje kuša najljepšim kušnjama; hvaljen neka je Milostivi kušatelj koji robovima Svojim olakšava kušnje, pomaže im i upućuje ih kako da kušnje ispune i najveću nagradu i počast kod Njega tako zasluže; Neka je najveća milost i blagoslov Rahmani-Rahima (Svemilosnog, Milostivog) nad ocem što je, Njemu za ljubav htio sina, prvorođenca žrtvovati, i nad sinom što je, Njemu za ljubav, poslušno i sa zadovoljstvom, život svoj htio žrtvovati, i spreman bio čak i oca na to ohrabrivati.

Zaista je taj čin odanosti i poslušnosti jedinstven i veličanstven. Ovo može biti još jasnije ako se spomenu predaje da su, kada je Ibrahim, alejhisselam, potegao nož, meleki na nebu sa čuđenjem uzviknuli kako je moguće da jedan od ljudi, što griješiti mogu, može biti do te mjere poslušan Allahu, Gospodaru svih svjetova. To je bio pečat posebnog statusa koji Ibrahim, alejhisselam, kod Allaha uživa, statusa ličnog prijateljstva:

... A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (4:125).

Osim toga, i otac i sin su počašćeni poslanstvom, a ocu je po Allahovoj Odredbi u Lehvi-mahfuzu[5] bila upisana još jedna radost, radost u liku mlađeg sina, Ishaka, takođe Allahovog vjerovjesnika, i čovjeka dobrog, od Allaha blagoslovljenog što će ga kasnije dobiti:

... I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim, i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih (37:112,113).

Velik ugled i blisko prijateljstvo koje Ibrahim, alejhisselam, kod dragog Allah uživa mogu se vidjeti u još jednom veoma interesantnom događaju[6] kada je Ibrahim, alejhisselam poželio vidjeti svojim očima kako dragi Allah oživljava mrtve:

A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!" - On reče: "Zar ne vjeruješ?" - "Vjerujem" - odgovori on - "ali bih da mi se srce smiri." - "Uzmi četiri ptice" - reče On - "i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar." (2:260).

Vidimo kako je Gospodar svih svjetova Svome prisnome prijatelju pružio i tu počast da svojim očima vidi primjer proživljenja nakon smrti, počast kakvu ni mnogi vjerovjesnici i poslanici nisu imali. Kur'an časni nam pominje samo još jedan ovakav primjer koji se veže za Uzejra, alejhisselam.[7]

Ishak, alejhisselam, i uništenje Sodome

Ismail, alejhisselam, je živio u Meki i bio Allahov poslanik tamošnjem narodu ali otac njegov nije imao nasljednika u Šamu koji bi od njega preuzeo emanet poslanstva. Vjerovatno je u tom smislu, Gospodar svjetova svih, Allah, Uzvišeni (a samo On zna kako je zaista bilo) prijatelja Svoga želio obradovati još jednim sinom. Ovo je bila velika milost i za ženu Ibrahimovu, plemenitu Saru, radijallahuanhu.

Taj radosni događaj njima je naviješten u jednim veoma specifičnim okolnostima. Naime, narod u Sodomi bio je ogrezao u velikom razvratu i grijehu. Prvi su na Zemlji počeli prakticirati homoseksualizam, a uz to su bili i drumski razbojnici što su sačekivali i pljačkali karavane na putevima koji su u njihovoj blizini vodili prema Siriji i drugim zemljama u regionu. Imali su i taj ogavni običaj da napastuju, kako svoje zarobljenike, tako i muškarce putnike koji su, ne znajući ih, u Sodomu svraćali. Lut, alejhisselam, im je bio od dragog Allaha poslanik i u tom smislu ih, još od onog vremena kada se po razdvajanju od Ibrahima, alejhisselam, među njima naselio, upozoravao prenoseći im Allahove opomene i poslanice. Međutim oni se nisu odazivali te su u najvećoj grozoti i ogavnosti nastavljali živjeti. Tako je bilo sve dok im nije istekao rok što im ga je Allah bio odredio i kada je došlo vrijeme kazne nekoliko meleka (predaje nam kazuju da su to bili Džibril, Mikail i Israfil) se spustilo na Zemlju, i u liku savršeno lijepih mladića uputilo se ka Sodomi. Međutim, prije Sodome oni su imali još jedan zadatak.

Jednog dana Ibrahim, alejhisselam, je sjedio ispred svoga šatora u Svetoj zemlji kada je primijetio trojicu mladića što su mu se približavali. Urođena plemenitost i gostoljubivost nagnala ga je da ih pozdravi selamom i ugosti. Smjestio ih je i počastio pečenim teletom. Vidjevši kako njihove ruke za hranom ne posežu, shvatio je da su to meleki u ljudskom liku, od Allaha po određenom zadatku poslani, i osjetio je u sebi zebnju da mu oni ne donose Allahovu kaznu zbog nekog grijeha. Međutim plemeniti meleki vidješe šta mu zebnju donese i rekoše mu radosnu vijest zbog koje ih je Allah, Milostivi, Gospodar njemu poslao:

I Naši izaslanici donesoše Ibrahimu radosnu vijest i rekoše: ''Selam!'', a on im odgovori: ''Selam!'' i ubrzo im donese pečeno tele. Pa kad vidje da ga njihove ruke ne dotiču, ne svidje mu se to i obuze ga strah od njih. ''Ne boj se'', rekoše oni, ''mi smo poslani Lutovu narodu.'' A njegova žena stajaše i osmjehnu se, i Mi je obradovasmo Ishakom, a nakon Ishaka, Jakubom. ''Teško meni!'', reče ona, ''zar da rodim, a ja ovako stara, a i ovaj moj muž je star. To je, zaista, čudna stvar!'' ''Zar se čudiš Allahovom određenju'', rekoše oni, ''neka su Allahova milost i Njegovi blagoslovi na vama, o stanovnici ovog doma! Zaista je On hvaljen i slavljen.'' (11:69-73)

Na ovaj način se upotpunilo ranije Allahovo obećanje prijatelju Svome, i isto tako se velika milost spustila na plemenitu Saru, radijallahuanhu.

Smirivši se i obradovavši blagi i milostivi Ibrahim, alejhisselam, pokuša izdejstvovati odgodu kazne Lutovu, alejhisselam, narodu, ali mu meleki odgovoriše da im je već njihov rok istekao i Allahova odluka donesena i da će svi stanovnici Sodome, osim Luta, alejhisselam i porodice njegove biti uništeni kaznom Gospodara svoga. Nakon toga meleki se uputiše u Sodomu. Kad dođoše do Lutove, alejhisselam, kuće njega zatekoše ispred vrata i selam mu uputiše. Lut, alejhisselam, neveselo odgovori, jer je,  vidjevši pred sobom mladiće izuzetne ljepote, znao da će ih veoma teško sačuvati od pohote izopačenih stanovnika grada. Primio ih je u svoju kuću. Noć je već bila poodmakla kada su se izvana začuli glasovi stanovnika grada što su se približavali. Neke predaje nam navode da je vijest o lijepim mladićima u Lutovoj, alejhisselam, kući stanovnicima grada prenijela njegova žena, koja je prema svome mužu bila licemjerna, pa će joj zbog toga, kako nam ajeti Kur'ana kazuju, na Sudnjem Danu biti dosuđena vatra džehennemska. Lut, alejhisselam, izađe ispred kuće svoje i pokuša urazumiti do krajnjih granica razvrata i ogavnosti iskvarene stanovnike Sodome:

I kada Naši izaslanici dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i osjeti tjeskobu u duši, pa reče: ''Ovo je strašan dan!'' I narod njegov pohrli njemu, a prije su radili nevaljala djela. ''O narode moj'', reče on, ''eto mojih kćeri, one su vam čišće! Bojte se Allaha i nemojte me osramotiti pred mojim gostima! Zar među vama nema razumna čovjeka?'' (11:77,78)

Međutim šejtan je već bio potpuno ovladao njima, tako da se nisu obazirali na njegove riječi i uporno tražili njegove lijepe goste. Tu mučnu situaciju su prekratili meleki koji su izašli iz kuće i jednim pokretom, Allahovom odredbom, oslijepili napasnike:

Oni su od njega njegove goste tražili, pa smo ih oslijepili: ''Iskusite Moju kaznu i Moje prijetnje!'' I rano ujutro ih je stigla neprekidna kazna. (65:37,38)

Potom meleki uvedoše Luta, alejhisselam, u kuću i narediše mu da prije zore mora napustiti grad sa svojom porodicom, ali bez žene svoje, koju mora ostaviti jer joj je bilo suđeno da iskusi sudbinu ostalih griješnika. Lut, alejhisselam, učini tako. Kada je zora počela da rudi meleki su, Allahovom voljom, sa neba na Sodomu sručili kišu od kamenja koje je uništavalo sve gdje bi palo i tako je kompletan grad uništen i svi stanovnici pobijeni.

Nakon nekog vremena od tog događaja Sara, radijallahuanhu, je rodila Ishaka, alejhisselam, i tako se ispunila radosna vijest koju su ona i muž njezin primili.

 Gradnja Kabe i uspostava Hadža

Ibrahimu, alejhisselam, bilo je poznato da je prostor grada Meke gdje je njegov drugi dom takođe Allahovo Sveto mjesto još od vremena stvaranja nebesa i Zemlje, mjesto na koje su se, prema predajama, nakon izlaska iz Dženneta na Zemlju spustili otac i majka čovječanstva, Adem, alejhisselam, i hazreti Hava. Takođe je, prema nekim predajama, na tom mjestu bio prvi Sveti Mesdžid (Sveti Hram) podignut na Zemlji u slavu Allaha, Boga Istinskoga što ga podigoše meleki ili Adem, alejhisselam, a koji je bio potpuno uništen, moguće, u potopu. Mjesto na kome je nekada stajao taj Mesdžid bilo je nedaleko od svetog Zem Zem izvora. Postoje i predaje da je Ibrahim, alejhisselam, bio prvi koji je podigao Sveti Mesdžid u slavu Allaha Stvoritelja svjetova svih na Zemlji, jer prije toga na tom svetom mjestu nije bilo nikakve građevine. Allah Uzvišeni jedino pravu istinu zna, ali je jasno to da današnji Sveti Mesdžid u Meki (Kaba) stoji na Ibrahimovim, alejhisselam, temeljima iako je više puta obnavljan i čak promijenio svoj prvobitni izgled.

Bilo kako bilo, jasno je da je nakon nekog vremena otkako se Ismail, alejhisselam, sa majkom svojom naselio na tom svetom mjestu, Ibrahimu, alejhisselam, Objavom bilo naređeno da podigne Sveti Hram na mjestu koje mu je pokazano. Radili su otac i sin zajedno, moguće uz pomoć ostalih stanovnika te doline koji su se, vjerovatno, već bili odazvali pozivima dvojice Allahovih poslanika i primili islam. Kamenje mrke i crne boje su klesali iz okolnih brda i ugrađivali u građevinu koja je u osnovi bila u obliku kvadrata sa polukružnim dodatkom u sjevernom dijelu, u pravcu Svete zemlje. Dok je gradnja trajala plemenita srca odanih robova su šaputala hvalu i molitve svome Gospodaru:

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: ''Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš nek bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!'' (2:127-129).

Zidovi su rasli i uskoro su premašili visinu Ibrahimovu, alejhisselam, tako da je on uzeo jedan od obližnjih kamenova, za koji nam predaje kazuju da je džennetskog porijekla, kako bi ga koristio kao skelu u nastavku gradnje. On bi se penjao na taj kamen i nastavljao gradnju zidova Mesdžida. Vremenom su, Allahovom voljom, ostali otisci njegovih stopala na gornjoj površini tog kamena koji je tako ostao spomen na Allahovog prijatelja i dobivši ime ''Mekami-Ibrahim'' (mjesto stajanja Ibrahima) postao jedna od najvećih svetinja Svetog Hrama u Meki. Prilikom gradnje u jednom momentu je Ibrahimu, alejhisselam, zatrebao kamen odgovarajućeg oblika da popuni prazninu u istočnom uglu građevine. Pošto nijedan od kamenova u blizini nije odgovarao, on je poslao sina da pronađe neki kamen kojim bi se mogla popuniti ta praznina. Međutim prije nego se Ismail, alejhisselam, vratio melek Džibril Emin je već bio donio Ibrahimu, alejhisselam, jedan kamen koji je, kako nam predaje kazuju, zajedno sa ''Mekami-Ibrahimom'' spušten iz Dženneta u vrijeme kada su tu spušteni Adem, alejhisselam, i hazreti Hava. Ovaj kamen, poznat po imenu ''Hadžerul-esved'' Ibrahim, alejhisselam, ugradio je u istočni ugao Svetog Hrama. On je od tada pa sve do danas, a biće, inša'Allah i sve do Sudnjeg Dana, vjerovatno, najveća svetinja tamo prisutna. Prenosi se od hazreti Alije ibn Ebi Taliba, radijallahuanhu, da je taj džennetski kamen u stvari pečat na ugovoru sklopljenom između dragog Allaha, Uzvišenog, Stvoritelja i Gospodara svjetova i ljudi, ugovoru kojim se čovječanstvo obavezalo na vjeru u Stvoritelja svoga, te potpunu i iskrenu predanost i pokornost Njemu i nikom osim Njega; te da će taj kamen na Sudnjem Danu svjedočiti o ljudima i njihovoj vjeri. Isto tako se prenosi da je bio bijelji od mlijeka, ali su ga grijesi potomaka Adema, alejhisselam, učinili crnim.

Kada je gradnja Svetog Mesdžida bila završena Objavljeno im je da je dragi Allah, Gospodar svih svjetova taj Svoj hram učinio sigurnim mjestom i najvećom svetinjom na Zemlji i da ga je odredio mjestom hodočašća za sve vjernike:

I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: ''Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će tu sedždu činiti i oglasi ljudima hadždž!''; dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze. (22:26-29)

Tako je objelodanjeno kako Mesdžid ima svojstvo Bejtullaha (Allahove kuće), svetog mjesta gdje, naravno shvaćeno samo u simboličkom smislu, ''stanuje'' dragi Allah,[8] čime se u stvari hoće reći da je Kaba postala najsvetije od svih Allahovih svetih mjesta na Zemlji[9] i da je postala centrom kome je usmjeren Hadž, obred hodočašća koji je Ibrahim, alejhisselam, Allahovom voljom i odredbom uspostavio u Meki. S obzirom na ovakvu ulogu u savršenosti Allahove vjere, prostor svetog Mesdžida bi proglašen sigurnim mjestom u kome se nikome, niti ljudima, niti životinjama, niti biljkama nikako ne smije nauditi. Svi su, dakle, sigurni na tom Svetom mjestu gdje je trajno zabranjeno (haram) svako nasilje i grubost, pa je zato Mesdžid nazvan imenom Mesdžidul-haram. Hadž, hodočašće Kabi u Meki tako je u Vjeri Ibrahima, alejhisselam, postao jedan od temelja vjerovanja. Tradiciju Hadža su vijekovima nastavili čuvati potomci Ibrahima, alejhisselam, i po lozi Ismailovoj, alejhisselam, i po lozi, Ishakovoj, alejhisselam. Hadž je, Allahovom voljom i odredbom, u vječnom sjećanju ostavio i veličanstvenu kušnju Ibrahimovu, alejhisselam, kroz obrede klanja kurbana i kamenovanja šejtana u dolini Mine, dolini gdje je Allahov prijatelj htio svoga sina učiniti kurbanom i gdje se kamenjem suprostavio šejtanu koji ga je pokušao odvratiti od poslušnosti Allahu. Takođe je Hadž ovjekovječio i kušnju plemenite Hadžere kroz obred kretanja između Saffe i Merve, kako se zovu dva kamenita brežuljka između kojih je ona u strahu trčala.

Kada su, nažalost, nakon nekog, ne zna se koliko dugog, vremena potomci Ismailovi, alejhisselam, (Arapi) zapali u neznanje i mnogoboštvo, oni su, neuzubillah, počeli unositi svoje idole u Sveti Mesdžid, tako da su ga potomci Ishakovi, alejhisselam, (Benu Israil) koji su ostali u okrilju islama, prestali hodočastiti. Međutim, ipak su i potomci Ismailovi, alejhisselam, zadržali obred Hadža u svojoj tradiciji, tako da je on, mada uprljan nekim mnogobožačkim novotarijama, kontinuirano obavljan sve do vremena kada ga je Ismailov, alejhisselam, potomak Resulullah, Muhammed, alejhisselam, u potpunosti očistio od svih elemenata idolopoklonstva i ponovo povratio u Ibrahimov, alejhisselam, oblik i suštinu da se takav, milošću dragog Allaha, nastavi obavljati sve do kraja svijeta.

Sveti Mesdžid je više puta obnavljan, a prilikom jedne od obnova, zbog nedostatka čistih (halal) sredstava, je podignut samo jedan njegov dio u obliku kocke dok je sjeverni polukružni prostor Hidžr ograđen samo zidom visine oko metar.[10] Pošto je tako dobio oblik kocke Sveti Mesdžid je postao općepoznat po imenu ''Kaba'', što ima značenje ''kocka'', i u takvom obliku ga je zatekao Resulullah, Muhammed, alejhisselam. On je, kako nam to prenosi Aiša, radiallahuanhu, razmišljao o tome da Kabu povrati u njezin prvobitni oblik u kome ju je Ibrahim, alejhisselam sagradio, ali je iz određenih razloga od toga odustao. Bilo je takvih pokušaja i nakon njega od strane nekih halifa, ali je na kraju iz bojazni od smutnje odlučeno da Kaba ostane u onakvom obliku kakvom ga je ostavio Muhammed, alejhisselam, kakav je i dan danas.

Sveti grad Meka i Sveti Mesdžid Kaba (Mesdžidul-haram), voljom i odredbom dragog Allaha ostaju mjesto najvećeg hodočašća na Zemlji za čitavo čovječanstvo sve do Sudnjeg Dana, ali i mjesto bereketa i bogatstva saglasno Ibrahimovoj, alejhisselam, dovi kada se Allahu skrušeno obratio:

Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog Hrama, da bi, Gospodaru naš, salat klanjali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. (14:37)

Preseljenje na ahiret

Ibrahimu, alejhisselam, i Sari, radijallahuanhu, njihov Gospodar dao je da dožive mnoga ljeta u sreći i blagostanju. Kada je došlo njezino vrijeme Allah Uzvišeni je uzeo plemenitu Sarinu dušu Sebi. Ibrahim, alejhisselam, ju je ukopao u špilji Makpela u mjestu Hebron.

Prema izvorima ehli kitabija (judeokršćanski spisi) Ibrahim, alejhisselam, se nakon Sarine, radijallahuanhu, smrti oženio ženom po imenu Ketura koja mu je rodila sinove Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Suaha. Nama nije poznato da li su ove informacije vjerodostojne (odlučili smo se da i njih navedemo radi pružanja što je moguće cjelovitije slike o životu Allahovog prijatelja), ali se sasvim pouzdano može zaključiti da je Allahov emanet vjerovjesništva i poslanstva ostao samo na Ismailu i Ishaku i na njihovu potomstvu.

Ismail, alejhisselam, bi od Allaha, Gospodara svjetova svih, počašćen plemenitom kušnjom koju, zajedno sa ocem svojim, na najljepši način ispuni i koja ostade trajni Znamen svim generacijama sve do Dana Sudnjega, zatim vjerovjesništvom, potom emanetom čuvara Kabe i obreda Hadža i na kraju nurom Muhammeda, alejhisselam, pečata svih vjerovjesnika i Allahove milosti svim svjetovima, kome Allah odredi da se rodi u njegovu potomstvu.

I mlađi Ibrahimov, alejhisselam, sin Ishak, alejhisselam, je kod Allaha odabran i učinjen Njegovim poslanikom. Osim toga data mu je i jedna posebna počast. Naime Gospodar svih svjetova je odlučio da upravo sa njegovim potomcima sklopi savez koji im je pružao status odabranog naroda, Allahu bližeg i dražeg od bilo kojeg drugog naroda što življaše na Zemlji. Posebno mjesto u tom smislu pripada Ishakovom, alejhisselam, sinu Jakubu, alejhisselam, poznatom po nadimku Israil, kome je takođe od Allaha dato poslanstvo. On je imao ukupno dvanaest sinova i Allah Uzvišeni je Svoj voljeni i odabrani narod podijelio na dvanaest plemena upravo prema sinovima Israilovim. Na ovaj način Hebreji dobiše ime Benu Israil (potomci Israilovi). Status od Allaha posebno odabranog i voljenog naroda, naroda uzdignutog nad svima ostalima svakako je bila velika blagodat za Hebreje, potomke Ibrahimove, Ishakove i Jakubove. Hiljadama godina im je Allah slao poslanike Svoje koji su im donosili uputu i blagodat. Jusuf, alejhisselam, Musa i Harun, alejhimesselam, Davud, alejhisselam, Sulejman, alejhisselam samo su neki od njih i, svakako, uz Jahjaâ, alejhisselam, i Isaâ, alejhisselam, najpoznatiji.
Allah im je objavio čak tri Svoje Knjige, Tevrat, Zebur i Indžil.

Međutim, taj povlašteni status sobom je istovremeno nosio i veliku odgovornost, odgovornost koju su oni dugo slijedili, ali su neke njihove ohole i neposlušne generacije istu iznevjerili počevši u laž ugoniti i čak ubijati Allahove poslanike koji su im dolazili.

U takvim okolnostima poslat im je, kao velika Milost i Riječ od Allaha, Mesih Isa, alejhisselam, sin Merjemin, da ih očisti, na pravi put njihovih valjanih predaka uputi, i izvijesti ih o poslanstvu posljednjeg među Allahovim poslanicima, Resulullaha, Ahmeda, Muhammeda, alejhisselam, ali i njega odbaciše i tako gluhi ostadoše, te od Allahovom milošću odabranog naroda proklet narod postadoše.

U takvom stanju šest stotina godina kasnije većina njih odbaci i svoju posljednju šansu što im je dragi Allah, Gospodar njihov pruži kroz poslanje Muhammedovo, alejhisselam, tako da Objava i status odabranog naroda, Allahovom Voljom, definitivno od njih odstupi i pređe na valjane sljedbenike i potomke Ibrahimovog i Ismailovog, alejhimesselam, potomka Resulullaha Muhammeda, alejhisselam, (Ummet Muhammedov, alejhisselam) koje Allah u Kur'anu nazva ''narodom najboljim od svih naroda što na Zemlji obitavaše''.

Kada je Ibrahimu, alejhisselam, stigao zov Gospodara svjetova duša njegova mu se sa radošću odazva. Stoljećima kasnije, po zemaljskom računanju vremena, potomak njegov, Resulullah, Muhammed, alejhisselam, ga u plemenitoj noći Isra'a i Mi'radža vidje na sedmom nebu, naslonjena na Bejtul Ma'mur, nebesku Kabu što je neprekidno hodočaste nepregledne mase meleka. Tijelo njegovo leži u spilji Makpela, zajedno sa Sarinim, Ishakovim, Jakubovim i tijelima još nekih potomaka njegovih, u Hebronu. Taj prostor urediše Davud, alejhisselam, i sin njegov Sulejman, alejhisselam, i čitavo mjesto dobi naziv El Halil kao još jedan spomen Allahovu prijatelju jer izraz ''Halil Allah'' na arapskom jeziku znači ''Prijatelj Božiji''. Danas se na tom mjestu nalazi istoimena džamija (Haram el Halil).

_______________________________________________________________________________________________________

[1] Možda je, pored ovoga imena, imao još i ime ili nadimak Terah, ali je ime Azer sigurno jer je Kur'anom potvrđeno

[2] Prema nekim izvorima to je bilo 40 dana, a prema drugim čak 400 godina. Dragi  Allah najbolje zna koliko dugo, a u svakom slučaju to je bio period neizrecivo bolne Nemrudove patnje, sve do smrti. Užasna kazna, ali van svake sumnje, pravedna sankcija koju je on sam sebi svojim zulumom i nevaljalštinama nanio.

[3] Riječ je uglavnom o prostoru današnje Palestine, i, eventualno, dijelova Jordana, Sirije i Libana, a dragi Allah najbolje zna.

[4] Ishak mu se, Allahovom odredbom, vjerujemo rodio kasnije, što bi se moglo zaključiti iz ajeta 37:101-113 koje u nastavku navodimo, a u kojima je prvo opisan slučaj žrtvovanja pa se tek nakon toga kaže kako je obradovan sinom Ishakom

[5] Ploča pomno čuvana na kojoj su zapisane Allahove Odredbe o svim stvarima.

[6] Nije nam poznato u kojem periodu Ibrahimova, alejhisselam, života se ovo desilo, a mi ga navodimo na ovom mjestu iz konceptualnih razloga.

[7] Vidjeti Kur'an, 2:259

[8] Arapska sintagma ''Bejtullah'' upravo ima doslovno značenje ''Kuća Allahova'' i to je epitet koji nosi časna Kaba u svetom gradu Meki.

[9] Osim Kabe od ostalih Allahovih svetih mjesta na Zemlji zasigurno su nam poznati: Bejtul-makdis koji će biti izgrađen 40 godina nakon izgradnje Kabe, Muhammedova, alejhisselam, džamija u Medini koja će biti izgrađena u dalekoj budućnosti u odnosu na vrijeme o kojem ovdje govorimo i dolina Tuva.

[10] Ovo se, kako se prenosi, desilo u doba Muhammeda, alejhisselam, ali u vremenu prije njegova poslanstva, kada se desio znameniti događaj njegova izmirenja zavađenih kurejšijskih plemena i ugradnje Hadžerul Esveda njegovim mubarek rukama...

http://www.youtube.com/watch?v=4XkwwuPCoN8

http://www.youtube.com/watch?v=-hbTYdXtdVw

http://www.archive.org/details/sarajevo_dobrinja_19

18.02.2012.

Budi i ti sestro primjer pozrtvovanja i davanja za Allahovu vjeru

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Budi i ti sestro primjer pozrtvovanja i davanja za Allahovu vjeru

Žena muslimanka je od same pojave islama aktivno učestvovala u opštim islamskim interesima. Bilo u ulozi majke i supruge odgajajući čestite generacije, davajući im primjere istinskog vjerovanja bilo pružanjem potpore na svim poljima i svim segmentima islamskog društva. Da, bila je i majka i supruga ali isto tako je imala i svoje obaveze prema ovoj vjeri i nije zaostajala za muškarcima.

Zabilježeni su brojni časni primjeri muslimanki dobročiniteljki koji osvajaju um pronicljivih i pune srce razboritih... Spomenućemo neke od tih primjera radi ibreta današnjim djevojkama.
Žene naših dobrih prethodnika bile su darežljive. Takmičile su se u davanju i darežljivosti i utrkivale se u trošenju imetka na Allahovom putu.

Prisjetimo se Aiše, radijallahu anha, majke vjernika kao i svih ostalih ashabijkih koje su prenjele toliko hadisa, a da ne govorimo o njihovim drugim doprinosima fikhu, poezij, nauci...

U vojnom pohodu Usre (Tebuk), prenosi se da je Ummu Sinan, r.a, rekla: 'Vidjela sam prostirku pred Allahovim poslanikom, s.a.v.s, u kući Aiše, r.a. Na njoj je bio misk, narukvice, grivne i menđuše. Prostirka je bila napunjena onim što su poslale žene kao pomoć muslimanima za nabavku ratne opreme (Hajatus-sahabe, 1/421). To je ono pobožno pokoljenje, pokoljenje ashaba koji su pobijedili šejtana u svojim dušama. Nisu se preobrazili u robove dunjaluku, nego su ga pregazile, potčinili ga sebi, ne dozvolivši da dunjaluk njih potčini... Izvršili su potpuni hilafet na dunjaluku, počev od gradnje do reforme. No, izvršavajući hilafet oni su željeli Allahovo zadovoljstvo i nadali se kući ahireta, pretekli su ljubitelje dunjaluka na dunjaluku a zatim su ih pretekli i na ahiretu (Fi zilalil-Kur'an, 2/1072).

Blistavi uzori

U historiji naših prethodnika postoje itekako svijetli fragmenti (prizori), u njima je supruga bila pomagač mužu u izdašnosti. Još uvijek traje eho riječi Ummu Dahdah, priča pokoljenjima o tome kako je muslimanka bodrila svoga muža u darežljivosti. Tako joj je muž kazao: 'O Ummu Dahdah, iziđi iz bašče, ja sam je doista prodao za palmu u Džennetu.' Ona je, r.a, odgovorila: 'Unosne li zarade.' (El-Isabe, 4/60) Da, unosne li zarade! To joj je bolje nego ovosvjetski ukrasi ma koliko brojni bili, bolje od sjaja dunjaluka ma koliko bio okićen. Kod nje nije bilo prostora za kolebanje i nemarnost.

Neka je Allah zadovoljan sa Ebu Dahdah darežljivim i izdašnim sahabijom. I neka se Allah smiluje Ummi Dahdah na brzini odaziva pozivu udjeljivanja i nesebičnosti, ljubavi prema dobru i stavljanju imetka na odgovarajuće mu mjesto radi uklanjanja nevolje nevoljniku.
Ummul Benin, sestra Omera ibni Abdul-Aziza bi govorila: 'Uf škrtosti, kada bi škrtost bila košulja, ne bih je obukla, kada bi bila put, ne bih se njime zaputila.' Također je govorila: 'Svako ima svoju potrebu, a ja imam potrebu da udjeljujem i budem darežljiva. Tako mi Allaha, draže mi je uspostavljanje (održavanje) rodbinskih veza i dobročinstvo, negoli lijepa hrana kada izgladnim i hladna voda kada ižednim (Sifetus-sahve, 2/210). Izdašnost je postojala a bogatstvo se uvećavalo u stoljećima islama.

Prenosi Hatib da je Zubejda supruga Haruna er-Rešida obavila hadždž, pa je njena milostinja dostigla za 60 dana 54.000 dirhema. Abdullah Ibni Mubarek je rekao: 'Vidio sam Zubejdu u snu i rekao joj: 'Šta je s tobom Allah učinio?' Odgovorila je: 'Oprostio mi je pri udaru prvog trnokopa pri gradnji vodovoda za Mekku.' (El Bidaje ve-Nihaje, 11/128,175).
Ona je, Allah joj se smilovao, dovela pitku vodu iz brda Hudā u časnu Mekku. Allah ju je počastio čestitim dobrom, nije je imetak obuzeo, nije je dunjalučka blagodat pokvarila. Voda Zubejde za koju se ona trudila, da stigne u Mekku, još uvijek svjedoči šta je moguće da urade dobročiniteljke.
Godine 306. po Hidžri otvorena je bolnica koju je sagradila Ummul-Muktedir. Ona je obezbijedila ljekare i poslugu. Njeni izdaci za svaki mjesec bili su 600 dinara (zlatnika).
Kada je izbio sukob između karamita i vojske abbasijskog halife, karamiti su ubili veliki broj ljudi i presjekli puteve hodočasnincima. Tada je Ummul-Muktedir znala da se imeci štede samo radi pomaganja u borbi protiv Allahovih neprijatelja i ispomoć za vrijeme nevolja. Dala je 500.000 dinara za opremanje vojske u borbi protiv karamita.
Kroz historiju, žene vjernice ostale su putokaz po svojoj privrženosti onome što je bitno, suštinsko od onog što je formalno. Nastojale su da čine dobra djela koja nisu bili u stanju učiniti mnogi ljudi.

Ti si (sestro) preča radu za Allahovu vjeru od ostalih!

Sestro muslimanko... Ti koja si zasada iz sadnica uvišenog islama... Zalijevaj tu sadnicu iz obilja svoje samilosti i neka te nikako ne preteknu žene kafirke u djelovanju i humanizmu. Kršćanke su postale poznate u svijetu po svojim dobrovoljnim prilozima koji se troše na pokrštavanje porodica, prema kojima (misionari) licemjerno iskazuju svoju naklonost (saosjećajnost).
Jevrejke, iako su za mnoge primjer škrtosti, koja se ogleda i u nepridavanju pažnje svojoj vanjštini i zadovoljavanju prostom hranom i jednostavnom kućom, sve što uštede stavljaju u kasu za podršku cionizmu. To su radile i prije uspostavljanja cionističke države. Golda Meir vratila se sa 50.000.000 dolara nakon akcije prikupljanja dobrovoljnih priloga u Americi. To je navelo Ben Goriona da kaže: 'Reći će se prilikom pisanja historije: 'Doista je žena jevrejka donijela novac, i ona je ta koja je osnovala državu.'
U našoj savremenoj stvarnosti imamo lijepe primjere muslimanki dobročiniteljki koje su se obavezale pomoći mudžahide u Afganistanu, Bosni intifadu u Palestini. Raduje da je dobro još uvijek duboko ukorijenjeno u dušama muslimanki.
Od darovanog ženskog nakita sakupljene su gomile zlata i stavljene na raspolaganje mudžahidima. Kakva je vrijednost ukrasa i nakita ako je naš ummet u opasnosti i ako se gazi čast muslimanki. Muslimanke neće biti nikada ponižene – dok su muslimanke. Njihova braća se bore na Allahovom putu, a one čitaju hadis Allahovog poslanika, s.a.v.s: 'Musliman je brat muslimanu, ne zlostavlja ga, ne ponižava ga i ne izdaje ga. ' Pa kako da taj hadis u potpunosti ne primijene?
Budite blistavi primjeri muslimanke dobročiniteljke, čime će se vratiti sjećanje na primjere sahabijki na dan Tebuka i pohoda u neimaštini. Utrošile su imetak u nešto što se ne može nadmašiti. Učinile su imetak slugom, a nisu postale sluge imetku, učinile su da imetak bude u njihovim rukama, a ne u njihovim srcima. Imetak je dijeljen darežljivo, tamo gdje je to šerijatom predviđeno. Govorile su: 'Gospodaru, ne učini dunjaluk našom najvećom preokupacijom i dometom našeg znanja.'

Uočljivo je bilo učešće žene u davanju prisege. Žena muslimanka je učestvovala u polaganju prisege u pridržavanju tewhida, pokornosti Allahu subhanehu ve te ala te ne činjenju strašnih razvrata. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da ti neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.” (Prevod značenja, El-Mumtehine, 12)
Buhari bilježi od Aiše, radijallahu anha: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, provjeravao muhadžire ovim ajetom: “O vjerovjesniče”- do riječi – “Allah, zaista, mnogo prašta i On je milostiv.” Aiša, radijallahu anha dalje kaže: “Pa koja bi pravovjerna prihvatila ovaj uvjet, Allahov bi joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Prihvatio sam tvoju prisegu,’ i to bi učinio samo riječima, a nije, Allaha mi, njegova ruka dotakla nikada ženskih ruku pri prisegi. Njihove prisege prihvatio bi samo riječima: ‘Prihvatio sam tvoju prisegu.’” Ovo je Buharijin navod. Između ostalih, Imam Ahmed navodi hadis od ‘Umejme ibn Rekike: “Pitali smo ga: ‘Allahov Poslaniče, zar se nećeš rukovati s nama?’” ‘Ja se ne rukujem sa ženama, a moje riječi upućene jednoj ženi, upućene su stotinama žena.’” (Sened hadisa je vjerodostojan).

Naređivanje dobra i odvraćanja od zla je takođe ulazi u okvire opštih islamskih interesa. Njegova važnost se vidi iz sljedećeg hadisa kojeg prenosi majka vjernika Ummu Habiba, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sav čovjekov govor je protiv njega, nije na njegovoj strani, osim naređivanja dobra, zabranjivanja zla i spominjanja Allaha Uzvišenog.” (Et-Tirmizi, 2412)Paralelno sa naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla ide i da’wa; Pozivanjem ka Allahu, subhanehu ve te ala u okviru svoje porodice, familije te upućivanja svojih sestara vjernica je jedan od primjera doprinosa žene muslimanke našem dinu na ovom polju.
Uzvišeni kaže: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju iz zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar.” (Prevod značenja, Et-Tewbe, 71)

Islam je uzdigao ženu iz poniženja na poseban stepen; dao joj je pravo na nasljedstvo, slobodu posjedovanja imetka i da raspolaže sa svojim novcem kako ona želi. Islam je ženi dao još mnogo, mnogo toga što vodi ka njenoj časti, ugledu, čednosti, poštovanju, zaštiti, znanju, ponosu….

UPOZORENJE :

Postovana sestro u Islamu ,naveli smo samo par primjera a ima ih na hiljade gdje mozes i ti biti jedan od onih koje su bile primjer pozrtvovanja i moralnog davanja za ovu nasu lijepu i jedinu vjeru! Budi pokorna Allahu subhanehu ve te’ala,ako imas muza-svome muzu a ako ne znas i sama granice svoje jer Allah nad svim bdi,on sve vidi i cuje! Budi jaka na putu iskusenja i podnosi ih sa saburom jer svaka kusnja je prolazna stanica do ahireta,odgaja svoju djecu u Islamu i ne pomisli DA TI UPUCUJES , NE nego Uzviseni Allah ali dowi za svoj potomak jer te Allah subhanehu ve te’ala moze bas tu iskusati vjeruj !!! Odrzavaj rodbinke veze pa nekad obilaskom,nekad pismom ili telefonskim pozivom ili porukom sa jednim ajetom ili hadisom uz par toplih rijeci...Sestro ne kamaraj svoj imetak i znaj da ga neces u kabur ponjeti i nemoj da te sejtan zavara sa tim...Gradi kucu u Dzennetu svojim imetkom a pitaces se kako ?? Pa lijepo nije tezak taj put,netrebaju ti majstori,zidati,moba ili kuhanje nego sa cistim nijjetom i sa sadakom koju nezna lijeva sta daje desna ces to postici! Odvaja za takve svrhe pa makar jenu marku,euro ili hediju ...Nemoj da kamaras nakit i haljine a sjeti se prvi generacija sta su sve davale od sebe za ovu vjeru pa i zalogaj iz usta,sjeti se sestara ,brace i djece im u Afganistanu,Bosni i Palestini i srirom svijeta gdje umiru od gladi i bez krova nad glavom a Allahu subhanehu ve te’ala robuju i u takvim uslovima dok ti spavas u toploj kuci ili stanu,imas vodu za piti i abdest,imas sta jesti pa razmisli subhanalla...Pa ako ti i je tako stanje reci el hamdu lillah i uradi nesto i tajno i javno da bi sa Allahovom pomoci pomogla svoju bracu i sestre i nadala se vjecnoj nagradi Dzennetu ! Ti sestro koja imas sve uslove za zivot el hamdu lillah,imas prilku da radis za ovu vjeru a pitas se kako? Pa ovako insaAllah,umijesto sto sjedite pored komjutera na ranim programima satim,satiiiiiiiiiima ( facebook,Msn,pal tak i drugi...) uzmi i ostavi negdje na nekim forumima jedan ajet iz Kur'ana i hadis i budi i ti pozivac u Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru! Reces hm,pa ja nemam znanje i nemam skolu za to,fakultet Islamskih nauka itd.Da ,u pravu si nemas a dali su imale prve generacije fakultet ali su bile pozivaci u Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru sa par savijeta koje su cule iz Kur'ana i hadisa i primjenjivale su to i na druge prenosile....ostavi negdje lijepu rijec i utisak nekom ko cita pa nekad moze biti dzahil a nekad kafir a Allah subhanehu ve te’ala upucuje koga hoce na pravi put vjeruj mi,ali mozes ti biti sebeb iz svoje tople kuce ALLAHU EKBER ,sebeb nekome a znas koja je nagrada,bolja od krda devi od dunjaluka subhanallah! Zamisli iz tople kuce da nagradu stices umijesto gibeta po telefonu i internetu o drugima ti pozivas u vjeru Allahovu ! Zatim jos jedna lijepa prilika iskopiras sebi nesto zanimljivo i kada krenes svojoj familiji, prijateljima koji lutaju jos stazama dzehla ili komsinici kafirki stavis za hediju sa jednim Cd koji ces insaAllah snimiti s obzirom da ces naci kome sta pase pa ima i nasih muslimanki gdje im treba dawe ( zasto namaza,zasto mahrama,cednost,stid zene muslimanke,sadaka,put do Dzenneta,cuvaj se bluda,gibet i nemimet itd...) toliko ima raznovrsnih predavanja sad jer mi imamo Islam ko na tacni serviran pa iskoristi Allahova robinjo iz svoje tople kuce da budes pozivac i da radis za Allahovu vjeru sa dokazom Kur'ana i sunneta sa malo truda! Vec kada placas internet koristi ga za hajr i dobro,dok klanjas ili rucak kuhas tvoj printer kopira lijepu brosuru i neki lijep Cd gdje moze stati 10 predavanja .Pa o sestro muslimanko ugledaj se na prve generacije koje su puno vise truda davale i zivote za Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru u gladi i siromastvu ali one su stanovici Dzenneta a mozes i ti biti bez gladi i davanja svoga zivota pa pozuri sestro jer melek smtri svakog casa moze doci a iskoristi ovaj prolazan zivot u hajru !Netrazi se od tebe novac ili neznam sto ali uci Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru i vidjeces i sama u kojoj situaciji mozes da djelujes na polju za sebe i druge nadajuci se samo Allahovoj nagradi Dzennetu vjecnom! Nezelim reci,da se ugledas na kafirke ali one idu u druge zemlje da lijece djecu,daju svoj novac,daju imetak,stoje satima na stanicama i na ulicama sa brosurama i knjigama kao jehovi svijedoci od 18-60 godina starosti a ZASTO I ZA KOGA? Za ono sto ce ih u Dzehennem odvesti jer ne obozavaju i ne klanjaju se Allahu subhanehu ve te’ala i sve ce im to u vodu propasti ali su ubijedenje u svome NEvjerovanju i rade i dan i noc subhanallah! Pa sta je sa tobom kad si ubijedenja u svojoj jedinoj ispravnoj vjeri,ti koja Allaha obozavas i Njemu se klanjas i cekas nagradu Dzennet,ustani i potrudi se za Allahovu vjeru i ne posustaj jer ces udariti na razna iskusenja ali sjeti se Posalnika sallallahu alejhi ve sellem i pozivanja,uvreda i kamenovanja...Ustraj i ne odustaj nakon prvog iskusenja kada ti mozda tetka kaze :''Ma kome si donjela onaj cd i letak,ja sam muslimanka u dusi i moj me dedo ucio onome sto vi danas ne radite itd..nemoj da bi mi ikad vise donjela tako nesto !'' Eeeh nemoj pasti u ocaj i reci sama sebi da nisi trebala,nego insaAllah dowu uputi za takve insane i imaj cvrsto ubijedenje da ce ih Allah uputiti kad On bude htio a ti se nadas nagradi za to insaAllah...a znaj sestro mozda ce neki baciti letak tvoj i cd,mozda ce neki ostaviti na vitrinu da prasina pada a dok bude nekad prasinu se sjetila na vitrini brisat mozda i ubaci da poslusa i da joj se tad Allah smiluje i izvede je iz tame na svijetlo kad On bude htio a tvojim sebebom! Mozda neki ce pokloniti nekom dalje a KO SVE ZA TO IMA NAGRADU-TI ,ako nekog od njih Allah uputi pa ne odustaji sjeti se prve gleneracije i uslova i tvoji sad uslova! Odvoji neku lijepu haljinu bas onu koju najvise volis a da se nekoj tvojoj sestri kojoj je tvoja ta haljina svidjela a nema mogucnosti da je kupi,pa je obraduje i znaj da ce i tebe Allah obradovati kada se najmanje nadas necim boljim na oba svijeta! Ne samo haljinu,nakit,hranu sestro ! Ako imas u svojoj kuci hrane a znas da sestra neka nema,nestidi se staviri u kesu pa makar i kilo rize i okaci joj na vrata ili posalji joj po nekom..jer nemora to biti sad neznam sto...ali udjeli a sjeti se prvi ashabijiki koji se hurme dale posljednje iz kuce ,hej hurme jer nisu nista drugo imale a mi imamo svaka za mijesec dana namirnice u kuci pa malo se raspitaj kojoj je sestri najprece da se pomogne pa dadni nesto u ime Allaha ,druga ce nesto i paket sestri spremite i obraduje te je u ime Allah jer se naravno nadate SAMO Allahovoj nagradi-Dzennetu!

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini iskrenim Allahovim robinjama ,sa kojima ce Uzviseni biti zadovljan na oba svijeta-amin

http://www.youtube.com/watch?v=N9iGr7uPyHQ

http://www.youtube.com/watch?v=VuPq8NMpjB4

http://www.youtube.com/watch?v=q2eIUprCMWo

http://www.youtube.com/watch?v=3mHxDc_lSCE&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=qCNmHOL0fyc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Mdcb8ZEnAOQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=WUVuMzMXy9U&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Zgiu7cB3904

http://www.youtube.com/watch?v=PbDVNKBNvWk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LyWTa4VLz6o&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=GsGXVgrouLg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aa0CuFh29Rs

http://www.youtube.com/watch?v=T_xjV1UGlHw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=H8IGalzio6w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk&feature=related

 

17.02.2012.

Adabi posijete medju zenama...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Adabi posjete medju zenama...

Lijepo je unaprijed dogovoriti se sa sestrom i tražiti dozvolu da se dođe. Tako pružamo našem domaćinu priliku za uređivanje kuće, djece, te pripremu onoga sa čime će nas ugostiti. Nema sumnje da će to ostaviti ljepši utisak kod nas o našoj sestri, jer svako želi da dočeka gosta sa punim srcem kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Neće niko vjerovati od vas dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi'' (Buhari 13, Muslim 45)

Nema sumnje draga moja sestro da je međusobno posjećivanje islamom dozvoljeno i da čak u nekim situacijama postaje stroga obaveza vadžib. Nalazimo takođe hadise koji nas podstiču na ovu stvar i u kojima nalazimo obećanu nagradu onome ko po tome postupi.
Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao da je čovjek posjetio svoga brata u drugom selu, te mu je Allah, subhanehu ve te'ala, postavio meleka na njegovom putu i kada je naišao pored njega rekao mu je: „Gdje si se zaputio?“, našto mu je odgovorio; „Želim posjetiti svoga brata u tom selu.“,pa mu je rekao: „Da li tebi pripada neka blagodat kod njega, koju čuva?“, našto je rekao: „Ne, osim što ga ja volim u ime Allaha.“ , tada mu je rekao: „Ja sam Allahov izaslanik tebi i zaista te je Allah zavolio onako kako si ti njega zavolio u Njegovo ime." (Muslim2567)
Došlo je u hadis-kudsiji da je rekao Uzvišeni Allah: “Moja ljubav je postala obavezna onima koji se međusobno vole u Moje ime, sjede,posjećuju i darivaju. (Prenosi ga Imam Malik, hadis sahi-s-sahihu tergib ve terhib 2581, Albani)
Isto tako nalazimo šerijatske pravnike, koji slijedeći sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, ukazuju pažnju tim zajedničkim odnosima, tako da kada pišu svoja djela odmah nakon završetka poglavlja o ibadetima (namaz, post, hadždž), počinju sa međusobnim odnosima kao što je trgovima, brak i drugo jer se ljudi svakodnevno susreću sa tim pitanjima, tako da ne bi došlo do nesuglasica i prepirki između njih. Međutim draga moja sestro, da bi ostvarili šerijatske ciljeve od naših međusobnih posjeta, kao što je Allahovo zadovoljstvo, obećane nagrade, slijeđenje Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, upute i kako bi ojačale naše međusobne veze, moramo se predržavati određenih šerijatskih adaba koji su vezani za posjetu.
Tako da ću pokušati navesti neke adabe kojih bi se trebale predržavati moleći Uzvišenog Allaha da me pomogne u tome.

Nijet-namjera
Treba po svaku cijenu nastojati da nam nijet bude iskren, te da naša posjeta bude isključivo radi Allaha Uzvišenog, jer će se sa ispravnim nijetom postići očekivana nagrada.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Zaista se djela cijene prema namjerama... (Mutefekun alejhi)
Znaci da to ne bude namjera drugog smijera ono hmm:''Idem ja svakako u ime Allaha jer klanjam i nosim hidzab a u srcu te mnoge druge stvari sestro interesuju, jer nocima nemozes spavati posto znas da ta odredjena sestra kojoj momentalno zelis ici ima kusnje u svom zivotu ili se druzi sa nekom sestrom o kojoj zelis saznati odredjene informacije ...pa npr. ( cula si od svoga muza da se muz te sestre izjasnio zeniti drugom hmm pa da sto prije to iz prve ruke saznas kako li reaguje ta sestra,zelili ga ucijeniti estagfirullahi da se nesmije zeniti drugom a subhanallah Allah svt mu je dozvolio i drugu i 3 i 4 heheh,ili pustio neki brat hanumu auuu, hm ...neznas sto li je...? a vidis je uhvehlu u mesdzid dolazi pa eto pitaces joj jetrvu hmm...,ili pobijegla ona neka sestra ummu...od muza bez izuna, ahh boze, pa gdje li je,hmm pa sto joj taj njen covijek moro dovest tu prokletnicu drugu stariju i od njeg i nje,ili cula si da djete u te sestre je skrenulo sa puta istine i spasa hmm...pa te interesuje hm... kako ona klanja i nosi hidzab a djete joj po diskotekama,ili mozda se drogira pa  ''IDESLI SESTRO ONDA U IME ALLAHA SVT ILI IDES SAMO DA TUDJE MAHNE RAZUVIJEDAS I UVLACIS NOS U TUDJA ISKUSENJA -kojoj je kusnju samo Uzviseni tu dao i sve sto je tu sestru snaslo kojoj ides bilo koji musibet je samo do Allaha svt...pa PAZI SVOJ NIJET PRIJE NEGO KRENES U GOSTE!!! ALLAHU EKBER PAZI....Allah svt sve vidi i cuje i sto iznosimo javno preko nasih usana,sto tajimo i krijemo i ono sto mislimo....pazi sestro da ti nagrada ne propadne a sejtan ne spava,pusti neka se drugi zene i razvode,neka drugima hanume bjeze ko im je kriv kada nisu jake primiti tu drugu hanumu muzu-injacu,pusti djecu drugih sestra....GLEDAJ SEBE I SVOJE STANJE I SVOG STADA-DJECE JER SMRT JE BLIZU A VALJA ALLAHU SVT ZA SVEEEEE RACUN POLAGATI...pa tad ti nece naumpasti tvoja djeca rodjena a kamoli neko drugih za radi kojih ti je to dragocijeno vrijeme prolazilo danima,satima ako ne posijetama radi vise razloga onda telefonom, mailom, sms subhanallah...PAZI!!!!

Odabiranje pogodnog vremena

Jedno od pokuđenih vremena za posjete je vrijeme poslije jacije.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je smatrao pokuđenim spavanje prije jacije i govor poslije nje. (Buhari 568)
Osim ako se izuzme iz toga stvari u kojima je dobro, kao što je sticanje znanja, razgovor o stvarima koje se tiču muslimana, ugošćavanje gostiju itd.
Također treba da uzimamo u obzir vremena u kojim je naša sestra zauzeta sa svojim privatnim poslovima ili njenim ibadetima, kao zikr poslije sabah namaza do izlazka sunca, ili odgoju djece, ili dočeku muža itd.
Tako ćemo sa našom posjetom koja je pohvalna, učiniti da ona ostavi stvar koja joj je možda stroga obaveza -vadžib.

Ostavljanje iznenadnih posjeta

Lijepo je unaprijed dogovoriti se sa sestrom i tražiti dozvolu da se dođe.
Tako pružamo našem domaćinu priliku za uređivanje kuće, djece, te pripremu onoga sa čime će nas ugostiti.
Nema sumnje da će to ostaviti ljepši utisak kod nas o našoj sestri, jer svako želi da dočeka gosta sa punim srcem kao što je rekao Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve selleme: "Neće niko vjerovati od vas dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi'' (Buhari 13, Muslim 45)
Ovo se ne može postići iznenadnom posjetom koja ponekad dovede do tjeskobe i uznemiravanja, posebno ako je tvoja sestra u stanju u kojem ne voli da bude viđena.

Da vrijeme posjete ne bude dugo

Od četri stvari za koje će čovjek prvo biti pitan na Sudnjemu Danu je vrijeme, to jest u čemu ga je proveo (Tirmizi 2417, hadis sahih, Albani)

Duga posjeta će dovesti do toga, da će tvoja sestra osjetiti da si joj otežala ili da tebe nije briga za njene obaveze naspram njene djece, ili njenog muža, ili njene obaveze kao domaćice, pa će to biti uzrok da se njena ljubav prema tebi smanji ili potpuno izgubi.

Izuzetak za dužu posjetu

Ukoliko bi se odužilo vrijeme posjete, treba da se to vrijeme iskoristi u stvarima koje su korisne, u onome u čemu ćete ti i tvoja sestra imati nagradu kod Allaha.
Na primjer, UCENJE KUR'ANA ,čitanje islamskih knjiga, slušanje korisnih predavanja ili govoriti joj o propisima vjere za koje smatraš da ih ona još ne zna kako bi tvoja sestra osjetila radost, jer se okoristila tvojom posjetom, te joj vrijeme nije prošlo uzaludno.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Prenesite od mene pa makar jedan ajet!" (Buhari3461)

Pažnja u govoru i pokretima

Moramo paziti na osjećaje naše sestre kako je ne bi povrijedili sa radoznalošću u govoru ili pokretu. Ne treba zapitkivati o stvarima koje se tiču nje ili njenog muža i njihovih međusobnih odnosa koje nisu za javnost.
Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja ajeta: „O vjernici,ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni.“ (Al-Maide, 101)

Također ja Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme rekao: „Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče.“ (Tirmizi 2318, Albani ga je ocjenio sahihom).

Ispoljavanje zadovoljstva

Lijepo je ispoljiti zadovoljstvo prema onome čime smo ugošćeni od jela ili pića, smatrajući sve to u velikim količinama ma koliko to bilo malo u stvarnosti.
Kloniti se rasipništva prilikom dočeka gostiju, te se kloniti kuđenja hrane i po cijenu ako ti se nije svidjela.Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije nikada kudio hranu, ako bi mu se svidjela jeo bi je, a ako nije ostavio bi je. (Buhari3563,Muslim 2064).

Ostavljanje pretjeranog šaljenja (zbijanja šale)

Onaj ko se pretjerano šali bit će mrzak i ponižen kod svojih sugovornika, te će ispuniti njihova srca mržnjom prema sebi, naročito ako je njegova šala teška i na njihov račun, te ako vrijeđa njihovu čast i osjećaje.
Ovo ne zabranjuje da se našalimo prilikom svojih posjeta u okviru šerijatskih normi, ali treba da pazimo da govorimo uvijek istinu, čuvamo čast muslimana i njegove osjećaje, te da ne prelazimo granice dozvoljenog.

Paženje na djecu

Moramo podučiti našu djecu kako da se ponašaju u toku posjete.
Od urednog sjedenja do paženja na stvari naše sestre.
Majka nije odgovorna za svoju djecu samo u svojoj kući, naprotiv odgovorna je i u kući svoje sestre.
A ukoliko naša djeca pokvare nešto, trebamo to popraviti, bez obzira bio to namještaj ili nešto drugo od stvari koje su dragocjene kod tvog domaćina, te pomoći pri čišćenju kako ne bi tvoja sestra osjetila da si ti kao gošća nepristojna ili da su tvoja djeca takva.Zato i trebamo uciti djecu od malih nogu o lijepom edebu,ponasanju i kod kuce i u gostima da nam nebi vrata bila zatvorena kod mnogih radi nase djece hmm (npr.zoves sestru da joj se najavis da ces joj doci ti i tvojih 5 djece subhanallah hmmm,pa kad ona skonta kako im ti sestro sve pustis u svojoj rodjenoj kuci da krse i lome ,sama se toga zaplasi pa ti se naravno i nece javiti na telefon jer nema snage da ti kaze u lice da su djeca tvoja bez lijpog islamskog odgoja i nezeli da ima stres prilikom  tvoje posijete a samo radi tvoje djece...pa je bolje nekad prvo sjediti kuci i uciti djecu svoju o mnogim stvarima,pa kad ih naucimo onda smo i spremne da mozemo se nekoj sestri najaviti u posijetu insaAllah.....nazalost  je to cinjenica danasnjice !!!

Zahvala prilikom završetka posjete

Zahvaliti joj se nakon posjete sa riječima: „Allah te nagradio svakim dobrom, na lijepom dočeku i ugošćavanju!“, te joj se izviniti ako si je ti ili tvoja djeca uznemirila tokom posjete.
Ovakav lijep gest će inša-Allah odstraniti neprijatnost ili mržnju iz njenog srca ukoliko se to kod nje nađe.
Molim Allaha Uzvišenog da učvrsti naše međusobne odnose, da budu samo radi Allaha, subhanehu ve te 'ala, nadajući se Njegovoj, subhanehu, ljubavi i oprostu.

16.02.2012.

''Najbolji dan koji je sunce obasjalo je petak-( Jevmul-Dzumu'a )''

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Petak je el hamdu lillah-odlike Dzume namaza


     Dan kojeg je Allah Uzviseni ucinio odabranim i kojeg je odlikovao nad ostalim danima jeste upravo ovaj danasnji dan u kojem se nalazimo, tj . petak.

Za ovaj dan Uzviseni Allah kaze sljedece:

"O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, pozurite ka spominjanju Allaha, i kupoprodaju ostavite, to vam je bolje, neka znate!" " A kad se molitva obavi, onda se po zemlji razidjite i Allahovu blagodat trazite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli sto zelite." (Suretul Dzumua’9-10)

     Petak je u arapskom jeziku nazvan dzumu'a, jer je on izveden iz izraza dzem' (spajanje, sabiranje, sakupljanje). Sljedbenici islama na taj se dan sastaju jednom sedmicno u  dzamijama. To je ujedno sesti dan, kada je Allah, dz.s., upotpunio stvaranje svega stvorenog. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Dzennet, u njemu je izveden iz njega i u tom danu ce nastupiti Sudnji dan. U tom danu je jedan momenat, ako tacno u njemu pravovjerni rob zatrazi od Allaha, dz.s., nesto korisno, Allah ce mu dati, kao sto se to jasno i pouzdano navodi u vjerodostojnim hadisima.

     Pouzdano je utvrdjeno da je narodima prije nas, takodjer, bilo naredjeno uvazavanje ovog dana, ali su ga zanemarili. Muslim u svom Sahihu navodi: (433) "Uscuvao je Allah, dz.s., petak od naroda koji su bili prije nas. Tako su jevreji odabrali subotu, krscani nedjelju, te je Allah, dz.s., doveo nas i ukazao nam da postujemo petak. Pa je ucinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti nacin kako subota i nedjelja prate petak, i oni ce na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu, i nama ce presuditi prije svih ostalih." (Navodi ga i Buhari, obojica od Ebu-Hurejrea.)

  Allah, dz.s., naredio je pravovjernima da se u ovom danu sakupe radi ibadeta  rijecima:

 "O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i pozurite ka spominjanju Allaha, to vam je bolje, neka znate!”, tj. imajte namjeru, odluku i budite pripravni za odlazak na dzumu.

     Ovdje se naravno nije mislilo na zurno hitanje na dzuma-namaz, jer je ono zabranjeno na osnovu hadisa koji su zabiljezeni u sahihima: Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (434) 'Kada cujete ikamet, podjite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni. Nemojte zurno ici, dio namaza na koji stignete nastavite klanjati, a propustene dijelove naklanjajte!'" U gornjem ajetu mislilo se na uobicajeno hodanje, a ne zurenje. Abdurrezak prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Rijeci su Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Kada se uspostavi namaz, ne trcite na njega, nego uobicajeno hodite. Budite smireni i dostojanstveni; sto ste propustili, naklanjajte.'"

Lijepo je da se onaj ko ide na dzuma-namaz, okupa prije odlaska, na osnovu vjerodostojne predaje, koja se od Ebu-Hurejrea i Ebu-Seida, r.a., biljezi u oba Sahiha: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (436) 'Kada neko od vas podje na dzumu, neka se okupa.'" Imam Ahmed citira Evsa ibn Evsa es-Sekafija da je rekao: (437) "Cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaze: 'Ko se ocisti i okupa u petak, rano ustane i medju prvima dodje, pjeske, a ne na jahalici, blizu imama i saslusa ga, a sam rijec ne progovori- za svaki ce korak imati nagradu kao sto se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.'" Ovaj je hadis u razlicitim verzijama i terminima, a sve ih navode autori cetiri sunena, a Et-Tirmizi ga smatra hasenom.

Ebu-Hurejre, r.a., kaze: "Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (438) 'Ko se petkom okupa kao kad se okupa od dzunupluka, zatim ode u dzamiju u prvom sahatu, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trecem sahatu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna, u cetvrtom sahatu, kao da je zaklao kokosku, a u petom sahatu, kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam izidje na minber, meleci dodju da bi saslusali hutbu.'" (Buharija i Muslim)

Pohvalno je obuci najljepsu odjecu, namirisati se, ocistiti zube i sutjeti slusajuci hatiba, nikoga ne uznemiravajuci. Ako sve to ispostuje i obavi dzuma-namaz, njegov je namaz iskup za grijehe koje je pocinio izmedju dvije dzume.

Znacaj dzume namaza se ogleda u tome sto je to sedmicni skup vjernika kada se iznose najnovije informacije vezane za ummet, zajednicu i pojedinca. Vidjeli smo da prisustvovanje dzumi namazu pribavlja ogromnu nagradu od Allaha dz.s., i svjedoci o imanu doticnog, a nasuprot tome neprisustvovanje dzumi namazu govori o slabosti imanskog odgoja i dovodi doticnog u opasnost da ostane bez imana. Resulullah je rekao:”Onaj ko ostavi tri dzume namaza jednu iza druge bez opravdanog razloga Allah mu srce zapecati.”

Allah dž.š. je odlikovao petak nad ostalim danima i u njemu je prilika da svaki musliman zaradi više nego u ostalim danima u sedmici, međutim mnogi ljudi ili ne znaju za te odlike ili su nemarni, pa olahko ispuštaju veliku priliku da zarade velike nagrade koje su obećane od strane najboljeg čovjeka koji je hodao po ovome dunjeluku, a koji kako kaže Uzvišeni Allah: „On (Muhammed s.a.v.s.) ne govori po svome hiru, to je samo objava koja mu se objavljuje.“ (En-Nedžm, 3-4) Spomenut ćemo samo neke od tih odlika, a na nama je da o njima razmislimo i popravimo svoje stanje i iskoristimo ovu veliku priliku da zaradimo puno dobrih djela za neznatan trud. Pa da vidimo prvo koje su odlike džume i djela koja su preporučena da se rade.

1. Petak je najbolji dan u sedmici.Prenosi se hadis od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Najbolji dan u kome je granulo sunce je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta, a Sudnji dan neće nastupiti osim u petak.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi..)

2. Džuma je prilika da nam Allah dž. š. oprosti neke od naših manjih grijeha kako je došlo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se abdesti upotpunjujući abdest, potom ode na džumu, te bude pažljivo slušao i šutio biće mu oprošteno što počini do naredne džume.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Huzejme)...

3. Petkom ima čas u kome se uslišava dova kako se prenosi u hadisu od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „U njemu (petak) ima čas u kome musliman ako zamoli svoga Uzvišenog Gospodara za nešto daće mu.“ (Buhari, Muslim)

4. Odlazak na džumu se nagrađuje džennetom kako se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „ Ko uradi sljedećih pet stvari u jednom danu Alah će ga upisati među džennetlije: ko posjeti bolesnika, prisustvuje dženazi, posti, ode na džumu i ko oslobodi roba.“ (Ibn Hiban, Ebu Jala, Hejsemi, hadis je dobar)

5. Svaki korak do džume vrednuje se kao djela učinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz idući pješice, ne koristeći prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imaće nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Onaj ko umre uoči petka ili u petak sačuvan je kaburskih iskušenja, kao što je došlo u hadisu od Abdullaha ibn Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Svaki musliman koji umre petkom ili uoči petka biće sačuvan kaburskih iskušenja.“ (Tirmizi, Ahmed, Asbehani i po ocjeni šejha Albanija hadis je dobar)

7. Stepen vjernika na Sudnjem danu ovisi vremenu njegovog odlaska na džumu. U hadisu od Abdullah ibn Mesuda: r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao „ Ljudi će na Sudnjem danu biti u Allahovoj blizini shodno odlasku na džumu. Prvo ko porani, potom naredni, potom naredni.“ (Ibn Madže, Taberani, i drugi, neka ulema je prigovorila vjerodostojnosti ove predaje, a neki su je ocjenili kao dobrom) 8. Džuma namaz je dokaz našeg imana ili licemjerstva kao što je došlo u hadisu da je Poslanik s.a.v.s. rekao „Ko ostavi tri džume bez opravdanog razloga on je licemjer.“ (Ibn Huzejme, Ibn Hiban, Albani rekao da je sahih). Abdullah ibn Abbas r.a. je rekao: „Ko ostavi tri džume uzastopno taj je napustio islam.“

Neki od postupaka koje je lijepo raditi petkom, a mnogi ih olahko shvataju i propuštaju, a u njima je velika nagrada

1. Okupati se prije džume, namirisati se i oprati zube, po mogućnost misvakom, kao što je došlo u mnogim hadisima, a jedan od njih je od Ebu Seid el-Hudrija r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Kupanje petkom je obaveza svakom punoljetniku, te da očisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko je mogućnosti.“ (Buhari i Muslim)

2. Donositi salavat na Poslanika s.a.v.s kao što se prenosi u hadisu od Enesa ibn Malik r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Obilujte salavatima na mene petkom i uoči petka jer ko donese na mene jedan, Allah će na na njega donijeti deset salavata.“ (Bejheki, sa dobrim lancem prenosioca)

3. Proučiti suru El-Kehf (Pećina) kao što se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko prouči petkom suru El-Kehf biće mu svijetlo do naredne džume.“ (Hakim, sahih)

4. Poraniti na džumu kao što se prenosi od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se okupa petkom kao što se kupa od dženabeta, potom porani kao da je prinio žrtvu deve, ko ode u drugom satu ima nagradu kao onaj ko prinese kravu za žrtvu, a ko ode u trećem kao da je prinio žrtvu ovce. Ko ode u četvrtom satu kao da je prinio žrtvu kokoši, a ko ode u petom satu kao da je oprinio jaje, pa kada se popne imam na minber dođu meleki da slušaju opomenu.“ (Buhari i Muslim).

5. Ići na džumu pješice i zauzeti prvi saff kao što je došlo u hadisu koji smo već citirali, a koji glasi: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz idući pješice, ne koristeći prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imaće nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Što više klanjati dobrovoljne namaze prije nastupa džumanskog vremena, to jest prije nego što se prouči ezan za džumu namaz, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a u kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se okupa potom ode na džumu pa klanja koliko bude u mogućnosti i bude šutio dok imam ne završi sa hutbom, zatim klanja za njim , biće mu oprošteno ono što počini između dvije džume.“ (Muslima) – Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: „U njemu je dokaz da je klanjanje dobrovljnih namaza prije izlaska imama na minber sunnet i to je mišljenje većine učenjaka.“ Na osnovu prethodno spomenutog jasno se vide propusti klanjača koji razgovaraju ispred džamije i ne ulaze u nju sve do ezana.

7. Za vrijeme dok imam drži hutbu, ne smije se pričati, jer je to razlog da čovjeku propadne džuma namaz, kao što je došlo u hadisu od Ebu Hurejre r.a da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko kaže svome bratu:“Šuti!“ dok imam drži hutbu počinio je legv (besposlicu i besmiclicu)“ (Buhari i Muslim) Iz ovog hadisa se vidi da čak i onaj koji kaže svome bratu da šuti dok ovaj priča da je pokvario svoju džumu, pa šta je tek sa onim koji to radi?

8. Zabranjeno je dići nekoga sa mjesta na kome sjedi, a potom sjesti na njega. Ibn Omer r.a. je rekao: „Poslanik s.a.v.s je zabranio da čovjek digne svoga brata sa mjesta na kome on sjedi, potom da sjedne na njega.“ Nafia je rekao da se to odnosi na džumu i mimo džume namaza (Buhari, Muslim) Znači da u džamiji nema povlaštenog mjesta niti rezervacije za „povlaštene“ za nikoga, već se muslimani trebaju navikavati dolaziti ranije i zauzimati prve saffove, jer kao što smo vidjeli to je i bolje i vrednije.

Za kraj ovog našeg kazivanja navešćemo hadis koji je naše mjerilo koliko nam je vrijedna džuma namaz i koliko imamo od nje, a taj hadis prenosi Abdullah ibn Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Tri vrste ljudi dolaze na džumu. Prvi je čovjek koji beskorisno priča i on namaza nema ima ono što je pričao.
Drugi je čovjek koji dođe, moli Allaha i doziva Ga. Ako hoće Allah će mu dati ono što traži ili će mu uskratiti. Treći je čovjek koji šuti i ne ometa druge muslimane koračajući preko njihovih glava.
Tome će njegova džuma biti iskupina do naredne džume.“ (Ebu davud, Ahmed...)

Pa dragi brate vidi ima li išta što ti fali od tvoje džume, pa je upotpuni, nemoj da budeš od onih koji će od svoga namaza imati samo izgubljeno vrijeme. Na kraju naša dova je: „Hvala Allahu Gospodaru svjetova.
Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini od onih koji ga se boje i javno i tajno, koji su samo Njemu i njegovom Poslaniku pokoravaju i koji se samo na Allaha uzdaju i oslanjaju. Amin.

http://www.youtube.com/watch?v=OQpYVYlq8wA

http://www.youtube.com/watch?v=1NexUMMtaZU

http://www.youtube.com/watch?v=kuFO3HV7u48&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=qnclPfoIoPA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=cr86U8pbCcc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Ks_8-8w3myU&feature=related


15.02.2012.

Kako privoljeti Djecu na Namaz?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Kako privoljeti Djecu na Namaz?

"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti,...
(Et-Tahrim, 6)

Milost prema djeci dar je Allahov čovjeku

Među plemenitim osjećanjima koje je Allah usadio u srca roditelja su milost prema djeci, ljubav i usrdnost prema njima. Snažan je to osjećaj koji baštini najveći utjecaj u pogledu podizanja djece i oblikovanja njihove ličnosti.
Nemilosrdno srce odražava krutu i grubu ličnost, koja nepovratno vodi ka pokvarenosti i izopačenosti djece.
Zbog svega toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mnogo je brinuo o milosti i poticao je odrasle da gaje tu plemenitu osobinu.
Ahmed i Buhari u djelu "Knjiga o adabu," Ebu Davud, Et-Tirmizi i El-Hakim navode od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, r.a., da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Ko nema milosti prema mladima i ne poštuje čast odrasli, ne pripada nama."
Allahov poslanik sallallahu alejhi we sellem, korio je ashabe, r.a., koji nisu imali milosti prema svojim sinovima i savjetovao ih je da imaju milosti i naklonosti prema njima.
Buhari navodi u djelu "El-Adab el-mufrad," od Aiše, r.a.: "Neki beduin došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu: "Ljubiš li svoje sinove? Mi ne." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: "Ja ne mogu usaditi milost u tvoje srce nakon što je Allah iskorijenio iz njega."
Buhari navodi da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, poljubio je Hasana, r.a., u prisustvu El-Akra ibn Habisa et-Tamimija, r.a., koji je rekao: "Imam desetero djece i nikada nisam poljubio nijedno od njih." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, pogledao ga je i rekao: "ko nije milostiv prema drugima prema njemu se neće postupiti milostivo."
Buhari u svom djelu: "El-Adab el-mufrad," navodi da je Enes ibn Malik, r.a., rekao: "Neka žena došla je Aiši, r.a., (tražeći pomoć), a Aiša, r.a., dala joj je tri hurme. Ta žena, dala je svakom od svojih sinova po jednu hurmu, a jednu je zadržala za sebe. Dvojica dječaka su pojeli te dvije hurme, a potom su pogleda li u majku. Stoga ona je raspolovila hurmu i svakom od njih dvojice dala po pola hurme. Kada je Aiša, r.a., ispričala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, šta je ta žena učinila on, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: "Zašto si začuđena time? Allah je njoj dao milost prema njenoj djeci."
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, oči su se punile suzama kada bi vidio dijete na samrti.
Buhari i Muslim bilježe od Usame ibn Zejda, r.a., da je Poslanikova kći poslala po njega jer joj je sin bio na samrti i zamolila ga je da bude tu prisutan. On, sallallahu alejhi we sellem, uzvratio je selam i rekao: "Allah posjeduje ono što će uzeti i ono što je On dao i odredio je rok za sve, pa budi strpljiva i moli Allaha za nagradu." Stoga, ona je opet poslala po njega i zamolila ga da dođe, te joj je on otišao sa Sa'dom ibn Ubadom, Muazom ibn Džebelom, Ubejjom ibn K’abom, Zejdom ibn Sabitom i još nekim drugim ashabima, r.a. Dijete je dato Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, koji ga je stavio u krilo. Teško je disalo i treslo se, a njegove oči su zasuzile, te je Sa'd, r.a. rekao: "O, Allahov Poslaniče, šta je to"? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: "To je milost koju je Allah usadio u srca Njegovih robova." U drugoj predaji navodi se: "Allah je to usadio u srca onih robova koje je On odabrao. Zaista, Allah je milostiv prema milostivima."
Milost koja je duboko usađena u srca roditelja motivira ih da na sebe preuzmu odgovornost staranja i podizanja djece.

Odgovornost za vjerski odgoj 


Pod pojmom vjerski odgoj podrazumijeva se vezivanje djeteta, od samog početka njegovog rasuđivanja, s načelima vjere, kao i poučavanje djeteta stubovima islama i temeljima Šerijata.
 Pod načelima vjerovanja podrazumijeva se vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, a.s., i u Sudnji dan.
 A, pod stubovima islama podrazumijeva se obavljanje namaza, post, davanje zekata i obavljanje hadždža onome ko je u mogućnosti.
 A, pod temeljima Šerijata podrazumijeva se sve što se odnosi na islam, kao vjeru, vjerovanje, sprovođenje njegovih propisa i na postupke.
 Stoga, odgajatelj, takve koncepte vjerovanja i islamskog učenja mora usaditi u dječiju dušu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio je usađivanje propisa vjere i stubova islama u um djeteta u ranim godinama njegovog života. Među uputama i preporukama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su:

1 – Njegova, s.a.v.s., naredba učenja riječi La ilahe illallah, kao prve stvari koje dijete (novorođenče) treba čuti:
 El-Hakim prenosi od Ibn Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Učinite riječi `La ilahe illallah,` prvim riječima koje vaše dijete čuje na ovom svijetu." Razlog tome je taj, da prve riječi koje dijete čuje budu riječi tevhida, podjednako kao što riječi tevhida trebaju biti prve riječi koje će njegov jezik izgovoriti, kao i prve riječi koje će razumjeti.

2 – Upoznavanje djeteta s propisima halala i harama:
Taj propis je u skladu sa stavom da dijete može rasti pokoravajući se Allahovim naredbama, držeći se podalje od svega što je On zabranio i tako se čvrsto sroditi sa šerijatskim propisima.

3 – Naređivanje da dijete obavlja namaz u dobi od sedam godina:
 Ebu Davud i El-Hakim bilježe hadis od Ibn Amr ibn el-Asa, r.a., u kom se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Naređujte vašoj djeci da obavljaju namaz u dobi od sedam godina, a istucite ih ako neće da obavljaju namaz kada napune deset godina, i (tada) razdvajajte u krevetima mušku od ženske djece."
 Analogijom obavljanja namaza, djecu treba navići na post, pod uvjetom da ga mogu podnijeti i djeca, sa svojim ocem, trebaju obaviti hadždž ako im on to može priuštiti, da bi na taj način dijete moglo naučiti pravila vjerovanja u ranom dobu svoga života i da bi se naviklo na obavljanje vjerskih obreda.
 
4 – Učenje djeteta voljenju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove porodice i učenje Časnog Kur`ana:

 Et-Taberani bilježi hadis kog prenosi Alija, r.a., gdje navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Navikavajte vašu djecu da gaje tri obilježja:

Ljubav prema vašem Poslaniku, s.a.v.s., ljubav prema njegovoj porodici i rođacima, i učenju Kur`ana.

Uistinu, nosioci Kur`ana bit će u hladu Allahovog Arša na Danu kada drugog hlada osim Njegovog neće biti, zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i onima koji su mu dragi."
 S tim u vezi je učenje djece vojnim pohodima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i biografijama ashaba, r.a., islamskih vođa i velikim presudnim bitkama, tako, da bi djeca mogla slijediti primjer njihovih prethodnika i da bi mogla sroditi se s veličanstvenom historijom islama.
 Evo šta islamski odgajatelji kažu o neophodnosti učenja djece učenju Kur`ana, njihovom poučavanju o bitkama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i o velikim djelima (poduhvatima) njihovih prethodnika i junaka:
• Sa`d ibn Ebi Vekkas, r.a., rekao je: "Učili smo našu djecu o bitkama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., podjednako kao što smo ih učili surama iz Kur`ana."
• Imam El-Gazali preporučio je, u svom djelu "Ihja `Ulumud-Din," učenje djeteta Kur`anu časnome, izrekama dobrih ljudi, pričama iskrenih i nekim vjerskim propisima."
• Ibn Haldun istakao je, u svom "Uvodu" (Mukaddima), važnost učenja Kur`ana djece, a potom, njihovog poticanja da pamte Kur`an. On je pojasnio da učenje Kur`ana predstavlja osnovu odgoja u svim nastavnim planovima bez obzira na različito područje i narav nekog područja.
 Za roditelje je važno da svoju djecu, u početnim stadijima njihovog života, uče osnovama vjere, stubovima islama i šerijatskim propisima. Također, važno je navikavanje djece da vole Allahovog Poslanika, s.a.v.s, njegovu porodicu i rođake, ashabe, r.a., vođe i vojskovođe i da uče Kur`an.


 Načelno se uzima da, kako se učenjaci slažu, u pogledu odgoja i etike dijete se rađa s vjerom tevhida i vjerovanjem u Allaha. Stoga, ako ono stekne primjeren odgoj, pravilno socijalno usmjerenje i pravovjerno okruženje kod kuće, odrast će s jasnom vjerom, plemenitim osobinama i ispravnim odgojem.
 Kur`an časni potvrđuje tu činjenicu, kao što Allah kaže: "Vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio." (Er-Rum, 30.) El-Buhari bilježi hadis od Ebu Hurejre, r.a., u kom se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svako dijete rađa se u islamu, samo, njegovi roditelju okreću ga da bude jevrej, kršćanin ili vatropoklonik."
 Učenjaci iz polja odgoja i etike dokazali su tu činjenicu, te je, u tom pogledu, dovoljno navesti imama El-Gazalija: "Dječak je povjerena na čuvanje svojim roditeljima, a njegovo čisto srce dragocjeni je dragulj. Stoga, ako se on gaji i uči dobro, on će postići cilj i biti sretan s tim na ovom i budućem svijetu. A ako on bude naviknut na zlo i nepokoran je poput životinja, iskusit će bijedu i bit će uništen. Njegova zaštita može se postići jedino njegovim poučavanjem i učenjem lijepim postupcima."
 Iz navedenog prikaza urođene prirode i njenih posljedica, shvatamo da ukoliko je dječak podizan u izopačenoj kući i ukoliko je bio učen u problematičnom okruženju i miješao se s pokvarenom skupinom ljudi, on će se , nesumnjivo, okrenut od vjere u ateizam i nevjerstvo.

Sve dok gledamo na odgajatelje, općenito, i roditelje, kao specifičnu grupu, kao osobe koje su izrazito odgovorne za podizanje djeteta na osnovama vjere, kao i za usađivanja islama u njegovu dušu, moramo poznavati granice te odgovornosti i dimenzije te obaveze.
 Granice te odgovornosti su sljedeće:

  1 – Upućivanje djece na vjerovanje u Allaha i Njegovu neograničenu moć i Njegovo veličanstveno stvaralaštvo, preko promišljanja o stvorenjima nebesa i Zemlje, i to u dobu kada se djeca nalaze u periodu rasuđivanja (rušda).
 Pohvalno je nastaviti s njima promišljati od konkretnih stvari prema apstraktnim pojmovima, i od pojedinačnog ka cjelini, sve dok se ona približe  vjeri s potpunim ubjeđenjem, očiglednošću i dokazom.
 Kada dijete prihvati, od samoga početka, jasne izvore vjere i postojane dokaze Allahove jednoće, nijedan destruktivni alat ne može napasti njegovo živo srce, niti ikakvi zagovornici zla mogu imati ma kakvog utjecaja na njegov pravovjerni um i na puno ubjeđenje koje je stekao.

2 – Usađivanje u djecu duha poniznosti, pobožnosti i robovanja Allahu, Gospodaru svih svjetova:
 To se može postići usmjeravanjem pažnje djece na sveobuhvatnu moć i vlast koji su ogromni u svakom pogledu. Na nicanje biljke, na rast drveta, mirisno prelijepo raznobojno cvijeće, milijarde stvorenja s veličanstvenim obličjima i mnoga druga Njegova stvorenja. Stoga, srce ne može ništa drugo do da pristane uz Allahovu veličanstvenost, a šta duša može da učini nego da osjeti pokornost Allahu i da iskusi zadovoljstvo pokornosti i ugodnost služenja Allahu, Gospodaru svih svjetova.
 Među načine jačanja pokornosti i ustanovljenja pobožnosti spada vježbanje djeteta, kada je ono u dobi razlučivanja, da pokori se obavljanju namaza i da sluša učenje Kur`ana.

3 – Razvijanje, kod djece, duha pokornosti Allahu u svim njihovim postupcima i okolnostima:
 To se može postići navikavanjem djeteta vjerovanju da Allah ga vidi i da On zna njegove tajne i to što radi i da On zna za svaki njegov skriveni pogled i sve ono što njegova prsa taje.
 Odgajatelj mora naviknuti dijete na pokornost Allahu u tome što čini i naučiti ga da bude iskren prema Allahu, Gospodaru svih svjetova, u svim svojim nakanama i djelima, i mora naučiti ga da Allah ne prima niti jedno njegovo djelo osim onog koje je izvršeno radi Njega.
 Odgajatelj, također, treba navići dijete na pokornost Allahu dok misli, to jest, treba ga navići na kajanje i okretanje Allahu kad smatra da može postići stepen "ihsana," to jest, stepen ispravnog djelovanja i dobrote i iskrenosti u pogledu obožavanja Allaha kao da Ga vidi, iako, dijete ga ne može vidjeti svojim očima, ali On dijete jasno vidi.
 Iz navedenog, zaključujemo da odgovornost za vjerskim odgojem je važna i nezanemariva, pošto je to izvor svih vrlina i predstavlja sjeme savršenstva. To je glavna osnova za ulazak djeteta u okrilje vjere i islama (uopće)
 Stoga, otac i odgajatelj ne trebaju se sustezati od pružanja bilo kakve prilike u pogledu dokazivanja djetetu postojanja Allaha, i to uputom koja učvršćuje vjerovanje i koja jača vjeru. Taj način savjetovanja način je Prvog odgajatelja, s.a.v.s.
 Primjeri upute i način djelovanja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su sljedeći:
 Et-Tirmizi bilježi da Ibn Abbas, r.a., rekao je: "Jednog dana, jahao sam iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i on mi je rekao: „O mladiću, podučit ću te nečemu:
 Sjećaj se Allaha i Allah će te zaštititi. Misli na Allaha i naći ćeš Ga ispred sebe. Ako tražiš, traži od Allaha, ako tražiš pomoć, traži pomoć od Allaha. Znaj, kada bi svi narodi skupili se zajedno da ti pomognu, pomogli bi ti samo onoliko koliko ti je Allah već ranije propisao, a kada bi svi oni sakupili se da ti naškode, naškodili bi ti samo onoliko koliko ti je već ranije Allah propisao. Pera su spuštena, a stranice su se osušile.`"
 "Kada bi se zajedno sakupili da ti nanesu štetu, nikada ti je ne bi nanijeli osim u pogledu toga što ti je već ranije Allah propisao. Pera (Odredbe) su spuštena, a svici (hartije) su odloženi. Sudbina je odlučena." U drugoj predaji, različitoj od te koju prenosi Et-Tirmizi, stoji: "Ispunjavaj svoje obaveze prema Allahu, naći ćeš Ga kako stoji pred tobom; pokušaj da zahvališ Allahu na blagodatima kada si u prosperitetu, On će ti uzvratiti kada budeš u nedaći. I znaj da to što propustiš, uistinu, ne može da bude tvojom sudbinom, a to što ti postane sudbinom, zaista te nije moglo mašiti. Uči da pobjeda dolazi kroz izdržljivost, a olakšanje dolazi s bolom i da poteškoća dolazi s obiljem."

Največi uzrok povečanja opskrbe. Kaže Uzvišeni: „Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo opskrbu od tebe. Mi tebe opskrbljujemo, a samo bogobojaznima pripada lijep svršetak." (Prijevod značenja, sura Ta-Ha, ajet 132.)

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jutrom i večeri učio sljedeću dovu:
O moj Gospodaru, tražim od Tebe zdravlje na dunjaluku i na ahiretu. O moj Gospodaru, tražim od Tebe oprost i zdravlje u mojoj vjeri, u mojim dunjalučkim stvarima, za moju čeljad i moj imetak. O moj Gospodaru, pokrij moja stidna mjesta, učini me sigurnim u strašnim situacijama, čuvaj me sa moje prednje i zadnje strane, i sdesna i slijeva, i iznad mene, i utječem Ti se Tvojom veličinom da ne budem sa svoje donje strane ščepan.”
(Ahmed 2/25; Ebu Davud 5074 i drugi)

 

http://www.youtube.com/watch?v=i8WIoipat-E&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=FjaXta8hzc0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Ov3R-r9lMk0

http://www.youtube.com/watch?v=UnQ0ZOa7pyE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=oIvZVqWJKCI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=_mgMrdqWKtA&feature=related

14.02.2012.

Savjeti roditeljima za radi odgoja djece i ljubav prema djeci !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 Savjeti roditeljima za radi odgoja djece i ljubav prema djeci !

Pred tobom je nekoliko važnih savjeta, koji se odnose na namaz, a koji će ti poslužiti u odgoju djece, kako bi ih vaspitala kao prave Allahove subhanehu ve te'ala robove.

1. Djeca smatraju da je ispravno sve ono što rade stariji i da su njihovi roditelji najbolji i iznad svih drugih ljudi. Zbog toga oni svaki njihov pokret pomno prate i uzimaju ih kao svoga uzora.

Međutim, na djecu u ranim njihovim godinama nema uticaja stalno opominjanje ukoliko pred sobom nemaju uzor na koga će se ugledati i ko će im u praksi pokazati ono što im se govori. Zato kada dijete vidi da njegov roditelj obavlja namaz, to najviše ima djelovanja na njega.

2. Roditelj je dužan da čini dovu Allahu subhanehu ve te'ala, za svoje dijete i da se njome potpomogne kao što je to činio Ibrahim alejhi selam: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" [Sura Ibrahim 41]

3. Roditelj treba da zna da je upotreba sile, odnosno tjelesno kažnjavanje, zadnje sredstvo koje treba upotrijebiti i to pod uslovima. Inače, dijete bi se naviklo na batine što ne bi imalo nikakve koristi.

4. Roditelj je dužan da pouči dijete abdestu i taharetu (čistoći), a zatim da mu praktično pokaže dok ne nauči. Dijete će uzimati abdest pred roditeljem, a ukoliko bi pogriješilo neće ga ukoriti zbog toga, već će mu na lijep način i bez srdžbe ponovo pokazati, a kada nauči abdest, pohvaliće ga i poljubiti pokazujući zadovoljstvo sa njim.

5. Poučiće ga značaju abdesta za njegov život kako bi ga podstrekao na sticanje sevaba.

6. Još iz malehna treba djecu poučiti namazu i to kroz direktni uticaj na njih. Tako će roditelj pred njima obavljati nafile, jer na njih najviše djeluje kada vide svoga roditelja kako pada licem na sedždu svome Gospodaru, kako skrušeno stoji u namazu, potpuno predan Allahu subhanehu ve te'ala i odvojen od svega onoga što je oko njega. Na taj način dječije duše spoznaju veličinu Allaha subhanehu ve te'ala, kao što ovakvim odgojem saznaju i način obavljanja namaza, što oni i zavole.

7. Roditelj ne smije biti grub sa djetetom po pitanju tahareta za namaz i pokrivanja stidnih dijelova tijela dok ono samo ne dostigne godine (otprilike sedam godina) u kojima će to samo shvatiti.

8. Kada dijete imadne sedam godina, roditelj je dužan da mu naredi obavljanje namaza što je u skladu sa riječima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: "Naređujte svojoj djeci namaz kada navrše sedam godina!" Također će mu naređivati i ono što prethodi namazu: taharet i pokrivanje stidnih dijelova tijela.

9. Ne smije dijete da napuni sedam godina i da mu taj period prođe, a da mu se ne ukaže na veliku važnost u tom periodu da se pred njim nalazi veliki događaj, a to je da mu se bliži vrijeme izvršavanja obaveze namaza. Kada dijete napuni sedam godina i kada obavi prvi farz namaz, bilo bi lijepo da roditelj tom prigodom pozove prijatelje i rodbinu na malu svečanost povodom tog lijepog događaja na kome će dati djetetu hediju kako bi ga podstrekao na obavljanje namaza u njegovo vrijeme.

10. Neophodno je pratiti koliko dijete polaže važnost namazu i opominjati ga, te neumorno mu ponavljati tu naredbu. Ukoliko je jedan roditelj odsutan, drugi je dužan da preuzme tu obavezu na sebe.

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Pazite na namaz svojih sinova, uobičajite kod njih da čine dobro, jer je dobro običaj!"

11. Nema ništa loše u tome da roditelj ponekad nagradi dijete zbog redovnog obavljanja namaza, ali to ne treba stalno činiti, a hedije koje daje biće raznolike.

12. Roditelj je dužan da omiljene stvari kod djece poveže sa namazom, tako da će vrijeme izleta odrediti u određenom namaskom vremenu kako bi očuvali namaz i pripremili se za njega u njegovo vrijeme, jer je to njima veoma drago vrijeme.

13. Također, roditelj će planirati sve termine sa djecom u određeno namasko vrijeme kako bi naučili da rasporede vrijeme i svoje obaveze na osnovu namaskih vremena.

14. Povremeno će im ukazati na vrijednost namaza navodeći dokaze iz Kur’ana i sunneta kako bi se kod njih formirala predstava o važnosti namaza.

15. Nakon desete godine dijete treba navikavati da pored farzova obavlja i propisane sunnete, da teži ka obavljanju noćnog namaza, makar on bio i kratak. Tako će roditelj obavijestiti djecu da će ustati na noćni namaz u određeno vrijeme i na taj način će ih ostaviti da se natječu ko će se prije probuditi u zakazanom vremenu, a da ih otac ne budi. Tako se jača njihova želja za namazom i djeca se počinju na sebe oslanjati. Otac će na tom noćnom namazu sa njima kratko učiti kako bi im olakšao, a one koji budu pospani iz milosti će osloboditi namaza.

16. Ukoliko dijete nakon desete godine propušta namaze, roditelj je dužan da ga opomene, posavjetuje i da mu navede šerijatske dokaze o namazu. Ako i nakon toga dijete ustraje u tome, tada će roditelj biti strožiji prema djetetom, ukoriće ga i neće govoriti sa njim, neće sjediti sa njim, niti se šaliti, a zabraniće mu neke omiljene stvari. Ukoliko takva kazna ne urodi plodom, tada će roditelj upotrijebiti tjelesnu kaznu pod slijedećim uslovom kao što je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "I udarite ih kada imaju deset godina!"

Roditelj će postupiti sa djetetom na nacin kako bi ga privolio i ohrabrio ga u obavljanju namaza. Ukoliko bi nekada dijete propustilo namaz, progledaće mu kroz prste i na lijep će mu način ukazati na greške. Ukoliko dijete ustraje u tim greškama, roditelj će ga tajno ukoriti, pokazujući nezadovoljstvo na svom licu. Ako ni to ne bude koristilo, tada će roditelj pribjeći novoj kaznenoj mjeri i ukoriti dijete pred ostalim članovima porodice i njegovim drugovima, ali ne ponižavati ga i ne vrijeđati ga. Kad ni to ne urodi plodom, roditelj tek tada može upotrijebiti udarac. Donijeće prut i staviti ga na vidljivo mjesto. Ako nijedna od ovih metoda ne bude koristila, samo tada će odgajatelj upotrijebiti batinanje i to pod slijedećim uslovima:

- da ne udara dijete zbog svega i svačega prije desete godine,

- da odgajatelj zna da su batine sredstvo kojim se želi poboljšati stanje djeteta, a ne sredstvo za ponižavanje, omaložavanje, duševno izobličavanje i osvetu kojom roditelj želi isprazniti iz sebe srdžbu i na taj način se duševno rasteretiti. Batine su samo nužnost u odgoju čime se želi dobro djetetu, a roditelj je dužan da ne pribjegava toj vrsti kazne dok je u stanju srdžbe.

- udarac ne smije biti jak i da ostavlja posljedice. Zbog toga će se upotrebljavati štap i slično. Broj udaraca će iznositi tri, dok ne smije preći više do deset udaraca s tim što će se izbjegavati udarci u lice i osjetljiva mjesta na tijelu, kao i udarci na jedno mjesto ostavljajući vremenski razmak između dva udarca kako bi prošla bol od prvog udarca,

- potrebno je da batine uslijede nakon stvarne greške koju je dijete počinilo, a ne na osnovu sumnje ili pretpostavke,

- potrebno je da kazna odgovara veličini grijeha i njegove vrste,

- u slučaju da dijete zatraži pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala i zaštitu od Njega, odgajatelj je dužan prekinuti kažnjavanje i

- da se ne ponovi kazna kako ne bi izgubila svoju vrijednost i prestala da ima ikakva uticaja na dijete.

17. U slučaju da roditelj ne počne da navikava dijete na namaz od njegove sedme godine, neće ga udarati nakon njegove desete godine zbog propuštanja namaza, već će prvo početi da ga uči namazu i da ga iznova navikava.

18. Roditelj je dužan navikavati dijete na namaz u džematu još iz malehna kako bi se njegovo srce vezalo za mesdžid u kojem će upoznati učene i biti u prisustvu onih koji praktično primjenjuju propise sticanja znanja. Pored toga, želja za učestvovanjem sa starijima u njihovim djelima je prirodna težnja kod djeteta što u ovom slučaju urađa plodom.

19. Odgajatelj će pripremiti dijete za susret sa mesdžidom, opisaće mu ga kako ga ne bi nešto iznenadilo, te će mu mnogo pred njim spominjati mesdžid, kao na primjer da mu je kupio čokoladu u blizini mesdžida, zatim će mu opisati njegovu ljepotu i obećati mu da će ga posjećivati i tako dalje.

20. Prije nego što odgajatelj povede dijete u mesdžid, obavijestiće imama i ostale u njemu da će doći sa djetetom kako bi ga lijepo dočekali i poklonili mu veliku pažnju. Tako će dijete osjećati sigurnost i smiraj sa onima koji su u mesdžidu, a cilj svega toga jeste da se iskoristi ta prilika da dijete osjeti veličinu namaza.

21. Ukoliko bi imam tom prilikom oduljio namaz toliko da je u suprotnosti sa sunnetom, ukazaće mu se na to.

22. Dijete će pohađati školu učenja Kur’ana napamet i učenja tedžvida kod dotičnog imama.

23. Odgajatelj će voditi brigu da dijete zavoli mesdžid i one koji ga posjećuju i to uključujući ga u razne korisne aktivnosti i dječije zabave.

24. Djetetu će ukazati na veliku važnost džume-namaza i govoriće mu o njenim propisima i nužnosti poštivanja istih.

25. Moguće je da dijete neće biti u stanju da izdrži dužinu namaza i hutbe zbog nemogućnosti da očuva abdest. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je jednog petka ušao u mesdžid i vidio djećaka, te mu rekao: "O dječače, idi i igraj se!" Rekao je: "Došao sam samo da klanjam." Reče: "O dječače, idi i igraj se!" Reče: "Onda ćes sjediti dok imam ne iziđe?" Rekao je: "Da."

Zato je otac dužan da ne obavezuje dijete da klanja džumu-namaz dok ne napuni deset godina. On će ga privoliti na obavljanje džume-namaza, a neće mu prijetiti. U slučaju da dijete ne bude obavljalo džumu-namaz, odgajatelj ga neće tjerati na to sve dok ne napuni deset godina kada dijete postaje obavezno da klanja.

26. Roditelj će odabrati u koji će mesdžid otići sa djetetom na džumu-namaz, jer hutba ima velikog uticaja na slušaoca, a posebno ukoliko dijete razumije i shvata hutbu. Lijepo je da odgajatelj nakon džume-namaza pita dijete o sadržaju hutbe i koje su njene koristi, a prije hutbe će ukazati na nužnost slušanja i šutnje za vrijeme hutbe, kao što će dijete obavijestiti da će ga nakon namaza pitati o onome što je čuo na hutbi kako bi s pažnjom slušao predavanje.

Ovo su samo neke koristi na koje sam ukratko ukazao, a što je vrijedno svakom roditelju da ih izučava ukoliko teži da budućnost našeg ùmmeta bude bolja, a čiji će nosioci biti naši potomci.

 

Ljubav prema djeci

 Potreba da se bude voljen veoma je jaka u svakom ljudskom bicu. Od djetinjstva pa sve do starosti, ono želi da je voljeno od strane onih koji ga okruzuju. Ljubav povezuje osobe jakom vezom i cini zivotne teskoce podnosljivim. Ona izaziva osjecanje brige i staranja, bez kojeg ljudi ne bi brinuli jedni za druge. Zato je poklonjena ljubav djetetu mnogo vaznija od svakog drugog poklona.

Zivot se ne odvija samo prema hladnim pravilima. Toplina ljubavi je neophodna da on dobije dusu i postane lijep i ugodan. Kuća bez ljubavi, ma koliko dobro organizovana i uređena, ne ispunjava svoju svrhu. Porodica nije samo mala zajednica u kojoj se zadovaljaju potrebe njenih clanova. Ovo se moze postici i sa nekom drzavnom ustanovom. Međusobna ljubav i paznja su istaknute osobine familije, i ta osjecanja drze na okupu njene clanove.

Prisutnost ljubavi, ili pak njen nedostatak, ima veoma snazan utjecaj na zivote djece, tj. na njihove mentalne sposobnosti, lahkoću govora i pogled na svijet. Zbog toga islam naglasava vaznost ispoljavanja ljubavi u porodici, narocito prema djeci. Poslanik s.a.v.s., je veoma volio svoje unuke, i cesto bi javno pokazivao veliku paznju i brigu prema njima. On s.a.v.s., je cak produzavao sedzdu ako bi mu se Husejn popeo na ledja. Ne bi podnosio da placu niti da budu povrijedjeni. Takodjer je potsticao ashabe da pokazuju njezna osjecanja prema njihovoj djeci.

Roditeljska ljubav ostavlja na djecu slijedece utiske:

· Ono je srecnije i mirnije. Voljeno dijete je u dobrim odnosima sa svijetom, i sposobno je podnijeti razocarenja mnogo bolje. Svijet dijeteta koje raste bez ljubavi je hladan, mracan i jednolican. Takvo dijete cesto pravi zijan (lose se ponasa) samo da bi privuklo paznju.

· Dijete je sigurnije u sebe. Zna da je vrijedan ljubavi, što je velika pomoć u izgradnji samopostovanja.

· U stanju je izgraditi bolje odnose sa drugima. Ako se odnos prema roditeljima temelji na ljubavi, djete će izrasti u ljubaznu i njeznu osobu. Nedostatak ljubavi cini srce tvrdim i nesposobnim da iskaze ljubav prema drugima.

· Dijete ima pozitivniji pogled na zivot. Voljeno dijete gleda na život sa poletom i entuzijazmom. Ono je spremno da iskusa i dozivi nove stvari. Kuća bez ljubavi ce uzrokovati da se dijete postavi negativno prema zivotu, i njegovi prirodno ispitivacki nagon i interes nece imati priliku da dodju do izrazaja.

· Dijete će biti pazljivije prema roditeljskim rijecima. Prijekori i opomene postaju podnosljivi kada dijete zna da je voljeno. Roditeljski zahtijevi se ispunjavanju lakse i radosnije.

Kako djetetu pokazati da ga volite?

Ne treba ni pomenuti cinjenicu da svaki roditelj veoma voli svoje dijete. To je prirodni instikt koji je Allah stavio u srca svih roditelja. Ova roditeljska ljubav je znak Allahove mudrosti, jer bez nje ni jedan roditelj ne bi podnio sve one teskoce koje odgoj djece trazi. Medjutim, mnogi roditelji misle da djeca znaju, i bez toga da im se kaze, da ih oni vole. Oni ne shvataju da je djeci potrebno da neprestanu budu uvjeravana u roditeljsku ljubav. Ona mora bit primjetna u rijecima i ponasanju roditelja. Djeca nisu u stanju razumjeti da su, cak i prijekori i kazne, znak roditeljske brige i ljubavi. Oni cesto vide ovakva njihova nastupanja kao nedostatk ljubavi. Zato je veoma vazno ispoljiti ljubav prema djeci, ili u najmanju ruku obavijestiti ih o njoj na primjeran nacin.

Nacin ispoljavanja roditeljske ljubav ovisi o dobu i stupnju razvoja djeteta. Za bebu je jako vazno da bude nosena u narucju i ljubljena, jer ovakav fizicki nacin iskazivanja ljubavi je vazan za njen rast i napredak. Sve dok je dijete u ovom dobu, iskazivanje ljubavi preko dodira igra vaznu ulogu. Kako dijete raste smanjuje se i potreba za ovakvim iskazivanjem ljubavi i paznje. Ipak njezan dodir je jos uvijek neophodan, ali sada to nije glavna stvar.

Kada malo odraste sa dijetetom treba drugacije postupati. Sada se roditeljska ljubav treba ogledati u obraćanju paznje na njegove potrebe i zelje, prijateljskom razgovaranju, citanju zanimljivih knjiga, zanimanju za njegovu skolsku domaću zadacu i sl. Roditeljska ljubav se prepoznaje po nasmijanom licu, blagim rijecima i strpljivom uhu.

Starije dijete ima prijatelje koji su mu veoma vazni. Postovati njegove prijatelje je jedan nacin iskazivanja ljubavi prema njemu. Uopsteno govoreci, kada roditelj obraća paznju na stvari, pored onih obaveznih (kao sto je hranjenje, oblacenje, kupanje i sl.) dijete ce razumjeti da je voljeno.

Ljubav Majke...

Bez sumnje, majcina ljubav je poseban Allahov dar svakom djetetu. Ona se razlikuje od oceve i ljubavi svake druge osobe. Nježna majcina ruka i tjeseci glas u stanju su otkloniti mnoge djetetove nevolje. Zato je majka glavni nosilac roditeljske ljubavi i u njenom davanju potpuno nesebicna. Ona ne zeli nikakvu nadoknadu za provedeno vrijeme i potrosenu energiju u djetetovom podizanju. Od vremena kada je dijete dozivljava samo kao izvor hrane i topline, pa onda i kroz citavo djetinjstvo, majka je njegov simbol brige i paznje. Atmosfera kuce direktno ovisi o karakteru majke. Nježna i brižna majka moze u mnogome doprinijeti da njena porodica bude sretna i emocionalno zdrava.

Bezuslovna ljubav


Neki roditelji će pokazati ljubav prema njihovoj djeci samo onda ako ona ispune neka njihova ocekivanja. Tako na primjer, novopridosli sin, poslije nekoliko kcerki, zadobija nesrazmjerno veliku ljubav i paznju. Neke porodice jednostavno vise vole djecake, cak i onda kada imaju jednak broj sinova i kcerki. Ovakva diskriminacija prema polu je uveliko osudjena u islamu. Poslanik Muhammed s.a.v.s., je imao kcerku u vrijeme kada su Arapi kcerku smatrali sramotom i nesrecom za kucu. On s.a.v.s., je pokazivao veliku ljubav i pažnju prema njoj, bez obzira što su mu za to mnogi Arapi prigovarali.

Neki roditelji ce iskazivati ljubav prema djetetu samo onda ako je ono lijepog izgleda, ponasanja, ili uopste ispunjava njihova ocekivanja. Takva ljubav je uslovljena. Ako dijete dobro uci u skoli, ono je hvaljeno i voljeno, ali ako se desi da je slab djak, ono je kritikovano u tolikoj mjeri da se osjeca potpuno odbacenim. Roditelji cesto zaborave da treba koriti djetetov postupak, a ne njegovu licnosti uopsteno. Poslusno dijete je hvaljeno zbog poslusnosti, ali je voljeno zato što je ono dijete tog roditelja. Tako isto, neposlusno dijete je koreno zbog neposlusnosti, ali je i dalje voljeno kao dijete. Mnogi roditelji nisu u stanju razumjeti ovo pa cine njihovu ljubav i paznju ovisnim o djetetovom ponasanju. Sva djeca prave greske. One izazivaju roditeljske reakcije, koje ih, ponekad, navode da pomisle da ih roditelji vise ne vole. Neophodno je da roditelji jasno daju do znanja djetetu da ga kore zbog odredjenog postupka, i da ne vole njegovo ponasanje a ne njega licno.

Prekomjerna ljubav


Kada su u pitanju djeca cesto je tedko kontrolisati snazne emocije. Medjutim, sve sto se prekomjerno cini može biti stetno, pa i previse roditeljske ljubavi moze naskoditi djetetu. Pretjerana ljubav se ogleda u tome kada roditelj razmazi dijete, stiti ga od svake teskoce, ispunjava mu svaku zelju i daje mu sve sto hoce. Ovo moze rezultirati u sljedećem:

· Dijete postaje potpuno ovisno o roditeljima. Ono ima veoma male sanse da dostigne potpunu emocionalnu i mentalnu zrelost kada odraste. Takva osoba nema smjelosti i lahko je uvrijedljiva. Ono je kao krhka biljka koja treba neprestanu zastitu.

· Razmaženo dijete ima bezbrojne zahtjeve. Ono ce neprestano traziti sve vise i vise paznje, slatkisa, igracaka i sl.. Ako mu se ne da, plakace i stalno dosadjivati.

· Moze postati sebicnjak, i u zivotu moze ocekivati isti stepen paznje od drugih. Razmaženo dijete misli da je ono glavna stvar u zivotu njegovih roditelja i da se oko njega sve drugo vrti. Ono vjeruje da nema nedostataka, ili u najmanju ruku ni jedan nedostatak koji drugi mogu primjetiti. Ovakvo visoko misljenje o sebi dovest ce ga u nevolje, narocito onda kada ga drugi ne vide u istom svjetlu.

· Nece biti u stanju podnijeti da mu drugi ne pridaju istu vaznost i paznju na koje se navikao kod roditelja. Takvi ljudi cesto gube sigurnost u sebe i osjecaju se manje vrijednim, misleći da im se ne daje onoliko paznje koliko oni zasluzuju.

Poslanik,s.a.v.s., u hadisu kaze: “Ljubite cesto svoju djecu, jer svako iskazivanje ljubavi povecava vas status u Dzennetu.”

 Savijet roditeljima u pogledu ljubavi i paznje prema djeci:

Recimo svi mi imamo djecu i naravno musku i zensu djecu,sto zaci kako nam je Allah Uzviseni odredio! Takodje svi oni su u raznim uzrastima i naravno imaju razlicita razmisljanja ,ponasanja i kako kazu stari ljudi pet prstiju na ruci a nijedan nije isti ! Pa tako bas i nasa djeca su sva nasa ali nijedno nije isto karakterom,ponasanjem,emocijama,itd...sto znaci neko je mirno,neko malo pozivo u fitri mu je Allah to propisao do odredjenog roka ,neko je njezno a neko otporno,neko je bolesljivo vazda a neko nikada,neko je milo i umiljato a neko grubo,neko je otovreno a neko zatvoreno moras mu rijeci iz usta izvalciti,neko je pricljivo a neko sutljivo,neko je vec u fitri stvoreno vise vezano za vjeru pa od malih nogu uzima uci,samo klanja itd..a neko moras tjerati sipkom ali od njeg nista-nije mu Allah oderdio mozda da bude to sto ti brate i sestro zelis a to je tvoje naredno ili buduce zivotno iskusenje jer smo imali u predcima da su jedni bili u Islamu i Allaha obozavali a drugi ne....znaci roditelj je najbolji psyholog svome djetu ali ne sa batinom jer imamo u siri Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we selleme da nije djecu udarao,sto znaci da treba djecu savijetovati i spustiti se na njihov nivo,sjeti sa djecom pricati ,i sto je veoma vazno saslusati svoje djete sto zeli da kaze i sto ima na srcu i dusi! Mi smo uvijek vaspitani da nas nikad niko nije htio slusati a svako djete ima tajne,kusnje,probleme u skoli,u komsiluku,sa djecom,sa bolovima itd. a ko te slusao uvijek sto bi roditeljima insan htio reci ,bilo bi ''suti nijedne'' sta ti imas da kazes prekini!!! Nije to u redu ,to ostaje u djeci,razmisljanja,bol,tuga,problemi koje nosi i onda kada ne neadje prijatelje u povijernje u svojim roditeljima,djeca kad tad se pocinju svojim takozvanim prijateljima ispovijedati i traziti savijet a ko moze biti bolji prijatelj od roditelja svome djetetu! Pa nekad djeca nadju u nekim ludim godinama prijatelja u dilerima droge,u kriminalcima itd...ili curice u nemoralnim djevojcicama pa se pitamo jednog dana sta bi nam sa djece??? Zato braco i sestre praktikujmo sunnet Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we selleme ,pricajmo sa djecom,saslusajmo ih i nemoj mo uvijek i odmah reagovati sa prutem-sipkom,kajsom ili rukom,,,, NE,nego pokusajmo tom djetetu koji nema naravno pameti i razuma kao mi da mu damo savijet i da ga upozorimo dali je to dobro ili ne sto nam je povijerilo ili nam se pozalilo! Mi smo odrasli pa pravimo greske,i sejtan je uz nas pa cak i na namazu,pa sta reci za tu malu nasu djecicu koja nemaju pameti i razuma za sve na ovom dunjaluku! Pa nije nas za dzaba Allah stvorio i dao nam ulogu roditelja ,da na salamet nasu djecu izvedemo Allahovom pomoci i milosti,kome se Allah naravno smiluje!!! Sta zelim reci ne postize se sve udaranjem,sipokom,kajsom,sakama...nego sa razumom,ljubavi,razgovorom na najljepsi nacin!!! Mnogi su se roditelji danas pokajali koji su udarali svoju djecu,jer udaranje nije nista doporinjelo jer su neki ili mnogi poceli svoje roditelje prezirati do kraja zivota jer im je najljepse djetinstvo sakama unisteno,neki su ranim gidinama pobijegli od kuce,neki su nasli kazem opet dilere droge ili kriminalce za prijatelje,neki su se ubili pa cemu ovo? Kako god ti brate pamtis ili sestro lose svoje djetinstvo od svojih roditelja koji su te samo kajsom vaspitali i mazili sipkom,zasto to isto radis sa svojim djetetom sad ti??? Jeli to bolelest ili je to neki teror koji zelis i ti svom djetetu da pokazes pa da i on tebe mrzi kao sto ti svoga oca mrzis radi loseg djetinstva! ? Nadji izlaz u odogoju najboljeg odgajatelja Poslanika Muhammeda salllallahu alejhi we sellem u njegovim metodama! Igraj te se sa djecom i docaraj te im to njihovo prolazno djetinstvo jer ne zaboravi brate i sestro porast ce ta djeca i onda ih cekaju iskusenja koja su neminovna,pa postedi te im djetinstvo koje ce se pamtiti dok su zivi LOSE ILI DOBRO!!!

http://www.youtube.com/watch?v=Bu1svNcceW0

http://www.youtube.com/watch?v=Z_bVOfMHHrc

http://www.youtube.com/watch?v=CQhYxHC0lX8

http://www.youtube.com/watch?v=QxzcjfVvJNo

http://www.youtube.com/watch?v=aDNKt-AS6_w

http://www.youtube.com/watch?v=5UG0a6yGYSI

http://www.youtube.com/watch?v=4DOW6qb90io

http://www.youtube.com/watch?v=qm-ffd9Aasw

http://www.youtube.com/watch?v=qoKUDDJ1ebk

http://www.youtube.com/watch?v=aIlrv58STTo

http://www.youtube.com/watch?v=S7rkeQC16zE

http://www.youtube.com/watch?v=6iLqx1vz6Is

 

13.02.2012.

Valentinovo - Dan zaljubljenih ili Dan Sv. Valentina 14. veljače

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Valentinovo - Dan zaljubljenih ili Dan Sv. Valentina 14. veljače

 

Povijet obilježavanja Valentinova - Dana zaljubljenih
Početak obilježavanja današnjeg Valentinova potječe daleko u povijest u vrijeme staroga Rima. Tada je kršćanstvo bila mlada religija a na vlasti je bio car Klaudije II.

Car je zabranio ženidbu i zaruke vojnicima kako bi spriječio njihovu želju za ostankom kod kuće umjesto odlazak u rat. No u to doba živio je i svećenik Valentin.
Svećenstvo je moralo poštovati odluku no Valentin je ipak ostao dosljedan i potajno vjenčavao vojnike koji su se htjeli ženiti.

Careva ruka ga je naravno sustigla, strpavši ga u tamnicu. Na dan 14. veljače Valentinu su po carevoj kazni odrubili glavu. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem pa tako danas i mi u modernom vremenu slavimo Valentinovo - Dan zaljubljenih.


Tradicije Valentinova su različite po zemljama.
U Engleskoj su prije sto godina oblačili malu djecu u odrasle na Valentinovo. Djeca su išla od vrata do vrata i pjevala Valentinovo pjesmu.
U Wales-u se darivale drvene izrezbarene žlice. Simboli su najčešće bili srca, ključevi a nosile su poruku "ti imaš ključ mog srca".
U nekim zemljama je običaj da djevojka od mladića dobije odjeću kao poklon a ako ona zadrži dar znači da se želi udati za njega.

 Molim Allaha Uzvisenog da nas ovog sacuva i svega sto se krsi sa Islamom-amin,zasto danas muslimani takozvani to slave,kupuju jedni drugima pokolone,srcad i zavrsavaju nakon pijanke navecer u bludu esagfirullahi da nas Allah sacuva-amin ,pa kud se odmecete Allah vas uputio!!

Cestitanje nevjernicki praznika


Sta je to Bid’at-novotarija u vjeri?


Bid’at u arapskom jeziku znaci izum ili pronalazak kojem nije prethodilo nesto poput toga. Zato se kaze da je covjek izumio nesto, tj. pronasao je nesto sto nije bilo poznato.
Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”


Novotarija se moze podijeliti u dvije grupe:

Prvo: Novotarija u obicajima i one su u osnovi dozvoljene ukoliko ne postoji tekst Kur’ana ili sunneta koji to zabranjuje, kao sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ustajanje pred vladarima na nacin kako su to u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radili Perzijanci. Oni su ustajali pred vladarima, a zatim im se naklonili (ruku’ ucinili). To je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jer ruku’ i sedzda pripadaju samo Allahu Uzvisenome. Medjutim, druge obicaje kod stranaca islam priznaje ukoliko se ne kose sa Serijatom. U dozvoljene stvari (koje se ne smatraju novotarijama u vjeri) u islamu spadaju i svi proizvodi (kompjuter, auto, avion, telefon...) koji nisu postojali u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a za koje nema zabrane.


Drugo: Novotarija u vjeri, ona je zabranjena, a osnova u ibadetima je da musliman ne moze robovati Allahu, dzelle sanuhu, osim na nacin kako mu je Gospodar, subhanehu ve te’ala, naredio i kako je to dostavio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bez izmjene, iskretanja, dodavanja ili oduzimanja bilo cega u vjeri. Osnova toga su rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” (Buhari i Muslim) I kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nesto sto nema osnove u vjeri, to je redd.” (Muslim) Zato se u Serijatu bid’atom definise svaki novi nacin kojim se iskazuje robovanje Allahu, zazze ve dzelle, a koji nema osnove u Serijatu, odnosno nacin koji je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i putem ispravnim prethodnika. Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.” Bid’at koji nije u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om prethodnika ovog ummeta jeste bid’at u jezickom znacenju rijeci, kao sto kaze Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Ono sto se kosi sa tekstom (Kuranom, sunnetom i idzma’om) je bid’at i u tome su saglasni svi muslimani, a ono sto se ne kosi sa tekstovima ne ubraja se u bid’at.”

Prenosi se da je pravedni halifa Omer, radijallahu zanhu, rekao kada su se sakupili ashabi u Poslanikovom mesdzidu da klanjaju teravih-namaz u dzematu: “Divan li je ovaj bid’at.” Inace, oni su prije toga klanjali teravih-namaz pojedinacno i kada ih je vidio da klanjaju za jednim imamom rekao je te svoje poznate rijeci: “Divan li je ovaj bid’at.” - sto oznacava bid’at u jezickom smislu rijeci, jer on ima osnovu u Serijatu i to ne znaci uvodjenje neceg novog u vjeru, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uz ramazan klanjao teravih-namaz u dzematu sa ashabima, a zatim je prestao klanjati sa njima strahujuci da im Allah, dzelle sanuhu, ne naredi teravih-namaz kao farz. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prestao da klanja teravih-namaz kao imam, a ashabi su nastavili klanjati pojedinacno i tako sve do vremena pravednog halife Omera, radijallahu zanhu. To znaci da teravih-namaz nije postao bid’at, vec sunnet kojeg je praktikovao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a sto je Omer, radijallahu zanhu, ponovo uveo kako bi se klanjalo iza jednog imama kao sto su nekada klanjali iza Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Isti je slucaj i sa pisanjem i sakupljanjem hadisa sto ima osnove u Serijatu, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredjivao nekim svojim ashabima da pisu odredjene hadise. U vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je postojala bojazan od pisanja hadisa kako se njihov tekst ne bi pomijesao sa tekstom Kur’ana, a nakon smrti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nestalo je te bojazni, Kur’an je upotpunjen prije njegove smrti i muslimani nakon toga pocinju pisati hadis iz straha da se ne zaboravi. Da ih nagradi Allah, dzelle sanuhu, za njihova dobra djela i za njihovu brigu za Kur’anom i sunnetom, a jadni li su oni koji se izigravaju sa tim. Iz navedenog mozemo zakljuciti da nije u pravu onaj koji dijeli bid’at na dobri i losi, i koji kaze da postoje dobri bid’ati, jer je to u suprotnosti sa rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” Tumaceci ovaj hadis kaze El-Hafiz ibn Redzeb: “Rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” - spadaju u rijeci od kojih se ne moze nista oduzeti. To je poput rijeci: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” - pa ko nesto unese novo u vjeru sto joj ne pripada to spada u dalalet. Islam je cist od toga, bilo da se to odnosi na pitanja uvjerenja, djela, rijeci koje covjek ispoljava ili krije u sebi. Svi oni koji govore da postoje dobri bid’ati nemaju dokaza za to osim rijeci Omera, radijallahu zanhu, po pitanju teravih-namaza, a sto smo prethodno objasnili.


Imamo 2 vrste Bida'ta a u prvu spadaju recimo ovi :
1. Bid’at koji je uveden kao osnovni dio ibadeta, tj. da se uvede ibadet koji nema osnove u Serijatu, poput nepropisanog namaza, nepropisanog posta, praznika koji nemaju osnove-(rozic 24.dez ili 7.jan.rodjene kako kazu Isa.a.s,dan drzavnosti,8.mart dan zena subhnallah, PA DAN ZALJUBLJENIH-VALENTINOpa dana majki ili dan oceva,uskrsi ili anamo vaskrsi,ajvajtovica ,alidzum,nove godine,1.maj-praznik rada,hmmm itd.... i drugo.

Ako vi budete zadovoljni njima, Allah, sigurno, nije zadovoljan narodom nevjerničkim.
(At-Tawba, 96)

Ibn-Kajjim, Allah mu se smilovao, u knjizi “Ahkamu ehliz-zimme”, gdje kaže: “Čestitati na nečemu što je vezano za nevjerstvo haram je; takav je slučaj sa čestitanjem nevjernicima njihovih praznika ili njihovog posta i pri tome im reći: Sretan ti praznik ili čestitam ti ovaj praznik i sl. Čak i ako je ovaj koji čestita čist od nevjerstva, to se smatra istim haramom kao da čestita nevjerniku na klanjanju pred krstom. To je veći grijeh i mrže Allahu nego kada bi se čestitalo pijenje alkohola ili ubistvo čovjeka ili činjenje bluda i tome slično. Ima mnogo onih koji, ne vodeći računa o vjeri, čine takve stvari, i pri tome ne shvataju kako je ružno ono što čine.

Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete uznevjerovali, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem za Svoje robove, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni...” (Ez-Zumer, 7)
Treba napomenuti da je čestitanje nevjerničkih praznika zabranjeno makar se radilo i o rodbini ili kolegama sa posla. Ako bi nam oni čestitali svoje praznike mi im ne treba da odgovaramo jer to nisu naši praznici i takvim praznicima nije zadovoljan Uzvišeni Allah. Ti su praznici ili izmišljeni ili imaju nekoga utemeljenja u njihovoj NEvjeri a kamoli kako tek nemaju u nasoj lijepoj vjeri Islamu i u zakonu Uzvisenog Allaha svt-serijata. Stavljeni su van važnosti kada je objavljen islam koji je preko Muhammeda, s.a.v.s., objavljen svim ljudima.
Allah, dž.š., kaže: Onaj ko želi neku drugu vjeru pored islama neće mu primljena biti i on će gubitnik na budućem svijetu biti.” (Ali Imran, 85)


Muslimanima je zabranjeno oponašati nevjernike, te im je zabranjeno tako slaviti u sličnim prilikama ili razmjenjivati darove, dijeliti slatkiše, priređivati gozbe ili uzimati u to vrijeme neradne dane, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ko oponaša neki narod njemu i pripada.”
Ibn-Tejmijje, veliki islamski učenjak, u knjizi “Slijeđenje pravog puta u suprostavljanju nevjernicima” kaže: “Oponašati nevjernike u njihovim praznovanjima svakako za njih znači radost koja počiva na zabludi. To će ih sigurno navesti da pridobijaju slabiće.”
U komentaru riječi Uzvišenog Allaha: ...
"... i oni koje ne prisustvuju laži i nevaljalštini", Ibn-Abbas, Ebul-Alije, Ibn-Sirin, Ed-Dahhak, Rebia b. Enes i drugi, kažu: "To se odnosi na mušričke praznike." (Vidjeti: Tefsirul-Kur'anil-Azim, 3/341 i Ed-durrul-mensur, 5/148)
Poslanik, s.a.v.s., kazao je: "Allah vam je te dane zamjenio boljim od njih, ramazanskim i kurbanskim bajramom." (Nesai, Ahmed i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-iktida, 1/486, Fethul-bari, 2/442, Subulus-selam, 2/70 i Es-silsiletus-sahiha, 5/34)
Omer b. el-Hattab je govorio: "Ne ulazite u njihove crkve za vrijeme njihovog praznovanja, jer se tada Allahova srdžba spušta na njih." (Abdur-Rezzak, 1/411 i Bejheki, 9/392 sa ispravnim lancem prenosialaca. Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimme, 3/1246)
Poznata definicija Na drugom mjestu Ibn-Kajjim kaže: "Onoj ko čestita nevjernicima njihove praznike, ako se već uspije sačuvati nevjerstva, nije se uspio sačuvati očitog harama.
Učenjaci hanefijaske pravne škole, kao i drugi, smatraju strogo zabranjenim (haramom) uručiti poklon nevjerniku na dan njihovih praznovanja, dok za onoga koji to čini sa namjerom veličanja njihovih blagdana, Ebu-Hafs En-Nesefi, veli hanefijski pravnik, kaže: "Kada bi čovjek obožavao Allaha pedeset godina, potom poklonio nevjerniku jaje na dan njihovih praznovanja, želeći uveličati i obilježti taj dan, počinio bi nevjerstvo i njegova djela bi bila poništena. Kada bi, želeći obilježiti taj dan, kupio nešto što nije imao običaj ranije kupovati, počinio bi, također, nevjerstvo." (Vidjeti: Hašijetu Ibn-Abidin, 10/520-521), a Allah najbolje zna.
Allah s.w.t. kaže: I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.(Al-Hašr, 19)


Ispoljavanje vjere bez stida ili drugim riječima ponos Islama
Svaki vjernik treba da ispoljava vjeru dini-l-islam, javno i tajno, sa ponosom jer je on ubjedzen da je na haqq-u.
"O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere otpadne - pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve."(Al-Maida, 54)
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam doista musliman!"(Al-Fussilat, 33)
"Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."(Al-Baqara, 147)

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=RytXHCb-uZ4

12.02.2012.

Sabur-strpljenje na putu iskusenja

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sabur-strpljenje na putu iskusenja

 

Hvala Allahu subhanehu ve te’ala, Gospodaru svjetova, na svim blagodatima, na strpljivosti kojom daruje Svoje odabrane robove, pa su strpljivi u teškoćama i zahvalni na dobrotama.

Draga moja braco i postovane moje sestre ne zabboravi te ,da naše vrijeme u kojem živimo je puno iskušenja. Svaki dan nas prate razni događaji u kojima doživljavamo određene neugodnosti: na poslu,na ulici, u porodici-sa hanumom,muzem a ponajvise sa djecom, na putu i cak sa bolestima smo malte ne danas svi na neki nacin iskusani. Svaki dan smo izloženi određenim vidovima stresa, na kojima se pokazuje koliko smo strpljivi i izdržljivi. Strpljivost i izdržljivost je jedna od najvećih Allahovih blagodati kojima dariva one Svoje robove koje voli.  U suri El-Bekare, 153. ajet, Allah dž.š. kaže:

                                 يا ايها الذين آمنوا استعينوا بالصبر والصلاة انّ الله مع الصابرين                                   „O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i namazu. Allah je doista na strani strpljivih“.

Allah subhanehu ve te’ala ,u ovom ajetu, kao uslov za pomoć, daje prednost strpljivom podnošenju nevolja koje nas snađu nad namazom, jer samo oni koji su strpljivi ne gube nadu u Allahovu pomoć. Nestrpljivi često navlače na sebe nevolju i okrivljuju Allaha subhanehu ve te’ala, govoreći: „Šta mi Bog dade, čime sam ovo zaslužio“, pri tome razmišljajući, „ja nisam zaslužio ili zaslužila ovakva iskušenja, radim dobra djela, klanjam, postim i ne zaslužujem da mi Allah daje ovakva iskušenja. To je nepravda“. Pri svemu ovome nestrpljivi zaboravljaju da su najteža iskušenja imali Allahovi najbolji robovi, poslanici, i da su iskušenja veća kod većih vjernika, kod onih koje Allah subhanehu ve te’ala, voli.

A cemu iskusenja a cemu sabur-strpljivost ?


Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)


A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim) Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.''
(Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Za svaku nedaću koja zadesi čovjeka, Allah, dželle šanuhu, dao je i lijek, vrlo jednostavan i vrlo važan – SABUR, STRPLJIVOST. Saburom treba da se naoruža svaki vjernik, a posebno onaj koji želi druge ljudi pozivati u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru.

Definicija sabura

Jezički, riječ sabur označava strpljivost, izdržljivost, ustrajnost, samosavladavanje, suzdržljivost...

Terminološku definiciju za sabur dao je imam Ibn Kajjim pa kaže: ''Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.'' (Medaridžu-salikin, 2/115)

Isto tako možemo reći da je sabur izvršavanje Allahovih naredbi, klonjenje zabranjenih stvari i strpljenje na onome što nas zadesi (kaderu).

Vrijednost i važnost sabura

Allah, dželle šanuhu, stvorio je ljude da Mu ibadet čine, ali ni jednog nije ostavio a da ga nije iskušao raznim iskušenjima. Naravno, najviše su bili iskušavani poslanici, a zatim oni koji su poslije njih sa najvećim imanom. Sva iskušenja mogu biti dvojaka: u vjeri i u ovodunjalučkim stvarima. Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proðe čvršći i jači, onda takvo iskušenje donosi štetu.
Ni u kom slučaju ne može biti da je ostao na “nuli”. O iskušenjima Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi kaže: “Misle li ljudi da će biti na miru ostavljeni ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, a da u iskušenje neće biti dovedeni? A doista smo Mi u iskušenje dovodili i one prije njih, pa je Allah, uistinu, ukazao na one koji istinu govore i na one koji lažu.” (Prijevod značenja Ankebut, 2-3) Isto tako Uzvišeni kaže: “Mi ćemo vas, uistinu, na kušnju stavljati sa malo straha i glaðu i gubitkom u imecima, životima i ljetini.” (Prijevod značenja El-Bekare, 155)

Znači, ne smijemo žaliti za time što smo iskušani, i što smo na belaju. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.” (Buharija)

Sve rečeno navodi nas na pomisao koliki značaj ima sabur u životu jednog muslimana?

Kur’an veliku pažnju poklanja saburu govoreći na puno mjesta o njemu i na različite načine, kao što je slučaj kada se sabur spominje uz namaz, a znamo da je namaz stub vjere. Kaže Uzvišeni: ''Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.'' (Prijevod značenja El-Bekare, 45-46)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "čistota je polovica imana, zahvala Allahu – puni vjerniku mjerilo njegovih djela, veličanje Allaha – puni sve izmedju nebesa i Zemlje, namaz je svjetlost, sadaka je dokaz, sabur je sjaj, a Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi, ili je upropasti." (Muslim)

Sabur predstavlja veliki dar koji nam pomaže da dunjalučke poslove i nedaće lakše prebrodimo, a da time zaslužimo i Allahovu, dželle šanuhu, nagradu. Ukoliko se strpimo u nedaći i belaju, zasigurno će nam Allah, dželle šanuhu, pomoći da to lakše prebrodimo.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je jedna grupa ensarija tražila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, razne stvari, pa im je on dao, zatim su ponovo tražili, a on im opet dao što su tražili, dok im nije sve podijelio što je imao, a zatim im rekao: ''Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim. Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura." (Muttefekun alejhi)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Allah kaže: 'Nema druge nagrade za Mog roba mu'mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovome svijetu, pa se on strpi na tom gubitku, osim Dženneta.'"  (Buharija)

Sabur ustvari jeste razlogom oprosta naših grijeha, a to se dešava na taj način što strpljivo podnesemo ono što nas zadesi.

Ebu Seid i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Muslimana ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah ne oprosti dio njegovih grijeha." (Muttefekun alejhi)

Sabur je uvjet uspjeha, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. U tom smislu Uzvišeni kaže: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.” (Ali Imran, 200)

Isto tako oni koji su strpljivi bit će bez računa nagraðeni nagradom od svoga Gospodara. Kao što Uzvišeni kaže: “Reci: 'O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni." (Ez-Zumer, 10)

Strpljivost je blagodat koju Uzvišeni Allah daruje svojim iskrenim robovima, pa sve poteškoće koje im život donese, uz Allahovu pomoć, sa lahkoćom podnose. Muhammed sallallahu alejhi ve sellem  je rekao: „Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv. Nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura (strpljivosti)“

Na mnogo mjesta u Kur'anu, Allah dž.š. ukazuje ljudima da će strpljivi biti mnogostruko nagrađeni.U suri EL-Bekare, 155. i 156. ajet, Allah dž.š. kaže:

 راجعون وانااليه قالواانالله مصيبة اذااصابتهم الذين وبشرالصابرين

„Obraduj strpljive, one koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“.

U sljedećem ajetu Allah dž.š. ukazuju na nagradu strpljivim, pa kaže:

  المهتدون هم واولك ورحمة ربهم من صلوات عليهم اولئك

 „ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu“! 

 Strpljivost je znak jačine imana (vjere). Samo će oni koji su potpuno uvjereni da je Allah dž.š., Gospodar svega, da se na ovom svjetu ne događa ništa bez Njegove volje i znanja, strpljivo podnijeti sve što im se dogodi u životu i za tu strpljivost će biti nagrađeni bez računa.

 Allah dž.š. u suri Ez-Zumer, 10. ajet kaže: انّما يوفّى الصابرون اجرهم بغير حساب

„Zaista će samo oni koji budu strpljivi biti bez računa nagrađeni“.

Muhammed a.s. u hadisu kojeg prenosi Muslim je rekao: „Čudan je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija - a u takvom stanju nije niko osim vjernika; ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvaljuje Allahu što mu donosi korist, a ako ga zadesi kakvo zlo ili šteta, on se strpi i čvrsto drži, pa mu to donese nagradu kod Allaha“.

U suri El-Asr, Allah dž.š. kaže: „Tako mi vremena, zaista je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje“.

Ahmed prenosi hadis od Ebu Hurejre, u kojem Poslanik kaže: „Tri su stvari sušta istina: ako se čovjek kome je nepravda učinjena strpi u ime Allaha, On će ga uzvisiti i pomoći mu, ako čovjek otvori vrata darežljivosti, želeći pomoći rodbini, Allah će ga obogatiti i ako čovjek počne prositi i tražiti od ljudi, Allah će mu imetak umanjivati“.

Strpljivost za iman je isto što i glava za tijelo. Strpljivost je u svakom slučaju korisna za čovjeka, ali je i nešto najteže čovjeku. Koliko smo se puta uvjerili u to? Koliko smo se puta strpili, pa nam je bilo dobro, a koliko smo se puta pokajali zbog žurbe i brzog reagovanja. Saburiti može samo onaj ko je zaslužio Allahovu blizinu i Allahovu Milost.

Mnogi se od nas pitaju, zašto čovjek mora prolaziti kroz poteškoće. Zašto često vjernike snadje teška situacija? Kako razumjeti Allahovu mudrost u pitanju iskušenja kroz koja vjernik prolazi? Evo jednog primjera za razmišljanje!

Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir, nekoliko sati muči, da se izvuče kroz malehni otvor na čahuri. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je makaze i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao slabo tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, to se nije dogodilo! Leptir je ostao puzeći okolo sa slabim tijelom i nerazvijenim  krilima. Nikada nije poletio. Čovjek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čahure, osmislio Allah  kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti. Ponekad su teškoće upravo ono što trebamo u životu....Kad bi nas Allah oslobodio svih prepreka osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti.
Ako tražimo snagu....  možda nam Allah da poteškoće koje će nas ojačati. Ako tražimo  mudrost...  možda nam Allah da  probleme koje će trebati  riješiti. Ako tražimo  ljubav... možda nam Allah  da  ljude kojima trebamo  pomoći. Ako nešto tražimo možda ćemo kroz strpljivost zaslužiti da dobijemo. Možda nećemo dobiti ništa od onog što smo tražili... ali ćemo dobiti sve što nam bude trebalo. „Strpljen, spašen“! „Saburom je džennet pokriven“!

Postovani brate i sestro sjeti te se samo kusenj nasih predhodnika i sabura njihova,pa nadjite sebe gdje ste i koliko je to vase iskusenje a koliki sabur! Sjeti te se Ejuba alejhis-selam ii kusnje sa djecom koju mu je Allah uzeo i pa sa bolesti -gdje mu se meso od kostiju odvajalo,siromastvo pa je sa Allahovom pomoci i saburom sve dobio nazad kao nagradu,Jusufa alejhis-selam -bacanje u bunar,potvora za blud,lezanje u tamnici bez potrebe-pa mu je Allah podario cast i slobodu,pa naseg Poslanika sallallahu alejhi we sellem i kusnje kroz koje je prolazio za Islam pa je Allah dao olaksanje i slavu mu do Sunjeg dana...

A sta je sa nama danas? Cim auto ne upali hm..citav komsiluk zna dok ti je svak kriv od hanume do majstora,ako sestro muz hoce da se zeni kusnja jeste priznajem ali nije svijet propao...to je kusnja a gdje je sabur ,ako malo nesto zigne odmah sto doktora zoves i neznam koga sve ne krovis od neudobna kreveta,hanume sto te ne pokriva,jorgana sto je jeftin itd...subhanallah!!! Ovo su nikakave kusnje a sabur nam je nula!

Postovani brate i sestro osaburite na prvom udaru,to je samo ispit od Uzvisenog Allaha a sto od Allah dolazi to je samo hajr i dobro za tebe ! Kusnja-ispist za oba svijeta a osaburi jer poslije svake poteskoce i olaksanje dolazi insaAllah vjeruja a Allah nam je to obecao pa cak i nagradu insaAllah! U svakoj kusnji sjeti se samo predhodnika i njihove kusnje a takodje pomisli da sto ti se desilo je mogao Allah i nesto teze dati! Umijesto sto te ziga noga,mogao si je slomiti itd.

Osaburi tad,jer sejtan prokleti ti odmah u srdzbi dodje pa ti dosaptava onda lude misli samo da se sto vise ogrijesis !!! Osaburi i abdesti se,sjedi ako stojis,zikri Allaha velicaj,uci Kur'an ,dowi i ocekuj olaksanje insaAllah!

Allahu Milostivi, ne prepusti nas nama samima ni jedan tren! Učini naša srca iskrenim! Naša iskušenja podnošljivim. Dozvoli da iz njih izlazimo bolji, jači i Tebi bliži! Učini nas od onih koji su strpljivi i na svemu Tebi zahvalni! Spasi nas od iskušenja koja ne možemo podnijeti! Sačuvaj nas od vatre i uvedi nas u džennet! Amin!

http://www.youtube.com/watch?v=rOapVPg8Syc

http://www.youtube.com/watch?v=f25OY0Q-4ek&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=qCX-h_g0Toc

 

11.02.2012.

Blagodati iskusenja-kako se ponasati prilikom bolesti !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Blagodati iskusenja-kako se ponasati prilikom bolesti !

Bez obzira koliko covjek cuvao svoje zdravlje, dode vrijeme da ga ophrva neka bolest i nemoc. Kako se tada ponašati i šta ciniti?! Ovaj tekst aktualizira kodeks ponašanja muslimana u slucaju bolesti, a govori i o potrebi obilaska drugih bolesnika, te ponašanju prema njima.

Zdravlje je jedna od blagodati koju je Allah dao ljudima. U Kur'anu i sunnet navedene su metode kako preventivno djelovati i sacuvati zdravlje. Ukoliko bi se cuvanjem higijene, cistocom, abdestom, gusulom, umjerenim konzumiranjem hrane i pica, apstinencijom od alkohola, droge, svinjskog mesa i svinjskih preradevina covjek sacuvao na ovom svijetu, uveliko bi se smanjile raznovrsne bolesti koje su posljedica našeg nesavjesnog odnosa prema sebi i poprilicna odvojenost od plemenitih nacela islamskog ucenja.
Pa, ipak, ma koliko covjek cuvao svoje zdravlje cesto ga zapljusne talas neke bolesti. Ukoliko do bolesti dode: šta musliman treba ciniti i kako se u takvoj situaciji ponašati? Na to pitanje odgovor ce biti ponuden u tekstu.

 Moliti Allaha, dž.š., za zdravlje


Musliman treba moliti Allaha Uzvišenog za zdravlje prije nego ga izgubi. Ibn ebi Bekre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, molio Gospodara svjetova da mu sacuva i zaštiti zdravlje: «Allahumme 'afini fi bedeni, Allahumme 'afini fi sem'i, Allahumme 'afini fi besari, la ilahe illa Ente!» / «Allahu, podari zdravlje mome tijelu, Allahu, podari zdravlje mome sluhu, Allahu, podari zdravlje mome vidu, nema boga osim Tebe!».

Lijecenje u slucaju bolesti

Musliman je dužan, ukoliko ga oprhve kakva bolest, lijeciti se, jer je to preporucio Allahov Poslanik, s.a.v.s, naglasivši u predaji Ebu Hurejre, r.a: «Allah nije dao nijednu bolest, a da za nju nije stvorio i lijek!». U Džabirovoj, r.a, predaji koju bilježi Muslim, Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno napominje: «Za svaku bolest ima lijek, pa kada se pronade odgovarajuci lijek za bolest, ona ce, Allahovom pomoci, biti izlijecena!».
Zna se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, kako prenosi Džabir, r.a, poslao ljekara Ubejj b. Ka'bu, r.a, kada je on bio bolestan. Isti ashab, u drugoj predaji kaže: «Sa'd b. Mu'az, r.a, je bio pogoden u središnju venu na ruci. Poslanik, s.a.v.s, mu je izvršio kauterizaciju na ruci nekim željezom slicnom šiljku na strijeli.
Nakon toga mu je ruka otekla, pa je ponovio proces».

Zabrana lijecenja alkoholom

Mnogi ljudi i danas smatraju da alkohol lijeci, iako je Vjerovjesnik, s.a.v.s, kategoricki zabranio upotrebu alkohola cak i u svrhu lijecenja. Prema tome, treba izbjegavati lijecenje sa alkoholom i koristiti ono što nije haram.
Potvrdu za to nalazimo u predaji Vaila el-Hadremija koji prenosi da je Tarik b. Suvejd el-Džu'fi, r.a, pitao Poslanika, s.a.v.s, o alkoholu, a on mu je zabranio da ga proizvodi. Tarik b. Suvejd je pojasnio da on taj alkohol proizvodi iskljucivo za lijecenje, našto je Allahov Poslanik., s.a.v.s, konsatirao: «To nije lijek! To je bolest!».

Bolesniku se brišu grijesi

Uistinu je divno biti vjernik. Cak i bolest koja vjernika zadesi nije za njega nesreca, vec dobro i blagodat. Ako vjernik pravilno razumije Allahov raspored i Njegovu sudbinu, on ce i bolest smatrati Allahovim odredenjem i bit ce njom zadovoljan, znajuci da ce ga ona kutarisati nekih kazni onoga svijeta ili ga, pak, ocistiti od grijeha. Ohrabrujuce djeluje predaja Ebu Se'ida i Ebu Hurejrea, r.a, u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s, obecava: «Muslimana ne pogodi nikakva nedaca ili bolest, tuga ili žalost, niti kakva nezgoda, pa cak ni obicni ubod trna, a da mu zbog toga ne budu oprošteni (neki) grijesi!».
Allah Uzvišeni, upravo putem razlicitih životnih iskušenja i raznih bolesti, cisti vjernike od svih taloga i naslaga grijeha, negativnosti i nepravilnosti. Problem je kako to ispravno shvatiti i razumjeti i dostojanstveno to podnijeti, nadajuci se Allahovoj, dž.š., nagradi. Nadamo se da ce nam sljedeca predaja u tome itekako pomoci. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Vjernika i vjernicu ne prestaju pogadati razna iskušenja u njima samima, njihovoj djeci ili imetku, sve dok im se ne izbrišu svi njihovi grijesi, tako da Allaha susretnu bez ijednog grijeha».

Za oduzimanje vida nagrada je Džennet

Svaka bolest ili iskušenje donosi oprost grijeha i Allahovu, dž.š., nagradu shodno težini bolesti ili iskušenja koje mu je Allah, dž.š., podario. Jedno od najvecih iskušenja, bolesti i fizickih nedostataka je gubitak vida. Onaj ko se strpi nakon toga i bude zadovoljan Allahovom, dž.š., sudbinom bit ce nagraden Džennetom. To Poslanik, s.a.v.s, jasno napominje u hadisi-kudsijji, koju od njega prenosi Enes b. Malik, r.a: «Allah Uzvišeni kaže: «Kada stavim Svoga roba na iskušenje oduzimanjem vida, pa se on strpi u tome, nadoknadit cu mu taj nedostatak Džennetom!»

Bolesniku se ne prekidaju sevapi za ucinjena djela

Bolesnik ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, jer i dok je bolestan njemu sevapi teku za djela koja je radio dok je bio zdrav, tako da svojom bolešcu prakticno ne gubi ništa od nagrada koje mu pripadaju. To je još jedan dokaz Allahove, dž.š., milosti prema Njegovim stvorenjima.
Enes b. Malik, r.a, prenosi zanimljivu predaju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji o tome kaže: «Svakome muslimanu, koji je dok je bio zdrav radio dobra djela, Allah ce upisivati dobro djelo i za vrijeme njegove bolesti, pa ako ga izlijeci – ocistio ga je, a ako mu dušu uzme – oprostit ce mu grijehe!»

Dužnost je obici bolesnika

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ubrojio obilazak bolesnika u dužnosti spram drugog muslimana. Tako u predaji Alije, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «Šest je dužnosti muslimana spram muslimana: da mu nazove selam kada ga sretne, da mu se odazove kada ga pozove, da mu kaže «Jerhamukellah» kada on kihne i kaže «El-Hamdu lillah», da ga obide kada se razboli, da mu klanja dženazu kada umre i da mu želi ono što želi i sam sebi!». U Muslimovoj predaji umjesto: «i da mu želi ono što želi i sam sebi», stoji: «ako mu zatraži da ga posavjetuje, da to i ucini!».
U Buharijinoj predaji koju prenosi Ebu Musa, r.a, nareduje se obilazak bolesnika. To Vjerovjesnik, s.a.v.s, nedvojbeno naglašava: «Obidite bolesnika, nahranite gladnog i oslobodite zarobljenog!».

Podsticaj za obilazak bolesnika

Islam je obilazak bolesnika pozicionirao izuzetno visoko, uporedujuci ga s posjetom Gospodaru svjetova. Pogledajmo hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, a u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: «Allah Uzvišeni ce na Sudnjem danu reci: «Covjece, Ja sam se bio razbolio ali Me ti nisi posjetio». Covjek ce upitati: «Kako da Te posjetim, Gospodaru, kad si Ti Gospodar svjetova?!». Reci ce: «Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? Zar ne znaš da bi Me našao kod njega da si ga posjetio?!». Imam Nevevi, tumaceci ovaj hadis, tj. da bi covjek tamo našao Gospodara svjetova, tvrdi da bi, ustvari, našao nagradu i Allahove pocasti da je posjetio tog covjeka.

Treba zijaretiti i bolesnog nemuslimana

Poslanik, s.a.v.s, nas uci da treba da obidemo cak i bolesnog nemuslimana, ako nam je bio komšija, poznanik ili poslovni partner. To potvrduje hadis koji prenosi Enes b. Malik, r.a, koji kaže da se jednom prilikom razbolio djecak Židov, koji je služio Poslanika, s.a.v.s, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, zijaretio, sjeo kod njegove glave i rekao mu: «Primi islam!» Djecak je pogledao u svoga oca koji je bio prisutan i otac mu je predložio da posluša Muhammeda, s.a.v.s, što je djecak i ucinio i prihvatio islam, a Vjerovjesnik, s.a.v.s, je, izlazeci iz kuce, rekao: «Hvala Allahu koji ga je spasio od Vatre!»
Dakle, posjeta nije bila samo radi posjete, nego je Vjerovjesnik, s.a.v.s, ucinio divan potez i djecaka spasio sigurnog Džehennema, jer je djecak umro nakon kratkog vremena. Koliko li mi takvih i slicnih situacija propustimo, ne želeci da spasimo svoje komšije, poznanike i poslovne saradnike. Oni ce nas, budimo uvjereni, optužiti na Sudnjem danu za naš, uistinu, nehumani gest: dopuštenju da se stropoštaju u džehennemsku vatru!!!

Nagrada onome koji obide bolesnika

Allahov Poslanik, s.a.v.s, podstice vjernike da zijarete bolesnike obecavajuci im velike nagrade. U Sevbanovoj, r.a, predaji Poslanik, s.a.v.s, obecava džennetsko voce: «Kada musliman ode u obilazak svoga brata muslimana, on se nalazi u džennetskoj hurfi sve dok se ne vrati!». Neko je upitao 'Alejhisselama: «A šta je to džennetska hurfa?». On je odgovorio: «To je džennetsko voce!».
Vjerovjesnik, s.a.v.s, je obecao Džennet onome ko, pored ostalog, obide i bolesnika. U predaji Ebu Hurejrea, r.a, to se jasno nagovještava. Naime, Poslanik islama, s.a.v.s, je upitao: «Ko je danas zapostio?». Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Upitao je: «Ko je danas od vas klanjao dženazu?» Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Poslanik, s.a.v.s, je ponovo zapitao: «Ko je od vas danas nahranio gladnog?» Ebu Bekr je, ponovo, odgovorio: «Ja!» Poslanik, s.a.v.s, je, na kraju, upitao: «Ko je od vas danas obišao bolesnika?». Ebu Bekr je ponovo odgovorio: «Ja!» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je, nakon toga, rekao: «Koja osoba uradi sve to u jednom danu uci ce u Džennet!»

Šta se uci uz bolesnika?

Kada se dode bolesniku, treba se iskoristiti prilikom i prouciti mu dovu za ozdravljenje. To je bila praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 'Aiša, r.a, prenosi da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s, kada bi obilazio nekog bolesnika, potrao ga svojom desnom rukom, a onda proucio: «Allahumme Rabbe-n-nasi, ezhibi-l-be'se, vešfi, Ente-š-Šafi la šifae illa šifauke, šifaen la jugadiru sekamen» / «Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni tegobu i izlijeci, jer Ti lijeciš. Nema lijeka osim Tvoga. Izlijeci lijekom poslije koga nema boli!»
Lijepo bi bilo uz bolesnika prouciti dovu koju je Džibril ucio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, kada je osjecao bolove. Naime, Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Džibril došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, nakon što se on tužio na bolest, pa mu je proucio: «Bismillahi erkike, min kulli šej'in ju'zike, min šerri kulli nefsin ev 'ajnin hasidin, Allahu ješfike, Bismillahi erkike!» / «Allahovim imenom te lijecim od svega što te uznemirava, od zla svake osobe ili oka koje zavidi. Allah je tvoj lijecnik. Allahovim imenom te lijecim!»
Ibn 'Abbas, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Ko posjeti bolesnika, prije nego mu dode cas smrti, pa uz njega sedam puta prouci: «Es'elullahe-l-'Azime Rabbe-l-'arši-l-'azimi en ješfijeke» / «Molim Velikog Allaha, Gospodara velikog Arša, da te izlijeci», Allah ce ga izlijeciti od te bolesti!»

Šta bolesnik uci?

Ukoliko bolesnik osjeca neke bolove, Poslanik islama, s.a.v.s, je savjetovao da prouci dovu, koja ce mu pripomoci u odagnavanju bolova.
Ebu 'Abdullah Osman b. ebi-l-'As, r.a, prenosi da se on potužio Vjerovjesniku, s.a.v.s, na bolove koje je osjecao u tijelu otkako je prešao na islam, pa mu je on savjetovao da stavi ruku na mjesto gdje ga boli, a onda da tri puta prouci: «Bismillah!», a iza toga sedam puta: «E'uzu billahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhaziru» / «Utjecem se Allahu i Njegovoj moci od zla što ga osjecam i bojim ga se».

Šta uci onaj koji je izgubio nadu u život?

Bolesnik treba zikr ciniti Allaha Uzvišenog i moliti Ga, a to posebno treba ciniti kada osjeti da mu ta bolest smrt priziva. Tako je cinio Allahov Poslanik, s.a.v.s, pred svoju smrt, kada je bio naslonjen na Aišu, r.a, i onda je, kako ona veli, proucio: «Allahummagfirli verhamni ve elhikni bi-r-refiki» / «Allahu, oprosti mi, smiluj mi se i sastavi me sa najuzvišenijim drugom».
U drugoj 'Aišinoj, r.a, predaji Poslanik islama, s.a.v.s, je u svojoj smrtnoj bolesti ucio: «Allahumme e'inni 'ala gamerati-l-mevti!» / «Allahu, pomozi mi u ovim smrtnim casovima!».

Zabrana psovanja i proklinjanja bolesti

Prirodno je da ne volimo sve ono što nam smeta i pricinjava odredene poteškoce. Bolest je iscrpljujuca, brzo nam dosadi, pa, otuda, cesto reagiramo ne nedopušten nacin, izražavajuci se loše o toj bolesti. Medutim, da znamo koliko nam je bolest pomogla u cišcenju od grijeha i svojevrsnoj dezinfekciji našeg duhovnog stanja, ne bismo tako postupili.
Poslanik islama, s.a.v.s, je upozoravao ashabe da ne proklinju bolest i da o njoj ne govore s mržnjom i prezirom. U Džabirovoj, r.a, predaji to se, ekspilicite, prepoznaje. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ušao kod Ummu-s-Saib, koja je drhtala jer je imala povišenu temperaturu, pa je upitao: «Šta ti je?». Ona je odgovorila: «Groznica, Allah joj bericeta ne dao!». Vjerovjesnik, s.a.v.s, je tada rekao: «Ne proklinjij groznicu, jer ona otklanja ljudske grijehe, kao što kovacki mijeh otklanja trosku od željeza!».

Zabranjeno je tražiti smrt u bolesti

Kada se covjek nade u nekoj teškoj situaciji, velikom iskušenju ili opakoj bolesti, treba ocuvati prisebnost i shvatiti da nas Gospodar svjetova iskušava tim i želi da ostanemo jaki, cvrsti, ustrajni i dostojanstveni. Zabranjeno je, u tim momentima, tražiti ili priželjkivati smrt. Onome ko dode u takvu nezavidnu situaciju najbolje je da se ponaša sukladno Poslanikovom, s.a.v.s, savjetu, koji od njega prenosi Enes b. Malik, r.a: «Neka niko od vas nipošto ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako vec mora, onda neka kaže: «Allahu, održi me u životu dokle god je život bolji za mene, a usmrti me ako je smrt bolja za mene!».

Sažetak

Zakljucujuci aktualiziranu temu spomenut cemo još neke elemente koje treba imati na umu kada posjecujemo bolesnike:

1. Ne zadržavati se dugo uz bolesnika, jer ga to može itekako zamoriti, kao što kaže arapski pjesnik: «Nije tako teško bolovati, kad bi komšije dale mirovati!».

2. Nazvati selam bolesniku i prisutnima i, okrenuvši se njemu, zamoliti Allaha Uzvišenog za njegovo ozdravljenje, što ce mu osnažiti nadu i uciniti ga raspoloženim.

3. Poslije selama, treba se rukovati s bolesnikom i staviti mu ruku na celo, jer se time iskazuje naša bliskost s njim i naš pojacani interes za njegovo ozdravljenje.

4. Zamoliti bolesnika da prouci dovu za nas, jer se bolesnikova dova ne odbija.

5. Ne govoriti uz bolesnika o smrti i ne kazivati ni za ciju smrt, jer bi ga to moglo potresti i negativno na njega utjecati.

6. Ne govoriti povišenim tonom, kako ga ne bismo uznemirili.

7. Ne prisiljavati ga da jede i pije, jer bi ga to moglo uznemiriti.

8. Ponijeti neku hediju bolesniku, što ce biti ocit znak naše pažnje spram njega

http://www.youtube.com/watch?v=lk_hjfGzUTc

http://www.youtube.com/watch?v=8tKlFmaxC-Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kqEIh_i2cbo

05.02.2012.

Adabi islamskog bratstva

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


 Adabi islamskog bratstva


Obaveza svakom muslimanu je da voli svome bratu ono što voli i sebi, da ga savjetuje, potpomaže na bogobojaznosti i dobročinstvu, odvraća ga od grijeha i nasilja. Svim muslimanima je obaveza da budu poput jednog tijela. Kada se jedan od njih razboli, na ovaj ili onaj način, svi oni treba da mu se odazovu i pomognu mu u izlazu iz dotične bolesti. Obaveza im je da vole u ime Allaha i mrze u ime Allaha, jer je to najjača imanska veza.

Pokušat ćemo da ukažemo na neke adabe koji vode ka ostvarenju i jačanju ovog islamskog bratstva, jer je u njemu, doista, velika blagodat. Njime, islamskim bratstvom, lica vjernika bit će blistava, takvi vjernici će osjetiti slast imana u svome srcu, doživjeti Allahovu, subhanehu ve te'ala, ljubav, na Dan velikog straha bit će mirni i spokojni u hladu Arša, bit će na minberima od svjetlosti na kojima će im pozavidjeti i poslanici i šehidi.

Prvi adab: Odabir prijatelja i sabesjednika....

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa, neka svako od vas gleda s kim prijateljuje.“ (Ahmed, 8212; Tirmizi, 2387 i kaže da je hadis hasen-sahih; Ebu-Davud, 4833. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Dakle, čovjek je na običaju, pravcu, usmjerenju, načinu života svoga prijatelja, zato neka dobro pazi s kim prijateljuje. Čijom vjerom i ponašanjem bude zadovoljan, neka prijateljuje i druži se s njim, a čijom vjerom i moralom ne bude zadovoljan, neka ga se klone. (Avnul-Ma'bud)

Ebu-Se'id el-Hudri, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ne druži se osim s vjernikom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazni.“ (Ahmed, 10944; Tirmizi, 2395; Ebu-Davud, 4832. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

U zabranu druženja ne ulaze samo nevjernici i munafici, već i oni koji čine velike grijehe i razvratna djela. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upozorio na druženje, mješanje s onima koji nisu bogobojazni, jer sjedenje uz jelo i piće dovodi i do pojave ljubavi i simpatija u srcu.

Posljedica lošeg društva je neminovna ma koliko čovjek tvrdio da je jak vjernik. To zbog jasnih riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Primjer dobrog i lošeg društva je poput prodavača mirisa i onoga koji raspiruje vatru. Tako, prodavač mirisa ili će ti pokloniti miris, ili ćeš ti kupiti od njega miris, ili ćeš, barem, od njega osjetiti lijep, ugodan miris. Dok, onaj koji raspiruje vatru, kovač, ili će ti prožeći, progorjeti odjeću ili ćeš osjetiti od njega neugodan miris.“ (Buharija, 5534; Muslim, 2628; Ahmed, 19163)

Zbog toga, trudi se da tvoj prijatelj, sabesjednik, onaj s kim ćeš se družiti bude dobar vjernik a ne griješnik, novotar ili onaj koji žudi za dunjalukom, gledaj da bude pametan, razuman, moralan-lijepa ponašanja.

 El-Me'mun je rekao: „Tri su vrste prijatelja:

 

-        prva vrsta ti je poput hrane i ne možeš bez njih;

-        druga vrsta ti je poput lijeka, pa, kada ti zatrebaju družiš se s njima;

-        treća vrsta ti je poput bolesti i za takvima nikada ne budi u potrebi.“

 

 Ukoliko ne pronađeš prijatelja od kojeg ćeš se okoristiti, ili se on okoristiti od tebe, onda budi sam. Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, je rekao: „Samoća je bolja od lošeg društva.“

 Drugi adab: Ljubav u ime Allaha

Kada pronađeš pravog prijatelja, iskrenog sabesjednika, zavoli ga u ime Allaha. Uistinu, najveći stepen bratstva jeste bratstvo koje je u ime Allaha, a ne radi bliže ili kasnije ovodunjalučke koristi. Oni čija ljubav i bratstvo budu radi Allaha, subhanehu ve te'ala, neka budu radosni, neka se raduju Allahovom obećanju, spasu kod Njega Uzvišenog na Danu velikog straha.

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu će Allah na Sudnjem danu reći: 'Gdje su oni koji su se voljeli radi Mene? Danas ću ih staviti pod Svoj hlad (hlad Arša), danas kada osim Moga hlada neće biti drugog.'“ (Muslim, 2566; Ahmed, 719; Malik, 1776)

Mu'az b. Džebel, radijallahu 'anh, prenosi da je čuo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: „Svevišnji Allah je rekao: 'Moja ljubav je obavezna onima koji su se voljeli radi Mene, koji su sjedili radi Mene, koji su se posjećivali radi Mene, koji su se žrtvovali i potpomagali radi Mene.'“ (Ahmed, 21525; Malik, 1779)

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Neki čovjek je krenuo da posjeti svoga brata u drugom mjestu. Allah mu je na put poslao meleka, pa, kad je došao do njega, melek je upitao: 'Kuda želiš da ideš?' Rekao je: 'Želim kod svoga brata u ovome mjestu.' Melek je upitao: 'Imaš li neku potrebu kod njega?' Rekao je: 'Nemam, osim što ga volim u ime Svevišnjeg Allaha.' Melek je rekao: 'Ja sam, doista, Allahov izaslanik tebi, da te obavijestim da je i Allah tebe zavolio kao što si i ti zavolio svoga brata u Allahovo ime.'“ (Muslim, 2567; Ahmed, 9036)

Kada zavoliš svoga brata u ime Allaha, upoznaj ga s tim. To je sunnet Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Enes, radijallahu 'anh, prenosi da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je pored njih prošao neki drugi čovjek, pa je ovaj rekao: „Allahov poslaniče! Ja, doista, volim ovog čovjeka!“ Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je upitao: „A jesi li ga obavijestio o tome?!“ „Ne“ – čovjek reče. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu na to reče: „Obavijesti ga!“ Čovjek je ustao, sustigao onog drugog i rekao mu: „Ja te, doista, volim u ime Allaha!“ Ovaj mu je uzvratio: „Allah te zavolio, Onaj Koji je učinio da me zavoliš u Njegovo ime.“ (Ahmed, 13123; Ebu-Davud, 5125. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

 Treći adab: Dočekivanje brata vedra i prijazna lica

 

Kada zavoliš svoga brata samo radi Allaha i upoznaš ga s tim, kad god ga sretneš podsjećaj ga na tu ljubav vedrim i prijaznim licem. Naša vjera islam vedrinu lica ubraja u dobročinstvo, u dobra djela za koja će čovjek biti nagrađen. Zbog čega? Zbog toga što blistavo i vedro lice, uglavnom, dokazuju i čistotu duše.

Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, prenosi da mu je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: Nemoj nipodaštavati, niti omalovažavati bilo šta od dobročinstva, pa, makar da svoga brata sretneš vedra lica.“ (Muslim, 2626; Tirmizi, 18339

U predanju Džabir b. Abdullaha, radijallahu 'anh, stoji: „Svako dobro djelo je sadaka i, doista, je od dobročinstva da sretneš svoga brata vedra lica.“ (Ahmed, 14299; Tirmizi, 1970. i kaže da je hadis hasen-sahih.)

Četvrti adab: Savjetovanje u ime Allaha, subhanehu ve te'ala

 

Svoju ljubav prema bratu i svoj osmijeh njemu moraš dokazati, moraš potvrditi da su iskreni. Sve to dokaži svojim iskrenim savjetima.

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je vjeru nazvao savjetom rekavši: „Vjera je savjet.“ Upitali smo: „Kome Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku, vladarima muslimana i općenito svim muslimanima.“ (Ahmed, 16493; Muslim, 55; Nesa'i, 4197; Ebu-Davud, 4944)

Zbog ovoga, ashabi su i davali prisegu Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, na savjetovanje. Tako, Džerir b. Abdullah, radijallahu 'anh, kaže: „Zavjetovao sam se Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da ću obavljati namaz, izdvajati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.“ (Buharija, 57; Muslim, 56)

 Peti adab: Međusobno potpomaganje

Svoju tvrdnju za iskrenu ljubav dokažimo međusobnim potpomaganjem. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, najbolji nam je primjer za to. Vidimo ga kako zajedno sa svojim ashabima gradi svoj mesdžid. Vidimo ga kako zajedno sa ashabima kopa hendek pred bitku. Vidimo ga kako kaže: Vjernik je vjerniku poput građevine, jedan drugog podupiru.“ (Buharija, 4101; Ahmed, 13799)

Takođe je rekao: „ Allah je na pomoći Svome robu, sve dok je on na pomoći svome bratu.“ (Muslim, 2699)

 

Šesti adab: Skromnost, smirenost i blagost prema bratu bez ikakva uzdizanja, uobražavanja i omalovažavanja

 Doista, blagost i skromnost jačaju bratsku vezu, učvršćuju je, dok uzdizanje, oholost, omalovažavanje drugih siguran su razlog udaljavanja jednih od drugih i kidanja postojećih veza.

 Imran b. Himar, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu, Allah mi je objavio da budete blagi, skromni jedni prema drugima i da se ne uzdižete jedan nad drugim i da ne činite nasilje jedan drugom.“ (Muslim, 2865)

Ako pogledamo život Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidjet ćemo da je, uglavnom, njegov život bio protkan blagošću i nježnošću, zbog čega bi i govorio: „Blagost se neće naći ni pri jednoj stvari a da je neće uljepšati ...“ (Muslim)

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je rečeno Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Dovi protiv mnogobožaca!“ Rekao je: „Doista, ja nisam poslan da proklinjem, već sam poslan kao milost!“ (Muslim, 4704)

 

Sedmi adab: Lijepo ophođenje prema bratu muslimanu

 Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Najbolji od vas je onaj koji ima najljepše ponašanje!“ (Buharija, 3295)

 „Najviše što će uvoditi ljude u Džennet jeste bogobojaznost i lijepo ponašanje.“ (Ahmed, 9319; Tirmizi, 1927. i kaže da je hadis sahih garib. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

 Usama b. Šurejk kaže: „Upitali smo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Allahov poslaniče! Šta je to najbolje dano čovjeku?' Rekao je: 'Lijepo ponašanje.' (Ahmed, 17726; Ibnu-Madže, 3427. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim: Sahiha, 433.)

 U hadisu Ebu-Derda'a, radijallahu 'anh, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Najteže što će se staviti na vagu jeste lijepo ponašanje.“ (Ahmed, 26245; Tirmizi, 1925. i kaže da je hadis hasen-sahih. Šejh Albani ga jeocijenio vjerodostojnim: Sahiha, 876)

 Zbog toga bi Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, otpočinjao svoj namaz dovom: „Uputi me na lijepo ponašanje. Doista, na lijepo ponašanje ne upućuje niko drugi do Ti. Sačuvaj me lošeg ponašanja, jer, doista, lošeg ponašanja me ne može sačuvati niko osim Ti.“ (Muslim, 771)

 

Osmi adab: Širokogrudnost

 Od dova Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bila je i: Sačuvaj moje srce zavisti.“„Sačuvaj moja prsa od zavisti.“ (Sahih: Ebu-Davud, 1291) Dok, kod imama Tirmizija stoji: (Tirmizi, 3474)

Takođe je rekao: „Vjernik je onaj koji ne čini spletke drugima (ne istražuje tuđe zlo i takav je, ne zato što je neznalica, već što je plemenit i lijepa morala). A prezrenik je onaj koji misli da svojim varkama može sve postići.“ (Hasen: Ebu-Davud, 4158)

 

Deveti adab: Lijepo mišljenje o braći i njihovo neuhođenje

 Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor.“ (Buharija, 4747; Muslim, 4646)

 El-Kurtubi, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Značenje sumnjičenja jeste potvora koja nema nikakva razloga i povoda, poput slučaja kada čovjek optuži drugog čovjeka za nemoral bez ikakve osnove. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u nastavku hadisa i rekao: 'Nemojte prisluškivati i nemojte uhoditi.' Jer, kada se čovjek prepusti lošem mišljenju, neosnovanoj sumnji, onda nastoji da je dokaže, pa prisluškuje i uhodi.“

 

Deseti adab: Opraštanje grešaka i suzbijanje srdžbe 

 Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju-a Allah voli  one koji čine dobra djela.“(Prijevod značenja Alu-Imran, 134.)

 Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Neće čovjek oprostiti neku grešku a da mu Allah time neće povećati ponos.“ (Ahmed, 6908)

 „Ko suzbije srdžbu, a bude u stanju da je ispolji, Allah će ga pozvati pred svim ljudima i dati mu da izabere koju god hoće od hurija.“ (Ebu-Davud, 4147; Tirmizi, 1944. i šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Ibnul-Mubarek, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Mu'min traži isprike, pronalazi opravdanja, dok, munafik pronalazi greške.“

 

Jedanaesti adab: Zabranjenost dozivanja pokuđenim imenima

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „I ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 11.)

 

Dvanaesti adab: Zabranjenost prigovaranja nakon udijeljenog poklona

 

Vjernici kada daruju jedni druge, moraju to činiti samo u ime Allaha. Ne smiju prigovarati na tome.

Ibnu-Muflih, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Prigovaranje na udijeljenom je strogo zabranjeno a kod imama Ahmeda je veliki grijeh.“

 Ajeti i hadisi govore o strogoj zabrani prigovaranja.

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Onima koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovorima i uvredama ...“ (Prijevod značenja El-Bekara, 262.)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: S trojicom ljudi Allah, subhanehu ve te'ala, neće na Sudnjem danu govoriti, neće ih pogledati, niti će ih očistiti. Njih čeka patnja nesnosna.“ Ponovio je to tri puta. Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, je rekao: „Propali da Bog da, ko su oni, Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Čovjek koji pusti svoju odjeću po zemlji, onaj koji nakon što udijeli prigovori i onaj koji prodaje svoju robu lažno se zaklinjući.“ (Muslim, 106)


Allah je najuzvišeniji i najbolje zna! Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike.

http://www.youtube.com/watch?v=T4Y3V3IU7sA

http://www.youtube.com/watch?v=r7WDb1eSRKI

http://www.youtube.com/watch?v=J0YAZXKZQ_I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-c_8TbosF9c

http://www.youtube.com/watch?v=LQ4FVpDcNV4&feature=related


04.02.2012.

Zlatna pravila vezana za kontaktiranje u ‚’’Internetu’’

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Zlatna pravila vezana za kontaktiranje u ‚’’Internetu’’

Obzirom da se često dešava da budemo u prilici da komuniciramo sa osobom suprotnog spola kako bismo ostvarili određenu potrebu koja iziskuje takvu komunikaciju, neophodno je da poznajemo njena osnovna pravila koja pomažu da se ispoštuju šerijatske norme. U tom smislu, svim našim posjetiocima, a prvenstveno našem skupocjenom dragulju, plemenitim sestrama, nudimo ovaj tekst...

Kada je u pitanju komunikacija putem interneta između dvaju suprotnih spolova, muškarca i žene, a koji nisu rodbinski vezani, spomenut ću slijedeća pravila:

1. Da se ne upotrebljaju slike ni na bilo koji način:

Prvo: Zbog toga što za tim nema nikakve uopće potrebe, obzirom da je kontakt u pisanoj formi sasvim dovoljan i da on kao takav zadovoljava potrebe.

Drugo: Zbog toga što bi to bio jedan veliki šejtanov prilaz čovjekovoj duši, u smislu kićenja i predstavljanja onog što je okarakterisano kao ružno lijepim.

Možda će se neka braća upitati, pa da li, uopće, postoje ideje ili želje za tim? Odgovor na ovo pitanje bi glasio: Lijepo bi bilo da se ovakve ideje uopće ne javljaju, međutim, onaj ko poznaje šejtanove metode odvođenja u zabludu, odnosno, ko poznaje šejtanove prilaze ljudskoj duši; takav se uopće ne treba ničemu čuditi?

Naprotiv, očekivati je da se dese i krupnije stvari od toga! Ovo kažem jer je često čovjekova bolesna duša u stanju da jasnu i očitu grešku zapakuje u dobro dijelo iznad kojeg stoji lijepa namjera, ali i zbog toga što često bivamo sluge našim dušama!

2. Da se zadovolji samo sa pisanjem, bez upotrebe glasa:

Ako se kojim slučajem javi potreba za glasovnom komunikacijom, u tom slučaju se treba voditi računa o Allahovim smjernicama, gdje kaže: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allah bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i govorite skladno onome što je dobro!" (El-Ahzab, 32)

Ako su ovakvi zahtjevi bili traženi od žena Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, šta onda reći za žene mimo njih? Zatim, ako je ovakvo bilo stanje u vremenu poslanstva, kako se tek treba postaviti u ovom našem vremenu strasti i mnogobrojnih iskušenja?!

3. Da se ograniči na ono što je neophodno:

Dakle, da se ograniči na temu koja je neophodna da se o njoj porazgovara, i da se ne otvaraju druge teme iza kojih nema nikakavih granica. Često se desi da mnogi žele da ostvare komunikaciju samo zbog toga kako bi komunicirali sa osobom suprotnog spola. Ne osvrčući se uopće na temu razgovora, mnogi muškarci žele da slušaju i da se naslađuju ženskim glasom, naročito ako je on umiljat i privlačan. Ovakva je situacija i sa ženama, obzirom da su žene identične muškarcima. Obje skupine žele da razgovaraju sa drugim, pa makar to bilo i u pisanoj formi. Upravo zbog toga, neka taj razgovor bude krajnje ozbiljan, daleko od primjesa strasti i naslade!

4. Da govornici budu trezveni i krajnje oprezni:

To kažem zbog toga što se često dešava da se na internetu osobe lažno predstavljaju jedni drugima. Momak se predstavlja kao djevojka, a djevojka se nudi ili predstavlja kao momak, i sl. Nakon toga, šta se dešava? Nastupaju pitanja, tipa: "Kojeg si mezheba?", "Kakvo piće voliš?", "Odakle si?", "O čemu maštaš?", "Da li si kulturan?", "Čime se baviš?", itd. Dakle, čitav razgovor nema svoje uporište u dobru!

Ovom prilikom posebno želim da ukažem na opasnost koja prijeti našim plemenitim sestrama, a sve na osnovu postojećeg iskustva! Skladno njenoj prirodi, često je žena sklona da povjeruje svakoj informaciji koja joj se predoči, i da, dirljivim i ukrašenim riječima, bude prevarena. Nakon toga je lovac stegne u njegovu mrežu!

Prvi put joj se momak predstavi kao iskreni savjetnik i pomagač. Drugi put biva žrtva koja je u nevolji i koja traži svoga spasioca. Treći put je neženja koji traga za svojom životnom saputnicom. Četvrti put je bolesnik kome je prijeko potrebno liječenje...

Savjetujem sestre koje brižljivo rade i da'wetski djeluju putem interneta da se, koliko to njihove mogućnosti dozvoljavaju, međusobno povezuju i sarađuju. Savjetujem ih da razmjenjuju iskustva i da se potpomažu u aktivnostima, jer, čovjek kao jedinka je slabašan, ali je zato izrazito jak onda kada uz njega stoje njegova braća!

Uzvišeni Allah je rekao: "Tako mi vremena, - svaki čovjek je, doista, na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje." (El-Asr)

Bilježe imam et-Taberani, u djelu Mu'džemu-l-evsat, i imam el-Bejheqi, u djelu Šu'abu-l-iman, predaju koja se prewnosi od Ebu Mulejkeh - a on se smatra ashabom - da je rekao: "Dvojica ashaba Allahovog poslanika bi, kada bi se sreli, ne bi se međusobno razišli dok jedan drugom ne bi proučio suru el-Asr, nakon čega bi jedan drugog poselamili!" (Ed-Durru-l-Mensur, 8/621)

Također, savjetujem sestre da svoju pažnju i trud kroz ovo polje djelovanja usmjere isključivo prema da'wi ženama, njihovom savjetovanju i pružanju usluga koje se tiču isključivo njih i njihovog dobra! Neka sve to bude na najbolji način i koristeći najljepšu metodu. Neka indirektno djeluju na žene, jer, često se dešava da direktno djelovanje potiče pobude za odbacivanjem ili svađom. To je zbog toga što savjetnik izgleda kao onaj koji je na većem, dok onaj kome se savjet upućuje izgleda kao osoba koja je na nižem stepenu.

Upravo zbog ovih stvari, neka se pri našem govoru uvjek prepozna blagost i ljubaznost, i budimo oni koji će u svemu imati privlačan nastup, koji će biti pronicljivi i u svemu tome imati veliko strpljenje! Samo time se mogu ukloniti ljudske greške! Za neše sestre konstantno učimo dove Allahu da ih sačuva, pomogne i dadne im uspjeha u njihovom radu...

Sta se danas sve desava na ovom internetu,koja chetanja,razgovri,razmijena slika itd.

Nevažno da li se radi o udatoj ženi ili pak o djevojci, činjenica je da je svaki razgovor sa ne mahremom te ženske osobe haram, i samim tim se dovodi u pitanje njen nijjet, čast i iman, odnosno nivo bogobojaznosti i respekta za Allahove zakone.
Perspektivni prosci će dakako uvijek se zapitati koliko vremena je takva djevojka provela na chatu, razmjenjujući slike i razgovore intimne prirode. Mnogi muževi su neupućeni o učestvovanju njihovih supruga na chatovima i forumima i o njihovoj komunikaciji sa osobama odnosno braćom koji su nerijetko i sami oženjeni.

Izlaganje šejtanskim spletkama svjesno i jasno je veliki haram. Mnogi od nas se zavaravaju da je ovo možda jedan vid dawe ili islamskog misionarstva, da će na takav način iznošenja svojih mišljenja ili plasiranja raznih audio i video materijala podstaketi nekog da bude bolji musliman ili eventualno ne muslimana da se vrati islamu. U islamu je sve jasno. Halal je jasan i haram je jasan! Druga alternativa ne postoji. Čuvanje čednosti i čestitosti je farz, čuvanje od harama i šejtanskih spletki je farz! Dawa je sunnet, i nije obavezan čin. Samo naše ponašanje može da bude vid dawe, i ništa dodatno u većini slučajeva nije ni potrebno da bi se širio islam. Poslanik alejhi selam jer rekao u hadisu:" Haram je kao njiva kada stoka pase pa se nezna gdje je granica njegove i susjedove njive,...."

Sestrama pod hidžabom koje su se emancipovale i slijede pokret feminizma, učestvovanje u internetskim raspravama je dnevna norma. Raspravljanje s osobama muškog pola ne predstavlja nikakvu barijeru njihovim modernističkim ubjeđenjima. Ovo je ogroman problem današnjeg ummeta. Žena je postala sredstvo koje se lako izmanipuliše od strane prvo šejtana pa onda zlih spletkaroša koji se kriju pod plaštom islama. Mnoga braća se takođe zavaravaju s jedim od Allahovih dozvola a to je poligamija. Oni smatraju da im je pod ovim dozvoljenim činom dozvoljeno i da takođe upoznaju i razgovaraju sa potencijalnom drugom ženom, ili pak trećom i tako dalje. Mnoge djevojke koje su se vratile islamu, padaju na ovakve priče jer su ponesene inekcijom imana i trebaju nekog ko je dugo vremena u islamu ko bi ih poučavao vjeri.

Ovakva braća postaju lovci a nedužne sestre plijen. Većina ovih sestara povratnica u islam, su iskrene i časne sestre koje padaju u klopke šejtana i osoba s lošim nijjetim, bolje rečeno prljavim nijjetom. Ovakve sestre se jednostavno oslanjaju na Allaha i prihvataju Allahove odredbe bez sumnje, a neko ko se predstavlja u svijetlu islama je kao žarulja na koju lete mušice. Privlačna u početku ali smrtonosna na kraju. Ovakve avanture su veoma česte i nerijetko se završe u propasti jer dokazana činjenica je ta, da se do halala ne dolazi na haram način. Allah će uvijek razotkriti i poniziti one koji zloupotrebljavaju njegove zakone za svoju ličnu i ovo dunjalučku korist.

Zašto se sestre upuštaju u ovakve sumnjive stvari od kojih nam je naređeno da se klonimo,....šta je razlog tome? Odgovor je veoma kompleksan i zahtijeva mnogo poznavanja ljudske psihe, islama i uopšteno sociologije ljudskih bića. Ovo je vid opsjednutosti. Bolesti zaraze s virtualnim svijetom, koji je gori od dunjaluka, u svojoj prolaznosti. Mnogi brakovi su upropašteni na ovaj način. Sestre imaju više kontrole u svojim rukama nego što i same misle. One su primamljive, izazovne i privlačne za braću u svakom slučaju. Kao med za medvjeda koji ide ka košnici, ako je košnica nezaštićena i izložena i pristupačna, neminovno je da će medvjed provaliti i uzeti med. Sestre bi trebale povesti računa o svom ponašanju, izgledu i izlaganju svojih osobina i ličnosti kroz svoje komentare, samom spoznajom da su atraktivne, trebaju znati da predstavljaju izazov kako ne oženjenom bratu, tako i oženjenom.

Trebaju biti svjesne da je njihovo ponašanje na ovakav način strašan čin koji neminovno vodi u grijeh, otvarajući opciju da ih neki brat kao takve zamišlja, poželi pa možda čak i na nemoralan način. Same ženine riječi bez izloženog izgleda mogu nekog od braće da natjeraju da se ponese na nedozvoljen način. Za svaku akciju postoji reakcija. Mi smo insani koji su podložni grijesima i koji su podložni šejtanskom utjecaju. Naše bitisanje na dunjaluku je kratko,...samim sebi dajemo za pravo da donosim sopstvene fetve, zavaravamo se pod plaštom nedozvoljenog kako to nije toliko strašno jer niko nezna recimo ko smo na forumu, ali Allah zna!!!! Allah sve zna! Ko smo to mi da se zavaravamo i da krojimo i prekrajamo zakone halala i harama, edeba i ahalaka i kodeksa islamskog ponašanja i života?

Sestre, probudite se, dovoljan vam je Allah a divan li je On zaštitnik. Prvo svežite svoje deve pa se onda uzdajte u Allaha! Zašto ste se dovele na ovaj nivo i zašto se ne bojite Allaha?
Jel vam potrebna potvrda od insana da ste lijepe, atraktivne i inteligentne? Ko je vama vaš Gospodar, vaš nefs ili Allah? Promislite da li raditeupravo nešto što bi definitivno zabranile svojim kćerkama i sinovima. Zašto gubite dragocijeno vrijeme, koje bi mogle provoditi u zikru ili ibadetu, pa čak i čišćenju vaših domova, jer i za to će te biti nagrađene? Kažete to je odmor ili predah, pa šta se desilo s odmorom u namazu, obaveznom ili dobrovoljnom?

Šta se desilo sa činjenjem dobrih dijela porodici, komšijama, zijaretima porodici i prijateljima, pa zar i to nije odmor ili predah pa čak i razonoda za koju će te biti nagrađene. Gdje je nestao moral, stid i čednost žene muslimanke? Sve su prilike da se utopio u moru cyber virtuelnog dunjaluka koji se gasi jednim klikom,...zapitajte se jeli vrijedno,...nije, nije vrijedno ni krila mušice a ne kamoli nečeg drugog! SubhanAllah!!! Hoće te li prodati par sati ili dana internetskog uživanja na nedozvoljen način za svoj Džennet!

Hoće te li se opustiti do te mjere da zanemarite svoju svrhu postojanja, hoće te li se prepustiti moru interneta da vas talasa i baci od oštre hridi grijeha pa da se onda probudite? Čovijek je doista vrijeme a vrijeme prolazi, kada će ovaj košmar prestati, kada će te se probuditi i shvatiti da ste jedinke koje sačinjavaju organ, da svojim grijesima uništavate druge, da ih pozivate u grijeh, da uzrokujete da se nečiji mizan prevagne u lošim dijelima, ....

Otvorite oči i spoznajte da je to cesta bez kraja koja vodi ka najstrašnijem odredištu,...Džehennemu. A braća, koja takođe sve ovo smatraju halalom, i da cilj opravdava sredstvo, takođe treba da se probude, i da se obračunaju sa samim sobom, i da shvate da je i plašt islama providan kada se koristi na zabranjen način. Jedino postaje neprobojan plašt ako se ojača iskrenošću, bogobojaznošću, i čuvanjem od grijeha. Jedan od načina je taj da se klone nedozvoljenog i da se čuva griješenja sa spoznajom prave svrhe života, a to je da smo stvoreni da robujemo Allahu i samo Njemu Uzvišenome a ne ženama i njihovim prolaznim čarima i ljepotom i slatkim riječima. Pa zar vas ne čekaju hurije u Džennetu, čiji sjaj i ljepota se nemogu ni zamisliti niti usporediti sa čitavim dunjalukom.

O braćo zar ste spremni dati hurije za prolazne dunjalučke žene???? Samo onaj ko pameti nema će pozitivno odgovoriti na ovo pitanje. Vječnost je skupa roba, i samo za odabrane. Samo za garibe koji znaju svoj cilj i koji su svoje srce i svoju pamet predali Allahu na Njegovom putu. Okanite se nedozvoljenog ali i prolaznog, za nešto što je vječno i neizmjerno u svojoj cijeni i ljepoti. Shvatite kao poruku ali kao i kritiku. Allah je samo taj koji je sposoban da vidi i u srca i duše. Poslednji sud je kod Allaha, pa pomislite na koji tas vage će biti bačeno vaše vrijeme provedeno na internetu.

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavijestio da je uklanjanje od iskušenja bolje čovjeku, makar da bude pastir ovaca, pa je rekao: "Doći će vrijeme da najbolji čovjekov imetak budu ovce s kojima će ići po planinskim obroncima i kišnim predjelima, bježeći sa svojom vjerom od iskušenja." (Buhari, hadis 19)

Ummu-Seleme, radijallahu 'anha, je rekla: "Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne noći prestrašen, govoreći: 'SubhanAllah, šta je Allah spustio od riznica i šta je spustio od iskušenja, ko će probuditi stanovnice soba, (misleći na svoje žene), kako bi klanjale. Biće onih koje su odjevene na ovom svijetu, a neodjevene na Ahiretu." (Buhari, hadis 115)

Huzejfe b. El-Jeman je upitao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,: "Ima li nakon ovog dobra, sa kojim je došao, kakvog zla?" Reče mu: Da. - Ovaj upita: "A ima li nakon ovog zla kakvog dobra?" Reče Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: Da, a u njemu je dim." - A šta je njegov dim? - Reče: "Narod koji slijedi put mimo mog puta, i usmjeravaju mimo moje upute, nešto dobra primjećuješ kod njih, a nešto lošeg. - A ima li nakon toga kakvog zla? - Reče: Da, pozivači na vratima vatre, ko im se odazove bace ga u nju. - Rekoh: O Allahov Poslaniče, opiši nam ih. - On reče: Oni su od naše kože i govore našim jezicima."(Buhari, hadis 3606, Muslim, hadis 1847)

http://www.youtube.com/watch?v=oU8K2QeUQt4

http://www.youtube.com/watch?v=5FCGSSOMNro&feature=player_embedded#!

http://www.youtube.com/watch?v=IITY6OSloV4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=iukyHRV_ceA

http://www.youtube.com/watch?v=MLL62PJp7_Y&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=xW9roDNDdcU&feature=related

03.02.2012.

Mu’min ne smije biti ujeden iz iste rupe dva puta..pa uci Bosnjo uci jer kazna ce doci vjeruj opet od Allaha!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Mu’min ne smije biti ujeden iz iste rupe dva puta,pa uci Bosnjo uci jer kazna ce doci vjeruj opet od Allaha!

Na početku  podsjećam i sebe i vas na ajete od 118.-120. Sure Alu Imran:
O vjernici, za zaštitnike ne uzimajte osim svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.(118)

Vi njih volite, a oni vas ne vole i vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: "Vjerujemo!" – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: "Umrite od muke!" Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije.(119)


Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesili vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.(120)


Braćo i sestre, ovo su riječi Allaha, subhanehu ve te’ala, Stvoritelja svih svjetova, Onoga Koji zna tajne i sve slabosti ljudskih duša i Koji nas uči i upozorava! Ovo su riječi Kur'ana, Časne Objave, riječi koje se ne mogu derogirati, osporiti ili zabraniti i one ostaju kao uputa, opomena i lijek, za mu'mine!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, podučava: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anehu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mu'min ne smije biti ujeden iz iste rupe dva puta!" (Buharija i Muslim)

U djelima sire (životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) stoji da je povod pomenutog hadisa Ebu Izze El-Kureši, pjesnik koji je bio jedan od zarobljenih mušrika Bedra i koji je nakon zavjeta da neće više u svojim pjesmama napadati muslimane, niti se fizički boriti protiv njih, oslobođen, da bi se na Uhudu pojavio u mušričkoj vojsci, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ga ubiju i izgovorio ovaj hadis.


Probudi se naivni Bosnjo!

Ovaj hadis, braćo i sestre je prisutan u našim gotovo svakodnevnim razgovorima, ali ga ipak mnogi od nas ne razumijemo na pravi način i dešava nam se upravo suprotno od toga.

Njega bi trebali dobro zapamtiti svi Bošnjaci, jer ih ne smije sa istog mjesta ujesti ista zmija dva puta, a ona nas ujeda deset puta i to sa istog mjesta i na isti način.

Bošnjaci zato treba da budu budni i spremni za zaštitu svojih prava na svaki legalan način, jer ćemo u protivnom biti ponovo ubijani, masakrirani, ponižavani, šutani, spaljivani, premiještani iz grobnice u grobnicu i tako dalje. Naša imanska, intelektualna, patirotska, politička, ekonomska, fizička i kulturna snaga će uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć biti garant našeg opstanka i opstanka naše Zemlje i ona će ukrotiti zločinačke porive koljača, koji će crkavati od unutrašnjeg bijesa i zbog nevino oduzetih stotina hiljada ljudskih života, zbog prolivene šehidske krvi i suza i dova ucvijeljenih majki i očeva, koje prizivaju njihovo prokletsvo dok god hode čistom bosanskom zemljom.

Zato ne očekujmo milost zločinaca, jer je oni nemaju i ne očekujmo ni njihovo sažaljenje, jer ga nikada nisu ni imali, već budimo u svemu najbolji, najiskreniji, najodaniji i najspremniji i onda budimo sigurni da će nas i drugi poštovati ili nas se bojati i neće se nikada više usuditi da provedu svoje planove, koje mogu pripremati na bjelosvjetskim akademijama nauka i umjetnosti (umetnosti), nazivati memorandumima I i II ili tome slično.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u citiranom hadisu upozorava mu'mine, ne muslimane i ne ostale ljude, već samo iskrene mu'mine, da ih iz jedne rupe ne ujede zmija ili nešto drugo dva puta, jer kada mu'min okusi ujed sa jednog mjesta, to mu se više ne smije desiti sa istog, već treba preduzeti sve mjere, kao što su da tu rupu zatvori, da iz nje istjera onoga (ono) što ujeda ili mu da do znanja da to ne smije nikada više uraditi. Mu’mina može slična situacija zadesiti iz neke druge rupe ili spilje, pošto ne zna šta ga tamo čeka, ali samo jednom i nikada više.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi su se suočili sa zavjerama i ratovima koje su im pleli i vodili mušrici, Jevreji i munafici i lakši su im bili ratovi protiv mušrika i Jevreja, nego protiv munafika, jer su se za ove prve bolje pripremali i neprijatelj im je bio jasan.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon mušričkog kršenja ugovora na Hudejbiji oslobađa Meku, 8. godine po Hidžri. On, sallallahu alejhi ve sellem, kažnjava tri jevrejska plemena Benu Kajnuka', Benu Kurejza i Benu En-Nadir, koji su prekršili Ugovor koji je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, s njima potpisao nakon Hidžre u Medinu.

Ali, braćo i sestre, najopasnija vrsta ljudi su munafici (dvoličnjaci), koji javno pokazuju da su vjernici i uživaju sva prava kao i ostali muslimani, žive sa muslimanima i znaju njihove tajne i način života, a naklonjeni su nemuslimanima s kojima prave spletke i koji razbijaju muslimanske safove i siju smutnju.

Kur’an i hadis posebno govore o ovoj vrsti ljudi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spisak munafika povjerio na čuvanje Huzejfi bin El-Jemanu, radijallahu anhu.

Na početku Kur’ana, u Suri Bekare, Allah, subhanehu ve te’ala, u 4 ajeta govori o mu’minima, u dva slijedeća ajeta o nevjernicima, a u 13 narednih ajeta govori o munaficima, jer su mu’mini na jasnom ispravnom putu, kafiri su u očiglednoj zabludi, a munafici se pretvaraju, tako da je vjernicima potrebno znati njihov precizan opis.

U Kur’anu su munafici spomenuti na 32 mjesta, a u opisu “u njihovm srcima je bolest”, spomenuti su na 11 mjesta, ali ima i drugih oblika njihova spominjanja, kao što su “u sebi skrivaju ono što tebi javno ne pokazuju” i drugih. Munafici su stalno u savezu sa Jevrejima, Kršćanima i kafirima i oni vjernicima nanose zlo.

Zato braćo i sestre dobro zapamtimo ovaj hadis i primijenimo ga u našim životima, kako bi bili spašeni na obadva svijeta i kako nam se nikada više ne bi desili: Bosna-Srebrenica,i svi gradovi sirom Bosne i Hercegovine,Palestina,Irak,Afganistan,Cecenija itd.!!!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj ćemo sa ponosom i slobodno koračati i živjeti na svakom njenom pedlju, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!-AMIN

Nezaboravi, jedina priznata vjera kod Boga-Allaha je islam!“

Islam je vjera istine i spasa...

Islam je vjera istine,spasa, pravde i mira, i na ovo poseban akcenat stavljamo zbog toga što sve ostale (ne)vjere, ideologije ili pravci razmišljanja u sebi sadrže dosta neistina i laži, dosta nepravde i nasilja, i izvori su destrukcije i nemira! Islam je jedinstveni način i program koji je jedino ispravan i tačan i jedino koristan po čovjeka i sve aspekte njegova života. Islam je, kod Boga, jedino priznata vjera, jedina ispravna ideologija razmišljanja i života, kao i program rada kojeg je Allah dž.š., propisao Svojim stvorenjima na Zemlji – insanima i džinnima! Islam je bio, sada je i biće – vjera istine i pravde i mira kako na polju čovječije duše, tako i na polju čovječijeg tijela kao i užeg i šireg okruženja!
Da je islam ovakav kakav tvrdimo da je, to moramo potkrijepiti dokazima, od kojih su najbitniji sljedeći:

1. Islam je skup propisa i zakona koje nam podari Sveznajući, Onaj koji je o svemu potanko obaviješten, Onaj koji je mudar i Onaj koji je Svemoguć!
Onaj koji sve zna i u sve je upućen – a takav je samo Allah dž.š., jedino je On u stanju da nam propiše ovako veličanstvenu, čistu i preciznu vjeru! Onaj koji je u stanju činiti sve a ujedno je i mudar – samo je On u stanju da nam propiše Zakon i Ustav koji će važiti za svako mjesto i vrijeme, i koji će odgovarati svakoj naciji i plemenu!
Samo je Allah dž.š., taj koji je u stanju da nam propiše životna pravila, puna pravde i insafa, koja odgovaraju svakom mjestu i vremenu: „Ovo je Knjiga koju smo ti objavili, kako bi izveo ljude, uz dozvolu njihova Gospodara, iz tmina na svjetlo, na put Veličanstvenog i Hvaljenog!“ (Ibrahim, 2.)
Zar Onaj koji je sveznajući i koji je u sve upućen – ne zna i ne poznaje halove i duše i stanja robova Svojih koje je rukom Svojom stvorio, i zar On da ne zna šta je to što ljudima odgovara, i šta je to što ljudima šteti i ne odgovara?
„Zar da ne zna Onaj koji stvara, a obazriv je prema svemu i o svemu je potanko obaviješten!“ (el-Mulk, 67.)
Zar će Onaj koji je Svemogući i koji je Najmudriji, propisati vjeru koja je puna sumnji i nestabilna ili će propisati zakone koji su krnjavi i manjkavi – koji neće odgovarati ljudskim dušama i tijelima, i koji neće odgovarati životu ljudi bilo kojeg mjesta ili vremena?
„Tebi se Kur’an dostavlja od strane Mudrog i Sveznajućeg!“ (el-Nahl, 60.)
Normalno je dakle da će lijepim životom živjeti osoba koja poštuje, praktikuje i slijedi upute, zakone i propise Onoga koji je Mudriji od svih mudraca i Onoga koji Znavaniji od svih znalaca! Allah dž.š., kaže: „Ko bude dobra djela činio, bio on muško ili žensko, a vjernik je – daćemo mu da proživi dobar život!“ (el-Nahl, 97.)

Kada se kaže dobar život misli se na srećan život! Veliki broj ljudi je pobrkao lončiće pa su umislili i sebe su ubijedili u to da su fizička zadovoljstva tijela – sreća!? Da je dobro jesti, dobro spavati, dobro se obući, dobru kuću i prevozno sredstvo imati – sreća!?
Istina je suprotna! Osjećaj sreće je vezan za dušu a ne za želudac i naše tijelo! Koliko je onih koji imaju dobro da jedu, koji imaju novca, koji imaju kuća i kola – ali koji su bez sreće, bez rahatluka, bez mira i bez berićeta! Zbog čega? Zbog toga što dušu svoju nisu nahranili njenom hranom, zbog toga što im je duša na izdisaju, jer je izgladnjela i smorena! Čime se hrani ljudska duša, kako bi ona bila srećna? Ljudska duša se hrani Kur’anom, šehadetom i imanom, abdestom i namazom, zikrom i tesbihom, džamijom i džematom, i ostalim dobrim djelima… Tek na ovaj način duša biva srećnom pa makar i ne imala dobro jesti, dobro se oblačiti, u dobroj kući stanovati itd.!
Shodno navedenome možemo primjetiti ljepotu univerzalnog sklada između Allahovog dž.š., šeri’ata – zakona i ustava, i Njegovih univerzalnih svemirsko-vasionskih zakona i između prirode i nutrine samog čovjeka; kako je sve to na taj način skladno!
Onaj koji stvara stvorenja je najpreči i da im propiše zakone i propise po kojima će se upravljati kako bi normalno funkcionisali! Loše je i nije mudro da neko napravi određenu mašinu a da uz nju ne dostavi uputstva i pravila o njenom održavanju i upravljanju. Isti je slučaj i sa čovjekom kojeg je Allah dž.š., stvorio – data su mu uputstva o tome kako će održavati sebe u normali kako bi normalno funkcionisao u svome životu! „Reci: Objavio ga je Onaj koji poznaje tajne nebesa i Zemlje…!“ (el-Furkan, 25.)

2. Da je islam vjera istine, pravde i mira to nam potvrđuju i iskazi i svjedočanstva učenih i pametnih ljudi kroz stoljeća koji su sa svih aspekata i načina prilazili Božijoj objavi ukazujući nam na ljepotu suštine Allahovih propisa, na sjaj kur’anskih zakona, kao i na tajnu srži ibadeta – robovanja i obožavanja Allaha dž.š.!
Ko bude prišao islamskim propisima čisto razumski i intelektualno – naći će u ‘akidi i islamskom vjerovanju pravu jasnoću i bistrinu bez ikakve pomućenosti; islamski pristup monoteizmu, kroz tevhid i šehadet zacijeljuje svaku ranu, ispunjava prsa i razum ostavlja bez komentara!
Ko bude dublje promišljao o ibadetima – primjetiće da se u namazu, postu, zekatu i sadaki, čuvanju časti kako svoje tako i tuđe, i klonjenju od harama kriju velike tajne kao i visoki ciljevi pročišćenja i prosvijetljenja duše, uz šta jača i ozdravljuje i samo tijelo, a dobra djela su sama posljedica svega toga!
Ko bude samo na trenutak razmislio o islamskim pravilima nasljedstva ostaće zapanjen njihovom veličinom i preciznošću raspodjele zaostavštine i imetka, primjećujući pravi sklad između toga i potreba ljudi za imetkom na ovome svijetu. Djeca i roditelji su najbliži jedno drugome pa je i zbog toga najpreče da jedni druge naslijeđuju. Ako umrla osoba ostavi za sobom evlad i djecu – dio nasljedstva njegovih roditelja i žene se odmah umanjuje, što oni punog srca i prihvataju, jer su opet unučad kao i svoja djeca itd..
Veličina islama se ogleda i u tome koliko on insistira na međusobnom potpomaganju, socijalnim programima, međusobnom opraštanju, spajanju rodbinskih veza, kakvoći bračnog odnosa, činjenju dobrih djela uz nužnost obazrivosti i rješavanja lokalnih i globalnih problema.
Islam poklanja veliku pažnju uspostavi lijepog ponašanja i ahlaka, zbog toga što jedno društvo i jedna zajednica propada onoga momenta kada među njima loš ahlak i loše ponašanje uzme maha! Muhammed s.a.w.s., je rekao: „Poslat sam kako bih usavršio plemenit ahlak i ponašanje kod ljudi!“ (Buharija u Edebul-Mufredu, 273.)
Islam suzbija svaki vid oholosti i uzdizanja nad drugim ljudima, suzbija umišljenost i preziranje ostalih, suzbija ogovaranje i prenošenje tuđih riječi, suzbija laži i klevete, suzbija potvore i svaku vrstu fitni i smutnji.
Islam insistira na tome da jedno društvo mora predvoditi pravda i povjerenje u svakom pogledu, što se da jasno primjetiti kad god se osvrnemo na islamske propise kako naredbe tako i zabrane. Islam traži pravdu u odnosima među ljudima, ne bitno je li muško ili žensko u pitanju, jeli arap ili nearap u pitanju, jeli bijeli ili crni čovjek u pitanju, jeli bogati ili siromašni čovjek u pitanju, jeli ugledni ili neugledni u pitanju!
Islam nam ukazuje na to da jedina razlika koju Allah dž.š., pravi među ljudima – takvaluk i bogobojaznost: „O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog muškarca i od jedne žene, i na nacije i plemena smo vas podijelili kako bi se međusobno zbližavali i upoznavali; najčasniji od vas je onaj koji je prema Allahu najbogobojazniji!“ (el-Hudžurat, 13.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., ne gleda u vaša lica niti u vaša tijela, već gleda u vaša srca i u vaša djela!“ (Muslim)
Islam je učinio to da svi oni koji ga prihvate bivaju i postaju jednim ummetom, i jednim narodom, kojeg više ne može cijepati i razdirati sitni nacionalizam ili pripadnost određenom plemenu ili pripadnost određenoj političkoj školi razmišljanja ili stranki. Islam je jača veza nego li sve te razlike koje među ljudima postoje!
Allah dž.š., kaže: „Ovaj vaš ummet je jedan i jedinstven ummet, a Ja sam vaš Gospodar, pa Me se zbog toga i boj’te!“ (el-Mu’minun, 52.)
Dakle, interes džemata muslimana i islamske zajednice je preči nego li interes nacije ili interes plemena ili interes određene politike ili interes određene stranke ili partije! Interes islama i muslimana je preči i iznad je svega – ne bitno koje su nacije ili plemena!

3. Treći razlog koji nam potvrđuje to da je islam vjera istine i pravde i mira jeste stanje blagodarnosti, ljepote i bezbjednosti kojeg su uživali muslimani sve dok su se držali islama!
Dok su se muslimani držali islama – njihovi vladari su pravilno i pravedno vladali među njima što je širilo pravdu na sve strane. Muslimani su voljeli svoje pretpostavljene dok su bili takvi, bili su im pokorni i dove su Allahu dž.š., upućivali za njih. U takvoj atmosferi jaki pomaže slabog, a bogati siromašnog!
Koju god zemlju su muslimani oslobodili sa njima je došla bezbjednost i rahatluk, čistoća i hamami, putevi i bolnice i škole… Kriminal, alkohol, blud, krađe i ubistva su maksimalno istrijebljeni bili! Ta pravičnost i pravda je prouzrokovala to da je masa ljudi, ranih nacija i plemena, prigrlila i prihvatila islam, a vrlo je poznato to da islam nije širen mačom i ognjem kao što je bio slučaj sa hrišćanstvom koji je gotovo svugdje u svijetu širen mačem i ognjem. Ko se nije htio pokrstiti bio je ubijen, što nikada nije bio slučaj sa islamom! Ne treba se čovjek siliti na to da bi on shvatio da je jedan jednako jedan (tewhid), ali da bi se čovjek ubijedio u to da je jedan jednako tri (trojstvo), tu se moramo poslužiti i mačom i ognjem da bi to postigli!
Islam je jedina vjera koja je propraćena ovakvim porukama: „Vjernici su braća!“ (ajet); „Najčasniji od vas je onaj koji je najbogobojazniji!“ (ajet); „Allahovi robovi, budite braća!“ (hadis)
Ljudi koji su odani islamu, bave se islamom, pozivaju islamu – moraju biti jedinstveni i zajedno, i moraju se međusobno potpomagat, u najmanju ruku se ne smiju međusobno odmagat – kada jedan dio takvog tijela oboli, treba mu se ostali dio tijela odazvati sa temperaturom i groznicom!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vjernik je za vjernika poput neke građevina, koja se sama na sebe oslanja!“ (Muslim) Ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., su ljudi koji su najbolje pretočili iskrenost u djelo, ostavljajući nam brojne primjere čojstva i junaštva kojima se moraju podučiti sve naredne generacije islama.

4. Da je islam vjera istine, pravde i mira – možemo primjetiti i preko toga kako oni ljudi koji čitavog života lažu, koji su zulumćari i nasilnici i koji su protivnici svakog selameta i mira neprestano udaraju na islam i muslimane!
Često puta se pravi put i istina može pronaći i na taj način što ćemo krenuti suprotno od puta nevjernika i griješnika. Ako su oni ti koji su zalutali sa pravoga puta, a jesu, mi ćemo pronaći pravi put tako što ćemo se vratiti unazad sa njihove trase i staze. Ono što nevjerniku i griješniku na bazi vjere smeta tu pritisni i ne boj se. Pravi put je razlikovati se i kontrirati nevjernicima i griješnicima – što je pravilo koje nam, kroz brojne ajete i hadise, potvrđuje šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.!
Islam je čitav istina i pravda, kako u svojim korijenima tako i u svojim granama, velikim ili malim, od korijena La Ilahe Illallah pa sve do uklanjanja prepreka sa puta koja je najniža grana imana!
U Islamu nema ničeg teškog niti nejasnog niti sumnjivog. Svaki islamski propis je lahkota, odmor, jasnoća i logičnost! U praktikovanju islama i islamskih propisa je svaki hajr i berićet, svaka sreća i mir i zadovoljstvo.
Allah dž.š., kaže: „U islamu vam ništa teško nije propisano!“ (el-Hidžr, 78.) Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate!“ (el-Bekara, 185.)
Ljudi koji nisu na šehadetu i tevhidu – tegobnim životom žive, i u dušama svojim nose rastrojstvo. Ljudi koji ne klanjaju namaz i ne poste mjesec Ramazana – sami sebi otežavaju i sami sebe pate! Društvo koje ne zna za zekat i ne zna za sadaku je društvo koje gubi berićet u svemu što ima! Oko koje nije gledalo u Allahovu dž.š., kuću, bejtullah, i veličanstveni skup hadžija na Arefatu – to oko još ništa vidjelo nije!

Zbog svega navedenog je islam vjera istine , pravde i selameta i mira, pa ko hoće sve navedeno neka se čvrsto prihvati islama: „Jedina priznata vjera kod Boga-Allaha je islam!“ (Kur’an)


Tewhid je vjera svih predhodnika -vjernika koje mi danas nazivamo wehabijama a zasto?


Tewhid – osnova naše vjere, je postao nepoznanica masama ljudi dok je širk - grijeh koji Allah Uzvišeni neće oprostiti onome ko preseli na njemu, svakodnevnica mnogih, najobičnija stvar na koju su tek kilavo osvrnu ne pridavajući mu veliku pažnju. Nažalost smo svjedoci da je gurbetluk tewhida uzeo velikog maha u našem vremenu.


Šta zapravo znači gurbetluk tewhida? To znači da je tewhid, bez kojeg čovjek ne može biti musliman, postao stran, čudan, nepoznat masama ljudi, koji ga ne poznaju, ne priznaju niti se trude da ga spoznaju. A širk se uvukao u sve pore društva u kojem živimo i mnogi su ga kao takvog i prigrlili. Što je trebalo biti dole ono je gore, a što je trebalo biti gore ono je dole. A ovo dvoje, nemaju ama baš ništa jedno sa drugim, već su sušta suprotnost jedno drugom.
Karakteristično je da je i ovo za mnoge vrijeme zbunjenosti, vrtutme, jer ne znaju gdje pogledati, na koga se osloniti, prema kome se usmjeriti, ka kojem cilju krenuti a to što ne znaju ništa im ne koristi, saznati mogu…a česti su i oni koji buncaju, mrmljaju, čas govoreći jedno a čas drugo.
A Istinu nikako da uvide i da na nju pozivaju. Biraju stranu gdje im je nefs smiren, a srca su im ionako zapečaćena.
Takođe smo svjedoci da kad zalutale pozoveš u tewhid sa dokazima jasnim oni okreću svoje glave na suprotnu stranu. Ne žele da slušaju dokaze jasne, već se povode za onima koji se vješto kriju iza svojih iskrivljenih riječi i onih koji se brane fetvama uleme taguta. Knedle u grlu im zastanu kada čitaju i čuju riječi tewhida ali zato knedle lahko progutaju kada čitaju i slušaju riječi širka i kufra.
Uzvišeni kaže u prevodu značenja: “Ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, a zaboravlja ono što su ruke njegove pripravile?! Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur’an ne shvate a u ušima njihovim gluhoću; I ako ih ti na Pravi put pozoveš, oni, kad su takvi, nikad neće Pravim putem poći.” (El-Kehf, 57)
Kaže poznati muffesir Ibn Kesir rahimehullah tumačeći ovaj ajet: “Uzvišeni kaže da niko od Allahovih robova nije veći silnik od onoga kome dođu Allahovi, dž.š., dokazi pa se okrene od njih ili na njih zaboravi i ne obraća pažnju, “a zaboravlja ono što su ruke njegove pripravile,” tj. loša djela. “Mi na njihova srca pokrivače stavljamo”, tj. zastore “da ga ne shvataju”, tj. da ne razumijevaju Kur’an. “A u ušima njihovim gluhoću,” tj. duhovnu, suštinsku gluhoću naspram Upute. “Ako ih ti na Pravi put pozoveš, oni, kada su takvi, nikada neće Pravim putem poći.”
Danas je uveliko vrijeme gurbetluka radi čega mi ne tugujemo jer smo obavješteni o tome. Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su se obistinile. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Islam je započeo sa garibima i vratiće se na garibe, a blago li se garibima.” (Muslim, br. 146) Upitali su: “Ko su to garibi, o Resulullah?” Reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Dobri ljudi koji su manjina u većinskom pokvarenjačkom narodu. Puno je više onih koji im se suprotstavljaju od onih koji ih podržavaju.” (Ahmed, br.6650, od Abdullaha b. Amra ibn El-Asa r.a., ocjenjen kao vjerodostojan)
Muslim bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neprestano će jedna grupacija iz moga Ummeta pomagati Istinu. Neće im nauditi onaj ko im se suprotstavlja. “(Muslim, 3/1309)
Prenosi se od Džabira ibn Semureta da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Ova će vjera neprestano opstojati i borit će se za nju skupina Muslimana, sve dok ne nastupi Sudnji Dan." (Muslim)
Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Moj Ummet će se razići na sedamdest i tri skupine.
Sve su u Vatri osim jedne.“ Rekoše: “Koja je to, Allahov Poslaniče?“On, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Ona na čemu sam ja i moji ashabi.“” (Timizi, 264; El-Adžuri, Eš-Šeri’ah, 23; El-Lalikai, Sunnet, 1/99)
Ibn Kesir kaže: “To su sljedbenici Sunneta i Zajednice (Džemata) koji se pridržavaju Allahove Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga na čemu je bila prva generacija ashaba, a zatim tabbiina, i imama muslimana.“ (Tefsir Ibn Kesir, 4/333)


Hvala Allahu na uputi pa postoji i mala grupa gariba koja će uvijek biti vrijeđana, no, to je Allahovom voljom, grupa koja poznaje asl din, vrijednosti naše vjere i bit našeg postojanja. Budimo prvo zahvalni Allahu Uzvišenom na uputi, jer bez upute bili bi izgubljeni. Neka nas riječi iz spomenutih hadisa upravo ojačaju. Neka nas napadi, udarci i jezici neprijatelja naše da’we ne zabole, jer mi smo na Istini. Njihovi napadi na nas muwehide su mješavina njihove slabosti, mržnje i neznanja. Veliki je broj primjera iskušenja koja su muslimani čvrsto podnosili kroz čitavu historiju. Sjetimo se ustrajnosti u vjeri našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mekkanski mušrici na njega bacali ovčija crijeva dok je klanjao u haremu Ka’be, te ih isto bacali na put kuda bi prolazio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Ne zaboravimo na mučenja svakog onog ko bi primio Islam tada u Mekki, te je doživljavao prijetnje, materijalno uništenje, udaranja i maltretiranja. Majka Mus’aba ibn Umejra, radijallahu anhu, ga je prvo patila glađu kada je čula da je primio islam, te ga zatim izbacila iz kuće. Svakako mislimo i na Bilala, radijallahu anhu, kojem je nakon primanja islama, Ummejjet bin Halef El-Džumehije, stavljao omču oko vrata te ga štapom tukao iživljavajući se na njemu. Zatim ga je patio glađu, i svezao bi ga golog na najjačem suncu i ostavljao ga tako da leži na užarenom pijesku sa ogromnim kamenom na grudima, mučeći ga ne bi li se odrekao vjere Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A i tada je ovaj plemeniti ashab ostao čvrst poput stijene, ne popuštajući i izgovarajući: “Allah je jedan.” Takođe imamo primjer ustrajnosti u vjerovanja u imamu Ahmedu rahimehullah kada je bez obzira na mučenja ostao na Istini i ako su svi učenjaci njegovog vremena tvrdili da je Kur’an stvoren. Iako je više godina proveo po zatvorima, zabranjivajući mu da drži predavanja i da podučava svoje studente, Imam Ahmed rahimehullah, je čvrsto stojao na bedemu islama suprostavljajući se batilu.
Uzvišeni kaže u prevodu značenja: “Zar misle ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A mi smo u iskušenje doveli i one prije njih, pa će Allah, doista, znati ukazujući na one koji govore istinu i one koji lažu.” (El-Ankebut, 2-3)
“Zar misle ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni?” Ovo je upitno-odrična formulacija koja znači: “Allah, Uzvišeni i Slavljen neka je, neizostavno će iskušati Svoje robove vjernike shodno snazi njihovog vjerovanja.” Jedan vjerodostojni hadis glasi: “Najteža iskušenja imali su vjerovjesnici, zatim dobri ljudi, zatim najuzorniji među ljudima: čovjek biva iskušavan shodno jačini njegovog vjerovanja, pa ako mu je vjera čvrsta, iskušenje biva teže.”
“A mi smo u iskušenje doveli i one prije njih, pa će Allah, doista, znati ukazujući na one koji govore istinu i one koji lažu.” Tj. one koji su iskreni u tvrdnji da vjeruju, od onih koji lažu u riječima i tvrdnjama, a Allah, neka je Slavljen i Uzvišen, zna ono što je bilo i ono što će biti, i ono što nije bilo kako bi bilo da je bilo; ovo je zajednički stav Ehli-sunne vel-džema’a. (Tefsir, Ibn Kesir, str. 1009)
Radeći za našu vjeru, naš tewhid dobit ćemo nagradu od Allaha Uzvišenog. Zar nije iskrenim mu’minima Allahova nagrada obećana? Zato, ne posustajmo, ne žalostimo se, ne tugujmo. Budimo svjesni da nas je Allah Uzvišeni počastio najvećom vrijednošću ovog svijeta – tewhidom. A naši su neprijatelji gladni i žedni al nikako da se napoje sa izvora istinskog znanja koji se nalazi pred njima.
Muslimani, ne zaustavljajmo se na kapijama Istine već uđimo kroz njih da bi čitavu Istinu saznali, naučili i sproveli a ne samo njen jedan djelić. Ne budimo radi svoga zadatka prazni poput čahure već puni poput sunčevog sjaja.
Saznavši Istinu, naša zora je svanula. Naš dan je svjetlom uljepšan a naša srca su tewhidom ispunjena. Nek nam naša iskušenja budu podstrek da se osnažimo a nikako da oslabimo i da se razjedinimo.
Ne dozvolimo da upadnemo ponovo u tamu mraka lutajući stazama koje vode u propast. Zar ima išta pogubnije od širka nakon tewhida, od nevjerovanja nakon vjerovanja? Zar ima išta gore od tame nakon svjetla? Zar zabluda poslije upute nije nešto čega se strogo moramo čuvati? Vjerujmo i ispovijedajmo iskreno Allahovu jednoću, očistimo svoje duše, preporučujmo ustrajnost jedni drugima.
Nek nam je uvijek na umu da je ŠIRK sudrug džehla, a da je TEWHID sudrug znanju i da se nikada ne razdvajaju. Ujedinimo svoje saffove, i opasajmo se znanjem Istine, ne obazirući se na gluhe, nijeme i slijepe koji ionako tabaju u mjestu. Jer mi idemo dalje...njihovo je juče a naše je uz Allahovu pomoć danas i sutra.
Uspjeh nam je zagarantovan jedino uz čvrsto držanje Allahove Knjige i slijeđenjem Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta; inače nam prijeti propast kao i ostalima koji su u zabludi. Da nas Allah Uzvišeni toga sačuva i da nas učvrsti u našoj vjeri.
Završavam sa riječima Ibn Tejmijje, rahimehullah, koje je imao običaj govoriti:
“Šta mi mogu moji dušmani? Moj Džennet je u mojim prsima. Ako me zatvore, zatvor je moja osama. Ako me protjeraju, protjerivanje je moje proputovanje – turizam. Ako me ubiju, moje ubistvo je šehadet.”

SubhanAllah,Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Moj Ummet će se razići na sedamdest i tri skupine. Sve su u Vatri osim jedne.“ Rekoše: “Koja je to, Allahov Poslaniče?“
On, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Ona na čemu sam ja i moji ashabi.“”
kaze grupa na cemu sam ja i moji ashabi,pa subhnallah Bosnjo moj ,pa zar si i oni bili wehabije koji praktikuju Islam sa Izvora i danas vjernici koji nazivate wehabijama!
Nemoras ici doktoru kada dobijes osip po kozi radi vjernika-njih kako ih nazivate wehabijama,sjeti se Bosnjo Srebrenice i POKOLJA,sjeti se rata u Bosni i granata,sjeti se gladi i nepimastine,sjetite se ustasa i cetnika,SJETI SE ALLAHOVE KAZNE,kako tekoh gore kazna ili kusnja je posredstvo nasih grijeha-nasih ruku!
Cekas li Bosnjo opet pokolj i rat,mozda zemljotres i poplavu ili bilo koji drugi vid kazne od Allaha! Nisi nista naucio iz svojih predhodnih greski,nisi naucio nista iz rata 1992,nisi nista naucio iz masakra i genicida nevini ljudi,zena i djece,nisi nista naucio Bosnjo iz granata,gladi itd!

Naucuces vjeruj!

Zaboravio si da prije 1992 da nije bilo Islama i pokoravanja Allahu! Komunizam ti bio zakon a ne serijat ! Dali si Allaha tad obozavao ili Titu? Dali si se cuvao Allahovih granica,bavljao namaz itd ili si obozavao komunizam ,teoriju Tite,kafane i bludnicenje itd sa kim Bosnjo? Naravno da Antom hrvatom ili sa Slobodanom srbinom -sa kafirima a ne sa vjernicima!

Pitas se sta smoto Bogu zgrijesili pa smo rat dozivjeli? Pitas se i nije te stid sto? Pa to je najnizi vid Alahove kazne za nese grijesenje jer nam Uzvisneni Allah lijepo ukazuje na nagrade i kazne,na neprijatovanje sa nevjenicima-kafirnima,na nase grijehe ...

Bosnjo prodje 1992 pa i kraj rata 1995 pa sta ti ucni i koja je tvoja pouka nakon toga! Pobijene ti komsije i rodbina koja nije nikad pala Allahu na sedzdu a lokala je i pila sa kafirima,pa sto njih pobise hm? Pa pobice opet sutra moj Bosnjo ,nema veze sto ti Allaha ne obozavas nego demokratiju,nema veze sto ti ne klanjas-ti loces rakiju,nema veze sto ti bludnicis a negiras visezenstvo,nema veze sto ti je moderna itd...opet ce pucat i ubijat te jer si Bosnjo Mujo ili Suljo...pa sto pouku ne uzmes i kuda se odmeces ti sljepi Bosnjo?

Smetaju ti vjernici kao i kafirima,smetaju ti brade kod brace ili tzv.wehabija,smetaju ti feredze koju ti je i nena i mati nosila,smetaju ti sto klanjaju pet vakat namaza,smetaju ti sto mu nemozes zenu vidjeti kao drugi tvoju,smetaju ti jer jedu halal meso i nepiju alkohol,smetaju ti sto nece da se mijesaju sa kafirnima u drustvu,sa tobom jer si munafik-licimjer,smetaju ti jer nemozes sa njihovim hanumumam sjediti u drustvu itd itd...

Samo da ne zaboravis Bosnjo DOCE OPET ALLAHOVA KAZNA VJERUJ !!! Doce jer se veci grijesi prave sad,nego prije rata,veci kufrovi i sirkovi (vidoviti Raso,vidiviti kunto i panto,gledanje u fildzan,kasike itd..) DOCE KAZNA VJERUJ,ali ne mozda kao 92'nego jaca i zesca jer se Bosnjo nije opametio nimalo!!!

Od razloga uništenja naroda je mnoštvo nereda i grijeha. Uzvišeni kaže: Kada hoćemo jedno naselje da uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kazn, pa ga onda do temelja srušimo. (El Isra, 16)
U Sahihu se bilježi predaja od majke pravovjernih Zejnebe kćreke Džahšove r.a. da je čula Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem kako kaže: La ilahe illallah, teško arapima od zla koje se približilo. Danas se otvorila brana Je'džudža i Me'džudža ovoliko. Pa je pokazao sa kažiprstom i palcem napravivši krug. Pa sam rekla: Allahov Poslaniče: Zar ćemo biti uništeni dok su medju nama dobri ljudi? On reče: Da, ako se rašire grijesi.
Od razloga uništenja naroda je nezahvalnost za Allahove blagodati.
Stanovnici Sabe su imali znak u mjestu u kom su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. "Jedite iz opskrbe Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; ovo je lijep kraj i ovo je Gospodar Koji mnogo prašta! Ali oni su se okrenuli, pa smo na njih vodenu bujicu pustili, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika?! A izmedju njih i naselja koje smo blagoslovili – izgradili smo bili naselja vidljiva i odredili im potrebnu udaljenost. "Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni! Ali oni rekoše: "Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših!" – i nasilje sebi učiniše, i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo. Doista, su u tome znaci za svakog strpljivog i zahvalnog. (Es Sebe', 15 – 19)
Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila ukusna hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.(En Nahl, 112)

Od razloga uništenja naroda je zakidanje i varanje na vagi i mjeri, te uskraćivanje Allahovog prava i zakidanje prava Njegovim robovima, kidanje i raskidnje ugovora te odbijanje Allahovog suda.
Od Ibn Omera r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  rekao: O skupino muhadžira, ako budete iskušani sa pet stvari, utječem se Allah da ih ne zapamtite, ni u jednom narodu se neće pojaviti razvrat i da ga neće javno činiti a da ih neće pogoditi kuga i bolesti koje se nisu pojavile u prethodnim narodima koji su bili prije njih. I neće zakidati na mjeri i vagi a da neće biti pogodjeni sušom i nestašicom i nepravdom njihovog vladara. Neće odbiti davati zekat a da im se neće uskratiti kiša sa neba. A da nije životinja ona im se ne bi spustila. Neće raskinuti ugovor sa Allahom i Njegovim Poslanikom a da Allah neće dati da ih savlada njihov neprijatelj te će im uzeti ono što su posjedovali. I neće zapostaviti Allahovu Knjigu u suðenju njihove vodje i neće zapostaviti tragati riješnje u onome što je Allah objavio a da Allah neće ubaciti razdor medju njima.
Od razloga uništenja jednog naroda jeste natjecanje i pohlepljivost za dunjalučkim vrijednostima i davanje prednosti istima nad vjerom. Od Amra b. Aufa El Ensarija se prenosi da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  poslao Ebu Ubejdu El Džerraha u Bahrejn da ubire džizju pa su ensarije čule da Ebu Ubejde dolazi, tako da su se svi okupili na sabahu sa Allahovim Poslanikom salallahu te'ala alejhi ve selem. Pa kada je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  klanjao ustao je i krenuo van džamije a oni se postaviše pred njega te se on nasmija kada ih tako vidio pa reče: Mislim da ste čuli da je Ebu Ubejde donio nešto iz Bahrejna? Oni rekoše: Da, Allahov Poslaniče salallahu te'ala alejhi ve selem. On reče: Radujte se i veselite onome što će vas razveseliti. Tako mi Allaha ja se ne bojim za vas siromaštva nego se bojim da će vam se dunjaluk pružiti isto onako kao što je bio dat prethodnim narodima pa da ćete se u tome natjecati. Pa da vas onda taj dunjaluk uništi kao što je i njih uništio.
U drugom hadisu Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  kaže: čuvajte se nepravde jer će nepravda na Sudnjem danu biti poput tmina. čuvajte se škrtosti jer je škrtost uništila one koji su bili prije vas. Navela ih je tako da su prolijevali svoju krv i skrnavili svoje svetinje. Takodjer Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  kaže: čuvajte se škrtosti jer je ona uništila one koji su bili prije vas. Naredila im se da neudjeljuju pa nisu udjeljivali, naredila im je da kidaju rodbinske veze pa su ih pokidali, naredila im je griješenje pa su griješili.
Od razloga uništenja jednog naroda je konzumiranje i poslovanje sa kamatom, širenje bluda, da nas Allah sačuva, jer ova djela uništavaju i ruše države, radi njih propadaju ljudi i uzrokuju Allahovu subhanehu ve te'ala srdžbu.
Od Ibn Mesuda se prenosi da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Neće se pojaviti u jednom narodu kamata i blud a da neće na sebe opravdati Allahovu kaznu.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: Oni koji se kamatom hrane neće se dići osim kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: 'Trgovina je doista isto što i kamata!’ A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono što je prije stekao a njegov je slučaj Allahu prepušten. Oni pak koji opet to učine bit će stanovnici Vatre, u kojoj će vječno ostati. Allah uništava kamatu, a umnožava milostinje. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika! (El Beqare, 275 – 276)
Širenje bluda uzrokuje nestanak čestitosti, miješanje porijekla, nastanak nereda i meteža. Molimo Allaha subhanehu ve te'ala da otkloni blud i kamate od muslimanskih zemalja.
Od uzroka uništenja naroda jeste nemar daija i onih koji šire Allahovu vjeru, zapostavljanjem obaveze nareðivanja dobra i spriječavanja zla. Od Ebu Bekra r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Nema ni jednog naroda u kojem će se pojaviti griješenje, te će oni biti brojniji i jači od onih koji to ne čine, pa ako to ne izmijene Allah će ih uništiti sve zajedno kaznom od Sebe.
Od njega se takodjer prenosi da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Primjer onoga ko ne izvršava Allahove naredbe je poput primjera ljudi koji su se podijlili u ladji. Jedni su sjeli na palubu a drugi u podpalubje. Oni koji su bili dolje su prolazili pored ovih gore kada bi im zatrebala voda pa su im tako smetali.
Neko je uzeo sjekiru u podpalubju te je udarao u daske. Neko ga upita šta radiš? Kaže: Smetao sam vam a moram doći do vode. Ako ga spriječe bit će spašeni i on i oni. Ako ga ostave uništet će sebe i njega.
Imam Gazali kaže: Naredjivanje dobra i spriječavanje zla je jedna od najveličanstvenijih osnova u vjeri. To je bit radi koje je Allah poslao sve vjerovjesnike. Da su se 'korice' ove obaveze zatvorile i da je zapostavljena misija i djelovanje na ovom polju onda od vjerovjesništva ne bi bilo učinka a vjere bi nestalo, prirodnih vrijednosti ne bi postojalo. Zabluda bi se proširila a neznanje bi zavladalo. Nered bi se rasprostranio a države bi bile srušeni i ljudi bi bili uništeni. I niko ne bi osjećao šta se dešava sve do Sudnjeg dana. Ali se dobrim dijelom desilo ono od čega smo se bojali, a svi smo mi Allahovi i svi se Njemu vraćamo.
Od uzroka uništenja jednog naroda jeste zapostavljanje institucije džihada i ubjedjenost o vječnom boravku na Zemlji.
Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  kaže: Ako se zadovoljite trgovinom i budete se uhvatili za kravje repove, i ako se zadovoljite usjevima, a ostavite džihad Allah će na vas poslati poniznost koju nećete otklonuti sve dok se ne vratite svojoj vjeri.
Slijedjenje kravjih repova i zadovoljstvo za usjevima su dokazi o tome kako se čovjek posvjećuje i vjeruje u vječnost zemaljskog života te da je pored toga zapostavljanje džihada uzrok poniznosti i slabosti.
Od uzroka uništenja naroda je suprotiranje Allahovom Poslaniku salallahu te'ala alejhi ve selem. Allah subhanehu ve te'ala kaže: Neka se pripaze oni koji se njemu suprostavljaju da ih ne pogodi smutnja ili da ih ne pogodi bolna patnja. (En Nur, 63)
Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  kaže: Poslan sam sa sabljom pred Sudnji dan da se samo Allah obožava, a moja opskrba je uničnjena u hladu mog koplja. Poniznost i bijeda su bačeni na onoga ko mi se suprostavi, a onaj ko se poistovjeri sa jednim narodom on mu pripada.
Od uzroka uništenja naroda je zastranjivanje u vjeri i prelaženje granica. Vjerovjesnik salallahu te'ala alejhi ve selem kaže: Propali su oni koji otežavaju. I kaže: čuvajte se zastranjivanja u vjeri, oni koji su bili prije vas su uništeni radi zastranjivanja u vjeri.

Bujrum Bosnjo onda ako neces da ucis i a opet ce te ujesti zmija kafirska iz iste rupe ako se ne opametis a vjeruj Allahova kazna ce doci pa kada zadesi kafire -nevjernike,pa munafike i grijesnike..zadesice i vjernike ali vjernik ce imati jednio nagradu jer ce preseliti sa vjerom u ime Allaha i radom po serijatu i ako je 2012 ...

02.02.2012.

''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.)

Ovaj svijet, sa svim onim što se u njemu i na njemu nalazi: čovjek, životinje, biljke, prirodne pojave kao što su padanje kiše, izlazak Sunca, zemljotresi, vulkanske erupcije, puhanje vjetrova, kao i samo stvaranje čovjeka u etapama, odvija se u skladu sa sveopćim zakonitostima koje je Uzvišeni Allah uspostavio.

Sunnetullah – Allahove zakonitosti

Ništa se ne dešava slučajno i ništa ne izlazi iz okvira ovoga zakona i sve živo i neživo mu je potčinjeno. Postojanje ovoga sveopćeg zakona u kosmosu jedan je od najvećih dokaza Allahove egzistencije, jer neživa materija ne umije i ne može da uspostavi ovako savršen, precizan i sveobuhvatan zakon za sve što postoji. Da je sve potčinjeno ovim zakonima, potvrđuje i Kur'an u mnogim ajetima: ''I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnog i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut“ (Jasin, 38-39.);
''Mi smo zaista čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa onda od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje oživljujemo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj'' (El-Mu'minun, 12.). 


Drugi aspekt ovoga Božanskoga zakona je da su mu potčinjeni i svi ljudi, kako pojedinci, tako i zajednice. To znači da su ljudska djela i postupci, kao i posljedice tih djela na oba svijeta, te različita stanja: rahatluk, sreća i nesreća, ponos i poniženje, napredak i nazadak, snaga i slabost, u skladu sa ovim zakonitostima i u neposrednoj zavisnosti od njih. Ove zakonitosti o kojima govorimo poznate su kao ''sunnetullah'' (pravila, praksa, zakon). Šta je ''sunnetullah'' kada su ljudi u pitanju? Sunnetullah (Allahove zakonitosti) je ustaljeni i uobičajeni način Allahovog odnosa prema čovjeku u zavisnosti od njegovih postupaka, ponašanja i uopće odnosa prema Allahovim naredbama i zabranama, kao i posljedice ljudskoga djelovanja na ovome i na onome svijetu. S obzirom da je ''sunnetullah'' jedan sveopći i univerzalni zakon, jedna od njegovih glavnih karakteristika je konstantnost i nepromjenljivost, što potvrđuju mnogi kur'anski ajeti u kojima Uzvišeni Allah govori o prošlim narodima i onome što je njih zadesilo kao posljedica njihovih djela i postupaka. Uzvišeni Allah rekao je: ''Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po Zemlji i vidite kako su okončali oni koji su poslanike u laž ugonili.To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.'' (Ali Imran, 137-138.) Da ove zakonitosti nisu vječne i univerzalne, Uzvišeni Allah ne bi nas podsjećao da iz spomenutih događaja uzmemo pouku i poruku.

Šta je istina, a šta laž?

Kao i u svim drugim segmentima života na ovome svijetu, tako i po pitanju istine i laži postoje određene zakonitosti po kojima se sve odvija. Za sve što postoji na ovome svijetu možemo dati jednu generalnu podjelu. Tako sva djela, vjerovanja, pojave, riječi i stvari, možemo podijeliti na istinu i laž. Sa islamskog stanovišta, u suštini, ne postoji neka poluistina ili polulaž. Postoji samo istina i laž. Uzvišeni Allah rekao je: ''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.) Sva istina je dobro, a svaka laž je zlo. Jedno od ključnih pitanja svakako je – šta je to istina, a šta laž i ko ima pravo da neko djelo, pojavu ili vjerovanje svrsta u laž ili istinu? Naravno, mi muslimani duboko vjerujemo da je Sveznajući Stvoritelj i Gospodar taj koji određuje šta je istina, a šta laž i da je Njegov sud konačan. Stoga ćemo kazati da je istina sve ono što je Allahovim sudom i propisima označeno kao istina ili hakk, bilo da se radi o vjerovanju, riječima ili djelima. Neki su istinu definirali kao sve ono što je Uzvišeni Allah naredio, a laž je sve ono što je zabranio. Osnovne istine ovoga i onoga svijeta izrečene su u jednom hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se prenosi da je, kada bi ustajao na noćni namaz, učio ovu dovu: ''...Ti (Allahu) si istina, susret s Tobom je istina, Tvoje riječi su istina, Džennet i Džehennem su istina, poslanici su istina, Muhammed je istina i Sudnji dan je istina...“ (Buharija i Muslim) Ovo su temeljne istine vjere islama i uopće temeljne istine života.

Neizbježnost sukoba između Istine i laži

S obzirom da prema generalnoj podjeli postoji samo istina i laž, ljudi se mogu svrstati i opredijeliti ili za istinu ili za laž. Tako, svjesno ili nesvjesno, možemo biti na strani istine, štititi je i pomagati, ili na strani neistine, pa je štititi i promovirati. Ljudi su se oduvijek tako dijelili na one koji promoviraju i pomažu istinu i dobro i one koji pomažu i promoviraju laž i zlo. Kao što su voda i vatra, svjetlo i tama, toplota i hladnoća, suprotnosti koje ne mogu zajedno, nego jedna uvijek mora dominirati, tako su isto istina i laž (neistina) dvije suprotnosti koje se ne trpe i ne podnose, nego jedna uvijek mora dominirati u nekom vremenu i prostoru. To je jedna od Božijih zakonitosti koja je konstantna i nepromjenljiva. Sukob između Istine i laži, odnosno njenih sljedbenika je neminovnost i on traje otkako čovjek postoji na Zemlji. Sukob ili konflikt između Kabila i Habila, dvojice Ademovih sinova, nije ništa drugo do sukob između istine i laži. Sukob između Božijih poslanika, njihovih sljedbenika, s jedne strane i onih koji su ih u laž utjerivali i protiv njih se borili, s druge strane, ustvari je sukob između istine i laži. Ovaj sukob između istine i laži traje stalno, s tim da je kroz historiju samo mijenjao svoje forme i intenzitet. U Kur'anu Svevišnji Allah u mnogim ajetima spominje da su određena stvorenja, džinni i ljudi, neprijatelji Allahu, poslanicima i pravim vjernicima, a to su ustvari neprijatelji istine, jer istina je, kako smo prethodno kazali, na strani poslanika i njihovih istinskih sljedbenika. Uzvišeni Allah rekao je: ''Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju'' (El-En'am, 112.); ''Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku pokvarenjaci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao upućivač i pomagač'' (El-Furkan, 31.).

Istina je vječna i uvijek će do Sudnjega dana biti onih koji će istinu promovirati i braniti. Oni će nekada biti jaki i moćni, a promotori i zaštitnici zla i neistine slabi i nemoćni. Međutim, taj odnos snaga će se mijenjati i nerijetko će sljedbenici istine, zbog različitih uzroka koji su dio Allahovih zakonitosti, biti slabi i nemoćni u odnosu na sljedbenike laži i zla, ali konačni ishod ovoga vječnog sukoba pripada istini i njenim sljedbenicima, na ovaj ili onaj način. Prethodno spomenuti ajeti otkrivaju nam još jednu Božiju zakonitost, a to je da će se u svakom vremenu među ljudima naći zlobnici, pokvarenjaci i zlikovci koji će zauzeti neprijateljski odnos prema Božijoj istini i njenim sljedbenicima. Tako je i danas. Kroz prizmu ovih Allahovih zakonitosti možemo posmatrati i našu bosanskohercegovačku stvarnost. Antiislamsku kampanju koja je aktuelna već nekoliko godina možemo razumjeti samo kao odraz mržnje i netrpeljivosti prema Božijoj istini i njenim vrijednostima, od strane onih koji su stali na stranu laži i zla. Njihovim umovima i postupcima vladaju i upravljaju sile zla i u njima dominiraju. Oni su šejtana, svoje strasti i nagone za bogove svoje uzeli i njima se slijepo pokoravaju. Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, iako mu je Istina poznata, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?'' (El-Džasije, 23.)

Konačni ishod pripada Istini


Uzvišeni i Moćni Stvoritelj obećao je da će konačni ishod i dominacija pripasti Istini i njenim sljedbenicima, a da će laž i njeni sljedbenici biti poraženi i još na ovome svijetu poniženi i kažnjeni. Kur'an o tome govori u mnogim ajetima: ''Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kada ustanu svjedoci'' (El-Mu'min, 51.);
''Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji, sigurno ćemo pobijediti!' – Allah je, zaista, moćan i silan'' (El-Mudžadele, 21.);
 ''A poslanici su i prije tebe u laž utjerivani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti'' (El-En'am, 34.);
''Allah poništava neistinu i potvrđuje istinu riječima Svojim; On dobro zna svačije misli'' (Eš-Šura, 81.).

Pravi vjernici duboko su ubijeđeni da konačnica pripada Istini i njenim promotorima, te da će promotori i pomagači laži doživjeti poraz i kaznu još na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja nesnosna. Međutim, sljedbenici Istine moraju dati od sebe sve što su u mogućnosti, pa tek onda očekivati Božiju pomoć. Mnogobrojni primjeri koji su zabilježeni na stranicama historije potvrđuju nam da Allah zlikovce i pokvarenjake žestoko kažnjava još na ovome svijetu. Pedesetih godina prošloga vijeka na jednom fakultetu u jednoj od arapskih zemalja, ustao je jedan student i držeći sat u svojoj ruci na sav glas povikao: ''Ako Allah postoji, neka me onda usmrti nakon sat vremena!“ Prizor je zaista bio čudan i zanimljiv, a posmatralo ga je na desetine studenata i profesora. Sat je brzo prošao, a ovaj studenat je ushićeno i prkosno viknuo: ''Jeste li vidjeli? Da Allah postoji, usmrtio bi me.'' Studenti su se razišli, neki sa određenom dozom sumnje koju im je šejtan u njihove misli ubacio, drugi su smatrali da ga je Allah zbog određene mudrosti ostavio, dok su se treći ismijavali sa prizorom. Kada se ovaj student vratio kući, prvo je po običaju prije ručka otišao u kupatilo da se umije i da ruke opere, i dok je lice brisao maramicom, pao je na zemlju i ostao nepomičan. Umro je! Kasnije je doktor utvrdio da je uzrok smrti voda koja mu je ušla u uho dok se umivao. Doktor Abdurezak Nevfel rekao je: ''Allah nije želio osim da umre kao magarac!'' Naučno je poznato da magarac i konj, kada im voda uđe u uho, momentalno umiru.
 Allaha Svemoćnog i Mudrog molimo da pomogne Istinu i njene sljedbenike i da nas učini od onih koji su Istinu odabrali. Amin!

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk

01.02.2012.

“Nek čovjek pogleda od čega je stvoren!” (Prevod značenja, Et-Tariq, 5),pa kud se odmecete Allahovi robovi?!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

“Nek čovjek pogleda od čega je stvoren!” (Prevod značenja, Et-Tariq, 5),pa kud se odmecete Allahovi robovi?!

Stvaranje čovjeka je jedan od najvećih dokaza koji upućuju na postojanje Allaha. A dokazi su sljedeći: “Nek čovjek pogleda od čega je stvoren!” (Prevod značenja, Et-Tariq, 5) Uzvišeni kaže: “O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška,

...zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno.” (Prevod značenja, El-Hadždž, 5)

“Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i žene, stvori, i zar Taj nij ekadar mrtve oživit?” (Prevod značenja, El-Qijama, 36-40)

Zar vas od neznatne tekućine ne stvaramo, koju na pouzdano mjesto stavljamo do roka određenog?! Takva je Naša moć; a kako smo Mi samo moćni!” (Prevod značenja, El-Murselat, 20-23)

“Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik.” (Prevod značenja, Ja Sin, 77)

“Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen, Allah, najljepši Stvoritelj!” (Prevod značenja, El-Mu’minun, 12-14)


Dokaz su i mnogi drugi ajeti koji podstiču roba na razmišljanje o početku njegova stvaranja, životu i smrti. Njegova stvaranje i postojanje jedno su od najvećih Allahovih znamenja. Samo kad bi o sebi dobro razmislio, svojim čuđenjem bi se daleko udaljio od kufra.

Kaže Uzvišeni:
“Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi, i Pravi put mu dostupnim učini, zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen, i poslije će ga, kada On bude htio, oživjeti.” (Prevod značenja, ‘Abese, 17-22)

Ne spominje Uzvišeni periode formiranja čovjeka od sjemena više puta kako bi nas samo upoznao sa njima, već radi drugog, važnijeg cilja. Pogledaj i promisli od čega nasta insan: od bijedne kapljice vode kojoj je potreban samo sat vremena da se pokvari; pogledaj kako je izvede između kičme i slabina i dovede u sigurno stanište, i kako spoji muško i žensko kroz ljubav i strast kao uzrok stvaranja djeteta.

I pogledaj kako od zametka nastadoše kosti, i nervi, i krvni sudovi, i kako se kosti odjenu mesom, i kako načini otvore za sluh, vid, i nos, i usta, i udove sa prstima i noktima, i unutrašnje organe, i to svaki od njih sa svojim zadatkom.

I pogledaj kako se kosti međusobno razlikuju shodno svojoj zadaći, i kako se uklapaju jedna u drugu različitim vrstama uklapanja, i kako su zglobovi ojačani mišićima i žilama, što robu omogućava da pokrene onaj dio tijela koji mu treba.

I pogledaj glavu i čula u njoj, i položaj njen iznad tijela, da nadzire tijelo i vodi ga; i oko od sedam slojeva, da čuvaju zjenicu kojom vidi svijet oko sebe poput kralja okruženog stražarima, potom očnih kapaka, pa trepavica.

I pogledaj uho, u najljepšem obliku i najpodesnijem za svoju zadaću, u obliku školjke, kako bi se sakupilo glasove i odaslao ih u unutrašnjost uha, gdje se smanjuje njihova jačina, dok ne stignu do čujnih ćelija.

I pogledaj kako učini vodu uha gorkom da insekt ne bi prošao ovu prepreku i ušao u unutrašnjost uha, i kako učini vodu oka slanom da bi ga sačuvala od kvarenja; i kako učini vodu usta slatkom da bi mogao razlikovati ukus svakog jela ponaosob.

I pogledaj nos, u najljepšem obliku i požaju. Dva su uha i dva oka u skladu sa jendim nosem, koji se sastoji od dvije šupljine i između njih je pregrada. U njemu je smješteno čulo mirisa i njime udiše zrak potreban plućima.

Pogledaj usta, u najpodesnijem položaju sa čulom okusa, i sredstvima govora i jela, sa zubima poput bisera okruženim usnama, također najljepšeg oblika i boje, bez kostiju kako bi se omogućilo pijenje, otvaranje i sklapanje i vilicom, nepokretnom gornjom i pokretnom donjom.

I stvori grkljane različite da bi se svako odlikovao posebnom bojom glasa; i ukrasi glavu kosom, lice obrvama, i muškarce bradom.

I dvije ruke, kojima naoruža roba da sa njima privređuje, i šake radi zahtavanja njima, sa četiri prsta na jednoj strani, i palcem na drugoj, okružuje ostala četiri. A na prstima nokti, uljepšavaju ih, pored drugih zadaća koje imaju.

I pogledaj kako se kosti donje polovine tijela razlikuju od kostiju gornje polovine po krupnoći i čvrstini, pošto one nose tijelo.

I pogledaj u vrat, nosač glave, od sedam pršljenova što se međusobno precizno uklapaju na vrhu leđa, sastavljenih od dvadeset četiri pršljena, za koje se vežu rebrene kosti i ramene kosti, a ove za kosti nadlaktice, a ove za kosti podlaktice, a ove za kosti šake, i, na kraju, za prste.

I pogledaj kako odjenu kosti mesom, svaku shodno veličini, tristo šezdeset kostiju, dvjesta četrdeset osam njih sa zglobovima. Da ima ijedna kost viška, bila bi štetna insanu i trebao bi je ukloniti; da samo jedna manjka – trebao bi je nadomjestiti. I poveza ih sa petsto dvadeset devet žila, poput struna, različitih dužina i debljina, shodno potrebi. Dvadeset četiri njih oko oka, da samo jedna od njih zataji, onesposobilo bi se čitavo oko.

Čudesa Njegova stvaranja su i tri spremišta u glavi, jedno u prednjem dijelu glave, jedno u zadnjem i jedno u sredini, odgovorno za sjećanje i ponašanje.

Čudesa Njegovog stvaranja su i unutrašnji organi, svaki sa svojom zadaćom.

Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Uistinu je u tijelu komad mesa; dok je on zdrav, zdravo je i čitavo tijelo, a ako se on pokvari, pokvari se i čitavo tijelo. To je srce.” (Buhari 52, Muslim, 1599)
(Miftahu-d-dari es-se’ade 16-17)

O ljudi, bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” (Prevod značenja, En-Nisa’,1)
“O ljudi, Mi vas od jedne žene i jednog čovjeka stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (Prevod značenja, El-Hudžurat, 13)

“On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar je kadar sve.” (Prevod značenja, El-Furkan, 54)

Uzvišeni Allah stvorio je ljude i uzdigao ih iznad mnogih Svojih stvorenja. Njihov opstanak učinio je ovisnim od parenja i razmnožavanja, i učinio je da njihovo potomstvo nastaje od neznatne tekućine. Ljudski je prapoćetak, prvo stvaranje, od biti zemlje. Njegovu su sastavni elementi zemlja i ustajala ilovača. Ali, i pored toga ga je Uzvišeni Allah izabrao i u njega udahnuo Svoga “ruha” – duše.
“…koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače – a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne – i On vam sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete!” (Prevod značenja, Es-Sedžda, 7-9)

Razmnožavanje i genitalni organi igraju najvažniju ulogu u opstanku vrste. Opstanak vrste ima veću važnost od opstanka jedinke, jer instinkt potrebe za hranom garantuje opstanak jedinke, dok instinkt potrebe za suprotnim spolom (strasti) garantuje opstanak ljudske vrste. Uzvišeni Allah nije zadužio čovjeka da pazi na opstanak vrste nego je u njega usadio ovaj jaki i pokretački nagon. U čovjeku je ostavio želju i naklonost prema ženi, a također i u ženi prema muškarcu. Omilio im je djecu do te mjere da imaju snage podnijeti sve teškoće njihova podizanja i odgoja.

“I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Prevod značenja, Er-Rum, 21)
“Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših vam daje sinove i unuke i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču.” (Prevod značenja, En-Nahl, 72)

Kosti i udovi



“Ili za onoga koji je, prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, poviako: Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli? I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživje i upita: Koliko si ostao? – Dan ili dio dana – odgovori.
Ne – reče On, ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje, nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga da te učinimo dokazom ljudima, a pogledaj i kosti, vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.” I kad njemu bi jasno, on povika: Ja znam da Allah sve može!” (Prevod značenja, El-Beqare, 259)
“…pa onda kap sjemena zakvačkom učinili, zatim o d zakvačka grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj! Vi ćete poslije toga pomrijeti, zatim ćete, na onom svijetu, proživljeni biti.” (Prevod značenja, El-Mu’minun, 14-16)
“Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodie prsta njegovih ponovo.” (Prevod značenja, El-Qijama, 3-4)


U hadisu se kaže: “Kada zametak napuni četrdeset i dvije noći, Allah mu pošalje meleka koji ga uobliči, i obrazuje sluh, vid, kožu, meso i kosti.” (Prenosi ga Muslim u svom Sahihu, poglavlje Kader)[/B]

Razvoj organa otpočinje u vrlo ranoj fazi života zametka. Otpočinje sa za njega pripremljenim nacrtom. Najprije se ukažu granice razdvajanja i spajanja da bi se, zatim, malo pomalo počeli razvijati organi.
Postoje dva “plana,” kako to kaže Ibnu Kajjim u djelu Et-Tibjan fi aksamil Kur’an: “Jedan od njih je sakriven i nevidljiv, kao što se prilikokm krojenja odjeće ili pravljenja vrata, ucrtavaju linije po kojima će se sjeći. Za svako oblikovanje je neophodan plan, naročito za jedno ovakvo oblikovanje. Oblikovanja i usavršavanje se odvija postepeno, a ne u jedan mah.”
U stadiju zakvačka ukazuje se leđna vrpca – notochord – koja predstavlja osu skeleta. Poznata je pod nazivom organ koji prethodi kičmi, i to je, u stvari, primitivna kičma.

Razvoj i obrazovanje kičme prolazi kroz tri faze.
Prvi stadij poznat pod nazivom faza ovojnice (tkivo koje prethodi kostima), a pojavljuje se pete i šeste sedmice materičnog razvoja.
Slijedi ga “faza hrskavice koja otpočinje krajem 6 sedmice. Zatim se u 7 sedmici materičnog razvoja u unutrašnjosti hrskavičavih pršljenova pojavluju centri za okoštavanje. U 8 sedmici pojavljuju se centri za okoštavanje u lukovima pršljenova, a onda se počinju ukazivati rebra. Oko kosti se obrazuju mišići koji ih obavljaju i oblače, kako je to spomenuto u plemenitom ajetu. Kosti tijela podijele se u dvije vrste:
1. Hrskavičave kosti, tj. one što se prvo obrazuju iz hrskavice da bi se postepeno ispunile kostima.
2. Opnene kosti, tj. one što su bile tkivo ovojnice, a zatim se na njemu direktno razvile kosti bez prolazka kroz fazu hrskavice.

Formiranje lica


“Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova!” (Prevod značenja, Gafir, 64)
“Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: ‘Poklonite mu se!,” i oni su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni.” (Prevod značenja, El-E’araf, 11)
“On vas oblikuje u matericama kako On hoće; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Prevod značenja, Ali Imran, 6)
“On vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio – i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 6)
“I kakav je htio lik ti dao.” (Prevod značenja, El-Infitar, 8)
“On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vama obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu ćete se vratiti.” (Prevod značenja, Et-Tegabun, 3)
“On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri.” (Prevod značenja, El-Hašr, 24)


Formiranje lica zametka počinje veoma rano. Prvo što se na njemu ukaze je takozvani primitivni usni otvor – stomatodeum, a koji nastaje kao posljedica savijanja dijela glave – cephalic portion zametka u četvrtoj sedmici. Ovaj otvor biva okružen primitivnim ždrijelim (viličnim) lukom. Pošto su ovi lukovi parni, usni otvor biva okružen viličnim lukovima sa obadvije strane. Ždrijelni lukovi se počinju ukazivati zajedno sa somitima, tj. u fazi “mudge” početkom četvrte sedmice, te nastavljaju razvoj dok broj ždrijelnih lukova ne dostinge pet parova.

Formiranje vida


“Reci: On sve stvara i daje vam sluh i vid i pameti, a vi se malo zahvaljujete!” (Prevod značenja, El-Mulk, 23) “Zatim mu savršeno udove uobliči i dušu mu udahne – i On vam sluh i vid i pameti daje – a kako vi malo zahvaljujete!” (Prevod značenja, Es-Sedžda, 9)
“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.”
(Prevod značenja, En-Nahl, 78)

Nesumnjivo je da je čulo vida blagodat koja nema cijene. Kada bi se vagala sva dobra djela dobrog roba ne bi mu bila dovoljna da se oduži ni za blagodat vida kojim je Uzvišeni Allah obdario čovjeka. Uzvišeni Allah je spomenuo blagodat vida zajedno sa sluhom i razumom. Sluh i vid dva su najvažnija sredstva uz pomoć kojih čovjek upoznaje okolinu. U tome ih prati ostala tri od pet čula: čulo dodira, okusa i mirisa koji nam pomažu da upotpunimo informacije o sredini u kojoj se nalazimo. Ali sva ova čula zajedno ne mogu dostići stepen spoznaje koju postižemo sluhom i vidom. U tom smislu su došle riječi Svevišnjeg: “Allah vas izvodi iz utroba vaših majki, a vi ništa ne znate i dao vam je sluh i vidove i razum da biste bili zahvalni.”
Dijete dolazi na ovaj svijet bez ikakva znanja. Ono prikuplja informacije služeći se sa pet čula od kojih su najvažnijih sluh i vid. Novorođenče čuje svaku galamu i pokazuje da ga to uznemirava. Ubrzo uspijeva prepoznati glas sovje majke. Još kao zametak u majčinoj utrobi u četvrtom mjesecu čuje dok u tami materice nije u mogućnosti koristiti čulo vida.
Blagodat vida vezana je za oko. Oko sliči kameri, jer prikuplja slike koje reflektira na sočivo u mrežnjači retina koja sliči filmu, a zatim prolazi kroz milione nerava skupljenih u optičkom nervu – optic nerve u stražnji mozak – occipital lobe gdje se vrši razvijanje filma, njegovo štampanje i čitanje. Sve ovo se dešava u neznatnom djeliću sekunde, jer brzina odašiljanja slike iznosi 1000 metara u sekundi. Operacija štampanja, razvijanja i čitanja slike se odvija isto tako zapanjujućom brzinom.
Iz gore navedenog vidimo da je dio oka u stvari produžetak mozga. Tako je i očni mjehurić produžetak prednjeg mozga. Može se uočiti još u trećoj sedmici nakon oplodnje. U četvrtoj sedmici ćelije mjehurića se odvajaju od prednjeg mozga – fore brain. U petoj sedmici poprimi izgled čaše sastavljene iz dva sloja. U vanjskom sloju se razvijaju obojene tačkice koje kasnije pokrivaju mrežnjaču oka. Unutrašnji sloj čini čula vida povezano sa očnim nervom.

Formiranje sluha


“Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.”
(Prevod značenja, El-Insan, 2) “On vam daje sluh i vid i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!” (Prevod značenja, El-Mu’minun, 78)
“Zatim mu savršeno udove uobliči i dušu mu udahne – i On vam sluh i vid i pameti daje – a kako vi malo zahvaljujete!” (Prevod značenja, Es-Sedžda, 9)
“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (Prevod značenja, En-Nahl, 78)
“Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (Prevod značenja, El-Isra’, 36)

U svim kur’anskim ajetima Svevišnji prvo spominje sluh, pa onda vid. Ne može se naći ajet u kome je vid spomenut prije sluha. Razlog tome je što je sluh složeniji i važniji od vida, iako su oba složeni i važni. Novorođenče uči sluhom mnogo više nego što to čini vidom. Od rođenja gluh čovjek ne može naučiti govoriti, te je on stoga i nijem, dok od rođenja slijep čovjek može naučiti govoriti sa lahkoćom i više jezika.
Stoga je u kur’anskom ajetu došlo: “Allah vas izvodi iz utroba vaših majki dok ništa ne znate, i daje vam sluh, vid i razum da biste bili zahvalni.” Uzvišeni je spomenuo sluh prije vida nabrajajući sredstva kojima čovjek dolazi do spoznaje.


Čudesni slušni aparat kojim nas je Allah obdario, koga nismo svjesni i na čemu ne možemo dovoljno zahvaliti, sastoji se od dva uha a svako od njih je sačinjeno od tri dijela:
1) Vanjsko uho: Sastoji se od ušne školjke i vanjskog slušnog kalana koji se završava kod bubne opne čiji je zadat da prikuplja zvukove.
2) Srednje uho: To je koštani hrskavičavi kanal na kome počiva ovojnica bubne opne i tri ušne kosti malleus, incus i stapes čiji je zadatak da prenose zvukove u unutrašnje uho.
3) Unutrašnje uho: Ono se sastoji od dva potpuno različita aparata. Prvi je aparat za prijem zvukova i njihovo odašiljanje preko slušnog nerva u mozak. Drugi je aparat za ravnotežu koji je također složen. Preko kanalića u obliku polumjeseca međusobno povezanih i u čijoj se unutrašnjosti nalaze sitne trepetljike registruje svaki pokret ili promjenu stanja tijela o koje obavještava centar u mozgu da bi ovaj zabilježio tu informaciju i poslao naredbu tijelu i mišićima da se prilagode promjenama.

Sigurno mjesto

“Zar vas od neznatne tekućine ne stvaramo, koju na pouzdano mjesto stavljamo do roka određenog?! Takva je Naša moć; a kako smo Mi samo moćni!” (Prevod značenja, El-Murselat, 20-23)
“Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa ond akap sjemena zakvačkom učinili, zatim od zakvačka grudu mesa stvorili, pa od gurde mesa kosti napraivli, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj.” (Prevod značenja, El-Mu’minun, 12-14)


Uzvišeni Allah je matericu nazvao “sigurnim mjestom” gdje se razvija oplođeno jajašce dok ne postane embrio, zatim fetus, da bi naposljetku na svijet izašlo kao beba potpunog i savršenog izgleda. Da bi ovaj proces protekao bez smetnji, neophodno je da materica bude dobro zaštićena kako bi bila sigurno mjesto poput meke postelje za to sićušno jajašce koje se zakačilo za nju.

Prvo što primjećujemo jest da je materica smještena u karlici, dijelu ženske muskulature koja čuva matericu od vanjskih pritisaka. Zatim, nalazimo veze i različite mišićne opne koje pridržavaju matericu, ali je ne sprečavaju da se i od pored toga pomjera i razvija do te mjere da joj se zapremina na kraju trudnoće poveća 3 hiljade puta. Poznato nam je da zapremina materice spolno zrele žene ne prelazi 2,5 mililitra, dok na kraju trudnoće njena zapremina iznosi 7000 mililitara. I pored toga materica ostaje na svom mjestu pričvršćena svojim sponama. Također primjećujemo mišiće karlice perinaeum koj sa svoje strane štite matericu kao i druge važne organe koji se nalaze u karlici: mokraćni mjehur, kraj debelog crijeva itd. Da nije neprestanog pritiska tih mišića, organi karlice (materica, mokraćni mjehur i kraj debelog crijeva) ispadali bi.


Koristi dojenja za majku i dijete

Islam je novorođenčetu dodijelio pravo dojenja. Svevišnji kaže: “Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine ako žele da dojenje bude potpuno!” (Prevod značenja, El-Beqare, 233) Allah Uzvišeni upućuje majke da doje svoju djecu puni period dojenja, a to je dvije godine, nakon čega nema potrebe za dojenjem. (Tefsir, Ibn Kesir, str. 155)


Neke koristi dojenja za majku:
- Duševna i sentimentalna veza majke i bebe je jedan od najvažnijih faktora psihičke stabilnosti majke i bebe.
- Ukoliko žena doji materica se brže vraća na svoje uobičajeno mjesto. Razlog tome je što njenoj dojki izaziva lučenje hormona iz hipofize. Koji svojim djelovanjem iritira stezanje materice i povratak u njen prirodni položaj. Da nije ovog stezanja matericu bi brzo pogodila infekcija i groznica.
- Dojenje smanjuje mogućnost pojave raka dojki. Ustanovljeno je da dojilje rijetko bivaju pogođene ovom opakom bolešću.

Neke koristi dojenja za dijete:
- Majčino mlijeko je sterlino i skuhano. U njemu nema mikroba. Zbog toga su crijevne infekcije koje pogađaju bebe rijeđa pojava kod djece koja doje.
- Majčinom mlijeku nije ni blizu po kvalitetu niti jedno drugo mlijeko koje se prerađuje od kravljeg, ovčijeg, kozijeg, kamiljeg niti bilo kojeg drugog mlijeka. Majčino mlijeko je tako stvoreno da iz dana u dan mijenja svoj sastav prateći razvoj i potrebe bebe od kako se rodi pa dok ne odraste i prestane dojiti. U prva tri dana grudi luče žućkastu tečnost koja se zove kolostrum. Kolostrum se sastoji od prerađenih bjelančevina, bogat je antitjelima koji štite bebu od mikroba i bakterija. Na taj način beba dobije i drugi imunitet na bolesti koji dolazi kao pojačanje prvom uzetom iz placente dok je još bila u utrobi svoje majke.
- Majčino mlijeko sadrži odgovarajuću količinu bjelančevina i šećera koja je potrebna dojenčetu, dok su bjelančevine sadržane u mlijeku krave, ovce, koze itd. – teško varljive za želudac bebe, jer su one predviđene za mladunčad pomenutih životinja.

Zakljucak Allahov robe i razmisli:

Znaci Allahvom odredbom si od kapi sjemen nastao,koji si Allahovom voljom i milosti smijesten na sigurno mijesto zakacen na zid maternice...

“Nek čovjek pogleda od čega je stvoren!” (Prevod značenja, Et-Tariq, 5) Uzvišeni kaže: “O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška,

...zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno.” (Prevod značenja, El-Hadždž, 5)

“Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i žene, stvori, i zar Taj nij ekadar mrtve oživit?” (Prevod značenja, El-Qijama, 36-40)

Zar vas od neznatne tekućine ne stvaramo, koju na pouzdano mjesto stavljamo do roka određenog?! Takva je Naša moć; a kako smo Mi samo moćni!” (Prevod značenja, El-Murselat, 20-23)

“Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik.” (Prevod značenja, Ja Sin, 77)

“Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen, Allah, najljepši Stvoritelj!” (Prevod značenja, El-Mu’minun, 12-14)

Pa kude se odmeces sad kada ti je Allah dao dusu,tijelo,oci na koje gledas,usi na koje dobro ili zlo slusate,oci na koje takodje gledate haram-zlo ili halal-dozvoljeno,dvije ruke koje ti pomazu da mozes jesti,pisati,nositi nesto,raditi i dvije noge na kojima ides a gdje i kud?

Zasto ne razmislis o ovome KO TE JE STVORIO I KOME CES SE OPET VRATITI? Zasto ne razmislis o Bozijoj Allahovoj milosti i Savrsenstvu da od kapi sjemena si nastao ti,tvoja porodica i da ces se kao komad mesa vratiti Svome Gospodara koji je stvorio i tebe ,mene ,tvou poridicu,tvoje roditelje,familiju,poslanike i Isa sina Marjemina (Isusa sina Marijinog),sve nas a svi se vracamo u kabur,tijelo pozamljeno od Allaha kao kredit koje Mu vracamo prilikom smrti a tijelo nam  je dato samo kao ukras nasoj dusi! A dusa gdje ce i nasa djela? Pa razmisli covijece ti koji se odmeces sta ce biti sa tobom? Zasto si stvoren dali si se upitao i zbog cega smo ovdje ,kada ce mo se Allahu vratiti i kako a ko je pobijednik ili ko je uspio a ko je izgubljen na oba svijeta ?!

Zar ti nije dokaz sam TI I TVOJE STVARANJE Allahova postojanja! Zar Allah nije to jasno nam dostavio i objasnio u Kur'anu,nas nastanak,nase postojanje,nas zivot i nas nestanak sa dunjaluka i selenje na vijecni svijet-Ahiret! Pa neko ce u Dzennet Allahovom Milosti a neko u Dzehennem vjecno! A sto ovo kazem,kazem da ti objasnom zasto smo stvoreni da nas Allah ovdje na dunjaluku iskusa koliko se Allaha bojimo,robujemo,volimo ma u kojem vijeku zivjeli,drzavi i zakonu koji za vijenike ne vrijedi sem Serijata do Sudnjeg dana! Ovdje smo covijece samo na ispitu kao putnici,malo odmorimo jer dunjaluk je prolazan i kratak jer neko preseli-umre u 10 godini,neko u 30 god.a neko u dubokoj starosti...a nema objave nikom kada ce nam melek smrti doci a zato se trebamo spremati svaki dan,sahat ,minute i da se trudimo da preselimo samo Allahu odani,kao iskreni vijenici sa kojim je Uzvisani Allah zadovoljan !

Znas i sam da svak ima svoj cilj u zivotu! Nekom je cilj Dzennet i radi citav zivot ,bez obzira na sva iskusenja radi i nada se Dzennetu! Neko ima cilj auto novo i skupo,neko dobru kucu,neko ima cilja da putuje kroz dunjaluk itd... neko ima cilj dobar fakultet da zavrsi i da ima titulu doktora i dobru platu! A za taj put pitam te doktore ...koliko si samo dana i noci proveo iznad knjige,ne naspavan,gladan i iscrpljen,koliko si godina isao samo u skolu da budes doktor i da taj cilj ispunis hm..18-20 god.to znaci pola svoga zovota skoro jer danas je noramalno da se rano umire! Dali si svatio sta si sve morao da radis,ucis i po ucenju tom da uradis i slijedis da bi bio doktor samo!

Pa sta reci za diplomu Ahireta i Dzenneta Allahov robe! Allah ne trazi od nas puno Allahov robe,sem da ne obozavas nikog osim Njega,da mu se klanjas,velicas i drzis granica sa kojima te je Allahov robe Uzviseni opomenuo za tvoje dobro! Ne prepisuj mu druga-lazne Bogove..i cini novotarije nesto sto Njegov rob i Poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem nije radio u svojoj praksi kroz svoj zivot! Zapamti sve sto ti je Uzviseni dozvolio-halal ucinio to je samo za tvoje dobro el hamdu lillah i toga se pridrzavaj i biti ces sppasen na oba svijeta Njegovom milosti i pomoci! A sto ti je Uzviseni zabranio-haramom ucinio,znaj da je to za tvoje dobro el hamdu lillah i toga se kloni i ne priblizavaj jer to je zlo po tebe za oba svijeta!

Vrati se ipravnom putu,i na Uzvisenog se osloni,pridrazvaj se Njegovi granica i radi za uspijeh za oba svijeta i neka ti bude cilj Dzennet vijecna kuca i vjecno uzivanje a to moze samo Allahovom pomoci iskren Allahov rob okusiti bez obzira koje kusnje ima kroz svoj zivot jer nas je i o tome Uzviseni Allah obavijestio da ce nas iskusati sa zivotima nasim (ubijanju nas sirom svijeta,zatvaraju jer smo Allahovi robovi), imetcima nasim ( ruse nam granatama i pale nam domove da nas rasele sirom svijeta ) ; zenama nasim,djecom nasom ( djeca su nam se dala dunjaluku,haramu-drogi,alkoholu,bludu itd..Allahu neposlusnosti), bolestima nasim (vjernik je bolestima na ciscenju na dunjaluku el hamdu lillah ) !

Pa Allahov robe cije ti je prece zadovoljstvo narodu,politici,familji,presjedniku ili Uzvisenom Allahu koji ti obecava da nakon svih iskusenja kroz taj nas kratki dunjalucki zivot cemo nagradu dobiti vjecni Dzennet samo ako ustrajemo paa sto oklijevas o ti Allahov robe!

Mani se da ugodis drugima koji ti zele propast sa sejtanskim spletkama,uci Allahovu vjeru i navedoh ti dokaz da kako god te Allah od mrtve kapi sjemena stvorio i poslao meleka da ti dusu udahne ce te tako isto iz crne i mrtve zemlje nakon smrti prozivjeti pa sta ces reci Svom Gospodaru za svoj nemar,rad,trud,pokornost,obozavanje ....?

Nikad nije kasno da se pokajes i da ucnis pokajanje i krenes putem vjernika i da budes spasen na oba svijeta,jer Allah je Milostiv i prasta grijehe ko mu se iskreno pokaje i ne vraca na taj grijeh,obozavajuci samo Jednog Jedinog Boga Allaha i ko bude svijedocio da je Muhammed Njegov rob i Njegov posljednji Poslanik!

Pozuri i ne boj se a smrt je bliza nego kragna za vratom...necekaj sutra,kada odes u penziju ili ili,jer mozda dodoje melek smrti pa...


http://www.youtube.com/watch?v=KHTdYJhz7OU&feature=fvsr

http://www.youtube.com/watch?v=Mn86eMjvHN8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=hCYTCXVdL40&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=v4EJHR2xuho&feature=fvsr

http://www.youtube.com/watch?v=nvqe_5KOOMs

http://www.youtube.com/watch?v=BjVlALg4nV0

http://www.youtube.com/watch?v=1BGz4Dgc29c

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk

http://www.youtube.com/watch?v=b8lIEPvvryY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=YpdUh--8QYg

http://www.youtube.com/watch?v=8WT0Lr555UY&feature=fvsr

Allahova subhanehu ve te’ala robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
219856

Powered by Blogger.ba