Allahova subhanehu ve te’ala robinja

"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88.)

31.05.2012.

Vrijednosti Dzeume namaza i petka !?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Vrijednosti Dzume namaza i petka !?

DZUMA-NAMAZ (petkom) - Svaki korak do džume vrednuje se kao djela ucinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz iduci pješice, ne koristeci prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imace nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

Znaš li koliko imaš od svoje džume?

Allah džellešanuhu. je odlikovao petak nad ostalim danima i njemu je prilika da svaki musliman zaradi više nego u ostalim danima u sedmici, medjutim mnogi ljudi ili ne znaju za te odlike ili su nemarni, pa olahko ispuštaju veliku priliku da zarade velike nagrade koje su obecane od strane najboljeg covjeka koji je hodao po ovome dunjaluku, a koji kako kaže Uzvišeni Allah: „On(Muhammed salallahu alejhi ve sellem) ne govori po svome hiru, to je samo objava koja mu se objavljuje.“ (En-Nedžm, 3-4) Spomenut cemo samo neke od tih odlika, a na nama je da o njima razmislimo i popravimo svoje stanje i iskoristimo ovu veliku priliku da zaradimo puno dobrih djela za neznatan trud. Pa da vidimo prvo koje su odlike džume i djela koja su preporucena da se rade.

1. Petak je najbolji dan u sedmici. Prenosi se hadis od Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Najbolji dan u kome je granulo sunce je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta, a Sudnji dan nece nastupiti osim u petak.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi..)

2. Džuma je prilika da nam Allah džellešanuhu. oprosti neke od naših manjih grijeha kako je došlo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Allahov Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko se abdesti upotpunjujuci abdest, potom ode na džumu, te bude pažljivo slušao i šutio bice mu oprošteno što pocini do naredne džume.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Huzejme)..

3. Petkom ima cas u kome se uslišava dova kako se prenosi u hadisu od Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „U njemu (petak) ima cas u kome musliman ako zamoli svoga Uzvišenog Gospodara za nešto dace mu.“ (Buhari, Muslim)

4. Odlazak na džumu se nagradjuje džennetom kako se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija radijallahu anhu da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem rekao: „ Ko uradi sljedecih pet stvari u jednom danu Alah ce ga upisati medju džennetlije: ko posjeti bolesnika, prisustvuje dženazi, posti, ode na džumu i ko oslobodi roba.“ (Ibn Hiban, Ebu Jala, Hejsemi, hadis je dobar)

5. Svaki korak do džume vrednuje se kao djela ucinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi r.a. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz iduci pješice, ne koristeci prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imace nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar

6. Onaj ko umre uoci petka ili u petak sacuvan je kaburskih iskušenja, kao što je došlo u hadisu od Abdullaha ibn Amr radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem rekao: „Svaki musliman koji umre petkom ili uoci petka bice sacuvan kaburskih iskušenja.“ (Tirmizi, Ahmed, Asbehani i po ocjeni šejha Albanija hadis je dobar)

7. Stepen vjernika na Sudnjem danu ovisi vremenu njegovog odlaska na džumu. U hadisu od Abdullah ibn Mesuda: radijallahu anhu. se prenosi da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao „ Ljudi ce na Sudnjem danu biti u Allahovoj blizini shodno odlasku na džumu. Prvo ko porani, potom naredni, potom naredni.“ (IbnMadže, Taberani, i drugi, neka ulema je prigovorila vjerodostojnosti ove predaje, a neki su je ocjenili kao dobrom)

8. Džuma namaz je dokaz našeg imana ili licemjerstva kao što je došlo u hadisu da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao „Ko ostavi tri džume bez opravdanog razloga on je licemjer.“ (Ibn Huzejme, Ibn Hiban, Albani rekao da je sahih). Abdullah ibn Abbas radijallahu anhu je rekao: „Ko ostavi tri džume uzastopno taj je napustio islam.“ Neki od postupaka koje je lijepo raditi petkom, a mnogi ih olahko shvataju i propuštaju, a u njima je velika nagrada

1. Okupati se prije džume, namirisati se i oprati zube, po mogusnosti misvakom, kao što je došlo u mnogim hadisima, a jedan od njih je od Ebu Seid el-Hudrija radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao:

„Kupanje petkom je obaveza svakom punoljetniku, te da oèisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko je mogucnosti.“ (Buhari i Muslim)

2. Donositi salavat na Poslanika salallahu alejhi ve sellem kao što se prenosi u hadisu od Enesa ibn Malikradijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Obilujte salavatima na mene petkom i uoci petka jer ko donese na mene jedan, Allah ce na na njega donijeti deset salavata.“ (Bejheki, sa dobrim lancem prenosioca)

3. Prouciti suru El-Kehf (Pecina) kao što se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija radijallahu anhu da je Poslaniksalallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko prouci petkom suru El-Kehf bice mu svijetlodo naredne džume.“ (Hakim, sahih)

4. Poraniti na džumu kao što se prenosi od Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko se okupa petkom kao što se kupa od dženabeta, potom porani kao da je prinio žrtvu deve, ko ode u drugom satu ima nagradu kao onaj ko prinese kravu za žrtvu, a ko ode u trecem kao da je prinio žrtvu ovce. Ko ode u cetvrtom satu kao da je prinio žrtvu kokoši, a ko ode u petom satu kao da je doprinio jaje, pa kada se popne imam na minber dodju meleki da slušaju opomenu.“ (Buhari iMuslim).

5. Ici na džumu pješice i zauzeti prvi saff kao što je došlo u hadisu koji smo vec citirali, a koji glasi: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz iduci pješice, ne koristeci prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imace nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmedi dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Što više klanjati dobrovoljne namaze prije nastupa džumanskog vremena, to jest prije nego što se prouci ezan za džumu namaz, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejreradijallahu anhu u kojem je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko se okupa potom ode na džumu pa klanja koliko bude u mogucnosti i bude šutio dok imam ne završi sa hutbom, zatim klanja za njim , bice mu oprošteno ono što pocini izmedju dvije džume.“ (Muslim) – Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: „U njemu je dokaz da je klanjanje dobrovljnih namaza prije izlaska imama na minber sunnet i to je mišljenje vecine ucenjaka.“ Na osnovu prethodno spomenutog jasno se vide propusti klanjaca koji razgovaraju ispred džamije i ne ulaze u nju sve do ezana.

7. Za vrijeme dok imam drži hutbu, ne smije se pricati, jer je to razlog da covjeku propadne džuma namaz, kao što je došlo u hadisu od Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko kaže svome bratu:“Šuti!“ dok imam drži hutbu pocinio je legv (besposlicu i besmiclicu)“ (Buhari i Muslim) Iz ovog hadisa se vidi da cak i onaj koji kaže svome bratu da šuti dok ovaj prièa da je pokvario svoju džumu, pa šta je tek sa onim koji to radi?

8. Zabranjeno je dici nekoga sa mjesta na kome sjedi, a potom sjesti na njega. Ibn Omer r.a. je rekao: „Poslanik salallahu alejhi ve sellemje zabranio da covjek digne svoga brata sa mjesta na kome on sjedi, potom da sjedne na njega.“ Nafia je rekao da se to odnosi na džumu i mimo džume namaza (Buhari, Muslim) Znaci da u džamiji nema povlaštenog mjesta niti rezervacije za „povlaštene“ za nikoga, vec se muslimani trebaju navikavati dolaziti ranije i zauzimati prve saffove, jer kao što smovidjeli to je i bolje i vrednije.

Za kraj ovog našeg kazivanja navešcemo hadis koji je naše mjerilo koliko nam je vrijedna džuma namaz i koliko imamo od nje, a taj hadis prenosi Abdullah ibn Amr radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Tri vrste ljudi dolaze na džumu. Prvi je covjek koji beskorisno prièa i on namaza nema ima ono što je pricao. Drugi je covjek koji dodje, moli Allaha i doziva Ga. Ako hoce Allah ce mu dati ono što traži ili ce mu uskratiti. Treci je covjek koji šuti i ne ometa druge muslimane koracajuci preko njihovih glava. Tome ce njegova džuma biti iskupina do naredne džume.“Ebudavud, Ahmed...)Pa dragi brate vidi ima li išta što ti fali od tvoje džume, pa je upotpuni, nemoj da budeš od onih koji ce od svoga namaza imati samo izgubljeno vrijeme. Na kraju naša dova je: „Hvala Allahu Gospodaru svjetova.“

http://www.youtube.com/watch?v=1NexUMMtaZU

http://www.youtube.com/watch?v=COxWl9rnXEA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=6DW-2NVhNVU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=hMxBkluGPWY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=EK7hh2N-euk&feature=related

26.05.2012.

Lijep život....

25.05.2012.

I bojte se dana kada ce te se Allahu vratiti !!! Allahu Ekber!

24.05.2012.

Zapamti robe Allahov, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret....

Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim)
 Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Neke od koristi iskušenja:

• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,
• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,
• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),
• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,
• jačanje veze između roba i Gospodara,
• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,
• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,
• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.


Tri su vrste ljudi u iskušenjima:

PRVI: Lišeni i uskraćeni dobra; ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju sudbinu – kader.

DRUGI: Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.

TREĆI: Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti.


Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra: šta god da mu se desi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)
Od Allahove mudrosti je da vjernik doživljava iskušenja i nedaće, koje su mu ili iskup za počinjene grijehe još na ovom svijetu, ili povećanje deredža i mjesta na ahiretu; dok nevjernik i licemjer biva pošteđen i sačuvan na dunjaluku, ali zato mu se kazna odgađa do preseljenja na drugi svijet. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)
Iskušenja i nedaće mogu doći na razne načine: u porodici, imetku, djeci, vjeri, a najveće iskušenje za jednog Allahovog roba je iskušenje u vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnoga iskušenja u porodici, imetku, djeci, vjeri, pa se strpio računajući na nagradu, sačuvao lijepo mišljenje o svom Gospodaru, pomirio se i zadovoljio Njegovom odredbom, nastavio slijediti i sprovoditi Allahove propise ne kršeći Njegove granice, postajući tako istinski primjer na koji treba da se ugleda svako ko doživi kakvo iskušenje i nedaću.

Prilikom iskušenja, Allahov rob je dužan da postupi na sljedeći način:

1. da bude ubijeđen da je ono što ga je snašlo od Allaha i da se pouzda u Njega,
2. da ustraje u slijeđenju Allahovog zakona, ne kršeći Njegove propise; tako da se ne ljuti i ne srdi (zbog iskušenja ), niti da proklinje sudbinu,
3. da poduzme sve što je korisno i svrsishodno u cilju odbijanja nedaće,
4. da od Allaha zatraži oprost i pokaje se za učinjene grijehe.
Žalosno je da jedan dio muslimana čija je vjera oslabila, kada ih zadesi kakvo iskušenje i nedaća, srde se i ljute, proklinju sudbinu i prigovaraju svome Stvoritelju na Njegovoj odredbi, gubeći iz vida Njegovu mudrost u tome i obmanjujući se svojim dobrim djelima, pa tako upadaju u još gore iskušenje i čine veliki grijeh.


Ako Allahov rob u iskušenjima i nedaćama bude razmišljao na jedan drugi način, dajući im ljepši smisao i značenje, osjetit će u njima lahkoću, strpit će se i dati prednost lijepoj završnici na ovom svijetu, očekujući veliku nagradu i Allahovo obećanje, kao npr.:

1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;

2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, bit će mu lakše u njegovom;

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče'';

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;

6. Allah mu je na taj način omogućio činjenje veličanstvenih djela, poput istrajavanja u strpljivosti, nadanja u Allahovu milost i nagradu i iščekivanje pomoći i spasa; sve su to ibadeti – dobra djela kojima robujemo Allahu i približavamo Mu se;

7. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

8. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.
Pa ako Allahov rob bude ispunjen ovako lijepim i pozitivnim značenjima i razmišljanjem, njegovo iskušenje i nedaća pretvorit će se u blagodat, pružit će mu se prilika da se osami sa svojim Gospodarom, osjeti slasti robovanja i skrušenog obraćanja Njemu, učvrsti vezu sa Njim, poveća nadu u Njegovu milost, uljepša svoje mišljenje o Njemu Uzvišenom i uradi mnoga dobra djela koja se ne daju ni opisati.


Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

Neke od stvari i postupaka koje olakšavaju onome ko je u iskušenju i nedaći, umiruju tugu, stimulišu moral i volju, okrepljuju srce i daju mu snagu:


1. Dova: Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti. Zato je pri pomračenju Sunca i drugim prirodnim čudima i događajima naređeno da se klanja namaz, dovi, traži oprost i udjeljuje sadaka.''

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''

4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.'' (El-Isra', 82.)
5. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove: ''A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!''' (El-Bekare, 155-156)
''Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti' a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''

Ovo sve naravno ne znači da trebamo biti pesimista,nego uvijek optimista i rob se mora prepustiti saburu.Musliman treba uvijek nastojati poboljšati svoje stanje, a ako mu je nepravda nanesena, protiv toga se treba boriti u skladu sa Allahovim zadovoljstvom. No u slučajevima kada izbavljenje iz određene nedaće nije u našim rukama, onda se trebamo u potpunosti pouzdati u Gospodara i dovom Ga moliti da nam nevolju otkloni. A musliman treba uvijek biti optimističan, i imati na umu da je sa poteškoćom i olakšanje: Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je i last! (Al-Inširah: 5-6.).


Iskreni vjernik nikada neće zapasti u depresiju. Nikada neće biti tužan niti razočaran. On nikada nije na gubitku, jer kada ga zadesi iskušenje bude strpljiv i nada se Allahovoj nagradi pa doživi pobjedu u svakoj situaciji, a kada mu Milostivi podari Svoje blagodati, bude Mu zahvalan i svjestan da to nije njegovih ruku djelo pa mu Allah još više poveća blagodati.

To je naš cilj i naš put. Ponosni smo i sretni što smo pripadnici najodabranije vjere kojoj je zagarantovan džennet. Zadovoljni smo svime što nam naš Rabb odredi i više volimo da smo mazlumi, nego zalimi. Niti jedno dunjalučko iskušenje ne može nas odvratiti od pripadnosti časnom islamu i svako iskušenje nas samo više ojačava, jer znamo i vjerujemo da je ovaj dunjaluk samo put ka džennetu ili džehennemu.


http://www.youtube.com/watch?v=t54XVvAtY8U&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Y3jTCHhEWPw

http://www.youtube.com/watch?v=h5wwkPdPpwc&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=wxQ5SUmf-UA


Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

 


23.05.2012.

Dan koji traje 50.000 godina pa pripremi se Allahov robe za njeg!!!

23.05.2012.

Mjesec Redzep i novotarije u njemu!!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Mjesec Redzep i novotarije u njemu!!!

 

Onaj ko detaljnije razmisli o stanju nekih od muslimana, naići će na to da su izmislili i došli sa mnogim ibadetima, koji su neutemeljeni - novotarije, Allahu se približavajući sa njima i misleći da su od vjere, a ustvari nije tako. Ovo se vraća na mnoge razloge, od njih je i neznanje, slijepa pristrasnost onome na čemu su njihovi bližnji, slijepo slijeđenje, povođenje za zabludjelim šejhovima, i korist i dobrobit koju ostvaruju neki od onih koji rade ove novotarije ili ih organizuju.

Doista je Allah, subhanehu ve te'ala, poslao poslanike, spustio knjige i propisao propise, samo da bi Mu se ispovjedao tevhid i da bi bio obožavan. Uzvišeni je rekao: "... i nisam stvorio ni ljude ni džinne osim da Mi čine ibadet." (Prijvod značenja Ez-Zarijat, 56.), i rekao je Uzvišeni: "Mi smo svakom narodu poslali poslanika, da Allahu ibadet čine i da se klone taguta." (Prijevod značenja En-Nahl, 36.) Taj ibadet se ne naziva ibadetom, osim ako se iskreno radi u ime Gospodara svjetova, i u skladu sa naredbom plemenitog Poslanika, neka je na njega najbolji salavat i selam, zato što je Uzvišeni rekao: "Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga." (Prijevod značenja El-Kehf, 110.) El-Fudajl b. 'Ijjad, rahimehullah, je rekao: "Doista djelo, ako bude iskreno, a nije ispravno, neće biti primljeno, a i ako bude ispravno ali neiskreno, neće biti primljeno, sve dok ne bude iskreno i ispravno. Iskreno je; ako bude radi Allaha 'azze ve dželle, a ispravno je; ako bude u skladu sa Sunnetom." (Pogledaj: 'Džami'ul-'ulumi wel-hikem' od Ibn Redžeba, str. 72.)

Onaj ko detaljnije razmisli o stanju nekih od muslimana, naići će na to da su izmislili i došli sa mnogim ibadetima, koji su neutemeljeni - novotarije, Allahu se približavajući sa njima i misleći da su od vjere, a ustvari nije tako. Ovo se vraća na mnoge razloge, od njih je i neznanje, slijepa pristrasnost onome na čemu su njihovi bližnji, slijepo slijeđenje, povođenje za zabludjelim šejhovima, i korist i dobrobit koju ostvaruju neki od onih koji rade ove novotarije ili ih organizuju. Od bid'ata, novotarija, koje se ponavljaju svake godine i koje su ljudi uveli od ibadeta, je i ono što se radi u mjesecu Redžebu od prezrenih stvari, koje ćemo u narednim redovima spomenuti, uz kratki uvod u kojem ćemo se upoznati sa Redžebom i spomenuti razlog zbog kojeg je nazvan tim imenom. Redžeb je dobio naziv od arapskog glagola 'redžibe' 'jerdžubu' što ima značenje veličati nešto i poštovati ga, tako da je dobio ime 'redžeb' zato što bi bio veličan i uvažavan u pagansko doba, pa bi se borba u njemu prekidala i ne bi je dozvoljavali. (Pogledaj: 'el-Kamusul-muhit' str. 113, 'lisanul-arab' 1/411-412.)

 

Obilježavanje dvadeset i sedme noći Redžeba, koju nazivaju 'Noć Isra'a i Mi'aradža'

Kaže imam Ibnu Baz, rahimehullah: "Noć u kojoj se desio Isra' i Mi'araž nije precizirana u vjerodostojnim hadisima, i sve što je preneseno od preciziranja te noći je nevjerodostojno od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, kod hadiskih učenjaka, i Allah zna mudrost u tome da bude zaboravljena među ljudima, a ako bi vjerodostojno i došlo preciziranje, ne bi bilo dozvoljeno muslimanu da u njoj posebno posveti išta od ibadeta. Nije mu dozvoljeno da je obilježava niti proslavlja, zato što je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, radijallahu 'anhum, nisu proslavljali, niti obilježavali, niti joj išta posebno posvećivali. Da je njeno obilježavanje propisana stvar, pojasnio bi to Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, svome ummetu, bilo djelom ili riječju. Da je se nešto od toga desilo, znalo bi se, i bilo bi rašireno, i prenijeli bi to do nas ashabi, radijallahu 'anhum." (Pogledaj 'Risaletu tehziri minel-bida'i', str. 7.)

 

Namaz 'Regaib'

Prenosi se forma ovog namaza u hadisima koji su laž na Mustafu, sallallahu 'alejhi ve sellem, evo i primjera. Od Enesa ibn Malika, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Redžeb je Allahov mjesec, Ša'ban je moj mjesec, a Ramazan je mjesec moga ummeta...", do riječi: "... i neće niko; postiti prvi četvrtak u Redžebu, zatim klanjati između akšama i jacije, tj. u noći džume, dvanaest rekata, u kojima će na svakom rekatu učiti el-Fatihu jednom, i el-Kadr (Inna enzelnahu fi lejletil kadr) tri puta, i el-Ihlas (Kul huvellahu ehad) dvanaest puta, predajući selam nakon svaka dva rekata, a zatim nakon namaza donijeti na mene salavat sedamdeset puta, zatim reći: 'Allahu moj, donesi salavat na Muhammeda, vjerovjesnika, koji ne čita i ne piše, i na njegovu porodicu!', zatim učiniti sedždu i učiti na sedždi sedamdeset puta: 'Subbuhun kuddusun rabbul-melaiketi ve ruh', zatim podići glavu i reći sedamdeset puta: 'Rabbi-gfir li ve-rham, we tedžavez amma ta'lem, inneke ente el-azizul-e'azam', zatim učiniti sedždu drugi put i reći isto kao i na prvoj sedždi, zatim zamoliti Allaha za svoju potrebu, i doista će mu biti udovoljeno." Kaže Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nema roba niti robinje, koji klanjaju ovaj namaz, a da im Allah neće oprostiti sve grijehe, pa makar ih bilo kao morske pjene i koliko je listova na granama, i biće mu omogućeno da se na Sudnjem danu zauzme za sedamdeset osoba iz svoje porodice, i kada bude u kaburu prve noći doći će mu nagrada od ovog namaza i obratiti mu se radosna lica i blagog jezika, i reći mu: 'Moj voljeni, budi sretan! Spasio si se svake poteškoće!' Pa će upitati: 'Ko si ti?' Tako mi Allaha, nisam ugledao ljepše lice od tvoga, niti čuo divniji govor od tvoga, niti osjetio ljepši miris od tvoga!' Pa će mu reći: 'O moj voljeni, ja sam nagrada od namaza kojeg si klanjao te i te noći u tom i tom mjesecu. Došao sam noćas da ispunim tvoje pravo, pravim ti društvo, otklonim od tebe usamljenost, pa kada bude puhnuto u rog pravit ću ti zaklon na Sudnjem danu na mjestu proživljenja, i raduj se, nećeš nikada ostati bez dobra od svoga zaštitnika'." (Bilježi ga Ibnul-Dževzi u 'el-Mevdu'at', 2/124-125.) Kaže Ibnul-Dževzi, rahimehullah, nakon što je naveo predhodni hadis: "Ovaj hadis je ništavan-apokrifan, laž na Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i za njega su okrivili Ibn Džuhejma i rekli da je od lažova, a čuo sam našeg šejha Abdulvehhaba el-Hafiza da kaže: 'Sve ravije-prenosioci su nepoznati, sve sam knjige prelistao, ali ih nisam našao.'" (Prethodni izvor: 2/125.) Kaže eš-Ševkani, rahimehullah: "Hadis je apokrifan, i njegovi prenosioci su nepoznati. To je taj poznati namaz 'ragaib'. Hafizi hadisa su se složili da je taj namaz ništavan." ('El-Fevaidil-medžmu'a fil-ehadis el-mevdu'a' str. 48.) Kaže imam en-Nevevi, rahimehullah: "Doista je taj namaz bid'at-novotarija, i prezren čin, od novotarija koje su uveli zabludjeli i neznalice, i u njemu se nalaze očite i jasne prezrene radnje. Allah ubio onoga ko ga je izmislio i slagao. Islamski učenjaci su napisali dobrih i korisnih knjiga pojašnjavajući njegovu pokvarenost, i pojašnjavajući zabludu onih koji ga klanjaju i koji su ga izumili, a ono što ukazuje na njegovu ništavnost i pokvarenost, i zabludu onoga ko ga obavlja, je teško pobrojati od mnogobrojnosti." ('Sahihu Muslim bi šerh en-Nevevi' 8/20.) Kaže šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah: "... a što se tiče namaza 'ragaib', nema nikakve osnove, nego je izmišljen, i nije ga pohvalno klanjati niti u džematu niti ponaosob. Došlo je u Sahihu imama Muslima, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio da se izdvaja noć džume sa namazom, niti dan džume sa postom. A predaja koja je došla po pitanju njega je laž i ništavna po konsenzusu islamskih učenjaka, niti ga je u osnovi spomenuo iko od ispravnih prethodnika." ('Medžmu'a fetava šejhil-islam Ibn Tejmijje' 23/132.) I kaže također: "Namaz 'regaib' je novotarija po slaganju svih islamskih učenjaka, nije ga propisao Allahov posalnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti iko od njegovih halifa, niti je pohvalio njegovo obavljanje iko od imama ove vjere, kao Malik, eš-Šafi'i, Ahmed, Ebu Hanife, es-Sevri, el-Evza'i, el-Lejs, i drugi. A hadis koji je prenesen u tom kontekstu je laž po konsenzusu svih hadiskih stručnjaka..." (Prethodni izvor: 2/134.) Upitan je također o namazu 'regaib', da li je od pohvalnih stvari ili ne? Pa je odgovorio: "Taj namaz nije klanjao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti iko od njegovih ashaba, niti od tab'ina, niti od imama muslimana, niti ga je pohvalio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti iko od ispravnih predhodnika - selefa, niti imama, niti su spomenuli ikakvu vrijednost posebnu za tu noć. Hadis koji se prenosi o tome od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, je lažan i apokrifan po slaganju svih učenjaka u toj oblasti, zato su rekli stručnjaci islamskih disciplina; da je pokuđen i nije pohvalan, a Allah najbolje zna." (Prethodni izvor: 2/135.) Kaže Hafiz Ibnu Režeb, rahimehullah: "Ovaj namaz, tj. 'regaib', je novotarija kod većine uleme, i od onih koji su to spomenuli, od islamskih učenjaka u novije vrijeme, je Hafiz Ebu Isma'il el-Ensari, i Ebu Bekr es-Sem'ani, i Ebul-Fadl Ibn Nasir, i Ebul-Ferež Ibnul-Dževzi, i drugi. Prijašnji učenjaci ga nisu spominjali da je od novotarija, zato što je izmišljen nakon njih, i pojavio se tek nakon 400. godine po hidžri, zato ga nisu ni znali raniji učenjaci i nisu govorili o njemu." ('Lataiful-me'arif' od Ibnu Redžeba. str. 228.)

 

Post mjeseca Redžeba

Kaže Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah: "Nije prenešen o vrijednosti mjeseca Redžeba, niti o njegovom postu, niti postu jednog njegovog dijela, niti o oživljavanju posebne noći, vjerodostojan hadis koji može poslužiti kao dokaz, i u tvrdnji toga me je pretekao imam Ebu Isma'il el-Herevi el-Hafiz, rahimehullah." ('Tebjinul-ažeb bima verede fi fadli redžeb' od Ibn Hadžera, str. 23.) A od onih koji su pretekli Hafiza Ibn Hadžera je i imam Ibnul-Kajjim kada kaže: "... i svaki hadis u kojem se spominje post mjeseca Redžeba, ili obavljanje namaza u nekim od njegovih noći, je obična laž." ('El-menaru munif fi sahihi we da'ifi' od Ibnul-Kajjima, str. 96.) Omer ibnu-l-Hattab, radijallahu 'anhu, bi udarao ljude po rukama u Redžebu kada bi sklanjali od njega hranu i govorio bi: "Doista je to mjesec kojeg su veličali u pagansko doba!" (Predaju je zabilježio Ibn Dehijje u 'Eda'u ma vdžebe min bejani ved'il-veda'in fi redžeb' str. 113, i vjerodostojnom je ocjenio šejh el-Albani u 'Irvaul-galil', 4/113-114, hadis br. 957.) Spomenuo je imam et-Tartuši da je pokuđeno postiti mjesec Redžeb u tri stanja:

● Ako ga muslimani posebno odrede za post svake godine, povodeći se za običnim narodom koji nema znanja o Šerijatu, uz raširenost ubjeđenja da je njegov post obaveza kao i post u Ramazanu.

● ili da je to potvrđeni sunnet od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kojeg je precizirao sa postom, kao ostali pritvrđeni sunneti.

● ili da post u njemu ima posebnu vrijednost za razliku od posta u drugim mjesecima, kao post dana Ašure, i da namaz u zadnjem dijelu noći ima veću vrijednost od namaza u prvom dijelu noći, tako da je to sa aspekta vrijednosti, a ne da je sunnet ili farz. Da sa radi o tome pojasnio bi to Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ili bi to uradio makar jednom u životu, kao što je to uradio sa postom dana Ašure i sa ibadetom u zadnjoj trećini noći.

Kada znamo da to nije uradio, propada mogućnot posebnosti toga sa određenom vrijednošću. Nije to ni farz niti sunnet po slaganju svih, tako da ne ostaje išta što upućuje na posebnost posta u njemu, i pokuđeno je postiti u njemu i ustrajavati u postu, kako ga ne bi običan narod uvrstio u farzove i sunnete. A ako želi neko da ga posti, uz sigurnost od mogućnosti da se raširi ubjeđenje da je od farza ili sunneta negovim činom, onda u tome nema smetnje." ('El-Havadisu wel-bida'u' od et-Tartušija, str. 110-111.)

 

Obavljanje umre u Redžebu

Nije vjerodostojno preneseno od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je obavio umru u Redžebu, niti da ga je posebno izdvojio za obavljanje umre od drugih mjeseci. Tako da nema posebne vrijednosti u obavljanju umre u mjesecu Redžebu nad ostalim mjesecima, kako to misle neki. Ono što se zna od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je obavio umru nakon hidžre četri puta, i sve su bile u Zul-K'adetu, prva; umra pri sklapanju ugovora na Hudejbiji, kada su ga mušrici spriječili da dođe do Ka'be, šeste godine po hidžri, druga; umra naredne godine kao nadoknada da proteklu, treća; umra od Dža'rane, kada je izašao na Hunejn pa se vraćao u Mekku, i zanijetio umru od Dža'rane ulazeći u Mekku, četvrta; umru koju je spojio sa hadždžom. ('Zadul-me'ad' od Ibnul-Kajjima, 2/90-91.) Spomenuo je šejh Muhammed ibn Ibrahim Ali Šejh, rahimehullah, da su islamski učenjaci pokudili izdvajanje mjeseca Redžeba sa mnoštvom obavljanja umri u njemu. ('Fetava šejh Muhammed ibn Ibrahim Ali Šejh' 6/131.) Kaže šejh Abdullah ibn Abdulaziz et-Tuvejdžiri: "Ono što ja smatram, a Allah najbolje zna, da preciziranje mjeseca Redžeba za obavljanje umre nema nikakve osnove, zato što ne postoji šerijatski argument koji ukazuje na tu posebnost, uz to da je vjerodostojno preneseno da Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije nikada obavio umru u Redžebu. Da u posebnosti umre u Redžebu ima neka vrijednost, ukazao bi svome ummetu na to, jer je bio brižljiv prema njima, kao što im je ukazao na vrijednost umre u Ramazanu, i sl." ('El-Bid'ul-havlijje' str. 238.) A ono što se spominje od Ibnu 'Umera, radijallahu 'anhuma, kada je bio upitan: O Ebu Abdurrahmane, da li je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, obavio umru u Redžebu? Pa je rekao: "Da!" Na to mu se suprostavila Aiša, radijallahu 'anha, i negirala, a Ibn 'Umer je to čuo i nije rekao ni "Da!" ni "Ne!", nego je prešutao. Da u tome ima posebnosti spomenula bi to Aiša, radijallahu 'anha. (Pogledaj: 'El-Edebu fi Redžeb' od Mula Ali el-Karija str. 49-51.) Skupina islamskih učenjaka je bila na stavu da je pohvalno obavljati umru u Redžebu, kao što je u 'Lataiful-me'arif', i Ibnul-Kajjim je spomenuo kada je vrijednije obavljati umru u Redžebu ili Ramazanu ('Zadul-me'ad' 2/95), tako da po tom pitanju ima razilaženje, i potrebno je još detaljnije objasniti.

 

http://www.youtube.com/watch?v=LFinYuCRuL4

http://www.youtube.com/watch?v=wQmUtjg13_I&feature=youtu.be

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

 


23.05.2012.

INTERNET moze biti tvoj hajr ili zlo!!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

INTERNET moze biti tvoj hajr ili zlo!!!

 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim-U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tako mi vremena -

2. čovjek, doista, gubi,
3. samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
103. Al-'Asr - Vrijeme
Mekka - 3 ajeta



Zatim o internetu...

U doba elektronskih medija, kao što su internet, e majl, mobitel, sms poruke, blue tooth, messenger i facebook i mnogi islamski web portali i forumi, za ženu muslimanku je gotovo nemoguće sačuvati svoj stid, sram i čednost a takodje i braca. Plašt anonimnosti koji internet pruža naoko daje ženi muslimanki privdnu sigurnost da je niko ne poznaje i da je tu sigurna. Ženska naivnost i lakomislenost je nedvojbeno dokazana, i s time njena ranjivost je dovedena na visoku razinu.

Već godinama na velikom broju islamskih internet portala i foruma sa naših prostora se dešava očito miješanje između spolova, u dugometražnim komentarima, iznošenju i razmjeni mišljenja, opisivanje sebe, vlasitog privatnog života i ostalih detalja koji bi u okvirima islama trebali ostati nedokučivi strancima. Intimnost žene muslimanke je svedena na nezavidan nivo. Brzinu kojom se sestre oglašavaju u komentarima, sa veoma jakim stavovima, i neke čak toliko hrabro komunicirajući s braćom na javnom mjestu kao što je internet srozavaju sebe i svoju ličnost na nivoe vremena prije svga pokajanja i okretanja vjeri.

Nijedan daija se nije oglasio na ovu temu povodom ovog pitanja, vjerovatno iz razloga što i sami ponekad učestvuju u konverzacijama i komunciraju sa osobama ženskog spola. Neminovno je da će se doći u kontakt sa osobom drugog spola u svijetu u kojem danas živimo, međutim, taj kontakt bi se po svaku cijenu trebao ograničiti na nužno i neophodno. Niko nemože dokazati da je komentarisanje na forumima, facebooku i ostalim internetskim vidovima komunikacije neophodno niti nužno. Udate sestre se dovode u situacije gdje čak imaju i svoje vlastite fotografije koje ih doslovno i vjerno opisuju, a mnoge pa možda i većina naših pokrivenih sestara su lijepog izgleda i fizionomije.

Nevažno da li se radi o udatoj ženi ili pak o djevojci, činjenica je da je svaki razgovor sa ne mahremom te ženske osobe haram, i samim tim se dovodi u pitanje njen nijjet, čast i iman, odnosno nivo bogobojaznosti i respekta za Allahove zakone.
Perspektivni prosci će dakako uvijek se zapitati koliko vremena je takva djevojka provela na chatu, razmjenjujući slike i razgovore intimne prirode. Mnogi muževi su neupućeni o učestvovanju njihovih supruga na chatovima i forumima i o njihovoj komunikaciji sa osobama odnosno braćom koji su nerijetko i sami oženjeni.Takodje u mnoge zene se neupucene o chetanju njihovih muzeva sa drugim zenama koje im NISU DOZVOLJENE ,dok one umorne spavaju sa njegovom djecom,od kucnih polosva i umora ali eto duga noc je nekom a sejtan nespava a mnogi nazalost zaborave ako hanuma ti spava ,pa ko stoji pored tebe 24 sahata-dva pisara precizna-MELEKA a ne samo to na prvom mijestu Uzviseni Allah svt te vidi pa kada bi se sakrio u misiju rupu a ne hmmm ti mislis ako si se zkljucao i hanuma spava nevidi niko,vidi ....vidi Uzviseni sve ,pa Njega se boj i On ima sve kamere svijeta pa ti ta tvoja nece koristiti postovani brate gdje se pokazujes drugima a i tebi sestro koja se pokazujes!!!!

Izlaganje šejtanskim spletkama svjesno i jasno je veliki haram. Mnogi od nas se zavaravaju da je ovo možda jedan vid dawe ili islamskog misionarstva, da će na takav način iznošenja svojih mišljenja ili plasiranja raznih audio i video materijala podstaketi nekog da bude bolji musliman ili eventualno ne muslimana da se vrati islamu. U islamu je sve jasno. Halal je jasan i haram je jasan! Druga alternativa ne postoji. Čuvanje čednosti i čestitosti je farz, čuvanje od harama i šejtanskih spletki je farz! Dawa je sunnet, i nije obavezan čin. Samo naše ponašanje može da bude vid dawe, i ništa dodatno u većini slučajeva nije ni potrebno da bi se širio islam. Poslanik alejhi selam jer rekao u hadisu:“ Haram je kao njiva kada stoka pase pa se nezna gdje je granica njegove i susjedove njive,....“

Sestrama pod hidžabom koje su se emancipovale i slijede pokret feminizma, učestvovanje u internetskim raspravama je dnevna norma. Raspravljanje s osobama muškog pola ne predstavlja nikakvu barijeru njihovim modernističkim ubjeđenjima. Ovo je ogroman problem današnjeg ummeta. Žena je postala sredstvo koje se lako izmanipuliše od strane prvo šejtana pa onda zlih spletkaroša koji se kriju pod plaštom islama. Mnoga braća se takođe zavaravaju s jedim od Allahovih dozvola a to je poligamija. Oni smatraju da im je pod ovim dozvoljenim činom dozvoljeno i da takođe upoznaju i razgovaraju sa potencijalnom drugom ženom, ili pak trećom i tako dalje. Mnoge djevojke koje su se vratile islamu, padaju na ovakve priče jer su ponesene inekcijom imana i trebaju nekog ko je dugo vremena u islamu ko bi ih poučavao vjeri.

Ovakva braća postaju lovci a nedužne sestre plijen. Većina ovih sestara povratnica u islam, su iskrene i časne sestre koje padaju u klopke šejtana i osoba s lošim nijjetim, bolje rečeno prljavim nijjetom. Ovakve sestre se jednostavno oslanjaju na Allaha i prihvataju Allahove odredbe bez sumnje, a neko ko se predstavlja u svijetlu islama je kao žarulja na koju lete mušice. Privlačna u početku ali smrtonosna na kraju. Ovakve avanture su veoma česte i nerijetko se završe u propasti jer dokazana činjenica je ta, da se do halala ne dolazi na haram način. Allah će uvijek razotkriti i poniziti one koji zloupotrebljavaju njegove zakone za svoju ličnu i ovo dunjalučku korist.

Zašto se sestre upuštaju u ovakve sumnjive stvari od kojih nam je naređeno da se klonimo,....šta je razlog tome? Odgovor je veoma kompleksan i zahtijeva mnogo poznavanja ljudske psihe, islama i uopšteno sociologije ljudskih bića. Ovo je vid opsjednutosti. Bolesti zaraze s virtualnim svijetom, koji je gori od dunjaluka, u svojoj prolaznosti. Mnogi brakovi su upropašteni na ovaj način. Sestre imaju više kontrole u svojim rukama nego što i same misle. One su primamljive, izazovne i privlačne za braću u svakom slučaju. Kao med za medvjeda koji ide ka košnici, ako je košnica nezaštićena i izložena i pristupačna, neminovno je da će medvjed provaliti i uzeti med. Sestre bi trebale povesti računa o svom ponašanju, izgledu i izlaganju svojih osobina i ličnosti kroz svoje komentare, samom spoznajom da su atraktivne, trebaju znati da predstavljaju izazov kako ne oženjenom bratu, tako i oženjenom.

Trebaju biti svjesne da je njihovo ponašanje na ovakav način strašan čin koji neminovno vodi u grijeh, otvarajući opciju da ih neki brat kao takve zamišlja, poželi pa možda čak i na nemoralan način. Same ženine riječi bez izloženog izgleda mogu nekog od braće da natjeraju da se ponese na nedozvoljen način. Za svaku akciju postoji reakcija. Mi smo insani koji su podložni grijesima i koji su podložni šejtanskom utjecaju. Naše bitisanje na dunjaluku je kratko,...samim sebi dajemo za pravo da donosim sopstvene fetve, zavaravamo se pod plaštom nedozvoljenog kako to nije toliko strašno jer niko nezna recimo ko smo na forumu, ali Allah zna!!!! Allah sve zna! Ko smo to mi da se zavaravamo i da krojimo i prekrajamo zakone halala i harama, edeba i ahalaka i kodeksa islamskog ponašanja i života?

Sestre, probudite se, dovoljan vam je Allah a divan li je On zaštitnik. Prvo svežite svoje deve pa se onda uzdajte u Allaha! Zašto ste se dovele na ovaj nivo i zašto se ne bojite Allaha?
Jel vam potrebna potvrda od insana da ste lijepe, atraktivne i inteligentne? Ko je vama vaš Gospodar, vaš nefs ili Allah? Promislite da li raditeupravo nešto što bi definitivno zabranile svojim kćerkama i sinovima. Zašto gubite dragocijeno vrijeme, koje bi mogle provoditi u zikru ili ibadetu, pa čak i čišćenju vaših domova, jer i za to će te biti nagrađene? Kažete to je odmor ili predah, pa šta se desilo s odmorom u namazu, obaveznom ili dobrovoljnom?

Šta se desilo sa činjenjem dobrih dijela porodici, komšijama, zijaretima porodici i prijateljima, pa zar i to nije odmor ili predah pa čak i razonoda za koju će te biti nagrađene. Gdje je nestao moral, stid i čednost žene muslimanke? Sve su prilike da se utopio u moru cyber virtuelnog dunjaluka koji se gasi jednim klikom,...zapitajte se jeli vrijedno,...nije, nije vrijedno ni krila mušice a ne kamoli nečeg drugog! SubhanAllah!!! Hoće te li prodati par sati ili dana internetskog uživanja na nedozvoljen način za svoj Džennet!

Hoće te li se opustiti do te mjere da zanemarite svoju svrhu postojanja, hoće te li se prepustiti moru interneta da vas talasa i baci od oštre hridi grijeha pa da se onda probudite? Čovijek je doista vrijeme a vrijeme prolazi, kada će ovaj košmar prestati, kada će te se probuditi i shvatiti da ste jedinke koje sačinjavaju organ, da svojim grijesima uništavate druge, da ih pozivate u grijeh, da uzrokujete da se nečiji mizan prevagne u lošim dijelima, ....

Otvorite oči i spoznajte da je to cesta bez kraja koja vodi ka najstrašnijem odredištu,...Džehennemu . A braća, koja takođe sve ovo smatraju halalom, i da cilj opravdava sredstvo, takođe treba da se probude, i da se obračunaju sa samim sobom, i da shvate da je i plašt islama providan kada se koristi na zabranjen način. Jedino postaje neprobojan plašt ako se ojača iskrenošću, bogobojaznošću, i čuvanjem od grijeha. Jedan od načina je taj da se klone nedozvoljenog i da se čuva griješenja sa spoznajom prave svrhe života, a to je da smo stvoreni da robujemo Allahu i samo Njemu Uzvišenome a ne ženama i njihovim prolaznim čarima i ljepotom i slatkim riječima. Pa zar vas ne čekaju hurije u Džennetu, čiji sjaj i ljepota se nemogu ni zamisliti niti usporediti sa čitavim dunjalukom.

O braćo zar ste spremni dati hurije za prolazne dunjalučke žene???? Samo onaj ko pameti nema će pozitivno odgovoriti na ovo pitanje. Vječnost je skupa roba, i samo za odabrane. Samo za garibe koji znaju svoj cilj i koji su svoje srce i svoju pamet predali Allahu na Njegovom putu. Okanite se nedozvoljenog ali i prolaznog, za nešto što je vječno i neizmjerno u svojoj cijeni i ljepoti. Shvatite kao poruku ali kao i kritiku. Allah je samo taj koji je sposoban da vidi i u srca i duše. Poslednji sud je kod Allaha, pa pomislite na koji tas vage će biti bačeno vaše vrijeme provedeno na internetu.

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavijestio da je uklanjanje od iskušenja bolje čovjeku, makar da bude pastir ovaca, pa je rekao: „Doći će vrijeme da najbolji čovjekov imetak budu ovce s kojima će ići po planinskim obroncima i kišnim predjelima, bježeći sa svojom vjerom od iskušenja." (Buhari, hadis 19)

Ummu-Seleme, radijallahu 'anha, je rekla: „Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne noći prestrašen, govoreći: 'SubhanAllah, šta je Allah spustio od riznica i šta je spustio od iskušenja, ko će probuditi stanovnice soba, (misleći na svoje žene), kako bi klanjale. Biće onih koje su odjevene na ovom svijetu, a neodjevene na Ahiretu." (Buhari, hadis 115)

Huzejfe b. El-Jeman je upitao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,: „Ima li nakon ovog dobra, sa kojim je došao, kakvog zla?" Reče mu: Da. - Ovaj upita: „A ima li nakon ovog zla kakvog dobra?" Reče Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: Da, a u njemu je dim." - A šta je njegov dim? - Reče: „Narod koji slijedi put mimo mog puta, i usmjeravaju mimo moje upute, nešto dobra primjećuješ kod njih, a nešto lošeg. - A ima li nakon toga kakvog zla? - Reče: Da, pozivači na vratima vatre, ko im se odazove bace ga u nju. - Rekoh: O Allahov Poslaniče, opiši nam ih. - On reče: Oni su od naše kože i govore našim jezicima." (Buhari, hadis 3606, Muslim, hadis 1847)

Zato savijet moj brate i sestro postovana u Islamu -MENI PRVOJ pa svima da u Ime Allaha ucimo prvo Allahovu vjeru-IKRE,kad steknemo bogobojaznost i strah od Allaha svt tad smo svijesni zasto koristimo ovo dunjalucke stvari-internet!

 



Elhamdulillah Allah svt nama je dao vjeru kao na tacni serviranu,hoces internetom naci Kur'an da slusas ili prevod ili da ucis,ili hadise,ili knjige ili da ucis razne islamske pojmove o ahlaku,fikhu,adabima itd dok to nije bilo u prvim najispravnijim generacijama pa zato cemo se pitati za sve!!
Oni su pisali ajete po plocama i kozama i ucili,hadise pamtili i isli kilometrima da ih skupljaju a mi sjedi i kahva i klikni jedno dugme ili HAJR ILI PROPAST-HARAM!!!!!
Pa kada nam je Allah svt podario ili nas pocastio ovom tehnikom nakon vjere ISKORISTIMO SAMO U HAJR I DOBRO DA STO PRIJE STEKNEMO ZNANJE DO ALLAHOVA SVT ZADOVOLJSTVA;  tj,da radimo za onaj svijet da se mi okoristimo sami i da ucimo i da PRENOSIMO NA DRUGE PA MAKAR I JEDAN AJET A Allah svt upucuje u vjeru a mi ne ali mozemo biti sebeb nekome da doodje do srca ako mu se Allah svt smiluje!

Mani te se chetanja i asikovanja,mani te se zabranjeni strana-HARAMA I PORONOGRAFIJE,mani te se beskorisni rasprava o Islamu-ulemi,ucenjacima,daijama i sektama raznim sa kojima smo i sami iskusani,mani te se UHODJENJA I POTVARANJA JEDNI DRUGIH IZA TUDJIH NICKOVA (pa tako braca uzimaju zenske nickove i provjeravaju svoje bracu-komsije i prijatelje i laksi put da sa sestrama neiskusnim chetaju a sestre nazalost uzimaju muske nickove da provijere svoje sestre iz dzemata,komsinice itd  )
PA ZAR SE ALLAHA SVT NE BOJITE ZASTO UHODITE JEDNI DRUGE KADA VAS SVIJU UZVISENI VIDI I GLEDA

Neki ljudi, da ih Allah uputi, imaju ljubav prema traganju za greškama. Tuđe greške su njihove izgubljene stvari za kojima tragaju. Vidjet ćeš kako prelistavaju knjige učenjaka ne tražeći korist, već propuste, baš poput mušice koja sleti samo na ono što je ružno! Kada takav pronađe grešku, kaže: ''Hvala Allahu Koji nas je uputio na ovo, a ne bismo bili upućeni da nas Allah nije uputio.''

Zatim na mjestima okupljanja (sijelima) govori o dotičnoj grešci: ''Taj čovjek je takav i takav'', a dotični čovjek koji prenosi ove riječi ustvari ima daleko više grešaka. Ako tragamo za biografijom čovjeka o kome je iznesena greška, uvidjet ćemo da on u islamu ima velike zasluge i pohvalne tragove. Koliko li je takva osoba samo služila islamu pisanjem knjiga i podučavanjem? Njegove ispravnosti su velike, a greške male. Međutim, ovaj drugi širi samo njegove greške, što je, bez imalo sumnje, neispravno. Zapravo, pravedno je da se preko takve male greške pređe i da mu se nađu odgovarajuća tumačenja, ukoliko to data pozicija može podnijeti.

Pravedno je da mu se oprosti mala greška u odnosu na veliki broj ispravnosti koje posjeduje. Ko je taj koji ne griješi i koji je sačuvan greške, osim Poslanika, s.a.v.s.? Kada bismo prekoravali svakog onog koji pogriješi, tako mi Allaha, ne bi bio niko sačuvan, pa čak ni ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer oni nisu lišeni greške osim u onome o čemu su donijeli konsenzus, ali kao pojedinci nikako!

Želi se reći da čovjek neće jednostrano gledati na greške i zanemarivati ispravnosti, niti će jednostrano zanemarivati greške i gledati samo ispravnosti. Upozoravat će na grešku kako ljudi u nju ne bi zapali, ali neće ''dizati ustanak'' protiv dotičnog čovjeka ili alima. Spomenut će, kada situacija iziskuje, da ima mnogo dobra, ali da nije nepogrešiv, te da ima te i te greške.

Zato, treba upozoriti na dotičnu grešku bez obzira na onoga ko ju je izrekao, prema mogućnosti bez spomena imena osobe, ali ne treba nikako zaboraviti na aspekt dobra ukoliko osoba posjeduje mnoštvo ispravnosti u odnosu na male greške.

Na ovu postavku i njenu potvrdu motiviralo me je širenje govora u ovim vremenima o nekim imamima u ilumu, poput imam En-Nevevija i Ibn Hadžera i drugih imama u hadisu za koje poznajemo lijepu biografiju i ispravne namjere. Zapravo, mi kažemo: Oni nisu nepogrešivi, a suprotstavljaju se u većini slučajeva metodu sljedbenika sunneta o Allahovim imenima i svojstvima. Međutim, to ne može biti izgovor da se odbaci istina i ispravnost koja se nalazi kod njih. Istina koja dolazi mora biti primljena, makar i od najlažljivijeg čovjeka, a neistina se odbacuje od onoga ko je donese, pa makar imao najveće epitete istinoljubivosti. Nema sumnje da oni imaju ogromne zasluge u islamu, službi sunnetu, ali imaju i ovu grešku koja se odbacuje. Međutim, nećemo o njima govoriti kao o pojedincima, te mnogo ih optuživati i umanjivati njihovu poziciju. Allahu, mi Ti se utječemo od svega što se suprotstavlja Tvome Šerijatu. Allah najbolje zna.

U osnovi je obavezno imati lijepo mišljenje o muslimanima

Zapravo, musliman treba imati lijepo mišljenje o drugom muslimanu, i ne smije ga optuživati zbog glasina ili neprovjerenih navoda. Obaveza je imati lijepo mišljenje o njegovom govoru i njegove izraze protumačiti u najljepšem značenju.

Naređeno nam je da lijepo mislimo o muslimanima. U hadisu Ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: ''Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kruži oko Kabe i govori: 'Kako si lijepa, kako je tvoj miris lijep, kako si velika, kako je tvoja svetost velika! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svetost vjernika veća je kod Allaha od tvoje svetosti u pogledu njegovog života i imetka, te je dužnost da se o njemu misli samo dobro.'' Prenosi Ibn Madže.

U ovom hadisu je podsticaj da kod muslimana treba preovladati lijepo mišljenje i da se udaljava od njemu suprotnog.

O tome Omer b. Hattab kaže: ''Ne misli o riječi koju je rekao tvoj brat vjernik osim dobro i traži joj najbolje tumačenje u dobru.''

Od Seida b. el-Musejjiba prenosi se da je rekao: ''Neka moja braća, ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., napisali su mi: 'Pitanje svoga brata protumači u najboljem smislu, ukoliko ti ne dođe neko preovladavajuće mišljenje. Ne pomisli za riječ koju je rekao tvoj brat zlo, a ti ćeš joj pronaći najljepše tumačenje u dobru.“ Jedan od svijetlih primjera o ovoj tematici je i događaj koji se desio Er-Rebi'i b. Sulejmanu, jednom od učenika imama Eš-Šafiija. Ušao je kod imama Eš-Šafiija dok je bio bolestan, pa mu rekao: ''Neka Allah ojača tvoju slabost.'' Eš-Šafii reče: ''Kada bi Allah ojačao moju slabost, ubio bi me!'' Er-Rebia reče: ''Tako mi Allaha, želio sam samo dobro.'' Eš-Šafii reče: ''Ja znam da kada bi me i izvrijeđao, ne bi želio osim dobro.''

Čovjek može pogriješiti i upotrijebiti riječ koja se može protumačiti na više načina, ili upotrijebiti neodgovarajuću riječ, ali nema za cilj ružno značenje. Zato je neophodno pogledati u stanja i namjere čovjeka, kao što je govorio veliki broj učenjaka. Međutim, ako pogledamo u stanja nekih ljudi, vidjet ćemo kako izokreću ovu osnovu i kako loše mišljenje o ljudima čine osnovom, a to je u suprotnosti sa dokazima. Kada ovakvi čuju riječ koja se može protumačiti na stotinu ispravnih načina, a samo na jedan pogrešan, oni će je protumačiti na onaj jedan pogrešan način.

Obaveza je imati lijepo mišljenje, osim kada čovjek jasno iskaže suprotno. Ko nam pokaže svoju lošu namjeru, bilo bi neumjesno da imamo lijepo mišljenje o njemu. Međutim, o kome znamo samo dobro i ispravnost u služenju vjere i znanju, dužnost nam je o njemu imati lijepo mišljenje. Allah najbolje zna.

Pojava fitni i nereda je jedna neminovnost života koja prati čovječanstvo kroz njegovu historiju. Kako za bilo koju stvar koja može zadesiti muslimana tako i za ovakva stanja postoji riješenje i savjeti. Obaveza svakog muslimana i muslimanke je da postupa po Kur'anu i sunnetu Allahova poslanika sallallahu alejhi ve sellem u svakoj prilici i svakom stanju koje ih može zadesiti. Velika je greška postupati onako kako to mi želimo bez obzira kako glasili islamski stavovi.

S toga je obaveza u svakoj situaciji koja nam nije poznata da se obratimo islamskoj ulemi i da se posavjetujemo sa njima po pitanju onoga što ne poznajemo ili djelimično poznajemo. Ovjde naročito treba podvući djelimično poznavanje vjere jer je to veliki problem današnjih muslimana. Ako pogledamo koliko se islam izučava i koliko se o islamu čita i brojnost problema s kojima se muslimani susreću vidit ćemo da se vrlo mali broj konsultuje sa ulemom ili im nije ni na pameti konsultovanje. Čak su i mnogi spremni da sami donose zaključke bez znanja jer površno znanje nije znanje.

Nekada se ljudi i zaslijepe time što završe dvije ili tri godine fakulteta islamskih nauka i misle da je dunja u njihovim rukama i da im više niko nije potreban da se savjetuju ili pitaju. A pitam se šta su radili imami ovog ummeta učeći kod svojih učitelja po deset, petnaest i više godina?!...

Savjetovanje je bila osobina Allahova poslanika alejhis-salatu ves-selam, njegovih ashaba i naših ispravnih predhodnika, pa šta mi onda o sebi mislimo ?!

Od Allahove milosti je i to što nam je u ummetu uvijek darivao one koji mogu upućivati i savjetovati muslimane pa i u našem vremenu imamo koga pitati i savjetovati se. Dakako sve nam je ovo bitno iz razloga što nam je obaveza da živimo i umiremo kao iskreni vjernici, „ O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojažnošću i ne umirite osim kao muslimani. „(Kur'an)

U sunnetu Allahova poslanika alejhis-salatu ves-selam jasno se vidi nagoviještaj pojavi fitni-nereda na Zemlji i dio toga i sami proživljavamo. Iskušenja od Allaha su dio Njegove mudrosti jer time iskušava Svoje robove kako bi se razdvojili iskreni od neiskrenih. Ali ako sami ljudi to uzrokuju kako bi se iskušavali onda je to nepohvalno i može biti veliki grijeh, kako to pojašnjava ibn Hažder u djelu „fethul-bari'“ na osnovu ajeta „a fitna je gora od ubistva.“

Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ves-selem: „ Vrijeme će brzo prolaziti, manje će biti ispravnih djela, raširit će se škrtost, pojavit će se neredi i povećat će se „herdž“, pa upitaše šta je to a on odgovori: ubijanje, ubijanje.“(Buharija)

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ves-selem: „Dolazi vrijeme u kojem će najbolji imetak musliman biti stado s kojim će otići u brda, tražeći sebi pojilišta, bježeći od nereda(fitni) da bi sačuvao svoju vjeru.“(Buharija)

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer


http://www.youtube.com/watch?v=oU8K2QeUQt4

http://www.youtube.com/watch?v=1MO1QlAUfOY

http://www.youtube.com/watch?v=YG3InIZV2lc&feature=related


22.05.2012.

Sabah namaz je siguran put ka Dzennetu!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sabah namaz je siguran put ka Dzennetu!

 

Kada bismo, naprimjer, Kur'an učili isključivo radi bereketa i onih deset sevaba za svaki proučeni harf koji su spomenuti u hadisu, onda bi svakako sabah-namaz, u toku kojeg se uči Kur'an, opet bio dio tog programa u životu muslimana, koji ga sa stepena duše koja je sklona zlu, uzdiže na stepen smirene duše koju doziva Allah, dž.š., iznad sedam nebesa, i kaže: ''O dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!'', a to su stepeni Allahovih poslanika, iskrenih vjernika, šehida i dobrih ljudi

''Tako mi zore, i deset noći, i parnih i neparnih, i noći kada nestaje, zar to pametnom zakletva nije...? Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, i sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo; i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, i faraonom, koji je šatore imao – koji su na zemlji zulum provodili i poroke na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio, jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: 'Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!' A kada mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: 'Gospodar moj me je napustio!' A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate, a nasljedstvo pohlepno jedete i bogatstvo pretjerano volite. A ne valja tako! Kada se zemlja u komadiće zdrobi i kada dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda, i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti, a na što mu je sjećanje?! i reći: 'Kamo sreće da sam se za ovaj život priremio!' Tog Dana niko neće kao On mučiti, i niko neće kao On u okove okivati! A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!'' (El-Fedžr)


Cjelovit program izgradnje ličnosti i društva

Ova kur'anska sura ima trideset kratkih ajeta, ali je u njima sadržan cijelovit program izgradnje islamske ličnosti i društva. U njoj su spomenute vrlo važne metode u toj izgradnji i odgoju, a mi ćemo spomenuti sljedeće:

- Nužnost odgoja islamske ličnosti kroz sabah-namaz, noćnu nafilu, dovu i savladavanje strasti.

- Podsticaj i poziv na iskorištavanje Božanske blagodati i prilike sadržane u riječima: ''...i deset noći!'', a misli se na prvih deset dana i noći mjeseca zul-hidždžeta, u kojima se krije neizmjerna nagrada za onoga ko te dane i noći provede u ibadetu.

- Noć je vrijeme za pobožnjake, a ne za dangube i besposličare, poruka je ajeta: ''...i noći kada nestaje'', što će reći: o vi koji ste razumom obdareni i koji vjerujete u Allaha, iskoristite noć u dobrim djelima, jer noć će, kao i cijeli ljudski život, brzo proći, a osim toga, vi ne znate hoćete li živi osvanuti.

- Zulum i fesad su uzroci propasti i na dunjaluku i na ahiretu. Zbog toga je obaveza na vjernicima da rade na popravljanju društva i na sprečavanju zuluma i širenja nereda, da cjelokupno društvo ne bi snašlo ono što je snašlo Ad i Semud, narode koji su zbog tih zala stradali i bili žestoko kažnjeni.

- Briga o siromasima i jetimima i sustezanje od haram imetka.

- Pripremanje za Dan obračuna prije nego što dođe Dan kada će čovjek reći: ''Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!''


Sabah-namaz kao primjer

Međutim, mi ćemo se ovaj put zadržati samo na jednom od tih važnih metoda odgoja i izgradnji ljudske ličnosti, a to je sabah-namaz. Iako se sabah-namaz direktno ne spominje u ovoj suri, ipak prva riječ ili bolje, prvi ajet ove sure: Vel-fedžrTako mi zore!, aludira na taj namaz  i on je povezan sa zadnjim ajetom: ''...vedhuli dženneti''''...i uđi u Džennet Moj!'' To implicitno upućuje na zaključak da je klanjanje sabah-namaza garancija za ulazak u Džennet, s tim što islamski učenjaci spominju dva uvjeta (šart) koji se prethodno moraju ispuniti. Prvi je da se sabah-namaz klanja u džematu, jer je ajet: ''...pa uđi među robove Moje'' došao prije ajeta: ''...i uđi u Džennet Moj!'', a drugi je da to klanjanje bude iskreno i isključivo u ime Allaha, a ne radi nekog drugog dunjalučkog cilja. Dakle, poruka prvog i zadnjeg ajeta sure El-Fedžr jeste: ako želiš ući u Džennet, onda klanjaj sabah-namaz u džematu i neka u tom namazu tvoje srce bude potpuno prisutno i posvećeno Allahu, dž.š. Pošto se u ovoj suri, vjernička duša, kojoj će biti naređeno da uđe u Džennet, naziva ''nefsul-mutmeinneh''smirena duša, ovdje ćemo nabrojati vrste ljudi ili vrste ljudske duše, shodno njihovom odnosu prema Allahu, dž.š., i Njegovim naredbama, a koje su spomenute u suri El-Vakia. Naime, tamo su spomenute tri skupine ljudi. Prva skupina je el-mukarrebun (Allahu bliski) i njihove duše su dostigle stepen: nefsul-mutmeinne (smirena duša)a njihova srca su potpuno prisutna u ibadetu i posvećena samo Allahu (hudurul-kalb). Zatim dolazi skupina ashabul-jemin (srećnici)njihove duše su na stepenu: nefsun levvame (duše koja sama sebi kori) zbog malih i velikih grijeha koje počini, a srca samo što nisu dostigla stepen potpune prisutnosti (istihdarul-kalb). I treća skupina su ashabu šimal (nesrećnici) čije su duše još uvijek na onom početnom stepenu: nefsun emmaretun bis-sui (duša sklona zlu), a srca su im nemarna i tvrda (kasvetul-kalb). Jedan od dokaza da je sabah-namaz najbolji način da se čovjek trgne iz nemara i odlijepi sa stepena – duše koja je sklona zlu – jeste i hadis koji bilježi imam Buharija, a prenosi ga Ebu Hurejre, koji kaže da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Šejtan svakome od vas u toku noći sveže tri čvora iznad glave i na svakom piše: 'Spavaj, duga ti je noć!' Ako se čovjek probudi i spomene Allahovo ime, razveže se jedan čvor, ako ustane i abdesti, razveže se i drugi čvor, a ako klanja sabah-namaz razveže se i treći čvor. U tom slučaju, čovjek ustane horan, raspoložen i marljiv, a ako ne klanja sabah-namaz, onda ustane neraspoložen, mrzovoljan i lijen.''


Odlike zore i sabah-namaza

Zora kao dio vremena koje je Allah stvorio, a samim tim i sabah-namaz koji se klanja nakon nastupanja zore, odlikuje se mnogobrojnim vrijednostima i blagodatima, a mi ćemo spomenuti sljedeće:

1. Prisustvo meleka

Allah, dž.š., objavio je: ''Obavljaj propisane molitve kad sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i molitvu u zoru, jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju.'' (Isra, 78) Ovaj ajet ima svoje pojašnjenje i tefsir u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Namaz u džematu bolji je dvadeset pet puta od namaza koji se klanja pojedinačno, meleki noći i dana sastaju se (jedni silaze na Zemlju, a drugi se vraćaju na nebo) u vrijeme sabaha.'' (Imam Buharija)


2. Post počinje od zore

Allah, dž.š., propisao je da ramazanski post počinje od nastupanja zore. Post je jedan od najvrednijih ibadeta i za njega je Allah rekao: ''Post je Moj i Ja ću za njega posebno nagraditi'', pa je za tako značajan i poseban ibadet odredio i posebno vrijeme, a to je zora, da se u vrijeme nastupanja još jednog ibadeta, sabah-namaza, obznani vjerničko putovanje ka Allahu i Njegovom zadovoljstvu i nagradi.


3. Zora je izvor snage i energije

To potvrđuje dio hadisa koji smo naprijed citirali: ''Ako se čovjek probudi i spomene Allahovo ime, razveže se jedan čvor, ako ustane i abdesti, razveže se i drugi čvor, a ako klanja sabah-namaz, razveže se i treći čvor. U tom slučaju, čovjek ustane horan, raspoložen i marljiv, a ako ne klanja sabah-namaz, onda ustane neraspoložen, mrzovoljan i lijen.''


4. Sabah je znak razlikovanja između licemjera i iskrenih vjernika

Govoreći o znakovima licemjerstva, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom svom hadisu, rekao je: ''Nema težih namaza licemjerima od jacije i sabaha, a da znaju kakva se u njima blagodat krije, išli bi u džamiju makar i pužući.'' (Buharija) Poznati islamski učenjak Omer Abdul-Kafi, spominjući vage i mjerila na osnovu kojih se mjeri naša pripadnost i privrženost islamu, u jednom svom predavanju rekao je: ''Sabah-namaz je dnevna vaga svakog muslimana, džuma-namaz je sedmična vaga, ramazanski post, godišnja, a hadž je životna vaga muslimana.''


5. Sabah-namaz je garancija za viđenje Allaha na Sudnjem danu

To potvrđuje hadis koji prenosi Džerir ibn Abdullah u kojem je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Vi ćete vidjeti vašeg Gospodara kao što vidite mjesec u uštapu i nećete imati nikakve sumnje u to da ste Ga vidjeli. Pa ako možete da nikada ne izostavite da na vrijeme klanjate sabah i ikindiju, onda to učinite.'' (Buharija i Muslim) Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ajet: ''...i veličaj Ga prije izlaska sunca i prije zalaska njegova'' (Kaf, 39).  Ovo je jasan dokaz da su sabah i ikindija posebno vrijedni namazi i da oni muslimana i muslimanku koji ih budu redovno klanjali uvode u društvo koje će sigurno vidjeti Allaha na Sudnjem danu, a to je najbolja nagrada, jer kada se to desi, vjernici će zaboraviti sve druge nagrade i užitke džennetske.


6. Zora je izvor nade za sve one koji trpe bolest, zulum i nepravdu

Samo oni koji su bolovali od teških bolesti i koji su bez razloga robijali u tamnicama, ili trpjeli neki drugi vid zuluma i nepravde, znaju kakva je blagodat zora i koliko ju je dugo čekati. U tom smislu je i narodna izreka: ''Ma koliko noć dugo trajala, zora će sigurno doći''.


7. Sabah-namaz je zaštitnik od džehennemske vatre

To potvrđuje hadis koji prenosi Ammare ibn Ruvejne, koji kaže da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ''Vatra neće pržiti nijednog vjernika koji je klanjao namaz prije izlaska i namaz prije zalaska sunca.'' (Imam Muslim)


8. Dva rekata sabahskog sunneta vredniji su od dunjaluka i svega što je na njemu

U tom smislu su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje prenosi Aiša, r.a.: ''Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i svega što je na njemu.'' (Muslim) U drugoj predaji stoji: ''Ta dva rekata sabahskog sunneta draži su mi od cijelog dunjaluka.'' Kad je tako sa sabahskom nafilom, šta tek reći o vrijednosti i nagradi za sabahski farz?!


9. Ko klanja sabah-namaz, on je pod Allahovom zaštitom

Džundub ibn Sufjan prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko klanja sabah-namaz, on je pod Allahovom zaštitom. Zato ne dozvolite da vas Allah sutra pita zbog zla koje ste nanijeli onome koje pod Allahovom zaštitom, jer ako vas bude pitao o tome, onda će to zlo vratiti na vas i naglavačke ćete biti bačeni u Džehennem.'' (Imam Muslim)


10. Sabah je kefaret (iskup) za grijehe pola ljudskog života

Naime, poznato je da sabah-namaz briše grijehe koji se počine između jacije i sabaha, a to je otprilike pola dana, i kada se to prenese na cijeli život, onda to iznosi koliko pola ljudskog života.


11. Bereket je u jutarnjim satima

Ashab Sahr el-Gamidi prenosi hadis u kojem stoji da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učio sljedeću dovu za svoj ummet: ''Gospodaru moj, podari mom ummetu bereket u jutarnjim satima.'' (Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madže)

I na kraju, kada bismo, naprimjer, Kur'an učili isključivo radi bereketa i onih deset sevaba za svaki proučeni harf koji su spomenuti u hadisu, onda bi svakako sabah-namaz, u toku kojeg se uči Kur'an, opet bio dio tog programa u životu muslimana, koji ga sa stepena duše koja je sklona zlu, uzdiže na stepen smirene duše koju doziva Allah, dž.š., iznad sedam nebesa, i kaže: ''O dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!'', a to su stepeni Allahovih poslanika, iskrenih vjernika, šehida i dobrih ljudi.

Egida 1

Poruka prvog i zadnjeg ajeta sure El-Fedžr jeste: ako želiš ući u Džennet, onda klanjaj sabah-namaz u džematu i neka u tom namazu tvoje srce bude potpuno prisutno i posvećeno Allahu, dž.š.

Egida 2

U drugoj predaji stoji: ''Ta dva rekata sabahskog sunneta draži su mi od cijelog dunjaluka.'' Kad je tako sa sabahskom nafilom, šta tek reći o vrijednosti i nagradi za sabahski farz?!

 

http://www.youtube.com/watch?v=WvdU5QXzlnU

http://www.youtube.com/watch?v=ACOSq0JK9w4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=lRWn3RmWcFY&feature=related

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer


21.05.2012.

Najbolje zene u Islamu!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 

Najbolje zene u Islamu!

"Najbolje žene u islamu su: Merjem, kćerka Imranova, Asija, faraonova žena, Hadidža, kćerka Huvejlidova i Fatima, kćerka Allahovog Poslanika, Muhameda, sallAllahu alejhi we sellem."

Postoji mnogo hadisa koji govore o ovim ženama i njihovom posebnom statusu u islamu. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je za njih rekao da su jedine četiri žene koje su upotpunile svoj iman, zatim da su najbolje četiri žene na svijetu, te da su najbolje žene u Džennetu.

Također se prenosi nekoliko hadisa koji govore da će Merjem i Asija r.a. biti jedne od Poslanikovih, sallAllahu alejhi we sellem, žena u Dzennetu (Hadis da će Merjema, majka Isaova, alejhi selam i Asija, žena faraona, biti Poslanikove, sallAllahu alejhi ve sellem, žene u Džennetu je slab. Pogledaj: Silsile ed-da'ife 7053, El-Bidaje ven-nihaje 2/75.)

I Kur'an spominje neke od njih, a jedna sura nosi ime Merjem.

Šta je to što ih čini posebnim? Zašto su baš one te koje se spominju kao jedine koje su upotpunile svoj iman?

Nažalost, nema baš mnogo priča koje su prenesene, a da govore o ovim posebnim ženama, međutim, zato je mnogo vrijednih pouka koje mogu i trebaju biti izvučene.

Svaka od ove četiri žene je imala različite uloge u svom životu: bile su majke, supruge, sestre, kćerke... Da bismo saznali šta je to što je svaku od njih činilo posebnom, a što joj je u isto vrijeme donijelo atribut najbolje, ne preostaje nam ništa drugo nego da prostudiramo svaku od njihovih životnih priča odvojeno, kao i način na koji su ispunjavale svoje uloge.

 

Asija bintu Muzahim (Primjer ustrajnosti)

 

Kao što znamo, Asija, radijAllahu anha, je bila faraonova žena.

SubhanAllah, on je jedan od najzlobnijih ljudi koje je historija poznavala, dok je ona jedna od najplemenitijih žena. Zamislimo samo strpljenje koje je ova supruga morala imati. Svatko zna da je faraon bio jedan jako egoističan muškarac. Dan i noć, ona je gledala njega, tj. kufr i zlo oko sebe.

Zamislimo, zatim, mudrost koju je Asija posjedovala, a koja joj je pomogla da se svakodnevno suočava sa stvarima i događajima oko sebe. Čak i Kur'an nam priča o njenoj mudrosti. To je dio koji govori da se faraon složio, na zahtjev svoje supruge, da sačuva Musa (neka je Allahova milost na njega). Ajet govori kako je ona pitala faraona da ga sačuvaju kako bi ih on usrećio, moguće je da on postane svježina njihovim očima.

Prenosi se da je ona također rekla: 'On (Musa) nam može biti od koristi.'

Poznavajući svog muža, i način na koji je on razmišljao, uspjela je mudrim riječima pridobiti njegovo poštovanje i povjerenje.

Posebno obratimo pažnju na snagu, koja je Asiji bila neophodna, dok je živjela u kući kufra, kako bi se očuvala na Allahovom, subhanehu we te'ala, ispravnom putu. Ona se potpuno podala islamu, i to je ono što joj je donijelo naslov "najbolje". Spoznala je da je islam jedina prava istina i iz ovog razloga, odustala je od svega drugog što je imala i umjesto toga, samouvjereno stala uz stub islama.

Ne zaboravimo da je Asija bila kraljica svoga vremena. Imala je sva materijalna bogatstva, koja bi duša poželjeti mogla: palaču punu bogatstva, nakit, prelijepu odjeću, bezbroj sluga, toliko mnogo, da je čak imala jednu sluškinju koja je bila zadužena samo za održavanje njene kose. Međutim, faraonovo saznanje da je slijedila Musaa, je značio kraj njenom otmjenom životu. Kufr je tada nadvladao u srcu njena muža i on ju je počeo maltretirati. Međutim, i pored toga ona se odupirala toj torturi i uspjela da se održi na istini, u koju nije imala nimalo sumnje.

Ono u čemu se najviše očituje njena snaga imana, jeste njen kraj. Nakon što je bio neuspješan u svakom drugom pokušaju da je primora da ostavi svoju vjeru, faraon ju je ostavio na dnu planine (ili nečega sličnog), i pri tome joj prijetio da će baciti na nju veliki kamen, ukoliko ne pristane da se odrekne onoga u što je vjerovala. On ju je također pokušao dovesti u iskušenje sa otmjenim životom koji je običavala živjeti.

I šta je to, na što se ona na kraju odlučila ? Asija je, bez imalo sumnje i dvojbe u svom srcu, odustala od svega što joj je faraon nudio i suočila se sa okrutnom smrću, sve to samo radi Allaha, subhanehu we te'ala, i njegovog zadovoljstva.

Kako li bismo mi reagovali na jedan ovakav test? Koliko hrabrosti bi imale, da se suprostavimo našim muževima, roditeljima ili prijateljima, ukoliko bi nas omalovažavali, podrugivali nam se ili nas (ne daj Bože) fizički mučili, zato što slijedimo jednu od Allahovih, subhanehu we te'ala, naredbi? Da li bismo imale snage i nastavili da se držimo istine kao sto je i Asija, ili bismo pokleknuli pred iskušenjem i zamijenili ljudsko odobravanje za Allahovu, subhanehu we te'ala, srdžbu? Da nas Allah sačuva takvog testa!

Asija nije imala svoje vlastite djece, međutim posjedovala je neizmjernu ljubav prema djeci. Upravo je to ono s čim bi srce idealne muslimanke trebalo biti ispunjeno: ljubavlju i nježnošću. U jednom hadisu Poslanik, sallAllahu alejhi we sellemu (SallAllahu alejhi we sellem - neka je Allahov blagoslov i mir na njega ) , pohvaljuje žene iz plemena Kurejš, govoreći kako su one najbolje, zato što su nježne u ophođenju sa svojom djecom i svojim muževima. Asijino srce je također bilo ispunjeno nježnošću i milošću prema djeci. Ona je odlučila spasiti tog novorođenog dječaka, pa makar to značilo i suprostavljanje samom kralju. I na kraju, sjetimo se da je njena kuća bila ta u kojoj je poslanik Musa, alejhi selam, odrastao.

 

Merjem bintu Imran (Primjer pobožnosti)


Kur'an započinje priču o Merjem, još prije njenog rođenja.

Merjem potiče iz poštene porodice. Njen otac Imran je bio imam u plemenu Beni Israil u to vrijeme, dok je njena majka, Hena bint Fakud, bila poznata po svojoj pobožnosti. Zekerijah, koji ju je odgojio, je bio Allahov poslanik.

Čak i prije nego što ju je zanijela, njena majka je polagala velike nade u svoje buduće dijete. Molila se da, ako bi ostala trudna, to dijete bude živi sluga u Bejtul Makdis je poznata džamija El-Aksa u Jeruzalemu. To je bila prva Kibla prema kojoj su se muslimani okretali prilikom izvršavanja namaza. Nakon toga, Allah, subhanehu we te'ala, je naredio muslimanima da se okreću u pravcu Kabe, koja se nalazi u Meki. Bejtul Makdis je treće sveto mjesto u islamskom svijetu. Ostala dva sveta mjesta jesu džamija El-Harem u Meki i Poslanikova džamija u Medini.Iako se na kraju ispostavilo da je dijete bila djevojčica, ona je ipak svoj život posvetila obožavanju Boga u ovom svetom mjestu, posao možda mnogo teži za žensku nego mušku djecu u to vrijeme.

Njena majka je, također, molila Allaha, subhanehu we te'ala, da sačuva njenu kćerku od šejtana. Kao rezultat svega toga, Merjem se odala pobožnosti. Nakon što bi ispunila sve dužnosti u mesdžidu požurila bi na mjesto bogosluženja. Klanjala je i dan i noć da bi je ljudi kasnije počeli uzimati kao primjer najpobožnije. Klanjala je dok ne bi počela osjećati bol u nogama.

Merjem je simbol čednosti i potpune odanosti Allahu, subhanehu we te'ala. Nije se zamarala ljepotama, razonodama i iskušenjima, koje joj je nudio dunjaluk. Sreću i radost je nalazila u potpunoj poslušnosti jedinom Allahu, subhanehu we te'ala.

 

Hadidža bintu Huvejlid (Primjer žrtvovanja za istinu)

U plemenu Kurejš, Hadidža je bila jako poznata po svojoj zrelosti, čestitosti, pobožnosti i darežljivosti. Čak i u vrijeme džahilijeta bila je poznata kao "ona koja je neiskvarena".

Kao i Asija, sudeći po karakteru, Hadidža je bila jedna posebna žena, međutim, njihovi životi su bili potpune suprotnosti. Asijin muž je bio jedan od najgorih ljudi zapamćenih u historiji, tako da je njena pozicija zahtijevala neizmjernu snagu i strpljenje. Na drugoj strani, Hadidžin muž je bio naš voljeni poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, najsavršeniji od svih Allahovih, subhanehu we te'ala, stvorenja.

Bdijući uz Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, Hadidžina pozicija je bila pozicija zahvalnosti i podrške. Poslanikov, sallAllahu alejhi we sellem, govor u kome opisuje Hadidžu, je najbolji pokazatelj njene uloge kao supruge. "Tako mi Allaha, vjerovala je u mene kada su ljudi govorili da sam lažljivac, brinula se za mene kada su mi drugi okretali leđa". Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ju je često hvalio i isto tako, često molio Allaha, subhanehu we te'ala, da joj podari oprost. Nikada nije dozvolio da iko kaže makar i jednu ružnu riječ o njoj.

Kao osoba, Hadidža je bila jako inteligentna i povjerljiva. Najvažnije od svega, bila je prva osoba koja je prihvatila islam. Od samog početka ona je, bez imalo sumnje, vjerovala u riječi svoga muža. Znala je da je on čestit i povjerljiv, stoga, njena vjera u njegove riječi je bila jaka.

Također, još na samom početku Poslanikovog pozivanja u islam, ona ga je tješila i podržavala. Ovo je način na koji je ova brižna žena osvojila srce svoga muža i zaradila Džennet.

Naredna priča jako dobro pokazuje Hadidžinu brižljivu prirodu. Kada se Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, vratio kući nakon što se po prvi put sastao sa Džibrilom, ušao je i rekao joj "Pokrij me". Ona ga je pokrila i ostala uz njega, držećii ga blizu sebe, sve dok se nije počeo oporavljati od prvobitnog šoka. Nakon toga on je upita: "Oh, Hadidža, šta je to sa mnom? Ja se zaista bojim za sebe." Ona mu je na to, ohrabrujući ga, odogovorila: "Nadaj se samo dobru, jer Allah, subhanehu we te'ala, te nikada neće napustiti. Ti održavaš bliske odnose sa svojom rodbinom, iskren si u svom govoru, iskren u svom poslovanju, i pomažeš ljudima da postignu svoja prava." Nakon toga ona ga je odvela svom rođaku Varaka bin Navfal.

Hadidža je bila jedna od najplemenitijih žena svoga vremena. Ljudi iz njenog naroda su uvijek na nju gledali očima punim poštovanja. Uz sve to je bila jako bogat i moćan trgovac. Na samom početku svog pozivanja u islam, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nailazio je na veliku odbojnost i neodobravanje naroda. Nazivali su ga različitim pogrdnim imenima: lažljivcem, luđakom, te zlim čarobnjakom. Veliki dio zajednice ga je izbjegavao, pa čak i proganjao. Ono što se moglo, kao posljedica ovoga, očekivati, jeste da Hadidžin status počne opadati ukoliko bi se odlučila da ostane s ovim prognanikom. Međutim, to je bilo ono što je ona sa oduševljenjem izabarala. Nije ju bilo briga šta su ljudi govorili. Mogli su reći štogod su htjeli, međutim, ona je nastavila braniti istnu tako što je, kako moralno tako i finansijski, podržavala svog voljenog muža, koji je širio istinu. Znala je da je održavanje islama živim, bilo vrijedno svakog truda i žrtve, koju je od sebe mogla dati.

 

Fatima bintu Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem (Primjer najboljeg vladanja)


Fatimu mnogi zovu "očeva kćerka". Razlog za to jeste što je Fatima bila najsličnija, od svih ljudi na svijetu, svom ocu. Kao što Aiša, radijAllahu anha, prenosi "Fatima, ne samo da je fizički nalikovala na svog oca, nego se ponašala kao on, pričala kao on i hodala je kao on". Svaka očeva radnja je bila vodič za svaku njenu radnju.

Aiša, radijAllahu anha, također nam prenosi hadis u kojem kaže: "Nikada nisam upoznala bolju osobu od Fatime, osim njenog oca". Fatima i njen otac su imali formiranu jednu posebnu vrstu veze, zasnovana na međusobnoj ljubavi i poštovanju. Kada bi Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ušao u sobu, Fatima bi žurno poskočila kako bi poselamila i poljubila svog oca. On bi uradio isto. Kada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, umro i nakon toga bio pokopan, ona je rekla: "O Enese, kako si imao srca da baciš zemlju na Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!" I sama je preselila nekoliko mjeseci poslije oca.

Fatima, radijAllahu anha, je također bila jedna jako povjerljiva osoba. I sam Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je imao u nju povjerenja i znao je da su njegove tajne bile na sigurnom mjestu kod nje. Ovo je bio razlog da se često znao osloniti na nju. Prenosi se od Aiše, radijAllahu anha, da je rekla: "Jednom smo se sve mi Poslanikove supruge okupile i on zajedno s nama. Nijedna od nas nije bila odsutna. Zatim je došla Fatima, čiji je hod bio isti kao hod njenog oca. Kada ju je Poslanik vidio, poselamio ju je i postavio je da sjedne tačno pored njega. Onda joj je nešto šapnuo i ona je plakala. Zatim joj je ponovo nešto šapnuo i ona se onda smijala. Kada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, otišao, ja sam je upitala "Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ti je rekao tajnu i ti si plakala. Moraš mi reći šta je to što ti je uzrokovalo plač, i šta je to što ti je uzrokovalo smijeh?" Fatima je zatim odgovorila: "Ne mogu ti odati Poslanikovu sallAllahu alejhi ve sellem, tajnu". Kada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, preselio na ahiret Aiša ju je upitala isto. I onda joj je ona ispričala. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, mi je rekao: "Džibril bi mi svake godine došao samo jednom, međutim ove godine je došao dva puta i ne mislim da bi se ovo desilo ukoliko mi se životu ne bliži kraj. Zato, boj se Allaha, subhanehu we te'al, i budi strpljiva, ja sam ti najbolji primjer koji si mogla imati." I onda sam plakala. Kada je on, sallAllahu alejhi we sellem, vidio da sam se rastužila rekao mi je: "Ne plači, jer ćeš ti biti prva od mojih bližnjih, koji će mi se pridružiti na onom svijetu". I onda sam se smijala."

Fatima bintu Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, bila je jako strpljiva, pobožna, čestita, skromna te zahvalna žena. Pored svega toga bila je veliki radnik. Ispunjavala je sve svoje, kako majčinske tako i kućanske dužnosti, bez pomoći sluga, iako su mnoge od njenih prijateljica imale sluge. Nakon što je od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, tražila da joj nađe slugu on joj je rekao: "Hoćeš li da ti kažem nešto što je bolje od toga što si me pitala? Kaži "SubhanAllah", deset puta nakon svakog namaza, zatim deset puta "Elhamdulillah", I deset puta "Allahu Ekber". Ovo isto ponovi 33 puta prije spavanja".

Fatima je također bila posebna supruga. Kada se razbolila, Ebu Bekr je došao da je posjeti i prije nego što je ušao u njenu sobu, tražio je od nje dozvolu za ulazak. Prenosi se da ju je Alija, radijAllahu anhu, upitao: "Fatima, Ebu Bekr traži dozvolu za ulazak"? Možeš li zamisliti kakav je bio odgovor koji je slijedio? Ovo su riječi koje je Fatima uputila svome mužu: "Da li bi ti volio da mu dam dozvolu za ulazak"? Poslušnost mužu je nešto što bi definitivno svaka od nas trebala izvući kao pouku iz života žene koja zauzima posebno mjesto u islamu, Fatime, kćerke Muhameda, našeg voljenog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.

I na kraju, nakon svega pomenutog, nema se baš puno dodati. Jedino što nam preostaje jeste lekcija koju trebamo naučiti. Ne preostaje nam ništa drugo, nego da slijedimo ove četiri najbolje žene u islamu, i da nam one budu primjer u svemu, u ulozi majke, supruge, kćerke ...

Borimo se da Allahova riječ bude gornja i slijedimo hadis Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako bismo inšaAllah i same zaradile Džennet.

Neka nas Allah uputi na pravi put !

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

 

20.05.2012.

Trazenje oprosta-istigfara i pokajanje-tewba ,prije nego ti smrt dodje !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

                                                               

Trazenje oprosta-istigfara i pokajanje-tewba ,prije nego ti smrt dodje !


Istigfar (traženje oprosta za grijehe) je zasigurno djelotvoran lijek za grijehe, neimaštinu, sušu, a i za razne bolesti. Zato nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da u svim prilikama izgovaramo:"Estagfirullah". Govorio je s.a.v.s.: "O ljudi, tražite od Allaha oprosta i pokajte mu se (teobu činite). Ja oprost u svakom danu zatražim i po 100 puta"(Muslim). Znajmo da su to riječi zbog kojih kiša pada i odlazi siromaštvo a za to postoji puno dokaza pa pročitajte par korisnih ajeta, hadisa i savjeta.

Rekao je Allah subhanehu ve te ala: “O Moji robovi koji ste se prema samima sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah prašta sve grijehe.On je Onaj koji mnogo prašta i Milostivi.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 53) "Malo su noću spavali, a zorom su puno oprosta od grijeha tražili“…(Prevod značenja, Nuh, 12)

Bojte se Allaha, o Allahovi robovi, mnogo mu se klanjajte i za oprost Ga molite i iskreno Mu robujte, On će vam vaša djela popraviti i grijehe vam vaše oprostiti i znajte da je najbolji govor Allahova knjiga. Allahovi robovi, bojte se Gospodara svoga, pokajte se Njemu od vaših grijeha i ne gubite nadu u Njegovu milost koliki god bili vaši grijesi. On će sigurno, onome koji se pokaje, sve grijehe oprostiti.


Prenosi Enes ibn-Malik, radiallahu anhu, i kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, gdje kaže: ''Rekao je Allah Uzvišeni: 'O sine Ademov, dok god Me budeš molio i od Mene se nadao, ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na to se neću obazirati. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli do neba, ako bi zatražio od Mene oprost, oprostio bi ti. O sine Ademov, kada bi mi pristupio sa pogreškama velikim poput zemlje, zatim me sreo ne smatrajući drugog ravnim Meni, ja bih ti pristupio sa jednakim oprostom.'' (Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih)


Dunjaluk predstavlja put ka ahiretu; lijepa oaza kojom prolazi putnik, koji treba da vodi računa da ga ljepota oaze ne zavara pa da zaboravi krajnji cilj kojem teži i ide.
Kada duša koja navodi na zlo zavlada srcem vjernika, jedini lijek protiv nje je ispitivanje njene savjesti i djelovanje suprotno onome što ona hoće.


Imam Ahmed prenosi od Omera b. El-Hattaba r.a. da je rekao: „Obračunajte se sa sobom prije nego što od vas bude zatraženo da račun položite! Izvagajte svoja djela, prije nego što vi budete na vagu stavljeni! Sutra će vam, na Sudnjem danu, biti lakše položiti račun ako se danas obračunate sami sa sobom. Zato se okitite dobrim djelima za dan Velikog obračuna, za dan KADA ĆETE ISPITIVANI BITI, I NIJEDNA TAJNA VAŠA NEĆE SKRIVENA OSTATI.“ (Prevod značenja, El-Haqqa, 18 )Hadis prenosi Tirmizi

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je svojim primjerom najbolje pokazao koliko i kako treba činiti istigfar: "O ljudi, činite iskreno tewbu Allahu dž.š.! Ja Mu činim tewbu stotinu puta dnevno.“ (Ahmed, Buharija)
Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem je neprestano činio zikr, pa kad bi na trenutak nešto omelo od toga, on bi po a stotinu puta učio estagfirullah - Alllahu moj, oprosti mi.


El-Egarr el Muzeni r.a presnosi da ja Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Moje srce prekrije nemar, pa ja zbog toga proučim estagfirullah, stotinu puta.” (Muslim)
Abdullah ibn Omer kazuje:.Na jednom sijelu smo izbrojali da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem stotinu puta rekao: “Rabbi gfrli ve tub alleje inneke entet tevvabul gafur’…prije nego što je napustio sijelo.“( Ebu-Dawud, En-Nesai, Ibn Madže i Tirmizi, sahih)


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Allah je spustio ovom ummetu dvije bezbjednosti (obećao je): da ih neće kazniti dok si ti Muhammede među njima (i to se obistinilo) i da Allah neće kazniti narod sve dok čini istigfar.Pa kada ja preselim, ostaje vam istigfar do Sudnjeg dana…“ (Prenosi Tirmizi)
"Ko se drži istigfara, čini ga ustrajnim, Allah subhanehu ve te ala će mu svakoj tjeskobi izlaz naći i svakoj tuzi olakšanje, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud, Ibn Madže)

"Sejjidul istigfar (allahumme ente rabbi, pa do kraja) ko ga kaže izjutra čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego što omrkne, pa on je od stanovnika Dženneta. Ako ga kaže noću čvrsto ubjeđen u te riječi, te umre prije nego što osvane, pa i on je od stanovnika Dženneta.“ (Buhari i Muslim)

„Ko kaže :Estagfirullahe ellezi la ilahe illa hu, elhajjul-kajjume we etubu ilejhi", tri puta, Allah subhanehu ve te ala mu oprosti grijehe pa makar ih bilo koliko morske pjene, pa makar ih bilo koliko lišća na drveću, pa makar ih bilo koliko prašine u pustinji, pa makar ih bilo koliko dana na dunjaluku.“ (Imam Ahmed ,Tirmizi...)

Šedad ibn Evs, r.a prenosi da je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Najbolji je Sejjidul-istigraf je da kažeš: Allahu moj, Ti si moj Gospodar.Nema istinskog boga osim Tebe.Ti si moj Stvoritelj. Ja sam Tvoj rob. Ja se držim zavjeta tebi datog i obećanja tvog shodno mojim mogućnostima.Od Tebe tražim utočište od zla kojeg sam počinio.Priznajem sve tvoje blagodati koje si mi darovao i priznajem svoje grijehe, pa mi oprosti, jer, niko osim tebe grijehe ne prašta.“ Onaj ko prouči ovaj istigfar nakon što omrkne, ako bi umro te noći, ušao bi u džennet.Isto tako onaj ko ga prouči kad osvane , čvrsto vjerujuću u ono što uči,i umre taj dan, učiće sa Allahovom dozvolom u Džennet.” (El-Buhari)

Abdullah ibn Busr r.a prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: Blago li se onome ko u svojim listovima na Sudnjem danu nađe mnogo istigfara (traženja oprosta)..(Ibn Madže i En Nesai Amelu jevvmin ve lejletin)
Abdullah ibn Abbas r.a da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko bude ustrajan u traženju oprosta od Allaha , Allah subhenhu ve te ala rasteretit će ga svake brige, naći ćemu izlaz iz svake nevolje i opskrbit ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud i Ibn Madže)
Ebu Bekr es-Sedik r.a prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Neće se ubrajati u one koji su ustrajni u grijehu, onaj ko traži oprosta, pa makar isti grijeh činio sedamdeset puta u istom danu.“(Ebu Dawud i Et Timizi-garib)


Zejd, oslobođeni rob Allahovog Poslanika kaže da je čuo od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: “Ko prouči poslije svakog namaza: Estagfirullahe ellezi la illahe illahu el-hajjel-kajjume ve etubu ilejhi“..biće mu oprošteni svi grijesi, pa makar pobjegao sa bojnog polja...(Ebu Dawud i Et Tirmizi)

Ebu Bekr es Sedik r.a kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže:nema ni jednog roba koji učini neki grijeh pa se lijepo i kako treba abdesti, zatim klanja dva rekata, pa zamoli Allaha da mu oprosti, a da mu On ne oprosti.” Potom je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem proučio ajet: “Oni koji učine kakvo ružno dijelo ili sami sebi nepravdu učine, Allaha se sjete pa zatraže oprosta za svoje grijehe...“ (Prevod znacenja, Alu Imran, 135) (Et-Tirmizi)


Ebu Seid el-Hudri r.a prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:“Ko prilikom lijeganja u postelju prouči: Estagfirullahe ellezi la illahe illahu el-hajjul-kajjumu ve etubu ilejhi,“ tri puta oprostit će mu se grijesi makar ih bilo koliko pjene na moru, i koliko je lišća na drveću, i koliko je kamenčića u pješčanim dinama u Arabiji i koliko je dana na ovome vijetu...(Et Tirmizi-garib)


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao:Ko traži oprosta za vjernike i vjernice,upisat će mu se svakim vjernikom i vjernicom, za koju je tražio oprosta, dobro djelo“ ...(Taberani od Ubadeta r.a)

Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u ovom plemenitom mjesecu ramazanu. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja.

Progovorimo nešto o sljedećem:


*Svi smo mi griješnici
*Gdje je put sreće i uspjeha?
*Ali, šta je to tevba?
*Zašto da učinim tevbu?
*Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?
*Uslovi iskrenog pokajanja
*Znakovi primljene tevbe
*Čuvaj se odgađanja tevbe
*Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom


Svi smo mi griješnici


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.
Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene?
Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."


Gdje je put do sreće i uspjeha?


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)


Ali, šta je to Tevba?


Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.


Zašto da učinim tevbu?


Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome?
Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"
Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:
* Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)


*Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.


* Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.


* Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)


* Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog.
Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)


Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)
Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.


Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.
Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

1. Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

2.Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.


3. Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"


4.Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)


5. Razmišljajmo o posljedicama grijeha


6.Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.


7.Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).


8.Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: „Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)


9.Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.


Uslovi iskrene tevbe


1.Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.
2.Priznati da je dotično loše djelo grijeh.
3.Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.
4.Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.
5.Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.
6.Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.
7.Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.


Znakovi primljene tevbe


Postoje znakovi iskrene tevbe, znakovi koji ukazuju da je tevba ispravno učinjena i da se za nju može nadati da bude primljena.

Ti znakovi su sljedeći:
1.Da čovjek bude bolji nakon tevbe nego što je bio prije nje.
2. Da ne prestaje strah kod vjernika za dotični grijeh i vraćanje njemu sve dok ne čuje Meleka smrti i njegove pomoćnike kako mu govore: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!" (Prijevod značenja Fussilet, 30.)
3.Na vjerniku je da i dalje nakon tevbe svoj grijeh smatra velikim, strahuje i stalno se pita je li mu ga Uzvišeni Allah oprostio.
4.Da čovjek nakon tevbe bude ponizniji i skrušeniji, da se stalno sjeća svoga Gospodara, da mu jezik bude vlažan od čestog spominjanja Allaha, subhanehu ve te'ala, da se ne oholi niti drugom zavidi, da se ne umišlja i samodopada, da druge kad ih vidi u grijehu ne ponižava već da zahvali svome Gospodaru na uputi i istim ljudima - od kojih je i on do juče bio - pruži ruku spasa i izbavljenja.


Čuvaj se odgađanja tevbe


Dragi moj brate i cijenjena sestro, uistinu, čovjek ne zna kada će mu doći njegov edžel, kada će mu doći smrt, koliko je još ostalo od njegova života. To nijedan ćovjek ne zna. Znajući ovo, pametan čovjek neće reći: „Ima još vremena da dođem do tevbe, da se pokajem. Pusti me da uživam u životu. Kada ostarim, pokajat ću se." Pametan čovjek, vjernik, dobro se čuva nemara i odgađanja tevbe. Dobro se čuva dugih nada. Žuri sa tevbom. Zna da je odgađanje tevbe takođe grijeh za koji opet treba da se pokaje. Zna da je obavezno učiniti tevbu odmah po počinjenom grijehu. Zna da ne smije dopustiti tminama grijeha da se jedna nad drugom nadvijaju, noseći na kraju smrt i prekidanje svake nade u povratak. Budimo od onih koji dobro poznaju suštinu i obaveznost tevbe.
Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom
Nemoj da te zavara i obmane to što neki ljudi svakodnevno prkose Uzvišenom Allahu svojim grijesima a i dalje žive lijepim i ugodnim životom. Ne zaboravi da Uzvišeni Allah daje dunjaluk onome koga voli ali i onome koga ne voli, međutim, iman - vjeru daje samo onome koga On, subhanehu ve te'ala, voli. Zato znaj da takvima Svevišnji Allah samo postepeno povećava zabludu, sve dok im smrt iznenada ne dođe. Ne zaboravi riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili." (Prijevod značenja El-En'am, 44.)


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, požurimo sa tevbom! Požurimo svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, Njegovom oprostu i milosti! Bježimo od svojih strasti! Od grijeha! Od zavodljiva dunjalučka naslađivanja! Okrenimo se svome Gospodaru skrušeno i ponizno! Pokucajmo na vrata tevbe prije nego li se ona zatvore! Odmah večeras, ma koliki naš grijeh koji smo danas počinili bio, odmah večeras zatražimo oprosta za njega kod Uzvišenog Allaha. Ne zaboravimo da će On Svevišnji večeras pružiti Svoju ruku da primi pokajanja onih koji su danas griješili Ne zaboravimo da se Uzvišeni Allah raduje našem pokajanju više nego mi samom našem boravku i opstanku na ovome svijetu! Požurimo prije nego li dođe onaj koji prekida sve slasti, onaj koji sve nade i očekivanja čini beskorisnim i uzaludnim! Požurimo prije nego li bude kasno i vrata tevbe se zatvore!
Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda i sve njegove ashabe.


“ALLAHUMME-GFIRLI, VERHAMNI, VEH-DINI,
VE 'AFINI, VERZUKNI.”

(Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me,
podari mi zdravlje I opskrbu.)-AMIN

Hasanu Basriji dolazio je čovjek i tužio se da kiša nije dugo pala, Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Dolazi mu drugi i tužio se na neimaštinu, Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Dolazi mu treći i tužio se da mu je žena nerotkinja,

Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Dolazi mu četvrti i tužio se da mu zemlja ništa ne rađa, Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Prisutni u čudu rekoše: Kako si ti Hasane čudan! Zar svakome ko ti se na nešto potuži ti samo kažeš: Traži oprosta za grijehe?

A Hasan im na to reče: Zar nikada niste čitali Allahove ajete? "... i (Nuh je) govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprost (Estagfirullah) jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati." (Sura Nuh,10-12)

 Ako želimo biti srećni i zadovoljni, izgovarajmo često: Estagfirullah (Oprosti Allahu), jer Allah dž.š. kaže: "... od Gospodara svoga oprosta tražite i pokajte se, On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite..." (Hud, 3) Ako želimo da se sačuvamo od nesreća i katastrofa, izgovarajmo često: Estagfirullah (Oprosti Allahu), jer Uzvišeni Allah u Časnome Kur´anu kaže: "Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dokle neki od njih mole da im se oprosti." (El-Enfal,3)

Ako želimo oprost za grijehe, uvećanje dobrih djela i povećanje ugleda, izgovarajmo često: Estagfirullah "Oprosti Allahu", jer Uzvišeni kaže: "... i recite: 'Oprosti' - oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela daćemo i više!" (El-Bekara,58)

 Ako nas pritisnu brige, tuga i nedaće, izgovarajmo često: Estagfirullah "Oprosti Allahu", pa će Allahovom milošću i dozvolom istigfar odagnati oblake tuge i od tebe otklonuti svaku brigu!"

 

KUR´ANSKI AJETI KOJI NAS UČE TRAŽENJU OPROSTA I POKAJANJU:

Rabbena innena amenna fagfir lena żunubena ve ina ´ażaben-nar.Gospodaru naš, mi zaista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas patnje u vatri. (Ali-Imran,16.)

 

Rabbena fagfir lena żunubena ve keffir ´anna sejjiatina ve teveffena me´al-ebrar. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa dobrima. (Ali-Imran,193)

 

Rabbenagfir lena ve li iħvanine-lleżine sebeuna bil-imanI, ve la tedž´al fi ulubina gillen-lilleżine amenu, Rabbena inneke reufur-raĥim.Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima, Gospodaru naš, Ti si zaista, Dobri i Milostivi (El-Hasr,10)

 

Rabbena źalemna enfusena ve in lem tagfir-lena ve-terĥamna lenekune-nne minel-ħasirin. Gospodaru naš, mi smo ogriješili o sebi. I ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, zaista ćemo nastradati. (El-A´raf,23)

 

Rabbigfir li ve li validejje ve limen deħale bejtije mu´minen ve lil-mu´minine vel-mu´minati, ve la tezidiź-źalimine illa tebara.Gospodaru moj, oprosti meni i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u moj dom uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj. (Nuh,28)

 

Rabbena ´alejke tevekkelna ve ilejke enebna ve ilejkel-maŝir. Rabbena la tedž´alna fitneten-lilleżine keferu vagfir-lena, Rabbena inneke Entel-´azizul-Ĥakim.Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš. Ti si, zaista, Silni i Mudri. (El-Mumtehine,4-5.)

 

Rabbenagfir li ve li-validejje ve lil-mu´minine jevme jeumul-ĥisab.Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude račun polagao.(Ibrahim,41)

 

Uslovljavanje oprosta ili dove riječima: "O Allahu, oprosti mi ako hoćeš" ili "O Allahu, smiluj mi se ako hoćeš" ili " O Allahu, uslišaj mi ako hoćeš" i tome slično, su uzroci neprimanja dove. Onaj koji traži oprost, ili čini dovu, mora biti ustrajan u tome, uporan i iskren u svojoj dovi. I mora znati i to da je Allah dž.š. Onaj koji dove uslišava i da On voli da Mu se istigfari i dove upućuju.

 

 NAČINI TRAŽENJA OPROSTA I POKAJANJE ZABILJEŽENIH U HADISIMA:

 

Estagfirullah. Oprosti mi Allahu.

 

Rabbigfirli, Rabbigfirli. Gospodaru oprosti mi, Gospodaru oprosti mi.(EbuD/N/IbnM)

 

Estagfirullahe ve etubu ilejh. Oprosti mi Allahu i primi moje pokajanje.(B.)

 

Estagfirullahe-lleżi la ilahe illa-Hu, vel-Ȟajjul-ќajjum, ve etubu ilejh.Trazim oprosta od Tebe Allahu, osim Kojeg drugog boga nema, Živog i Postojanog Održavatelja, i Tebi se kajem. (D/T/HA)

 

Allahumme Ente Rabbi, la ilahe illa Ente, ħalekteni ve-ene`abduke, ve-ene`ala `ahdike ve v´adike meste-t`atu. E’użu bike min šerri ma san´atu. Ebu´u-leke bi-n´imetike ´alejje ve-ebu´u bi-żenbi, fagfir-li, fe-innehu la jagfiruż-żunube illa Ente.Allahu moj, Ti si Gospodar moj, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam rob Tvoj, Tebi sam obavezu i obećanje dao u granicama mogućnosti svojih.Tebi se utječem od zla djela koja počinih. Priznajem Tvoje blagodati prema meni, kao što priznajem i grijehe svoje, stoga molim Te oprosti mi, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe. (B)

 

Allahumme Ente Rabbi ve ene ´abduke, źalemtu nefsi ve´atereftu bi żenbi la jagfiruż-żunube illa Ente, fagfir li. Allahu moj, Ti si moj Gospodar i ja sam rob Tvoj, prema sebi sam nepravdu učinio i priznajem grijeh svoj, samo Ti mozeš grijehe oprostiti, zato mi, molim Te Gospodaru oprosti. (T)

 

Allahumme inni źalemtu nefsi źulmen keşiren ve la jagfiruż-żunube illa Ente, fagfir-li magfireten min´indike, ve-rĥamni, inneke Ente-l-gafurur-raĥim.Allahu moj, uistinu sam se mnogo ogriješio prema sebi, a grijehe ne oprašta niko osim Tebe, pa Te molim oprosti mi Svojim oprostom i smiluj mi se. Ti si, Oprostitelj Samilosni. (B/M)

 

Allahummagfir li verĥamni, ve´afini verzuќni.Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, zaštiti me i opskrbi me. (M)

 

Allahummagfir li verĥamni, vehdini, ve´afini, verzuќni.Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, zaštiti me i opskrbi me. (M)

 

Allahummagfir li verĥamni, vehdini vedžburni, ve´afini, verzuќni verfa´ni. Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me i učini neovisnim, zaštiti me, opskrbi me i uzdigni me. (T)

 

Allahummagfir li żenbi ve vesi’li fi dari, ve barik li fi-rizќi.Allahu moj, molim Te oprosti mi grijehe moje, učini i prostranom kuću moju (rahatlukom za ukućane i musafire), i učini berićetnom opskrbu moju. (N)

 

Allahummagfir li żenbi kullehu, diќќahu ve džillehu, ve evvelehu ve aħirehu, ve´ala nijjetehu ve sirrehu. Allahu moj, molim Te oprosti mi svaki moj grijeh, mali i veliki, prošli i budući, javni i tajni (M)

 

Rabbigfir li ve-tub´alejje, inneke Ente-ttevabur-raĥim.Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (Ebu D.)

 

Rabbigfir li ve-tub´alejje verĥamni, inneke Ente-ttevabur-raĥim.Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, i smiluj mi se, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (EbuD/T/IbnM)

 

Allahummagfir li ma ќaddemtu ve ma eħħartu, ve ma esrertu ve ma- e´alentu, ve ma esreftu, ve ma Ente e´alemu bihi minni, Ente-l-Muќaddimu ve Ente-l-Mu´eħħiru, la ilahe illa Ente.Allahu moj, molim Te oprosti mi moje ranije grijehe i one kasnije, one što počinih potajno i one na javi, one u kojima nisam imao mjere, kao i one o kojima Ti znaš bolje od mene, Ti unapređuješ koga hoćes i Ti unazađuješ koga hoćes. Nema boga osim Tebe. (M)

 

Allahummagfir li ħattieti ve džehli, ve israfi fi emri, ve-ma Ente e´alemu bihi minni. Allahummagfir li džiddi ve hezli, ve ħata´i ve-´amdi, ve kullu żalike ´indi.Allahu moj, molim Te oprosti mi greške moje, moje neznanje, pretjeranost u postupcima mojim i sve ono što Ti znaš da je kod mene. Allahu moj, molim Te oprosti mi moju neozbiljnost, moju grešku i lošu namjeru, a sve je ovo prisutno kod mene. (B/M/IbnEbuS)

 

Subĥanekellahumme ve bi-ĥamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejk.Neka si slavljen Allahu i neka Ti je hvala, svjedočim da nema boga osim Tebe. Od Tebe oprost za grijehe tražim i Tebi se kajem. (T)

 

La ilahe illa Ente, subĥaneke inni kuntu mineź-źalimin.Nema boga osim Tebe, neka Si slavljen Ti, doista sam bio od griješnika. (T)

 

Allahumme inni e’użu bike min-zevali ni´metike, ve teĥavvuli ´afijetike, ve fudža´eti niќmetike ve džemi´i seħatik.Allahu moj, utječem se Tebi od prestanka Tvojih nimeta (blagodati), od nestanka Tvoga blagoslova (čuvanja), od iznenadne nesreće i svakog Tvoga nezadovoljstva. (M)

http://www.youtube.com/watch?v=O9MzGVx7d8w

http://www.youtube.com/watch?v=mLJChDmlqEg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=nVB780wV4HY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VoItZBtr25w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rEx9kiAj8BE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=KG_rxfTXVs8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=w7gRxgsRlCs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=cxBusu2614Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=NariZ5sAh3E

http://www.youtube.com/watch?v=UetxD06wdCI

http://www.youtube.com/watch?v=uxcuniaMVkk

 

http://www.youtube.com/watch?v=2y9_aCv3KDw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=tIKoOMMeNJo&feature=related

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer


19.05.2012.

Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha subhanehu ve te’ala ne bojite?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha svt ne bojite?

Allah Uzviseni kaze: “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji pa je Allah vasa srca objedinio i postali ste Allahovim ni’metom braca i bili ste na samoj ivici vatre pa vas je Allah izbavio iz nje, tako vam Allah objasnjava svoje dokaze kako bi ste bili na uputi.” (Ali Imran, 103)

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u Kur'anu: 'O vjernici! Klonite se mnogih sumnjičenja, doista, neka sumnjičenja su grijeh. I ne uhodite jedni druge ...' Tako da nije dozvoljeno muslimanu da uhodi svoga brata muslimana, tj. da istražuje njegove mahane i ono što mu je Uzvišeni Allah učinio skrivenim a tiče se njegovog brata muslimana „A Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'I ne uhodite jedni druge! Ne mrzite jedni druge! Ne okrećite se jedni od drugih! Već - o Allahovi robovi-budite braća.'“

Loš ahlak je odašiljanje lošeg signala svijetu oko sebe, uskraćivanje ljepote i dobrote svih tipova, kićenje ružnim svojstvima i udaljavanje od fadileta i vrijednosti! Loš i ružan ahlak se zna javljati u raznim kombinacijama, a mi ćemo za današnju hutbu spomenuti samo neke od njih:

1. Oholost (kibur) – je druga manifestacija lošeg ahlaka i ružnog ponašanja,
kada se čovjek oholi i uzdiže kako nad samim sobom i nad svojim nefsom tako i nad drugim ljudima, podcjenjujući mišljenja, riječi i rad ostalih, umišljajući da su njegove riječi, mišljenja ili stavovi nešto najispravnije i najtačnije što postoji na svijetu! Oholost je prvi grijeh koji je počinjen spram Allaha dž.š., i spram Njegovih stvorenja. Šejtan je postao šejtanom prvashodno zbog oholosti!
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: "Oholost i kibur su gori od širka! Oholoj osobi je ispod nivoa da se pokori Allahu dž.š., da Ga obožava i da Mu robuje, za razliku od mušrika koji će uz Allaha dž.š., obožavati još po nekoga!"
Džehennem je stanište prvashodno oholih osoba, kao što Allah dž.š., kaže: "Ulazite na vrata džehennemska, vkečno u njemu boraveći, a loše li je to staniše oholih!" (Gafir, el-Zumer, 72.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "U džennet neće ući onaj koji u svom srcu bude imao koliko trun kibura i oholosti!" (Muslim) – dok će u džennet ući osoba koja bude na šehadetu i tevhidu bez primjesa oholosti i kibura pa makar bio u pitanju zinalučar ili lopov!
Oholost i uzdizanje izaziva i čini da tom čovjeku bude zapečaćeno srce, kao što Allah dž.š., kaže: "Tako Allah pečati svako srce koje je oholo i koje se nad drugima uzdiže!" (Gafir, 35.) Oholost je poput bumeranga – najbrže se vraće i obija o glavu onima koji se time bave!


2. Osorost, krutost i žestina. često smo u prilici da nailazimo na osore i krute ljude, koji kada zbore koriste samo osore i grube riječi pune nekulture, bezobrazluka ali i žestine! često puta takvom zboru pridodadnu namršteno lice i tamno čehre, pošteðeni bilo kakve blagosti, osmijeha i lijepog čehreta. Uskraćeni su nasmijanosti i vedrine lica, a na ostale ljude gledaju s visine, sa prezirom i podozrenjem.
Allah dž.š., je rekao:"(O, Muhammede) da si bio grub i osora srca razbježali bi se od tebe!" (Alu Imran, 159.)
Ako je ovaj stepen upozorenja važio za Allahovog Poslanika s.a.w.s., u radu i da'awetu sa svojim ashabima, i da je on - kao Božiji Poslanik - bio osor i grub, od njega bi bježali ashabi – pa šta bi tek trebalo reći za ostale tj. šta reći za onoga koji nije na stepenu Božijeg Poslanika a ponaša se oholo, osoro i grubo i to prema ljudima koji nisu na stepenu ashaba!
Nakon spomena ovog detalja ćemo shvatiti zašto mnogo ljudi bježi od dina i od praktikovanja islama! Razlog njihovom bježanju od islama možda je i naša osorost i grubost i nekulturno ponašanje koje je od nas kao džematlija više zapaženije i uočljivije nego li kod drugih.

3. Ophodjenje prema ljudima sa dva lica – a ovakvih je stvarno mnogo. Koliko je onih koji kada se naðu u društvu sa nekim ljudima prema njima su dobri, vole ih i poštuju i sa njima se slažu, i sa osmjehom na licu ih dočekuju ali što se prvo obrnu od njih isuču svoje jezike prema njima, psujući ih i grdeći, otkrivajući svoje pravo lice! Ovo je jedno od najružnijih svojstava i kod koga se ono naðe taj čovjek je jedan od najgorih ljudi!


Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Naći ćete da su najgori ljudi dvoličnjaci, koji jednima dolaze sa jednim licem a drugima sa drugim!" (Buhari, br.3304.)
Ammar r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko bude dvoličnjak na dunjaluku na Sudnjemu Danu imaće u ustima dva jezika od vatre!" (Darimi, br.2764.)
Imam Ebul-'Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: "Dvoličnjaštvo se može podijeliti na dvoje, na ono koje je pokuðeno i na ono koje je pohvaljeno. Pokudjeno dvoličnjaštvo je ono ponašanje kada čovjek hvali i podržava nekog čovjeka onda kada je u njegovom prisustvu a kada se naðe kod drugog čovjeka kudi ga, grdi ga i protiv njega je, a pohvaljeno je ono ponašanje kada čovjek svakome čovjeku ili skupini priča o dobru svakoga od njih, a traži ispriku i opravdanje svakome od njih. Ljudima će prenositi lijepe i ispravne stvari, a ružne i neispravne stvari će pokušavati da prekrije i da o njima javno ne zbori." (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/145.)

4. Okretanje ledja i napuštanje jednih druge. Primjetićemo da su današnji muslimani spremni veoma brzo okrenuti leða drugome muslimanu zbog obične stvari oko koje se razidju a kamo li ako se ne slože oko nečeg težeg, zbog čega su u stanju porušiti i ljubav i bratstvo i rodbinsku vezu!
Ali, ima jedan zanimljiv detalj. Obično su oni koji su brzi na okretanju svojih leða prema muslimanima i kidanju veza sa njima vrlo brzi i hitri u uspostavljanju veza sa nemuslimanima i nevjernicima, i sa njima može i da se nasmije i da muhabbeti i da posluje i da trguje i da bude dobar komšija itd., a sa muslimanom ne može ni da se nasmije, ni da šta prozbori, niti da muhabbeti, niti da sa njim posluje, niti da sa njim trguje, niti da mu bude dobar komšija itd.!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Nemojte bojkotovati jedni druge, i nemojte okrećati leða jedni drugima, i nemojte se mrzjeti, i nemojte jedni drugima zavidjeti! Budite, o Allahovi robovi, braća! Muslimanu nije dozvoljeno da više od tri dana ne govori sa svojim bratom muslimanom!" (Sunen Tirmizi, br.1935.)

5. Nabijanje na nos, svakog dobra kojeg smo učinili, drugome. Ima ljudi koji kada dadnu ili se za vas kod nekoga zauzmu ili vas u nečemu nasavjetuju ili vam kakvo dobro učine – kasnije proprate to svoje dobro djelo sa spočitavanjem, ezijjetom, vrijedjanjem i stalnim ukazivanjem na onoga koji mu je dobro učinio. Ovo je takoðer još jedno ružno svojstvo koje ne priliči osobama s lijepim ahlakom.
Allah dž.š., kaže: "O vjernici, ne kvarite svoje sadake prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put." (el-Bekara, 264.)
Ovaj ajet nam ukazuje na to da su dobra djela koja radimo podložna propadanju i kvarenju, i to samo zbog jedne riječi ili jednog postupka što znači da pored činjenja dobrih djela moramo biti angažovani i na polju očuvanja već učinjenih i stečenih dobrih djela kako nam ne bi propala. Tako se ponašamo u dunjalučim pitanjima, pa se tako moramo ponašati i u ahiretskim pitanjima!


Prigovorima svojim si pokvario dobra djela svoja
Nije častan čovjek onaj koji se u prigovarače svrsta!


6. Loše ophodjenje prema svojoj familiji. Naći ćemo ljude koji se prema običnom svijetu ophode kulturno, lijepo i blago, meðu njima je nasmijan, sav je u bontonu, pazi šta zbori i bira svoje riječi – ali kad se vrati svojoj kući situacija se mjenja, nestaje njegove dobrote i ljubaznosti a do izražaja dolazi njegova osorost, grubost i prostakluk. Postaje pravim lavom spram svoje jadne i slabašne majke ili žene, ponašajući se prema njima bez ikakvog bontona i edeba. Izgovara oštre i bolne riječi, i njih krivi za sve. Za svaku sitnicu skače im za vrat, a ženi svojoj prijeti razvodom za bilo šta što se desi. Neko je u stanju trošiti stotine na kocku i kafane, a ako mu žena potraži što god novca da se kupi nešto namah je prekine sa "nema" ili "ne može"! – a da se kocka i da se pije "ima i može"!?
Ovo je takoðer jedna od velikih grešaka i ružnih svojstava. Tvoja familija je najzaslužnija i najpreča da se prema njima lijepo ponašaš i da prema njima svoj lijepi ahlak ispoljiš. Tvoja familija je sa tobom danju i noću, u tajnosti i na javi. Ako ti se desi nešto isto kao da se i njima desilo.
Ako te usreći nešto isto kao da je i njih usrećilo! Ako ti zažališ za nečim i njima je žao. Stoga, neka i tvoje ponašanje spram tvoje familije bude lijepo, a najbolji su oni koji su najbolji prema svojim familijama!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Najsavršenijeg imana su oni koji su najljepšeg ahlaka, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama!" (Sunen Tirmizi, br.1162.)
Na drugoj strani imamo i žena koje se ružno odnose prema svojim muževima, kojima ne daju hakka i prava kojeg im je Allah dž.š., uagarantovao i dao. Ima žena koje se sa svojim muževima ophode kao sa zadnjim jadnicima na zemaljskoj kugli, koje se deru i viču na njih, koje ih svakog dana opterećuju sa novim izdacima, trošeći pare na luksuziranja i nepotrebne stvari. Da je pitaš: kako je - začuo bi prave žalopojke i kukanja, dobro muževljevo zaboravljaju a sve mu loše pamte i spominju. Ne svidja joj se ništa što joj muž radi i danonoćno ga odbija od njegovih roditelja i rodbine i komšiluka.

7. Nepridavanje pažnje haku i pravu naših prijatelja i drugova. U ovo će spadati slabo ili nikako interesovanje za njihovu situaciju ili hal, njihovo neposjećivanje i neobilaženje, ne pridavanje pažnje njihovim redovima kako žalosnim tako i veselim poput smrtova, radjanja, vjenčanja, bajrama itd.. U ovo će spadati i nekontaktiranje istih putem telefona ili pisma ili emaila, kao i svaka vrsta ne obnavljanja te prijateljske ljubavi i poštivanja. Neki prijateljuju s ljudima samo dok imaju i dok im je lijepo a ako zapadnu muka i teškoća i budu u potrebi za nekom pomoći zaborave ih, i ne izlaze im u susret i odmah bacaju niz vodu dugogodišnje prijateljstvo koje su imali. Neki ljudi čim se domognu novca, pozicija ili ugleda odmah zaborave na svoje stare prijatelje ili se prave da su ih zaboravili – što sve odreda ne smije biti ahlak jednog muslimana!

8. Imanje lošeg mišljenja spram drugih. Ovo je još jedno svojstvo lošeg ahlaka koje uraða plodovima zavisti, kvari ljubav, kida veze i izaziva brigu i tugu. Zbog svega ovoga je Allah dž.š., rekao: "O vjernici, klonite se brojnih sumnjičenja, neke od njih su zaista grijeh!" (el-Hudžurat, 21.)
Imam el-Gazali rhm., kaže: "Razlog ove zabrane jeste to što tajne srca ne poznaje niko izuzev Poznavaoca Nevidljivog i Gajba – Allaha dž.š., pa stoga čovjek nema pravo da misli o drugom čovjeku zlo izuzev ako nam se potpuno jesno i nedvosmisleno razotkrije nečiji postupak koji nije podložan drugačijem shvaćanju. Tek tada nemaš kud nego li da vjeruješ shodno onome što si saznao i čemu si lično svjedok bio. A što se tiče onoga čemu nisi prisustvovao, i što nisi svojim okom i svojim uhom propratio, a u srce ti doðe sumnja znaj da je to od šejtana, što ti on ubacuje u srce, što odmah moraš poreći i zanijekati jer je šejtan najgriješniji griješnik, a Allah dž.š., je rekao: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete." (el-Hudžurat, 6.) Nakon svega nije ti dozvoljeno da vjeruješ šejtanu niti da se povodiš za njegovim željama!" (Pogledaj: Ihja'u 'Ulumid-din, 3/150.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer su sumnje najveće laži!" (Muttefekun 'alejh)

Ima ljudi koji su stalno skeptični i lošeg mišljenja prema ostalima. Misli da je svaki glas uperen protivu njih, i da je sve što se dešava zbog njega i nekog njegovog interesa. Po njemu ljudi nemaju druge brige osim njega. Svi su se ljudi urotili protiv njega, i svi samo njega čekaju u klopku. Kada vidi dvojicu da pričaju odmah pomisli da pričaju o njemu. Ako čuje neku javnu kritiku odmah pomisli da je upućena njemu. Ako se negdje napravi veselje a on ne bude pozvan odmah pomisli na to da neće gazda da ga pozove a ne pada mu napamet da je možda zaboravio ili je nešto drugo bilo u pitanju. Ako vidi da neko hodi uz njega odmah pomisli da ga taj uhodi i špijunira. Ako mu neko pridje da razgovara s njim ili ga časti nečim odmah pomisli da je uradio to zbog toga što mu treba da mu se nešto završi a ne što mu je stalo do njega, itd..

Musliman se mora utjecati Allahu dž.š., od ove bolesti i od ovih šejtanskih vesvesa, smjerno koračajući Allahovim putem, imajući lijepo mišljenje o svojoj braći muslimanima, tumačeći njihove riječi i postupke na najljepši mogući način, tražeći im 70 isprika i opravdanja prije nego li zasnujemo loše mišljenje protivu njih, i prije nego li zapadnemo u grijehe i tame sumnji i sumnjičenja.

9. Ogovaranje i gibet je još jedno od kapitalnih ružnih svojstava, za koje je Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Kada sam bio uzdignut na Mi'iradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od bakra, kojima su grebali svoja lica i svoje prsi. Upitao sam: Ko su ovi ljudi, Džibrile? Reče: Ovo su oni koji su na dunjaluku jeli ljudska mesa i dirali im u čast!" (Sunen Ebi Davud, br.4878.)
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Ka'ab b. Malik r.a., je rekao: "Gibet uništava dobra djela!" (el-Samt, br.188.)
Katade rhm., kaže: "Trećina kaburskih iskušenja i kazni je zbog gibeta!" (el-Samt, br.189.)

Hasan el-Basri rhm., je rekao: "Strogo se čuvajte ogovaranja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša gibet je gori za dobra djela nego li što je vatra za drva!" (el-Samt, br.300.)

Nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 3.) Svaki musliman je kod Allaha zaštićen i ima svoju vrijednost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nestanak dunjaluka lakši je Allahu od prolijevanja krvi muslimana." Šerijat je došao sa smjernicama, bontonom, zakonima i propisima koji štite i čuvaju sve ono što je sveto. Ti zakoni i propisi štite muslimana i od najmanjeg uznemiravanja, pa čak i njegove emocije i osjećanje. Islam je utemeljio princip bratstva, koji zahtijeva da se prema bratu po vjeri čini do¬bročinstvo i da ga ne uznemi¬ravamo na bilo koji način. Uzvišeni Allah rekao je: Samo su pravi vjernici braća. (El-Hudžurat, 10.)


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalova¬žava ga, ne ostavlja ga na cjedilu.
Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim) Skrnaviti ovu svetost i nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha. Zločin i grijeh su još veći ako se uznemiravaju Allahovi odabrani i čestiti robovi. U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)


U uznemiravanje muslimana spada i to da ih uznemiravamo po putevima, na javnim mjestima, tako što ćemo bez ikakvog poštovanja i obzira bacati i ostavljati otpatke. Islam zabranjuje da se uznemirava i onaj ko živi pod zaštitom islamske države, a kamoli da se uznemirava vjernik - musliman. Ono što najviše uznemirava muslimana jeste psovanje, grdnja, ogovaranje, prenoše¬nje tuđih riječi i kaljanje časti. Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)


Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)

Trebamo li sakriti mahanu brata muslimana?

Društvo kojim vlada čistoća je ono društvo kojim kruže samo lijepe i čedne vijesti i lijepe priče, dok oni koji rade određene grijehe, skriveno i u tajnosti, ostaju u tom stanju prikriveni Allahovim dž.š., zastorom sve dok ne dođu tewbe i dok se ne pokaju, a i vjernici se prema takvome na isti način ophode kako se ne bi upustio u javno praktikovanje grijeha ili kako ne bi istrajavao na njemu te kako vjernici ne bi bili pomoćnici šejtanovi u borbi protivu tog čovjeka!

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je negodovao onima koji svoj prljavi veš iznose u javnost, pa kaže: "čitavom mom ummetu će biti oprošteno izuzev mudžahirima-hvalisavim griješnicima! Mudžahera je kada neki čovjek uradi neko ružno djelo noću pa onda osvane ujutro a Allah dž.š., mu je već prikrio to djelo, pa počne govoriti: O ti i ti! Jučer sam radio to i to! Proveo je noć pod Allahovom dž.š., skritosti, a jutro provodi skidajući sa sebe Allahov dž.š., pokrivač!" (Buhari, br.6069.)

Ovo je bila opomena onima koji sami sebe brukaju, ali naznačujemo da se stvar ne završava ovdje! Muslimanu je zabranjeno da bruka drugog muslimana i to riječima Allaha dž.š., koji kaže: "One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate." (Nur, 19.)

U Džessasovom "Ahkamul-Kur'an"-u, (5/163), stoji slijedeće: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) – Allah dž.š., je ovim ajetom obznanio to da je obaveza imati lijepo mišljenje o vjernicima/mu'minima, i da im se mora željeti hajr i dobro, prijeteći se onima koji žele otkrivati bestidnosti, iznositi potvore, i pogrdno pričati o vjernicima, okarakterisavajući takav postupak kao veliki grijeh, koji je zaslužan kazne. Sve ovo nam ukazuje na to da naša srca moraju biti u selametu kada su vjernici u pitanju, što je slučaj i sa ostalim djelovima tjela, i sa jezikom kada je u pitanju nanošenje zla njima!“

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mu'min je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji je hidžru učinio od onoga što je Allah dž.š., zabranio!" (Sahihul-Buhari)

Od Ebu Šurejha r.a., se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije vjernik osoba od čijeg zla nije siguran njegov komšija!" (Sahihul-Buhari)

Od Abdullaha b. Omera r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koga veseli to da bude udaljen od vatre, i da udje u džennet – kada mu doðe smrtni čas neka posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, i da želi ljudima ono što želi samom sebi!" (Muslim)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!" (Muttefekun 'alejh)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "...ko proturi i razglasi neku riječ, po pitanju čovjeka-muslimana, koji je od nje čist, želeći ga njome uniziti na dunjaluku – Allah dž.š., ima pravo baciti ga zbog nje u vatru – pa, potvrðujući sve navedeno, prouči ajet iz Allahove dž.š., knjige: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) (Pogledaj: El-Džami' el-Sagir ve zijadetuhu, br. 5044.; Medžme'ul-Zeva'id, br.7040.; Fejdul-Kadir, br. 2966.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Šejh Šu'ajb el-Arna'ut kaže da je ovaj hadis: Sahih ligajrihi, a ovaj lanac - hasen. Pogledaj: Medžme'uz-Zeva'id, 8/164., br.13093.)

Dakle, oni koji uživaju u tuðim grijesima, iznoseći ih u javnost, vješto prikrivajući svoje grijehe koje kriju kao zmija noge – neka se pripaze i na ovom i na onom svijetu od kazne koju Allah dž.š., obećava za takvo postupanje.

Nasuprot ovome, Allah dž.š., obećava veliku nagradu onima koji prikrivaju mahane svoje braće muslimana, i to nagradu tipa da će takvim osobama biti prikrivene mahane i na ovom i na budućem svijetu, kao što je potvrðeno u sahih hadisu: "Ko prikrije mahanu jednog muslimana, Alah će prikriti njegovu mahanu na ovome i na budućem svijetu!" (Muslim)
Ovo ne znači to da čovjek neće nikako savjetovati ili upozoravati onoga koji čini izvjesne grijehe. Nasuprot, umjesto što ćemo ogovarati toga čovjeka bolje bi nam bilo da s njime popričamo i da ga nasihatimo možda naša iskrenost bude utjecala na njega, ali ako se dotična osoba počne hvalisati grijesima ili javno ih činiti onda je dozvoljeno na takvoga i javno upozoravati!

Najpreče ja da čovjek ne iznosi svoje mahane i svoje grijehe u javnost koje mu je Allah dž.š., već skrio. Neka čovjek bude svjestan toga da ga je Allah dž.š., počastio time što ga je sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah dž.š., će se, na Sudnjemu Danu, približiti vjerniku kojeg je skrivao i čuvao, pa će mu reći: Sjećaš li se ovog grijeha? A sjećaš li se onog grijeha? Pa će čovjek odgovarati: Da, Gospodaru, sjećam se – pa će Allah dž.š., nakon što upozna Svog roba sa svim njegovim grijesima i primjeti da je čovjek pred kolapsom, reći: Prikrio sam ti ove grijehe na dunjaluku, i opraštam ti ih danas, pa će čovjeku biti uručena knjiga dobrih djela...!" (Buhari, br.2309.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Neće Allah dž.š., pokriti grijehe nekom čovjeku na dunjaluku, a da mu ih neće oprostiti na ahiretu!" (Ahmed, br.25164.)

Dakle, neka svako koga je Allah dž.š., prirkrio i sačuvao bruke činjenja grijeha neka čuva sam sebe i neka se ne bruka!
Počast koju jedan musliman uživa kod Allaha dž.š., jeste ta da ga Allah dž.š., čuva od drugih ljudi i sveti se u njegovo ime.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

Dakle, dragi brate, prikrivaj mahane muslimana jer nisi u stanju s Allahom dž.š., se boriti, sa onim koji je u stanju vršiti uviðaj nad tvojim grijesima i nad tvojim mahanama, i koji je u stanju obrukati te pred drugima u onome što ti drugi ljudi ne znaju. Ustegni svoj jezik od ostalog svijeta, zahuzdaj ga i ne kopaj njime kao ralom po tuðim grijesima.

Možemo primjetiti da ima bolesnih duša koje se liječe samo slušanjem toga šta ostali ljude rade, istražujući im grijehe i mahane, otpočinjući svoje posjetke i sijela i svoje sjednice sa razmatranjem takvih slučajeva. "Allah dž.š., voli stid i pokrivanje mahana", (Ahmed, 4/224.) - što znači da je osoba koja se bavi brukanjem drugih ljudi i govorom o njihovim grijesima osoba koja je bezobrazna, i ona koja je strgala sa sebe svu odjeću stida i srama!

Čuvajući ljude od našeg izvršavanja uvidjaja nad njihovim grijesima dajemo ljudima nove šanse za lijep život i lijep svršetak. Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko primjeti kakvu mahanu ili grijeh pa ga prikrije biće poput čovjeka koji naiðe na živu zakopanu djevojčicu pa je spasi i u život povrati!" (Ebu Davud, br.4870.)

Ovaj hadis nam ukazuje na to da je brukanje ljudi poput njihovog ubijanja a da je prikrivanje ljudi njihovo ostavljanje u životu!

Kada je u pitanju čast jednog muslimana, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je nije želio štetiti pa makar bio i veliki grijeh u pitanju. Enes b. Malik r.a., kaže: Bio sam kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada mu dodje jedan čovjek koji reče: O Allahov Poslaniče, počinio sam veliki grijeh – kazni me! Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je čuo i ne htjede ga ništa pitati o tome. Nastupio je vakat za namaz i taj čovjek klanjaše sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, i kada završiše sa namzom onaj čovjek pridje Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i opet mu reče: Počinio sam veliki grijeh Allahov Poslaniče, pa sprovedi nadamnom Allahovu Knjigu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Zar nisi malo prije klanjao s nama? Reče: Da. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Allah ti je oprosti grijeh tj. kaznu!" (Buhari, br.6437.)

Razmisli Allahov robe :

1. Onaj koji tajno radi neki grijeh neka zna da je Allah dž.š., Taj koji ga je skrio i prikrio.

2. Iznošenje mahana i grijeha u javnost je ružno djelo pa makar se radilo i o nama samima.

3. Nije sporno da nekog čovjeka prikrivamo i da ga lično savjetujemo i nasihatimo.

4. Otkrivanje tuðih mahana vodi otkrivanju ličnih mahan.

5. Uživanje u slušanju i kopanju tuðih mahana je znak bolesti nečijega srca.

6. Prikrivati tuđe grijehe je obaveza pa makar se radilo i o velikim grijesima!

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer


18.05.2012.

Tumacenje Bismille (Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم )-U ime Allaha, Sveopceg Dobrocinitelja, Milostivog!'

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Tumacenje Bismille (  Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم  )-U ime Allaha, Sveopceg Dobrocinitelja, Milostivog!'

 

Prva recenica s kojom se susrece citatelj Kur'ana casnog je Bismilla, tj. rijeci: Bismillahirrahmanirrahim. Ta recenica se ponavlje na pocetku svake kur'anske sure, osim devete (sura Et-Tevbe).

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izrekao je brojne hadise koji govore o vrijednostima Bismille. Šta je, ustvari, Bismilla? Kakav je naš odnos prema njoj? Koliko je prisutna u našem životu? Ovaj prilog baca malo više svjetla na ovu kratku recenicu koja je, ustvari, osovina oko koje se treba kretati život svakog muslimana.

Gotovo svi tefsiri (komentari Kur'ana), a narocito oni klasicni, na pocetku govore o Bismilli (arapski el-besmele). Tu se obavezno raspravlja o tome da li je Bismilla kur'anski ajet ili nije? Ako jeste, je li to na svakom mjestu na kojem se nalazi u Kur'anu casnom?
Islamski ucenjaci se slažu da je Bismilla dio 30. ajeta sure En-Neml u kojem Allah Uzvišeni, iznoseci kazivanje o vjerovjesniku Sulejmanu, a.s., kaže da je kraljica od Sabe (Belkisa), nakon što je primila Sulejmanovo pismo, na njegovom pocetku procitala: 'Innehu min Sulejmane ve innehu bismillahirrahmanirrahim...' – (Pismo je) od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Sveopceg Dobrocinitelja, Milostivog!'


Ucenjaci su saglasni da je Bismilla sastavni dio ovog ajeta, što znaci da je Poslaniku, s.a.v.s., dostavljena putem Objave i da se ubraja u Kur'an. Medutim, ucenjaci se nisu složili u tome da li je Bismilla samostalni ajet na pocetku svake sure, ili svake sure na cijem pocetku je napisana, s obzirom da deveta sura na pocetku nema Bismille. Takoder, razišli su se u pitanju da li je ona sastavni dio svake sure na cijem pocetku se nalazi ili je ona ajet samo na pocetku sure El-Fatiha a ne i drugih sura. Takoder, nisu se složili ni u pitanju da li je ona (na)pisana radi razdvajanja kur'anskih sura jedne od druge, a ne zbog toga što je ajet.
Islamski ucenjaci su se razišli u navedenim pitanjima. Imam Malik i Ebu Hanife kažu da Bismilla nije ajet ni Fatihe ni drugih sura. Od imama Šafije se o tome prenose dva stava. Po jednom, on smatra da je Bismilla ajet Fatihe, ali ne i ostalih sura u Kur'anu. Po drugom stavu koji se od njega prenosi, bismilla je sastavni dio i Fatihe i svih ostalih sura na cijem pocetku se nalazi.

Iz iznesenih stavova proizilazi važna pouka: Oni koji kažu da je Bismilla ajet Fatihe smatraju da je njeno ucenje u namazu obavezno, te je s toga naglas izgovoraju u namazima u kojima imam uci naglas, a to su akšam, jacija i sabah. Oni, pak, koji smatraju da Bismilla nije ajet Fatihe niti neke druge sure, Bismillu uce u sebi.
Svako od dva navedena mišljenja ima potporu u stavovima ashaba, iako se pouzdano zna da su prva cetverica halifa (el-hulefau-r-rašidun) Bismillu ucili u sebi, što su potom cinili tabi'ini (et-tabi'un) i generacija poslije njih (etba'u-t-tabi'in). Po rijecima istaknutog komentatora Kur'ana imama Ibn Kesira ed-Dimiškija 'svi islamski autoriteti su saglasni da je ispravan namaz i onih koji Bismillu uce naglas kao i onih koji to cine u sebi'.
Ibn Kesir dalje kaže: 'U predaji koju prenosi Ebu Davud u Sunenu s vjerodostojnim lancem prenosilaca, od Ibn Abbasa se navodi da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije poznavao razdvajanje sura jedne od druge (faslu-s-suver) sve dok mu ne bi bila objavljena Bismilla. Istu predaju bilježi i imam El-Hakim u Mustedreku.'


Navedena predaja sasvim jasno ukazuje da je Bismilla integralni dio Kur'ana i da je objavljena zbog razdvajanja sura jedne od druge. Takoder, postoje i druge predaje na osnovu kojih saznajemo da je Bismilla jedna pobožna invokacija koja je objavljena Poslaniku, s.a.v.s., kako bi njom zapocinjao svaki hairli posao. Poslanik, s.a.v.s., je tako i cinio, a u korespondenciji s drugima na pocetku pisama stavljao je bismillu.


Vrijednosti (fadileti) Bismille( U ime Allah )



O vrijednostima Bismille Allahov poslanik, s.a.v.s., izrekao je brojne hadise. Navest cemo neke od njih.
Prenosi Ibn Ebi Hatim u Tefsiru od Ibn 'Abbasa da je Osman ibn 'Affan, r.a., pitao Allahovog poslanika, s.a.v.s., o Bismilli, tj. o rijecima Bismillahirrahmanirrahim, pa mu Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio: 'To je jedno od imena Allaha Uzvišenog, a izmedu tog i Najuzvišenijeg imena (ismullahi-l-ekber) je toliko blizu kao što je izmedu bjelila i crnila u ocima.'

Prenosi Ibn Merdevejh od Ibn Burejde a on od svog oca da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Objavljen mi je ajet koji nije objavljen nijednom poslaniku osim Sulejmanu, sinu Davudovom, a to je Bismillahirrahmanirrahim.'
Prenose Ahmed u Musnedu, En-Nesai' u djelu El-Jevm ve-l-lejle, te Ibn Merdevejh u Tefsiru od Usame bin 'Umejra, koji pripovjeda: 'Bio sam iza Poslanika, s.a..v.s., kada je posrnuo, pa sam rekao: 'Propao je (tj. bijedan li je) šejtan!' Poslanik je na to odgovorio: 'Ne govori tako jer se on time samo pojacava i povecava, do te mjere da postane velik kao kuca! Umjesto toga ti reci: Bismillah, jer se on time smanjuje i postaje malehan kao mušica!'
Ucitelj imama Šafije, imam Veki' ibn el-Džerrah, sa svojim senedom prenosi da je poznati ashab 'Abdullah bin Mes'ud, r.a., rekao: 'Ko želi da ga Allah sacuva od devetnaest zebanija (cuvara Džehennema) neka cesto uci: Bismillahirrahmanirrahim, pa ce mu Allah uciniti svako slovo štitom od njih!'


O ogromnim vrijednostima Bismille svjedoci i predaja koju bilježe Buharija i Muslim od Ibn 'Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ukoliko neko od vas, kada želi prici supruzi, izgovori: 'Bismillah, Allahumme džennibne-š-šejtane ve džennibi-š-šejtane ma rezaktena' (U ime Allaha, Gospodaru naš, ukloni od nas šejtana i ukloni ga od onoga s cime si nas opskrbio) – pa se iz tog odnosa rodi dijete, šejtan mu, uistinu, nikada nece moci nauditi!'


Bismilla – koncept islamskog života i življenja



Predaje koje smo naveli govore o velikim vrijednostima Bismille. Ova kratka sentenca, ustvari, predstavlja srž islamskog koncepta življenja. To je osovina oko koje se krece život muslimana.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Svaki posao koji nije zapocet s Bismillah - krnjav je!' Praktikovanjem i licnim primjerom Poslanik, s.a.v.s., pokazao je da svaki posao treba zapocinjati s izgovaranjem Bismille.
U prijevodu, Bismilla znaci: U ime Allaha, tj. s imenom Allaha, Sveopceg Dobrocinitelja, Milostivog. To, takoder, znaci: Pocinjem, prije svega, spominjanjem Allaha i sjecanjem na Njega. Na taj nacin se velica Allah i traže Njegova pomoc, zaštita i blagoslov. To podrazumijeva da je posao koji covjek radi legalan i dozvoljen, te da ce se covjek pridržavati Allahovih, dž.š., ogranicenja i propisa Njegove vjere, jer u momentu zapocinjanja nekog posla Bismillom covjek bi trebao biti svjestan da s tim poslom treba, prije svega, biti zadovoljan Allah, dž.š. Zbog toga, zapocinjanje posla Bismillom ima posebnu važnost.

Pocetak s rijecima Bismillah (U ime Allaha) znak je etike koju je Allah poslao Svom Poslaniku na samom pocetku Objave kad Mu je objavio: citaj, u ime Gospodara tvoga... To je ono što je prihvaceno i što se poklapa s nacelima velike islamske koncepcije koja glasi: On (Allah) je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi. (El-Hadid, 3). Prema tome, s Njegovim imenom biva svaki pocetak, svaki pokret i svako stremljenje i nastojanje.
Takvo shvatanje se, takoder, poklapa s temeljnim naucavanjima islama koja proklamuju da nijedno (dobro) djelo kod Allaha nece biti primljeno osim ako je uradeno U ime Allaha i s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva. To vjernik mora imati stalno na umu.
Bismilla je usko povezana s nijetom. Mjesto nijeta je srce, a Bismilla, iako se izgovara jezikom, u uskoj je vezi sa srcem. Izgovaranje Bismille jezikom može covjeku pomoci da kontroliše svoj nijet (namjeru).

Na kraju, umjesto zakljucka, kažemo: Bismilla je kratka i lahka. Stalno je izgovarajmo! Poducavajmo našu djecu da, stalno i u svim prilikama, uce Bismillu, narocito prilikom jela, te izlaska i ulaska u kucu. Bismilla je Allahova, dž.š., milost, zaštita i blagoslov podareni vjernicima.

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

 

17.05.2012.

Sta je to ISTIKAMET-Ustrajanost u vjeri!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 

Sta je to ISTIKAMET-Ustrajanost u vjeri!


Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Stvoritelju i Vladaru svega vidljivog i nevidljivog, Gospodaru Sudnjeg dana! Salavat i selam neka je Njegovom resulu, najodabranijem među odabranim,, onome koji je pečat vjerovjesništva, Muhammedu, s.a.v.s. Allahova, dž.š., milost i oprost neka je na Muhammedove,a.s., ashabe, tabi’ine, tabi’i tabi’ine i na sve otale pripadnike resulullahovog, a.s., ummeta!


Svaki dan, u svakom namazu, na svakom rekatu, učimo svima nama dobro poznatu dovu iz prve kur’anske sure, sure El- Fatiha: ٱهۡدِنَا ٱلصِّرَٲطَ ٱلۡمُسۡتَقِيمَ
”Uputi nas na pravi put”

Ovdje nam pažnju privlači riječ mustekim koja se uglavnom prevodi kao pravi ( siratal mustekim – pravi put). Od ove riječi je, svakako i izvedenica istikamet, što bismo, opet, mogli prevesti kao ustrajnost, a ona je u ovom našem putu od velike važnosti da bi se čovjek mogao upraviti da hodi pravim putem!


Istikamet- ustrajnost je jedini način da stignemo do pravog puta (siratal-mustekim), a samo takav put vodi do Allahove, dž.š., milosti, zadovoljstva i nagrade.
Da bismo bolje shvatili smisao istikameta moramo pogledati u značenja riječi i stanja koja su suprotna pravome putu (mustekim):

Krivi put, Sirk i kufr,Zabluda,Nevjerstvo,Nemoral,Psovanje,Povođenje za šejtanom,Nastranost,
Laž,Potvora,Obmana...

i mnoga druga ružna i odvratna djela koja je čovjek činio i koja čini danas.
Na pravome putu stoji prokleti šejtan, čovjekov otvoreni neprijatelj, sa jasnim ciljem, da one koji hode tim putem, skrene na stranputicu. Ovu sliku nam je najbolje predstavio Božiji Poslanik ( koji je svoje ashabe, a preko njih i sve nas podučavao odanosti i pokornosti Gospodaru svih svjetova, a sve to je činio bez ove današnje savremene tehnike). One je štapom u pijesku nacrtao pravu liniju rekavši:” Ovo je Allahov pravi put ( mustekim)”,a zatim je u pijesku nacrtao sa strana nekoliko iskrivljenih linija i rekao:” A ovo su šejtanovi putevi i na početku svakog ovog puta stoji šejtan navraćajući ljude da idu njime” (kao kafandžija koji stoji pred kafanom i navraća ljude da skrenu kod njega).
Zatim je poslanik proučio:
وَأَنَّ هَـٰذَا صِرَٲطِى مُسۡتَقِيمً۬ا فَٱتَّبِعُوهُ‌ۖ
” I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite…”
وَلَا تَتَّبِعُواْ ٱلسُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمۡ عَن سَبِيلِهِ
” i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” ( Suretul- En’am, 153)


Istikamet je ustrajnost i odlučnost potrebna čovjeku da bi se održao na pravom putu. To je put onih koji imaju čvrstu vjeru, čvrsto uvjerenje (jekin), onih koji vole činiti dobra djela u ime Allaha, dž.š., onih koji ljude savjetuju lijepo i koji ih pozivaju na dobro a odvraćaju od zla.


Ko su to ustrajni?
Na ovo pitanje, koje nam se samo po sebi nameće, iz jednostavne želje da se upišemo u ustrajne, najbolji i najljepši odgovor nam daje Kur’an, pa poslušajmo:
وَلَهَدَيْنَاهُمْ صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا ﴿٦٨﴾
”I na pravi put (put ustrajnosti) ih usmjeri.”
وَمَن يُطِعِ اللّهَ وَالرَّسُولَ فَأُوْلَئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاء وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُولَئِكَ رَفِيقًا ﴿٦٩﴾

’Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ( u pobožnosti dokazanih) ljudi, kojima je Allah voju milost darovao. A kako će oni divni drugovi biti.’’ (Suretun – Nisa, 68-69)
Onaj koji želi priključiti se i ostati na lađi zvanoj Pravi put, mora uložiti određeni trud i žrtvu određenu na tom putu podnijeti:
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ ﴿٣٠﴾
” Onima koji govore Gospodar Naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki (i govore), ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan”. ( Suretu-l-Fussilet,30)
Sufjan ibn Abdullah Es-Sekafi je tražio od Božijeg Poslanika, a.s., da mu kaže nešto o islamu nakon čega više neće morati nikoga pitati, pa mu Božiji Poslanik reče: Kul amentu billahi summe stekim!
”Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj u tome!” tj., Reci da vjeruješ u Allaha i dokaži svoje riječi, musliman si i klanjaj, čini dobro, posti, istigfar čini, nemoj samo govoriti dobar sam ja, imam dobru dušu, vallahi, svaki hajvan ima dušu pa se ne hvali njome. Budi uporan u namazu, čini dobra djela, makar ona bila sitna kao zrno maka i još sitnija, pa se možeš nadati Allahovoj, dž.š., milosti.


Jedan čovjek iz faraonove svite je tražio dozvolu od faraona (svog lažnog idola) da ubije Musaa, a.s., na što je jedan od prisutnih, koji je bio vjernik i krio svoju vjeru, rekao:
أَتَقْتُلُونَ رَجُلًا أَن يَقُولَ رَبِّيَ اللَّهُ
”Zar da ubijete čovjeka samo zato što govori Gospodar moj je Allah?’(Gafir, 28)
Zar samo zbog jedne riječi da ubijete čovjeka, samo zato što se ne slaže sa vama u vjerovanju?

Zar zbog jedne jedine riječi, kojom potvrđujemo svoju vjeru u Jednog Stvoritelja nisu protjerani sa svojih ognjišta naša braća iz Podrinja?
Allah dž.š., takve spominje u Kur’anu:
”Onima koji s, ni krivi ni dužni, iz zavičaja svojih protjerani, samo zato što su govorili Rabbunallah – Gospodar naš je Allah…”
Braćo moja i sestre u dinu, znajmo da je naš raspored :La ilahe ilellah (Amentu billah), zatim istikamet (utrajnost, dokaz djelom, namazom,, postom, lijepom riječju i sl.), a onda Džennet gdje ćemo, ako Bog da, uživati plodove naše ustrajnosti u ibadetu i pokornosti Allahu, dž.š.
I na kraju ove hutbe, molimo Uzvišenog Stvoritelja da nas učini od ustrajnih, Njemu odanih i pokornih robova!!!
Amin!

Mjesto istikameta je u srcu i na jeziku. Kaže Allahov Poslanik Muhammed, a.s.:
”Iman čovjekov neće biti ispravan sve dok mu srce ne bude ispravno, a srce mu neće biti ispravno sve dok mu jezik ne bude ispravno govorio” Tj. čovjekov nijjet, koji se nalazi u srcu, moraju pratiti riječi i djela.


Jezik je organ koji nas može uvesti u Džennet, ali i u Džehennem. Pa zar čovjek svojim slavljenjem Allaha, dž.š.(subhanallah,elhamdulillah, la ilahe illellah, estagfirullah, i sl.) neće zaraditi Džennet? Svakako da hoće, uz Allahovu,dž.š., milost! A zar opet, sa druge strane, ako psuje, laže, vrijeđa, ponižava, omalovažava druge, prenosi njihove riječi, potvara i slična odvratna djela čini, neće ući u Džehennem?


Moramo znati i biti svjesni činjenice da je grijeh srcem i jezikom teži i opasniji od grijeha tijelom! Zar Iblisov grijeh nije bio grijeh srca i jezika, pa mu Allah, dž.š., nije oprostio i vječno ga iz Dženneta protjerao? A Ademov grijeh je bio grijeh tijela, pa mu je Allah, dž.š., oprostio i povratak u Džennet mu obećao.


Istikamet podrazumijeva i ustrajnost u čuvanju od grijeha. Čak i oni koji griješe i loša djela čine, osjećaju neispravnost svoje rabote i grižnju savjesti zbog učinjenog grijeha. Svako ponavljanje nekog grijeha ima za posljedicu umanjenje te grižnje savjesti, sve dotle dok čovjek ne počne osjećati ravnodušnost, pa onda čak i ponos zbog učinjenog grijeha (kada se počne hvaliti svojim grijehom: ”e vala sam se sinoć napio”…, ‘’s onom sam sinoć svašta radio”… Subhanallah! A ne zna jado jadni, da mu je to Allah, dž.š., kao kaznu dao da on zbog svoje strasti i zaslijepljenosti svojim grijesima, osjeća ponos zbog njih. Zato danas i imamo ljude koji govore kako alkohol nije grijeg, prostitucija nije grijeh, kako grijeh ne ulazi na usta, i slične nebuloze!
وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ تُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ قَالُواْ إِنَّمَا نَحْنُ مُصْلِحُونَ ﴿١١﴾
Kada im se kaže: “Ne remetite red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” (Suretu -l- Bekare, 11)
أَلا إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَلَكِن لاَّ يَشْعُرُونَ ﴿١٢﴾
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (Suretu -l- Bekare,12)

Najgori stepen griješenja je ono griješenje koje se smatra ispravnim...
Ustrajnost podrazumijeva stalnu budnost i borbu kako bismo ostali na pravom putu. Zato Allahov Poslanik vjernika u teškim vremenima poredi sa onim koji vjeru svoju čuva poput malo žeravice na dlanu, ako je drži u ruci prži ga, a ako je ispusti – ugasit će se. Onaj koji se bude pridržavao vjere i ustraje u teškim vremenima i iskušenjima, Allahov poslanik za njega kaže da će imati nagradu pedesetorice onih koji su živjeli u vrijeme Allahovog Poslanika, riječi su našeg resula. Ovdje moramo napomenuti da je ovaj hadis izrečen u kasnijem periodu poslanstva u Medini, dakle ne misli se na one koji su među prvim prigrlili vjeru, nego na one koji su vjeru prigrlili u kasnijem periodu poslanstva!


Kako postići istikamet?

Neprestalno :
Sjecanje na Allaha, subhanehu ve te'ala

Dobro društvo

Stalno činjenje dobrih djela i neprestalno ciniti istigfar-traziti oprost od losih djela!


Istikamet ćemo postići samo ako nam Allah, dž.š., bude na prvom mjestu. Dakle, sve što činimo, da činimo u ime Njega, te da smo svjesni naše nemoći a Allahove, dž.š., Svemoći i Sveznanja.

Zatim da gledamo sa kime se družimo, jer nas i Božiji Poslanik uči da je čovjek vjere svoga prijatelja. Svakako ako se družimo sa boljim i znanijim od sebe i mi ćemo nastojati da napredujemo po pitanju vjere i znanja, a ako se družimo samo sa lošijim od sebe, onda je velika mogućnost da bi i mi mogli ispasti iz kolosijeka islama i dobročinstva.

I treća ”tačka” je stalno činjenje dobrih djela, makar ta djela bila malehna kao zrno maka, ili zrno gorušice, jer:
فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ﴿٧﴾
onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, (Zilzal,7)

Rekao je Allah subhanehu ve te ala: “O Moji robovi koji ste se prema samima sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah prašta sve grijehe.On je Onaj koji mnogo prašta i Milostivi.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 53) "Malo su noću spavali, a zorom su puno oprosta od grijeha tražili“…(Prevod značenja, Nuh, 12)


Pozitivne posljedice istikameta

Rizk – opskrba od Allaha, dž.š.

وَأَلَّوِ اسْتَقَامُوا عَلَى الطَّرِيقَةِ لَأَسْقَيْنَاهُم مَّاء غَدَقًا ﴿١٦﴾

A da se pravog puta dr`e, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, (Džinn,16)
Lijep i udoban život. Istikamet je osnova lijepog, prijatnog i udobnog života, tj. život pun duhovnog zadovoljstva i sreće.
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ ﴿٩٧﴾

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Nahl,97)
Bereket, obilje od Allaha, dž.š., su još jedan od darova onima koji su ustrajni u vjerovanju svome, i koji vjeru svoju ne mijenjaju ni za šta na dunjaluku.
وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَى آمَنُواْ وَاتَّقَواْ لَفَتَحْنَا عَلَيْهِم بَرَكَاتٍ مِّنَ السَّمَاء وَالأَرْضِ وَلَكِن كَذَّبُواْ فَأَخَذْنَاهُم بِمَا كَانُواْ يَكْسِبُونَ ﴿٩٦﴾
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (A’raf,96)

Nadam se da će nas ovakve riječi uključiti na kolosijek Pravoga puta, jer samo uporni će uspjeti! Zato braćo moja i sestre, činimo što više dobrih djela, nemojmo posustajati u našoj vjeri, odgajajmo djecu našu u skladu sa našom lijepom vjerom, dajmo im islamski temelj, učimo sebe i djecu o tewhidu-jednoci Stvoritelja,našu namazu, redovnosti u obavljanju namaza, postu i upornosti u podnošenju tegoba posta,udjeljivanju i pomaganju slabijih od nas,istigfaru-trazenja za oprost grijeha... Sve što možemo učiniti od dobra činimo to u ime Allaha, dž.š.
Molimo Svemogućeg Stvoritelja da nas uputi na pravi put, da nam oprosti grijehe i uveća naša dobra djela!Amin!!!

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

16.05.2012.

Sabur-strpljenje na putu iskusenja...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sabur-strpljenje na putu iskusenja

 

Hvala Allahu subhanehu ve te’ala, Gospodaru svjetova, na svim blagodatima, na strpljivosti kojom daruje Svoje odabrane robove, pa su strpljivi u teškoćama i zahvalni na dobrotama.

Draga moja braco i postovane moje sestre ne zabboravi te ,da naše vrijeme u kojem živimo je puno iskušenja. Svaki dan nas prate razni događaji u kojima doživljavamo određene neugodnosti: na poslu,na ulici, u porodici-sa hanumom,muzem a ponajvise sa djecom, na putu i cak sa bolestima smo malte ne danas svi na neki nacin iskusani. Svaki dan smo izloženi određenim vidovima stresa, na kojima se pokazuje koliko smo strpljivi i izdržljivi. Strpljivost i izdržljivost je jedna od najvećih Allahovih blagodati kojima dariva one Svoje robove koje voli.  U suri El-Bekare, 153. ajet, Allah dž.š. kaže:

                                 يا ايها الذين آمنوا استعينوا بالصبر والصلاة انّ الله مع الصابرين                                   „O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i namazu. Allah je doista na strani strpljivih“.

Allah subhanehu ve te’ala ,u ovom ajetu, kao uslov za pomoć, daje prednost strpljivom podnošenju nevolja koje nas snađu nad namazom, jer samo oni koji su strpljivi ne gube nadu u Allahovu pomoć. Nestrpljivi često navlače na sebe nevolju i okrivljuju Allaha subhanehu ve te’ala, govoreći: „Šta mi Bog dade, čime sam ovo zaslužio“, pri tome razmišljajući, „ja nisam zaslužio ili zaslužila ovakva iskušenja, radim dobra djela, klanjam, postim i ne zaslužujem da mi Allah daje ovakva iskušenja. To je nepravda“. Pri svemu ovome nestrpljivi zaboravljaju da su najteža iskušenja imali Allahovi najbolji robovi, poslanici, i da su iskušenja veća kod većih vjernika, kod onih koje Allah subhanehu ve te’ala, voli.

A cemu iskusenja a cemu sabur-strpljivost ?


Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)


A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim) Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.''
(Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Za svaku nedaću koja zadesi čovjeka, Allah, dželle šanuhu, dao je i lijek, vrlo jednostavan i vrlo važan – SABUR, STRPLJIVOST. Saburom treba da se naoruža svaki vjernik, a posebno onaj koji želi druge ljudi pozivati u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru.

Definicija sabura

Jezički, riječ sabur označava strpljivost, izdržljivost, ustrajnost, samosavladavanje, suzdržljivost...

Terminološku definiciju za sabur dao je imam Ibn Kajjim pa kaže: ''Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.'' (Medaridžu-salikin, 2/115)

Isto tako možemo reći da je sabur izvršavanje Allahovih naredbi, klonjenje zabranjenih stvari i strpljenje na onome što nas zadesi (kaderu).

Vrijednost i važnost sabura

Allah, dželle šanuhu, stvorio je ljude da Mu ibadet čine, ali ni jednog nije ostavio a da ga nije iskušao raznim iskušenjima. Naravno, najviše su bili iskušavani poslanici, a zatim oni koji su poslije njih sa najvećim imanom. Sva iskušenja mogu biti dvojaka: u vjeri i u ovodunjalučkim stvarima. Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proðe čvršći i jači, onda takvo iskušenje donosi štetu.
Ni u kom slučaju ne može biti da je ostao na “nuli”. O iskušenjima Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi kaže: “Misle li ljudi da će biti na miru ostavljeni ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, a da u iskušenje neće biti dovedeni? A doista smo Mi u iskušenje dovodili i one prije njih, pa je Allah, uistinu, ukazao na one koji istinu govore i na one koji lažu.” (Prijevod značenja Ankebut, 2-3) Isto tako Uzvišeni kaže: “Mi ćemo vas, uistinu, na kušnju stavljati sa malo straha i glaðu i gubitkom u imecima, životima i ljetini.” (Prijevod značenja El-Bekare, 155)

Znači, ne smijemo žaliti za time što smo iskušani, i što smo na belaju. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.” (Buharija)

Sve rečeno navodi nas na pomisao koliki značaj ima sabur u životu jednog muslimana?

Kur’an veliku pažnju poklanja saburu govoreći na puno mjesta o njemu i na različite načine, kao što je slučaj kada se sabur spominje uz namaz, a znamo da je namaz stub vjere. Kaže Uzvišeni: ''Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.'' (Prijevod značenja El-Bekare, 45-46)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "čistota je polovica imana, zahvala Allahu – puni vjerniku mjerilo njegovih djela, veličanje Allaha – puni sve izmedju nebesa i Zemlje, namaz je svjetlost, sadaka je dokaz, sabur je sjaj, a Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi, ili je upropasti." (Muslim)

Sabur predstavlja veliki dar koji nam pomaže da dunjalučke poslove i nedaće lakše prebrodimo, a da time zaslužimo i Allahovu, dželle šanuhu, nagradu. Ukoliko se strpimo u nedaći i belaju, zasigurno će nam Allah, dželle šanuhu, pomoći da to lakše prebrodimo.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je jedna grupa ensarija tražila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, razne stvari, pa im je on dao, zatim su ponovo tražili, a on im opet dao što su tražili, dok im nije sve podijelio što je imao, a zatim im rekao: ''Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim. Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura." (Muttefekun alejhi)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Allah kaže: 'Nema druge nagrade za Mog roba mu'mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovome svijetu, pa se on strpi na tom gubitku, osim Dženneta.'"  (Buharija)

Sabur ustvari jeste razlogom oprosta naših grijeha, a to se dešava na taj način što strpljivo podnesemo ono što nas zadesi.

Ebu Seid i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Muslimana ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah ne oprosti dio njegovih grijeha." (Muttefekun alejhi)

Sabur je uvjet uspjeha, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. U tom smislu Uzvišeni kaže: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.” (Ali Imran, 200)

Isto tako oni koji su strpljivi bit će bez računa nagraðeni nagradom od svoga Gospodara. Kao što Uzvišeni kaže: “Reci: 'O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni." (Ez-Zumer, 10)

Strpljivost je blagodat koju Uzvišeni Allah daruje svojim iskrenim robovima, pa sve poteškoće koje im život donese, uz Allahovu pomoć, sa lahkoćom podnose. Muhammed sallallahu alejhi ve sellem  je rekao: „Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv. Nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura (strpljivosti)“

Na mnogo mjesta u Kur'anu, Allah dž.š. ukazuje ljudima da će strpljivi biti mnogostruko nagrađeni.U suri EL-Bekare, 155. i 156. ajet, Allah dž.š. kaže:

 راجعون وانااليه قالواانالله مصيبة اذااصابتهم الذين وبشرالصابرين

„Obraduj strpljive, one koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“.

U sljedećem ajetu Allah dž.š. ukazuju na nagradu strpljivim, pa kaže:

  المهتدون هم واولك ورحمة ربهم من صلوات عليهم اولئك

 „ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu“! 

 Strpljivost je znak jačine imana (vjere). Samo će oni koji su potpuno uvjereni da je Allah dž.š., Gospodar svega, da se na ovom svjetu ne događa ništa bez Njegove volje i znanja, strpljivo podnijeti sve što im se dogodi u životu i za tu strpljivost će biti nagrađeni bez računa.

 Allah dž.š. u suri Ez-Zumer, 10. ajet kaže: انّما يوفّى الصابرون اجرهم بغير حساب

„Zaista će samo oni koji budu strpljivi biti bez računa nagrađeni“.

Muhammed a.s. u hadisu kojeg prenosi Muslim je rekao: „Čudan je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija - a u takvom stanju nije niko osim vjernika; ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvaljuje Allahu što mu donosi korist, a ako ga zadesi kakvo zlo ili šteta, on se strpi i čvrsto drži, pa mu to donese nagradu kod Allaha“.

U suri El-Asr, Allah dž.š. kaže: „Tako mi vremena, zaista je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje“.

Ahmed prenosi hadis od Ebu Hurejre, u kojem Poslanik kaže: „Tri su stvari sušta istina: ako se čovjek kome je nepravda učinjena strpi u ime Allaha, On će ga uzvisiti i pomoći mu, ako čovjek otvori vrata darežljivosti, želeći pomoći rodbini, Allah će ga obogatiti i ako čovjek počne prositi i tražiti od ljudi, Allah će mu imetak umanjivati“.

Strpljivost za iman je isto što i glava za tijelo. Strpljivost je u svakom slučaju korisna za čovjeka, ali je i nešto najteže čovjeku. Koliko smo se puta uvjerili u to? Koliko smo se puta strpili, pa nam je bilo dobro, a koliko smo se puta pokajali zbog žurbe i brzog reagovanja. Saburiti može samo onaj ko je zaslužio Allahovu blizinu i Allahovu Milost.

Mnogi se od nas pitaju, zašto čovjek mora prolaziti kroz poteškoće. Zašto često vjernike snadje teška situacija? Kako razumjeti Allahovu mudrost u pitanju iskušenja kroz koja vjernik prolazi? Evo jednog primjera za razmišljanje!

Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir, nekoliko sati muči, da se izvuče kroz malehni otvor na čahuri. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je makaze i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao slabo tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, to se nije dogodilo! Leptir je ostao puzeći okolo sa slabim tijelom i nerazvijenim  krilima. Nikada nije poletio. Čovjek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čahure, osmislio Allah  kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti. Ponekad su teškoće upravo ono što trebamo u životu....Kad bi nas Allah oslobodio svih prepreka osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti.
Ako tražimo snagu....  možda nam Allah da poteškoće koje će nas ojačati. Ako tražimo  mudrost...  možda nam Allah da  probleme koje će trebati  riješiti. Ako tražimo  ljubav... možda nam Allah  da  ljude kojima trebamo  pomoći. Ako nešto tražimo možda ćemo kroz strpljivost zaslužiti da dobijemo. Možda nećemo dobiti ništa od onog što smo tražili... ali ćemo dobiti sve što nam bude trebalo. „Strpljen, spašen“! „Saburom je džennet pokriven“!

Postovani brate i sestro sjeti te se samo kusenj nasih predhodnika i sabura njihova,pa nadjite sebe gdje ste i koliko je to vase iskusenje a koliki sabur! Sjeti te se Ejuba alejhis-selam ii kusnje sa djecom koju mu je Allah uzeo i pa sa bolesti -gdje mu se meso od kostiju odvajalo,siromastvo pa je sa Allahovom pomoci i saburom sve dobio nazad kao nagradu,Jusufa alejhis-selam -bacanje u bunar,potvora za blud,lezanje u tamnici bez potrebe-pa mu je Allah podario cast i slobodu,pa naseg Poslanika sallallahu alejhi we sellem i kusnje kroz koje je prolazio za Islam pa je Allah dao olaksanje i slavu mu do Sunjeg dana...

A sta je sa nama danas? Cim auto ne upali hm..citav komsiluk zna dok ti je svak kriv od hanume do majstora,ako sestro muz hoce da se zeni kusnja jeste priznajem ali nije svijet propao...to je kusnja a gdje je sabur ,ako malo nesto zigne odmah sto doktora zoves i neznam koga sve ne krovis od neudobna kreveta,hanume sto te ne pokriva,jorgana sto je jeftin itd...subhanallah!!! Ovo su nikakave kusnje a sabur nam je nula!

Postovani brate i sestro osaburite na prvom udaru,to je samo ispit od Uzvisenog Allaha a sto od Allah dolazi to je samo hajr i dobro za tebe ! Kusnja-ispist za oba svijeta a osaburi jer poslije svake poteskoce i olaksanje dolazi insaAllah vjeruja a Allah nam je to obecao pa cak i nagradu insaAllah! U svakoj kusnji sjeti se samo predhodnika i njihove kusnje a takodje pomisli da sto ti se desilo je mogao Allah i nesto teze dati! Umijesto sto te ziga noga,mogao si je slomiti itd.

Osaburi tad,jer sejtan prokleti ti odmah u srdzbi dodje pa ti dosaptava onda lude misli samo da se sto vise ogrijesis !!! Osaburi i abdesti se,sjedi ako stojis,zikri Allaha velicaj,uci Kur'an ,dowi i ocekuj olaksanje insaAllah!

Allahu Milostivi, ne prepusti nas nama samima ni jedan tren! Učini naša srca iskrenim! Naša iskušenja podnošljivim. Dozvoli da iz njih izlazimo bolji, jači i Tebi bliži! Učini nas od onih koji su strpljivi i na svemu Tebi zahvalni! Spasi nas od iskušenja koja ne možemo podnijeti! Sačuvaj nas od vatre i uvedi nas u džennet! Amin!

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

15.05.2012.

Sta je to zivot?- (poucne price )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sta je to zivot?- (poucne price )

 

Upitao je unuk svoga dedu: „Dedo, reci mi sta je zivot?“ 
“Zivot je vrijeme izmedju ezana i namaza.” – odgovorio je dedo unuku. 

Medjutim, djecaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao: 
“Kako to? Pa zivot nije tako kratak?!” 

Dedo mu je na to rekao: “Da, da, moje dijete, zivot je zaista tako kratak…“ te je nastavio govoriti: „Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a zivot se odvija upravo izmedju toga dvoga.” 

“Ne razumijem... Reci mi dedo sta pod tim podrazumijevas?” 

“Sjecas li se kada smo prosle sedmice tvome novorodjenom rodjaku Aliju proucili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.” 

“Ma to znam,” – uzbudjeno je rekao unuk dedi. “Ali, reci mi sta je namaz bez ezana?” 

“E to ces saznati kada ti dedo umre.”

 

"... a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje." (Ali Imran, 185)

 

14.05.2012.

Osobine iskrenih vjernika Allahova roba !!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Osobine iskrena vjernika, Allahova roba!!!

Mnogi se danas sami nazivaju vjernicima i smatraju a zna se ko je iskren Allah  rob!

Vjernici imaju prefinjene osobine i velika djela. Allah, azze we dželle, ih je opisao i iznio pohvalu o njima. Od ovih osobina koje se mogu navesti za primjer, a ne da bi se sve pobrojale, su: ‘’I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.’’ (Enfal, 1-2)


U ovim ajetima su iznešene velike osobine vjerinka:

1. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem.
2. Bojazan i strah od Allaha, azze we dželle.
3. Povećavanje imana prilikom slušanja Kur’ana i njihovo pomno razmišljanje o Kur’anskim ajetima i značenjima.
4. Pouzdanje i oslanjanje na Allaha, azze we dželle, uz izvršavanje potrebnih povoda.
5. Obavljanje namaza, farzova i nafila sa vanjskim i unutrašnjim djelima (djela srca i tjelesnih organa).
6. Obavezno udjeljivanje poput zekata, iskupa, udjeljivanje onima koje je dužnost skrbiti, sadaka na putu dobra i drugo.



2. Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): ‘’A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.’’(Et-Tewbe, 71)

U ovom ajetu su velike osobine kojima su se vjernici okitili:

1. Prijateljstvo, ljubav i pomaganje vjernika.
2. Naređivanje dobra, a dobro je sveobuhvatan naziv za sve ono što je poznato kao lijepo i ispravno, u vidu ispravnog vjerovanja (akide), dobrih djela i pohvalnih moralnih osobina.
3. Zabrana zla, a ono predstavlja sve što je u suprotnosti i oprečnosti dobru u vidu neispravnog vjerovanja (zabludjelih sekti poput murdžija, haridžija, ešarija, maturidija, kaderija, i dr.), prljavih djela i pokuđenih moralnih osobina.
4. Obavljanje namaza sa vanjskim i unutrašnjim djelima, bilo da je riječ o farzu i nafili.
5. Davanje zekata onome kome pripada tj. za osam različitih kategorija (siromasima i nevoljnicima,…-Et-Tewbe, 60 )
6. Pokoravanje Allahu, azze we dželle, i Njegovome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i pridržavanje toga u svim okolnostima.


3.Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): - ‘’Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati, oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur’anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.’’ (Et-Tewbe, 111)

-‘’Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj.’’ (Et-Tewbe, 112)

Iz ova dva ajeta se jasno očituju velike osobine onih, koji u svojim srcima nose vjerovanje, a to je na sljedeći način:

1. Pokajanje od svih grijeha i pridržavanje pokajanja u svim vremenima.
2. Obožavanje Allaha, azze we dželle, izvršavanjem svih obaveza, pohvalnih djela i udaljavanje od svih zabrana i pokuđenosti u svakom vremenu. Tako će rob postati pobožnjak.
3. Zahvala Allahu, azze we dželle, u izobilju i oskudici i iznošenje njegovih pohvalnih osobina u pogledu blagodati, priznanje očitih i skrivenih blagodati.
4. Putovanje radi traženja znanja, hadždža i umre, džihada, održavanja rodbinskih odnosa i slično, kao i šerijatom utemeljeni dobrovoljni post.
5. Mnogostruko obavljanje namaza (mnoštvo sedždi).
6. Naređivanje dobra, a u njega spadaju sva obavezna i pohvalna djela.
7. Zabranjivanje zla, a u njega spada sve ono što su Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranili.
8. Naučavanje granica koje je Allah objavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te svih naredbi, zabrana i propisa koji u to spadaju ili ne.
Pridržavanje toga podrazumijeva činjenje jednih a ostavljanje drugih djela.


4.Allah, azze we dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: -‘’Ono što žele vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se netiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju. A oni koji i pored toga traže oni u zlu sasvim pretjeruju, i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, oni su doista nasljednici, koji će Džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti. ‘’(Mu’minun, 1-11)

Ove osobine u ovim ajetima su sljedeće:

1. Skrušenost u namazu, prisutnost srca pred Allahom, azze we dželle, tokom namaza.
2. Udaljavanje od besmislica, u kojima nema dobra. Onaj ko se udaljava od besmislica, udaljava se i od zabranjenog prema prioritetu.
3. Izdvajanje zekata na imetak, i pročišćenje duše od prljavih moralnih osobina i to njihovim izbjegavanjem.
4. Čuvanje spolnih organa od zinaluka i izbjegavanje povoda za to, kao što je pogled, osamljivanje i dodir.
5. Čuvanje povjerenih stvari, svejedno odnosilo se na Allahova prava ili prava Njegovih robova. Ajet je generalan.
6. Čuvanje izvršavanja ugovora između roba i Allaha, azze we dželle, te između čovjeka i drugih robova.
7. Redovno obavljanje namaza uz pažnju na njegove temelje, uslove, obaveze i pohvalna djela.


Postoje i druge osobine vjernika spomenute u Allahovoj, azze we dželle, Knjizi. Molim Allaha da mene i sve ostale muslimane uputi na ove prefinjene osobine.-amin

Iz knjige: ’’Svjetlost imana i tame nifaka’’

Autor : dr. Seid el-Kahtani


Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Od osobina istinskih vjernika, onih koji će uspjeti, jeste i izbjegavanje onoga što ih se ne tiče. Allah, subhanehu ve te'ala, pojasnio je na početku sure El-Mu'minun da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennet Firdevs. Rekao je: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju" (Prijevod značenja El-Mu'minun, 3), da bi kasnije rekao: "Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 10-11)


Ono što te se ne tiče, dragi moj brate i sestro, jeste sve ono u čemu nema koristi po tebe, od djela ili riječi: igra, zabava, zbijanje šala, sve ono što čovjek, da bi sačuvao svoju ljudskost, mora ostaviti. Ibn-Kesir, rahmetullahi 'alejh, komentarišući riječi Uzvišenog: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju", kaže: "tj. i koji sve što je ništavno, bezvrijedno izbjegavaju'' , a što obuhvata i mnogoboštvo kao što pojedini kažu. Obuhvata i grijehe kao što drugi kažu i obuhvata sve u čemu nema koristi od riječi i djela.

Istaknuti učenjak Abdurrahman b. Nasir Es-Sa'di, rahmetullahi 'alejh, komentarišući prethodno spomenute ajete iz sure El-Mu'minun kaže: "Oni (vjernici) se okreću od svakog govora u kojem nema nikakve koristi. Za takvim govorom oni nemaju nikakve potrebe i okrećući se od njega oni uzdižu svoje duše i čuvaju ih čistim. Oni, kada prolaze pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno. Pa, ako se okreću i ne upuštaju u govor koji ih se ne tiče, onda još više se okreću i ne upuštaju u zabranjen govor. Kada čovjek sačuva svoj jezik, osim od dobra, tada će sačuvati i svoju vjeru, kao što je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao Mu'az b. Džebelu, radijallahu 'anh: 'Hoćeš li da te obavijestim o onome što će čuvati sve ovo?' Mu'az je rekao: 'Svakako Allahov poslaniče!' Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uhvatio se za jezik i rekao: 'Čuvaj ovo!' Dakle od plemenitih osobina istinskih vjernika jeste čuvanje jezika od svega što ih se ne tiče i svega što je zabranjeno." (Tefsir El-Kerimi Er-Rahman, 594)


Allah, subhanehu ve te'ala, spominje ovu osobinu istinskih vjernika i na drugim mjestima Svoje plemenite knjige. Tako kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno." (El-Furkan, 72) To znači kada čuju loš i pogrdan govor, ustegnu se i svoje duše sačuvaju od ulaska u raspravu s onima koji su izustili taj govor i njihovo dostojanstveno prolaženje pored takvih, uistinu, je izbjegavanje i okretanje od onoga što ih se ne tiče. Mukatil, rahmetullahi 'alejh, komentarišući ove riječi Allaha, subhanehu ve te'ala, kaže: "Kada čuju od strane nevjernika psovku i pogrdu, okrenu se i ostave ih, a rečeno je i za ono što ih se ne tiče da su to svi grijesi, dok značenje riječi 'prolaze dostojanstveno' znače žurno bez ikakava uplitanja." Allah, subhanehu ve te'ala, zbog ovakvih osobina koje su krasile prve vjernike, ashabe Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, podario im je dostojanstvo, ponos i vođstvo na Dunjaluku, učinio ih je namjesnicima na Zemlji, učvrstio im je vjeru s kojom je On Uzvišeni zadovoljan, pomogao im je da prošire pravdu, sigurnost i blagostanje diljem svijeta, olakšao im je da postignu Njegovo zadovoljstvo, Njegov Džennet i naklonost. Prema njima su se ispunile Njegove, subhanehu ve te'ala, riječi: "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati ..." (Prijevod značenja En-Nur, 55) U velikoj smo potrebi, brate muslimanu, da slijedimo naše ispravne prethodnike u ovim svojstvima iskrenih vjernika i primjeni vjerskih propisa, kako bismo zadobili ponos i dostojanstvo na Dunjaluku, a nagradu i uspjeh na Ahiretu. Allaha molimo da nas iz Svoje plemenitosti učvrsti na tome!

Tumačenje pojedinih prethodnika da se izbjegavanje ono ga što ih se ne tiče odnosi na svaku ništavnost i svaku vrstu zla, od riječi ili djela, ne suprostavlja tumačenju drugih koji kažu da se pod tim misli na širk-mnogoboštvo i sve grijehe općenito, jer su mnogoboštvo i svi grijesi općenito, uistinu zlo, odnosno, osnova svakog zla.

Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o dobrim učenjacima od sljedbenika Knjige i jednoj od njihovih dobrih osobina, a ona je da su, kada bi čuli nešto što ih se ne bi ticalo, okretali od istog i ne bi se onima od kojih bi čuli isti govor suprostavljali sličnim, lošim govorom. Iz njih nisu izlazile osim lijepe riječi. Svevišnji Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: 'Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.'" (El-Kasas, 55) Kaže se da je ovaj ajet objavljen povodom dolaska jedne skupine kršćana iz Abesinije Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon što im je stigla vijest o njemu. Zatekli su Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u mesdžidu. Sjeli su kod njega, razgovarali s njim i pitali ga mnoge stvari. Za to vrijeme Kurejšije su sjedile kod svojih kipova oko Ka'be i sve to posmatrali. Kada su kršćani završili sa svojim pitanjima, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pozvao ih je u Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru, proučio im nešto iz Kur'ana. Čuvši Allahov govor, oči su im zasuzile i počeli su plakati. Nakon toga odazvali su se Allahu, subhanehu ve te'ala, povjerovali su u Njega Uzvišenog i spoznali Njegove naredbe koje im je objavio u njima objavljivanim knjigama. Kada su htjeli da napuste Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu-Džehl b. Hišam s grupom Kurejšija se ispriječio ispred njih i rekao im: "Allah vam ne dao uspjeha u vašem putovanju! Došli ste ispred svojih istomišljenika da im donesete vijesti o ovom čovjeku i vaš skup se nije smirio s njim sve dok niste napustili svoju vjeru i povjerovali u ono čemu on poziva. Ne znamo da ima gluplje karavane od vaše!" Kršćani su im odgovorili: "Mir neka je vama! Mi vas nećemo optuživati za neznanje. Nama pripada ono na čemu smo mi, a vama ono na čemu ste vi. I vas neće zadesiti od nas ništa osim dobro."

Dragi brate i sestro muslimani , život na ovom svijetu je kratak. Na njemu nema mjesta i vremena za igru i zabavu. Trenuci našeg života su kratki i odbrojani. Znaj da nećeš progovoriti nijednu riječ, a da ona neće biti zapisana. Budi pametan i razborit. Ne provodi svoj, ionako kratak, životni vijek u igri i zabavi, onome što ti neće biti od koristi. Uzdigni svoju dušu od ovih niskih prohtjeva. Budi čovjek visokih ambicija. Čovjek čiste duše. Stremi ka plemenitom moralu i visokim vrijednostima. To nam naređuje i naša vjera. Ne zaboravi da je Allahov, subhanehu ve te'ala, Džennet, skupocjena roba kod Njega uzvišenog i da se kao takva ne može postići igrom i zabavom, već iskrenošću i zalaganjem. Trudi se da budeš od ovakvih, možda ti se Allah, subhanehu ve te'ala, smiluje, spasi te i podari ti veliki uspjeh na Dunjaluku i Ahiretu. Allaha Svevišnjeg molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, dobrim djelima i da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje!

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

13.05.2012.

Pouka Ashabul-kehf Kuran / Sura 18. El-Kehf (Pećina)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Pouka Ashabul-kehf  Kuran / Sura 18. El-Kehf (Pećina)

Pecina -El-Kehf Sura18

Mekka -110 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Hvaljen neka je Allah koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego

2. ispravnu, da teskom kaznom, koju ce On dati, opomene, a da vjernike koji cine
dobra djela divnom nagradom obraduje,

3. u kojoj ce vjecno boraviti,

4. i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina."

5. O tome oni nista ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rijec izlazi iz usta njihovih!
Oni ne govore drugo do neistinu!

6. Pa zar ces ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nece da povjeruju?

7. Sve sto je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskusamo ljude ko ce se od njih
ljepse vladati,

8. a Mi cemo nju i golom ledinom uciniti.

9. Mislis li ti da su samo stanovnici pecine, cija su imena na ploci napisana, bili cudo
me|u cudima Nasim?

10. Kad se nekoliko momaka u pecini sklonilo pa reklo; "Gospodaru nas, daj nam Svoju
milost i pruzi nam u ovom nasem postupku prisebnost",

11. Mi smo ih u pecini tvrdo uspavali za dugo godina.

12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja ce od dvije skupine boje ocijeniti
koliko su vremena proboravili.

13. Ispricacemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u
Gospodara svoga, a Mi smo im ubje|enje jos vise ucvrstili.

14. Osnazili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli; "Gospodar nas - Gospodar je
nebesa i Zemlje, mi se necemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono
sto je daleko od istine govorili.

15. Narod ovaj nas je mimo Njega druge bogove prihvatio, zasto jasan dokaz nije donio
o tome da se treba njima klanjati/ A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi
neistinu?

16. Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pecinu,
Gospodar vas ce vas miloscu Svojom obasuti i za vas ce ono sto ce vam korisno biti
pripremiti."

17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se ra|a -obilazi pecinu s desne strane, a
kada zalazi -zaobilazi je s lijeve strane, a oni su biliu sredini njezinoj. To je dokaz
Allahove moci! -kome Allah ukaze na pravi put, on ce pravim putem ici, a koga u
zabludi ostavi, ti mu neces naci zastitnika koji ce ga na pravi put uputiti.

18. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na
lijevu stranu, a pas njihov, opruzenih prednjih sapa, na ulazu je lezao; da si ih vidio, od
njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" -
upita jedan od njih. -"Ostali smo dan ili dio dana" -odgovorise. -"Gospodar vas
najbolje zna koliko ste ostali’ -rekose. -"Posaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima
vasim u grad, pa nek vidi u koga je najcistije jelo i neka vam od njega donese hrane i
neka bude ljubazan i neka nikome ne govori nista o vama,

20. jer, ako oni doznaju za vas, kamenovace vas ili ce vas na silu u svoju vjeru obratiti, i
tada nikada necete ono sto zelite postici!’

21. I MI smo, isto tako, ucinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito
Allahovo obecanje i da u cas ozivljenja nema nikakve sumnje, kada su se izme|u sebe
o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna
ko su oni." A onda oni do cijih se rijeci najvise drzalo rekose: "Napravicemo na ulazu
u nju bogomolju!’

22. Neki ce reci: "Bila su trojica, pas njihov je bio cetvrti", a neki ce govoriti: "Bila su
petorica, pas njihov je bio sesti", naga|ajuci ono sto ne znaju, dok ce neki reci: "Bila su
sedmorica, a pas njihov bio je osmi." Reci; "Gospodaru mome je dobro poznat njihov
broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljej o njima osim povrsno, i ne pitaj o njima
od njih nikoga!’

23. I nikako za bilo sta ne reci: "Uradicu to sigurno sutra! -ne dodavsi:

24. "Ako Bog da!" A kada zaboravis, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj ce
me uputiti na ono sto je bolje i korisnije od ovoga."

25. A oni su ostali u pecini svojoj tri stotine i jos devet godina.

26. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako
On sve vidi, kako On sve cuje! Oni nemaju drugog zastitnika osim Njega, a On ne uzima
nikoga u odlukama Svojim kao ortaka."

27. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono sto ti se objavljuje, niko ne moze da izmjeni
rijeci Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, neces naci utocista nikakva.

28. Budi cvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navece u zelji da
naklonost Njegovu zasluze, i ne skidaj ociju svojih s njih iz zelje za sjajem u zivotu na
ovom svijetu, i ne slusaj onoga cije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast
svoju slijedi i ciji su postupci daleko od razboritosti

29. i reci: "Istina dolazi od Gospodara vaseg, pa ko hoce -neka vjeruje, a ko hoce -
neka ne vjeruje!’ Mi smo nevjernicima pripremili vatru ciji ce ih dim sa svoh strana
obuhvatiti; ako zamole pomoc, pomoci ce im se tekucinom poput rastopljene kovine
koja ce lica ispeci. Uzasna li pica i grozna li boravista!

30. One koji budu vjerovali i dobra djela cinili -Mi doista necemo dopustiti da
propadne nagrada onome koji je dobra djela cinio -

31. cekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje ce rijeke teci, u njima ce se narukvicama
od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblaciti, na divanima ce u njima naslonjeni
biti. Divne li nagrade i krasna li boravista!


Iskrena djela

Kaže Abdullah ibn Omer:

Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we seleme kada je ispričao sljedeće:

"Zaputila su se trojica ljudi - od prijasnjih naroda - na dalek put te ih zateče noć pored jedne pećine, u koju uđose da bi u njoj prenoćili. Medutim jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni tada jedni drugima rekoše: - Jedini način da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koja smo učinili."

Jedan od njih tada reče: - Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu niti svoje robove i sluge. Jednoga dana tražio sam bolju pašu svome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon sto sam namuzao mlijeka i donio, našao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao - sa sudom u svojoj ruci – I gledao kad će se sami probuditi i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!" Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli izaći pored nje.

Drugi od njih reče:- Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh,-kaže se u jednoj drugoj predaji tako jako, kako to ljudi samo vole žene, pa sam je poželio imati, ali mi ona to ne dopusti.
Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Ona na to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio, onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zaplaka i reče: "Boj se Allaha; i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!" Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove nedaće u kojoj se nalazimo!" Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.

Treći od njih reče: "Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio , tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatražio svoju plaću koja je kod mene ostala. Ja sam mu na to odgovorio: "Sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!" On mi tada reče: "Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom!" "Ne izigravam se sa tobom," rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi ako sam je to isključivo radi tebe učinio, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo!" Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni iziđoše iz pećine i odoše dalje.

(Buhari i Muslim)

Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim? Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: "Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost", Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

Ispričaćemo ti povijest njihovu, onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: "Gospodar naš, Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti."

I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa, obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći, kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali, i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?"; upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana",  odgovoriše. "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali", rekoše. "Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama, jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!"

I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: "Napravićemo na ulazu u nju Bogomolju!"

Neki će reci: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su peterica, pas njihov je bio šesti", nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!"

I nikako za bilo šta ne reci: "Uradiću to sigurno sutra!"; ne dodavši: "Ako Bog da!" A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga."

A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka." (18:9-26)

Vidimo kako nas navedeni ajeti časnoga Kur'ana, dajući odgovor na postavljeno pitanje, upoznaju sa skupinom mladića, iskrenih muslimana koji su ostali odani jednom Bogu, Allahu dragom u vrijeme kada je narod njihov bio zapao u ponor višeboštva. Oni su se, srca osnaženih Allahovom pomoću, javno suprostavili narastajućoj plimi duhovne tmine mnogoboštva i idolatrije u njihovoj zajednici čime su došli u sukob sa zabludjelom većinom. Kur'an časni nam dalje kazuje kako su oni odlučili da se sklone u jednu pećinu i na taj način izdvoje od nevjernika i politeista da bi sačuvali svoju vjeru i sebe same od duhovnog i fizičkog zuluma kome su mogli biti izloženi. Allah dragi je učinio da i oni i njihov vjerni pas koji ih je svuda pratio utonu u dubok san u kojem su ostali tri stotine i devet lunarnih godina po zemaljskom računanju vremena. Dragi Allah je učinio još i to da Sunčeve zrake prilikom izlaska sa desne strane zaobilaze pećinu u čijem središtu su oni i njihov vjerni pas spavali, a prilikom zalaska sa lijeve. Tako neobično ponašanje Sunca bilo je očevidan Znak, veličanstveno znamenje dragog Allaha za svakoga ko je to mogao uočiti. Budući da to nije bila smrt njihova tijela nisu bila mrtva, pa su ih meleki povremeno okretali na desni bok pa na lijevi, i obratno, kako ne bi dobili povrede od dugog ležanja. Prizor veoma strašan za svakoga ko bi tu eventualno pristupio: tajanstvena pećina oko koje sunčeve zrake ''plešu'' na sasvim neobičan i mističan način, na ulazu leži pas ispruženih prednjih šapa, ''ni živ ni mrtav'', a u tamnom središtu skupina mladića, izgledaju kao da su budni ali oni spavaju dubokim snom, neka nevidljiva sila im okreće tijela čas na desni čas na lijevi bok ... sve bi to sledilo srce svakog očevica i on bi brzo utekao sa tog jezovitog mjesta.

Za vrijeme njihova sna nevaljale generacije njihova naroda su pomrle i naslijedili su ih čestiti potomci koji su se, neizmjernom Allahovom milošću, generalno povratili istinskoj vjeri, ali je među njima još uvijek bila prisutna jedna zabluda – nisu imali istinskog uvjerenja u proživljenje tijela nakon smrti. I onda se otkriva još jedna plemenita savršena mudrost dragog Allaha koji je učinio da se spavači probude nakon ravno tri stotine i devet godina sna da bi bili očevidan dokaz proživljenja čovjeka nakon smrti, i njegove duše i njegova tijela, i kako bi njihov narod istinski, bez imalo sumnje, posvjedočio istinitost Allahovog proživljenja mrtvih. I zaista, njihovo buđenje nakon toliko godina provedenih u snu, bilo je popriličan šok kako za njih tako i za njihov narod, koji je ipak iz toga izgleda izvukao pouku i shvatio da u proživljenje nakon smrti na Sudnjem Danu nema nikakve sumnje.

Obzirom da časni Kur'an ne kazuje šta se dalje zbilo sa mladićima nakon njihova buđenja mi o tome ne možemo ništa sasvim pouzdano kazati. Izgleda da su oni ubrzo, ili ponovo zaspali čekajući eventualno ponovno buđenje, ili umrli. Dragi Allah najbolje zna. Njihov narod je, odlučivši obilježiti mubarek pećinu i sačuvati sjećanje na mubarek mladiće, vjerovatno na njezinom ulazu izgradio mesdžid (Bogomolju) i vjerovatno tu postavio kamenu ploču na kojoj su bila uklesana njihova imena.

Ovo je otprilike ono što možemo saznati o ovom znamenitom i poučnom događaju na bazi ajeta časnoga Kur'ana, u onoj mjeri u kojoj ih mi sa našim ograničenim razumom trenutno možemo razumjeti, a dragi Allah sve najbolje zna.

U želji da vam, poštovani čitaoci, pružimo što možemo više informacija, a budući da nismo do sada mogli pronaći vjerodostojne hadise o ovoj temi, odlučili smo se da konsultiramo neke muslimanske predaje o ashabima kehfa (stanovnicima pećine) do kojih smo došli, kao i izvijesne izvore iz kršćanske tradicije, te na bazi toga, moleći dragog Allaha za oprost i uputu, pokušamo predočiti nešto širi opis ovog znamenitog događaja.

Pomenuti izvori nas upućuju da ovaj događaj vremenski lociramo u vremenu između Mesiha Isaâ, alejhisselam, i Muhammeda, alejhisselam, a prostorno na teritoriju Rimskog carstva, i to jedinstvenog carstva koje je bilo vjerno tradicionalnoj mnogobožačkom rimskoj vjeri u vrijeme ulaska mladića u pećinu, i kasnije, u vrijeme njihova buđenja, Bizanta (istočnog carstva) kada je kršćanstvo već bilo prihvaćeno kao službena vjera.[1]

U vrijeme nedugo nakon prvog boravka Mesiha Isaâ, alejhisselam, na Zemlji Rimsko carstvo bilo je poprište mnogih burnih zbivanja između kojih nas ovom prilikom najviše interesuju vjerska gibanja unutar ovog ogromnog prostora. U to vrijeme rimski vladajući krugovi kao i većina naroda baštinili su tradicionalnu mnogobožačku vjeru u dobroj mjeri zasnovanu na vjerskoj tradiciji antičke Grčke. Međutim, ogromni duhovni podsticaj istinske Allahove vjere izazvan boravkom Isaâ, alejhisselam, izazvao je snažne vjerske procese čiji su talasi počeli podrivati vjersku osnovu Rima. Mnogobožački paganski autoriteti Rima morali su da se suoče sa egzistiranjem tri izražene vjerske skupine jevreja, kršćana i muslimana[2] unutar njihove države, čijeg su se djelovanja vjerovatno ozbiljno plašili. Zavedeni od strane prokletog Iblisa i njegovih vojski započeli su sa brutalnim progonima pripadnika svih ovih skupina. Tako su prve decenije i stoljeća nakon prvog boravka Mesiha, Isaâ, alejhisselam, uglavnom bili obilježeni žestokim progonima svih monoteista na područjima pod rimskom upravom.

U tom vremenu[3] živjeli su u maloazijskom gradu Efsusu[4] mladići, čestiti vjernici, muslimani, koji su predmet našeg interesovanja. Izgleda da je u tom gradu živjeo značajan broj muslimana, Isaovih, alejhisselam, valjanih sljedbenika. Međutim, nad njima i njihovom vjerom stalno je bila prijetnja rimskih progona. Stanje se naročito zakomplikovalo kada je u grad stigao vladar Dekjanus[5] sa svojom vojskom. Dekjanus je odmah izdao naredbe o najstrožijoj zabrani prakticiranja Isaove, alejhisselam, vjere i o obaveznom prinošenju žrtava rimskim božanstvima. Pretpostavljamo da je jedan broj vjernika ostao dosljedan i radije, hvala dragom Allahu, odabrao šehadet (mučeničku šehidsku smrt) nego li javno prakticiranje mnogoboštva, dok su mnogi među njima morali prikrivati svoju istinsku vjeru i javno se prikazivati mnogobošcima. Naši mladići su, kako se prenosi, bili sinovi ljudi bliskih Dekjanusu i po tom osnovu i oni sami su bili dio Dekjanusove dvorske svite. Čak se prenosi da su bili neposredni savjetodavci Dekjanusovi. Živeći u takvoj sredini i obnašajući takve funkcije oni su bili prisiljeni kriti svoj islam. Vremenom su, družeći se međusobno, otvorili svoja srca jedni drugima i, shvativši da su svi muslimani, postali su nerazdvojni. Kriomice su i unutar Dekjanusovog dvora padali dragom Allahu na sedždu. Jedne prilike se, sa Allahovim dopuštenjem, desilo da ih je jedan uhoda otkrio za vrijeme ibadeta i prijavio Dekjanusu. Silnik je bio prepun bijesa, ali je ipak osjećao izvijestan respekt prema njihovim porodicama i, nadajući se da će se ''urazumiti'', ostavio im rok od tri dana da se povrate ''vjeri svoga cara i svojih predaka''. Pošto je u ta tri dana Dekjanus namjeravao napustiti grad radi obilaska nekih drugih područja, mladići su vidjeli u tome svoju šansu. I pored pritisaka i kontrole svojih porodica, milošću dragog Allaha, uspjeli su se tajno sastati i dogovoriti da zajedno pobjegnu iz grada jer su svi bili čvrsti u vjeri i nije im ni na um padalo da prihvate mnogoboštvo. Pomoć plemenitog Gospodara svih svjetova pratila ih je u svemu, pa su se svi oni uspjeli noću neopaženo izvući iz svojih kuća i sastati na jednom mjestu izvan grada. Sa istinskim pouzdanjem u dragog Boga krenuli su na svoj put hidžre čvrsto riješeni da se ne vraćaju kući sve dotle dok prilike ne budu bolje. Iz straha da nebi bili opaženi nisu mogli uzeti konje tako da su morali ići pješice. Hodili su kroz divljinu što su brže mogli u želji da se što više udalje od grada. Međutim, budući da su znali da će ih, iako imaju tri dana prednosti, Dekjanusovi progonitelji na konjima lahko stići i pohvatati, jasno im je bilo da se negdje moraju sakriti, i to negdje gdje ih niko ne može pronaći barem dok malo bijes Dekjanusova ne splahne i pažnja tragaoca ne popusti. Išli su što su mogli dalje od uobičajenih puteva pa nikoga od ljudi nisu susretali. Tako je bilo sve dok nisu primijetili nedaleko od sebe jednoga pastira koji je napasao stado ovaca. Vjerovatno u želji da od njega kupe malo hrane i pića, i da dobiju informacije, odlučili su ne izbjeći ga već malo sa njim porazgovarati. Oštroumni pastir je odmah uočio da su njegovi sagovornici bjegunci tako da su oni, pouzdavši se u dragog Allaha, odlučili kazati mu punu istinu o sebi i svome bijegu od Dekjanusovog zuluma. Ispravnost njihove odluke da se oslone na dragog Allaha te pastiru otvore svoja srca, odmah se potvrdila budući da je i čestiti pastir otkrio da je musliman, predan dragom Bogu i sljedbenik Mesiha Isaâ, sina Merjemina, alejhisselam. Zamolio je da i njega prime u svoj džemat (zajednicu) odlučivši da do kraja bude s njima, a oni su, naravno, s radošću na to pristali. Posjedili su još malo na tom mjestu u savjetovanju šta da čine i u kom pravcu da idu. Pastir je imao ponajbolji prijedlog. Rekao im je za jednu pećinu, koja je bila u planinama nedaleko od mjesta na kome su se nalazili, gdje je on ranije znao sklanjati ovce za vrijeme jake grmljavine i kiše. Iako su još uvijek bili jako blizu Efsusa ipak su odlučili da prihvate pastirov prijedlog jer se pećina, vjerovatno, nalazila u brdima podalje od svih uobičajenih puteva u jednom slabo pristupačnom kraju, a i pastir je bio ubijeđen da osim njega možda niko drugi i ne zna za nju. Mada neke predaje kazuju da je pastir jednostavno ostavio ovce da se kasnije nakon ispaše same vrate svome vlasniku, nama izgledaju prihvatljivije one koje kazuju da su oni sačekali na zakazanom mjestu dok pastir ne vrati ovce vlasniku i onda im se pridruži. Takvog smo mišljenja prvo jer je riječ o čestitim vjernicima koji nisu htjeli iznevjeriti povjerenje koje je vlasnik stada imao u pastira, i drugo zbog toga što bi povratak samih ovaca u grad mogao navesti progonitelje da pođu u tom pravcu i potraže nesavjesnog pastira. Kada su se ponovo susreli na zakazanom mjestu i krenuli, svi zajedno su se iznenadili ugledavši kako ih slijedi pastirov vjerni pas čuvar ovaca. Pobojali su se da ih pas lavežom ne oda progoniteljima pa su ga više puta pokušavali otjerati sve dotle dok se nije desilo čudo, jasno Znamenje dragog Allaha, kada je plemenita životinja progovorila ljudima sasvim razumljivim govorom. Mubarek pas[6] ih je upitao zašto ga uporno od sebe tjeraju kad je i on, kao i oni, spoznao dragoga Boga, svoga Gospodara, i kad želi da bude zajedno s njima na putu istine. Ushićeni i neizmjerno obradovani ovim veličanstvenim Znamenjem prihvatili su psa u svoje društvo i brzo krenuli u pravcu pećine. Stigavši tamo smjestili su se ispred pećine i malo se odmorili i okrijepili. Kada je pala noć ostavili su psa da stražari na ulazu u pećinu kako bi ih mogao na vrijeme upozoriti ako bi se neko počeo približavati, a oni su se uputili dublje ka njenoj unutrašnjosti. Vjerna životinja je legla na mjestu gdje joj je rečeno ispruživši svoje prednje šape i čuvajući stražu, dok su oni pronašli jednu pogodnu odaju u sredini pećine i tamo se smjestili. Budući da su bili umorni brzo su zaspali. Dragi Allah je Onaj koji uzima duše onih koji umru i onih koji spavaju, pa zadržava duše umrlih kod Sebe, a vraća duše usnulih da se bude i borave na ovom svijetu do ispunjenja određenog im roka,[7] a u ovom slučaju uzvišena volja Njegova je bila da mubarek mladići i njihov pas ostanu u snu čitavih tri stotine i devet lunarnih zemaljskih godina, tako da su svi oni utonuli u dugotrajan san.

Za to vrijeme, po povratku Dekjanusovom, u gradu se saznalo za njihov bijeg. Predaje kazuju kako su se njihove porodice njih odrekle u strahu od Dekjanusove osvete, a silnik je sakupio veliki broj konjanika i poslao ih da detaljno pretražuju čitavo šire područje kako bi ih što prije pronašli.

I ovdje postoje razlike u predajama: kršćanska tradicija i jedan dio muslimanskih predaja kazuju da su Dekjanus i njegovi progonitelji pronašli pećinu i zatekli ih u snu, a onda je zločinac odlučio kazniti ih tako da zazida ulaz u pećinu i žive ih zatrpa. Zlurado je razmišljao o njihovoj boli i očaju kad se sutradan probude i ustanove da su osuđeni na polaganu smrt u blokiranoj pećini, ali nije mogao ni zamisliti kakvo je veličanstveno Znamenje plemeniti Gospodar svih svjetova u njima odredio čovječanstvu dati. Dvojica vjernika iz Dekjanusove pratnje, koji su također krili svoje vjerovanje, duboko pogođeni sudbinom mladića odlučiše ostaviti skriveni haber (vijest) o njima za buduće generacije. Inkognito su uklesali njihova imena, rodove i opis svih događaja na jednu, po ovim predanjima, olovnu ploču, koju su onda stavili u jedan olovni kovčezić i tajno uzidali u jednom kraju zida kojim je zatvoren ulaz u pećinu. Pećina je ostala zazidana i njezini stanovnici zaboravljeni sve dotle dok, voljom dragog Allaha, neposredno prije nego je došlo vrijeme buđenja mladića, jednom čovjeku nije na srce spuštena pomisao da kamenje iz zida iskoristi za gradnju vlastite štale ili drugog objekta. Srušio je zid, ali ne i onaj njegov dio gdje je bio uzidan kovčezić sa pločom, i tako otvorio ulaz u pećinu. Nije imao nikakva interesa da ulazi unutra tako da u tmini pećine  nije primijetio niti psa koji je ležao sasvim blizu, a kamoli mubarek mladiće koji su bili dublje unutra. Kratko nakon ovoga Allahovom voljom mladići su se probudili. Evo, otprilike ovako kazivaju kršćanske tradicije i uz njih jedan dio muslimanskih predanja.

Međutim, iako naprijed pomenuti tok događaja manje više nalazimo u svim muslimanskim predajama do kojih smo do sada mogli doći osim jedne, nama je nekako logičnije i prihvatljivije mišljenje koje nalazimo u preostalom izvoru po kome niti Dekjanus, niti bilo ko drugi, nije mogao pronaći pećinu i mubarek stanovnici pećine su bili skriveni sve do vremena njihova buđenja. Naime, ovakvog smo mišljenja, naravno ne negirajući sve ono što su čestiti i plemeniti Allahovi robovi uistinu o tome govorili, zbog toga što nas ono neobično kretanje Sunca na neki način asocira na to da otvor pećine nije bio zazidan, jer ako je zazidan onda se uopće i ne vidi pećina, i onda se začudno kretanje Sunca nikako ne bi moglo za nju vezati. Međutim, Kur'anom je časnim jasno[8] rečeno:

... I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa, obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći ... (18:17)

Dakle, Kur'an časni kaže da je eventualnom promatraču bilo sasvim vidljivo da Sunce zaobilazi pećinu sa desne strane pri izlasku i lijeve pri zalasku. Mi ovo razumijevamo kao znak da je pećina bila prepoznatljiva kao i začudno kretanje Sunca oko nje, a to nikako nije mogla biti sa zazidanim ulazom budući da bi tada izgledalo da Sunce kruži oko neke stijene, a ne oko pećine. Isto tako, Kur'an časni nam govori o jezovitom prizoru koji bi srce napunio strahom bilo kojem eventualnom posjetitelju pećine, što opet može asocirati na to da se u pećinu moglo ući pa prema tome i otvor nije mogao biti zazidan.[9] Ovo je, ponavljamo, naše shvatanje i naše mišljenje koje imamo bez ikakve želje da, ponavljamo i to, negiramo ono što su duhovni velikani među muslimanima uistinu o tome rekli, a samo dragi Allah o svemu punu istinu zna.

U svakom slučaju, mladići i njihov pas su snivali mirnim i neometanim snom u jednom ''zamrznutom'' ambijentu koji je remetio samo povremeni dolazak meleka koji su okretali tijela spavača.[10]

Prolazile su godine, decenije i stoljeća. Vrijeme progona i patnji u Rimskom carstvu je prolazilo a sve više je Isaova, alejhisselam, vjera dolazila do izražaja, sve dok se na kraju, u vrijeme vladanja imperatora Konstantina, nije desilo da njezina iskrivljena kršćanska varijanta, bude proglašena za zvaničnu službenu vjeru Rimskog carstva. Nažalost, dogodilo se (dragi Allah poznaje svu savršenu mudrost i ljepotu Njegova dopuštenja da se baš tako dogodi) da iskrivljena varijanta Isaove, alejhisselam, prave vjere imenovana kao kršćanstvo bude nametnuta za državnu vjeru čitavog carstva, pri čemu je istinska Isaova, alejhisselam, vjera iskrene i potpune predanosti jednom i jedinom uzvišenom Bogu (islam) bila potisnuta. Međutim, i pored ovih i ovakvih historijskih činjenica, ipak je izvorni islam, čista vjera Mesiha Isaâ, alejhisselam, doista bio prisutan ponegdje na teritoriji Rimskog carstva.[11] Ajeti časnoga Kur'ana koji ljude iz grada Efsusa u vrijeme buđenja spavača prikazuju kao vjernike[12] daju nam, ako smo ih dobro shvatili i protumačili, neoboriv dokaz da je u toj provinciji Bizanta bio pretežan broj pravih Isaovih, alejhisselam, sljedbenika, dakle muslimana. Moguće je, a dragi Allah najbolje zna, da je tadašnji car Bizanta[13] ispravno shvatao Isaovu, alejhisselam, vjeru i tako i sam bio jedan od istinskih vjernika, muslimana.[14] U svakom slučaju predanja nam kazuju da je u to vrijeme među vjernicima bila poprilično raširena sumnja o proživljenju ljudi nakon smrti, odnosno njihovih tijela, jer se smatralo da je onosvjetski život samo život duša i da će samo duše, a ne i tjela, biti proživljene. To je svakako brinulo ispravno upućene vjernike i mnogi su od njih, najvjerovatnije, svesrdno i ustrajno upućivali dove dragom Allahu da vjernike milošću Svojom uputi na ispravno vjerovanje i po tom pitanju. Dragi Allah, Svemilosni (Rahman), Milosni (Rahim) odredio je da ove dove budu ispunjene i tako se desilo da su se naši mladići nakon proteka tolikih godina ponovo pojavili u ovosvjetskom toku historije čovječanstva.

Kada su se probudili, vjerovatno su po izvijesnom stepenu utrnuća i blagoj ukočenosti njihovih udova zaključili da su neuobičajeno dugo spavali. Razgibavajući se pokušavali su da odgonetnu koliko dugo su spavali. Naravno apsolutno nisu ni pomišljali da je njihov san mogao trajati više od nekoliko desetaka sahata, pa su sva njihova razmišljanja išla ka dužini sna iskazanoj u sahatima. Uglavnom su procijenili da su spavali jedan dan, ili možda jedan njegov dio. Zadužili su jednog između njih da inkognito ode u grad i donese im nešto hrane. Kada je izašao iz pećine, ono što je vidio izuzetno ga je zbunilo. Planine i doline su istina bile onakve kakve ih je on oduvijek pamtio, ali su svi detalji bili na neobjašnjiv način poremećeni. Idući putem prema gradu, neizrecivo zbunjen, vjerovatno je sam sebe u mislima pitao pitanja kao što su na primjer: gdje je nestalo ono veliko drvo pored kojeg smo jučer prošli, kako je samo za jednu noć mogao presušiti onaj obilni izvor, odakle onaj palminjak tamo kad ga jučer nije bilo, i tome slično. Stigavši u grad njegova narastajuća zbunjenost dosegla je šokantni vrhunac kada je iznad ulazne kapije jasno pročitao natpis: La ilahe illallah ve Isa ruhullah.[15] Nije mogao da vjeruje, protrlja oči i opet pogleda, i uvjeri se da natpis uistinu stoji. Zbunjen uđe u grad pitajući se u sebi kako je to moguće kad je još jučer bivao ubijen svako ko bi tako nešto samo pomenuo, a kamoli postavio ploču sa takvim natpisom na javnom mjestu. Idući dalje zbunjenost mu je i dalje rasla jer je uočio kako je grad bio totalno drugačiji: zgrade, ulice, raspored objekata ... sve se izmijenilo, ... i to samo za jednu jedinu noć. Nikoga od ljudi nije mogao da prepozna, a i njihov jezik je imao neki čudan akcent. Kada je kupljenu hranu pokušao platiti novcem kojeg je imao kod sebe suočio se sa začuđenim pogledom trgovca i pitanjem da li je to on pronašao kakvo skriveno blago. Ništa mu nije bilo jasno. Kakvo blago, pa to su samo uobičajeni srebrni dukati sa likom Dekjanusa, ništa neobično ... Govorio je trgovcu da su srebrnjaci njegovi, da ih je još jučer iz svoje kuće uzeo, a trgovac je ponavljao svoje pitanje i uporno ga ubjeđivao da mu kaže gdje je to blago, ujedno ga fiksirajući pogledom sa očitim nastojanjem da pronikne da li je njegova mušterija luda, ili je prepredenjak, ili ga samo pravi budalom. Ovo je privuklo pažnju i drugih ljudi koji su zbunjeno i znatiželjno gledali u srebrnjake iz davno minulih vremena i u čudnoga neznanca koji je uporno ponavljao da je novac njegov i da ga je još jučer uzeo iz svog doma. Na kraju su, moguće pozvani od nekog od prisutnih, stigli i gardisti. Trgovac im je rekao da je ovaj neznanac pronašao blago sa zlatnicima i srebrnjacima iz davnih vremena, ali uporno to negira ili zato što je lud, ili što je lukavi prepredenjak koji imitiranim ludilom želi izbjeći prijavljivanje blaga vlastima i plaćanje obaveznog zekata (poreza) na njega. Gardisti su odlučili sprovesti ga u palatu pred vladara grada da on donese odluku o ovom čudaku. Kada su ga vojnici poveli sa sobom mladić se u sebi jako uplašio jer je znao da će ga Dekjanus sigurno prepoznati. Strah mu je navirao ali su mu snažna vjera i tevvekul (pouzdanje) u dragog Allaha učvrstili srce i ulili hrabrost. Bio je spreman na šehadet, ali su mu prizori koje je mogao vidjeti dok su ga vojnici provodili kroz gradske ulice, nagoviještavali da možda mučenička smrt i nije neizbježna. Naime, i dalje sa čuđenjem i ogromnom zbunjenošću, ustanovio je da nigdje ne vidi niti jednog idola, a još jučer grad ih je bio pun, tamo gdje je jučer stajao veliki idolopoklonički hram sada je bila sasvim druga građevina. Razmišljao je da možda Dekjanus nije otišao u svoju prijestonicu a lokalni vladar kojega je ostavio možda nije idolopoklonik. Da se nešto veliko, izuzetno veliko desilo, nešto što daje objašnjenje svim ovim čudnim stvarima koje je vidio još od izlaska iz pećine, već mu je bilo poprilično jasno, a u to se potpuno uvjerio kada su ga vojnici uveli u palaču. On, koji je toliko boravio u Dekjanusovoj palači i znao svaki njezin kutak, osvjedočio se da to niti izbliza nije ista palača. Strah je prestao i sada je samo sa velikim interesovanjem posmatrao šta će se zbiti, u srcu osjećajući da će mu dragi Allah vrlo brzo dati objašnjenje. Doveli su ga do gradskog vladara, i naravno to nije bio Dekjanus. Vojnici su objasnili vladaru da postoje ozbiljne indicije da je ovaj mladić pronašao blago iz davnih vremena ali ga želi prikriti praveći se da ništa o tome ne zna. Čestiti vladar ga je blago pogledao i umirujućim riječima mu se obratio rekavši mu da je Allahov propis da država mora uzeti dio od svakog blaga na ime zekata, te da ih interesuje samo taj dio, a ostatak mu niko neće oduzeti. I dalje zbunjen, ali sada već umiren budući da očevidno pred sobom ima čestitog i blagog upravitelja, toliko različitog od zlog i pokvarenog nasilnika Dekjanusa, koji vjeruje u dragog Boga i slijedi istinsku Mesihovu vjeru, mladić je potanko ispričao svoju priču i priču svoje braće po vjeri. Veliko interesovanje sa kojim su upravnik grada i svi prisutni u njegovoj palati isprva slušali izlaganje nepoznatog mladića, vrlo brzo se pretvorilo u istinsku vjersku oduševljenost kada se neko[16] dosjetio davne pripovijesti o nestalim mladićima iz Dekjanusovog doba i predanja da će se oni, voljom dragog Boga, vratiti. Trnci su im svima prošli kroz srca i tijela. Uvjerili su se da je to veliko Čudo dragog Boga i očevidan Znak njima, jer pred njima stajaše mladić koji je živjeo i nestao prije tri stotine i kusur godina, a sada bijaše tu pred njima, mogli su ga gledati vlastitim očima, slušati njegov govor vlastitim ušima, mogli su ga rukama opipati, ... pa ko bi onda mogao i posumnjati u proživljenje nakon smrti!?

U gradu je nastala velika pometnja, svi su žurili da što prije dođu ispred upravnikove palate i vide mubarek mladića. Gradski vladar i prisutni vjerski učenjaci pitali su ga o ostalima i on je odlučio da ih sve skupa povede do pećine. Upravitelj, vjerski i ostali dostojanstvenici jahali su lagano u društvu mladića putem kojim ih je on vodio, a velika masa svijeta je išla za njima. Ako je još kod njih i bilo kakvih sumnji one su se raspršile kada im je mladić putem potanko objašnjavao šta se sve izmijenilo protokom vremena, a nekih stvari o kojima je on govorio mogli su se sjećati najstariji stanovnici grada.

Kada su se primakli pećini mladić ih je zamolio da ga puste da on sam ode do svojih drugova jer bi oni mogli pomisliti da su ih pronašli Dekjanusovi vojnici, tako da su svi ostali u podnožju brda a on sam je pošao ka pećini, naravno noseći hranu i piće za njih i njihova psa.

Kada je ušao unutra svi su se obradovali jer su se već počeli brinuti za njega, a i već su počeli osjećati glad i žeđ. Dao im je vremena da se malo okrijepe i onda im polahko objasnio šta se zbilo. Srca su im bila prepuna ljubavi (aška) i suze su im kvasile lica kada su, padajući na sedždu u nutrini pećine, zahvaljivali dragom Allahu na neizmjernoj milosti i blagodarnoj pažnji koja im je pružena. Zaista bijahu oduševljeni saznanjem kakvu im je počast Uzvišeni podario i kakvo je Znamenje ljudima u njima dao, ali kasnije osjetiše zebnju u srcima jer se vjerovatno sjetiše veoma sličnog slučaja sa Allahovim miljenikom, plemenitim vjerovijesnikom Uzejrom, alejhisselam, koji je bio u davna vremena usmrćen u vremenu od stotinu godina i onda proživljen.[17] Znali su da su neki ljudi, nažalost, pogrešno protumačili veliko čudo dato Uzejru, alejhisselam, i počeli ga smatrati, neuzubillah, sinom dragog Allaha, a identično zastranjenje mnogih u pogledu Mesiha Isaâ, alejhisselam, je bilo dio njihove (nažalost i naše danas) svakodnevice. Zbog toga su se uplašili da se slično ne desi i u njihovom slučaju, da ih ljudi u neznanju počnu smatrati Božjim sinovima ili slično tomu. U takvom stanju svi su zajedno uputili dovu dragom Allahu da ih od toga sačuva i uzme sa ovog svijeta. Milostivi im se odazvao tako da su im meleki ponijeli duše njihovu Gospodaru, a tijela su im ostala, koliko je nama poznato, u pećini koja je postala njihovim kaburom.[18] Naravno, imamo jake razloge da nimalo ne sumnjamo da je i njihov plemeniti pas skupa s njima dosegao one stepene milosti i ljubavi dragog Allaha koje mu priliče prema savršenoj odredbi Gospodara svih svjetova.

Prema tome, znano je da ih je dragi Allah, nakon što su Mu uputili dovu, ponovo uzeo sa ovog svijeta na rok koji je On odredio. Međutim, ne zna se tačno kada se to desilo, tj. ne zna se, barem koliko mi znamo, koliko su oni vremena proveli sa svojim narodom nakon njihova buđenja pa do ponovnog nestanka.

Predaje su različite. Tako jedni vele da su nestali odmah čim se njihov drug vratio, tako da svijet nikoga od njih, osim jednoga, nije vidjeo. Drugi vele da su gradski vladar i vjerski mudraci ušli u pećinu, pronašli uzidanu olovnu kutijicu sa pločama na kojima je bio natpis o njima,[19] susreli se s njima i popričali, i kada su ih napustili, pećina i mladići su ponovo skriveni da ih niko nije više mogao naći. Treći opet kazuju kako je njih sve narod vidjeo i da su oni proboravili neko vrijeme u svom gradu, pa je čak i dobri car Tendosis[20] stigao iz Konstatinopolisa da se susretne i porazgovara s njima, i da su se tek onda oni vratili u pećinu i bili ponovno skriveni.

Dragi Allah jedino pravu istinu zna, a nama se čini da oni ipak nisu tek tako naprasno nestali nakon buđenja zbog toga što ajeti časnoga Kur'ana jasno kazuju kako je njihov slučaj bio jasno i očevidno Allahovo Znamenje ljudima i pouka da je proživljenje nakon smrti istina u koju nema sumnje. Odatle nam se čini logičnim da su oni doista proboravili sa svojim narodom jedan period vremena, vjerujemo dovoljno dug da većina ljudi primi pouku, prije nego im je ispunjena dova da budu ponovo uzeti sa ovoga svijeta.

Nakon njihovog ponovnog povlačenja u pećinu i nestanka, kako nam časni Kur'an kazuje, ljudi su bili u dilemi kako da obilježe to mubarek mjesto Allahovog znamenja i pouke. Tako su jedni predlagali da se to ogradi, ali je prevladalo mišljenje onih koji su predlagali da se pored same pećine, koliko je nama znano, na njezinom ulazu, sagradi mesdžid, kuća u kojoj se dragom Allahu na sedždu pada, u kojoj se Njega mnogo spominje, slavi i veliča. Mislimo da su tom prilikom i postavili kamenu ploču sa uklesanim njihovim imenima i pripovijesti o njima za nauk budućim generacijama, a dragi Allah najbolje zna. Njemu neka je svaka slava i hvala.

Pouka iz svega je:

1.Taqwaluk-Bogobojaznost od Allaha svt i ljubav prema Allahu

2.Postovanje prema roditeljima i briznost

3.Djela iskrena u Ime Allaha svt

4.Ostavljanje HARAMA u Ime Allaha svt

5.Sadaka-udjeljivanje u Ime Allaha svt

6.Oslonac na Allaha svt u svakoj situaciji

7.Zikrullah-Velicanje Allaha svt

8.Zahvala Allahu svt

9.Nada u Allahovu Milost i Oprost

10.Et-Tevvab-pokajanje

11.Skromnost i blagost

12.El havf-Strah od Allaha svt

13.Dowa-Molba samo Allahu svt

14.Mijesto prijatelja u zivotu

15.Ponasanje prema svom radniku

16.Putovanje sa dobrim ljudima

17.Izabrati sebi prijatelja- (vjernika...)

 

Razmisli Allahov robe i robinjo i uzmi pouku od ove Kur'anske sure ili price sta prvo znaci vjerovanje u Allaha svt,pa sta znaci oslonac u svakoj situaciji,pa sta znaci ustrajati na iskusenju ,pa sta ako te kakva nevolja zadesi STA SU TO TVOJA DJELA ISKRENA U IME ALLAHA SVT,pa recimo ako danas sutra se sruci na tebe pecina,zgrada ili tunel kada se vozis KAKO CES SE TI KOD ALLAHA OPRAVDATI ??

Dali ces reci Allahu moj ja sam morao raditi ,obrijati bradu,skinuti niqab u ime Tvoje da bi zaradio koji dinar na kupim televizuiju pa sam tek kuci naklanjao sve namaze ...

ili ces reci Allahu moj ja sam u ime Tvoje radio najnizi posao za najnizu platu ali gdje sam mogao namaz obaviti-klanjati da bi prehranio svoju porodicu i da bi mogao udijeliti sadaku!!

RAZMISLI !!!!

Sta ako se sruci Igman na tebe,nema tad mobitela jer ce predplatnicki predplatnik biti nedostupan -nema mreze tad...hmmmm jer mi samo u nevoljama zovemo prijatelje a nema odmah OSLONCA TEWEKULA na Allaha svt,podici ruke i reci Ja Rabb OLAKSAJ; POMOZI; DAJ IZLAZ IZ MOJE SITUACIJE .......

RAZMISLI ,opet kazem RAZMISLI jer Allah svt nas moze i dan danas kusati sa tim kusnjama ,pa zar nevidimo ZEMLJOTRESE, pa granatiranja i zatrpane kuce, ZUNAMIJE, vjertove, Japan i zemljotrese, itd UPITAJ SE Allahov robe da dok spavas moze Allah dati potre-zemljotres tebi i tvojoj porodici pa sta ces onda reci:''Gospodaru moje ja sam varo,lago,krao,gibetio bracu i sestre,potvaro,zavadjo ili....

''Gospodaru moja u Ime tvoje sam strahovao,oslanjo se samo na Tebe,klanjo sam propisane namaze,nafile,udjeljivao u ime Tvoje ..... itd!!

Tu je istina a nezaboravi robe melek smtri je blizu nama svima a sta ponjeti sa  sobom!

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

12.05.2012.

Koliko su nam djela iskrena u ime Allaha subhanehu ve te’ala?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Koliko su nam djela iskrena u ime Allaha subhanehu ve te’ala?

 

ABDULLAH IBN OMER Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we seleme kada je ispricao sljedece: "Zaputila su se trojica ljudi - od prijasnjih naroda - na dalek put te ih zatece noć pored jedne pecine, u koju udose da bi u njoj prenoćili. Medutim jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz u pecinu. Oni tada jedni drugima rekose: - Jedini nacin da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha dzs da ukloni ovu stijenu zbog nasih dobrih djela koja smo učinili."
Jedan od njih tada reče: - Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu niti svoje robove i sluge. Jednoga dana tražio sam bolju pasu svome stadu, pa im nisam dosao na vrijeme, te sam ih, nakon sto sam namuzao mlijeka i donio, nasao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prje njih nahranim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao - sa sudom u svojoj ruci - igledao kad ace se sami probuditi i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!"
Stijena se malo maknu, ali ne toliko dabi mogli izaći pored nje.
Drugi od njih reče:- Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh,-kaže se u jednoj drugoj predaji tako jako, kako to ljudi samo vole žene, pa sam je poželio imati, ali mi ona to ne dopusti. Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Onana to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio, onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zplaka i reče: "Boj se Allaha; i ne raskidaj prsten moje nevnosti bespravno!" Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i otav joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove nedaće u kojoj se nalazimo!"
Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.
Treći od njih reče: "Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu palaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio , tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatržio svoju plaću koja je kod mene ostala. Ja sam mu na to odgovorio: "Sve što ispred sebe vidiš od ovog balga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!" On mi tada reče: "Robe Božiji, ne izigravaje se sa mnom!" "Ne izigravam se sa tobom," rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi ako sam je to isključivo radi tebe učinio, spasi na sove naše nevolje u kojoj se nalazimo!"
Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni iziđoše iz pećine i odoše dalje.

Rijadussalihin br. 13.Sahih /Buhari

 

Sta je to iskrenost u Islamu

Svemogući Allah stvorio je sva stvorenja da bi Ga obožavali, i slao je poslanike ljudima da bi Ga obožavali i da Mu ne bi pripisivali druga. Svemogući Allah kaže:

"A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je - ispravna vjera. " (Kur'an 98:5)

"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (Kur'an 21:25)

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali." (Kur'an 16:36)

 

Nemoguće je savršeno obožavati Svemogućeg Allaha osim ukoliko mu se iskreno ne posvete sva djela obožavanja. Iskrenost je kamen temeljac vjere, suština obožavanja, preduvjet da bi djela bila primljena. Iskrenost je ono što je temelj za kuću, što je duša za tijelo. Stoga je Svemogući Allah učinio djela nemuslimana da budu poput praha i pepela, jer im nedostaju dva esencijalna elementa; vjera u Allahovu jednoću i iskrenost.

Svemogući Allah kaže:

"I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti. " (Kur'an 25:23)

 

Ovakav gubitak bit će sudbina onih koji se nisu iskreno posvetili obožavanju Svemogućeg Allaha, i onima koji su obožavali nekog drugog osim Allaha s.v.t.

Svemogući Allah kaže:

"Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili." (Kur'an 25:23)

 

Gubitnik u pravom smislu riječi je onaj koji izvršava brojna djela i onda ih Svemogući Allah pretvori u prah i pepeo a njega baci u džehennemsku vatru.

Ebu Hurejre je ispričao jedan hadis koji kaže: "Prvi čovjek među ljudima kojima će se suditi na Sudnjem danu bit će čovjek koji je umro mučeničkom smrću. On će biti doveden, a Allah će ga podsjetiti na njegove blagodati, i on će ih priznati. Allah će ga onda pitati: "Šta si učinio sa njima?" a on će reći: "Borio sam se za Tebe dok nisam umro mučeničkom smrću." On (Allah) će onda reći: "Lažeš, borio si se da bi svi rekli kako si ti hrabar, pa su to i govorili" Onda će On narediti da ga vuku licem prema zemlji i bace u vatru. Zatim će doći čovjek koji je stekao znanje, podučavao druge tom znanju, i učio Kur'an. On će biti doveden, i Allah će ga podsjetiti na blagodati u kojima je uživao, i on će ih priznati. Allah će ga onda pitati: "Šta si učinio sa njima?" a on će reći: "Sticao sam znanje, podučavao druge i učio sam Kur'an u Tvoje ime." On (Allah) će reći: "Lažeš, ti si sticao znanje da bi se za tebe moglo reći da si učenjak, i učio si Kur'an da bi se pričalo o tebi kako učiš Kur'an, a ono što si htio i pričalo se o tebi." Onda će On narediti da ga vuku licem prema zemlji i bace u vatru. Zatim će doći čovjek kojem je Allah dao obilno bogatstvo. On će biti doveden, a Allah će ga podsjetiti na njegove blagodati, i on će ih priznati. Allah će ga onda pitati: "Šta si učinio sa njima?" a on će reći: "Nisam izostavio nijedan način na koji Ti želiš da se milostinja udjeluje, pa sam udjeljivao u Tvoje ime." On (Allah) će reći: "Lažeš, udjeljivao si da bi se pričalo kako si ti darežljiv, a i pričalo se o tome." Onda će On narediti da ga vuku licem prema zemlji i bace u vatru." (Muslim)

Da nas Svemogući Allah zaštiti od ovakvih razočarenja. Slava pripada Allahu, od Kojeg nijedno naše djelo nije skriveno. On zna ono što oči odaju, i ono što grudi skrivaju. Bez obzira koliko neka osoba vara i obmanjuje ljude svojim vanjskim izgledom, ta obmana neće imati nikakvog uspjeha. Kaže Svemogući Allah:

"Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu." (Kur'an 4:142)

 

Osim toga, Poslanik s.a.v.s. Kaže: "Allah ne gleda u vaš izgled ili vaše bogatstvo, nego u vaša srca i u vaša djela." (Muslim)


Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer


11.05.2012.

Pogledaj ruke svoje majke!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Pogledaj ruke svoje majke!

 

"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'" (El-Isra', 23-24.)

Prica jedan mladic!Diplomirao je visokom ocjenom, bio je zadovoljan postignutim uspjehom i bio je siguran da ga čeka lijepa karijera. Jedna od najvećih firmi u njegovoj državi je raspisala konkurs za popunu određenih mjesta. Odmah je priložio potrebnu dokumentaciju te prošao prvi intervju. Završni intervju od kojeg zavisi da li će biti primljen, je razgovor sa generalnim direktorom te firme. Dok je sjedio ispred direktora i...pregledao njegove dokumente, podigao je pogled prema njemu te počeo sa pitanjima.

Direktor:“Da li si tokom studiranja imao neku stipendiju?“

Mladić:“Ne, nikakvu.“

Direktor:“Da li je otac plaćao tvoje studiranje?“

Mladić:“Ne, otac mi je umro kad sam ja imao jednu godinu, moja majka me je školovala čitavo vrijeme.“

Direktor: “A gdje je zaposlena tvoja majka, gdje radi?“

Mladić: “Ona ustvari nije zaposlena u nekoj firmi, ona kod kuće pere i pegla odjeću od drugih ljudi.“

Onda je direktor zatražio da mu on pokaže svoje ruke. Kad ih je pokazao bile su to dvije bijele i nježne ruke. Direktor ga onda upita: “A da li si ikada pomogao svojoj majki u pranji odjeće?“

Mladić:“Ne, nisam, ona mi nije dozvoljavala, stalno je govorila da učim i ponavljam.“

Direktor:“Dobro, vidi, imam za tebe jednu malu molbu, zamolio bih te da odeš kući i da opereš majčine ruke.“

Mladić je bio na početku zbunjen ali kad je u pitanju posao, onda nema zbunjenosti i šale. Otišao je kući objasnio majki zahtjev direktora te je zamolio da joj opere ruke. Kad je majka čula za posao, bila je radosna, ali je u isto vrijeme se osječala čudno zbog tog zahtjeva, ipak je pristala na to da joj sin opere ruke.

Nasuo je vode u posudu i počeo da joj pere ruke. Dok ih je prao počeo je da plače. Tek sada prvi put u životu je vidio u kakvom su stanju ruke njegove majke. Bile si ispucane, koža je bila gruba i hrapava, na njima su bili stari žuljevi, ruke su bile nabrekle i otečene...plakao je kao dijete.

Tek sada, prvi put dosad, mladić je shvatio da su te dvije ruke njega odhranile i odškolovale, da sve što ima u životu, ima od te dvije ruke...

Kad je završio sa pranjem, poljubio ju je u čelo a zatim je oprao ručno svu odjeću i ispeglao. Tu noć su sjedili dugo i razgovarali.

Sutradan, kad je suznih očiju došao kod direktora i kad mu je rekao šta se desilo te da je on ostatak odjeće sam oprao, direktor ga upita, šta je naučio iz svega toga, a on odgovor


“Naučio sam sljedeće:

1) Shvatio sam stvarno značenje riječi „zahvalnost“

2) Da nije bilo moje majke, danas ja ne bi bio ovo što jesam

3) Shvatio sam koliko je neke poslove teško raditi

4) Shvatio sam važnost porodice.

Direktor se nasmija i reče: “Ovakvog sam radnika tražio, koji će znati cijeniti svoj rad i trud, te pomagati drugima.“

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

09.05.2012.

Osam lazi moje majke…

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Osam lazi moje majke…

 

Uzvišeni Allah kaže, kako stoji u prijevodu značenja: "I Allahu se klanjte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu." (En-Nisa', 36.)

 

 Allah, subhanehu ve te'ala, u ovom ajetu naređuje da se samo On Uzvišeni obožava i da Mu se niko ne smatra ravnim. On, subhanehu ve te'ala, sve stvara i opskrbljuje, svime vlada i sve uređuje i zbog toga jedini On Uzvišeni i zaslužuje da se obožava.

 

Zatim, Allah, subhanehu ve te'ala, oporučuje dobročinstvo prema roditeljima.

Naše roditelje Uzvišeni Allah je učinio razlogom našeg dolaska na ovaj svijet. Na mnogo mjesta u Kur'anu Allah, subhanehu ve te'ala, spominje dobročinstvo prema roditeljima uz činjenje ibadeta samo Njemu Uzvišenom.

 

"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'" (El-Isra', 23-24.)

 

Moja mati nije uvijek govorila istinu... slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima! Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici... siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo riže u kući... Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći: ''Jedi, sine, ja nisam gladna.''

Ovo je bila njena prva laž.

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Allahu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši: ''Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.''

Ovo je bila njena druga laž.

Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnim predmetima i dogovorila se s vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu s odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: ''Majko! Hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!'' Ona se nasmijala i rekla: ''Sine moj, ja nisam umorna.''

Ovo je bila njena treća laž.


Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, doveći za moj uspjeh. Kada su ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočekla u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ''Majko, pij'', a ona reče: ''Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.''

Ovo je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često smo gladovali. Pored naše kuće živio je moj amidža, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ''Ja nemam potrebe za ljubavlju.''

Ovo je bila njena peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ''Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.''

Ovo je bila njena šesta laž.

Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Njemačka firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene.
Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ''Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.''

Ovo je bila njena sedma laž.

Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao hizmetiti. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao... Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši: ''Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.''

Ovo je bila njena osma laž.

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem:

- Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.

Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem:

- Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe. Moli Allaha da joj oprosti i da joj se smiluje.

 

Uzviseni Allah u Kur'anu kaze:''Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti." (Lukman, 14-15.)

 

Istaknuti učenjak, tabiin, Sufjan b. Ujejne, rahmetullahi alejh, kaže: "Ko klanja pet dnevnih namaza, zahvalio se Uzvišenom Allahu i ko poslije svakog namaza dovi za svoje roditelje, zahvalio se njima."

Kaže se da je zahvalnost Allahu, subhanehu ve te'ala, na blagodatima vjerovanja a zahvalnost roditeljima na blagodatima odgoja. U prethodno spomenutom ajetu je dokaz da je pokornost roditeljima obavezna u svim stvarima, izuzev stvari koje su ili grijeh prema Uzvišenom Allahu ili ostavljanje pokornosti Njemu, subhanehu ve te'ala.

08.05.2012.

Kudsi hadisi…sta su to i koji su to Hadisi ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Kudsi hadisi…

 

Kudsi hadis predstavlja vrstu hadisa koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a koje on na kraju prenosi od Uzvišenog Allaha. Upravo zbog toga što ih on pripisuje Allahu, ovakva vrsta hadisa dobila je posebno obilježje kudsi (svetim), zbog toga se jos naziva el-hadisu-l-ilahi ili el-hadisu-r-rabbani.

Kudsi hadis kao interesantna pojava unutar hadisa,u sebi sadrži narocito odlicje svetosti, jer na kraju potice od Uzvišenog Allaha, zbog cega se i naziva kudsi – sveti, ilahi – Božiji i rabbani – Gospodarov. Sve što je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s., istina je, ali sva istina nije ogranicena i sadržana samo u njegovim izrekama i poukama. Tvrdnju da i Kur'an i hadisi imaju status Objave, naglašenu u ajetu iz sure Nedžm 3-4, gdje Allah s.v.t. kaže: "On ne govori po svome hiru, to je samo Objava koja mu se objavljuje." razjašnjava hadis zabilježen u Ebu Davudovoj zbirci: “Dat mi je Kur’an i ono njemu slicno.” I pored toga što su i Kur’an i hadis i kudsi hadis izgovoreni mubarek ustima Allahovog Poslanika s.a.v.s., postoje glavne razlike izmedu ova tri stupnja Objave. Kur’an je govor Uzvišenog Allaha, te su rijeci i smisao Kur’ana iskljucivo od Allaha s.v.t. Uloga Poslanika s.a.v.s. je ogranicena na dostavu, obznanu i saopcenje: U suri Maide 67 Allah s.v.t. kaže: “Poslanice, dostavi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – a ako ne uciniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu.", a u suri Nur 54 Allah s.v.t. kaže: "A Poslanik je jedino dužan da jasno obznani." S druge strane obavezne, besprijekorno i stoprocentno autenticno prenesene objave putem tevatura (predaje koja je po indukciji toliko sigurna da je svaka sumnja u njenu autenticnost logicki iskljucena), nalazi se hadis, praksa i razjašnjenje Kur’ana. I rijeci i smisao hadisa poticu od Allahovog Poslanika s.a.v.s., tj. hadis je jasna i vlastita poruka i pouka Muhammeda s.a.v.s., zašticena i garantirana mogucom intervencijom Objave.

Središnji stupanj izmedu Kur’ana i hadisa jeste kudsi hadis, (sveti hadis). Razlikuje se od Kur'ana i hadisa po tome što je on govor Muhammeda s.a.v.s. kojeg on na kraju jasno ili indirektno, pripisuje Allahu s.v.t., te je kudsi hadis izreka koja potice od Svevišnjeg Allaha, a izražena je i stilizirana rijecima Muhammeda s.a.v.s. Pored ove razlike ima razlike i u sadržaju. Kudsi hadis, sa obzirom da teorijski objašnjava i precizira što je neprikosnovena vjera, uglavnom se odnosi na ukazivanje i potvrdivanje Allahove s.v.t. Jedinosti, Velicine i Svemoci, Njegovog neizmjernog rahmeta, sveobuhvatnosti Njegove Vlasti i bezgranicnog blagodarivanja onima koji su Mu iskreno pokorni i poslušni.



Ako se ima na umu da je hadis, pored ostalog, prakticna primjena i poduka vjeri, onda je opravdano ocekivati da on detaljno razraduje probleme uredenja života pojedinaca i porodice, uže zajednice, države i medudržavnih odnosa, razgranicava šta je halal, a šta je haram, podstice na trajno sjecanje na Allaha s.v.t. (zikrullah), prakticnu pokornost kroz dobra djela za koja je obecana nagrada (va’d), ili klonjenje loših djela koja prouzrokuju prijetnju džehennemskom kaznom (ve’id). Zajednicki i skupni cilj hadisa i kudsi hadisa svakako jeste duboko ukorjenjivanje cvrstog moralnog zakona u svijesti mu’mina na principu dobrocinstva (ihsan), naznacenog u hadisu poznatom kao “majka hadisa” (ummu-l-hadis), naspram Fatihe koja je “majka Kur'ana" (ummu-l-kitab): “Dobrocinstvo je da Allahu robuješ kao da Ga vidiš, jer, ako ti Njega ne vidiš, On vidi tebe”. Bilježi Muslim.


40.Kudsi Hadisa

HADIS 1-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: Kada je Allah Stvorio Stvorenja u Knjizi koja je kod Njega, obavezao se! “Uistinu Moja milost preteže nad Mojom srdžbom”. Bilježe Muslim, Buhari, Nesai i Ibn Madždže.

HADIS 2-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: ”Covjek Me porice, a to mu nije dozvoljeno, covjek Me vrijeda, a to mu nije dozvoljeno!
Porice Me kada govori: Allah me nece ponovno stvoriti kao što me je prvi puta stvorio! A prvo stvaranje nije ni malo lakše od ponovnog proživljenja! Vrijeda Me kada govori: Allah ima sina! A ja sam Jedan, utocište svakome! Nisam rodio niti sam roden, i niko Mi nije ravan!” Bilježe Buhari i Nesai.

HADIS 3-Zejd ibn Halid el-Džuheni r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., nakon kišne noci na Hudejbiji klanjao sabah – namaz i kada je završio okrenuo se ljudima, zapita: Znate li šta vam vaš Gospodar kaže? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju – odgovoriše. Medu robovima Mojim ima onih koji su osvanuli kao vjernici i kao nevjernici. Vjernik je onaj koji je rekao: kiša je padala iz Allahove dobrote i milosti – poricuci tako moc zvijezda, a onaj ko je rekao: kiša je padala zbog uticaja te i te zvijezde, taj ne vjeruje u Mene, nego vjeruje u zvijezde!" Bilježe Buhari (Malik i Nesai).

HADIS 4-Ebu Hurejre, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Allah kaže: Ljudi psuju vrijeme, a Ja sam vrijeme, u Mojoj Ruci su noc i dan." Bilježe Buhari i (Muslim).

HADIS 5-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko ucini neko djelo u ime nekog osim Mene, Ja cu ga prepustiti tome drugom." Muslim (i Ibn Madždže).

HADIS 6-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada kaže: "Na Sudnjem danu ce prvo biti presudeno covjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah ce mu pokazati sve Svoje Blagodati i covjek ce ih priznati, pa ce ga Allah zapitati: Šta si ucinio sa blagodatima?
Borio sam se na Tvome putu dok nisam poginuo – odgovorit ce. Lažeš, borio si se da ti ljudi kažu: kako je hrabar! – i eto, hvalili su te! – a zatim ce narediti da ga naglavacke bace u vatru Džehennema. Onda ce biti sudeno ucenjaku koji je poducavao druge i mnogo ucio Kur’an. Allah ce ga podsjetiti na Svoje Blagodati, on ce ih priznati, a Allah ce ga zapitati: Šta si ucinio sa blagodatima? Ucio sam Kur’an i poducavao druge u Tvoje Ime. Lažeš, ucio si da ti ljudi kažu: kako je ucen! – i ucio si Kur’an da ti kažu: mnogo uci! – i eto, hvalili su te! A zatim ce narediti da ga naglavacke bace u vatru Džehennema. Pa ce suditi se covjeku kome je Allah dao obilan i raznovrstan imetak. Allah ce ga podsjetiti na svoje blagodati, on ce ih priznati, pa ce ga Allah zapitati: Šta si ucinio sa blagodatima? Dijelio sam imetak na svaki nacin za koji sam znao da si Ti zadovoljan – odgovorit ce. Lažeš, djelio si imetak da ti ljudi kažu: kako je darežljiv! – i eto, govorili su! – a zatim ce Allah narediti da ga naglavacke bace u vatru Džehennema." Bilježe Muslim (Tirmizi i Nesai).

HADIS 7 -'Ukbe ibn 'Amir r.a. prenosi da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Allah je ushicen pastirom koji po vrhovima planina uci ezan i klanja namaz. Tada Uzvišeni Allah kaže: Pogledajte ovog Moga roba, uci ezan i klanja namaz bojeci se Mene. Vec sam Mom robu oprostio i uveo ga u Džennet." Bilježi Nesai hadis je sahih.

HADIS 8-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Ko u namazu ne prouci Fatihu, namaz mu nije potpun – ponovivši tri puta rijeci nije potpun." Upitaše Ebu Hurejru:" - A šta kada klanjamo za imamom?" Prouci Fatihu u sebi, jer cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s. kada je rekao: Uzvišeni Allah kaže: Namaz je podijeljen izmedu Mene i Mog roba, i njemu pripada sve što zamoli. Kada kaže Hvala Allah, Gospodaru Svjetova, Allah odgovori: Moj rob Mi zahvaljuje; kada kaže Milostivom, Samilosnom, Allah odgovori: Moj rob Me hvali; kada kaže Vladaru Sudnjeg Dana, Allah odgovori: Moj rob Me uzvisuje; kada kaže Tebi robujemo i od Tebe pomoc tražimo, Allah odgovori: Ovo je izmedu Mene i Mog roba i njemu pripada ono što traži; kada kaže Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si blagodat svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali, Allah odgovori: Ovo pripada Mome robu, i njemu cu dati ono što zamoli!" Bilježe Muslim (Malik, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže).


HADIS 9-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Namaz je prvo za što ce covjek odgovarati na Sudnjem Danu. Ako mu namaz bude ispravan, bice spašen i sretan, a ako bude neispravan, propašce i ostati bez nade. Ako mu zafali farzova, Uzvišeni Allah ce reci melekima: Pogledajte ima li Moj rob nafile-namaza da mu se upotpune farzovi? Tako ce biti i sa ostalim djelima njegovim."Bilježe Tirmizi (Ahmed, Ebu Davud, Nesai i Ibn Madždže, hadis hasen).

HADIS 10-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Post je Moj i Ja za njega nagradujem. Postac ostavlja strast, jelo i pice zarad Mene. Post je štit. Postac ima dvije radosti: radost kada iftari i radost kad se susretne sa Gospodarom svojim.
Zadah iz usta postaca draži je Allahu od mirisa miska." Bilježe Buhari (Malik, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 11-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Allah kaže: Covjece, dijeli pa cu i Ja tebi udijeliti!" Bilježe Buhari i (Muslim).

HADIS 12-Ebu Mes’ud r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Jednom imucnom covjeku iz ummeta prije vas obracunavana su djela, i jedino dobro djelo mu je bilo poslovanje sa ljudima. Naredivao je svojim ljudima da oproste dug svakom dužniku koji ga ne može izmiriti. Allah mu rece: Mi smo preci od tebe da tako ucinimo. Prodite ga se!"Bilježe Muslim (Buhari i Nesai).

HADIS 13-Adijj ibn Hatim r.a. je kazivao: Bio sam kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., kada dodoše dva covjeka. Jedan se žalio na siromaštvo, a drugi na razbojništvo na putu. Allahov Poslanik s.a.v.s. im rece: Što se tice razbojništva na putu, za kratko vrijeme ceš doživjeti da karavane putuju iz Mekke bez pratnje. A što se tice siromaštva, nastupit ce vrijeme prije Kijametskog dana kada ce covjek tragati kome da udijeli sadaku i nece mu je niko primiti.
Zatim ce biti izveden pred Allaha – a izmedu njega i Allaha nece biti zastora niti prevodioca – pa ce ga Allah upitati: Zar ti nisam dao imetak? Jesi – odgovorit ce. Zar ti nisam poslao Poslanika? Jesi – odgovorit ce. Tada ce pogledati na desnu stranu i vidjet ce samo vatru, a zatim ce pogledati na lijevu stranu i vidjet ce samo vatru. Zato se cuvajte vatre, pa makar koliko je pola hurme, a ako ne makar lijepom rijecju."Bilježi Buhari.

HADIS 14-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni i Mocni Allah je odredio meleke koji putuju tražeci skupove u kojima se Allah spominje (medžalisu-z-zikr). Kada nadu takav skup, pridruže se okupljenim i prekriju ih krilima sve do najbližeg neba. Nakon što se okupljeni razidu, meleki se uzdignu na nebo i Uzvišeni Allah ih zapita – a On najbolje zna: Odakle dolazite? Dolazimo izmedu Tvojih robova sa Zemlje, koji Tebe slave, velicaju i uznose, hvale Te i mole. Za što Me mole? A jesu li vidjeli Moj Džennet? Nisu, Gospodaru naš. A šta bi da su ga vidjeli? Tražili bi Tvoju Zaštitu. Od cega bi tražili Moju Zaštitu? Od Tvoje vatre, Gospodaru. A jesu li vidjeli Moju vatru?
Nisu Gospodaru naš. A šta bi da su je vidjeli? Molili bi te za oprost. Oprostio sam im, dao im ono za što su Me molili i zaštitio ih od onoga od cega su tražili Moju zaštitu. Gospodaru, - rekoše meleki – medu njima je jedan griješnik, naišao je i sjeo uz njih? I njemu sam oprostio, oni su skup u kojem njihov sabesjednik nece biti nesretan."Bilježe Muslim (Buhari, Tirmizi i Nesai).

HADIS 15-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako Me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedalj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi za lakat, Ja mu se približim za hvat. Ako Mi u susret krene iduci, Ja krenem njemu žureci." Bilježe Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže).

HADIS 16 -Ibn 'Abbas r.a. kazuje da Allahov Poslanik s.a.v.s. prenosi od Uzvišenog Allaha i kaže: "Uzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da ucini dobro djelo, pa ga ne ucini, Allah mu ga upiše kao da ga je i ucinio, a ko naumi da ucini dobro i ucini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo vecu. Ko naumi da ucini loše djelo, pa ga ne ucini, Allah mu to upiše kao dobro djelo, a ko naumi da ucini loše djelo i ucini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo." Bilježe Buhari i Muslim.

HADIS 17 -Ebu Zerr el-Gifari r.a. kazuje da je Allahov Poslanik s.a.v.s. prenosi da Uzvišeni Allah kaže: "Robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje (zulum), i vama ga ucinio zabranjenim, pa ne cinite jedni drugima nepravdu. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga Ja uputim, pa tražite da vas uputim i Ja cu vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa tražite da vas nahranim i Ja cu vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja cu vas odjenuti. Robovi Moji, vi griješite i nocu i danju, a Ja sve grijehe opraštam, pa tražite da vam oprostim. Robovi Moji, vi nikada ne možete doci do onoga što bi meni koristilo pa da Mi koristite. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najpobožnijeg covjeka, to ništa ne bi povecalo Moju vlast. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najveceg griješnika, to ništa ne bi umanjilo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste se svi vi, i prvi i zadnji i ljudi i džini, sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja udovoljio svacijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega zamoci igla. Robovi Moji, sve je do vaših djela koje vam Ja zapisujem, a potom cu vam za njih dati odgovarajucu naknadu. Pa ko zatekne dobro neka zahvali Allahu, a ko zatekne loše neka kori samoga sebe." Bilježe Muslim (Tirmizi i Ibn Madždže).

HADIS 18-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah ce na Sudnjem Danu reci: Covjece razbolio sam se, a ti Me nisi obišao! Gospodaru, kako da Te obidem kada si Ti Gospodar Svjetova?
Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao pored njega? Covjece, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio! Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu? Covjece, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio? Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar Svjetova?Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi za to našao nagradu kod Mene?" Bilježi Muslim.

HADIS 19-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah je rekao: Ponos je Moja odjeca, a velicina Moj ogrtac! Bacit cu u vatru onoga ko Mi se bilo kojem od njih suprostavi." Bilježe Ebu Davud (Ahmed i Ibn Madždže, sahih hadis).

HADIS 20-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Vrata Dženneta se otvaraju svakoga ponedeljka i cetvrtka i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, osim covjeku koji ne govori sa svojim bratom.
Tada se kaže: Sacekajte nece li se ova dvojica pomiriti! Sacekajte nece li se ova dvojica pomiriti! Sacekajte nece li se ova dvojica pomiriti!" Bilježe Muslim (Malik i Ebu Davud).

HADIS 21-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Ja cu na Sudnjem Danu biti protivnik trojici ljudi: covjeku koji sa Mojim imenom zada rijec, pa prevari; covjeku koji slobodnog covjeka proda kao roba i taj novac potroši; i covjeku koji ne dadne platu kada iznajmi radnika, a ovaj mu završi ugovoreni posao." Bilježe Buhari (Ahmed i Ibn Madždže).

HADIS 22-Ebu Se'id r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Neka niko sam sebe ne ponižava." Allahov Poslanice, kako može neko sebe ponižavati? Kada nešto što se Allaha tice vidi, a što može sprijeciti, pa ne sprijeci, na Kijametskom Danu Uzvišeni Allah ce ga zapitati: Šta te sprijecilo da govoriš o tome i tome? Bojao sam se ljudi – odgovorit ce. Zar nije bilo prece da se Mene bojiš?" reci ce On." Bilježi Ibn Madždže, hadis sahih.

HADIS 23-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Na Sudnjem Danu ce Allah reci: Gdje su oni što su se voljeli u Ime Moje Uzvišenosti? Danas cu ih uvesti u Moj hlad, kada nema drugog hlada osim Moga!" Bilježe Buhari (i Malik).

HADIS 24-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada Allah zavoli nekoga Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti – i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi – i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje. A kada Allah zamrzi nekog Svoga roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja mrzim tog i tog, pa ga i ti mrzi – i Džibril ga zamrzi. potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah mrzi tog i tog, pa ga i vi mrzite – i oni ga zamrze. Tada ga zamrze i stanovnici Zemlje." Bilježe Muslim (Malik, Buhari i Tirmizi).

HADIS 25-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže cime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim cuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit cu mu, ako zatraži Moju zaštitu, zaštit cu ga. Nizašto se ne dvoumim koliko se dvoumim da uzmem dušu vjerniku.
On ne želi smrt, a Ja ne želim da ga ožalostim." Bilježi Buhari.

HADIS 26-Ebu Umame r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Zaista je u najzavidnijem položaju kod Mene od šticenika Mojih siromašni mu’min koji mnogo klanja, iskreno robuje svome Gospodaru i pokoran Mu je u samoci. Medu svijetom je nepoznat, a u njega niko ne upire prstom i strpljivo živi od nasušnog hljeba. Allahov Poslanik s.a.v.s. otrese ruke i rece: Rano umrije, malo ga ko oplakiva i ostavi malo nasljedstva." Bilježi Tirmizi (Ahmed i Ibn Madždže, sahih hadis).

HADIS 27-Mesruk pripovijeda da je pitao Abdullaha ibn Mes'uda r.a. o znacenju ajeta: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne oni su živi i u izobilju su kod svoga Gospodara. Ali 'Imran 169. Za ovaj ajet smo upitali Allahovog Poslanika s.a.v.s., pa nam je rekao: "Njihove duše su u utrobama zelenih ptica, ciji kandilji vise o Aršu, lete po Džennetu kuda zažele, a potom se ugnijezde u kandiljima. Allah ih pogleda i upita: Želite li nešto? Što možemo poželjeti kada slobodno hodamo po Džennetu kuda zaželimo? Allah ih upita tri puta, i kada vidješe da ce ponovno biti upitani rekoše: Želimo da nam povratiš naše duše pa da ponovno poginemo na Tvome putu. Pošto vide da nemaju neke potrebe bijahu ostavljeni."Bilježe Muslim (Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 28-Džundub r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "U narodu prije vas bio je jedan covjek ranjenik. Bilo mu je teško i on nožem poreza ruku. Krv je tekla dok nije umro. Tada Uzvišeni Allah rece: Moj rob Me preduhitrio sa svojom dušom i zato Sam mu zabranio Džennet." Bilježi Buhari.

HADIS 29-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Džennet je jedina nagrada Mome robu kada uzmem dušu njegovom najboljem prijatelju, pa on to u Moje Ime strpljivo podnese." Bilježi Buhari.

HADIS 30-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Kada Moj rob voli susret sa Mnom i Ja volim susret sa njim, a kada ne voli susret sa Mnom i Ja ne volim susret sa njim." Bilježe Buhari i Malik. Ovaj hadis pojašnjava Muslimova predaja koju bilježi od Aiše r.a.: "Allah voli susret sa onim ko voli susret sa Allahom, a Allah ne voli susret sa onim ko ne voli susret sa Njim.
Allahov Vjerovjesnice, je li to zato što on ne voli smrt? Ta niko od nas ne voli smrt. Ne, nije zato, nego kada nevjerniku nagovijeste kaznu i srdžbu, on ne želi susret sa Allahom, pa Allah ne želi susret sa njim."

HADIS 31-Džundub r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Jedan covjek se zaklinjao: Tako mi Allaha, Allah nece oprostiti tom i tom covjeku! – pa mu je Uzvišeni Allah odgovorio: Ko je taj što se Mojim Imenom zaklinje da nece biti oprošteno? Njemu sam vec oprostio, a tebi djela poništio!" Bilježi Muslim.

HADIS 32-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Jedan covjek se ogriješio prema sebi, jer je oporucio kada mu je došao smrtni cas sinovima svojim: Kada umrem, spalite me smrvite me i bacite u more, jer tako mi Allaha, ako me Allah oživi, kaznit ce me kaznom kakvom nikoga nije kaznio! I oni uciniše onako kako je oporucio. Potom Allah naredi Zemlji: Vrati ono što si uzela! – i on odjednom stajaše (živ).
Šta te je navelo da uciniš ono što si ucinio? – upita ga Allah. Strah od Tebe Gospodaru moj - odgovori. I Allah mu zato oprosti." Bilježe Muslim (Buhari, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 33-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. prenio od Uzvišenog Allaha: "Covjek ucini grijeh pa zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob ucini grijeh, a zna da ima Gospodara koji za grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Covjek ponovno ucini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob ucini grijeh, a zna da ima Gospodara koji za grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Covjek ponovno ucini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob ucini grijeh, a zna da ima Gospodara koji za grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Cini šta hoceš vec sam ti oprostio!" Bilježe Muslim (i Buhari).

HADIS 34-Enes r.a. prenosi da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Covjece, opraštat cu ti grijehe ne obaziruci se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Covjece, kada bi imao grijeha koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Covjece, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!" Bilježe Tirmizi (i Ahmed, sahih hadis).

HADIS 35-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Svake noci kada prestane zadnja trecina noci, Naš Gospodar, slavljen i uzvišen je On – silazi na najbliže nebo i kaže: Ima li ko da Me moli, pa da mu molbi udovoljim?
Ima li ko da od Mene traži, pa da mu dam? Ima li ko da traži oprost, pa da mu oprostim?" Bilježe Buhari (Malik, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi).

HADIS 36-Enes r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Na Sudnjem Danu ce se sakupiti mu'mini i reci: Kad bismo zatražili da se neko zauzme kod našeg Gospodara! Tada ce doci Ademu a.s. i reci: Ti si otac covjecanstva, Allah te stvorio sa Svojim Sopstvenim Rukama i naredio Svojim melekima da ti sedždu ucine, pa te naucio imenima svih stvari. Molim te zauzmi se za nas kod našeg Gospodara tako da nam On može olakšati ovo naše mjesto na kome smo sada! Adem ce reci: Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, "Ali bolje otidite Nuhu, jer on je bio prvi Vjerovjesnik poslan od Allaha narodu Zemlje. Oni ce otici Nuhu koji ce odgovoriti: Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, Ali bolje otidite Ibrahimu, Kalil Er-Rahman. Oni ce otici Ibrahimu koji ce odgovoriti: Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, Ali bolje otidite Musau, robu kome je Allah dao Tevrat i kome se obratio direktno Otici ce Musau on ce odgovoriti, Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, Bolje je da odete do Isaa, Allahovog roba i Njegovog Vjerovjesnika i Njegove Rijeci (Budi: I on bi) i duše stvorene Njime. Otici ce Isau on ce reci: Ne pripada šefa’at meni, ali bolje otidite Muhammedu ciji su prošli i buduci grijesi oprošteni (od Allaha). Pa ce oni doci meni i ja cu tražiti dozvolu Gospodara, i bit ce mi dozvoljeno (da se predstavim) pred Njim. Kada vidim svoga Gospodara, ja cu mu pasti na sedždu pred Njim i On ce me ostaviti na sedždi sve dok god On bude želio, pa ce mi biti receno: O Muhammede! Digni svoju glavu i govori mi, bit ceš saslušan, i pitaj, bit ce ti dozvoljeno (tvoj zahtjev), i zagovaraj, tvoje zagovaranje ce biti prihvaceno. Ja cu potom dici svoju glavu i zahvaliti se Gospodaru sa odredenom zahvalom kojoj me On naucio, pa cu onda tražiti šefa’at i On ce Mi odabrati skupinu koju cu uvesti u Džennet. Kada se ponovno vratim, ugledat cu svoga Gospodara i pasti na sedždu kao i prije. Zatražit cu šefa’at i On ce mi odabrati drugu skupinu koju cu uvesti u Džennet. Zatim cu se vratiti treci, pa cetvrti put i reci: U Džehennemu ne osta niko, osim onih koje Kur’an zarobi tamo i za koje vjecnost Džehennemske vatre posta neizbježna'" Bilježe Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže) U drugoj Buharijinoj predaji navodi se sljedeci dodatak: Poslanik s.a.v.s. doda: “Izaci ce iz Džehenemske vatre svako ko kaže: ‘La ilahe illallah,’ i koji ima u srcu vjere koliko je pšenicno zrno. Onda ce izaci iz Džehennemske vatre svako ko kaže: ‘La ilahe illallah,’ i ima u svome srcu dobra koliko jedan trun."

HADIS 37-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Mojim dobrim robovima sam pripremio nešto što oci nisu vidjele, za što uši nisu cule, niti je ikada palo na um ljudskom srcu." Proucite ako hocete ajet: I niko ne zna kakve ih skrivene radosti cekaju kao nagradu za njihova djela. Sedžda 17. Bilježe Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže).

HADIS 38-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada je Allah stvorio Džennet i Džehennem, poslao je Džibrila u Džennet i rekao mu: Otidi pogledaj Džennet i nagradu koju sam pripremio stanovnicima Dženneta. Džibril ode, pogleda Džennet i nagradu pripremljenu njegovim stanovnicima, kada se vrati, rece Allahu: Tvoje mi moci, u Džennet ce uci svako ko za njega cuje! Allah naredi pa se Džennet okruži neugodnostima i rece Džibrilu: Vrati se i pogledaj kakvu sam nagradu pripremio stanovnicima Dženneta. Kada se Džibril vrati do Dženneta – ugleda Džennet okružen neugodnostima, odma se vrati Allahu: Tvoje mi moci, bojim se da ce iko uci u Džennet! Otidi i pogledaj Džehennem i kaznu koju sam pripremio stanovnicima Džehennema – naredi mu Allah. Kada dode do Džehennema i ugleda njegovu razbuktalu vatru, vrati se nazad i rece: Tvoje mi moci, niko ko cuje za Džehennem nece uci u njega! Allah naredi da se Džehennem okruži strastima, pa rece Džibrilu da ga ponovno pogleda. Kada ugleda Džehennem, Džibril progovori: - Tvoje mi moci, bojim se da ce se iko spasiti Džehennema!” Bilježe Tirmizi (Ebu Davud i Nesai, hadis hasen-sahih).

HADIS 39-Ebu Se'id el Hudri r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Prepirali su se Džennet i Džehennem. Džehennem rece: U meni su silnici i oholi! – U meni su nemocni i siromašni – odgovori Džennet. Tada im Allah presudi: Ti Džennete, si Moja milost kojom cu se smilovati onome kome hocu; a ti, Džehenneme, si Moja kazna kojom cu kazniti onoga koga hocu, a na Meni je da vas oba napunim." Bilježe Muslim (Buhari i Tirmizi).

HADIS 40-
Ebu Se'id el Hudri r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. kazivao: "Allah ce reci stanovnicima Dženneta: O vi u Džennetu! Gospodaru naš, sa radošcu Ti se odazivamo, u Tebe je svako dobro. Jeste li zadovoljni? – upitat ce ih. Kako ne bismo bili zadovoljni kada si nam darovao ono što nisi darovao ni jednom stvorenju? Hocete li da vam darujem nešto bolje i od toga? Gospodaru, šta može biti bolje od dara kojeg si nam vec darovao? Obasut cu vas Mojim zadovoljstvom i više se nikada na vas necu rasrditi! – odgovori im Allah."
Bilježe Buhari (Muslim i Tirmizi).


07.05.2012.

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva,da Allah oprosti i smiluje nam se-amin!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva,da Allah oprosti i smiluje nam se-amin!

 

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva spadaju u najteže i najveće grijehe - grijehe koji mogu izazvati nesagledive negativne posljedice.

To je jedan od negativnih produkata našeg jezika. U ovom radu će biti aktualiziran stav šerijata o spomenutim pitanjima.

Laž, lažno obećanje, lažno svjedočenje i lažna zakletva veliki su grijesi. Koliko su ta svojstva štetna najbolje potvrđuju brojni kur'anski ajeti i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi u kojima se oštro osuđuju ti veliki grijesi. Tako Allah Uzvišeni u jednom ajetu s Svojoj Knjizi naglašava da neće uputiti na Pravi put onoga koji mnogo laže: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“

U svojstva pravih i iskrenih vjernika Allah Plemeniti ubraja udaljavanje od laganja i lažnog svjedočenja: „I oni koji ne svjedoče lažno!“

Dovoljno je pogledati ajet u kojemu Allah Milostivi u istu ravan smješta mnogoboštvo i lažan govor i shvatiti koliki grijeh predstavljaju laž, lažni iskaz i lažno svjedočenje: „I klonite se kumira poganih i klonite se lažnog govora!“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je laž uvrstio u licemjerna svojstva, što, eksplicite, potvrđuje njegovu opasnost po vjeru čovjeka. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Tri su znaka licemjera: kada govori – laže; kada obeća ne – ispuni i kada mu se šta povjeri – iznevjeri!“
U predaji 'Abdullaha b. 'Amra, r.a., spominju se četiri svojstva. U toj predaji Poslanik islama, s.a.v.s., upozorava: Kod koga se nađu četiri svojstva bit će, uistinu, licemjer, a kod koga se nađe jedno od njih on ima jedno svojstvo licemjera, sve dok ga ne ostavi, a to je: kada govori – laže, kad šta ugovori – iznevjeri, kada obeća – ne ispuni i kada raspravlja - pretjeruje!“

Poslanik, s.a.v.s., u predaji 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a., upozorava na taj veliki grijeh napominjući da je on uzročnik griješenja a sa griješenjem se stiže do džehennemske vatre. U toj predaji Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno afirmira istinit govor a upozorava na opasnost lažnog govora, ističući: „Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu a dobročinstvo vodi u Džennet. čovjek će neprestano govoriti istinu i tražiti istinu sve dok se kod Allaha ne upiše da je iskren. čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenosti i griješenje a pokvarenost i griješenje vode u Vatru. čovjek će neprestano lagati sve dok se kod Allaha ne upiše da je lažac.“

'Abdullah b. Mes'ud, r.a., pojašnjava, kako navodi Malik, da čovjek kada god slaže, na njegovom srcu se pojavi po jedna crna tačka i, ukoliko nastavi sa takvom praksom, njegovo srce totalno pocrni i tada se kod Allaha upisuje u osobe koje postaju lašci!

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kategorički negirao da vjernik može biti lažac! U predaji Sulejma b. Safvana se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan, da li vjernik može biti kukavica i škrtica, pa je odgovorio da može, ali je na pitanje da li vjernik može biti lažac, odlučno odgovorio: „Ne može!“
Lažljivce Allah Uzvišeni neće ni pogledati, neće sa njima govoriti, niti će im oprostiti na Sudnjem danu, nego će im pripremiti strašnu kaznu, kao što Vjerovjesnik, s.a.v.s., prijeti u predaji Ebu Hurejre, r.a: „Allah na Sudnjem danu tri osobe neće ni pogledati, niti će s njima govoriti, od grijeha ih neće očistiti a dobit će i tešku kaznu: starac koji počini blud, vladar koji laže i siromah koji je ohol!“

Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a., a u kojem se kaže: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo mrže od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik, s.a.v.s., bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“

Laž nije samo štetna, ona čak i zaudara, ali mi to trenutno ne osjećamo. To meleki, obzirom na njihovu suptilnost, itekako osjećaju i udaljavaju se od lažljivaca, koji svojim lažima nadaleko šire neugodan miris i neprijatan smrad. 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi u vezi s tim: „Kada osoba slaže meleki se, zbog neugodnog mirisa te laži, udalje na veliku udaljenost!“

Laž je svojstvo stanovnika Džehennema. Zbog toga to svojstvo svakako treba izbjegavati. To je naglasio i Ebu Bekr es-Siddik, r.a., kada je, nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prve godine stajao na ovom mjestu na kome ja sada stojim, a onda je zaplakao i rekao: „čuvajte se laži, jer je ona grijeh a oboje (i laž i grijeh) će u Džehennem!“

Ta negativna osobina, koju realiziramo našim jezicima, spada u najveće prevare. Tako je definira Allahov Poslanik, s.a.v.s., u predajama Nuvasa b. Sem'ana i Sufjana b. Usejida u kojima se kaže: „Među najveće prevare spada da kažeš nešto svom bratu, pa ti on povjeruje, a ti njemu slažeš!“

Mnogi ljudi lažu i izmišljaju priče kako bi druge nasmijali i zabavili. Treba naglasiti da je smijeh i opuštanje islamom dozvoljeno, ali ako se tom prilikom ne koristi laž. Poslanik, s.a.v.s., nikada, ni u šali, nije lagao. Naprotiv, on je oštro upozoravao na takvu aktivnost našeg jezika. U predaji Behz b. Hakima, od njegovog oca a on od djeda, kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.s.v., oštro kritikovao laž prilikom nasmijavanja društva: „Teško onome ko priča i tom prilikom laže kako bi nasmijao društvo! Teško njemu! Teško njemu!“

Kakva kazna će snaći lažljivca najbolje potvrđuje Vjerovjesnikov, s.a.v.s., san a njegov san je istinit. Kako prenosi Semure b. Džundub, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je u snu vidio dvojicu ljudi, jednoga koji je sjedio i drugoga koji je stajao uz onog što je sjedio. Onaj koji je stajao držao je gvozdeni žarač kojim je ubadao u usta onoga koji sjedi i tako ga vukao dok mu taj žarač nije došao do zatioka. Tako je ponavljao sve dok Poslanik, s.a.v.s., nije upitao, šta to znači, pa mu je odgovoreno: „Što se tiče ovoga kome razguljuju i cijepaju vilice, on je bio veliki lažac, pričao je laži i od njega je ta laž prenošena na sve strane, pa će takvu patnju imati sve do Sudnjeg dana!“

Prenosi se da je Musa, a.s., pitao Gospodara svjetova: „Koji Ti je rob, Gopodaru moj, najdraži?“, na što mu je On odgovorio: „Onaj koji jezik ne koristi za laž, čije srce nije grešno i čiji spolni organ ne čini blud!“
Mudri Lukman je savjetovao svoga sina: „Sinčiću, čuvaj se laži! Ona je slasna kao meso prepelice kada ga čovjek tek ispeče!“

Lažno obećanje

Vjernikovo obećanje je dug i emanet koje treba ispuniti u cijelosti. Allah Uzvišeni na to upozorava: „O vjernici, ispunjavajte obaveze!“

Ta osobina je krasila, pored ostalih, Isma'ila, a.s., kojeg Allah Plemeniti u Svojoj Knjizi ističe i hvali: „I spomeni u Knjizi Isma'ila! On je ispunjavao dato obećanje!“ Imam Kurtubi u svom tefsiru navodeći predaje u vezi sa spomenutim ajetom, kaže da je to zbog toga što je Isma'il, a.s., obećao jednom čovjeku da se u određeno vrijeme sretnu. čovjek je zaboravio na dogovoreni sastanak, pa ga je Isma'il čekao čitav dan i noć, a po jednoj predaji tri dana i tri noći! čak Jezid er-Rekaši tvrdi da ga je Isma'il a.s., čekao čak 22 dana!!!

Ispunjavanje datog obećanja bila je prepoznatljiva crta svih Allahovih poslanika. Ebu Davud bilježi da je posljednji Allahov vjesnik, Muhammed, s.a.v.s., čak i prije nego što je postao poslanik, čekao jednog čovjeka tri dana i tri noći, jer je on zaboravio na obećani sastanak. 'Abdullah b. ebi el-Hamsa' (u nekim predajama: el-Hansa'), čovjek koji je zabrovaio na taj sastanak, sjetio se nakon tri dana i pohitao ka tom mjestu i, gle, čuda: zatekao mladog Muhammeda, a.s., kako ga čeka! Muhammed, a.s., mu je tada rekao: „Momče, doveo si me u neugodnu situaciju, čekam te evo već tri (dana)!“

Koliko su ashabi vodili računa da nekome ne dadnu lažno obećanje najbolje će nam posvjedočiti slučaj 'Abdullaha b. Omera, r.a., koji je, iako je bio na samrti, htio realizirati dato obećanje. On je na samrti rekao svojim ukućanima: „Jedan je Kurejšija zaprosio moju kćerku. Ja sam mu dao nešto slično obećanju. Tako mi Allaha, ne želim da Allaha sretnem s trećinom licemjerja pri sebi!
Pozivam vas za svjedoke da sam mu dao svoju kćerku za ženu!“


Lažna zakletva i lažno svjedočenje

Među najveće grijehe spadaju lažna zakletva i lažno svjedočenje. Ranije smo spomenuli da je Allah Uzvišeni u poglavlju El-Hadždž u istu ravan stavio obožavanje kumira i lažni govor i lažno svjedočenje, dok u poglavlju El-Furkan robove Milostivog opisuje, pored ostalog, kao one „koji ne svjedoče lažno!“
Kolika je opasnost toga grijeha najbolje će dočarati Ebu Bekretova, r.a, predaja u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ To je ponovio tri puta. Nakon toga je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor!“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa je sjeo. Toliko je to ponavljao (tj. riječi: lažno svjedočenje ili lažni govor“)da smo u sebi rekli: „Da hoće ušutjeti!“ (tj. suosjećali smo sa njim i nismo željeli da ga to uznemirava).

Dakle, lažno svjedočenje i lažan govor je Poslanik islama, s.a.v.s., posebno izdvojio i toliko ponavljao, kako bi ukazao na njihovu izuzetnu opasnost i stravične posljedice koje mogu iz toga proizaći.
Hurejm b. Fatik el-Esedi, r.a, prenosi jedan, takođe, upozoravajući hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s. u kome se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon klanjanja sabah-namaza, ustao i rekao: „Lažno svjedočenje je ravno širku!“, a onda je proučio kur'anski ajet: „i izbjegavajte lažni govor, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte Njemu nikoga ravnim!“(El-Hadždž, 30)


Kada je laž dozvoljena?

Laž nije zabranjena sama zbog sebe, nego zbog štete koju obavezno uzrokuje. Budući da je govor sredstvo kojim se ostvaruju ciljevi, onda treba napomenuti da u situaciji kada se cilj može ostvariti i istinom i neistinitim govorom – tada je laž strogo zabranjena! Međutim, ako se cilj ne može ostvariti istinom, a on je neophodan ili obavezan, onda laž postaje dozovoljenom. Tako je, naprimjer, zaštita muslimanske krvi obavezna, pa ukoliko bi se izgovaranjem istine ugrozio muslimanski život i stradala neka osoba zbog zulumćara kojem bi se istinita informacija pružila – onda je laž obavezna, kako bi se nevina osoba zaštitila!

Tako Mejmun b. Mehran kaže da je nekada laž bolja od istine! Za tu tvrdnju on navodi primjer čovjeka koji nosi sablju i pita za drugu osobu koju namjerava ubiti. Ako mu kažemo istinu, otkrit ćemo čovjeka koji će biti ubijen! Zbog toga se istina mora prešutiti i upotrijebiti laž, koja nam tada postaje obavezna, kako bismo sačuvali život dotične osobe!

Takođe, ako se rat ne može spriječiti ili zaustaviti, ili se ne mogu pomiriti zavađeni, ili se ne može pridobiti nečije srce da afirmira dobro, izuzezv pomoću laži, onda ona postaje dozvoljena, samo je potrebno čuvati se koliko god je to više moguće. Naime, ukoliko čovjek slaže, postoji bojazan da mu to ne pređe u naviku, pa da, eventualno, slaže i kada za to ne bude u nužnoj situaciji.
Izuzetne situacije je Poslanik islama, s.a.v.s., opisao u predaji Ummu Kulsum bint 'Ukbe b. ebi Mu'ajt, r.a., gdje kaže: „Nije lažac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa prenese dobro ili kaže dobro (lijepu riječ) od sebe, u cilju njihova izmirenja!“

Islamski učenjaci, tumačeći citirani hadis, kažu da će čovjek iznositi samo dobre osobine ili dobra djela tih ljudi a izbjegavati njihove loše osobine i ono što su rekli o drugima, tako da to neće, ustvari, biti laž, već izbjegavanje spominjanja loših osobina i stvari kod dotičnih ljudi, kako bi, na taj način, došli do izmirenja dvije osobe.

čak neki učenjaci idu dotle da kažu da se može upotrijebiti i klasična laž, hvaleći jednoga drugome, kako bi se izmirili. Uz to, spada i laž u ratnim uvjetima kako bi se izbjeglo stradanje i laž čovjeka svojoj supruzi i supruge njemu, kako bi sačuvali bračnu zajednicu i postojeću harmoniju u braku. To se ekspilicite prijećuje u Muslimovom predanju u kojem, već spomenuta, Ummu Kulsum, r.a., kaže: „Nisam čula Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je dozvolio bilo šta od laži koje ljudi prakticiraju, izuzev u tri momenta: u ratu, u pomirenju između ljudi i u priči čovjeka svojoj ženi i ženinoj priči njemu!“


Umjesto laži - aluzija

čovjek će nekada doći u vrlo neugodan položaj. Ako kaže istinu – može načiniti velike neugodnosti, a ako slaže – učinit će grijeh. Tada čovjek sasvim slobodno može pribjeći aluziji, nekoj vrsti marifetluka i konkretno ne odgovoriti na postavljeno pitanje. Prenosi se da je jedan od naših časnih prethodnika govorio: „U aluziji je čovjeku dovoljno izlaza od laži!“

Poznat je slučaj Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a, kada su bili u nekoj vrsti izvidnice u blizini Mekke, dobijajući informacije o mušricima, prije nego je došlo do oslobođenja Mekke. Upitani odakle dolaze, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: „Mine-l-mai“ / „Iz Vode“, aludirajući da smo svi stvoreni iz vode, što je bila istina, a prikrivajući da dolaze iz Medine, jer bi ih onda neprijatelj otkrio i, tako, osujetio oslobađanje Mekke. čovjek je mislio da se radi o plemenu Ma' iz Iraka i time se zadovoljio, te iznio vrlo važne i dragocjene informacije o kretanju idolopoklonika iz Meke i tako muslimanima olakšao konačno oslobađanje Mekke iz ruku nevjernika 630. god.

Na kraju ćemo navesti neke primjer kako su se naši prethodnici vješto koristili aluzijom i marifetlucima kada su željeli izbjeći laž i tako se sačuvati od grijeha, ali i izbjeći neugodnosti koje bi ih zadesile da su direktno kazali ono što su mislili.

Muaz b. Džebel, r.a, bio je hazreti Omerov, r.a., namjesnik. Kada se vratio kući, žena mu je prigovorila: „Nisi donio svojoj porodici ono što je uobičajeno da donose namjesnici!!!“ On se pravdao tako što joj je rekao: „Nisam mogao jer sam imao nadzornika!“ Ona na to primjeti: „Kako je Omer mogao poslati nadzornika za tobom, a bio si povjerljiv kod Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra?!“ Te njene riječi su se proširile među ženama, pa kada je za to čuo Omer, r.a., poslao je po njega i upitao ga: „Kako to tvrdiš da sam za tobom poslao nadzornika?!“ Mu'az, r.a, mu je odgovorio: „Nisam imao drugogo izlaza nego da se tako opravdam pred svojom ženom!“ (misleći pod nadzornikom na Allaha Uzvišenog, koji sve svojim znanjem zna i nadzire!). Nakon toga, Omer, r.a, se nasmijao i dao mu nešto, rekavši: „Zadovolji je ovim!“
Ibrahim en-Neha'i, poznati učenjak iz druge generacije muslimana, nije svojoj kćerki govorio: „Kupit ću ti slatkiš“, već je govorio: „Šta misliš da ti kupim slatkiš?“, plašeći se da, eventualno, zaboravi ili ne imadne mogućnosti kupiti, da ne dođe u iskušenje da joj slaže!
 
Spomenuti učenjak, kada bi ga neko zvao a nije volio da ga sretne i dočeka u svojoj kući, rekao je svojoj služavki: „Reci mu da me potraži u džamiji, a nemoj mu govoriti da nisam ovdje kako ne bi bila laž!“, a Ša'bi, veliki islamskih učenjak iz prvih generacija muslimana, kada bi ga neko tražio a on bio u kući, a nije volio da izlazi sa tom osobom, nacrtao bi krug i rekao svojoj služavki: „Stavi prst u ovaj krug i reci mu: „Nije ovdje!“
Mudro nas savjetuje Ibrahim en-Neha'i kako da postupimo kada dođemo u izuzetno neugodnu situaciju. On kaže: „Kada te neko pritijesni, pa ne budeš imao drugoig izlaza, a mrsko ti je slagati, onda reci: „Allah zna šta (ni)sam rekao o tome.“ Tako će onaj koji sluša misliti da se negira nešto, a kod tebe će to biti potvrda!“

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

05.05.2012.

Spominjanje i velicanje Allaha subhanehu ve te’ala ( ZIKR )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Spominjanje i velicanje Allaha subhanehu ve te’ala ( ZIKR )

 

Mnogi vjernici su nemarni prema njemu, tako je jednostavan, blago onome kome postane svakodnevna navika. Jezik svakog vjernika, bez obzira bio on bogat ili siromašan, mlad ili star, učen ili neuk, izgovara ga sa toplinom i ljubavlju koja se ne može opisati, a za njegovo izgovaranje obećana je velika nagrada.

Od Allahovih, dželle šanhuh, blagodati i dobra prema Njegovim robovima je da je učinio mnogobrojne koristi i pohvalne ciljeve zikra. Na to su ukazali neki islamski učenjaci poput En-Nevevija koji je naveo više od stotinu koristi zikra koje musliman zadobiva njegovim učenjem. Od njih su da čini zadovoljstvo Milostivom, tjera šejtana, otklanja brige, donosi radost, ojačava srce i tijelo i osvjetljava lice. Zatim, donosi opskrbu, samopouzdanje i slast vjere, uzrokuje ljubav prema Allahu, dželle šanuhu, znanje, pokajanje, osjećaj blizine Gospodara, te oţivljava srce itd.

 

Njegove riječi su veoma lahke na jeziku, teške na Vagi i drage Gospodaru.
Da, riječ je o ZIKRU - spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala

"...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." (Al-Ahzab, 35)
"O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte." (Al-Ahzab, 41- 42)
"I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem." (Al-A'raf, 205)
"Doista se uz zikrullah smiruju ljudska srca!“ (El-Ra'ad, 28.)


Vrijednosti zikra

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše i najljepše je spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala. Spominjao Ga je u svim stanjima i situacijama. Cijeli njegov govor spominjanje je i podsjećanje na Svevišnjeg Allaha. Njegove naredbe, zabrane, njegovo propisivanje, podsjećanje je na Allaha. Obavještavanje o svome Gospodaru, Njegovim imenima i svojstvima, radnjama i propisima, bilo je spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala. Zahvala svome Gospodaru, slavljenje, odbijanje manjkavosti, upućivanje dove i zahtjeva svome Gospodaru, strah od Njega i nada u Njega, sve je to bilo jedan od načina kako je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slavio i spominjao, zikrio svome Gospodaru.
Spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, jedan je od najlakših ibadeta ali i od najvećih i najboljih ibadeta. Pokret jezika mali je pokret ljudskih organa a Svevišnji Allah za to je propisao ogromnu nagradu i sevab kakve nije propisao za druga djela.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, kaže da postoje dvije vrste zikra-spominjanja i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala:


1) Spominjanje i veličanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, imena i svojstava, hvaljenje Allaha njima; negiranje i otklanjanje od Allaha, subhanehu ve te'ala, onoga što Mu ne dolikuje; svejedno da li to sam čovjek od sebe radio, tj. spominjao Uzvišenog Allaha svojim riječima ili Ga spominjao Njegovim, subhanehu ve te'ala, riječima u kojima se spominju Njegova imena i svojstva, hvala kojom Uzvišeni hvali Sebe ili spominjanjem hadisa u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje Uzvišenog Allaha. I sve to biva bez izmjene, negiranja, poistovjećivanja i poređenja.


2) Spominjanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, naredbi i zabrana; svejedno da li to bilo spominjanjem Allahovih, subhanehu ve te'ala, riječi u kojima su sadržane dotične naredbe i zabrane, ili praktikovanjem samih tih naredbi i zabrana od strane čovjeka.
Svakako da veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, zahtijeva i veličanje Njegovih naredbi i zabrana, povođenje i rad po njima a to je razlog poslanstva Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i srž njegove poslanice putem koje čovjek spoznaje svoga Gospodara. Stoga, veličanje Allahovih naredbi i zabrana dokaz je i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala, Onoga Koji naređuje i zabranjuje.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, rekao je: „Ukoliko se objedine ove vrste zikra, to će biti najbolji vid zikra, s najpotpunijom i najvećom koristi.“Brojni su šerijatski tekstovi iz Kur'ana i hadisa koji govore o vrijednosti dove i zikra. Neki od njih su i sljedeći:

„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svj etlo izveo – On je prema vjernicima milostiv.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 41-43.)

„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 152.)

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'“ (Prijevod značenja Alu Imran, 190-191.)


„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9.)

„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (Prijevod značenja El-Džumu'a, 10.)

„Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!“ (Prijevod značenja Gafir, 55.)

„Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveče i u podne!“ (Prijevod značenja Er-Rum, 17-18.)
Što se tiče hadisa Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o vrijednostima zikra, oni su, također, mnogobrojni. Ovom prilikom spomenućemo samo neke.
Semure b. Džundub, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Najdraže riječi Allahu, subhanehu ve te'ala, jesu četiri riječi: subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. Nema smetnje da bilo kojom od njih otpočneš...“ Muslim (5724).
Mu'az b. Džebel, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće čovjek učiniti djelo koje ga više spašava od Allahove kazne od zikrullaha.“ Tirmizi, Ibnu Madže, Malik i šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio ga je vjerodostojnim u „Sahihul-Džami'u“ (5644).
Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dvije riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-Azim.Buharija (6682), Muslim (7021).

Od Abdullaha sina Busra, r.a., prenosi se da je neki čovjek rekao Božijem Poslaniku: "O Božiji Poslaniče, meni se čini da ima puno islamskih propisa, pa mi kaži neke najvažnije, kojih ću se pridržavati", pa mu je rekao: "Neka ti jezik neprestano spominje Allaha, dželle šanuhu" (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasen)
Kazao je Allahov Poslanik:" Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca." (Sahihu - l -Buhari)
Od Muaz ibn Džebela, r.a., se prenosi da je upitao Poslanika, savs:"Allahov Poslaniče, koje je djelo Allahu najdraže?" Pa mu je Poslanik, savs., odgovorio:"Da umreš a jezik ti mokar (vlažan) od spominjanja Allaha." (Ibn Hiban u svom Sahihu, hadis je hasen)

Mnogo je kur'anskih ajeta i hadisa Poslanika, savs., koji ukazuju na važnost ZIKRA - spominjanja Allaha. Pored propisanih zikrova za određene situacije (jutarnji i večernji zikr, pred spavanje, prije jela, ulazak i izlazak iz kuće, na putovanju i drugi), postoje svakodnevni zikrovi pomoću kojih rob obnavlja svoju imansku energiju i pomoću kojih podiže svoje stepene kod Allaha. Nagrada za učenje tih zikrova je velika. Svaki od tih zikrova ne uzima mnogo vremena, to su veoma kratke i na jeziku lagane rečenice, tako da njihovo zanemarivanje je samo dokaz čovjekove nemarnosti prema Allahu, subhanehu ve te’ala

Ovom prilikom Vam nudimo nekoliko svakodnevnih zikrova pomoću kojih možete uvijek da osvježite svoje srce, zato dok ste u autu, u sobi, na poslu, šetnji, sjetite se svog Gospodara ovim zikrom.

1)
سبحان الله - SubhanAllah. (100 puta)

Od Ebu Se'ida, r.a. se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Da li može neko od vas da u toku jednog dana zaradi hiljadu dobrih djela?" Jedan od prisutnih upita:"A kako da neko do nas zaradi hiljadu dobrih djela u toku dana?" Resulullah, sallallahu alejhi ve selem odgovori:"Onaj ko u toku dana kaže stotinu puta: SubhanAllah, biće mu upisano hiljadu dobrih djela ili izbrisano hiljadu njegovih grešaka." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, br. hadisa 2698)

2)
سبحان الله العظيم وبحمده - SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi

Od Džabira, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejh ve selem rekao:"Ko kaže: SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi, biće mu zasađena palma u Džennetu." (Sunen Et-Tirmizi, 5/61, hadis je hasen)

3)
سبحان الله وبحمده سبحان الله العظيم - SubhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi -l-a'zim

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na Mizanu (Vagi) i drage (mile) Gospodaru: subhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi-l-a'zim." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, dovi i tevbi, br. hadisa 2694)

4)
لا إله إلا الله وحده لا شريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير - La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko kaže: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir u jednom danu stotinu puta, kao da je oslobodio deste robova, upiše mu se stotinu dobrih djela i pobriše stotinu loših. Biće mu zaštita od šejtana toga dana sve dok ne omrkne. Niko neće učiniti bolje od onoga što je on uradio, osim onoga ko to više puta izgovori." (Sahihu-l-Muslim, 6041)

5)
لاحول ولا قوة إلا بالله - La havle ve la kuvvete illa billah. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Musa el-Eša'rija, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem upitao:"Hoćeš li te uputim na jednu od džennetskih riznica?" "Svakako." Onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"La havle ve la kuvvete illa billah." (Sahihu-l-Muslim, 2830)

6)
سُبحانَكَ الَّلهُمَّ وبحمدكَ أشهدُ أنْ لا إلهَ إلاّ أنتَ، أستغفِرُكَ وأتوبُ إليكَ - Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko sjedne u neko sijelo pa bude na njemu govorio mnogo bespotrebnih stvari, pa prije nego što ustane sa svoga mjesta kaže: Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke, biće mu oprošteno ono što je bilo na tom skupu (sijelu)." (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasenun garib)

7)
اللهم صل على محمد وعلى آل محمد - Allahumme salli ala Muhamed ve ala Ali Muhamed - Salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve selem. (10 puta i više)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Ko na mene donese jedan salavat (blagoslov), Allah će na njega donijeti deset salavata (blagoslova)." (Sahihu-l-Muslim, 6/456)

8)
سبحان الله و بحمده - - SubhanAllahi ve bihamdih (100 PUTA)

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem: "Ko kaže u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi' (Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene." (Muttefekun alejhi)

9)
أستغفر الله - Estagfirullah (100, 200, 300.....puta u toku dana i noći)

Od Abda ibn Besera, r.a., se prenosi da je rekao:"Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve selem gdje kaže:"Blago onome ko bude našao na Sudnjem danu na svojoj ploči (kartici) upisano mnogo istigfara." (zabilježio ga El-Munziri, a šejh Albani je hadis ocijenio kao sahih u "Sahih et-tergib ve-terhib, 2/125)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Tražite od svoga Gospodara oprosta, ja svaki dan to uradim stotinu puta." (Sahih Džami'a, 944, šejh Albani je za hadis rekao da je sahih)

10)
سبحان الله والحمد لله ولا إله إلا الله والله أكبر - SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber (100 puta)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Da kažem: SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber, draže mi je od svega što Sunce obasjava (Dunjaluka)."
(Sahihu-l-Muslim, 4/564)

 

Od zikrova (tj. dova) koje se koriste u određenom vremenu ili mjestu su:

 

1. Zikr pred spavanje, u strahu i na javi

Vjerodostojno se prenosi od Resulullaha, sallAllahu alejhi we sellem, da je prije spavanja govorio:"Bismikel-lāhumme emūtu ve ahjā" – (tj. sa Tvojim imenom, Bože moj, živim i umirem). Kada bi ustao iz sna rekao bi: "El-hamdu lillāhillezī ahjānā ba'de mā emātenā ve ilejhin-nušūr." (Prenosi Buhari) (tj. "Hvala Allahu Koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i Njemu pripada proživljenje). Učio je sure El-Felek, En-Nas i Ajetul-kursijju, a Et-Tirmizi od Ebu Umame prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, govorio:

"Ko pod abdestom legne u svoju postelju i bude spominjao Allaha dok ga drijemež ne uhvati, ni u jednom času noći se neće ustati i moliti Allaha u njoj za dobro, a da mu ga Allah neće dati."(Hadis je hasen)

Čovjek će u noćnom strahu reći: "E'ūzu bi kelimātillāhit-tāmmeti, min gadabihī ve min šerri ibādihī ve min hemezātiš-šejātīni ve en jahdurūn." (tj. utječem se Allahovim uzvišenim riječima od Njegove srdžbe i zla Njegovih robova i šejtanskih navraćanja na zlo i utječem se Allahu od njihovog prisustva.) Sunnet je započeti san pod abdestom na desnom boku.

 

2. Zikr početkom i krajem dana, tj. između zore i izlaska sunca i ikindije i zalaska sunca

Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja):

"O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte."(Prijevod značenja, suretul-Ahzab, ajet 41-42)

El-Dževheri kaže da "naveče" znači vrijeme između ikindije i akšama. Ovo nam pojašanjava i govor Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve sellem:

"Ko kaže kada osvane i omrkne "Subhānallāhi ve bi hamdihī" stotinu puta, niko neće doći sa boljim na Sudnjem danu osim onoga ko je isto ili više od toga rekao."(Prenosi Muslim)

 

3. Zikr prilikom ulaska i izlaska iz kuće

Prenosi se od Enesa, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko kaže kada izađe iz svoje kuće "Bismillāhi tevekkeltu alallāhi, ve lā havle ve lā kuvvete illa billāh" bude mu rečeno: "Dovoljno ti je, zaštitio si se i upućen si", a šejtan će od njega pobjeći."(Prenosi se u 'Sunnenima')

U Sahihu-Muslimu od Džabira, radijAllahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Kada čovjek uđe u svoju kuću i prilikom ulaska i jela Allaha spomene, šejtan kaže: "Nema nam prenoćišta niti večere." A kada ne spomene Allaha prilikom jela šejtan kaže: "Imate i prenoćište i večeru." Sunnet je prilikom ulaska u kuću reći: "Allāhumme innī es'eluke hajrel-mevlidži ve hajrel-mahredži. Bismillāhi veledžnā bismillāhi haredžnā ve alallāhi Rabbinā tevekkelnā."(Prenosi Ebu Davud) (tj. Allahu moj, ja Te molim za dobro prilikom ulaska i izlaska. S Allahovim imenom ulazimo i s Allahovim imenom izlazimo (iz kuće) i na Allaha našeg Gospodara se oslanjamo).

 

 4. Zikr prilikom kretanja na putovanje i prilikom povratka

Prenosi Et-Taberani od Vjerovjesnika, sallAllahu 'alejhi ve sellem, da je rekao:

"Niko neće bolje učiniti i ostaviti svojoj porodici do čovjek koji kada krene na put klanja dva rekata namaza."

U "Musnedu" imama Ahmeda od Ebu Hurejre, radijAllahu 'anhu, se prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko želi ići na putovanje neka onima koji ostaju kaže: "Allah te čuvao, Onaj Koji ne zaboravlja povjerene stvari" i kaže: "Allah te čuvao u vjeri, emanetima i tvojim ishodima djela."(Prenosi Et-Tirmizi)

Allah, dželle šanuhu, u ajetu govori o dovi onih koji se ukrcavaju tj. sjedaju u prevozno sredstvo:

"Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti."(Prijevod značenja, suretu-Ez-Zuhruf, ajet 13-14)

Tada će vjernik činiti tesbih, zahvaljivati Allahu i tražiti oprosta od Njega." U "Sahihu-Muslimu" stoji dodatak: "Allāhumme innā nes'eluke fi seferinā hāzā el-birre vet-takvā ve minel-ameli ma terdā. Allāhumme hevvin alejnā seferenā hāzā vatvi annā bu'dehū. Entes-sāhibu fis-seferi vel-halīfetu fil-ehli. Allāhumme innī e'ūzu bike min va'sāis-seferi ve ke'ābetil-menzari ve sū'il-munkalebi fil-māli vel-ehli." (tj. Allahu naš, mi Te molimo na putu ovom za dobročinstvo i takvaluk i od djela ono čime si Ti zadovoljan. Allahu naš, olakšaj nam ovaj put i skrati nam daljinu njegovu. Ti si uz nas na putu i Povjerenik u ostavljenoj porodici. Bože moj, utičem Ti se od putnih teškoća i ružnih prizora, te ružnog povratka imetku i porodici).

Kada bi se vraćao izgovorio bi iste riječi i dodao: "Āibūne, tāibūne, ābidūne li rabbinā hāmidūn."(Prenosi Ahmed, El-Bezzar i Muslim) (tj. Povratnici, pokajnici, pobožnjaci i našem Gospodaru zahvalnici).

 

5. Zikr prilikom jela i pića

Od adaba jela i pića je učenje bismille prilikom otpočinjanja jela i pića, jedenje desnom rukom, zajednička sofra i zahvala Allahu, dželle šanuhu, poslije jela tj. zahvala na blagodati. O ovome se prenose vjerodostojni hadisi u Sahihu-Muslimu.

Prenosi Ebu Davud sa vjerodostojnim lancem da je Se'id ibn Ubade došao Poslaniku, sallAllahu 'alejhi ve sellem, sa hljebom i uljem, pa je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, jeo i rekao:

"Postači se kod vas iftarili, vašu hranu jeli čestiti i meleki na vas salavate donosili."

Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, također, kaže:

"Ko nešto pojede od hrane i kaže: "El-hamdu lillāhillezī at'amenī hāzā ve rezekanī min gajri havlin minnī ve lā kuvvetin" (tj. Hvala Allahu Koji me je nahranio ovim i opskrbio me bez moga učešća u tome) bit će mu oprošteni prijašnji grijesi."(Prenosi Et-Tirmizi)

 

6. Iskupljenje zajedničkog sastanka (sijela)

Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko dođe na neko mjesto okupljanja, a bude prekomjerno pričao i ţamor poticao i prije nego što ustane kaže: "Subhānekellāhumme ve bi hamdike, ešhedu en lā ilāhe illā Ente estagfiruke ve etūbu ilejke" Allah će mu oprostiti i očisititi ga od tog govora na sijelu." ( Prenosi Et-Tirmizi, hadis je hasen-sahih)

 

7. U ljutnji će se reći: "E'ūzu billāhi mineš-šejtānir-radžīm" i uzeti abdest

 

8. Kada se vide ljudi u iskušenju treba reći: "El-hamdu lillāhillezī āfāni mimmebtelāke bihī ve feddalenī alā kesīrin min men haleka tefdīla." (Prenosi Tirmizi) (Hvala Allahu koji me sačuvao od ovoga čime je tebe iskušao i odlikovao me nad mnogim od stvorenja).

 

9. Kada ga nešto zadivi reći će: "Mā šāallāh, la kuvvete illā billāh" i spomenut će Allaha.

 

10. U nevolji će reći: "Innā lillāhi ve innā ilejhi rādži'ūn. Allāhumme edždžirnī fī musībetī ve ahlif lī hajren minhā."(Prenosi Muslim) (Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Bože moj, nagradi me u nevolji mojoj i daj mi uz nju dobro).

 

 11. U strahu i patnji će musliman reći: "Bismillah" pa će se šejtan smanjiti i bit će kao mušica. Ibn Kesir kaže: "Ovo je uticaj blagodati Bismille". Lijepo je Bismillu reći prije ulaska u zahod, na početku abdesta, prilikom jela, klanja, a neki su rekli da je vadžib. Lijepo ju je reći prilikom bračnog spolnog odnosa."

 

12. Zikr prije bračnog spolnog odnosa

Lijepo je reći Bismillu i proučiti dovu, jer se od Ibn Abbasa , radijAllahu 'anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Kada neko od vas priđe svojoj supruzi i kaže: "Bismillāh. Allāhumme džennibniš-šejtāne ve džennibiš-šejtāne mā rezaktenā" i bude određeno da dobiju dijete šejtan mu neće nikada nauditi." (Mutefekun alejhi)

 

13. Zikr prije ulaska u zahod i poslije izlaska iz njega

U Sahihul-Buhariji i Muslimu se od Enesa, radijAllahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, prije ulaska u zahod govorio:

"Allāhumme inni e'ūzu bike minel-hubusi vel-habāisi" a kada bi izlazio: "Gufrāneke." (Prenosi Et-Tirmizi, sa isravnim lancem) U zahod se ulazi prvo lijevom nogom, a izlazi desnom i u njemu se neće ništa pričati (osim u prijekoj potrebi).

 

14. Dova u nesanici

Prenosi Et-Taberani od Zejda ibn Sabita, radijAllahu anhu, da je rekao:

"Uhvatila me noćna nesanica pa sam se požalio na to Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, a on mi reče: "Reci: Allāhumme garretin-nudžūmu ve hede'etil-ujūnu ve Ente Hajjun Kajjūmun. Jū Hajju, jā Kajjūmu enim ajni ve-hdi' lejlī", ove riječi sam rekao i nesanica je prestala."

 

15. Zikr u brizi, tuzi i potištenosti

Prenosi Ahmed s vjerodostojnim lancem da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ne snađe roba briga i tuga, a on kaže: Allāhumme innī abduke ve-bnu abdike, ve-bnu emetike. Nāsijeti bi jedike, mādin fijje hukmuke adlun fijje kadā'uke, es'eluke bi kulli-smin huve leke semmejte bihi nefseke ev enzeltehū fi kitābike ev allemtehū ehaden min halkike eviste'serte bihī fī ilmil-gajbi indeke en tedž'alel-Kur'āne rebī'a kalbī ve nūre sadrī ve dželā'e huznī ve zehābe hemmī ve gammī", a da Allah neće otkloniti njegovu brigu i tugu i zamijeniti ih radošću. Et-Tirmizi o dovi u potištenosti prenosi: "Ja Hajju ja Kajjūmu bi rahmetike estegīsu." El-Hakim, također, prenosi: "Hoćete li da vas obavijestim o nečemu kada čovjeka potištenost i dunjalučko iskušenje snađe, a on time Allaha zamoli, pa mu On potištenost otkloni! Zun-Nun (Junus, alejhi sellem) je dovio sljedećim riječima: "Lā ilāhe illā ente. Subhāneke innī kuntu minez-zālimīn."

 

16. Zikr onoga kome je nanešena nepravda ili onoga ko je opsihren: "Hasbunallāhu ve ni'mel-vekīl." Ovo će musliman govoriti sa namjerom činjenja dove i slamanja nepravde i otklanjanja sihra, jer je Ibrahim, alejhi sellam, izgovorio ove riječi kada je bio bačen u vatru, a Poslanik Muhammed, sallAllahu 'alejhi ve sellem, kada su ga Kurejšije zlostavljale.

 

17. Dova kada vjernik vidi nešto što voli ili prezire

Kada vidi nešto što voli reći će: "Elhamdulillāhillezī bi ni'ametihī tetimmus-sālihātu", a kada vidi nešto što ne voli reći će: "El-hamdu lillāhi alā kulli hālin." (Prenosi El-Hakim)

 

18. Također, u Šerijatu su potvrđeni ostali zikrovi poput onoga prilikom grmljavine, padanja kiše, velikih vjetrova (bura), mlađaka, kao i dove prilikom slušanja glasova nekih životinja kao laveža pasa, rikanja magarca, pijetlova kukurikanja, što je sve potvrđeno u knjigama o zikrovima i vjerodostojno preneseno od Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve sellem.

Allah najbolje zna.

 

Iz knjige 'Načela islamskog življenja', str:447-451.

Autor: Abdurrahman b. Abdillkerim el-Ubejjid

 

http://www.youtube.com/watch?v=2d_F4AIlUWY

http://www.youtube.com/watch?v=dcQZJvlCoOo

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer


04.05.2012.

Propisi odlaska,ulaska i boravka u Mesdzidu-Dzamiji !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Propisi odlaska,ulaska i boravka u Mesdzidu-Dzamiji !

 

Pitanje: Eselamu alejkum brate. Imao bih pitanje: kako se treba ponašati u džamiji? Šta se uglavnom treba raditi kad se dođe u džamiju? Kod nas uglavnom mnogi pričaju o dunjaluku. Kad se prouči ezan i u vremenu od 10 min do ikameta, dok se klanja 2 rekeata, malo ko upućuje dovu. Većinom ponovo se okrenu i pričaju a jel radiš ... i opet dunjaluk. Jel' meni dozvoljeno da kažem nemojte o dunjaluku pričati? Neki kažu da pretjerujem.

Odgovor: We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu

Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-'alemin. Wes-salatu ves-selamu 'ala nebijjina Muhammed ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.

Na samom početku, molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da te, dragi brate, učvrsti na Svome putu i podari ti svako dobro oba svijeta!

 A zatim, što se tiče tvoga pitanja: kako se treba ponašati u džamiji, ovdje u odgovoru spominjem –istina ukratko- radnje koje bi se trebale činiti prilikom odlaska do džamije, ulaska i boravka u njoj.

Zbog skučenog prostora i vremena, spomenut ću samo radnje i pojedine njihove koristi s napomenom da za sve rečeno postoji uporište (dokaz) u Allahovoj knjizi, sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi njegovih ashaba, Allah svima njima bio zadovoljan.

Propisi odlaska do džamije

1-Izlazak iz kuće i odlazak do džamije u najljepšem izgledu

a)obući najljepšu odjeću koja prekriva ramena i stidna mjesta

b)obući kapu

c)namirisati se lijepim mirisom

d)koristiti misvak


2-Otići na vrijeme u džamiju

Ranim odlaskom u džamiju postižu se brojne koristi od kojih su i:

a)ubrajanje u jednu od kategorija koje će Uzvišeni Allah staviti na Sudnjem danu u hlad Arša kada mimo njega ne bude nikakvog drugog hlada,

b)onaj koji porani u džamiju radi namaza pa iščekuje u njoj namaz on je u namazu sve dok ga čeka,

c)sve dok bude čekao namaz meleki će tražiti oprosta i milosti za njega,

d)smireno će ići do džamije i u tome slijediti sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,

e)stići će u prvi saff o čijim vrijednostima govore brojni hadisi

f)klanjat će namaz prije ikameta

g)proučit će dovu između ezana i ikameta

h)prisustvovat će donošenju početnog tekbira.

Onaj koji ne porani do džamije biće uskraćen mnogih ovih odlika i vrijednosti!


3-Učiti dove i zikr prilikom odlaska do džamije

Što se tiče dokaza koji govori o tačno propisanoj dovi ili zikru koji se uče prilikom izlaska iz kuće i tokom odlaska do džamije, o tome ne postoji jasan i vjerodostojan dokaz –a Allah najbolje zna- tako da se mogu učiti razne dove i zikrovi, bez ograničenja.

4-Smireno i dostojanstveno ići do džamije

5-Ići pješke ako u tome nema tegobe i po mogućnosti praviti manje korake, kako bi se do džamije napravilo što više koraka

6-Odlaziti u sebi najbližu džamiju i ne odlaziti u drugu, osim sa opravdanim razlogom jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Klanjajte u svojim mesdžidima i ne idite za drugim mesdžidima.“ (Taberani u Kebiru, 12/370. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami'u, 5332.)


Propisi ulaska u džamiju i boravka u njoj

1-U džamiju se ulazi desnom nogom.

2-Prilikom ulaska u džamiju proučiti jedinu propisanu dovu zabilježenu u Muslimovom sahihu.

3-Nazvati selam prisutnima u džamiji.

4-Proći do prvog saffa u džamiji.

5-Ne uznemiravati prisutne u džamiji: prolazeći ispred njih dok klanjaju, ili koračajući preko njih, ili dizati svoj glas dok drugi klanjaju ili uče Kur'an.

6-Ako ima vremena klanjati dva rekata iza sutre-perde koja treba biti udaljena od klanjača tri lakta.

7-Sjesti na mjesto najbliže imamo ako već nije zauzeto.

8-Ne podizati drugog kako bi se sjelo na njegovo mjesto.

9-Ne zauzimati svoje mjesto tako d aniko nikada ne smije sjesti na naše mjesto u džamiji.

10-Ne razgovarati o dunjaluku, već ili klanjati namaz, ili učiti Kur'an, ili govoriti o vjeri ako se posjeduje šerijatsko znanje.

11-Kada se prouči ezan za namaz ne izlaziti iz džamije bez potrebe.

12-Ponavljati riječi ezana za muezzinom, zatim donijeti salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i proučiti propisanu dovu.

13-Klanjati dva rekata između ezana i ikameta a zatim proučiti dovu jer se tada dova ne odbija.

14-Kada se uči ikamet, ponavljati riječi ikameta kao što se ponavljaju i riječi ezana i ako se ima vremena donijeti salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i proučiti propisanu dovu. Ukoliko će se zbog ovoga zakasniti na početni tekbir, onda se prednost daje početnom tekbiru.

15-Kada se prouči ikamet za namaz popuniti i poravnati saff.

16-Stati u prvi saff i nikome ne davati prednost. O vrijednostima prvog saffa govore brojni veličanstveni hadisi pa neka se za tu vrijednost natječu oni koji hoće da se natječu!

17-Nakon obavljenog namaza, ukoliko se može, ostati što duže na tome mjestu.

18-Ukoliko si u mogućnosti sunnete nakon farza ostavi za kuću jer nas na to podstiču brojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovom prilikom da spomenem samo dva hadisa zbog njihove janoće i ljepote: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čovjekov namaz u njegovoj kući vrijedniji je od njegova namaza u ovom mom mesdžidu, osim obaveznih namaza.“ (Sahihu-l-Buhari, 731, 6113, 7290; Sahihu Muslim, 781.)

U hadisu Suhejba, radijallahu anh, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čovjekov dobrovoljni namaz kada ga niko od ljudi ne vidi jednak je dvadeset pet njegovih namaza pred očima drugih ljudi!“ (Ebu Ja'la; Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami'u, 3821.)

19-Nakon namaza ispitaj se sa džematlijama, svojim komšijama jer upravo zbog poznavanja stanja i prava naših komšija kod nas naređeno nam je da klanjamo u sebi najbližim džamijama.

20-Kada izlaziš iz džamije, uči propisanu dovu zabilježenu u Muslimovom sahihu i prvo izađi lijevom nogom.

Ovo je ono što mi je Uzvišeni Allah olakšao da skupim sada o propisima i adabima odlaska, ulaska, boravka u džamiji i izlaska iz džamije. Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji uče Njegovu vjeru da bi radili po njoj!

 

Odogovorio: Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic

El-bejan.com

02.05.2012.

Na sto te sestro poziva Sejtan a na sto Islam pa razmisli?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Na sto te sestro poziva Sejtan a na sto Islam pa  razmisli?



Ljudski život na ovom svijetu nije uzalud i bez smisla. On je dat u kontekstu višeg života, života koji dolikuje covjeku. To je život sa simbolom pobjede nad svim destruktivnim, život koji se razlikuje od animalnog. Moralni zakoni što ih je Kur'an proklamovao, covjekov život cine osmišljenim i dostojnim respekta. Socijalna strana covjeka bitan je faktor za ideal pravog života, a ispravnost pojedinca sudbinski je vezana za ispravnost zajednice.

Pod parolom blistave slobode i pozivom ka potpunoj jednakosti među polovima, zagovarači raspada moralnih vrijednosti, seksualne slobode i zapadne anarhije žele od tebe ako se predaš njihovoj podloj propagandi i njihovim zahtjevima da otkriješ svoje tijelo, da se miješaš sa muškarcima i da prkosiš naređenjima Uzvišenog Allaha – sljedeće:

1. Da budeš najopasnije sredstvo za širenje razvrata i glavni element uništavanja porodice, društva pa i cijele zajednice muslimana (ummeta), kao što je rekao jedan od istaknutih vođa: "Čaša i pjevačica će srušiti muhammedansku zajednicu više nego hiljadu topova! Zato ih navedite da se ludo odaju strastima!"

2. Da budeš poluga rušenja čednosti, čistote i svih ostalih islamsko – moralnih vrijednosti – kako bi naši neprijatelji zavladali našim prostorima i pljačkali naša dobra, jer je poznato da je lahko ovladati društvom koje je razjedinjeno i rascjepkano.

3. Da ti, koja si dragocijeni dragulj, budeš jeftina roba, pa da taj ološ i njihova gospoda trguju tvojim tijelom na današnjim pijacama robljem, te da im ti poslužiš kao ponižavajuća propaganda kojom privlače mušterije i da tvojim golim ili polugolim slikama uljepšavaju svoje raznorazne reklame.

4. Da budeš lahak plijen i sladak i ukusan zalogaj razjarenim vukovima koji izgaraju od želje da unište tvoju čednost i oskrnave tvoju čast.

5. Da budeš lijepa lutka s kojom će se oni sa nezasitim strastima poigravati kako god oni hoće, u koje god vrijeme hoće i po cijeni koju god oni hoće! Pa kada te se zasite – što će se sigurno brzo desiti – sa poniženjem će te odbaciti, da bi se poigrali sa drugom lutkom. I kada zađeš u godine, pa uvehne tvoja ljepota – što će se sigurno desiti – bit ćeš ostavljena i zaboravljena, bez muža koji bi ti pravio društvo, bez djece koja bi te pazila i bez unučadi koja bi se s tobom igrala.

Zato se čuvaj, sestro, takvog tragičnog završetka i toga mračnog tunela, u koji nije dospjela nijedna djevojka ili žena, a da nije zalutala i pohitala da izvrši samoubistvo, kao što je to prije izvjesnog broja godina uradila Dalila, francuska pjevačica koja je dostigla vrhunac navodne umjetničke slave. Prije nje samoubistvo je izvršila i Merlin Monro, najpoznatija, najljepša i najizazovnija glumica Holivuda! Prije nego što je skončala svoj život, ona je napisala u svom oproštajnom pismu: "Ja sam najnesrećnija žena na Zemlji, jer nisam mogla biti mati! Častan porodični život smatram vrijednijim od svega drugog, jer se ženina stvarna sreća krije upravo u tom čistom životu…" Na kraju pisma ona poručuje: "Angažman bilo koje žene u filmu čini je jeftinom i bezvrijednom robom, bez obzira na to koliko lažne slave i ugleda stekla! Savjetujem svim djevojkama da se nebave glumom, kako ne bi skončale poput mene."

To su samo dva od stotina gorkih primjera i iskustava kroz koje su prošle te poznate žene koje su imale sve ono o čemu ti sanjaš i u snu i na javi. Međutim, uprkos tome velikom bogatstvu, slavi i opčinjenosti miliona ljudi njima, one su sve više bile nesretne, kao rezultat zastranjivanja od prave ljudske prirode i udaljavanja od Božije staze. Zato, sestro, uzmi pouku iz toga, jer, kao što se kaže: Sretan je onaj ko uzme pouku od drugog. Još jednom te upozoravamo da ne padneš u to strašno šejtansko leglo i savjetujemo te da budeš bogobojazna i da se pripremiš za susret sa Allahom prije nego što te zadesi Njegova strašna kazna.

Šta mi hoćemo od tebe?

Mi pozivamo islamu, pozivamo istini, dobru, uputi i svjetlu. Mi od tebe ne tražimo nikakvu materijalnu korist, nego mi – iz milosti i saosjećanja sa tobom, te iz želje da te spasimo od raznoraznih poniženja i patnji – iz dubine naših srca želimo:

1. Da budeš dobra vjernica, da istinski činiš ibadet svome Gospodaru, da izvršavaš Njegove naredbe i kloniš se Njegovih zabrana, da budeš čestita i poštena, da imadneš uzoran život i lijepo ponašanje i da budeš što dalje od onoga što je sumnjivo i od bestidnih, nemoralnih i razvratnih mjesta.

2. Da budeš neovisna ličnost, da imaš snažnu volju, da se oslobodiš od pritisaka pokvarenog načina života, da se oslobodiš slijeđenja nevjernica, da se oslobodiš obmana i varki lažnog ugleda i sreće i da se podržavaš principa svoje prirodne vjer, pogotovo hidžaba. Ovo je zgodna prilika da ti pojasnimo da hidžab nije samo komotna odjeća koja pokriva tvoje draži, nego je on simbol mnogih Allahovih propisa koji ženi muslimanki daju posebne odlike i čine je dobrim i korisnim članom islamskog duštva, u kojem nema nevolja poput raskalašenosti, golotinje i miješanja sa muškarcima…

Nema nikakve sumnje da su upravo te nevolje uzrok problema ove slijepe materijalističke civilizacije i uzrok porastu broja zločina, silovanja, nastranosti i strašnih polnih bolesti, od kojih "SIDA" sigurno neće biti zadnja. Još gore od toga jeste to što su te nevolje uzrok prokletstvu, sramoti i propasti na ahiretu – da nas Allah subhanehu ve te'ala sačuva od takvog završetka.

3. Da svojim roditeljima činiš dobro, da nastojiš izvršiti svoje obaveze prema njima i ispuniti njihove zahtjeve, da budeš odana svome mužu, da nastojiš pridobiti njegovu ljubav i da mu budeš pokorna, da učestvuješ u njegovoj i radosti i tuzi, da činiš ono što će ga smiriti, rashladiti i odmoriti, da se samo njemu uljepšavaš i da iznalaziš razne načine da bude zadovoljan sa tobom, kako ne bi obraćao pažnju ni na jednu drugu ženu i kako ne bi razmišljao o onome što je haram.

4. Da bueš dostojanstvena i časna, da budeš obrazovana i da znaš sve ono što će ti koristiti za vjeru i život, pa čak i da druge podučavaš i da žrtvuješ sve što je potrbno na putu promicanja svoje vjere.

5. Da rađaš junake i uspješno odgajaš nove generacije i da učestvuješ u izgradnji civilizacije na visokim moralnim i čvrstim materijalnim temeljima.

I na kraju: Uzvišeni Allah te počastio dajući ti razum i darovao ti je mogućnost izbora, pa izaberi:

-Ili ćeš se prikloniti taboru naših neprijatelja koji putem onih koji rade za njih uljepšavaju nastranost i pokvarenost – kako bi te lakše ulovili. U tom slučaju gubitnik nećeš biti samo ti, nego i cijeli naš ummet i nećeš izgubiti samo ovaj svijet negi i ahiret, što je tek pravi gubitak!

- Ili ćeš se sa punom sviješću prikloniti našem islamskom identitetu i ponositi se principima naše prirodne vjere i pridržavati se svih tih principa, čime ćeš obezbijediti sebi sretan i lijep život i spasiti samu sebe od nesreće na ovom svijetu i ponižavajuće kazne na ahiretu.

Komentar 26. ajeta sure El-E'araf)

Allah Uzvišeni u Kur'anu casnom je rekao:

„ O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeca cestitosti; to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.“

Ljudski život na ovom svijetu nije uzalud i bez smisla. On je dat u kontekstu višeg života, života koji dolikuje covjeku. To je život sa simbolom pobjede nad svim destruktivnim, život koji se razlikuje od animalnog. Moralni zakoni što ih je Kur'an proklamovao, covjekov život cine osmišljenim i dostojnim respekta. Socijalna strana covjeka bitan je faktor za ideal pravog života, a ispravnost pojedinca sudbinski je vezana za ispravnost zajednice. Stoga Allah, subhanehu ve te'ala, Kur'anom uspostavlja pravila ponašanja koja su optimalno rješenje za osmišljen život na Zemlji.
Ciniti dobro a suprotstavljti se zlu, jedan je od najviših principa islamskog ucenja. On se odnosi na svaku poru ljudskog života: porodicu, susjedstvo i širu društvenu zajednicu. Cijelim tim kodeksom provejava osnovna kur'anska intencija – da dobro može trijumfovati nad zlom, samo ako se covjek zalaže za te principe i živi u skladu s njima. Na taj nacin on ostvaruje dimenziju ovosvjetskog života koja ga razlikuje od animalnog, s kojim se uklapa u harmoniju zakona koji vladaju u kosmosu.

Uspostavljanje moralne zajednice

U cilju uspostavljanja moralne zajednice Kur'an, pored ostalog, spominje i odjevanje kao jedan od bitnih faktora za sklad i funkcionisanje zajednice. Shodno covjekovoj prirodi Uzvišeni Tvorac propisao je norme ponašanja, medu njima i odijevanje, koje ga upucuju na krepostan život i distanciraju od svih oblika nastranosti i griješenja, ucinivši ga uz to namjesnikom na Zemlji i podredivši mu na njoj sve potrebno za život, Uzvišeni mu je time iskazao pocast i visoki stepen milosti. Stoga, suprotstavljanje Njegovoj volji, covjeka vodi u zabludu i grijeh koji, u konacnici, rezultira njegovom propašcu i na ovom i na buducem svijetu.
Navedenim ajetom sure El-E'araf, Svevišnji traži od muslimana da paze na svoj izgled, da budu propisno odjeveni, da cuvaju svoje dostojanstvo i da uživaju u odjeci i ukrasima koje im je On stavio na raspolaganje. Tim ajetom ljudima je objašnjena svrha propisa o odjeci koja se ogleda u: pokrivanju tijela (el-'avre) i uljepšavanju licnog izgleda. Uz ovaj ajet, u istoj suri s istovjetnim nacinom obracanja, Uzvišeni zapocinje još dva ajeta sinovima Ademovim (ljudima uopce), u kojima ih upozorava na golotinju i zapuštanje izgleda kao znakove povodenja za šejtanom:
„O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjecu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.“
O, sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hocete da namaz obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“


Odjeca cestitosti

U predmetnom ajetu Allah, dželle šanuhu, spominje odjecu cestititosti, (libasut-takva) naglašavajuci da je to, ono najbolje, kao što za opskrbu potrebnu za hadždž kaže: Za put se opskrbite, a najbolja opskrba je bogobojaznost (fe inne hajrez-zadit-takva)! Osjecaj bogobojaznosti je vjerniku osnovni pokretac na putu cinjenja dobrih djela koja ce mu biti opskrba za drugi svijet. Odjeca bogobojaznosti je ogledalo covjekove duše i njegovog sveukupnog stanja.
Odjevni predmet od materijala pokriva sram covjeka i krasi njegovo fizicko tijelo; na taj nacin on pridonosi da covjek izgleda skromno i ugodno. To je vanjska strana covjeka. Medutim, izrazito je važna haljina poniznosti koja ukrašava njegovo unutarnje bice i oplemenjuje ga duhovno i moralno. Haljina unutarnje poniznosti satkana je od konca straha pred Allahom, dž.š., i najfinijeg smisla skromnosti i poniznosti. Važnost ove unutarnje haljine se može vidjeti u tome da je vanjska, materijalna haljina iskrojena prema njezinom modelu. Ponizan covjek ce se oblaciti trijezno i pristojno.
Odjecu bogobojaznosti (libasut-takva) komentatori Kur'ana razlicito razumijevaju. Ikrime kaže: „To je ono cime ce biti obuceni bogobojazni na Sudnjem danu, dok neki pod ovom kur'anskom sintagmom podrazumijevaju iman, dobra djela, ili lijep izgled lica.“

Odjeca cestitosti pokriva slabosti srca i ukrašava ga, kao što vanjska odjeca, pokriva slabosti tijela i ukrašava ga. Obje su nužne i uzajamno se dopunjuju i potpomažu. Stoga nas naš Gospodar, dželle šanuhu, podsjeca na Svoju milost prema Ademovoj djeci, koja Ga je potaknula da im dadne haljine i nakit. Ljudi su jedina bica kojima je propisana odjeca kojom oni pokrivaju svoja tijela i zbog toga oni treba da budu zahvalni svome Stvoritelju.
Hazreti Alija je otišao u ducan i kupio košulju koju je platio tri dirhema. Obukao ju je i ona mu je pokrivala sve do šaka i clanaka. Tom prilikom je izgovorio: „Hvala Allahu, Koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“ Neko ga je upitao: „Jesili li to cuo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ili to ti kažeš?“ On odgovori: „Cuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako prilikom oblacenja izgovara: Hvala Allahu koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“

Pokrivanje tijela znak je stida

Norma kojom se reguliše islamski nacin odijevanja, uz ostalo, u funkciji je suzbijanja strasti koja se može javiti u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. To je, ustvari, efikasna preventivna mjera protiv zloupotrebe covjekovog prirodnog nagona koji je u biti milost Njegova, ukoliko se upotrijebi na vjerom dozvoljen nacin. Spolni nagon, kao blagodat i užitak, ima svoju višu funkciju u životu covjeka. Covjek njime osigurava produženje vrste na zemlji. Zato stidna mjesta muškarca i žene, sama po sebi, nisu zlo, ali njihova upotreba suprotna Allahovim, dž.š., zakonima rada zlo. Stoga, ko porice obligatnost pokrivanja stidnih mjesta i uljepšavanje izgleda, skrenuo je s puta islama na put šejtana prokletnika.
Da bi se iskrene vjernice na javnim mjestima razlikovale od lahkomislenih žena, Allah, dželle šanuhu, im je propisao odjecu koja ce pokrivati njihova tijela i tako onemoguciti tude muškarce od neprilicnog miješanja i udvaranja. Propisom odijevanja Uzvešeni nije ogranicio slobodu žene, nego ju je zaštitio od eventualnih neugodnosti koje joj se mogu desiti ukoliko je nepristojno odjevena, kao što se navodi u Kur'ani-kerimu:
„O, Vjerovjesnice, reci ženama svojim, i kcerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa nece napastovane biti.“
Propisno odjevena muslimanka bit ce u društvu prepoznatljiva kao plemenita i cista osoba koja drži do svoje cednosti, morala i poštenja, a ne kao ona cije je tijelo obnaženo i koja kod pokvarenih ljudi pobuduje pogrešna ocekivanja i grešne misli. Njena odjeca bit ce ujedno barijera nemoralnim i besposlicarima koji bi je rado zavodili i uznemiravali.

Šta se smatra avretom za muškarca i ženu?

Vecina ucenjaka smatra da je stidni dio tijela (avret) za muškarca predio od pupka do koljena, dok pojedini imami kao npr. Ibn Hazm i neke hanefije i malikije, misle da bedra ne spadaju u avret. Avret žene, u odnosu na tudeg muškarca, je cijelo njeno tijelo, osim lica i šaka, shodno hadisu u kojem se Alejhisselam obratio svojoj svastici Esmi, nakon što je ušla kod njega u prozirnoj odjeci: „O Esma, kada žena dobije prvu menstruaciju, (to jeste kad postane punoljetna) nije dozvoljeno da se na njenom tijelu vidi išta osim ovoga i ovoga (i on pokaza na svoje lice i šake).“ Dakle, i muškarcima i ženama dozvoljeno je vidjeti na tijelu, i muškarca i žene, one dijelove koji se ne smatraju avretom, s tim što to gledanje, kao što smo ranije istakli, ne smije biti požudno.
U citiranom ajetu stoji: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje. Ukras žene je sve ono što je cini ljepšom i privlacnijom, svejedno da li se radi o tjelesnim ljepotama, kao što su lice, kosa i fizicka grada tijela, ili odjeci, nakitu, šminki i sl.
Medu islamskim ucenjacima nije usaglašen stav o pitanju razumijevanja rijeci iz dijela ajeta osim onoga što je ionako spoljašnje, odnosno sve što se ubraja u ženinu vanjštinu koju je dopušteno vidjeti. Po vecini, to su njeno lice, surma, šake i prstenje. Taj stav zastupaju Ibn Abbas, Enes, Seid bin Džubejr, Ata', Evzai' i dr. Hazreti Aiša, Katade i još neki tome pridodaju i narukvice. Kasniji mufessiri kao što su Taberi, Kurtubi, Zamahšeri Razi i drugi takode podržavaju taj stav.
Poslije podsjecanja na prijestup naših roditelja, Allah, subhanehu ve teala, istice svoju blagodat prema „sinovima Ademovim“ u vidu odredivanja odjece i pokrivanja tijela s ciljem zaštite njihove ljudskosti kako se ne bi sunovratili na stepen životinje: da bi se oni opametili.

„Otuda musliman vidi vezu izmedu velikog napada i kampanje usmjerene protiv stida i morala i otvorenog propagiranja tjelesnog razgolicavanja, uime ljepote, civilizacije i ljubavi, s jedne strane, i ciononistickog plana, rušenja njihovog ljudskog dostojanstva i brze destrukcije kako bi se utro put njihovom porobljavanju od strane cionisticke vlasti. (...) Ljudski ukras i ljepota je u pokrivanju, a životinjski ukras i ljepota je u razgolicenosti. Ali ljudi (bica u ljudskim likovima) u ovom vremenu vracaju se nazad u džahilijjetsko doba koje ih opet vraca u svijet životinja, pa se ne prisjecaju Allahove, dž.š., blagodati prema njima, koja štiti njihovo ljudsko dostojanstvo i dignitet.“

Šta se krije iza takozvane emancipacije žene?

U svjetlu intenzivne kampanje protiv morala i stida treba posmatrati zabludjelost i otudenost savremenog covjeka od izvorne božanske objave. U eri seksualnih sloboda i razvrata, posebno se namece problem tzv. emancipacije žene. Cari kojima je obdarena, nakit i koketni odnos spram sredine cine je ekscentricnom. Emancipacija za koju se izborila omogucila joj je prodor u sve pore ljudskog življenja. Na putu borbe za svoj „realni i ravnopravni tretman“ žena je imala veliki broj pristalica. Organizatori modnih revija, glamuroznih izbora za miss, filmskih i muzickih festivala, zatim pisani i elektronski mediji, mogucnost zaposlenja na skoro svim radnim mjestima, omogucili su joj neslavni izlazak na pozornicu života.
Ona je postala žrtvom teorije da „život treba živjeti po nalozima duše“. Zagovornici takvih stavova isforsirali su njenu razgolicenost u kojoj su prepoznali uspjeh za nju i izlazak iz okova konvencionalne sredine. U svemu tome oni nisu zaboravili ni svoje interese. Uz njih i oni su uhvaceni u životni vrtlog koji ih nemilosrdno kovitla. Rezultat takvog iskoraka u njenu „ravnopravnost“ jeste: ugroženost porodice, enormno veliki procenat razvoda brakova, reduciranje potomstva, vanbracni odnosi, raširenost prostitucije, bispolni brak, seksualne nastranosti, zarazne bolesti i još mnogo toga. Sida, koju su nazvali, „kugom modernog doba“, direktni je produkt takvog, razvratnog nacina života. Ta opaka, i zasad neizlijeciva bolest, svakodnevno ubija hiljade ljudi širom svijeta. „Zaista je cudno da oni koji se pozivaju na kršcansku religiju u svijet izvoze razgolicenost i obnaženost tijela, kršenje onoga što je zabranjeno, nudizam, pornografiju, vulgarnost, seksualne perverzije svake vrste... Ja mislim da historija covjecanstva nije vidjela gori razvrat od onoga koji danas šire takvi ljudi.“

Indikativna je izjava jedne poznate glumice koja je, bez imalo ustrucavanja, izašla gola pred novinare kako bi dala intervju. Upitana: „Osjeca li nelagodu zbog takvog izgleda“, odgovorila je: „Zar se treba stidjeti onoga s cim nas je priroda obdarila. Da svoja stidna mjesta trebamo skrivati priroda bi se pobrinula da ona obrastu perjem ili dlakom.“ Nažalost ta izoblicena svijest zadobija sve veci broj pristalica, tako da je savremeni covjek sve bliži stepenu animalnog nacina života.

Muslimanka i njena emancipacija

Nažalost, talas modernog džahilijjeta dobrano je zapljusnuo i muslimanska društva. Ponukana borbom za licnu emancipaciju i naša muslimanka je direktni sudionik tih životnih bura koje nimalo ne slute na dobro. Direktni dodir sa Zapadom i zapleteni društveni život, koji je u mnogim elementima unazadio muslimane, donio je promjene i na planu moralne anarhije. Naš istaknuti intelektualac Mustafa Busuladžic (1914-1945), rahmetullahi alejh, još prije pedeset godina ukazivao je na taj problem. Tako je u svom clanku „Kult golotinje“ izmedu ostalog rekao: „Muslimanka se pocela odavati prostituciji. Zaredala su brakolomstva, pobacaji, cedomorstva i poroci koji nužno proisticu otuda. Ovome nisu iskljucivo krivi slabi gospodarski uvjeti života našeg poslijeratnog covjeka, nego i drugi momenti. Mi cemo ih odmah navesti. Val opce seksualne pokvarenosti i tjelesne golotinje, nošen mahnitanjem feministickog pokreta koji se razmahao u europskim zemljama težeci da umjetno premosti nikad nepremostive duboke psihicke i tjelesne razlike u bicu muškarca i žene, zahvatio je djelimicno muslimanku, koja je sve više zanemarujuci poziv majke postala rob drugarica u Evropi.
Stoga je naša obitelj kako u gradu tako i na selu u cijelosti ugrožena. Sada tek možemo prosuditi koliko su bila kratkovidna, ali istodobno za nas pogibeljna poslijeratna mahnitanja romanticarskog modernizma naših mahom poluinteligenata sa svim osobinama osrednjosti, koji su uprezali sve svoje snage da muslimanku emancipiraju i izjednace sa Europejkom, da je uvedu u vrtlog suvremenog života, kako bi sudjelovala u izgradnji društva.“
Na osnovu kazanog, pogrešno bi bilo zakljuciti da su žene jedini vinovnici moralne anarhije. Svakako da i one snose veliki dio odgovornosti, ali, objektivno gledajuci, na ovaj kompleksni problem, krivca treba tražiti, prije svih, u muškarcima. Nepobitna je cinjenica da su u povijesti, uglavnom, žene bivale onakve kakvim su ih muškarci željeli vidjeti. Oni su skoro uvijek igrali dominantnu ulogu i utjecali na norme društvenog pomanašanja.

Busuladžiceva upozorenja kao da su juce izrecena a ne prije pedesetak godina. Današnja muslimanka, po uzoru na druge, javnosti izlaže sve što se može izložiti.
Mini suknja je premalo da bi istaknula draži svoga tijela. Ona je maksimalno obnažila svoje tijelo, a od odjece što ima na sebi sve je i tijesno i prozirno. Vecina žena su obucene, a ustvari su polunage. Posebna prica su ljetovanja na morskim plažama na kojima se i muškarci i žene maksimalno razgolicuju, a nerijetka su mjesta predvidena za nudiste, gdje covjek dokazuje svoj moralni pad i krajnji stepen arogancije spram božanskih propisa.

Suncanje i zdravlje

Uz nabrojane anomalije koje uzrokuje golotinja, ovom prilikom, smatramo prikladnim iznijeti istraživanja britanskog medicinskog žurnala BMJ, koje je prenio kuvajtski casopis „El-Va'jul-islami“ a koji piše o pojavi jedne vrste raka kože koja zahvata upravo ona mjesta, najcešce, na tijelu žene, koja se izlažu suncu, a koja bi, s aspekta šerijata, trebalo da budu pokrivena. U tom casopisu se, pored ostalog, kaže:
„Maligni karcinom – melanoma, bio je rijetko oboljenje kože, a sada je poceo da se širi i da se broj oboljenje kod djevojaka u zrelijoj dobi umnogostrucava. Najviše obolijevaju noge, a glavni razlog širenja je rasprostranjenost mini mode zbog koje su ženska tijela izložena suncevim zracima duži vremenski period tokom godine.  Ova bolest nastaje izlaganjem tijela suncevim ultraljubicastim zracima, ponajviše tokom suncanja na morskim plažama i pogada oba spola u razlicitim procentima. Bolest se javlja u obliku malih crnih pjega, razlicitih velicina, prvo na stopalu ili potkoljenici, a ponekad i na oku. Zatim se pocne širiti i povecavati po cijelom tijelu, napadajuci limfne žlijezde i krv, zaustavljajuci se u jetri koju pocne razarati. Ponekad dospijeva i u druge dijelove tijela kao što su kosti, bubrezi i drugi unutrašnji organi, iza cega slijedi izmokravanje crne mokrace koja uništava bubrežne celije. On cak može dospjeti i do embriona u utrobi majke. Širenje ove opake bolesti praceno je jakim bolovima. Ova bolest bolesnika ne ostavlja dugo u životu, a operativni zahvati ne pomažu kao u slucajevima drugih vrsta raka, kao ni zracenje.“

Obaranje pogleda

Islam teži da uspostavi cisto društvo u kome se ne bude strasti svakog momenta. Žena ne smije biti predmetom skretanja pažnje na sebe i pobudivati strasti muškaraca. U tom smislu propisano je odijevanje i pravila ponašanja koja ljude vode ka tome cilju. Uzvišeni kaže:
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojima; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima...
U cilju kontrolisanja seksualnog nagona, islam je navedenim ajetima, na prvom mjestu, ogranicio gledanje i muškarcima i ženama, zbog toga što je oko kljuc srca, a pogled je vjesnik zavodenja i glasnik preljube. Strastveni pogled Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je okarakterisao kao blud ociju rekavši: „I oci cine preljubu, a njihova preljuba je strastveno gledanje.“ Drugom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se hazreti Aliji, radijallahu anhu, rijecima: „O Alija, ne pružaj pogled za pogledom, jer samo prvi pogled je tvoj, a svi ostali nisu tvoji.“
Stidne dijelove tijela muškarca i žene haram je gledati i muškarcima i ženama, pa makar se radilo o muškarcu u odnosu na muškarca ili ženi u odnosu na ženu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Muškarcu je zabranjeno da gleda u avret muškarca, a ženi je zabranjeno da gleda u avret žene. Neka se ne priljubljuje muškarac uz muškarca pod jednim pokrivacem, a ni žena uz ženu pod jednim pokrivacem.“
Potom je Uzvišeni zabranio ženi isticanje ukrasa i naredio spuštanje vela niz grudi, dakle prikladnu odjecu. Da bi odjeca udovoljila svojoj svrsi, zabranjeno je da bude kratka, tijesna, prozirna, slicna odjeci suprotnog spola i odjeci koja je karakteristicna za nemuslimanke, izražajnih boja i ekstravagantnog izgleda, kao i to da bude namirisana. Buduci da islam uvažava obicaj sredine, ukoliko se ne kosi sa propisima islama, shodno podneblju i klimatskim uslovima, medu muslimankama svijeta postoje razliciti stilovi odjevanja. Odjeca Pakistanke bitno se razlikuje od odjeca žene Kavkaza ili žene Srednje Afrike, kao što se odjeca africke žene bitno ralikuje od odjece evropske muslimanke.

Pokrivanje tijela je šerijatski propis a ne pitanje slobodnog izbora. To nije puki adet i obicaj sredine, kako tvrde promotori sistematskog kvarenja svijeta s ciljem uništenja cednosti i temeljnih ljudskih vrijednosti. Iz osjecaja bogobojaznosti i stida proistjece osjecaj odvratnosti i prezrenosti razgolicavanja. Ko se ne stidi, ne vidi da ima iceg ružnog u tome.Takav bezobzirno i beskrupulozno propagira razgolicenost, razvrat i razne oblike perverzije.
Postoje i oni (cak medu muslimanima) koji zagovaraju „pristojno odijevanje“ nastojeci na taj nacin reducirati islamske propise o pokrivanju. Za njih je mahrama i duga haljina s dugim rukavima previše za naše prilike pa govore „dovoljno je da bude pristojno odjevena.“ Ne smijemo gubiti iz vida cinjenicu da je pristojno odijevanje samo ono koje su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik propisali Kur'anom i sunnetom.

Na kraju, poštovana sestro, prestani razmišljati hoceš li i kada ceš udovoljiti ovoj vjerskoj obavezi! Što prije doneseš odluku bit ce bolje za tebe, i na ovom i buducem svijetu! Budi ponosna na svoj hidžab s kojim te je Svevišnji odlikovao nad ostalim ženama svijeta! Pokaži da ljepote svoga tijela želiš isticati samo pred onim kojeg ti je Allah ucinio dozvoljenim! Znaj da svojim hidžabom javno manifestuješ islam i doprinosiš suzbijanju zapadne golotinje koja vec uveliko rastace našu zajednicu! Ne dozvoli da tvoje tijelo, kojim si odlikovana, slici robi koja se izlaže u izlogu! Neka tvoj hidžab bude školjka u kojoj se krije tajanstveni i dragocjeni biser! Budi predvodnica u cestitosti i nastoj da se u tebe druge ugledaju! Molim Allaha Uzvišenog da te u tome pomogne. Amin!

Počasti žene u islamu

Islam je počastio ženu veličanstvenim počastima i dao joj sva šerijatska prava i izjednačio je sa muškarcem u ibadetima, obavezama, nagradi i kazni. Osnova u dokazima šerijatskih obaveza je
izjednačavanje između oba spola, osim u nekim slučajevima za kojeje dokaz čineći to striktnim obavezama muškarca kao što je namjesništvo, predvođenje u namazu, džihad i slično tome od ibadeta koji priliče muškarcu i njegovoj prirodi.

Islam gleda na ženu, prilikom njenog kontakta sa drugima, sa strane njene biti, čiji je osnov da je ona sva avret (stidna) i razlogom eventualne smutnje. Rekao je Poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, u nekoliko različitih predaja: "Žena je avret, kada izađe uljepša je šejtan u očima muškaraca" (Tirmizija, hadis sahih, Džamiu Sahih, 6690, Albani), ili: "Nisam ostavio poslije sebe fitnu opasniju za ljude od žena" (Mutefekun alejhi, Buhari, 5096; Muslim 2740), ili: "Bojte se žena zaista je prva fitna Beni Israila bila u ženama" (Muslim, 2742). Rekao je Allah, subhanehu ve te 'ala, kao što stoji u prijevodu značenja: "Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi" (Alu-Imran, 14)

Na osnovu predhodno spomenutog Šerijat je postavio pravila, principe i edebe ženi u njenom ponašanju sa drugima, kako bi se izbjegla smutnja i ostvarile vrijednosti, te kako bi se sačuvala od ružnih stvari i poroka. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke šerijatske propise vezane za žene koji u sebi sadrže njenu počast i zaštitu njene časti. Iako će neprijatelji ove vjere ovo razumijeti i protumačiti strogim naredbama, zabranama i lišenja žene njenih "prava", njihova istinska suština spozna se prilikom temeljnog proučavanja i praktičnog primjenjivanja.

Boravak u kući Uzvišeni je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)

Rekao je Imam El-Kurtubi: "Značenje ovog ajeta je naredba za neophodnim boravakom u kući. Iako se u ovom ajetu Uzvišeni obraća ženama Poslanika, neka je na njega Allahov mir i spas, ajet obuhvata i druge žene sa svojim značenjem. Ajet nije izričit da se odnosi na sve žene, međutim, Šerijat je prepun dokaza koji naređuju ženi da boravi u kući i da je ne napušta osim u nuždi." (Tefsir El-Kurtubi, kod ajeta u suri Al-Ahzab,33)

Naredba pokrivanja - hidžab

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59)

Imam Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: "Uzvišeni naređuje svome Poslaniku da naredi ženama vjernika, te posebno svojim ženama i kćerkama, zbog njihovog ugleda – da spuste niza se njihove haljine, kako bi se raspoznale od džahilijetskih žena i od obilježja ropkinja, a džilbab je ogrtač preko marame." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Prokomentirao je Ibn-Atije, Allah mu se smilovao, ovaj ajet: „U to vrijeme je bio običaj arapkinja, kako ropkinja tako i mnogih drugih žena, po pitanju značenja hidžaba, da otkrivaju lica, što je vodilo tome da su ih muškarci gledali i razmišljali o njima. Allah, subhanehu ve te 'ala, je naredio Svome, Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da naredi ženama da spuste svoje džilbabe, kako bi se prekrile, te se tako raspoznale od drugih“ (El Muharer El-Vedžiz kod tefsira spomenutog ajeta).

Zabrana pokazivanja ljepote i ukrasa

Allah, subhanehu ve te 'ala, je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte!" (Prijevod značenja Al-Ahzab,33)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Zabranjuje se njima otkrivanje kao u paganskog doba, a to je pokazivanje ukrasa i ljepote kao što je kosa, lice, vrat, grudi, potkoljenica ili slično tome što je od ukrasa. Jer je u tome veliki nemoral i iskušenje što podstiče srca muškaraca da upražnjavaju razloge prostitucije. Ukoliko Uzvišeni Allah, upozorava majke svih vjernika od ovih stvari sa njihovom čistoćom i imanom, pa druge žene su preče da se upozoravaju i bojati se je za njih više od razloga smutnje.“ (Hukmu Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu el-buhus el-islamije, br. 14)

Naredba obaranja pogleda i čuvanja stidnih mjesta

Uzvišeni je rekao: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim ..." (Prijevod značenja An-Nur, 31)

Ibn-Kesir je rekao: "Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha ženama vjernicama, zbog Njegove ljubomore prema ženama vjernika, kako bi se razlikovale od žena paganskog doba i radnji mnogoboškinja.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Naređeno je vjernicama da obaraju njihove poglede i čuvaju stidna mjesta, isto kako je to naređeno muškarcima, kako bi se sačuvale od razloga fitne i iskušenja i da bi se podstakle na čednost i ispravnost.(Hukmu Es-Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu elbuhus el-islamije)

Zabrana pokazivanja ukrasa osim njenim bližnjim

Uzvišeni Allah je rekao: "... I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje.“ (Prijevod značenja An –Nur,31)

Ibn-Kesir je rekao: "Znači da ne otkrivaju nešto od ukrasa strancima osim ono što se ne može sakriti. Ibn-Mes'ud, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: 'Kao što je ogrtač i odjeća, ono što su oblačile arapske žene od pregrtača, s kojim su prekrivale njenu odjeću. Dok ono što bi se otkrilo od donjih krajeva odjeće ne bi bio grijeh, jer se to ne može sakriti'" (Tefsir Ibn-Kesir kod pomenutog ajeta) Sejid Kutb, Allah mu se smilovao, je rekao: „Dozvoljeno je ženi ukrašavanje, odazivajući se njenoj prirodi. Svako žensko je oduševljeveno da bude lijepo i da izgleda lijepo, s tim da se ukrašavanje razlikuje od vremena do vremena. Osim što su njeni razlozi po prirodi isti, a to je želja za sticanjem ljepote i njenog upotpunjavanja i isticanja ljudima. Islam se ne suprostavlja toj prirodnoj želji, nego je on uređuje i oblikuje i čini je da se usmjerava u ispravnom pravcu, ka jednom muškarcu – svom sudrugu. Gleda kod nje ono što nitko ne gleda mimo njega i njeni srodnici mogu, oni koji su u ajetu spomenuti, da vide samo neke dijelove od njenih ukrasa i ljepote, kojima ne pobuđuje strast to gledanje.'“ (Fi zilali Kur`ani kod spomenutog ajeta)

Zabrana skretanja pažnje na sebe sa svojim govorom

Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 32)

Ibn-Kesir, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Znači kad bude morala da priča sa strancima, da se ne osjeti u njenom glasu nježnost, da žena ne priča sa strancima onako kako priča sa svojim suprugom.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, je rekao: „Svoj govor ne čini nježnim kada se obraća ljudima, kako to rade one koje su pod sumnjom od žena, jer je to uzrok velike smutnje koja je spomenuta u riječima: '... pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno ...' (Al- Ahzab, 32), tj. pokvarenost, sumnja i licemjerstvo.“ (Fethu El-Kadir kod spomenutog ajeta)

Zabrana osamljivanja sa strancima i putovanje samoj bez mahrema

Prenosi se od Ibn-Abbasa, Allah sa njim bio zadovoljan, da je čuo Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov mir i spas, da je rekao: "Neka se ne osamljuje čovjek sa ženom, osim da je sa njom njen mahrem(bliži srodnik) i ne putuje žena osim sa njenim mahremom.", pa je ustao čovjek i rekao: „O Allahov poslaniče, moja žena se zaputila na hadždž, a ja sam se upisao u tu i tu bitku, na to je odgovorio: "Idii i obavi hadždž sa svojom ženom" (Buhari, 1862; Muslim, 1341) Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "U ovom hadisu je zabrana osamljivanja sa strankinjom i to je Idžma`a –saglasnost učenjaka!" (Fethul-Bari) K'adi I'jjad,Allah mu se smilovao, je rekao: „Žena je kušnja i zabranjeno je osamljivanje sa njom, jer su ljudske duše sklone želji prema ženama. Šejtan je zavladao sa muškarcima putem žena i one su avert koji zahtjeva da se pazi i čuva, zbog toga je potreban ljubomoran bliži srodnik, koji ih štiti i one su bezbijedne na putu u njegovom prisustvu od onoga, od čega se pobojavaju.“ (Ikmal El-mua`lim, 4/448)

Upozorenje na ulazak kod žena bez prisustva mahrema

Prenosi Ukbe sin Amirov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, rekao: "Čuvajte se od ulaska kod žena.", pa je rekao čovjek od Ensarija: „O Allahov Poslaniče a šta je sa hammom (mužev srodnik, brat)?“, rekao je: "Djever je kao smrt!" (Buhari, 5232;Muslim, 2083) Komentariše El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve selem, riječi: "Djever je kao smrt!", znače da njegov ulazak kod bratove žene sliči smrti u ružnoći i pokvarenosti, što je haram. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ukazao na tu zabranu i poistovjetio ga sa smrću, jer ga ljudi toleriraju sa strane supruga i supruge, zbog međusobne prisnosti, kao da on nije stranac u odnosu na ženu, što je slično arapskoj uzrečici: "Lav je smrt!",i "Rat je smrt", što znači da lavov susret vodi u smrt, isto tako je ulazak djevera kod žene vodi ka smrti vjere ili u njenu smrt zbog rastave koja će doći zbog muževe ljubomore, ili do njenog kamenovanja na smrt, ukoliko bi počinila sa njim zinaluk.“ (El-Mufhim, 5/501)

Udaljavanje od miješanja sa muškarcima čak i u ibadetima

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji saffovi muškaraca su prvi, a najgori zadnji, a najbolji saffovi žena su zadnji, a najgori prvi." (Sahihu Muslim, šerhu Nevevi, 132)

El-Kurtubi je rekao: „Prokomentirao je Imam Nevevi, Allah mu se smilovao: 'I zaista je data prednost zadnjim safovima žena, koje su prisutne sa ljudima, zbog njihovog udaljavanja od miješanja sa ljudima i njihovog gledanja, te zbog toga što se srce uzbudi prilikom njihovih pokreta ili slušanja govora, a pokudio je prve safove žena zbog toga što su oni suprotni od toga!'“ (Šerhu sahihu Muslim, 4/133)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „U vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nisu se žene miješale sa muškarcima, ni u mesdžidima ni na pijacama miješanjem na kojeg danas upozoravaju današnji reformatori. Kur'an i Sunnet usmjeravaju učenjake ummeta da upozoravaju na to miješanje, bojeći se njegove smutnje. I žene koje su klanjale u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu, klanjale su u saffovima udaljenim od saffova muškaraca, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je običavao reći: "Najbolji saffovi ljudi su prvi, a najlošiji zadnji i najbolji saffovi žena su zadnji, a najlošiji prvi", zbog opreznosti da se ne iskušaju zadnji saffovi ljudi sa prvim saffovima žena. U svoje vrijeme Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naređivao ljudima da sačekaju u izlasku kako bi prošle žene i izašle, te kako se ne bih pomiješale sa ljudima na kapijama mesdžida i pored toga što su svi oni, muškarci i žene, bili na imanu i bogobojaznosti, pa kakvo je stanje onih poslije njih? Ženama je bilo zabranjivano da istraživaju puteve, naprotiv naređeno im je da se drže krajeva puta,kako ne bi došlo do kontakta sa ljudima i radi fitne prilikom međusobnog doticaja u trenutcima kretanja.“ (Hukmu ihtilat fi ta`limi, Medželletu el-buhus el-islamije)

Zabrana izlaska namirisane žene

Prenosi Ebu- Musa El-Eša'ri, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi, pa oni osjete njen miris, ona je bludnica!“ (Ebu-Davud, 4167; Tirmizi, 2937; hadis sahih,Džami Sahihu, 323, Albani) Mubarekfuri,

Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Zbog toga što je ona pokrenula strast kod muškaraca i učinila ih da je gledaju, a onaj koji pogleda u nju učinio je blud sa njegovim očima, ona je razlog bluda očiju pa je zbog toga griješna.“ (Tuhfetu El- Ahvezi, 8/58)

Ljubomora prema ženama

Šejh Muhamed Ahmed El-Mukadem kaže: „Zaista je od tragova počasti Islama prema ženi to što je On zasijao ljubomoru u dušama muslimana i cilj sa ljubomorom je naklonjenost koja prisiljava muškarca da čuva ženu od svakog harama, izobličenosti i sramote. Islam smatra odbranu časti i ljubomoru prema porodici džihadom, zbog čega se žrtvuje krv i na čijem se putu žrtvuje život, pa onaj koji tako radi nagrađuje se stepenima šehida u Džennetu.

Prenosi Seid sin Zejdov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, i ko pogine braneći svoj život, on je šehid, i ko pogine braneći svoju vjeru, on je šehid, i ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid!" (Tirmizi, Ebu- Davud, hadis-sahih, Džami Sahih, 6445,Albani) Šta više, islam smatra ljubomoru sržom vjerskog odgoja, onaj koji nema ljubomore, nema ni imana (vjere). Zbog toga je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, bio najljubomornije stvorenje u ummetu. S'ad ibn Ubade, radijallahu 'anhu, je rekao: „Kada bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sa oštricom od sablje!“, što je doprlo do Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje je rekao: "Čudite se S'adovoj ljubomori?! Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene i zbog Allahove ljubomore zabranjena je javna i tajna bestidnost!" (Buhari, 6846; Muslim, 1499)

S druge strane nalazimo žestoku prijetnju prema onome tko nema ljubomore.

Abdullah sin Omerov, Allah sa njima obojicom bio zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Trojicu neće Allah, azze ve dželle, ni pogledati na Sudnjem Danu, neposlušnog prema njegovim roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)! (Ahmed 2/134, Nesa`i, 2561; Džami`u sahih, Albani, 3071) (Avdetu El-Hidžab, 3/114-115,skraćeno)


Draga sestro ti si biser skoljke vjeruj !

Sestro, već si vjerojatno mnogo puta čitala o svojoj dragocjenosti i  zaštićenosti u našoj prelijepoj vjeri islamu. Nažalost, mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne shvaćaju, a možda i ne žele shvatiti, koliko je islam uzdigao ženu, na koje nas je časno mjesto postavio i što nam je povjerio. 

Danas je ženski rod podcijenjen i podmetnut je pod noge muškarcima, koje ne zanima ništa osim tjelesnog kontakta, koji ženu vide kao komad mesa i sredstvo uživanja.

Draga sestro, tebe je Allah, subhanehu we te'ala, odabrao i zaštitio te od takvih muškaraca, i ne samo od njih, već od svake ružne i sumnjive stvari. Zabranio je da se s tobom postupa na bilo kakav način i tvoje stanje učinio takvim da se uspoređuješ s biserom u školjci, s dijamantom čija je vrijednost toliko velika da se krije u sefu.

Sve što ti je Allah, subhanehu we te'ala,  naredio i učinio obaveznim, naredio je samo za tvoje dobro - da te zaštiti od ružnih pogleda, da te spriječi od grijeha, da te odgoji na najljepši način kako bi i ti na takav način mogla odgajati ummet.

Budi zahvalna Allahu Uzvišenome što te odabrao i  učinio te muslimankom jer muslimanka je najljepša od svih žena na svijetu. Ona je sunce koje osvjetljava zemlju, ona je mjesec koji pojačava sjaj zvijezda. Nemoj se podcijenjivati i nemoj zanemariti ono čime te Uzvišeni Allah počastio kao što to zanemaraju današnje, tzv. moderne žene koje bježe od onoga što jesu i od onoga što bi trebale biti - bježe od  svoje  velike uloge u životu jednog djeteta, jednog muškarca, majke, oca, brata, sestre i prodaju se dunjaluku pod utjecajem strasti koje truju naše, a i svačije srce.

Trče za cipelama najbolje marke, za skupim restoranima i avanturama - jednom rečenicom, trče za šejtanima koji su im vodiči na dunjaluku. Čvrsto prihvati to uže vjere i ponosno hodaj ovim dunjalukom. Svaka od nas zna da Allah, dželle šanuhu, ne gleda u naša tijela ni u naš izgled već gleda u naša srca!

Nije bitno da svoju ljepotu pokazujemo svima i da hodamo gradom kao da smo artikl na prodaju kad time samo sebe bacamo u ponor koji padanjem postaje sve dublji. Bitno je da svakim korakom i udisajem pazimo da ne zaboravimo na ahiret i na Allaha.

Kad nam je srce čisto i kad je u njemu nastanjena samo ljubav prema Allahu Jedinom, onda će ta čistoća obasjavati i naše tijelo i naš izgled, neće nam trebati nikakva vrsta šminke. Sestro, mi skrivamo svoje tijelo i svoj izgled od svih osim od naših bližnjih i našeg muža jer šejtan, naš otvoreni neprijatelj, koristi svaki način da bi nas približio onome što nije dobro za nas - makar  nedozvoljenim pogledom, krivim pokretom ruku ili nogu...

Ti se sestro od nemuslimanki razlikuješ prvo svojim izgledom: tvoj hidžab je kruna na glavi kraljice, neprobojni štit mecima lošeg ponašanja, bestidnog govora i olahkog shvaćanja vrijednosti žene. Allah te hidžabom štiti od svega toga jer ti si sa svojim hidžabom toliko važna da ga moraš nositi ponosito i čestito! Ti paziš na sve oko sebe i na samu sebe toliko da se svojim ahlakom ističeš u bilo kojem društvu.

Prije islama muškarci su ženu mogli slobodno uspoređivati i sa životinjom. Niko nije pazio na njene osjećaje i razmišljanja, ali dolaskom islama žena je postala cvijet u pustinji, postala je ona preko koje Allah, dželle šanuhu, odgaja generacije i ona koja je izvor suosjećanja i nježnosti za ljudsko biće.

Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Draga sestro, na tebi je da samo shvatiš koliku ti je vrijednost Uzvišeni dao i što je na tvojim ramenima...Ti si uvijek ona koja se najbolje ponaša, ona koja je najbolja sestra, prijateljica, majka, supruga i ona kojoj je ispred svih Allah subhanehu we te'ala. Ti na sebi nosiš odgovornost odgoja djece, savjetuješ ljude i pozivaš na dobro, trpiš u ime Allahovo, služiš svome mužu i činiš dobro svojim roditeljima. Ti si cvijet koji miriše najljepšim mirisom jer ti je korijenje duboko u Allahovoj vjeri, a stabljika vinuta visoko u smjeru Dženneta. Na kraju, ti si, kao i uvijek, ona čiji je cilj samo Allahovo zadovoljstvo i ona koja pazi na svjetlo koje nosi u sebi!

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini iskrenim i jakim vjernicima sa kojima ce Allah biti zadovoljan ,da nas ucini jakim na ovom putu iskusenja,da nam olaksa dunjaluk i putovanje kroz njeg i da nas pomogne na putu do Dzenneta-amin


Molimo Uzvišenog Allaha da nas obuhvati Svojom milošću, uputi nas ljubavi i pokornosti prema Njemu i uvede nas u Svoj džennet! Amin!

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

 

http://www.youtube.com/watch?v=VuPq8NMpjB4

http://www.youtube.com/watch?v=4i3aXbV2cCg

http://www.youtube.com/watch?v=A_b5icgWDq8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=q2eIUprCMWo

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VaNyXj_eb3k

http://www.youtube.com/watch?v=oUz36WK2n-Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=v8lNs1naobM

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=DIE_46DB3QI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kowf0f71f2g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=BxJm1zDbdIE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=7voEnQRWRWY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aCMS7jwxXVQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0GwwQj2D6bQ&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=IQL-XzTFzp8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aIiAyJX0DaY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=xElZg05xDy0&feature=related
01.05.2012.

Zelis li ovo kratko uzivanje ili vjecno sestro? (vrucine i razgolicavanja )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Zelis li ovo kratko uzivanje ili vjecno ,sestro? (vrucine i razgolicavanja )

 

Sestro moja, nisam iznenađena kad vidim Mariju,Gocu i Kristinu i njima slične kako hodaju razgolićene i "prodaju" svoja tijela na ulici. One nemaju vjere i ubjeđenja, a onaj ko nema vjere nema ni stida. Ono što žalosti i zbog čega mi srce plače je to kada mi se tako "razgolićena" osoba predstavi sa: "Ja sam Amina", ili "Hatidža" ili "Fatima", pa spoznam da je ispred mene moja sestra u vjeri. Tesko mi pada u tom trenutku….jer to je moja sestra po vjeri koja je ohola pa nece da postuje Allahov zakon I svoje tijelo sakrije od bolesnih pogleda I Dzehennemske vatre sutra ili nije spoznala vjeru I zivi jos u dzehlu da Allah uputi I sacuva nas toga svega-amin

 

Naravno proljece je a ljeto nam se  približilo, a sa ljetom „odmor" i ljetne vrućine. Sjetih se šta nam sve donosi ljeto pa poželjeh da napišem pismo tebi sestro muslimanko, kako bih te podsjetila na neke važne stvari, imajući na umu riječi Uzvišenog: "Vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju!"(Prijevod značenja At-Tewba, 71.)

Nemoj mi zamjeriti ukoliko moje riječi budu oštre, jer ne želim da ih tako osjetiš, već samo želim da moj glas dopre do tebe i da razumiješ svaku moju riječ, i da pročitaš šta ti pišem jer ja te sestro moja istinski volim u ime Allaha. Želim ti sreću i uspjeh na dunjaluku i na Ahiretu, a naročito onoga Dana kada ćemo svi stati ispred Stvoritelja Koji nas je stvorio, da bi nam predočio šta smo zaradili na ovome svijetu: "Onoga Dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio - poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima."(Prijevod značenja Ali`Imran, 30.) Da li ćeš me podržati sestrice u tome da obadvije želimo da budemo od prve vrste koja je spomenuta u ajetu? Srce me boli zbog onoga što vidim i šta ćemo biti prisiljeni da gledamo ovih ljetnih dana na našim ulicama, školama, trgovinama i svim drugim javnim mjestima.Ja reces sama:''Ja cu za svoj grijeh odogovarati !!!'' Da ,to je istina ti ces stati pred Allaha i odgovarati za svoje grijehe a ja za svoje el hamdu lillah,ali budi strpljiva i razmisli o ovom sto ti govorim jer svaki dan ili svake sekunde smo blizi SMRTI a sta ces ako tako preselis i sta ces reci Gospodaru ???


Razgolićenost i pokazivanje svega

Sestro moja, nisam iznenađena kad vidim Snjezu, Mariju i njima slične kako hodaju razgolićene i "prodaju" svoja tijela na ulici. One nemaju vjere i ubjeđenja, a onaj ko nema vjere nema ni stida. Ono što žalosti i zbog čega mi srce plače je to kada mi se tako "razgolićena" osoba predstavi sa: "Ja sam Amina", ili "Hatidža" ili "Fatima", pa spoznam da je ispred mene moja sestra u vjeri. Tesko mi pada  u tom trenutku. Da joj kažem: "Sestrice Fatima ili ..., unuko najboljih žena koje su hodile dunjalukom, da li znaš čije ime nosiš?" Zbog čega ti je babo kad si se rodila, to prelijepo ime nadio?" "Da li znaš šta znači biti muslimanka?" Ta i brojna druga pitanja mi nadolaze i ostaju bez odgovora kad god sam na ulici. Na ta pitanja naše muslimanke ne žele, neće ili ne znaju da daju odgovore. Povode se za onim ko im neće pružiti osim propast i nesreću. "Muslimanke", koje ne žele da pokažu obilježja svoje vjere i odbijaju nositi ono što im je dragi Allah naredio prilikom izlaska iz kuće, se povode za modom, žele da budu u "trendu". Boje se da im se ne kaže da su nazadne. Nazadnost je u današnjim vremenima biti okićen sa plemenitim osobinama kao što su stid i čednost. A Poslanik, salallahu 'alejhi ve selem, je pohvalio osobu koja se okitila sa tom osobinom rekavši: "Stid je od imana (vjere)." (Buhari, 5653.)

Da li smo stvarno nazadne ukoliko praktikujemo našu vjeru?

Tako mi Allaha nismo sestro nazadne, budi istinski u to ubijeđena. Muslimanka je od islamskog zakonodavstva zadobila posebnu pažnju. Islam se brine da sačuva njenu čednost, da je učini poštovanom i visokog položaja. Ono što je Šerijat naredio ženi po pitanju njenog oblačenja i ukrašavanja nije da bi je unazadio, nego da bi to bila zapreka za nered koji će proisteći ukoliko dođe do otkrivanja ženskih ukrasa (a svi smo svjedoci tog nereda). Nije to sputavanje ženine "slobode" već ženina zaštita kako ne bi pala u provaliju poniženja ili bila pozornica za svakog gledaoca.Čini se da su naše nane to spoznale bolje od nas, jer vidjet ćemo ih na starim razglednicama u feredžama pokrivene od "glave do pete", ništa im ne vidiš osim spoljašnje odjeće. Obučene onako kako im je Gospodar naredio: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od njihovih ukrasa vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje."(Prijevod značenja An-Nur, 31.)Niko ih zbog toga nije smatrao nazadnim, već su im iz zavisti nametnuli zakon skidanja "feredže". Mnoge nakon toga do svoje smrti nisu izašle iz njihovih kuća.Šta je to njihove unuke nagnalo da im se vidi sve "od glave do pete"?!Ponašanje i moral, sestrice moja, su odraz onoga što je u srcu, jer je početak svih naših radnji u srcu. Skrivena stvar koju niko ne zna sem Vlasnik srca. Međutim, najbolju potvrdu za ono što se nalazi u srcu nalazimo na njegovim djelima. Ukoliko osoba voli Allaha, subhanehu ve te 'ala, i Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, to će se odraziti na njegovim djelima, radit će ono sa čime je Allah zadovoljan, a ne ono sa čime Allah i Njegov Poslanik nisu zadovoljni.

Znas i sama kada te neko voli ili kada ti nekog volis...dali ces mu raditi stvari koje mrzi da ga vise pidobijes i njegovu ljubav ili ces raditi sve stvari koje on voli i trudices se da mu ugodis ,da bi te vise volio!!!

Ovo pricam o ljudima i ljubavi izmedju ljudi a tako je i sa Gospodarom ,ako Ga volimo i ako zelimo da nas voli i Njegovo zadovoljstvo..onda cemo se truditi da radimo stvari sa kojima ce On Allah biti zadovoljan !!!!

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Zaista, u svakom tijelu ima jedan dio (organ) koji, ako je ispravan, onda je i cijelo tijelo ispravno, a ako taj dio bude pokvaren, pokvari se i cijelo tijelo, a taj organ je srce." (Buhari 90, Muslim 2996.)


Ružne posljedice pokazivanja ukrasa

To je nepokornost Allahu, subhanehu ve te 'ala, i Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, a onaj ko je nepokoran Allahu i Poslaniku neće naškoditi osim samom sebi. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Svi moji sljedbenici će ući u Džennet, osim onih koji to odbiju." Neko reče: "A ko će odbiti da uđe u Džennet o Allahov Poslaniče?", odgovorio je: „Ko mi se bude pokoravao, taj će ući u Džennet, a ko mi se suprostavi, taj odbija da uđe u Džennet!"!(Buhari, 6737.) I rekao je: "Cijelom mom umetu je oprošteno osim onima koji javno griješe!" (Buhari, Muslim 2990.)


Uzrok prokletstva i osobina stanovnika vatre

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, je rekao: Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti, ... i žene obučene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju, okrenute od pokornosti Allahu, glave su im ko grbe deve. One neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegova mirisa." (Muslim, 3971.) A u drugom hadisu: "Zaista su one proklete!" (Musned Ahmed, 6786; Silsila Sahiha Muhtesare, 2683.)


Razgolićavanje je nepristojno i ružno

Zato što je žena avret, a otkrivanje onoga što je avret je ružno i odvratno. Zbog toga je naređeno ženama nošenje hidžaba.Allah je tu naredbu započeo sa najčišćim ženama ovog ummeta, majkama pravovjernih, da bi ta naredba bila i ostala svim ostalim muslimankama do Sudnjega dana. Uzvišeni je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je!" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59.) Kako god hidžab bio sa pokrivanjem ženinog tijela, isto tako biva sa njenim boravkom u kući: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte!" (Prijevod značenja Al- Ahzab, 33.)"O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi!" (Prijevod značenja An-Nur, 21.)

To nas šejtan poziva na nepokornost našem Gospodaru VJERUJ i nemoj dozvoliti da ti to grijesenje svakodnevno uljepsava a da ti nabija komplekse da ti hidzab-mahrama ruzno stoji,da je vrucina i da ces se u tom skuhati,sta ce ti reci drugi u kuci ili na ulicama,da to samo zaostali rade da sakriju svoje tjelo i td....

Budi jaka i pokusaj i nadji smiraj u svojoj odluci samo da bi zadobila Allahovo zadovoljstvo i vjecni Dzennet i vjecno uzivanje a ovo je samo prolazno ! Pogledaj i sama u casposima i internetu,komsiluku kako narod strada,pogine,umire itd! Svake sekunde a nekada ce doci i tvoja ta sekunda a neznas ti kad ko ni ja,pa pozuri da te smrt ne zatekne tako razgolicenu gdje i ljudi vise nisu zadovljni vasim tijelima jer vam je velika konkurencija a njima to vise prego glave zasitili se silikona,nogu i bretelica vjeruj! Nekima se i gadi to vise i pogledati jer to je vise svakodnevnica a vjeruj da svaki biser je sakriven duboko u kapsuli skoljke ili drgulj koji se cuva i do kojeg je tesko doci a skupocijen je!!! Pa budi jedna od tih poslusaj me!

 

Razgolićavanje je zaostalost i propadanje

 

Zaista je otkrivanje i razgolićavanje životinjski nagon, njemu ne naginje insan osim kada se spusti na stepen, koji je niži od stepena kojim je Allah, subhanehu ve te 'ala, počastio čovjeka. Zbog toga je razgolićavanje znak pokvarene prirode, gubitka ljubomore, "zamrznutost" osjećaja i smrt svijesti i duha.Muslimanka ne smije sebi dozvoliti da se povodi za "modama" koje je odvode u propast. Oni što 'kreiraju' svjetsku modu nemaju vjere i pravila koja vjera nalaže pa zbog toga nije ga briga šta će kod žene otkriti, a šta pokriti (a što je više otkriveno sve je modernije). Životni mu je cilj bogatstvo, slava i iznalaženje načina da ostane "poznat". Zbog toga se poznati modeli, u koje se muslimanske djevojke ugledaju, ne libe da se "potpuno otkriju" kako bi ostale na "ljestvicama popularnosti". One i njima slične nikada nijednoj muslimanki ne smiju biti uzor. Naš jedini uzor je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, majke pravovjernih i dobre vjernice koje su se za njima povodile tokom svih četrnaest stoljeća.Znaj da se na kraju ipak svi moramo vratiti Allahu, teberake ve te 'ala.

Naš primjer u tome je kao primjer ove priče koju je spomenuo Ibnul Kajjim, Allah mu se smilovao: "Vidio sam u jednoj uličici u gradu da su se vrata otvorila i izašlo je djete koje plače. Njegova majka je bila iza njega, vukući ga dok on nije izašao. Ušla je i u lice mu zaključala vrata. Dijete je otišlo malo dalje od kuće, zastalo i zamislilo se, i nije našlo sklonište osim kuće iz koje je istjeran. Nema nikog da ga zaštiti osim njegova majka. Vratilo se slomljenog srca i žalosno, te našlo vrata zaključana. Stavio je sebi nešto pod glavu, položivši obraz na kućni prag i tako zaspao. Spavao je tako dok njegova majka nije izašla. Kada ga je vidjela u tom stanju, ne mogavši da se savlada, bacila se preko njega prigrlivši ga na njena prsa. Pa mu je govorila ljubeći ga: "Dijete moje, gdje ćeš od mene otići?", "Ko će te prihvatiti?", "Zar ti nisam rekla nemoj mi se suprostavljati?" Zatim ga je prigrlivši uvela u kuću. (Priča je preuzeta sa predavanja:"Kucanje na nebeska vrata")

A znaj samo da je Allah milostivniji od ove majke koja je milostivna ovoliko prema svome djetetu! Allah PRIMA POKAJANJE robova svoji,koji se iskreno pokaju i ne vracaju na taj grijeh!! Sesto necekaj sutra jer to sutra mozda necemo docekati ni ja ni ti,raduj se ovom danas sto te Allah prozivio nakon spavanja pa iskoristi ovaj danasnji dan u izvrsavanju Allahovih naredba,i trazi samo Allahovo zadovljstvo u svemu kroz zivot svoj jer ti ljuski komentar na tvoj hidzab nije potreban jer ljudi su nekada zavisni,nekad pakosni,nekad kao sejtani u ljudskom  obliku pa zato nemoj da te brine na tvoju odluku-nosenja Islamske odijece i pokrivanjem hidzabom,sta ce reci ukucani,sta rodbina,komsije ili prolaznici na ulici! Glavu gore i budi ponosna sto si muslimanka i sto je sa tim Allah Gospodar Svih svijetova zadovljan,Gospodar tebe i oni kojima to smeta!!!

A Allahu, subhanehu ve te 'ala, pripada najljepši primjer. On nas je obavjestio u Njegovoj knjizi da će doći dan kada ćemo se Njemu vratiti: "I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, nikome krivo neće učinjeno biti."(Prijevod značenja Al-Baqara, 281.) Zato se sestro za taj dan moramo pripremati.


Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

 

Allahova subhanehu ve te’ala robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
219420

Powered by Blogger.ba