Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

"Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik".Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti." (El-Buhari)

19.07.2012.

Sehurite, jer u sehuru je bereket

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 

Sehurite, jer u sehuru je bereket



U Šerijatu je data je olakšica za pet skupina ljudi da ne poste mjesec Ramazan, s tim da te iste dane moraju ili napostiti dan za dan, ili napostiti i za svaki dan nahraniti siromaha, ili samo nahraniti za svaki dan siromaha. Te skupine ljudi su: putnici, bolesnici, dojilje, trudnice i starci (starice). Argumenti za ovo su došli u kur'anskim ajetima i vjerodostojinim hadisima. A u izuzetke obaveze posta ne ulaze osobe koje ne ustanu ili nisu u stanju da ustanu na sehur.

 

Ustajanje na sehur je mustehab po idžmau učenjaka kako to prenosi Ibn El-Munziri. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sehurajte (ustanite na sehur da bi jeli i pili) jer je u sehuru bereket". Znači, musliman nije dužan da ustane na sehur, ako ustane ima nagradu slijeđenja sunneta a ujedno time će osnažiti svoje tijelo da lakše izdrži post.


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nam na više mjesta pojašnjava vrijednost sehura i njegov bereket. Sehur ojačava tijelo za post čime se postaču smanjuju teškoće i pojačava želja za postom. Onaj ko želi da posti nek ustane na sehur, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Sehurite, jer u sehuru je bereket.” (Buharija 4/120 i Muslim 1095 od Enesa)

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed 5/270 i En-Nesai 4/145. Sened ovog hadisa je vjerodostojan.)


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svom ummetu objasnio vrijednost sehura sljedećim riječima: “Ono što razdvaja naš post od posta ehli-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim 1096)

 

Takođe je zabranio da se sehur ostavlja rekavši: “Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleci donose salavate na one koji sehure!” (Ahmed, 3/12 I 3/44 i Ibn Ebu šejbe 3/8 na tri načina od Se’ida El Hudrijja, oni pojačavaju jedni druge)


Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Sehurite pa makar gutljajem vode!” (Prenosi ga Ebu J’ala 3340, od Enesa ali hadis je slab. Međutim u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana 884, u kojem Katade prenosi sa’an. Stoga je hadis hasen.)

Preporučuje se odlaganje sehura do malo prije same zore. Enes, radijallahu anhu prenosi od Zejda ibn Sabita radijallahu anhu da je rekao: “Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.’” (Buharija 4/118 i Muslim 1097)

Ustajanje na sehur – Enes prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Sehurite, jer je u tome berićet.” Dovoljno je za sehur, ako ništa drugo, bar popiti jedan gutljaj vode, prema hadisu Abdullaha ibn-Amra, radijallahu anhu, u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:



Lijepo je odgoditi sehur. Prenosi Enes od Zejda ibn-Sabita da je rekao: ”Sehurali smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim je ustao da obavi namaz.” Kaže Enes: ”Upitao sam ga: ‘Koliko je vremena prošlo od sehura do ezana?’ ‘Prošlo je onoliko koliko je potrebno da bi se proučilo 50 ajeta.”Muttefekun alejhi: Buharija (4/138/1921), Muslim (2/771/1097), Tirmizi (2/104/699), Nesai (4/143), Ibn-Madže (1/540/1694).

Ko čuje ezan, a u ruci mu je zalogaj hrane ili voda, dozvoljeno mu je da to pojede i popije, shodno hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu anhu: ”Ko od vas čuje ezan, a u ruci mu je posuda sa hranom, neka je ne ostavlja, dok ispuni svoju potrebu.”Sahih (Sahihul-džami’, 607.), Ebu-Davud (6/475/2333), Hakim (1/426).

 

19.07.2012.

Počnite s postom kad vidite mlađak

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


 Počnite s postom kad vidite mlađak

 Početak Ramazana utvrđuje se viđenjem mlađaka,a njegovo viđenje potvrđujemo svjedočenjem jedne povjerljive osobe,ili namirivanjem mjeseca šabana trideset dana.Ibn Omer r.a.,veli:" Ljudi su iščekivali da se pojavi hilal,pa sam rekao Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem,da sam vidio mlađak,nakon čega je naredio ljudima da započnu s postom!"(Bilježi Ebu Davud,a El-Hakim i Ibn Hibban vele da je hadis vjerodostojan)

Ebu Hurejre r.a. veli da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem rekao;"Počnite s postom kad vidite mlađak,a završite kad ga ponovo vidite.A ako ga ne mognete vidjeti,onda na prethodni mjesec,šaban,namirite trideset dana."(Bilježe ga El Buhari i Muslim)

Et Tirmizi veli:"Ovo većina islamskih učenjaka prakticira.Još su kazali:"Dovoljno je svjedočenje jedne povjerljive osobe za utvrđivanje posta." Ovo je stav Ibn el Mubareka,Eš-Šafija,i Ahmeda.En-Nevevi veli:"Ovo je preferirajući stav!" Hilal mjesec ševvala utvrđuje se namirivanjem Ramazana trideset dana,i nije dovoljno svjedočenje jedne osobe,prema mišljenju većine islamskih učenjaka. Oni za to uvjetuju svjedočenje dvojice pravednih,dok Ebu Sevr ne pravi razliku između utvrđivanja hilala za mjesec ševval i za mjesec Ramazan.On smatra da je za to dovoljno svjedočenje jednog pravednog čovjeka. Ibn Rušd veli:"Ebu Bekr ibn el-Munzir slaže se sa stavom Ebu Sevra,a također mislim da je to i stav zahirija."

Ebu Bekr ibn el-Munzir za svoj se stav poziva na konsenzus islamskih učenjaka,koji smatraju da se moraju omrsiti,a i početi s postom,na osnovu svjedočenja jednog čovjeka(koji tvrdi da je vidio hilal-mjesec)!Prema tome,mi također na taj način moramo prohvatiti utvrđivanje početka i kraja Ramazana,jer su početak i kraj mjeseca granice početka i kraja posta. Eš Ševkani veli:"Prema tome,nema vjerodostojnog dokaza u kojem se uvjetuje svjedočenje dvojice za istek Ramazana.U skladu s tim,zadovoljit ćemo se svjedočenjem jednog pravednog čovjeka analogno svjedočenju također jednog pravednog čovjeka za utvrđivanje početka Ramazana. Također,kao dokaz možemo uzeti činjenicu da se u ibadetima prihvataju predanja koja prenosi pojedinac,pa se analogijom dokazuje da se takva predanja mogu prihvatiti i u ostalim granama islama,osim ako postoji dokaz koji izuzima neke situacije,kao što je svjedočenjem prilikom utvrđivanja imetka i sl.U ovom se slučaju prihvata stav Ebu Sevra.


 Viđenjem mlađaka

Ibnu-Omer, radijallahu 'anhuma, kaže: "Čuo sam Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: 'Kada vidite mlađak zapostite, i kada ga ponovo vidite prekinite s postom.'" (Muttefekun alejh)

Dakle, put do saznanja o pojavi mlađaka je njegovo praćenje i viđenje, a ne računanje. Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji se oslanja na računanje kada je u pitanju mlađak, taj je zalutao u Šerijatu i onaj koji uvodi novotariju u vjeru.“ (Medžmuatu fetava, 25/207)

 Islamski učenjaci su se razišli po pitanju koliko je osoba dovoljno da posvjedoče viđenje mlađaka kako bi se utvrdilo njegovo viđenje i kako bi se otpočelo s postom.

-   Većina islamskih učenjaka mišljenja je da ukoliko jedna pouzdana osoba posvjedoči da je vidjela mlađak da se njeno svjedočenje prihvata i otpočinje se s postom. Takvog mišljenja su: Ebu Hanife, Šafija, Ahmed, učenjaci zahirijskog mezheba, Ibnul-Munzir i drugi, Allah im se svima smilovao.

-     Dok, imam Malik, El-Lejs, Evza'i, Sevri i drugi mišljenja su da je za utvrđivanje mlađaka potrebno najmanje dvije osobe, analogno svjedočenju.

Inšaallahu te'ala, prioritetnije je mišljenje da je dovoljno svjedočenjejedne pouzdane osobe, svejedno da li bila muškarac ili žena kako spominje Ibn-Hazm, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu El-Muhalla (6/350), jer je i sam Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, postupio po tome kako se spominje u hadisu Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, gdje kaže: "Ljudi su pratili mlađak, pa sam ga ja vidio i obavijestio o tome Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je zapostio i naredio ljudima da poste." (Ebu-Davud, Darimi, Ibnu-Hibban, Darekutni i Bejheki. Imam Hakim kaže da je hadis vjerodostojan po uslovima imama Muslima s čime se slaže i imam Zehebi. Veliki islamski učenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi te'ala alejh, ocijenio je hadis vjerodostojnim u svome vrijednom djelu Irvaul galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil: 4/16)



Međutim, za prekid posta, odnosno završetak mjeseca ramazana i viđenje mlađaka mjeseca ševvala koji slijedi poslije ramazana, islamski učenjaci su složni, osim nekolicine njih, da je potrebno svjedočenje najmanje dvije povjerljive osobe.
Kao dokaz za ovo mišljenje većina islamskih učenjaka navodi hadis Abdurrahmana b. Zejda b. el-Hattaba da su mu ashabi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pričali da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Postite kada vidite mlađak i prestanite s postom kada ga vidite. Svoje obrede vežite za njega. Ukoliko ga ne vidite, upotpunite mjesec s trideset dana. Ako vam posvjedoče dvojica (da su ga vidjeli) postite (otpočnite s postom) i prekinite s postom."(Nesa'i, Ahmed i Darekutni. Imam Ahmed u svom predanju bilježi: "... ukoliko vam posvjedoče dvojica muslimana ..." –dok imam Darekutni bilježi sljedeću verziju: "... ukoliko vam posvjedoče dvojica povjerljivih, pouzdanih muslimana ..." Učenjak Albani, rahmetullahi 'alejh, kaže: "Lanac prenosioca ovog hadisa je vjerodostojan i svi prenosioci u njemu su pouzdani ...": Irvaul galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil, 4/17)

Kao što vidimo, ovaj hadis ukazuje na to da nije dozvoljeno otpočeti post mjeseca ramazana niti prekinuti s njim osim sa svjedočenjem dvojice pravednih, povjerljivih muslimana. Međutim, prethodni hadis od Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, izuzima početak posta, tako da je dozvoljeno otpočeti s postom svjedočenjem jedne osobe, dok nije došao nikakav hadis kojim se na sličan način izuzima prekid posta, završetak ramazana. Zbog toga ostaje da se prekid posta utvrđuje svjedočenjem najmanje dvojice pravednih muslimana, a Allah Uzvišeni najbolje zna.


 Ukoliko osoba vidi mlađak ali se ne prihvati njeno svjedočenje

 Kod islamskih učenjaka postoje tri mišljenja po ovome pitanju:


1. Zapostit će po svome viđenju ramazanskog mlađaka i tajno prekinuti s postom kada vidi mlađak mjeseca ševvala, kako se ne bi razilazio sa zajednicom. Ovo je mišljenje imama Šafije, jedno predanje imama Ahmeda i na ovome je mezeb Ibnu-Hazma, rahmetullahi 'alejhim.

2. Zapostit će po svome viđenju ramazanskog mlađaka, ali će prekinuti spostom zajedno sa ostalim ljudima. Na ovome je mezheb Ebu-Hanife, Malika i najpoznatije mišljenje imama Ahmeda, rahmetullahi 'alejhim.

3. Neće postupati po svome viđenju mlađaka, već će otpočeti i završiti post sa ostalim ljudima. Ovo je jedno od predanja imama Ahmeda i ono što je odabrao Šejhul-islam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi 'alejhima, zbog riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Vaš post je kada zaposte ljudi, i vaš prekid posta je kada prestanu ljudi s postom, i vaši kurbani su onda kada ih kolju ljudi.“ (Ebu-Davud, 2324; i drugi, a šejh Albani, rahmetullahi 'alejh, ga je ocijenio vjerodostojnim u Irvau, 905) Tj. početak i završetak posta bivaju sa zajednicom muslimana.
 
I drugi način utvrđivanja nastupanja ramazana jeste upotpunjavanje mjeseca ša'bana s trideset dana, jer šerijatski mjesec ne može biti manji od 29 dana niti veći od 30 dana.

Ukoliko tridesetu noć mjeseca ša'bana bude oblačno ili maglovito, hoće li se sutrašnji dan smatrati prvim danom mjeseca ramazana ili će se njime upotpuniti mjesec ša'ban?

 Islamski učenjaci prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ovom pitanju imaju mnogo mišljenja od kojih su naizraženija sljedeća četiri:

Nije dozvoljeno postiti sutrašnji dan –poznat kao jewmu šekk-dan u koji se sumnja je li prvi dan mjeseca ramazana ili trideseti dan mjeseca ša'bana- niti obavezno niti dobrovoljno zbog riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Neka niko od vas ne posti dan ili dva dana prije mjeseca ramazana ...“ (Buharija, 1914; Muslim, 1082) I zbog riječi Ammar b. Jasira, radijallahu 'anh: „Ko posti dan u koji se sumneja, iskazao je neposlušnost prema Ebul-Kasimu, sallallahu 'alejhi ve sellem.“ (Sahih: Ebu-Davud, 2317; Tirmizi, 681; Nesa'i, 4/153; Ibnu-Madže, 1645) Ovakvog mišljenja su većina islamskih učenjaka.

Obaveza je postiti taj dan i smatra se prvim danom mjeseca ramazana. Ovo je poznato mišljenje kod hanbelijskih pravnika. Svoj stav dokazuju postupkom Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, da je on, ukoliko je trideseti dan ša'bana bio maglovit, osvanuo kao postač, a on prenosi hadis: „... pa, ako bude maglovito i ne vidite ga ...“, tako da njegov postupak objašnjava hadis.

Ljudi slijede svoga imama, pa ako on bude postio i oni će postiti, i ako on bude postio i oni neće postiti.

Taj dan će se postiti iz predostrožnosti. Ovoga mišljenja su bili Ibnu-Tejmijje i njegov učenik Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejhima.

Ispravno je ono na čemu je bila većina islamskih učenjaka. Postupak Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, ne može se prihvatiti kao komentar hadisa i uzeti u obavezu post toga dana, time što i sam Ibnu-Omer, radijallahu 'anhuma, post toga dana nije smatrao obaveznim, jer na njega nije podsticao ni svoje ukućane.


Ukoliko se mlađak vidi u nekoj državi da li je obaveza svim stanovnicima na Zemlji da zaposte po tome viđenju, ili svaka zemlja prati pojavu mlađaka i otpočinje post onda kada ga vidi ili kada napuni trideset dana ša'bana? 

  

Islamski učenjaci, rahmetullahi te'ala alejhim, po ovom pitanju imaju više mišljenja.

Prvo mišljenje: Ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da zajedno sa onima koji vidjeli mlađak zaposte ramazan.

Ovo mišljenje zastupaju učenjaci hanefijskog i hanbelijskog mezheba, rahmetullahi  alejhim. (Fikhul-hanefi fi sevbihi el-džedid, 1/402; El-Mugni, 4/329) Takođe, prenosi Ibnul-Kasim od imama Malika da je rekao:
"Ukoliko se u jednom mjestu sazna da su stanovnici drugog mjesta vidjeli mlađak (i zapostili), na stanovnicima ovog mjesta je da naposte taj dan koji nisu postili zajedno sa onima koji su vidjeli mlađak i da od tog dana nastave postiti s njima." Prenosi se da je slično rekao i imam Šafija. (Bidajetul-mudžtehid, 3/157)

Ovi učenjaci zasnivaju svoje mišljenje na hadisu Abdullaha b. Omera, radijallahu 'anhuma, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
"Postite kada ga (mlađak) vidite i prestanite s postom kada ga vidite." (Buharija, 4/135; Muslim, 2/760; Malik u "Muvetti", 1/286; Ibnu-Madže, 1/529; Nesa'i, 4/134; Ahmed, 2/145; Darimi, 2/3; Ibnu-Huzejme, 3/201; Ibnul-Džarud, 390; Darekutni, 2/161; Bejheki, 4/204, 205; Et-Tajalisi, 1/182; Ebu-Ja'ala, 4/337; El-Begavi u "Šerhu-s-sunne", 3/454; Tahavija u "Muškilu-l-asar", 1/209)

Riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem:
"Postite kada ga vidite..." ne odnose  se samo na muslimane Medine nego na sve muslimane širom svijeta. (Medžmu'u-l-fetava li Bin Baz, 15/85)

Drugo mišljenje:  Svako mjesto, svaka država počinje s postom sa svojim viđenjem mlađaka, tj. kada oni vide mlađak, ne osvrćući se na druge.

Ovo je mišljenje Abdullaha b. Abbasa, Kasim b. Muhammeda, Salim b. Abdullaha i Ishak b. Rahoje. (El-Mugni, 4/328; El-Medžmu'u, 6/183; Nejlul-evtar, 3/160) Takođe, stanovnici Medine prenose od imama Malika da je rekao: "
Viđenje mlađaka u nekoj zemlji ne obavezuje na post stanovnike one zemlje u kojoj se nije vidio mlađak..." (Bidajetul-mudžtehid, 3/157)

Oni zasnivaju svoje mišljenje na hadisu kojeg je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu preko Muhammeda b. Ebi-Hermele, od Kurejba da ga je Ummu-Fadl bintul-Haris poslala u Šam Muaviji, radijallahu 'anh. Kurejb kaže:
"Došao sam u Šam i obavio svoju potrebu zbog koje me je Ummu-Fadl poslala. U Šamu me je zatekao ramazan. Vidio sam mlađak u noći petka (tj. u četvrtak naveče). Pred kraj mjeseca, vratio sam se u Medinu. Spominjući mlađak, Abdullah b. Abbas, radijallahu 'anhuma, me je upitao: 'Kada ste vidjeli mlađak?' Rekao sam: 'Vidjeli smo ga u noći petka (tj. u četvrtak naveče).' 'Ti si ga vidio? – ponovo me je upitao. Rekao sam: 'Da. Vidjeli su ga i drugi ljudi, i od tada su ljudi postili i postio je i Muavija.' Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, mi je rekao: 'Međutim, mi smo ga vidjeli u petak naveče i nećemo prestati postiti sve dok ne napunimo trideset dana ili dok ne vidimo mlađak!' Rekao sam mu: 'Pa, zar nije dovoljno to što je Muavija (tadašnji halifa muslimana) vidio mlađak i što je postio?!' Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, mi je rekao: 'Ne. Ovako nam je Allahov oslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio.'" (Muslim, 2/765; Ahmed, 21/306; Ebu-Davud, 2/748; Tirmizi, 2/101; Nesa'i, 4/131)

Ovi učenjaci, rahmetullahi te'ala alejhim, komentarišući hadis i dokazivajući njime svoje mišljenje, kažu da Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, koji je živio u Medini, nije postupio po Muavijinom, radijallahu 'anh, viđenju mlađaka, a Muavija je živio u Šamu, Siriji, i niko od Ashaba koji su živjeli zajedno s Ibnu-Abbasom u Medini nije se suprostavio njegovom postupku.

Današnji učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje kažu da tada u vrijeme Muavije, tadašnjeg halife muslimana, svi muslimani nisu zajedno otpočinjali s postom, tj. nisu postupali po jednom viđenju mlađaka ma gdje se on pojavio, pa kako da se danas insistira na tom mišljenju kada svaka država ima svog vođu.


Treće mišljenje: Ukoliko se pojavi mlađak u jednoj državi, sve susjedne države, bliske države, imaju isti propis, tj. na stanovnicima svih tih država je da zajedno otpočnu s postom. U suprotnom,  udaljene države, svaka od njih prati pojavu mlađaka.

Ovo mišljenje zastupaju učenjaci šafijskog mezheba. Kao dokaz za svoj stav uzimaju hadis Kurejba, kojeg smo već spomenuli, ističući da mjesta, Medina i Šam (Sirija) nisu bliska. Takođe, ovo mišljenje zastupa i Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi te'ala alejh. I ovo treće mišljenje je srednje mišljenje između prethodna dva spomenuta.



 
Kako znati koja je to država bliža a koja dalja? Na osnovu čega da ih razlikujemo?

Prvo: Na osnovu ishodišta, mjesta pojave mlađaka. Tako da, sve one države koje vide mlađak na istom mjestu, u istom izgledu, smatraju se bliskim državama. Za ovo mišljenje su se opredjelili učenjaci Iraka i Es-Sajdelani.

Drugo: Sve države u kojima preovladava jednaka, ista klima, smatraju se bliskim državama. Ovo mišljenje zastupaju Es-Simiri i drugi.

Treće: El-Fevrani, El-Gazali, El-Begavi i drugi kao mjerilo raspoznavanja bliskih država od dalekih, uzeli su razdaljinu, dužinu puta nakon koje musafir može da skraćuje namaz. Tako da, sve države koje su udaljene jedna od druge manje nego što iznosi ova dužina puta nakon koje je dozvoljeno skraćivati namaz, smatraju se bliskim državama.
Imam Nevevi, rahmetullahi te'ala alejh, nije se složio s ovim mišljenjem. Naprotiv, ocijenio ga je slabim, navodeći da pojava mlađaka nema nikakve veze s udaljenošću nakon koje se skraćuje namaz i opredijelio se za prvo mišljenje, tj. da sve države koje imaju isto mjesto pojave mlađaka smatraju se bliskim državama. (El-Medžmu'u, 6/182)

Takođe, učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje, podupiru ga i kijasom, pa kažu: "Čovjek kada posti van ramazana ne osvrće se na druge zemlje, na pojavu Sunca i Mjeseca u tim drugim zemljama, ne prati kada oni izlaze i zalaze. Ako tako čini van ramazana, zašto da tako ne postupi i u ramazanu? Zbog čega praviti razliku?" Ili, recimo, umru dva brata muslimana tačno u vremenu zalaska Sunca.
Jedan od njih je živio na Istoku a drugi na Zapadu. Kako ćemo odrediti ko će koga naslijediti? Moramo gledati gdje Sunce zalazi prije. Vidjećemo da Sunce zalazi prije na Istoku i zbog toga kažemo da će onaj koji je živio na Zapadu naslijediti svoga brata na Istoku, jer je ovaj prije umro. (Šerh Bulugul-Merama od šejha Usejmina)

Vijeće velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji na svom zasijedanju 13. 08. 1392. hidžretske godine, nakon razmatranja ovog pitanja donijelo je slijedeću odluku: "Od pojave islama prošlo je već četrnaest stoljeća i ne znamo da se ikada do sada desilo da su muslimani cijelog svijeta, na osnovu viđenja mlađaka u jednom mjestu, zajedno proslavljali islamske praznike. Tako da, članovi ovog vijeća donose odluku da se ostane na onome na čemu se do sada bilo i da svaka islamska država ima pravo na izbor onoga što ona smatra ispravnijim, konsultujući svoje učenjake, bez obzira da li oni uvažavali ili ne, razlikovanje mjesta na kojima se pojavljuje mlađak i na osnovu toga donosili odluku  o nastupanju posta." (Tevdihul-ahkam, 3/454; Medžmu'ul-fetava, 15/95)


Islamski pravni kolegij nakon razmatranja ovog pitanja donio je odluku u kojoj se kaže: "...Nema potrebe za pozivanjem i obavezivanjem svih muslimana u svijetu da zajedno nastupaju s postom i proslavljanjem islamskih praznika, jer poziv na jedinstvenost u tome uistinu neće ujediniti muslimane, kako to neki misle (učenjaci koji zastupaju mišljenje da ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da poste). Takođe, savjetujemo da se ustanovljavanje mlađaka ostavi muftijstvu i šerijatskim sudnicama u islamskim zemljama jer je to od koristi svih muslimana. Ono što će ujediniti muslimane jeste njihova odlučnost u sprovođenju Allahove, subhanehu ve te'ala, Knjige i Sunneta Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u njihovim svakodnevnim poslovima..." (Tevdihul-ahkam, 3/456)


Možemo reći da je stav Vijeća velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji (kojeg smo spomenuli), stav koji obuhvata i spaja sve dokaze i mišljenja islamskih učenjaka. Zbog toga je obaveza na islamskim učenjacima u svim državama da vode računa o ovom pitanju, o nastupanju i završetku mjeseca ramazana, da se slože na onome što je po njihovom mišljenju najbliže istini i da to dostave narodu. Na muslimanima je da slijede njihovu odluku i da se nipošto ne razilaze u tome, jer to vodi podjeli među muslimanima i ružnom govoru "rekla-kazala". (Bin-Baz, Medžmu'ul-fetava, 15/95)




 
16.07.2012.

Vrijednosti i odlike nastupajućeg mjeseca Ramazana

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 


Vrijednosti i odlike nastupajućeg mjeseca Ramazana

Naš dragi gost nam je pred vratima. A to je uistinu mjesec dobra i bereketa, mjesec kojeg je Allah, subhanehu ve te ala, odlikovao mnogim vrijednostima. Mnogobrojni ajeti i hadisi nam govore o posebnosti ovog mubarek mjeseca kojeg mi mu’mini ne smijemo propustiti da nam prođe uzalud.

Obaveznost Ramazanskog posta

Post mjeseca ramazana obavezan je za svakog muslimana i muslimanku, punoljetnog, pametnog, zdravog i onoga koji nije na putu, koji nije putnik.Post mjeseca ramazana je jedan od ruknova islama ,na čiju obaveznost upućuju Kur'an, Sunnet i Idžma'a.

Dokaz iz Kur'ana koji upućuje na obaveznost posta mjeseca ramazana su riječi Uzvišenog Allaha: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete." (El-Bekara, 183-185)

Dokaz iz Sunneta koji upućuje na obaveznost posta mjeseca ramazana- Ibnu-Omer r.a. prenosi da je rekao "Allahov Poslanik s.a.v.s. : 'Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, izdvajanju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.'" (Muttefekun alejh)
Muslimanska ulema (Idzma) su jednoglasnog mišljenja da je post mjeseca ramazana jedan od temelja islama. Onaj ko porekne njegovu obavezu postaje nevjernik i njegova obaveznost ne spada ni s jednog punoljetnog i pametnog muslimana, osim s nekim od opravdanih šerijatskih razloga (bolest,putovanje,....)



Ramazan je mjesec Kur’ana
Allah, subhanehu ve te ala, je objavio svoju Uzvišenu knjigu u noći “Qadr,” u mjesecu ramazanu, kao uputu ljudima i lijek za vjernike, koja upućuje najispravnijem putu i objašnjava ga, pa kaže Allah, subhanehu ve te ala u prevodu značenja: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede!” (El-Beqare, 185)


U njemu je noć bolja od hiljadu mjeseci
Najvrednij dan kod Allaha Uzvišenog je u mjesecu u kojem je objavljen Kur’an, stoga se u njemu mora povećavati činjenje dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže u prevodu značenja: “Mi smo ga počeli objavljivati u noći Qadr – a šta ti misliš šta je noć Qadr? Noć Qadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (El-Qadr, 1-5)
“Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna.” (Prevod značenja, Ed-Duhan, 3-6)



Ramazan je mjesec kada se okivaju šejtani
Ramazana je mjesec kada se umanjuje zlo na Zemlji. Zato što se lancima i okovima okivaju i vezuju džinni-odmetnici, pa zbog toga nisu u stanju da upućuju ljude na fesad, kao što to čine u drugim mjesecima. To zbog predanosti mu’mina njihovom postu, koji suzbija strasti kao i zbog njihovog učenja Kur’ana i ostalih vrsta ‘ibadeta koji odgajaju i čiste dušu.
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prevod značenja, El-Beqare, 183)


Mjesec kada se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju vrata Dženneta
Takođe u Ramazanu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju vrata Dženneta, jer se povećavaju ‘ibadeti, dobra djela, lijep i koristan govor.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada dođe ramazan, otvore se vrata Dženneta (1) a zatvore se vrata Džehennema, i okuju se šejtani.” (U Muslimovoj predaji stoji: “Otvore se vrata milosti.” Hadis prenosi Buharija, 4/97 i Muslim, br. 1079)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada nastupi prva noć Ramazana, okivaju se šejtani i džini odmetnici, i zatvaraju se vrata Džehennema, tako da se nijenda više ne otvore, a otvore se vrata Dženneta, tako da se nijenda više ne zatvore, a glasnik poviče: ‘O to koji želiš khajr, pristupi! A ti koji želiš zlo, odstupi!’ I Allah tada oslobađa svoje robove iz vatre i to svaku noć.’” (Hadis prenosi Tirmizi, br. 682, Ibn Madže, br. 1642 i Ibn Huzejme, 3/188, putem Ebu bekra ibn Ajjaša od El-E’ameša od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Ovaj sened je dobar.)

Oprost grijeha
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, oprošteni su mu grijesi koje je do tada počinio.” (Buharija 4/99 i Muslim, br. 759) Takođe se prenosi od ovog ashaba i sljedeći hadis: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana – brišu grijehe između njih, ako se klonite velikih grijeha.” (Muslim, br. 233)
Od njega se prenosi i da je se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom popeo na mimber i rekao: “Amin, amin, amin!” Pa mu je rečeno: “Allahov Poslaniče, samo si se popeo na mimber i rekao: ‘Amin, amin, amin.’ On reče: ‘Došao mi je Džibril, alejhi selam, i rekao mi: ‘Koga zatekne mjesec ramazan pa mu ne bude oprošteno i uđe u vatru, pa neka ga Allah udalji!’ Reci: ‘Amin!’ Rekao sam: ‘Amin…’” (Ahmed, 2/246 i 254, Ibn Huzejme, 3/192, Bejheki 4/204

Primanje dove i oslobađanje od vatre
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allah u mjesecu ramazanu, svaki dan i noć ima one koje oslobađa vatre, a svaki musliman koji uputi dovu tražeći njome nešto, biva mu uslišana.” (Ahmed, 2/254, El-Bezzar, br. 3142)

Postač se ubraja u pravednika i šehida
Od Amra ibn Murre El-Džuhenija, radijallahu anhu (vidi “El-Ensab”, 3/394, od Es-Sem’anija i “El-Lubab,” 1/317, od Ibnul-Esira) se prenosi da je rekao: “Jedan čovjek je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Allahov Poslaniče, ako budem svjedočio da je samo Allah bog i da si ti Njegov poslanik, i budem obavljao pet dnevnih anamza i davao zekat, te postio ramazan, iz koje sam ja skupine?” Pa mu je on, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Od pravednika i šehida.” (Ibn-Hibban, br. 19 u “Zevaidu,” a njegov lanac prenosilaca je ispravan)

Ne dozvolimo da nam prođe ovaj mubarek mjesec a da nismo ga iskoristili u khajru. Ne pretvarajmo svoj post u puko gladovanje već pobrinimo se da ovaj 'ibadet obavimo Allahu pokorno i ponizno.


Spremamo li se za Ramazan?


Od planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati? Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli zvuk Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao''Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake''. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

 

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: „Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.“ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice.

Planirajmo da što više:

- proučimo Kur'ana,
- klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
- zikrimo
- dovimo

- udjeljujemo sadaqu

-istigfar cinimo-pokajanje od grijeha
- kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
- čitamo islamsku literaturu;

4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazan sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. "I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanje u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u islam- tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: "Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga." (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazan sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao. Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

12.07.2012.

Zelim te dragi takvog svaki dan a ne samo za Dzumu i Bajram !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

 

Zelim te dragi takvog svaki dan a ne samo za Dzumu i bajram !

 

Islam je prepoznatljiv po tome što podjednako cuva i štiti i duhovnu i fizicku dimenziju svakog pojedinca. Brojni ajeti i hadisi ukazuju na vanrednu brigu islama o covjeku, što se ogleda i u brizi o cuvanju i njegovanju cistoce i održavanju higijene. Ovaj tekst aktualizira samo neke elemente koji se na to odnose.

Islam je vjera koja je protkana kroz sve segmente ljudskog života. On nije regulirao samo odnose covjeka sa svojim Gospodarom, a ovaj život, prepun svekolikih iskušenja i razlicitih misterija, ostavio covjeku, vec je utkao svoju savršenost u svakodnevno ljudsko ponašanje i egzistiranje. Na našu srecu, islam nije potencirao samo duhovnu cistotu covjekovog života, izraženog u iskrenom i odanom odnosu prema Gospodaru svjetova, vec izuzetnu pažnju pokazuje i prema svakodnevnom covjekovom življenju, rješavanju njegovih dunjaluckih nedoumica, a posebno njegovoj fizickoj cistoci i higijeni, koje su i pretpostavka kvalitetnog obrednog života svakog pojedinca.
Ako pažljivo analiziramo kur'anske ajete i Poslanikove, s.a.v.s, preporuke, doci cemo do fascinantnih zakljucaka koji, eksplicite, ukazuju na vanrednu pažnju islama, spram covjeka, njegove cistoce i higijene i izvanredno jakog podsticaja da se higijena zadrži, njeguje i cuva.
Ovdje cemo navesti samo neke primjere koji bacaju sasvim dovoljno svjetla na pažnju islama spram covjeka i ocuvanja njegove higijene.

 

Kao na primjer  ( Abdest, Kupanje-svakodnevno,poslije intimnog odnosa,prije dzume, Pranje ruku prije i poslije jela, izapiranje usta nakon jela, pranje zuba-misvakom ili cetkicom-kaladontom, Skracivanje brkova, uklananje dlaka sa stidnih mjesta, podrezivanje nokata, pranje vodom nakon fizioloske potrebe,itd...)

 

Zena i higijena !

 

Poznato nam je da žena muslimanka ne treba da zapostavlja kako izgled i čistoću svoga doma, tako ni svoj izgled. Danas nam je  poznato da žena obuće najljepšu odjeću kada treba da izađe u čaršiju ili općenito kada izlazi van kuće, a po kući hoda u "ofucanim" majicama.

Žena mora da vodi računa da bude uvijek sređena i namirisana u kući za svog muža. Naravno, tu muž može dosta da pomogne, tako što će kupiti svojoj ženi ono što se njemu sviđa da nosi njegova žena pred njim. Naravno, na ženi je obaveza da to traži od svog muža i da procjeni na koji način će se uljepšati svom mužu a da se to njemu dopadne. Dakle, žena treba da se potruditi da bude još jedan užitak od ovodunjalučkih užitaka…jer postoje na ulici prolazni HARAM uzitci gdje danas je svkodnevnica zena bez seriatske nosnje ,pa tako sestre razumite muzeve svoje da im se tesko sacuvati od haram i fitne dok se vracaju kuci sa poslova,skola itd…pa se sestro uslimanko potrudi da mu ucinis prijatnim halal uzitak u kuci svojoj,sredjena i dotjerana kako bi Allah bio zadovoljan sa tobom i tvoj muz kojeg cuvas od harama! Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ovaj svijet je pun raznih užitaka, a njegov najbolji užitak je čestita žena. " (Muslim)

 

Uglavnom je opšte poznato da žene traba da se uljepšavaju i dotjeruju najljepše za svoje muzeve kako bi ih pomogle u bogobojaznosti i obaranju pogleda, te zaštiti od fitne.

 

Takodje tebi brate muslimanu !!!

 

Međutim, veoma malo je muškaraca koji uzvraćaju to dobročinstvo time što se uljepšava i uređuje za svoju ženu. Ne rijetko se dešava da muževi prilaze ženama u najružnijem obliku, rašćupane kose, oznojenog tijela, neopranih zuba i sa veoma ...ružnim zadahom iz usta. Nazalost danas je  kod brace tako stanje da se u kucama opuste u neke trenerke,u neke izaprane majece,nesredjeni ali kada krene napolje ili na velimu nekom,akiku i naravno u dzamiju onda ga nemozes poznati kada izadje pred hanumu!

 

Subhanallah…kako je toj zeni! Pa zar nije i onda zivo bice koje zasluzuje da se i njoj neko svakodnevno sredi dok je sa njom do pred spavanje ,kao i ona njemu! Zar se samo treba srediti brate za ulice,uglancan, gelabija,miris da citava mahala zna da je ebu hattab prosao hmm…

Pa kako god ti je drago da pred tebe tvoja hanuma izadje okupana,pocesljana,ofarbana,namirisana,ciste garderobe,nakicena ….pa vjeruj da je i njoj drago da tako i ti pred nju izadjes svakodnevno a ne da kahvenises satima u pidzami do podne namaza!

 

Razmisli malo…

 

Ispunjavanje bračnih dužnosti i obaveza u takvoj situaciji je veoma teško i neugodno te donosi sa sobom odvratnost i poteškoću koju samo jako strpljive mogu da podnesu. Bez obzira kako to žena podnosila, sigurno je da ne osjeća nikakav užitak i zadovoljstvo sa prilaskom takvog muža i sigurno da će veoma brzo osjetit odbojnost i odvratnost, koja će donijeti velike probleme i nesuglasice u braku.

 

Malo je onih muslimanki koje će imati hrabrosti upozoriti svog muža na higijenu, jer će se bojat da je ne shvati pogrešno ili da ga ne povrijedi i tako štiteći njegov ego, svjesno ili nesvjesno uništiće ljubav prema njemu.

 

Zbog toga dragi brate, vodi računa o čistoći i mirisu svog tijela, jer to je obaveza svakog muslimana bez obzira da li se radi o muškarcu ili ženi. Kaže Allah, dželle šanuhu:

˝ ... Zaista, Allah voli one koji se kaju i voli one koji se mnogo čiste.(El-Baqara,222)

 

U druga četiri ajeta sure El Muddesir, On upozorava Poslanika, sallAllahu ´alejhi ve sellem:

˝ O ti, pokriveni! ˝ (1) ˝ Ustani i opominji! ˝ (2) ˝ I Gospodara svoga veličaj! ˝ (3) ˝ I odjeću svoju očisti! ˝(4)-( El-MudDesir-1-4)

 

Vidimo da se obaveza čišćenja tijela i odjela odnosi i na samog Poslanika, sallAllahu ´alejhi ve sellem, pa kako onda da imamo toliko brače koji od žene očekuju da ga dočekuje našminkana, namairisana, u najljepšoj odjeći obučena dok joj on prilazi bez imalo poštovanja sa mirisima znoja, mirisima raznih ulja od automobila i radnog prostora u kome je zaposlen. O obrezivanju nokata, rašćešljavanju i mirisanju brada i potkresivanju brkova, brijanju dlaka ispod pazuha i stidnih dijelova tijela, higijeni usta ... da ni ne pričamo.

 

Mnoga brača se prema ženama ponašaju kao prema robinjama koje su dužne da izvršavaju svoje braćne dužnosti i obaveze i zloupotebljavaju njihov iman, a nimalo se ne trude da im olakšaju ispunjavanje dužnosti prema mužu i nimalo se ne brinu da li će njihove strpljive žene da izgube poštovanje i ljubav prema njima zbog loše higijene i života sa tako neurednim čovjekom.

Ne bi trebalo da predstavlja ikakvu poteškoću da muž koji se vraća sa posla na kome je bio izlozen različitim neugodnim mirisima, ode prvo u kupatilo i istušira se makar i hladnom vodom (ukoliko smatra da mu je struja skupa za stalno upaljen bojler a mlaku vodu uvijek sebi moze priuštit), opere svoje zube i obuće čistu odjeću, da se namiriše i lijepo počešlja kosu i bradu i izađe svjež i ugodnog mirisa pred svoju dragu suprugu, koja ga je strpljivo cijeli dan čekala uljepšana i namirisana te kao takva zaslužuje da joj uzvrati njeno dobročinstvo.

Za ovo uređivanje je potrebno samo 15 minuta koliko je potrebno i supruzi da servira ručak na stol i sigurno da će ručak u ovakvoj atmosferi biti puno ugodniji, a harmonija bračnog života ljepša i romantičnija.

Muslim u svom Sahihu i Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu od Aiše, radijAllahu nahu, bilježe da je Allahov Miljenik, sallAllahu ´alejhi ve sellem, rekao:

 

˝ Deset stvari je od fitreta (islamske prirode):

*potkresivanje brkova (kod muškaraca),

*puštanje brade (kod muškaraca),

*upotreba misvaka (za higijenu zuba),

*ispiranje nosa vodom,

*rezanje noktiju,

*pranje ruku među prstima i zglobovima,

*uklanjanje dlaka ispod pazuha,

*brijanje oko stidnih mjesta,

*pranje nakon obavljene nužde (i velike i male),

*ispiranje usta i grla vodom. ˝

 

Braco moja draga, vodite računa o svom izgledu i higijeni vaših tijela, ne dozvolite da vi svojim ponašanjem prenesete ružnu sliku o islamu i muslimanima. Ne dozovlite da zbog zadaha iz vaših usta i vaših neurednih brada ljudi mrze islam i smtraju nečistom vjerom. Neka vas izgled, ahlak i druženje sa ljudima izaziva divljenje i poštovanje!

Nekazem da se obracam svoj braci,nego pojedincima koji ce se naci u ovom sunetu i tekstu da su na tom polju zanemarili neke stvari kod sebe i svojih hanuma!

Završicemo rijecima jednog od najvecih tabi'ina - Se'ida b. Musejjeba, predstavnika druge generacije muslimana, onako kako prenosi imam Tirmizi: «Allah je lijep i voli ljepotu, cist je i voli cistocu, plemenit je i voli plemenitost, darežljiv je i voli darežljivost, pa cistite vaša dvorišta i avlije i nemojte se poistovjecivati sa Židovima!».

 

07.07.2012.

Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati, i ne zaboravi te ''Ta, zaista, s mukom je slast, zaista s mukom je i slast.''’”

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

 

Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati,  i ne zaboravi te ''Ta, zaista, s mukom je slast, zaista s mukom je i slast.''

 

Rekao je Allah, azze ve dželle, u svojoj Plemenitoj knjizi:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ ۖ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ [٢:١٨٦]

"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu."
(Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 186).


Moliti Allaha, dželle šanuhu, znači upućivati mu dovu, a dova je ibadet, kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu. Allah, dželle šanuhu, je naredio ljudima da mu upućuju dovu i traže od Njega, kada je rekao:  ”… i Allaha iz obilja Njegova molite.” (En-Nisa, 32.). Prenosi Ibn-Mesud, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

”Molite Allaha, dželle šanuhu, da vam da iz Svoje dobrote. Allah, doista, voli da Mu se molbe upućuju.” (Tirmizi i Taberi) Ebu-Hurejre prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah se srdi na čovjeka koji Ga ne moli.” (Tirmizi, Ahmed, El-Buhari u knjizi El-Edebu El-Mufred)

Kaže pjesnik: ”Allah se srdi ako Ga ne moliš, a čovjek se srdi ako ga moliš.”

A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava kako se Allah, dželle še'nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: "Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove", pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: "Allah će vam više dati". (Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju).

Allah, dželle šanuhu, može dati ljudima sve što požele i zatraže od Njega, a da to ni trunku bogatstva kojeg On posjeduje ne umanji. Suprotno od toga, čovjek mrzi bilo kakvu molbu, čemu je razlog njegova slabost, nemoć i siromaštvo. Rekao je Vehb ibn-Munebbih čovjeku koji je tražio od vladara: ”Teško tebi, ideš onome ko ti zatvara vrata, ispoljava svoje siromaštvo i krije svoje blago od tebe, a ostavljaš Onoga čija su vrata i danju i noću otvorena, koji ispoljava svoje bogatstvo i govori: ”Pozovi me – odazvat ću ti se.” Prenosi se od Enesa ibn-Malika da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Molite svoga Gospodara za svaku vašu potrebu, pa makar to bio kaiš od sandale.” (Tirmizi, Taberi i Ibn-Hiban).

S druge strane, mnogo je hadisa koji zabranjuju traženje od ljudi. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je od Ebu-Bekra, Ebu-Zerra i Sevbana uzeo zavjet da neće tražiti od ljudi. Oni su toliko bili dosljedni u ispunjavanju tog zavjeta da nisu tražili od ljudi da im dodaju bič ili uzdu kada ispadnu iz ruke. (Muslim, Ebu-Davud i En-Nesai)

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rekao je Allah, dželleš anuhu: ‘Ima li koga da traži nešto, pa da mu dam ono što traži, da dovu uputi, pa da mu je uslišim i da oprosta traži, pa da mu oprostim.”’ (Buharija i Muslim)

Obaveza je Allahu, a ne nekom drugom, dove upućivati. Razlog je jednostavan. Dova sadrži ispoljavanje poniznosti, potrebe i siromaštva, kao što sadrži priznanje da onaj kome se molba upućuje ima sposobnost otklanjanja nevolje, pribavljanja koristi i otklanjanja štete. Poniznost i siromaštvo smiju se izraziti jedino pred Allahom Uzvišenim i to je, zapravo, suština ibadeta.

Imam Ahmed je molio Allaha, dželle šanuhu, riječima: ”Allahu moj, kao što si moje lice sačuvao od sedžde nekom drugom pored Tebe, sačuvaj ga i od upućivanja molbi nekom drugom pored Tebe.” Doista, niko osim Allaha ne može otkloniti nevolju i pribaviti korist, što potvrđuju riječi Uzvišenog: ”Ako ti Allah da kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti da dobro, pa niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.” (Junus, 107.). Rekao je Uzvišeni: ”Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može poslije Njega dati.” (Fatir, 2.).

Riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”… a kada tražiš pomoć, traži je od Allaha.” Pomoć se traži od Allaha zato što je čovjek nemoćan da sam pribavlja ono što mu koristi, a otkloni i odbije ono što mu šteti. On nema drugog pomagača osim Allaha, koji bi mu pomogao u onosvjetskim i ovosvjetskim koristima. Koga Allah pomogne, on je doista pomognut, a koga On ostavi bez pomoći, on je bespomoćan i jadan. To i jeste stvarno značenje riječi: ”Nema snage i moći osim kod Allaha.” Znači, čovjek ne može preći iz jednog u drugo stanje i nema snage dok mu je Allah ne da. Radi se, usitinu, o velikim riječima i jednoj od džennetskih riznica.

Čovjek je potreban Allahove pomoći u izvršavanju Njegovih naredbi, ostavljanju Njegovih zabrana i strpljenju na Njegovoj ovosvjetskoj odredbi, prilikom umiranja i od strahota kabura i Sudnjeg dana. Niko mu u svemu tome ne može pomoći, osim Allah, dželle šanuhu. Ko u svim stvarima bude tražio pomoć samo od Allaha, dželle šanuhu, Allah će ga pomoći, dok će onoga koji traži pomoć od  nekog drugog, Allah prepustiti njemu. Hasan el-Basri je napisao Omer ibn-Abdulazizu: ”Ne traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha pa da te Allah njemu prepusti.”

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”podignuta su pera i osušene su stranice” aludiraju na to da je sve određeno i zapisano. Kada se napiše knjiga i prođe puno vremena od trenutka njenog pisanja, pera se osuše od mastila, a mastlio se osuši na stranicama. Ovo je najljepša vrsta aluzije i rječitosti. Kur’an časni i Sunnet upućuju na ovu činjenicu. Allah, dželle šenuhu, kaže: ”Nema nevolje koja zadesi zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo zapisana u knjizi.” (El-Hadid, 22.). U hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Amr stoji da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah je zapisao sudbine svih stvorenja pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i zemlju.”

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kada bi sva stvorenja htjela da ti pribave korist koju Allah nije odredio, ne bi to mogli učiniti i kada bi htjeli da ti nanesu štetu koju Allah nije odredio, ne bi to mogli učiniti.” Sve što pogađa čovjeka na dunjaluku, od koristi i šteta, je određeno i ne može ga zadesiti osim ono što mu je zapisano. Kur’an upućuje na ovu činjenicu i kaže: ”Reci: dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi.” (Et-Tewbe, 51.).

Prenosi Ebu-Derda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista svaka stvar ima svoju suštinu, a rob neće postići suštinu imana sve dok ne bude znao da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo nije ga moglo zadesiti.” (Ahmed i Taberij)

Vjernik, kada je u pitanju Allahova odredba, mora  biti u jednom od dva stanja:

1. Da bude zadovoljan sa Allahovom odredbom. Ovo je veoma velik stepen kojeg ne postiže svako. Allah, dželle šanuhu, kaže: ”Nikakva se nevolja bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti.” (Et-Tegabun, 11.). Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je molio: ”Allahu moj, učini me zadovoljnim Tvojom odredbom.” (Muslim i Ibn-Hibnan). Ono što podstiče vjernika na zadovoljstvo Allahovom odredbom jeste ubjeđenje u riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Vjerniku je dobro sve što mu Allah odredi: ako ga zadesi dobro, on zahvali Allahu i to mu donese dobro, a ako ga zadesi nevolja, on se strpi i to mu donese dobro. Takav je slučaj samo sa vjernikom.” (Muslim). Rekao je Ebu-Derda, radijallahu anhu: ”Kada Allah, dželle šanuhu, nešto odredi, On voli da čovjek bude time zadovoljan.”

Onaj ko je zadovoljan kaderom, zadovoljan je i blagostanjem i tegobom. Omer ibn-Abdulaziz je govorio: ”Kada god osvanem, osjećam radost u onome što je Allah, dželle šanuhu, odredio.” Ko postigne ovaj stepen, život će mu biti ispunjen zadovoljstvom i radošću. Uzvišeni kaže: ”Ko bude činio dobro, bio muško ili žensko, poživjet ćemo ga lijepim životom.” (En-Nahl, 97.). Među prvim generacijama je bilo onih koji su  ”lijep život” protumačili kao zadovoljstvo. Kaže Abdul-Vahid ibn-Zejd: ”Zadovoljsto su Allahova najveća vrata, džennet na dunjaluku i odmaralište pobožnjaka.”

2. Da vjernik bude strpljiv u onome što ga je snašlo. U ovom stanju trebaju biti oni kojima nije lahko postići zadovoljstvo Allahovom odredbom. Zadovoljstvo je pohvalna osobina, a strpljenje je obaveza za onoga ko ne može postići zadovoljstvo. U strpljenju je veliko dobro. Allah, dželle šanuhu, je naredio vjernicima da budu strpljivi i pripremio im je obilnu nagradu ukoliko tu naredbu ispune. On je objavio svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Samo strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (Ez-Zummer, 10.); i obajavio je: ”A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.”’ (El-Bekara, 155., 156.)

 Razlika između zadovoljstva i strpljenja

 

Razlika je u tome što je strpljenje suzdržavanje duše od srdžbe, osjećanje boli pri tome, želja da prođe ta teškoća i suzdržavanje od djela kojima se izražava nestrpljenje, dok je je zadovoljstvo širokogrudnost prema Allahovom kaderu bez boli. Onda kada zadovoljstvo bude jako, čak i bol nestane u potpunosti.

Riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Znaj da je pobjeda sa strpljenjem”, u saglasnosti su sa riječima Allaha, dželle šanuhu: ”Ali oni koji su čvrsto vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: ‘Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!’ A Allah je na strani strpljivih.” (El-Bekare). I rekao je Allah, dželle, šanuhu: ”Ako vas bude stotinu strpljivih, pobjediće dvije stotine, a ako vas bude hiljada, pobjediće, Allahovom voljom, dvije hiljade, a Allah je uz strpljive.” (El-Enfal)

Pitao je Omer, radijallahu anhu, poglavicu Beni-Abesea: ”Čime se vi borite protiv ljudi?” Rekoše: ”Strpljenjem. Nikada nismo sreli neprijatelja a da se nismo strpili kao što su se oni strpili.” Kažu u prvim odabranim generacijama: ”Svi mi mrzimo smrt i bolove rana, ali se nadmećemo u strpljenju.” Ovakav odnos treba biti u borbi protiv spoljašnjeg i unutarnjeg neprijatelja. Unutarnji neprijatelj su prohtjevi, protiv kojih ako se čovjek bude borio, smatra se borcem na Allahovom putu (mudžahidom). Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Mudžahid je onaj koji se, u ime Allaha, bori protiv protiv svojih prohtjeva.” (Tirmizi, Hakim i Ibn-Hiban).

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Znaj da je pobjeda sa strpljenjem, obuhvataju obje vrste džihada koje smo spomenuli. Ko se strpi u borbi, pobjediće svog neprijatelja, a ko se ne strpi, biće poražen i postaće zarobljenik i žrtva svoga neprijatelja.

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”… i znaj da postoji izlaz i iz najveće najveće teškoće, i da nakon muke slijedi olakšanje.” Kaže Uzvišeni: ”On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire blagodati svoje.” (Eš-Šura, 28.).

Takođe kaže: ”Allah, dželle šanuhu, je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune, iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih.” (Er-Rum, 48., 49.).

”I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla!” (Jusuf, 110.).

 

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”… i znaj da je olakšica nakon muke” uzete su iz riječi Allaha, dželle šanuhu: ”Allah će sigurno, poslije tegobe slast dati.” (Et-Talak, 7.) i riječi Allaha, dželle šanuhu: ”… ta, zaista s mukom je i slast, zaista s mukom je slast!” (El-Inširah, 5-6.) Prenosi Ibn-ebi Dunja od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, da je rekao: ”Kada bi teškoća ušla u rupu, ušlo bi s njom i olakšanje. Allah, dželle šanuhu, kaže: ‘Ta, zaista, s mukom je slast, zaista s mukom je i slast.’”

O robe Moj, kako si samo grješan i nepokoran! Koliko li samo zabranjenih vrata otvaraš, a od spasa uporno bježiš! Koliko sam ti samo blagodati dao, a ti si opet nezahvalan! Potčinio sam ti dunjaluk, a tebe je obuzela strast pa niti čuješ niti vidiš. Dao sam da ti u službi budu dunjalučka dobra, a ti opet griješiš i granice prelaziš misleći da ćeš na ovom svijetu vječno ostati.'' O veličini Svoje milosti Uzvišeni Allah veli: ''Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'' (Ez-Zumer, 53)


04.07.2012.

Nekoliko rijeci o mjesecu Sa’banu ( mjesecu prije Ramazana ) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

 

 Nekoliko rijeci o mjesecu Sa’banu ( mjesecu prije Ramazana ) !

 

Mjesec ša'ban je najpouzdaniji navjestitelj skorog nastupanja najodabranijeg mjeseca u godini. Prije svega, to je mjesec u kome počinju opsežne i intezivnije pripreme za doček ramazana koje se ogledaju u detaljnom preispitivanju i pročišćenju našeg odnosa prema Uzvišenom Stvoritelju, ali i u obezbjeðenju materijalnih neophodnosti za nesmetano i potpuno oživljenje mjeseca posta i Allahove milosti kako samo njemu priliči!

Nazvan je svojim imenom zbog toga što Arapi u njemu bijahu obezbjeðivali vodu, a neki rekoše zbog toga što se nalazi izmeðu mjeseci redžeba i ramazana...

Post u mjesecu ša´banu

 

Od majke pravovjernih, Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: „Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, bijaše toliko postio da bismo kazali da nikada neće prekinuti post, a bijaše i nepostio da bismo pomislili da više neće nikada postiti. Nikada nisam vidjela da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, upotpunio post čitavog mjeseca mimo ramazana, niti sam ga ikada vidjela da je više postio kao u ša'banu!“

Jedna skupina islamskih učenjaka, a meðu njima i Ibn el-Mubarek i drugi, je kazala da je najispravnije mišljenje da Allahov poslanik nikada nije postio čitav ša'ban, nego je postio većinu dana u tom mjesecu. Allah najbolje zna, ali o ispravnosti tog stava svjedoče brojne vjerodostojne predaje, meðu kojima je i ona koju je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu od 'Aiše, radijallahu 'anha, koja je kazala: „Neznam da je on – Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme – ikada postio čitav mjesec mimo ramazana!“ U drugoj predaji ona je kazala: „Nikada ga nisam vidjela da je ispostio čitav mjesec od kako je stigao u Medinu, osim ramazan.“ U oba Sahiha se bilježi hadis od Ibn Abbasa, radijallahu 'anhu, koji je rekao: „Ni jedan čitav mjesec Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, ne bi postio osim ramazana.“ On, radijallahu 'anhu, nije volio da se ni jedan čitav mjesec posti osim ramazana. Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: „Njegov post u mjesecu ša'banu je bio dobrovoljni post u kome je naročito mnogo postio. Postio je većinu mjeseca ša'bana.“

Od Usame ibn Zejda, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je rekao: „Upitao sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme: „O Allahov poslaniče, nisam primjetio da i jedan mjesec više postiš od ša'bana?“ Reče: „To je mjesec prema kome su mnogi ljudi nemarni. Nalazi se izmeðu redžeba i ramazana. To je mjesec u kome se uzdižu djela Gospodaru svih svjetova, a ja volim da se moja djela uzdignu dok postim!“ Usama je rekao: „Najdraži mjesec Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we selleme, u kome bi postio je bio ša'ban koga je spajao sa ramazanom.“ Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, je rekao: „Post u ša'banu je vrijedniji od posta u svetim mjesecima, Najbolje dobrovoljno djelo je ono koje bude blizu ramazana, prije i poslije njega. U odnosu na farzove, ono naspram posta ima stepen pritvrðenih sunneta koji se izvršavaju prije njega i poslije, a koji upotpunjuju nedostatke farzova. Tako isto je i post prije i poslije ramazana. Pa, kao što su pritvrdjeni sunneti namaza vrijedniji od onih koji se općenito obavljaju, tako isto je i post, prije i poslije ramazana, vrijedniji nego li kada se čini u nekom drugom vremenu.“

Nafila u vrijeme dok su ljudi nemarni

Riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme: „To je mjesec prema kome su mnogi ljudi nemarni. Nalazi se izmedju redžeba i ramazana.“, nam ukazuju na neke pouke. Naime, nakon što ljudi budu obuzeti činjenjem ibadeta u dva veličanstvena mjeseca, u redžebu i ramazanu, oni često zapostave blagodati koje ima mjesec ša'ban. Mnogi ljudi misle da je post u mjesecu redžebu vrijedniji nego u ša'banu baš zbog toga što je redžeb sveti mjesec, a to je neispravno. Hadis nam ukazuje i na to da nije uvjek pravilo da će nešto biti vrijednije, što inače bude čuveno po svojoj vrijednosti u datom vremenu, ili mjestu pa čak i u pogledu samih ljudi, od nečega mimo toga. U njemu je i dokaz o vrijednosti činjenja nafile u vremenu dok je većina ljudi pasivna ili nemarna prema ibadetu. To je razlog što su neki naši ispravni prethodnici (selefus salih) nastojali da ožive vrijeme izmeðu jacije i sabaha sa nafila namazom, govoreći da je to vrijeme nemarnosti. Takoðer, voljeli su da učestalo čine zikr na pijaci, jer su tada ljudi obuzeti kupoprodajom i nisu skloni aktivnom ibadetu!

Za nafilu u vremenu dok su ljudi nemarni se veže slijedeće:

Prije svega, treba znati da je nafila-djelo vrijednije ako se čini skriveno, naročito kada je riječ o postu, jer je post tajna izmeðu roba i njegovog Gospodara. Zbog toga je rečeno da njemu nemože nauditi rija'. Neki naši prethodnici su u postu provodili i po nekoliko godina, skrivajući ga da niko ne zna! Izlazili bi iz kuće na pijacu sa dva zavežljaja hrane kojeg bi davali kao sadaku, te bi postili a njihove porodice su mislile da je hrana pojedena, a pijačari bi mislili da je jeo kod kuće.

Takodjer, dobro djelo je napornije po dušu čovjeka ako ga čini u vremenu nemara i pasivnosti. Zbog toga je i vrijednije, jer je lakše učiniti nešto što svi ljudi čine, nego kada to čine rijetki pojedinci. Onda kada se raširi nemarnost, tada se osjeti veliki teret kod onih koji su u tom vremenu trezveni i ozbiljno prilaze činjenju djela pokornosti Uzvišenom Allahu. Tome u prilog ide i hadis kojeg je zabilježio imam Muslim od Mu'kela ibn Jesara, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Ibadet u teškoći je kao učinjena hidžra meni!“ Dakle, to je činjenje ibadeta u vremenu smutnje i iskušenja, jer obično u tim trenutcima ljudi slijede svoje lične prohtjeve, pa onaj koji ga čini biva izložen velikom naporu.

Mjesec ša'ban je kao trening za smjeliji doček ramazana. Zbog toga vjernici u njemu inteziviraju svoje ibadete, pa poste, češće uče Kur'an i udjeljuju sadaku. Neki rekoše da je to mjesec učača Kur'ana! Kada bi nastupio ša'ban, Habib ibn ebi Sabit bi znao kazati: „Ovo je mjesec učača Kur'ana“ Takodjer se kaže za Amra ibn Kajsa el-Mula'ija da je on, kada bi nastupio mjesec ša'ban, imao običaj da zaključa svoju sobicu i posveti se učenju Kur'ana.

Spajanje posta u ša´banu sa ramazanom

Ako bi neko upitao, kako ću ispravno razumjeti hadis od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, gdje on kaže u hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu: „Neka niko od vas ne posti dan ili dva dana prije ramazana, osim za čovjeka koji je to činio, pa neka on posti!“ sa hadisima gdje se navodi podstrek na post ša'bana?

Mnogi islamski učenjaci i većina komentatora ovih hadisa smatra da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, poznavao običaj čovjeka koji ga je pitao o postu, ili je znao da je se on obavezao na post, pa mu je dozvolio da ga obavi. Oko ovoga postoje i neka druga mišljenja. Sažetak mišljenja o postu u zadnjim danima ša'bana se može objasniti u tri situacije:

1. Da je taj post, u stvari zavjetni post, ili napoštavanje prošlog ramazana, ili iskup, pa je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, zbog toga to odobrio.

2. Da post bude u smislu predostrožnosti da se ne desi da je ramazan nastupio, a nije se zapostilo. Ovo je zabranjeno!

3. Da post bude sa nijetom opće nafile. U ovom slučaju, učenjaci koji smatraju da treba razdvojiti post ša'bana od ramazanskog posta smatraju spajanje pokudjenim. Meðutim, ako čovjek bude postio po svom učestalom običaju, pa se taj post podudari sa njegovim postom, u tom slučaju imam Malik, i njegovi istomišljenici ovo spajanje dozvoljavaju. Imam Ahmed, Šafija i el-Ewzai' odvojeno posmatraju pitanje posta kada je on običaj, i kada nije!

Općenito, većina islamskih učenjaka smatra da se treba ponašati u skladu sa hadisom od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, te da je takav post pokudjen.


Neke novotarije u vezi mjeseca ša´bana

U svojoj knjizi „El-Leta'if“ (str. 341), Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, je spomenuo hadis od Alije, radijallahu 'anhu, a kojeg bilježi Ibn Madžeh sa slabim lancem prenosilaca, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Kada nastupi srednja noć ša'bana, tada tu noć ibadetite, a danju postite, jer se doista Allah spušta na dunjalučko nebo pri zalasku Sunca i kaže: „Ima li neko da traži oprosta pa da mu oprostim? Ima li neko da traži nafaku pa da ga opskrbim? Ima li neko da je iskušan, pa da ga izliječim? Ima li.... Tako sve do zore!“ Najispravnije mišljenje o ovom hadisu je da je on izmišljen, a Allah najbolje zna!

Analogno tome, nije ispravno odlikovati srednju noć u mjesecu ša'banu, ili njen dan, sa nekim posebnim ibadetom, jer se šerijatski propisi ne temelje na slabim, a pogotovo ne na izmišljenim hadisima. Zbog toga kažemo da, ako post, ili ibadet općenito, u tim posebnim danima ili noćima nije sunnet, tada je novotarija koje se trebamo kloniti. To je zbog toga što je post posebni ibadet, pa ako u tom vremenu nije potvrðena njegova šerijatska propisanost, on postaje novotarijom, a Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Svaka novotarija je zabluda!“

Rekao je šejhul-islam, Ibn Tejmijjeh, Allah mu se smilovao: „Što se tiče izdvajanja posta samo u danu kada je sredina (Ša'bana), za to nema nikakvog osnova, čak šta više, njegovo posebnovanje je pokudjeno! Takodjer taj propis vrijedi i za izdvajanje toga dana da se u njemu pravi posebna hrana, da se u njemu pokazuju ukrasi... To je uvedena novotarija za koju nema nikakvog argumenta!“ (Iktida'u Es-Sirati El-Mustekim, 2/628)

Rekao je Ibn El-Arebi, Allah mu se smilovao: „O srednjoj noći Ša'bana nema nikakvog hadisa na koji se može oslonuti kada je riječ o njenoj vrijednosti, niti kada je riječ o odreðivanju edžela. Zbog toga se na to ne obazirite!“ (Ahkamu El-Kur'an, 4/1690)

Prenosi Ibn Weddah od Zejda ibn Eslema, da je rekao: „Nisam zapazio nikoga od naših šejhova, niti od islamskih pravnika, da se obaziru na noć u sredini Ša'bana, niti sam ikoga od njih zapazio da je spominjao hadis od Mekhula. Za nju ne postoji neka posebna vrijednost u odnosu na druge noći mimo nje!“ (El-Bid'u we En-Nehju libni Weddah, str. 46)

kod većine ljudi je raširena vijest da se u srednjoj noći ša'bana odredjuje sudbina za slijedeću godinu. To je zabluda i neispravno shvatanje ove vjere, jer se to dešava u noći lejletul-kadr, kao što Uzvišeni kaže: „Ha-mim. Tako Mi Knjige jasne, Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna!“ (Ed-Duhan, 6) To je noć kadra u mjesecu ramazanu u kojoj je Uzvišeni Allah počeo objavljivati Kur'an, kao što kaže: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana...“ (El-Beqareh, 185) Prema tome, ko god bude smatrao da je noć kadra u ša'banu, takav se otvoreno suprostavlja poukama iz citiranih ajeta.
 
Molim Uzvišenog Allaha da nam podari iskrenu marljivost pri činjenju ibadeta i da od nas primi naš trud! Molim Ga da nam oprosti naše grijehe i da nas uvede medju odabrane robove Njegove, medju poslanike, učenjake, šehide i dobre i pobožne vjernike! - Amin ...Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i neka su salawati i selami na Allahovog poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe...

 

02.07.2012.

Ja se zovem Dunjaluk-kusnja tvoja....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

 

 Ja se zovem Dunjaluk...kusnja tvoja !


Bila je neobicno atraktivna, iako je imala veo preko glave i lica. Kao da je bila svjesna njegovog upornog pogleda, ona se okrenu i lagano ali znacajno mu klimnu glavom, prije nego skrenu iza coska medju prodavace svile.Kao pogodzen munjom s neba, covjekovo srce zauvijek postade zatvorenikom tog pogleda. Bezuspjesno je poceo da se bori sa svojim srcem, nudeci mu razor do razloga da krene njegovim putem - zar nije vrijeme za namaz? - vrijeme je proslo: nije ostalo nista drugo nego da slijedi zenu...

Covjek je prolazio pijacom jednog popodneva i bas kad se zacu glas muezina, njegov pogled se zaustavi na ledjima jedna zene.

Covjek ubrza, skrecuci iza coska gdje se prodavala svila, ubrzano disuci...

Bila je vec dosta udaljena od njega, skoro na kraju pijace. Ona se okenu prema covejeku a njemu se ucini kao da je vidio bljesak izazovnog osmijeha ispod crnog vela, dok mu ona (ako mu se nije samo pricinilo?) ponovo klimnu glavom.

Bio je izvan sebe. Ko je ona? Mozda kcerka nekog bogatasa? Sta zeli od mene? Covjek ubrza korake i skrenu prema putu gdje je ona nestala. Tako ga je vodila, uvijek nedokuciva, vijugajuci sad izmedju trgovaca oruzjem, sad izmedju
trgovaca uljem, pa medju trgovce koze; sve dalje i dalje od mjesta gdje su se tek vidjeli.

Uzbudjenje u covjeku je sve vise raslo. Da nije mozda luda? I tako dalje i dalje ga je vodila, sve do samog kraja grada.

Kada je sunce zaslo, zena se odjenom ukaza ispred covjeka. Pored svih drugih mjesta, oni se uputise prema 'Gradu Grobova'.
Da je covjek bio u svom normalnom stanju sigurno bi osjecao strah. Medjutim, ovo mjesto mu se ucinilo kao normalno za asikovanje.

Bilo je jedva 10 - ak metara izmedju njih kad je covjek opet opazio zenu kako mu daje znak silazeci niz stepenice prema velikim bronzanim vratima nekakvog starog groba. U normalnom, svjesnom momentu covjek bi zastao, ali u ovom stanju, nije bilo povratka nazad, pa se i on spusti niz stepenice za zenom.

Unutra, covjek ugleda stepenice koje vode za sprat nize,odakle je dopirala svjetlost, te se uputi prema dole. Nasao se u ogromnoj sobi osvjetljenoj svjetlom svijeca na zidovima.

Tu je sjedila zena nasuprot vratima, na bogatom mimberu, oslanjajuci se na jastuk do zida. Jos uvijek je imala veo na licu. Desno od mimbera, covjek ugleda bunar.

“Zakljucaj vrata za sobom,’ rece zena dubokim glasom, skoro sapcuci, “ I ponesi kljuc.”
On uradi sto mu je receno. Ona pokaza prema bunaru.
“Ubaci unutra.”
Zracak svjesnosti kao da se pojavi kroz oblake njegovog razuma i da je neko posmatrao, mogao bi osjetiti malu pauzu.
“Hajde,” rece zena smjeskajuci se, “ Nisi se dvoumio kada si zanemario namaz da bi me slijedio ovamo, zar ne?”
Covjek je sutio.
“ I vrijeme za aksam je skoro proslo, “rece ona podrugljivo.
“ Cemu briga? Hajde, ubaci. Zar neces da mi udovoljis?”
On pruzi ruku prema otvoru bunara gledajuci kako kljuc pada. Nekoliko momenata prodje, ali nikakav zvuk se ne cu. Covjek osjeti mucninu u stomaku. Osjecao je nekakav uzas.
“ Vrijeme je da me vidis,” ona rece i podize veo da bi pokazala lice ne mlade lijepe djevojke, vec neugledne starice, tamne i ruzne, bez imalo svjetlosti na licu.

“Dobro me pogledaj,”ona rece. “ Ja se zovem Dunjaluk''. Ja sam tvoja voljena. Proveo si svoje vrijeme trceci za mnom I sad si me stigao. Ovdje u svom grobu. Dobrodosao, dobrodosao!”

Smijala se i smijala sve dok se tresuci nije pretvorila u prasinu, cije sjene kao i svjetlosti svijeca, nestade...



Allah, dželle še'nuhu, kaže: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'' (El-Bekara, 197.)

''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.'' (El-Ahzab, 66.)

Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.


Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha  koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....Osaburi i okreni se Allahovoj  uputi, Kur'anu,sunnetu Poslanika saws, Allahovim zabranama i naredbama,trgni se iz tog san! Znaj da mozes imati sve na ovom dunjaluku od Allahovis svt blagodati ,kuce,zene,djecu,auta i firmu,skolu ili fakultet ....sve...ali znaj da je dunjaluk te upropastio vjeruj! Ne radi tvoga imetka ili hanuma (ima oni koji nemaju hanume ),tvog biznisa ili tvoje casti jer te zovu ovaj ili onaj imas neku mozda i titulu,nego te upropastilo tvoje NEznanje koje si posjedovao i oturio se od prava puta nazalost!

"I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put!" (El-Isra 32)

Sejtan ti je uljepsao mnoge druge ovo dunjalucke stvari ( zene atraktivne i mlade,casopise,internet-chet i kameru,sastanke nedozvoljene itd...) ! Zaboravio si brate moj da gubis nagradu koju ti je Allah  obecao Dzennet i hurije ljepse od ovog dunjaluka i sve sto je na njemu!!! Vrati se Allahovoj  vjeri i ispravnom putu,zamijeni svoje svakodnevno sjedenje za kompjuterom za ucenje Kur'ana,zamijeni svoje chetanje sa zenama za sirenje dawe i prenosenju Allahove vjere jer te Allah svt bio i sa tim pocastio, umijesto sto provodis vrijeme sa drugim zenama u razgovrima i chetanjem satima-danima-nocima-mjesecima...., zamijeni to sa svojom hanumom ili hanumama i djecom....zamijeni...ako si ne ozenjen onda provedi svoje vrijeme sa roditeljima jer su to Dzennet tvoj ili u mesdzidu -nego za tim sejtanskim kompujterom chetajuci -jednostavno HARAM !!!

Znas i sam da nemamo termin kada ce melek smtri doci,niko to nezna do Allah  a jesili spreman stati pred Allaha u svom tom grijesenju! Sejtan prokleti te zaveo,pa ti dosaptava :''Ma odmori od Islama i ljudi,nesporazuma ...odmori se od hanume-hanuma i djece sjedi malo i chetaj vidis kakvih ima bolji zena na netu ( A ko je to bolji od tvoje hanume koja je za tebe 24 sahata tu i tvoju djecu,koja te cuva od nemorala-bludi,kuha,pere i odgaja tvoju djecu...)!

Kaze sejtan ma ti imas znanja i Allah je Milostivan ,malo pogrijesis i opet se pokajes (a ko ti garantuje da ce ti Allah svt oprostiti taj grijeh? ),pa kaze pusti neka drugi sire dawu,vidis punno ih ima svakako a ti moj robu pokorni odmori i sto bi je sirio,neka svak uci za sebe ( a gdje je nagrada onima koji sire Allahovu vijeru ma makar i jednim ajetom ),pa kaze: skloni se po strani vidis da te svi potvaraju,mrze pa mrzi i ti njih i kleti ( hm..mrze,eh moj brate iskusenja su posredstvo nekad nasih grijeha mozda tajni ,pa Allah dadne da te ponizi sa necim nevaznim javno ),pa kaze ti sejtan prokleti : ''Eh slusaj nemoras se ti zeniti vise ,ma dosta ti jedan ili dvije svoje koje imas -zavisi koliko ih ima ko ,pa nisi ti socijalna ustanova da zenis one koje su socijalno ugorzene a vijernice pokorne,straije od tebe,nemaju primanja itd -pusti ih i ponudi im blud ako hoce da svoje dunjalucke potrebe zadovolje a ako ne imaju dzahilke koje to samo i zele jer nece one brak!!! '''

( a zaboravio si brate da je Poslanik saws zenio se ne radi strasti,nego zenio takve slucajeve udovice,pa neki raspustenice,i starije....sklanjo ih od fitneta i nadao se nagradi Allaha  ,pomago ih i sam nije imao a nije nudio estagfirullah nijednoj blud do samo BRAK I SPAS ! ) itd ima tih sejtanski vesvesa koje ti sejtan svakodnevno sapce pa moj brate vrati se Kur'anu i sunnetu,vrati se Allahovoj  vjeri jer si pocascen znanjem iz Njegove knjige ali ti njie doslo do SRCA IZGLEDA TO IZ MOZGA!!! Ocisti svoje srce i kreni putem spasa..potrudi se jer ima lijek u Kur'anu za svaku bolest a to je samo propast tvome sejtanu-otjeraj ga od sebe kad vidis da zbog svojih GRIJEHA i bolesti srca prezires sam sebe,mrzovoljan si,sve te nervira,osamljujes se i mijesnjas ponasanje iz sahata u sat,najradije bi pobijegao negdje bez ikog i sve napustio a vidis sta ti sjetan radi tvoj..svaki grijeh po jedan mala tackica na srcu ..jedna danas pa jedna sutra i tako dok srce ne pocrni skroz .Ti nevidis vise taj svoj grijeh -grijehom ma svejedno ti dali cinio razvrat-blud ili gledao sto netreba, sve ti svejedno-a pogledaj dokle te sejtan tvoj doveo!

Prvo ti je to uljepsao,pa te zaveo dok nisi grijeh pocinio i onda ti pobijegne ode jer je postigao sto je zelio a znaj da svaki grijeh je na  pocetku sladak a na karaju gorak vjeruj! A srce ,sta je sa njim oholo,tvrdo i grubo za svakog ...pa se mnogi pitaju sta je sa tobom vise promijenu unutrasnosti neku cudnu a polako i vanjsku a ti hoces da crknes,ubio bi se da ti je dozvoljeno ali ne robe,nemoze tako moras biti svijestan da moras se trgnuti iz sejtanske spletke i sve ispocetka!

Prvo tewba-pokajanje i nevracanje na taj grijeh,cisti svoje srce i djelima dokazuj sam sebi da si bolji a nastoj se Allahu  pribliziti sve vise uz pokajanje svoje! Hajde nije kasno,trgni se i sjeti se Allahove nagrade za njegove iskrene robove-Dzennet ,hurije i vjecno uzivanjeeee  subhanallah!

Tewba - pokajanje je prva faza kroz koju prolaze svi oni koji žele da se vrate Allahu subhanehu ve te ala, kao i oni koji nastoje poboljšati svoj odnos prema Allah subhanehu ve te ala. Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u svojoj knjizi podstiče na tewbu, pa kaže:

"O vi koji vjerujte, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo..." (Prevod značenja, Et-Tahrim,8)

Allah subhanehu ve te ala Sebe opisuje kao Onoga koji puno oprašta pokajnicima. On tvrdi:
"Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istraje." (Prevod značenja, Taha, 82)

"Allah se više raduje pokajanju roba Svoga nego čovjek koji je imao jahalicu negdje u pustinji pa mu pobjegla, a na njoj mu hrana i piće. I tako izgubljene nade u njen povratak dođe do nekog drveta i prilegne u njegovom hladu razočaran. I dok je u takvoj situaciji iznedana pred sobom ugleda svoju jahalicu. Uzima za njene uzde i od velike radosti izgovara riječi: O moj Bože, Ti si moj rob, a ja Tvoj gospodar!,’ pogriješivši od neizmejrne radosti." (Muslim)

Imam Ibn Qajjim, Allah mu se smilovao, je opširno pojasnio razlog Allahove subhanehu ve te ala radosti i značenja te radosti. Ukratko, sve se svodi na to da je Uzvišeni Allah opisan kao darežljiv, milostiv i dobročinitelj. Griješni rob je izložen Allahovoj subhanehu ve te ala srdžbi i kazni i on uzrokuje da Allahova srdžba dođe na  mjesto zadovoljstva a kazna na mjesto plemenitosti i dobročinstva, on svojim griješenjem izaziva djela koja Allahu subhanehu ve te ala nisu draga, pa kada se pokaje svome Gospodaru, On se raduje zbog povratka dobročinstva i plemenitosti koju će pokazati Svome robu.

Ne zaboravi ...

Kako očistiti svoje srce?

● Dova je jedan od najboljih načina čišćenja srca. To vidimo iz prethodno spomenutog ajeta: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također bi učio dovu: „Allahumme es'eluke kalben selimen! Gospodaru moj, molim te da mi podariš čisto srce!"

● Lijepo mišljenje i razumijevanje svake tuđe riječi na najljepši mogući način - Omer, radijallahu te'ala 'anh, je rekao: „ne smatraj nijednu riječ svoga brata muslimana zlom sve dok postoji i najmanja mogućnost da se protumači dobrom!" Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji želi da mu Allah, subhanehu ve te'ala, podari lijepu završnicu, neka ima lijepo mišljenje o ljudima."

● Neistraživanje tuđih mahana i grešaka, a ukoliko se i primjete, neophodno je tražiti im opravdanja - Ibnu Sirin, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Kada ti dođe nekakva loša vijest o tvome bratu, traži mu opravdanje, pa ukoliko ga ne pronađeš reci: „Sigurno on ima opravdan razlog koji ja ne poznajem!" Sjetimo se riječi Abdullaha b. El-Mubareka, rahmetullahi 'alejh, koji je rekao: „Vjernik traži opravdanja, dok licemjer istražuje greške."

Udaljavanje od ogovaranja i prenosenja tudjih djela...Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,upitao je svoje drugove: "Znate li sta je ogovoranje?"Oni rekose: "Allah i Njegov Polanik najbolje znaju".Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,rece: "Ogovaranje je spominjanje brata muslimana po onome sto mu nebi bilo drago cuti".Neko opet,upita: "A sta ako se radi o istini?"Poslanik sallallahu alejhi ve sellem na to odgovori: "Ako je istina,to je ogovoranje,a ako je neistina,onda je kleveta!"(Muslim)

 Kako bi ogovaranje omrzio ljudima,Uzviseni je Allah osobu koja ogovara usporedio s onim koji jede meso umrlog covjeka: "...i ne ogovarajte jedni druge!Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga-a vama je to odvratno.(Al-Hugurat 12)


● Uzvraćanje na loše lijepim ponašanjem i to se ne smatra slabošću, kukavičlukom, već, naprotiv, snagom, sposobnošću i razboritošću. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (Prijevod značenja Fussilet, 34.)

●Skloni se od svega gdje bi te ponovo vratilo na taj put grijesenja ( skloni se sa chet programa,nekontaktiraj sa zenama,spustaj svoj pogled,sve sto pozelis od te druge koja ti se nudi sama-odi i zadovolji se kod svoje hanume u halalau,vrati se dawi-sirenjem Allahove vjere,budi jak u tewbi-pokajanju....

● Vjerovanje u Allahovu odredbu i Sudnji dan.

● Prisjećanje na ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji bi se zahvaljivao Allahu, subhanehu ve te'ala, na Njegovim blagodatima koje je podario ne samo njemu već i drugim ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi to činio svako jutro i veče

Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Uzvišeni kaže: ''Da čovjek ne bi uzviknuo: 'teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!' Ili da ne bi rekao: 'Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao'. Ili da ne bi rekao kada doživi patnju: 'Da mi se samo vratiti-dobra djela bi činio!'' (Ez-Zumer, 56-58.)

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

Brate muslimanu; ako zelis da svoje strasti zadovoljis na halal-dozvoljen nacin onda znaj sta ti je Allah  propisao u zeninim kvalitetima a netrazi samo ( da je samo ispod 25 godine,kada znamo da je Poslanik saws bio mladji od prve mu zene Hatidze r.a.,netrazi samo da je super model-atraktivna i da nesmije preci 55 kg,netrazi da je plavusa a ona mozda prirodno crna,netrazi je da je moderna kada joj je hidzab i odjeca iz Kur'ana najpreca,netrazi da je imucna da bi je zenio jer kazes nisi socijalana ustanova-kada je Poslanik saws zenio zene da ih pomogne i sacuva kusnje,netrazi neznam vise sto ! Imas dokaz iz Kur'ana i sunneta pa probudi se zeni se i sa jednom,i dvoje ,tri ili cetri ali da je Allah svt zadovoljan a mani se BLUDI I NEMORALA i chetanja dano-nocno jer ce ti na nos skociti to kad tad jer Allah svt ne zuri sa kaznom zapamti!!! Upropasti sebe a sejtan je to najdraze,pa upropasti svoju porodicu ako je imas,upropasti svoje zdravlje od nespavanja i depresije...

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera).
A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.
11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.


Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .-amin

30.06.2012.

Tevekkul – istinski oslonac na Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Tevekkul – istinski oslonac na Allaha subhanehu ve te’ala

 

Tevekkul – istinski oslonac na Allaha je posebna osobina vjernika. Jedna je od najvećih imanskih obaveza i jedan od najviših stepena tevhida i najznačajnijih ibadeta koji približavaju Milostivom Allahu. Tevekkul je vezan za sva vjerska djela, bez obzira bila ona obavezna, preporučena ili dozvoljena, u svima njima vjernik se mora oslanjati na Allaha i tražiti pomoć od Njega za njihovo ostvarenje. Upravo zbog toga velika je i potreba vjernika za tevekkulom i istinski vjernici kada god se pred njima ispriječi neka potreba, oni u njoj pribjegavaju Allahu, subhanehu ve te'ala, oslanjaju se na Njega i vraćaju se Njemu, pa On Uzvišeni olakšava ono što je teško, iz tegobe daje izlaz i olakšicu, olakšava vjerniku da ostvari ono što želi, usljed čega vjernik biva smiren i zadovoljan Allahovom odredbom. Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Kada bi čovjeku bilo naređeno od ukloni neko brdo i kada bi se on istinski oslonio na Allaha u tom djelu, zasigurno bi ga i uklonio.“ (Ibnul-Kajjim, Medaridžus-salikin, 1/81.)


Značenje i suština tevekkula

Et-tevekkul u arapskom jeziku ima značenje oslanjanja i prepuštanja, predavanja. Također, za tevekkul se kaže: iskazivanje svoje nemoći i oslanjanje na drugog. (El-Kamus el-Muhit, 4/66; Muhtaru-s-sihah, str. 734.) U šerijatskoj terminologiji tevekkul ima značenje pouzdanja u Allaha, oslanjanja na Njega, prepuštanje svih stvari Njemu i traženje pomoći od Njega uz činjenje propisanih i dozvoljenih djela. Ibn Redžeb, rahimehullahu te'ala, kaže: „Tevvekul je istinski oslonac srcem na Uzvišenog Allaha prilikom postizanja koristi i odagnavanja štete, na dunjaluku ili ahiretu.“ (Ibn Redžeb, Džami'ul-ulumi vel-hikemi, 409.) Ibn Usejmin, rahimehullahu te'ala, kaže: „Tevekkul je istinski oslonac na Allaha, subhanehu ve te'ala, u pribavljanju koristi i odagnavanju štete čineći razloge koje je propisao Allah.“ (Ibn Usejmin, El-Kavlul-mufid 'ala Kitabit-tevhid, 1/575.)

El-Munavi, rahimehullahu te'ala, kaže: „Tevekkul je čvrsto pouzdanje u ono što se nalazi kod Allaha i okretanje od svega ono što se nalazi u rukama ljudi.“ (Et-Tevkif 'ala muhimmatit-ta'rif, str. 217.)

Ez-Zubejdi, rahimehullahu te'ala, kaže: „Oslonac srca na Allaha uz istovremeno činjenje propisanih djela s potpunim ubjeđenjem da je Allah Onaj koji opskrbljuje, Stvoritelj, Onaj koji oživljava i usmrćuje, Onaj pored kojeg drugog istinskog boga nema, pored kojeg drugog Gospodara nema.“ (Ez-Zubejdi, Tadžul-'arus.)

Dakle, suština tevekkula jeste u činjenju propisanih djela i oslanjanju na Onoga ko ih je i propisao, tj. na Uzvišenog Allaha, ubjeđenje da se sve nalazi u Njegovim rukama, pa ukoliko On nešto želi, to će i biti, u protivnom, niko ne može učiniti da se to desi.


Položaj tevekkula u islamu

 

Uzvišeni Allah je rekao: „...u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!“ (Prijevod značenja El-Maide, 23.) Uzvišeni Allah je u ovom ajetu tevekkul učinio uvjetom imana, pa kada nestane uvjeta, tj. tevekkula, tada nestaje i imana. Na drugom mjestu rekao je Uzvišeni: „...u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!“ (Prijevod značenja Junus, 84.)

Uzvišeni Allah učinio je oslonac na Sebe dokazom ispravnosti islama. Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Tevekkul sadrži polovinu vjere, a drugu polovinu sadrži inabet – istinski povratak Allahu, jer se vjera sastoji od isti'aneta – traženja pomoći i ibadeta, pa je tevekkul isti'anet – traženje pomoći samo od Allaha na ustrajnosti u ibadetu, a inabet – povratak Allahu je ibadet.“ (Ibnul-Kajjim, Medaridžu-s-salikin, 1/113.)

Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, kaže: „Uistinu je oslonac na Allaha obavezan, naprotiv to je jedna od najvećih obaveza, upravo kao što je i iskrenost prema Allahu obavezna. Uzvišeni Allah naređuje tevekkul u brojnim ajetima više i strožije nego što naređuje abdest i kupanje od dženabeta, kao što također, zabranjuje oslanjanje na nekoga drugog mimo Njega Uzvišenog.“ (Ibn Tejmijje, El-Iman, 2/13.)

Seid b. Džubejr, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Tevekkul obuhvata cijeli iman.“ (Ibn Ebi Dunja u djelu Oslonac na Allaha, 39; s vjerodostojnim lancem prenosilaca)

Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te'ala, kaže: „Najveći i najvredniji vid tevekkula jeste oslonac na Allaha u traženju upute, obožavanju samo Njega, slijeđenju samo Njegovog Poslanika, borbi sljedbenika laži. Ovo je tevekkul poslanika i njihovih posebnih sljedbenika.“ (Ibnul-Kajjim, El-Fevaid, str. 129.)

Stoga istinski i potpuni oslonac na Allaha ne mogu ostvariti osim posebni vjernici, kako se spominje u hadisu koji govori o ulasku u Džennet 70.000 ljudi iz ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bez polaganja računa i kazne. Za njih je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „To su oni koji  ne traže da im se uči rukja, koji se ne bave praznovjerjem i zloslutnjom, koji se ne liječe kej'om – žigosanjem i koji se istinski oslanjaju na svoga Gospodara.“ (Buharija i Muslim) Jedan od takvih bio je Ukaša b. Mihsan, radijallahu anhu. Također, i Imran b. Husajn el-Huzai, radijallahu anhu. To je čuveni ashab koji je primio islam u godini Hajbera. U bitki za oslobođenje Mekke nosio je barjak plemena Huza'a. Bio je od uglednih pravnika iz reda ashaba. Omer, radijallahu anhu, poslao ga je u Basru da ljude poučava Allahovoj vjeri, gdje je i umro 52. h.g. Kažu učenjaci da je nakon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Imran b. Husajn bio predvodnik mutevekkila (onih koji se na Allaha oslanjaju). Kaže se da je imao neku kožnu bolest pa je saburao na njoj zbog čega su ga selamili meleki. Jedno vrijeme je posustao i liječio se, pa su ga meleki prestali selamiti. Zatim je ostavio liječenje pa su se i meleki vratili i ponovo ga selamili, kako bilježi imam Muslim, 3033.  Ono što ukazuje na važnost tevekkula jeste i to što ga je Uzvišeni Allah naredio u najznačajnijim situacijama:

●  Uzvišeni Allah naredio je tevekkul u ibadetu. Rekao je: „Obožavaj samo Njega (Allaha) i na Njega se osloni.“ (Prijevod značenja Hud, 123.)

●  Naredio je tevekkul u da'vetu – pozivu Allahovoj vjeri. Rekao je: „A oni, ako se okrenu, ti reci: 'Allah je meni dovoljan! Nema drugog istinskog boga osim Njega! Ja se samo na Njega oslanjam i On je Gospodar Arša Veličanstvenog!'“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 129.)

Nuh, alejhis-selam, rekao je svome narodu: "O narode moj, ako vam je dodijao Moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima – a Ja se stalno uzdam u Allaha – onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim završite sa mnom i više ne čekajte.“ (Prijevod značenja Junus, 71.) Zato onaj koji poziva Allahu, ukoliko mu se ne odazovu oni koje poziva, već se okrenu od njega i suprotstavljaju mu se, na njemu je da se istinski osloni na Allaha, i Allah će ga zaštititi njihovog zla i njegova prsa učiniti prostranim.

●  Naredio je tevekkul prilikom suđenja, izdavanja i prihvatanja presude. Rekao je: “…Sud pripada jedino njemu, Ja se u njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!“ (Prijevod značenja Jusuf, 67.) Rekao je: „U čemu god vi da se raziđete, pa presuda pripada Allahu, to vam je Allah, moj Gospodar, samo na Njega se oslanjam i samo se Njemu vraćam.“ (Prijevod značenja Eš-Šura, 10.)

●  Naredio je oslonac na Allaha u borbi protiv neprijatelja, rekavši: Ako vas Allah pomogne, nema tog koji će vas nadvladati; ali ako vas ostavi i prezrenim učini, ko je taj koji će vas pomoći nakon Njega! Zato samo na Allaha neka se oslanjaju vjernici!“ (Prijevod značenja Ali Imran, 160.)

●  Uzvišeni Allah naredio je tevekkul prilikom dogovaranja oko važnijih poslova. Rekao je: „Pređi im preko greške, traži oprosta za njih i dogovaraj se s njima, pa kada se dogovoriš, doneseš čvrstu odluku, ti se osloni na Allaha, uistinu Allah voli one koji se istinski oslanjaju na Njega.“ (Prijevod značenja Ali Imran, 159.)

●  Uzvišeni Allah naredio je tevekkul prilikom traženja opskrbe. Rekao je: Onome ko se istinski Allaha bude bojao, Allah će mu dati izlaz i opskrbit će ga odakle se on i ne nada, a ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan!“ (Prijevod značenja Et-Talak, 2-3.)

●  Uzvišeni Allah naredio je tevekkul prilikom sklapanja ugovora i davanja obećanja, pa u kazivanju o Jakubu i njegovim sinovima, kada su tražili od njega da pošalje s njima mlađeg brata Benjamina, nakon što su mu dali obećanje da će ga vratiti, rekao je Jakub, alejhis-selam: „...pa kada su mu dali čvrsto obećanje, on reče: 'Allah je Taj na kojeg se oslanjamo u onome što smo se dogovorili!'“ (Prijevod značenja Jusuf, 66.) Sve ovo bez imalo sumnje ukazuje na veličinu i položaj tevekkula u islamu.

 

Tevekkul u Kur'anu, hadisu i govoru selefa

 

Riječ tevekkul u jednini i množini, prošlom i sadašnjem vremenu i u imperativu spominje se na 42 mjesta u Kur'anu. U svim tim kur'anskim ajetima tevekkul dolazi u značenju istinskog oslanjanja na Allaha i prepuštanja Njemu svih svojih djela i stanja. I dobar dio tih ajeta prethodno je spomenut. Također brojni su i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se spominje tevekkul.

●  Govoreći o Dedždžalu i njegovoj fitni – u hadisu Hašima b. Amra – kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Ko kaže: 'Ti si moj Gospodar!', taj će biti iskušan, dok onaj koji kaže: 'Lažeš! Moj Gospodar je Allah i ja se samo na Njega oslanjam', njemu neće ništa nauditi...“ (Ahmed i njegovi prenosioci su prenosioci Sahiha)

●  Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kako da uživam kada je Vlasnik roga primaknuo sebi rog i sluša kada će mu biti naređeno da puhne, pa da i puhne.“ Te riječi kao da su teško pale ashabima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je rekao: „Recite: 'Allah nam je dovoljan, divan li je On zaštitnik i samo se na Allaha oslanjamo.'“ (Tirmizi, 2431, hasen)

●  Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao: „Allahov Poslaniče! Hoću li svezati devu i osloniti se na Allaha, ili ću je pustiti i osloniti se na Allaha?“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Sveži je i osloni se na Allaha.“ (Tirmizi, Hakim i Bejheki, a šejh Albani ga je ocijenio dobrim u Sahihul-Džami'u, 4809.)

●  Od Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice: ujutro odlaze gladne, a predvečer se vraćaju site.“ (Tirmizi, Ibn Madže, Bejheki i Ahmed, a šejh Ahmed Šakir, rahimehullahu te'ala, rekao je za hadis da je vjerodostojan)

●  Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: „Zlosutnja je širk i nema nijednog od nas da ga ne pogađa dio toga, ali to Allah sve odstranjuje tevekkulom na Sebe.“ (Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed i Ahmed Šakir kaže da je lanac prenosilaca vjerodostojan)

●  Upitan je Hasan el-Basri o tevekkulu, pa je rekao: „Zadovoljstvo Allahom.“

●  Muslim b. Jesar je rekao: „Čini djela poput čovjeka koji smatra da će ga spasiti samo njegova djela i osloni se na Allaha poput čovjeka kojeg neće pogoditi ništa drugo osim ono što mu je Allah odredio.“

●  Upitan je Ebu Hazim: „Šta je tvoj imetak?“, pa je odgovorio: „Pouzdanje u Allaha i okretanje od onoga što ljudi imaju u svojim rukama!“ Druge prilike mu je rečeno: „Ti si, doista miskin – siromah!“ Rekao je: „Kako da budem miskin – siromah kada mome Gospodaru pripada sve što je na nebesima i na Zemlji i ono što je između njih.“ Također mu je jedne prilike rečeno: „O Ebu Hazime, vidiš li kako su cijene porasle?!“ Rekao je: „Uistinu, Onaj ko nas opskrbljuje kada je roba jeftina isti je Onaj koji nas opskrbljuje i kada roba poskupi.“

●  Jahja b. Ebi Kesir, rahimehullahu te'ala, rekao je: „U Tevratu je bilo zapisano: 'Proklet je onaj koji se oslanja i uzda u čovjeka kako se oslanja i uzda u Allaha.“'

●  Upitan je imam Ahmed: „Šta je dokaz istinskog oslonca na Allaha?“, pa je odgovorio: „Da se osloni na Allaha i da u njegovom srcu ne bude nimalo želje da mu neko od ljudi dođe s nečim. Ako se bude tako ponašao, on će biti onaj koji se istinski oslanja na Allaha i Allah će ga opskrbljivati.“ (Ibn Redžeb, Džami'ul-ulumi vel-hikemi, 456.) Također je upitan o narodu koji ništa ne radi a govori: „Mi se istinski oslanjamo na Allaha“, pa je odgovorio: „To su novotari!

 

Kako postići istinski oslonac na Uzvišenog Allaha

 

●  Spoznajom svoga Gospodara, Njegovih svojstava, Njegove svemoći, opstojnosti, jer kada se oslanjaš na Allaha, moraš da vjeruješ da je Allah svemoćan, da ti je On dovoljan i sl.

●  Posezanje za svim djelima koja je Uzvišeni Allah propisao na putu postizanja koristi ili odagnavanja štete i neodvajanje tih djela od Uzvišenog Allaha, tj. neposezanje za nekim drugim djelima.

●  Ostvarenje istinskog tevhida, jer onaj koji istinski ostvari tevhid, taj će ostvariti i tevekkul.

●  Prepuštanje Allahu svih stvari, stanja i situacija u kojima se rob nalazi.

●  Lijepo mišljenje o Allahu, subhanehu ve te'ala, ubjeđenje da je On bogat, da je u Njegovim rukama sve, da je On dovoljan da ti pomogne, onaj koji bude imao takvo mišljenje i ubjeđenje, on će se i osloniti na Allaha.

●  Predavanje srca Uzvišenom Allahu i odazivanje Njegovim naredbama.

●  Oslanjanje na Allaha prije samog djela i zadovoljstvo Allahovom odredbom nakon učinjenog djela.

 

Djela suprotna tevekkulu

Iz prethodnih kur'anskih ajeta i govora učenjaka može se zaključiti da je oslonac na Allaha vadžib – strogo obavezan. Međutim, ukoliko se čovjek osloni na nekoga drugog mimo Allaha, takav može da se nađe u nekoliko situacija:

●  Ukoliko se osloni na nekoga drugog mimo Allaha u djelima koja mu može ispuniti samo Allah, poput onoga koji traži opskrbu od nekoga drugog, izlaz iz tegobne situacije od nekoga drugog, izlječenje i odagnavanje štete od nekoga drugog, takav je počinio djelo velikog širka.

●  Ukoliko se čovjek osloni na nekoga od ljudi koji mu može ispuniti ono što on traži od njega, takav je počinio djelo malog širka jer se oslonio na njega.

●  Ukoliko se čovjek osloni na Allaha, ali posegne za djelima koja Allah nije propisao, takav također, čini mali širk.

●  Opunomoćivanje drugog čovjeka da uradi nešto za tebe, a on je to u mogućnosti; činjenje ovakvog djela je dozvoljeno s tim da se ne smije osloniti na njega, već se treba osloniti na Allaha, subhanehu ve te'ala, da dotičnom olakša ispunjenje njegove potrebe.


Plodovi i koristi tevekkula

●  Istinski oslonac na Allaha razlog je pobjede nad neprijateljima. Uzvišeni Allah govori o vjernicima koji su se istinski oslanjali na Njega Uzvišenog: “Rekli su: 'Dovoljan nam je Allah i divan li je On zaštitnik', nakon čega ih je snašla Allahova blagodat i dobrota, a zlo ih nije ni dotaklo.“ (Prijevod značenja Ali  Imran, 173-174.) A kada su muslimani vidjeli saveznike, kazali su: 'Ovo je ono što nam je obećao Allah i Njegov Poslanik i Allah je istinu rekao, i Njegov Poslanik', pa im to nije povećalo osim iman i predanost Allahu.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 22.)

●  Istinski oslonac na Allaha razlog je postizanja koristi i odagnavanja štete i nedaća, dunjalučkih i ahiretskih.

●  Put je do opskrbe, pa onaj koji se istinski oslanja na Allaha bit će poput ptice koja ujutro odlazi gladna, a vraća se noću sita.

●  Istinski oslonac na Allaha razlog je snage i živosti srca, podstiče srce na odlučnost, rad, poduzimanje propisanih razloga i djela.

●  Tevekkul je zaštita od duševnog poraza, gubljenja nade, klonulosti.

●  Ko se istinski osloni na Allaha, osjetit će blizinu svoga Gospodara. Uzvišeni Allah bit će uz takvog Svog roba sa Svojom pomoći i podrškom i On će mu biti dovoljan.

●  Zbog toga je tevekkul put do ljubavi Uzvišenog Allaha. Zar da ne voliš svoga Gospodara koji je uvijek uz tebe Svojom pomoći i podrškom, Koji te samo za tvoj nijjet i iskreni oslonac nagrađuje i povećava ti Svoje blagodati, odaziva se tvojoj iskrenoj dovi, čuva te od harama, upućuje te u islam, šalje Svoje meleke da te štite?! Kako da ne voliš svoga Gospodara?! I zar da te Allah, subhanehu, kojem predaješ i prepuštaš sva svoja stanja, okrećeš se jedino Njemu, iskazuješ svoju poniznost i potrebu jedino Njemu, zar da te ne zavoli?! Svakako! A znaj da Allahova ljubav dovodi i do Njegova zadovoljstva Svojim robom, iziskuje zaštitu od kazne i Vatre jer se voljeni ne kažnjava niti se udaljava od milosti!

●  Tevekkul je razlog da te Uzvišeni Allah hvali, a opet Njegova hvala dokaz je Njegovog zadovoljstva tobom. Uzvišeni Allah kaže: „Lijepe li nagrade za one koji su radili, koji su bili strpljivi i samo se na svoga Gospodara oslanjali.“ (Prijevod značenja El-Ankebut, 58-59.)

●  Dakle, iz prethodnog se zaključuje da je tevekkul jedan od razloga postizanja Allahovog zadovoljstva i to je nešto najveće čemu vjernik i vjernica trebaju težiti, jer je Allahovo zadovoljstvo najveća Allahova blagodat za vjernike. Kaže Uzvišeni Allah: „A Allahovo zadovoljstvo veće je od svega! U tome je zasigurno veliki uspjeh!“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 72.)

●  Stoga je u tevekkulu ponos i neovisnost od svih ljudi.

●  Tevekkulom, istinskim osloncem na Allaha, subhanehu ve te'ala, postiže se zaštita od šejtana koji je uzeo ugovor, dao obećanje da će zavoditi Ademovo potomstvo, prilaziti im sa svih strana. Međutim, jedino onima koji se istinski oslanjaju na Allaha, predaju Allahu, njima ne može prići jer takve vjernike obavija Allahova zaštita. Kaže Uzvišeni Allah: „Uistinu, on nema vlasti nad onima koji vjeruju i koji se samo na svoga Gospodara oslanjaju! On ima vlasti samo nad onima koji se okrenu (od Allaha) i koji Allahu druge smatraju ravnim.“ (Prijevod značenja En-Nahl, 99-100.)

●  Tevekkul je put do ulaska u Džennet bez polaganja računa i kazne, što je sigurno najveća korist tevekkula.

Pripremio: Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic

27.06.2012.

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

Bismillahir-Rahmanir-Rahim Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

Vlastito Božije ime je Allah. Ono označava Stvoritelja svega što postoji. Ono je u Kur'anu spomenuto 2698 puta. Pored ovog imena, koje se najčešće spominje, postoje i druga Allahova lijepa imena - El-esmau-l husna, o čemu Kur'an a.š. kaže: "Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).
Muhammed a.s. kaže :“Allah dž.š. ima 99 imena i ko ih "dostigne" ući će u Džennet“ . O značenju ovog hadisa islamski učenjaci zauzimaju različite stavove. Jedni smatraju da "dostići" Božija imena znači naučiti ih napamet, drugi misle da se hadis odnosi na one koji shvate njihov smisao i značenje, dok treći smatraju da "dostići" lijepa Allahova imena znači primijeniti njihov smisao i sadržaj, koliko je moguće, u svome životu i ponašanju. Da bismo Allahova imena lakše zapamtili i po njima se vladali, navodimo ih s prijevodom:

1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom

24.06.2012.

Emanet-Nas odnos prema obecanjima!!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Emanet - Nas odnos prema obecanjima!!!


A šta je to emanet o kojem govorimo? Emanet dolazi od iz arapskog jezika od riječi (emine, je'menu) što znači imati povjerenja, nekome vjerovati, biti povjerljiv, biti siguran, biti pošten. Emanet je ono što damo nekome na čuvanje da o tome vodi brigu, da ga ne uništi, da sa njim postupa kao sa svojim imetkom, i da kada nam to zatreba vrati naš emanet onakvim kakvim smo mu ga predali. Naš Poslanik saws, je bio u mladosti poznat pod nazivom „El-Emin" povjerljivi, jer su svi bili oni muslimani, mušrici ili židovi ostavljali svoje stvari kod Resulullaha na čuvanje i kada bi došli svoje bi stvari preuzimali bez ikakvog nedostatka ili mahane.Emanet je i riječ koja se izgovori. Emanet je i ono o čemu se dogovaraju dvojica da ne sazna treći. Emanet je ne otkrivanje tajni, bilo to poslovnih, bilo bračnih, bilo društvenih bilo državnih. Emanet je i održati zadatu riječ, ispuniti svoje obećanje. Emanet je biti siguran od zla i tvog i tuđeg. Sve je to braćo i sestre moje drage emanet.

Vratimo se emanetu u našem vremenu. Sada kada smo spoznali šta sve emanet obuhvata pitamo se da li ima emaneta u našem društvu. Jesmo li povjerljivi? Da li ljudi imaju smjelosti da ostave svoje stvari kod nas? Da li nam neko odaje svoju tajnu, a mi je nosimo u sebi i nikome o tome ne govorimo? Da li održavamo datu riječ? Da li ispunjavamo naša obećanja?

Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak,  tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim.

Tri su vrste emaneta:

1.    Emanet roba prema svom Gospodarom, tj. da Mu ibadet čini, ne pripisuje Mu druga, izvršava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana;

2.    Emanet prema samom sebi, tj. da odgaja svoju dušu i da je čuva od zablude;

3.    Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da ispoštuje ono što mu se povjeri.

"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj." (El-Isra`, 53)
"Nema imana (vjerovanja) onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)
Jedna od osobina pravog vjernika je povjerenje i ispunjavanje ugovora. Kada se vjerniku nesto povjeri, on ne iznevjeri, vec izvrsava povjereno, drzi se ugovora i onoga cega se obavezao.
Inace, ugovor koji se sklapa izmedu ljudi znaci pridrzavanje onoga sto on sadrzi, dok u Serijatu on obuhvata obaveze vjernika prema Allahu, dzelle sanuhu, a u te obaveze spada poslusnost, potpuna poniznost i pokornost u svemu onome sto vjera nareduje. U ugovore kojih se musliman mora pridrzavati spadaju svi ugovori koje muslimani sklapaju medu sobom, trzisni ugovori, bracni ugovori, a obaveza je svakog covjeka da ispunjava i date zavjete prema Allahu Uzvisenome. 

Uslov za ispunjavanje ugovora jeste da se time ne ucini neposlusnost prema Allahu, dzelle sanuhu. Kada Kur'an trazi ispunjenje ugovora on zahtijeva da se time ne narusi Allahova odredba i odredba Njegova Resula, sallallahu 'alęjhi we sellem. Zato kaze ulema: "Ne spada u ispunjenje obecanja slaganje sa bratom u onome sto je u suprotnosti sa istinom u stvarima vjere i u tom slucaju izvrsavanje datog obecanja postaje protuzakonito." Zato iskreni vjernik treba da poznaje svoje mogucnosti i da ne obecaje osim ono sto je u mogucnosti da izvrsi. Njegov jezik ne smije biti brz u davanju obecanja, a zatim da ne ispuni dato obecanje. To biva krsenje obecanja i jedan od znakova munafikluka (dvolicnjastva). Muslimanu je bolje da prilikom obecanja kaze: "Insa'Allah" i da cvrsto odluci ispunjenje datog obecanja. Ukoliko bi neko obecao nesto smatrajuci da je u mogucnosti ispuniti obecanje, a nakon toga ga nesto sprijeci u tome, on se ne ubraja u munafika.
Kaze Uzviseni Allah: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo covjek - a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen." (Kur'an, XXXIII/72)
Znacenje emaneta u spomenutom ajetu je kako kazu ucenjaci sve ono sto je dato na povjerenje po pitanju vjere i dunjaluka. Serijat je dat ljudima na povjerenje, on je emanet i vjernik je duzan da nosi emanet vjere, da ga cuva i brani makar ga to i zivota kostalo. Cuvanje vjere je prece od cuvanja zivota, a ispunjenje datog obecanja Allahu, dzelle sanuhu, zahtijeva pozrtvovanje radi ocuvanja vjere i Serijata.
Ponuda emaneta covjeku od Uzvisenog Gospodara, subhanehu ve te'ala, je pocast njemu. Nosenje tog emaneta je takode pocast i velika vrijednost, a njegovo napustanje je nasilje i prevara.
Allah, dzelle sanuhu, opisuje vjernike: "I oni koji povjerene emanete budu cuvali i obaveze svoje ispunjavali." (Kur'an, LXX/32 i XXIII/8) Lijepim rijecima Allah, dzelle sanuhu, opisuje iskrene vjernike i doticni ajet se zbog svoje vaznosti dva puta ponavlja u Kur'anu. Ukoliko ljudi postanu iskreni vjernici, tada ce ispunjavati povjerene im emanete, bili oni veliki ili mali. Allah, dzelle sanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu 'alęjhi we sellem, nareduju izvrsavanje datih obaveza i zabranjuju prevaru, a spas pripada onima koji su iskreni u izvrsavanju svojih obaveza.

Jedno od svojstava da'ija jeste iskrenost u ispunjavanju obaveza i u onome sto im je povjereno. Allahov Poslanik, sallallahu 'alęjhi we sellem, opisuje vjernika rijecima:
"Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoj zivot i imetak." (Et-Tirmizi)
Cuvanje emaneta je obaveza koja se mora ispuniti prema svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, a Ibn-Hadzer kaze: "Krsenje emaneta je zlocin i u tome je saglasna sva ulema, odnosilo se to na pravo vjernika ili zimijje (sljedbenik knjige koji zivi u islamskoj drzavi). Musliman treba da postuje emanet, pa cak i sa osobom koja je poznata po varanju i krsenju dogovora. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "Ispuni emanet prema onome koji ti je ukazao povjerenje i ne varaj onoga koji je tebe prevario!" (Ebu-Davud)
Jedna od lijepih osobina jeste davanje savjeta onome koji trazi savjet i iskrenost prema toj osobi. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "...a onaj koji ukaze svome bratu na nesto, a zna da je ispravno u suprotnom tome, prevario ga je." (Ebu-Davud)
Mudzahidu na Allahovom putu je naredeno da izvrsava emanet i da se kloni prevare, dok je onome koji je ostao iza njega naredeno da cuva njegovu porodicu. Ukoliko bi on iznevjerio mudzahida i uskratio nesto njegovoj porodici, na Sudnjem danu ce njemu mudzahid oduzeti od dobrih djela i pitanje je da li ce mu ista ostati.
Jedan od najopasnijih emaneta jeste cuvanje tudih tajni, prikrivanje sramota drugih i neprenosenje govora. Iako osoba sa kojom razgovaramo ne zahtijeva od nas da ne prenosimo njegove rijeci, to ne smijemo bez njegove dozvole i znanja. Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem, je izrazio strahovanje od postojanja prevare nakon najbolja tri stoljeca i kaze: "...Nakon vas ce biti narod koji ce varati i u koje se nece imati povjerenje." (Buhari)
Nakon tog perioda nastupaju padovi, jedan za drugim, poslovi se daju onima koji ih nisu sposobni obavljati, ukazuje se povjerenje prema varalici, a oduzima se onome koji zasluzuje povjerenje. Na kraju ostaje samo mali broj onih koji su povjerljivi, kao sto stoji u hadisu: "...i reci ce se: "Kod tih i tih se nalazi povjerljiv covjek..." (Buhari) Medutim, i pored toga sto je njihov broj mali, oni ce biti izolovani i udaljeni, a na njihova mjesta ce biti postavljani drugi ljudi i to ce biti dodatni razlog za umanjenjem i nestajanjem ljudi od povjerenja. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem:
"Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - pa je rekao Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu: "Kada ce ono nestati, o Resulallah?" Kaze: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to, onda cekaj sahat." (Buhari) Tumaceci rijeci ovog hadisa: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to..." - kaze Ibn-Bettal: "Imamima je Allah dao na povjerenje Svoje robove i naredio im da ih savjetuju i oni su duzni da postavljaju iskrene vjernike na odgovarajuce polozaje. Ukoliko budu slijedili druge, izgubice povjerenje koje im je Allah stavio u obavezu." (Fethu el-Bari)
Tumaceci hadis: "Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - Ibn-Hadzer kaze: "...Postojanje ovog hadisa u poglavlju znanja jeste sto je davanje stvari na upravljanje onima koji nisu sposobni za to biva zbog neznanja i nestanka znanja sto je od predznaka Sudnjeg dana." (Fethu el-Bari)
Ispunjenje emaneta je jedno od svojstava iskrenih vjernika, a dok je neispunjenje datih emaneta jedno od svojstava munafika kako stoji u hadisu: "...i kada mu se nesto povjeri, on iznevjeri..." (Buhari) i kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "Nema vjerovanja onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)
Onaj ciji je moral ukrasen povjerljivoscu on tezi za izvrsavanjem svojih obaveza, daleko je od prevare, spletki i neispunjenja obaveza. Takva osoba izvrsava svoje obaveze i pridrzava se ugovora.
Blago onome koji ispunjava svoje obaveze i koji je povjerljiv, a tesko onome koji vara i koji se ne pridrzava dogovora slijepo slijedeci svoje strasti.
Nosenje poruke islama, njegovo sirenje i borba na tom putu ne moze napredovati osim sa povjerljivima, pa da li sebe ubrajamo u takve...? 



Muslimanu je duznost da pomogne svoga brata muslimana

Danas su muslimani u svijetu najcesce zrtve kafirsko - nevjernickog nasilja (terora). Njihova je krivica u tome sto su islam izabrali za svoju vjeru i zbog toga moraju "ispastati svoj grijeh" time sto ce ih njihovi neprijatelji fizicki likvidirati. Ubistvo muslimana je postalo pravi modni trend na sto bi nam i najvece modne kuce u svijetu pozavidjele. Necemo se iznenaditi ako neki od tih "modnih kreatora" smrti uskoro pocne nositi i majice natopljene muslimanskom krvlju, jer, moda je. Hela nejse, nije u tome problem, vec smo navikli da nam krv muslimanska bude jeftinija od kilograma krompira. Problem je u tome sto vecina potlacenih muslimana u svijetu jos uvijek nisu culi kucanje na njihovim vratima od strane njihove brace koji mozda i ne pitaju o jadnom stanju u kojem se nalaze ti muslimani. To je zato sto neki muslimani ne shvataju da je od islamskog ahlaka prispjeti u pomoc svome bratu muslimanu kad god mu je pomoc potrebna. Duznost je svakog muslimana da sprijeci i onemoguci nasilje koje se nad njegovim bratom cini.
Ibnil-Dzeuzi kaze: "Nasilje je gore od svih grijeha jer se ono sprovodi samo na one koji zbog svoje slabosti i nisu u stanju da uzvrate." Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je u svojim hadisima naredio muslimanima da priteknu u pomoc svojoj potlacenoj braci. Musliman ne smije nijemo posmatrati nasilje koje se cini njegovom bratu: "Musliman je brat muslimanu, nece mu nasilje uciniti, niti ce dozvoliti da drugi nad njime nasilje cini. Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah ce njemu pomoci u njegovoj nevolji. Ko otkloni od muslimana jednu nevolju, Allah ce od njega otkloniti jednu od nevolja Sudnjeg dana; ko prikrije (mahanu) jednog muslimana, Allah ce njega prikriti na Sudnjem danu (oprostice mu neki grijeh). - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem." (Prenosi Buhari) 

Da li poslije ovih Poslanikovih rijeci mi muslimani mozemo dopustiti sebi da svakodnevno slusamo vijesti u kojima se govori o stradanju nase brace sirom svijeta!? Kako mozemo mirno posmatrati nasilje koje nevjernici sprovode nad nasom nevinom bracom!? Slusamo da kafiri muce nasu bracu na nacine od kojih se ledi krv u zilama, pa i pored toga smo nijemi i nepokretni!!! Moramo pomagati svojoj braci svim raspolozivim sredstvima koje posjedujemo.
U predislamsko doba, musrici su pomagali svoju bracu u dobru i zlu. Islam je zadrzao i upotpunio ovu instituciju time sto je pomaganje u zlu preinacio na nacin koji je spomenut u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Pomozi svome bratu koji cini nasilje ili se njemu cini nasilje." "Allahov Poslanice! Pomoci cu ga ako mu se cini nasilje, ali kako da ga pomognem ako on cini nasilje!?" - upita neko od prisutnih ashaba. "Zabranices mu da cini nasilje, time si mu pruzio pomoc." (Prenosi Buhari)
Oni koji iskreno pomazu svoju bracu, nadajuci se Allahovoj, dzelle sanuhu, nagradi, to su oni koje On Uzviseni voli. U hadisi kudsiji stoji: "Moju ljubav zasluzuju oni koji se zbog Mene pomazu." (Prenosi Ahmed)
Islam mora imati muskarce, borce koji ce se medusobno potpomagati u pozivu ljudi u ovu vjeru. Ako se oni ne pomazu nece biti zivota pozivu ovoj vjeri. Najnizi stupanj pomaganja svome bratu jeste otklanjanje nasilja sa njega, a najveci stupanj je potpomaganje medu muslimanima u borbi na Allahovom, dzelle sanuhu, putu.
Oni koji ce na Sudnjem danu biti srecni i spaseni, njihove su osobine pomaganje muslimana i odbrana Allahove , dzelle sanuhu, vjere. Sto se tice onih sto ne pomazu svojoj braci u trenucima njihove nevolje i nedace i ostavljaju ih na cjedilu ne trudeci sa da im pomognu ili da bar suosjecaju sa njima, takvi ljudi su pravi licemjeri i kukavice s kojima se ne treba druziti sve dok se takvog ponasanja ne okanu.
Allaha, dzelle ve ala, molimo da nas sacuva ove veoma ruzne osobine koja ne smije naci mjesta u dusi i srcu jednog iskrenog mu'mina koji vjeruje u Allaha, dzelle sanuhu, i nada se lijepom susretu sa svojim Gospodarom, subhanehu ve te'ala. 



I ne ogovaraj te jedni druge,kako je to odvratno!

Uzviseni Allah, kaze: "... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (Kur'an, XLIX/12)
"On (covjek) ne izusti nijednu rijec, a da pored njega nije prisutan onaj (melek) koji bdije." (Kur'an, L/18)Od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono sto je dobro, ili neka suti." (Prenosi Buhari)Iz navedenih ajeta i hadisa se jasno vidi da musliman ne smije govoriti govorom u kojem nema dobra. Dobar govor je svaki govor od kojeg musliman i njegova braca imaju koristi, u suprotnom, nije muslimanu dozvoljeno govoriti.
Od Ukbe ibn-Amira se prenosi da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Allahov Poslanice! U cemu je spas? "Cuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuca bude dovoljna, i placi nad svojim grijehom", - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi)
Ebu-Musa, radijellahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Allahov Poslanice, ko je najbolji musliman?" "Onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", - odgovori mu Poslanik." (Prenose Buhari i Muslim)
Ibnil-Kajjim, rahimehullah, uporeduje cuvanje jezika od beskorisnog i stetnog govora sa mudzahidom koji u rovu ceka neprijatelja, a zna se da rov predstavlja granicu izmedu islamske drzave i kafirskih vojski koje zele da je uniste. Dokle god su ti rovovi jaki i dobro utvrdeni, neprijatelji islama nece moci oskrnaviti svetinje i cast muslimana i zivoti ce im biti zasticeni. Ko sacuva jezik, sacuvace se propasti i zaradice Dzennet, kako to kaze Poslanik, sallallahu alejhi we sellem "Ko mi garantuje cuvanje jezika i spolnog organa (od zinaluka), ja mu garantujem Dzennet." (Prenose Buhari i Muslim)
"Kada covjek osvane, svi se organi tijela pokore jeziku, i govore mu: "Boj se Allaha zbog nas, jer nasa sudbina zavisi od tebe, pa ako budes na ispravnom putu, i mi smo na ispravnom putu, a ako skrenes, i mi smo skrenuli s pravog puta." (Prenosi Tirmizi) Cuvati jezik od laznog govora i ne cuvati ga kada se treba govoriti istina, to su stvari koje ce covjeka spasiti od Allahove, dzelle sanuhu, kazne. Ko govori neistinu i podrzava smutnju, on je sejtan koji govori; ko presucuje istinu, on je nijemi sejtan. Ljudi ce na Sudnjem danu uci u Dzehennem samo zbog necuvanja svojih jezika, kao sto je to objasnjeno u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada ga je Muaz ibn-Dzebel, radijellahu anhu, upitao: "Zar cemo mi odgovarati i zbog onoga sto govorimo?" "Tesko tebi, a zar ce ljudi zbog iceg drugog biti na licima u vatru strmoglavljeni, ako ne zbog onoga sto su svojim jezicima govorili! - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi)  Prim. prev.Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da je najbolji musliman onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u nasem svakodnevnom zivotu, na zalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje brace, ako sta pogresno kazu ili sta nepravilno ucine, da ih odmah "pokose". Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogresne postupke svoje brace, imaju lose misljenje o njima, a kada kritikuju (citaj ogovaraju), jezici su im ostriji od glatke britve. Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da docekaju neki povod kojeg, na zalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem jos dubljih nerazumijevanja i razilazenja medu sinovima islamskog ummeta. Na taj nacin, mi samo pomazemo neprijateljima islama. Zahvaljujuci nasoj medusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljace i razne tajne organizacije koje rade protiv islama, osigurali naseg otpora i suprotstavljanja istima. Zar da i pored svih ovih cinjenica napadamo svoju bracu u islamu!?Jednom je prilikom Ibnil-Mubarek upitan: "Kako ti uspijeva da sacuvas sebe od ogovaranja?" Evo kako jedan ucenjak i veliki poboznjak odgovara na ovo pitanje: "Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje jer su oni najzasluzniji mojih dobrih djela! " Upravo tako, ogovaranje oduzima covjeku njegova dobra djela. Onda se nije cuditi Hasanu Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je cuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kuci i licno bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da ce na Sudnjem danu nadoknaditi to ogovaranje time sto ce uzeti od njihovih dobrih djela.

Braco i sestre!Cuvajmo se jezika i govorimo samo dobro jer je to kljuc spasa. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Covjek izgovori rijec dragu Allahu, ne obracajuci paznju na nju, a Allah ce ga zbog nje uzdici na visoke stepene; drugi izgovori rijec koja rasrdi Allaha, ne obracajuci paznju na nju, a zbog nje ce biti bacen u Dzehennem." (Prenosi Buhari)
Takoder Ebu-Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao: "Znate li sta je ogovaranje?" Prisutni rekose: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominjes po onome sto on ne voli", - rekao je on. "A sta ako pri njemu bude ono sto spominjemo?" "Ako bude pri njemu ono sto spominjes, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga", - odgovori on."
(Prenosi Muslim) 

Braco i sestre! Islam nas uci da se medusobno volimo i da jedni druge postujemo. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je o mu'minima rekao: "Primjer vjernika u medusobnoj paznji, milosrdu i saosjecanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruze u bolu sa nesanicom i groznicom." (Prenose Buhari i Muslim) Pravi musliman mora postediti muslimane od svojeg jezika i ruke ako zaista vjeruje u iman i islam. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uporedio s jednim tijelom?

NE ZABORAVI EMANETE KOJI SU :

1.    Emanet roba prema svom Gospodarom, tj. da Mu ibadet čini, ne pripisuje Mu druga, izvršava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana;

2.    Emanet prema samom sebi, tj. da odgaja svoju dušu i da je čuva od zablude;

3.    Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da ispoštuje ono što mu se povjeri.

23.06.2012.

Ne dozvoli robe ,da ti dunjaluk bude cilj,nego samo sredstvo do Ahireta !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


 Ne dozvoli robe ,da ti dunjaluk bude cilj,nego samo sredstvo do Ahireta !


Kaže Uzvišeni: "Nit' Sunce može Mjesec dostici, nit' noc dan preteci, svi oni u svemiru plove.” (Prijevod znacenja, Ja-sin, 40.) Kao što je Uzvišeni Allah postavio zakone i sisteme u svemiru, tako je i na ovoj Zemlji postavio red, sistem i zakon, kao program i uputu onima koji žive na njoj. U tome je svako dobro i korist za Njegove robove, a istovremeno ih sprjecava od cinjenja nereda i nasilja. Zbog svega toga Uzvišeni Allah je spuštao objave (Knjige) i slao Poslanike.


Nažalost, mnogi su prihvatili Allaha, dž.š., kao Stvoritelja, medutim, nisu ga prihvatili kao Naredbodavca. Onaj Koji stvara, ima potpuno pravo da nareduje i zabranjuje. Kaže Uzvišeni: "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova.” (Prijevod znacenja - El-A'raf, 54.) Islam, kao Allahova vjera, sadrži (obuhvata) u sebi propise vezane za porodicni život (sistem porodicnog života), propise vezane za odnos sa muslimanima i odnos sa nemuslimanima, nacin života u ratu i u miru, državni sistem, medudržavne odnose itd.
Medu svim tim propisima i sistemima nalazi se i ekonomski sistem. Ovo je ono što cemo u narednom dijelu teksta pojasniti.


Ulaganje truda

Svaki covjek ima svoje potrebe, bilo da se radi o hrani, odjeci ili drugim stvarima. On mora uložiti svoj trud kako bi došao do njih. Kaže Uzvišeni: "On vam je Zemlju pogodnom ucinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu cete poslije oživljenja odgovarati.” (Prijevod znacenja - El-Mulk, 15.) Nema sumnje da covjek sam nije u stanju obezbijediti sebi sve njegove potrebe. Ove aktivnosti i trud koji ce se uložiti na ovom polju zovu se jednim imenom "ekonomski sistem". Pošto covjek ne živi sam, nego u zajednici u kojoj se obavljaju razne aktivnosti, ona (zajednica) mora imati svoj sistem, radi pravila po kojima ce se ljudi vladati. Ako ne bude svega toga u toj zajednici, nastat ce nered i anarhija. To se narocito odnosi na ekonomske aktivnosti koje ako ne budu uskladene i uredene po jednom sistemu, život ce biti poput života u džungli, gdje vlada zakon jaceg, a oni slabiji u njemu nemaju nikakvih prava. Islamski ekonomski sistem pociva na temeljima islamskog vjerovanja (akide), i on vodi racuna o covjekovoj prirodi (fitri) i lijepom meduljudskom odnosu. A u isto vrijeme pazi na ispunjenje covjekovih potreba neophodnih za njegov život. Takoder tacno odreduje prihode bejtul-mala (državne blagajne), te njegove fondove, kako bi se ispunile covjekove potrebe i koristi za društvo.


Na cemu opstoji islamski ekonomski sistem

Rekli smo dakle da islamska ekonomija pociva na islamskom vjerovanju (akidi) koje pojašnjava odnos covjeka prema njegovom Gospodaru, kao i njegov odnos prema ljudima. Ona, takoder, pojašnjava svrhu i cilj zbog kojeg je stvoren covjek i metode pomocu kojih ce ostvariti taj cilj. Na taj nacin islamska akida dala je odgovor na mnoga pitanja koja zbunjuju (dovode u dilemu) veliki broj onih koji ne vjeruju u postojanje njihovog Stvoritelja. Ako covjek povjeruje da je ibadet cilj zbog kojeg je stvoren, i povjeruje u savršena Allahova svojstva, shvatice da nece ostvariti taj cilj bez poniznosti i predanosti Uzvišenom Allahu. To ce postati jasno tek onda kada rob bude izvršavao Allahove naredbe.


Neki akaidski principi koji imaju veze sa islamskom ekonomijom


1. VLAST PRIPADA SAMO ALLAHU JEDINOM. Ovaj kosmos, sa svim što se u njemu nalazi, pripada Allahu, dž.š., Koji nema sudruga u tome. Kaže Uvišeni: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima...” (Prijevod znacenja - El-Maide, 120.) To znaci da Uzvišeni Allah ima potpuno pravo da cini što god hoce i On, Uzvišeni, nece biti pitan za ono što radi. Kaže Uzvišeni: "On nece biti pitan za ono što radi, a oni ce biti pitani.” (Prijevod znacenja - El-Enbija, 23.)


2. ALLAH, DŽ.Š., JE SVA STVORENJA POTCINIO U KORIST COVJEKA. Kaže Uzvišeni: "Kako ne vidite da vam je Allah omogucio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošcu Svojom i vidljivom i nevidljivom?". (Prijevod znacenja Lukman - 20.)


3. VLAST KOJU COVJEK POSJEDUJE JE PRIVREMENA, jer ce on biti pitan za nju (vlast) na Sudnjem danu. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Nece se pomjeriti stopala roba na Sudnjem danu, sve dok ne bude upitan: o njegovom životu - u cemu ga je proveo, o njegovom znanju - šta je uradio s njim, o njegovom imetku - kako ga je stekao i u šta ga je utrošio, i o njegovom tijelu - u šta ga je iskoristio.” (Bilježi Tirmizi od Ebu Berra - hasen - sahih) Vrlo je bitno da covjek poznaje ovu stvar. Allah, dž.š., je u Svojoj Knjizi, a i rijecima Svoga Poslanika,s.a.v.s., odredio granice i norme koje odreduju ponašanje covjeka u stvarima koje on posjeduje. I nije mu dozvoljeno da ih prede i prekoraci, a ako to ucini, postaje nasilnik, i zaslužuje za to kaznu.


4. DUNJALUK JE SREDSTVO, A NE CILJ. Dunjaluk je sredstvo pomocu kojeg covjek ostvaruje cilj zbog kojeg je stvoren, te mu nije dozvoljeno da, ako se domogne dunjaluka i njegovih užitaka, zaboravi na njega i ucini tako dunjaluk svojim ciljem. Tako npr. jahalica koju jaše covjek nije cilj, nego samo sredstvo koje koristi covjek kako bi došao do mjesta na koje želi doci.

 


Karakteristike Islamskog ekonomskog sistema

 

1. UVAŽAVANJE COVJEKOVE FITRE (prirodnosti)

Allah, dž.š., je stvorio covjeka sa razlicitim karakterima, prirodnostima (naravima) i željama. Te stvari se ne mogu izbaciti iz njega, nego se one odgajaju i usmjeravaju, ako krenu navoditi covjeka na krivi put. Primjer za to jeste da se u covjekovoj fitri (prirodi) nalazi ljubav prema posjedovanju nekih stvari. Zato je islamski sistem utemeljio (dao) pravo covjeku na posjedovanje odredenih stvari. Takoder, u covjekovoj fitri se nalazi ljubav prema djeci i bojazan od toga da ce, ako umre, ostaviti djecu bez imetka. Stoga je islamski sistem propisao nasljedno pravo. Takoder u covjekovoj fitri se nalazi ljubav (sklonost) prema uživanju u plodovima njegovog truda.


2. VOÐENJE RACUNA O MORALU I CUVANJE MEÐUSOBNIH ODNOSA

Islamski ekonomski sistem vodi racuna o cuvanju medusobnih odnosa medu ljudima, pa zbog toga postoje odredeni principi i pravila vezani za to, i nije dozvoljeno covjeku da ih prekrši, jer muslimanska zajednica pociva na solidarnosti, medusobnoj ljubavi i dobrocinstvu. Kaže Uzvišeni: "... jedni drugima pomažite u dobrocinstvu i cestitosti...” (Prijevod znacenja - El Maide, 2.) Islamski sistem sprecava zavist medu ljudima, ignoriranje, mržnju, laž, prevaru i izdaju. Pa ako covjek ima snagu i imetak, ne znaci da je on vlasnik toga, i ne smije ciniti nered na Zemlji i kvariti odnose medu ljudima. Ako covjek želi povecati svoj imetak, ne smije to ciniti na racun kvarenja meduljudskih odnosa. Za ove imamo dosta primjera u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Neki od njih su: "Nije od nas onaj koji nas vara.", zatim: "Tako mi Allaha, nije pravi vjernik onaj ciji komšija omrkne gladan, a on sit.", takoder: "Allah je na pomoci Svome robu, dok god je on na pomoci svome bratu.", "Allahova ruka je sa partnerima, sve dok jedan od njih ne prevari drugog.", "Neka niko od vas ne prodaje na prodaju svoga brata." U islamskom sistemu je naredeno da se pravilno mjeri i vaga, a zabranjeno je kupovati ukradene stvari ili prodavati zabranjene stvari, kao i one koje vode u zabranjene, kao što je prodaja grožda za pravljenje alkohola.


3. INSISTIRANJE NA ISPUNJAVANJU LJUDSKIH POTREBA

To je zbog toga što svaki covjek ima osnovne (elementarne) potrebe bez kojih ne može živjeti, kao što su hrana, odjeca, pice i sl. Stoga je islamski ekonomski sistem odredio razne metode i sredstva koje je poredao redoslijedom, tako da, ako se cilj ne ispuni putem jedne od tih metoda, prelazi se na drugu. To su, po redoslijedu:

a) Svaki covjek je dužan da sam ispuni svoje potrebe i da ne traži od drugih. Iz tog razloga, Islam podstice na rad i privredivanje radom svojih ruku. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Da jedan od vas ode u šumu i nacijepa drva i natovari ih na svoja leda, bolje mu je nego da traži od drugog, pa mu ovaj ili dadne ili ne dadne.” (Ebu Hurejre - muttefekun alejh) Takoder je rekao: "Covjek ce neprestano tražiti od ljudi, sve dok ne sretne Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, a na njegovom licu nece biti ni komad mesa” (muttefekun alejh od Ibn Omera). Ako muslimani pravilno shvate samo ova dva hadisa, nece biti teret za državu. Islamsko društvo je aktivno društvo koje clanove podstice na rad, i zbog toga nikada nema brige zbog porasta broja stanovnika ili problema oko nezaposlenosti i negativnih posljedica koje proizilaze iz toga. U Islamu nije sramota da jedan student radi u šumi, kako bi obezbijedio novac za svoje potrebe i porodicu, ali je velika sramota da jedan sposoban covjek i nakon svoje zrelosti, još uvijek bude na teretu svojih roditelja, umjesto da se tada on o njima brine.


b) Država je dužna obezbijediti mogucnosti i prilike za rad (posao) sposobnim ljudima, pa makar im morala pozajmiti iz državne blagajne (bejtul-mal), kako bi mogli raditi i tako zaraditi.


c) Covjeku ne bude bio u stanju da sam sebe izdržava zbog svoje nemoci, starosti ili bolesti, tada su clanovi njegove porodice obavezni da se brinu o njemu na osnovu vec odredenih pravila u islamskom fikhu.

 

d) Covjeku koji nije u stanju da sam sebe izdržava, niti je njegova porodica u mogucnosti, zbog njihove odsutnosti ili siromaštva, dužnost mu je dati iz imetka prikupljenog od zekata, onoliko koliko mu je potrebno.


e) Ako zekat nije dovoljan da se ispuni potreba onoga koji je u potrebi, dat ce mu se iz drugih prihoda državne blagajne (bejtul-mala).


f) Ako državna blagajna (bejtul-mal) nije u stanju ispuniti potrebe ovoj osobi (muhtadi), onda je dužnost bogatih da to urade.


Za ovo imamo dva najljepša primjera u govoru Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je oporucio svojim ashabima, r.a.: "Ko ima viška jahalicu, neka je dadne onome koji je nema, ko ima višak imetka, neka ga dadne onome koji nema.” A drugi primjer imamo u siri (životopisu) Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u nacinu na koji je on riješio ekonomske probleme, kada su muhadžiri preselili u Medinu podjelivši imovinu njihove brace ensarija. Tada muhadžiri sa svojim porodicama nisu imali ni kuce ni imetke, niti su imali status privremenog muhadžira, koji ceka da uskoro bude vracen svojoj kuci.

Rekao je poslanik saws:''Dosao mi je Dzibril pa mi je rekao:''O Muhammede,zivi koliko hoces ali znaj da ces umrijeti,voli koga hoces ali znaj da ces se rastati od njeg.''

Posto mi nemamo islamsku drzavu a i u drzavama u kojima zivimo se ne postuju serijatski zakoni ,koji nam donose samo dobro i hajr na oba svijeta u svakom pogledu ne samo u ekonomiji,izdrzavanju siromaha,kazni i izvrsavanja za grijehe,cinjenju dobra i odvracanjaod zla...onda smo kao pojedicni duzni uspostavljati Allahov zakon -serijat ma gdje god bili a imamo UPUTU-Kur'an i Sunnet Poslanika Muhammeda sallalahu alejhi we sellem-praksu njegovu koja nam je ostala u hadisima do sudnjega dana!

Pa Allahov robe i robinjo ako zelis Allahovo zadovljstvo.Njegovu ljubav i Ahiret-vjecni Dzennet onda se potrudi da ti nebude dunjaluk cilj i gubljenje vremena na njemu u igri i zabavi,radu za kuce,auta itd..nego se trudi da ti dunjaluk prolazni bude samo srestvo do Ahireta-vjecnog Dzenneta u cinjenju hajra i dobra,...u pokornosti samo Uzvisenom Allahu ma gdje god bio na ovoj zemaljskoj kugli,izvrsavanju Njegih naredbi a cuvanju Njegovi zabrana,pomagaju drugima,cinjenju hajra itd.

Allahov robe,dunjaluk je samo stanica jednom putniku,malo sjednemo i odmorimo se i selimo na bolji svijet! Ovdje smo samo putnici koji uzimamo ono sto nam je za nuzdu do cilja a nas  cilj nije dunjaluk ,nego Ahiret i Dzennet ! Nedozovli da ti bude dunjaluk cilj i da svoje dragocijeno vrijeme provodis samo da radis ili da uzimas kredit da bi sredio kucu sebi i djeci svojoj da ostavis,da ti bude sve po evropskom sistemu-na dugme,ne dozvoli da haram nacinom dolazis do opskrbe i cilja jer neces taj cilj nikad naci jer haramom nemozes doci do halal i vjeruj samo ces raditi i raditi i takmiciti se sa drugima da imas kao tvoj komsija i da ti ne odudaras od njih a kad legnes navecer sta bi ? Hm sta bi robe, NESRETAN SI jos ovdje na dunjaluku kada se osamis a dnevno tvoje lice je samo fasda radi drugi da mogu pricati vidi tog i tog jeste sretan,bogat i haman sve mu na daljinski ...dali je tako pitaj se sam robe kadaa zanocis sam i osamis se jeli to tako i jesili u istinu sretan? Ne takomi Uzivsenog nisi,ma  tebe je sve pritislo sa svih strana samo su ti pare i biznis u glavi,racuni veliki ,a rahatluka nema kod tebe jer zelis dunjaluk i Allah ti ga dao el hamu lillah!


Izabrati trajnu ili prolaznu srecu ?

Kaže Uzvišeni: Mi čovjeka stvaramo da se trudi“. (El-Beled, 4.) Svi ljudi na ovom svijetu rade i trude se i svima je u interesu da urede svoj ovosvjetski život. Svaki čovjek ulaže maksimum truda da pronađe svoju sreću. Ljudi mogu biti različiti po vjeri, po rasi, ali postoji jedno svima zajedničko: – težnja za srećom. Put ka sreći je pun prepreka i malo je onih koji pronađu pravi put do istinske sreće.

Mnogi zalutaju na tom putu pa traže sreću u imetku, misleći da ako dođu do novca, pokretne i nepokretne imovine, imaće i sreću. Misle, sretan je onaj ko ima puno novca u banci. Sretan je onaj ko ima veliko imanje i zarade. Istina je da imetak sam po sebi ne donosi sreću, sa njim dolaze i velike brige. Brige su kada se sakuplja imetak, nakon toga puno brige da bi se očuvao imetak i investicije, a potom nemir i strah da se ne izgubi ili upropasti. Jedan od najvećih privida sreće je bogastvo. Koliko ima milijardera koji strahuju za svoj imetak, osjećaju nemir. Boje se da ne dođe do političkih promjena, ili da neko ne ukrade to bogastvo. Brinu se za imetak koji od njih ne može otkloniti ni bolest, ni smrt, ni druge vidove problema. Ne može ih otkupiti od Allahove kazne, ako su nevjernici i griješnici. Kaže Uzvišeni za nevjernika, Umejje b. Halefa, i njemu slične, da će reći na Sudnjem danu: “Bogastvo moje mi nije od koristi“. (El-Haqqa, 28.) Koliko je imućnih ljudi kidnapovano ili ubijeno radi imetka? Koliko ih ne može uživati u svom imetku, niti slobodno hodati niti mirno spavati?

Karun je imao ogromne riznice blaga. Nije ga sakupio svojom zaslugom, pronicljivošću ili sposobnošću, to je bio dar od Allaha, dž.š. Mislio je da je samo on sretan i zanijekao je Allahove blagodati. Upozorio ga je Uzvišeni Allah da se tako ne ponaša, ali je on ustrajao u činjenju nereda na Zemlji te je na kraju skončao neslavno: «I Mi smo njega i dvorac njegov u zemlju utjerali.» (El-Kasas, 81.)

Ima onih koji traže sreću u slavi na polju sporta, muzike, filma i sl. Takve osobe žive pod stalnim stresom i brigama zbog neizvjesnosti na putu slave. A kada slave nestane, šta se onda desi? Puno svijeta ih vrlo brzo zaboravi, a drugi ih napadaju, pa čak i proklinju, kada shvate da su ih godinama vodili putem stranputice, da su ih pozivali na grijeh, na ružan i nevaljao put. Koliko je samo primjera iz našeg doba da mnogi sportisti koriste doping-sredstva radi postizanja što boljih rezultata, a nakon toga prelaze na drogu i samouništenje. Koliko je pjevača i glumaca koji, nakon što slave nestane, tako bijedno, napušteni od svih, umiru u samoći?

Ima onih koji misle da je sreća u diplomi, u zvanju, u visokim položajima. Ovo je prividna sreća koja može uzrokovati oholost, omalovažavanje drugih, skretanje sa pravog puta. Jedna doktorica je nakon dugog školovanja rekla: “Uzmite moju diplomu a dajte mi supruga! -Toliko sam željela da mi kažu doktorice, eto – postala sam doktorica, a šta od toga imam? Recite onoj koja u meni gleda uzor da sam danas ja za žaljenje. Sve što želim je da prigrlim svoje dijete, ali ga novcem ne mogu kupiti!”

Mnogi misle da su visoko-obrazovane osobe jako sretne, ali sreća nije samo u tome, čak se veoma često iza toga krije tuga i bol. Mnoge veoma razvijene zemlje, sa visoko-obrazovanim kadrovima, žive u teškom psihološkom naboju bez obzira na prividno bogastvo. Skandinavske zemlje spadaju u najimućnije evropske zemlje ali imaju najveći procenat samoubistava. Švedska prednjači po pitanju standarda ali prednjači i po samoubistvima, vodeća je zemlja u svijetu po procentu samoubistava. Zastrašujući su podaci navedeni u izvještaju američkog ministarstva pravde da se nakon svakih osam minuta u Americi desi po jedno silovanje djevojke.

Tri četvrtine njemica osjećaju strah i nesigurnost prilikom boravka izvan kuće. Zbog čega? Dobro razmislite o odgovoru na ovo pitanje!

Visoki položaj može biti uzrok propasti čovjeka. Takvi žive u stalnom nemiru i strahu, da ne ostanu bez svojih položaja, a na Sudnjem danu će im to biti veliki teret i tuga. Faraon je govorio: «Zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispred mene teku, shvaćate li?» (Ez-zuhruf, 51.) Smatrao je da ima bezgraničnu vlast, zaboravio je da je vlast nad Egiptom dobio od Allaha, dž.š., da ga Allah, dž.š., hrani i poji. Uzoholio se i kazao svom narodu: «Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene?» (El-Kasas, 38.) Zbog oholosti svoje i nepokornosti Allahu, dž.š., nikada nije pronašao sreću za kojom je tragao već je bio nesretan i propao je i na ovom i na budućem svijetu.

Dragi muslimani! Nije uzrok nesreće siromaštvo i bolest. Uzroke nesreće navodi Uzvišeni Allah, koji kaže:A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti“. (Ta-ha, 124.) Onaj ko se udalji od svog Gospodara, ko uzme ovaj svijet za cilj, sakupljajući njegove plodove na haram način, on na kraju biva nesretan, gubitnik blagodati imana, zadovoljstva i rahatluka u srcu. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Ko osvane a da mu je Ahiret najveća briga, Allah će mu dati bogastvo u srcu i smirenost, a ovaj svijet će mu doći iako ga ne želi. A ko osvane a da mu je ovaj svijet, dunjaluk, najveća briga, Allah će mu dati siromaštvo i rastrojenost, a od ovog svijeta će mu doći samo što mu je propisano“.


- Šta je to istinska sreća?

Istinska sreća je iskreno vjerovanje Allaha, dž.š., i činjenje dobrih djela. Pronašao je Junus, a.s., kada se nalazio u tri tmine; u utrobi ribe, u tminama mora i u tamnoj noći, kada su bile pokidane sve veze osim sa Allahom, dž.š. Iskreno je zavapio iz utrobe ribe: «Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!» (El-Enbija, 87.) Pronašao je i Musa, a.s., kada je bio pred valovima mora, kada je bio na velikom iskušenju: «Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.» (Eš-Šu’ara, 62.) Pronašao je i Muhammed, s.a.v.s., kada se sklonio sa Ebu Bekrom u pećinu Sewr pred mušričkim isukanim sabljama, smireno je kazao svome vjernom prijatelju: «Ne brini se, Allah je s nama!» (Et-Tevbe, 40.) Šejhu’l-islam, Ibn Tejmijje, je u zanosu svoje sreće i zadovoljstva u vjeri, kada su ga neprijatelji napadali, rekao: «Šta god da urade sa mnom moji neprijatelji po mene je dobro: zatvor je osama sa Allahom, ubistvo je šehadet na Allahovom putu, a progonstvo je putovanje na Allahovom putu.»

Samo će iskreni vjernici imati sretan život: «Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da poživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.» (En-Nahl, 97.)

Vjernik pronalazi sreću i zadovoljstvo u pokornosti Allahu, u namazu, zikru, postu, sadaki, hadždžu. Kada lijepo, skrušeno, obavite bilo koju vrstu ibadeta osjetit ćete veliko zadovoljstvo i sreću. Kaže Ebu Sulejman Ed-Darani: «Ko bdije na noćnom namazu i zikru više uživa nego onaj ko provodi noći u igri i zabavi.» Ovo doista dobro znaju svi oni koji su u životnom iskustvu okusili i jedno i drugo. Nakon provedene noći u igri i zabavi osjeća se praznina, a nakon noći provedene u namazu i dovi osjeća se ogromna duhovna snaga i zadovoljstvo.

Istinska sreća je u okretanju ka Allahu putem zikra, upućivanja dova i molbi za pomoć samo Njemu. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: «Čuvaj Allaha – On će te čuvati. Znaj za Njega u dobru pa će On znati za tebe kada ti je teško. Kada pitaš, pitaj Allaha, a kada tražiš pomoć, traži od Allaha.» Ko okusi slast imana okusio je pravu sreću. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: «Okusio je slast imana onaj ko je zadovoljan da mu je Allah Gospodar, islam vjera, a Muhammed, s.a.v.s., poslanik.» (Muslim)

Onaj ko u svom srcu nema zadovoljstva prepun je pohlepe, jede i pije kao što jedu i piju životinje. Istinu je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: «Čovjekova sreća je u zadovoljstvu sa Allahovom odredbom, a čovjekova nesreća je u nezadovoljstvu s Allahovom odredbom.» (Tirmizi)

Omer, r.a., je napisao pismo Ebu Musa El-Eš’ariju, u kome stoji: «Svo dobro je u zadovoljstvu. Ako možeš, budi zadovoljan, a ako ne možeš onda se strpi.»

O Allahovi robovi, nemojte se brinuti niti tugovati ako ste čvrsto uz svoga Stvoritelja koji kaže u Hadisi-kudsi: «Ja sam uz moga roba kada misli na Mene. Ja sam sa njim kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi, a ako me spomene u skupini, Ja ga spomenem u boljoj skupini.» (Buhari i Muslim) Istaknuti imami ovog ummeta su rekli: «Kada bi vladari i njihovi sinovi znali kakvu sreću osjećamo i imamo, zbog nje bi se protiv nas borili svojim sabljama.»

Naše vrijeme na dunjaluku je ograničeno. Pitanje je da li smo u dovoljnoj mjeri toga svjesni? Svaka sekunda, minuta, sahat, dan, sedmica, mjesec i godina za nas su tako dragocjeni jer se nikada više do Sudnjega dana neće povratiti. Ako želite saznati vrijednost posljednjih deset godina upitajte bračni par koji se nedavno razveo! Ako želite znati vrijednost posljednje četiri godine upitajte studenta koji je upravo diplomirao! Ako želite znati vrijednost godine, pitajte đaka koji ponavlja razred! Ako želite znati vrijednost mjeseca, pitajte ženu koja se porodila mjesec dana prije termina za porod! Ako želite znati vrijednost sedmice dana upitajte kolumnistu koji piše za sedmični časopis! Ako želite saznati vrijednost sahata upitajte zaljubljene koji jedva čekaju da se susretnu! Ako želite saznati vrijednost minute upitajte putnika kome je otišao autobus, voz ili avion! Ako želite saznati vrijednost sekunde i stotinke, upitajte takmičara koji je osvojio srebrnu medalju, a od zlata ga dijeli samo nekoliko sekundi ili stotinki! Ako želite znati vrijednost sestre i brata upitajte onoga ko nema ni sestre ni brata! Ako želite znati vrijednost života, upitajte onoga ko je na samrtnoj postelji! Da bi saznali vrijednost zikra – spominjanja Allaha, trebate umrijeti i tek onda uvidjeti šta ste radi svoje nemarnosti propustili!

O vi koji želite sreću i na ovom i na budućem svijetu, tražite je od Allaha, nastojte postići Njegovo zadovoljstvo! Radujte se uspjehu, oprostu i sreći na oba svijeta! Budite uvjereni da je život kratak, a smrt blizu, stoga, nemojte trošiti svoj život na bezvrijedne stvari.

Dragi Allahu, podari nam iskrenost u vjeri, zadovoljstvo u duši i sreću na oba svijeta! Ti si Svemogući! Amin!

 

http://www.youtube.com/watch?v=bIGBArZnJM0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ysuNANysVDs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=M_jxBfWmL0o



20.06.2012.

Budi ti sestro primjer pozrtvovanja i davanja za Allahovu vjeru !!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 


Budi i ti sestro primjer pozrtvovanja i davanja za Allahovu vjeru !!!


Žena muslimanka je od same pojave islama aktivno učestvovala u opštim islamskim interesima. Bilo u ulozi majke i supruge odgajajući čestite generacije, davajući im primjere istinskog vjerovanja bilo pružanjem potpore na svim poljima i svim segmentima islamskog društva. Da, bila je i majka i supruga ali isto tako je imala i svoje obaveze prema ovoj vjeri i nije zaostajala za muškarcima.

Zabilježeni su brojni časni primjeri muslimanki dobročiniteljki koji osvajaju um pronicljivih i pune srce razboritih... Spomenućemo neke od tih primjera radi ibreta današnjim djevojkama.
Žene naših dobrih prethodnika bile su darežljive. Takmičile su se u davanju i darežljivosti i utrkivale se u trošenju imetka na Allahovom putu.

Prisjetimo se Aiše, radijallahu anha, majke vjernika kao i svih ostalih ashabijkih koje su prenjele toliko hadisa, a da ne govorimo o njihovim drugim doprinosima fikhu, poezij, nauci...

U vojnom pohodu Usre (Tebuk), prenosi se da je Ummu Sinan, r.a, rekla: 'Vidjela sam prostirku pred Allahovim poslanikom, s.a.v.s, u kući Aiše, r.a. Na njoj je bio misk, narukvice, grivne i menđuše. Prostirka je bila napunjena onim što su poslale žene kao pomoć muslimanima za nabavku ratne opreme (Hajatus-sahabe, 1/421). To je ono pobožno pokoljenje, pokoljenje ashaba koji su pobijedili šejtana u svojim dušama. Nisu se preobrazili u robove dunjaluku, nego su ga pregazile, potčinili ga sebi, ne dozvolivši da dunjaluk njih potčini... Izvršili su potpuni hilafet na dunjaluku, počev od gradnje do reforme. No, izvršavajući hilafet oni su željeli Allahovo zadovoljstvo i nadali se kući ahireta, pretekli su ljubitelje dunjaluka na dunjaluku a zatim su ih pretekli i na ahiretu (Fi zilalil-Kur'an, 2/1072).



Blistavi uzori

U historiji naših prethodnika postoje itekako svijetli fragmenti (prizori), u njima je supruga bila pomagač mužu u izdašnosti. Još uvijek traje eho riječi Ummu Dahdah, priča pokoljenjima o tome kako je muslimanka bodrila svoga muža u darežljivosti. Tako joj je muž kazao: 'O Ummu Dahdah, iziđi iz bašče, ja sam je doista prodao za palmu u Džennetu.' Ona je, r.a, odgovorila: 'Unosne li zarade.' (El-Isabe, 4/60) Da, unosne li zarade! To joj je bolje nego ovosvjetski ukrasi ma koliko brojni bili, bolje od sjaja dunjaluka ma koliko bio okićen. Kod nje nije bilo prostora za kolebanje i nemarnost.


Neka je Allah zadovoljan sa Ebu Dahdah darežljivim i izdašnim sahabijom. I neka se Allah smiluje Ummi Dahdah na brzini odaziva pozivu udjeljivanja i nesebičnosti, ljubavi prema dobru i stavljanju imetka na odgovarajuće mu mjesto radi uklanjanja nevolje nevoljniku.
Ummul Benin, sestra Omera ibni Abdul-Aziza bi govorila: 'Uf škrtosti, kada bi škrtost bila košulja, ne bih je obukla, kada bi bila put, ne bih se njime zaputila.' Također je govorila: 'Svako ima svoju potrebu, a ja imam potrebu da udjeljujem i budem darežljiva. Tako mi Allaha, draže mi je uspostavljanje (održavanje) rodbinskih veza i dobročinstvo, negoli lijepa hrana kada izgladnim i hladna voda kada ižednim (Sifetus-sahve, 2/210). Izdašnost je postojala a bogatstvo se uvećavalo u stoljećima islama.


Prenosi Hatib da je Zubejda supruga Haruna er-Rešida obavila hadždž, pa je njena milostinja dostigla za 60 dana 54.000 dirhema. Abdullah Ibni Mubarek je rekao: 'Vidio sam Zubejdu u snu i rekao joj: 'Šta je s tobom Allah učinio?' Odgovorila je: 'Oprostio mi je pri udaru prvog trnokopa pri gradnji vodovoda za Mekku.' (El Bidaje ve-Nihaje, 11/128,175).
Ona je, Allah joj se smilovao, dovela pitku vodu iz brda Hudā u časnu Mekku. Allah ju je počastio čestitim dobrom, nije je imetak obuzeo, nije je dunjalučka blagodat pokvarila. Voda Zubejde za koju se ona trudila, da stigne u Mekku, još uvijek svjedoči šta je moguće da urade dobročiniteljke.


Godine 306. po Hidžri otvorena je bolnica koju je sagradila Ummul-Muktedir. Ona je obezbijedila ljekare i poslugu. Njeni izdaci za svaki mjesec bili su 600 dinara (zlatnika).
Kada je izbio sukob između karamita i vojske abbasijskog halife, karamiti su ubili veliki broj ljudi i presjekli puteve hodočasnincima. Tada je Ummul-Muktedir znala da se imeci štede samo radi pomaganja u borbi protiv Allahovih neprijatelja i ispomoć za vrijeme nevolja. Dala je 500.000 dinara za opremanje vojske u borbi protiv karamita.
Kroz historiju, žene vjernice ostale su putokaz po svojoj privrženosti onome što je bitno, suštinsko od onog što je formalno. Nastojale su da čine dobra djela koja nisu bili u stanju učiniti mnogi ljudi.



Ti si (sestro) preča radu za Allahovu vjeru  od ostalih!

Sestro muslimanko... Ti koja si zasada iz sadnica uvišenog islama... Zalijevaj tu sadnicu iz obilja svoje samilosti i neka te nikako ne preteknu žene kafirke u djelovanju i humanizmu. Kršćanke su postale poznate u svijetu po svojim dobrovoljnim prilozima koji se troše na pokrštavanje porodica, prema kojima (misionari) licemjerno iskazuju svoju naklonost (saosjećajnost).
Jevrejke, iako su za mnoge primjer škrtosti, koja se ogleda i u nepridavanju pažnje svojoj vanjštini i zadovoljavanju prostom hranom i jednostavnom kućom, sve što uštede stavljaju u kasu za podršku cionizmu. To su radile i prije uspostavljanja cionističke države. Golda Meir vratila se sa 50.000.000 dolara nakon akcije prikupljanja dobrovoljnih priloga u Americi. To je navelo Ben Goriona da kaže: 'Reći će se prilikom pisanja historije: 'Doista je žena jevrejka donijela novac, i ona je ta koja je osnovala državu.'
U našoj savremenoj stvarnosti imamo lijepe primjere muslimanki dobročiniteljki koje su se obavezale pomoći mudžahide u Afganistanu, Bosni intifadu u Palestini. Raduje da je dobro još uvijek duboko ukorijenjeno u dušama muslimanki.
Od darovanog ženskog nakita sakupljene su gomile zlata i stavljene na raspolaganje mudžahidima. Kakva je vrijednost ukrasa i nakita ako je naš ummet u opasnosti i ako se gazi čast muslimanki. Muslimanke neće biti nikada ponižene – dok su muslimanke. Njihova braća se bore na Allahovom putu, a one čitaju hadis Allahovog poslanika, s.a.v.s: 'Musliman je brat muslimanu, ne zlostavlja ga, ne ponižava ga i ne izdaje ga. ' Pa kako da taj hadis u potpunosti ne primijene?


Budite blistavi primjeri muslimanke dobročiniteljke, čime će se vratiti sjećanje na primjere sahabijki na dan Tebuka i pohoda u neimaštini. Utrošile su imetak u nešto što se ne može nadmašiti. Učinile su imetak slugom, a nisu postale sluge imetku, učinile su da imetak bude u njihovim rukama, a ne u njihovim srcima. Imetak je dijeljen darežljivo, tamo gdje je to šerijatom predviđeno. Govorile su: 'Gospodaru, ne učini dunjaluk našom najvećom preokupacijom i dometom našeg znanja.'

Uočljivo je bilo učešće žene u davanju prisege. Žena muslimanka je učestvovala u polaganju prisege u pridržavanju tewhida, pokornosti Allahu subhanehu ve te ala te ne činjenju strašnih razvrata. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da ti neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.” (Prevod značenja, El-Mumtehine, 12) 


Buhari bilježi od Aiše, radijallahu anha: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, provjeravao muhadžire ovim ajetom: “O vjerovjesniče”- do riječi – “Allah, zaista, mnogo prašta i On je milostiv.” Aiša, radijallahu anha dalje kaže: “Pa koja bi pravovjerna prihvatila ovaj uvjet, Allahov bi joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Prihvatio sam tvoju prisegu,’ i to bi učinio samo riječima, a nije, Allaha mi, njegova ruka dotakla nikada ženskih ruku pri prisegi. Njihove prisege prihvatio bi samo riječima: Prihvatio sam tvoju prisegu.’”  Ovo je Buharijin navod. Između ostalih, Imam Ahmed navodi hadis od ‘Umejme ibn Rekike: “Pitali smo ga: ‘Allahov Poslaniče, zar se nećeš rukovati s nama?’” ‘Ja se ne rukujem sa ženama, a moje riječi upućene jednoj ženi, upućene su stotinama žena.’” (Sened hadisa je vjerodostojan).

Naređivanje dobra i odvraćanja od zla je takođe ulazi u okvire opštih islamskih interesa. Njegova važnost se vidi iz sljedećeg hadisa kojeg prenosi majka vjernika Ummu Habiba, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Sav čovjekov govor je protiv njega, nije na njegovoj strani, osim naređivanja dobra, zabranjivanja zla i spominjanja Allaha Uzvišenog.” (Et-Tirmizi, 2412)Paralelno sa naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla ide i da’wa; Pozivanjem ka Allahu, subhanehu ve te ala u okviru svoje porodice, familije te upućivanja svojih sestara vjernica je jedan od primjera doprinosa žene muslimanke našem dinu na ovom polju.
Uzvišeni kaže: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju iz zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar.” (Prevod značenja, Et-Tewbe, 71)

Islam je uzdigao ženu iz poniženja na poseban stepen; dao joj je pravo na nasljedstvo, slobodu posjedovanja imetka i da raspolaže sa svojim novcem kako ona želi. Islam je ženi dao još mnogo, mnogo toga što vodi ka njenoj časti, ugledu, čednosti, poštovanju, zaštiti, znanju, ponosu….


UPOZORENJE :

Postovana sestro u Islamu ,naveli smo samo par primjera a ima ih na hiljade gdje mozes i ti biti jedan od onih koje su bile primjer pozrtvovanja i moralnog davanja za ovu nasu lijepu i jedinu vjeru! Budi pokorna Allahu subhanehu ve te’ala,ako imas muza-svome muzu a ako ne znas i sama granice svoje jer Allah nad svim bdi,on sve vidi i cuje! Budi jaka na putu iskusenja i podnosi ih sa saburom jer svaka kusnja je prolazna stanica do ahireta,odgaja svoju djecu u Islamu i ne pomisli DA TI UPUCUJES , NE nego Uzviseni Allah ali dowi za svoj potomak jer te Allah subhanehu ve te’ala moze bas tu iskusati vjeruj !!! Odrzavaj rodbinke veze pa nekad obilaskom,nekad pismom ili telefonskim pozivom ili porukom sa jednim ajetom ili hadisom uz par toplih rijeci...Sestro ne kamaraj svoj imetak i znaj da ga neces u kabur ponjeti i nemoj da te sejtan zavara sa tim...Gradi kucu u Dzennetu svojim imetkom a pitaces se kako ?? Pa lijepo nije tezak taj put,netrebaju ti majstori,zidati,moba ili kuhanje nego sa cistim nijjetom i sa sadakom koju nezna lijeva sta daje desna ces to postici! Odvaja za takve svrhe pa makar jenu marku,euro ili hediju ...Nemoj da kamaras nakit i haljine a sjeti se prvi generacija sta su sve davale od sebe za ovu vjeru pa i zalogaj iz usta,sjeti se sestara ,brace i djece im u Afganistanu,Bosni i Palestini i srirom svijeta gdje umiru od gladi i bez krova nad glavom a Allahu subhanehu ve te’ala robuju i u takvim uslovima dok ti spavas u toploj kuci ili stanu,imas vodu za piti i abdest,imas sta jesti pa razmisli subhanalla...Pa ako ti i je tako stanje reci el hamdu lillah i uradi nesto i tajno i javno da bi sa Allahovom pomoci pomogla svoju bracu i sestre i nadala se vjecnoj nagradi Dzennetu ! Ti sestro koja imas sve uslove za zivot el hamdu lillah,imas prilku da radis za ovu vjeru a pitas se kako? Pa ovako insaAllah,umijesto sto sjedite pored komjutera na ranim programima satim,satiiiiiiiiiima ( facebook,Msn,pal tak i drugi...) uzmi i ostavi negdje na nekim forumima jedan ajet iz Kur'ana i hadis i budi i ti pozivac u Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru! Reces hm,pa ja nemam znanje i nemam skolu za to,fakultet Islamskih nauka itd.Da ,u pravu si nemas a dali su imale prve generacije fakultet ali su bile pozivaci u Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru sa par savijeta koje su cule iz Kur'ana i hadisa i primjenjivale su to i na druge prenosile....ostavi negdje lijepu rijec i utisak nekom ko cita pa nekad moze biti dzahil a nekad kafir a Allah subhanehu ve te’ala upucuje koga hoce na pravi put vjeruj mi,ali mozes ti biti sebeb iz svoje tople kuce ALLAHU EKBER ,sebeb nekome a znas koja je nagrada,bolja od krda devi od dunjaluka subhanallah! Zamisli iz tople kuce da nagradu stices umijesto gibeta po telefonu i internetu o drugima ti pozivas u vjeru Allahovu ! Zatim jos jedna lijepa prilika iskopiras sebi nesto zanimljivo i kada krenes svojoj familiji, prijateljima koji lutaju jos stazama dzehla ili komsinici kafirki stavis za hediju sa jednim Cd koji ces insaAllah snimiti s obzirom da ces naci kome sta pase pa ima i nasih muslimanki gdje im treba dawe ( zasto namaza,zasto mahrama,cednost,stid zene muslimanke,sadaka,put do Dzenneta,cuvaj se bluda,gibet i nemimet itd...) toliko ima raznovrsnih predavanja sad jer mi imamo Islam ko na tacni serviran pa iskoristi Allahova robinjo iz svoje tople kuce da budes pozivac i da radis za Allahovu vjeru sa dokazom Kur'ana i sunneta sa malo truda! Vec kada placas internet koristi ga za hajr i dobro,dok klanjas ili rucak kuhas  tvoj printer kopira lijepu brosuru i neki lijep Cd gdje moze stati 10 predavanja .Pa o sestro muslimanko ugledaj se na prve generacije koje su puno vise truda davale i zivote za Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru u gladi i siromastvu ali one su stanovici Dzenneta a mozes i ti biti bez gladi i davanja svoga zivota pa pozuri sestro jer melek smtri svakog casa moze doci a iskoristi ovaj prolazan zivot u hajru !Netrazi se od tebe novac ili neznam sto ali uci Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru i vidjeces i sama u kojoj situaciji mozes da djelujes na polju za sebe i druge nadajuci se samo Allahovoj nagradi Dzennetu vjecnom! Nezelim reci,da se ugledas na kafirke ali one idu u druge zemlje da lijece djecu,daju svoj novac,daju imetak,stoje satima na stanicama i na ulicama sa brosurama i knjigama kao jehovi svijedoci od 18-60 godina starosti a ZASTO I ZA KOGA? Za ono sto ce ih u Dzehennem odvesti jer ne obozavaju i ne klanjaju se Allahu subhanehu ve te’ala i sve ce im to u vodu propasti ali su ubijedenje u svome NEvjerovanju i rade i dan i noc subhanallah! Pa sta je sa tobom kad si ubijedenja u svojoj jedinoj ispravnoj vjeri,ti koja Allaha obozavas i Njemu se klanjas i cekas nagradu Dzennet,ustani i potrudi se za Allahovu vjeru i ne posustaj jer ces udariti na razna iskusenja ali sjeti se Posalnika sallallahu alejhi ve sellem i pozivanja,uvreda i kamenovanja...Ustraj i ne odustaj nakon prvog iskusenja kada ti mozda tetka kaze :''Ma kome si donjela onaj cd i letak,ja sam muslimanka u dusi i moj me dedo ucio onome sto vi danas ne radite itd..nemoj da bi mi ikad vise donjela tako nesto !'' Eeeh nemoj pasti u ocaj i reci sama sebi da nisi trebala,nego insaAllah dowu uputi za takve insane i imaj cvrsto ubijedenje da ce ih Allah uputiti kad On bude htio a ti se nadas nagradi za to insaAllah...a znaj sestro mozda ce neki baciti letak tvoj i cd,mozda ce neki ostaviti na vitrinu da prasina pada a dok bude nekad prasinu se sjetila na vitrini brisat mozda i ubaci da poslusa i da joj se tad Allah smiluje i izvede je iz tame na svijetlo kad On bude htio a tvojim sebebom! Mozda neki ce pokloniti nekom dalje a KO SVE ZA TO IMA NAGRADU-TI ,ako nekog od njih Allah uputi pa ne odustaji sjeti se prve gleneracije i uslova i tvoji sad uslova! Odvoji neku lijepu haljinu bas onu koju najvise volis a da se nekoj tvojoj sestri kojoj je tvoja ta haljina svidjela a nema mogucnosti da je kupi,pa je obraduje i znaj da ce i tebe Allah obradovati kada se najmanje nadas necim boljim na oba svijeta! Ne samo haljinu,nakit,hranu sestro ! Ako imas u svojoj kuci hrane a znas da sestra neka nema,nestidi se staviri u kesu pa makar i kilo rize i okaci joj na vrata ili posalji joj po nekom..jer nemora to biti sad neznam sto...ali udjeli a sjeti se prvi ashabijiki koji se hurme dale posljednje iz kuce ,hej hurme jer nisu nista drugo imale a mi imamo svaka za mijesec dana namirnice u kuci pa malo se raspitaj kojoj je sestri najprece da se pomogne pa dadni nesto u ime Allaha ,druga ce nesto i paket sestri spremite i obraduje te je u ime Allah jer se naravno nadate SAMO Allahovoj nagradi-Dzennetu!

Toliko ima puno,puno primjera i nemojte da mi uzimomo primjere danasnji kafirki,nego da uzmemo primjer nasih prvih gleneracija i nasih sestra koje su u Dzennetu ALLAHU EKBER!!!

I svaka od nas, svaka muslimanka, može na svoj način ponjeti bajrak islama i doprinjeti da Allahova riječ bude gornja a sve ostale donje. 

http://www.youtube.com/watch?v=DpDnZvZMyHI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=2x2OJ3pp6Ls&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=G42RDPqc_b0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=_udOwh185D4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=IgbPumpdHz4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kZI4Ixzi_Gs&feature=related



 

19.06.2012.

Muško-ženska prijateljstva ....hmm!

18.06.2012.

Muhammad Al-Luhaidan Sura 24 (An-Nur)

24. An-Nur - Svjetlost
Medina - 64 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

 

1.Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.


2.Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!


3.Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.


4.One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi,


5.osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!


6.A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu,


7.a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo ako lažu!


8.A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže,


9.a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!


10.A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije... -


11.Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru.* Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.


12.Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita potvora!"


13.Zašto nisu četvoricu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci.


14.A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovome i na onome svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili


15.kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.


16.Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!"


17.Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici,


18.i Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je.


19.One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.


20.A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv...


21.O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.


22.Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.


23.Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovome i na onome svijetu; njih čeka patnja nesnosna


24.na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili.


25.Toga Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će saznati da je Allah, doista, oličena istina.


26.Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje.


27.O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se!


28.A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se!" - vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite.


29.Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze stvari vaše, a Allah zna ono što javno pokazujete i ono što krijete.


30.Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.


31.A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.


32.Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.


33.I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji se žele otkupiti, ako su u stanju to učiniti, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave - a one žele biti čestite - da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima smilostan biti.


34.Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz života onih koji su prije vas bili i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali.


35.Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.


36.U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime - hvale Njega, ujutro i navečer,


37.ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni,


38.da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.


39.A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe - a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer Allah veoma brzo obračunava -


40.ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.


41.Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade.


42.Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraća!


43.Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.


44.On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju.


45.Allah sve životinje stvara od vode, neke od njih ne trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na četiri; Allah stvara što hoće, jer Allah sve može.


46.Mi objavljujemo ajete jasne; a Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.


47.A licemjeri govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se"- zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici.


48.Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu;


49.samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.


50.Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele drugima nepravdu učiniti.


51.Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: "Slušamo i pokoravamo se!" - Oni neće uspjeti.


52.Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali - oni će postići ono što budu željeli.


53.Licemjeri se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će sigurno ići u boj ako im ti narediš. Reci: "Ne zaklinjite se, zna se šta se od vas traži, Allah dobro zna ono što vi radite."


54.Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!" A ako ne htjednete, on je dužan raditi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni raditi ono što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bićete na Pravom putu; - a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.


55.Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici.


56.A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.


67.Nikako ne misli da će nevjernici umaći Njemu na Zemlji; njihovo boravište biće vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište!


58.O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu spolno zreli: prije jutarnje molitve i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćne molitve. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je.


59.A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od njih; tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je.


60.A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i zna.


61.Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kućama vašim, ili kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama amidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg; nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!


62.ravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prašta i On je milostiv.


63.Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.


64.Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!   

13.06.2012.

Put ka Allahovom oprostu ...

11.06.2012.

Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik!!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik !!!



Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

VAŽNOST HADISA

Koliko je samo ljudi kojima se dunjaluk ispriječio na putu pridržavanja vjerskih obaveza? Koliko je Allahovih robova kojima je ljubav prema dunjaluku ušla u srce pa su postali njegove sluge? Koliko je samo onih koji su zbog dunjaluka prodali vjeru, dušu i svoj narod?
Zbog navedenog Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, objašnjava kako čovjek treba da se postavi prema dunjaluku, kako bi zaslužio i ušao u ''Kuću mira''. Ovaj hadis je osnova u odricanju i preziranju dunjaluka te u zadovoljstvu sa malo a čime se postiže Ahiret, džennet.

RIJEČI ULEME O OVOJ OPORUCI ALLAHOVA POSLANIKA, S.A.W.S.

O riječima Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik'', Et-Tibi rahimehullahu kaže: ''Veznik 'ILI' u ovom hadisu nije zbog sumnje, već upućuje na slobodan izbor između dvije stvari ili na njihovu dozvoljenost. Mada je bolje da se kaže da ''ILI'' u hadisu ima značenje ''BEL-ne, nego kao''. (pa bi značenje hadisa tada bilo: ''Budi na dunjaluku kao stranac, ne nego kao putnik). Tako je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u ovom hadisu uporedio pobožnjaka sa strancem koji nema svoga doma niti skloništa. Zatim je otišao korak dalje pa ga uporedio sa putnikom prolaznikom. Jer se može desiti da stranac stanuje u tuđem gradu za razliku od putnika-prolaznika koji samo putuje prema svome konačnom odredištu a ispred njega su smrtonosne doline i pustinje. Kaže Ibn-Bettal: ''Kao što musafir, putnik ima potrebu samo za onoliko imetka koliko mu je dovoljno da stigne do cilja, isto tako i vjernik ima potrebu za dunjalukom samo onoliko koliko mu je potrebno da stigne do mjesta koje želi.'' Kaže En-Newewi: ''Značenje hadisa bi bilo: ''Ne uzdaj se u dunjaluk niti ga uzimaj svojom domovinom (kućom), ne govori sebi da ćeš na njemu vječno ostati i ne veži se za njega isto kao što se stranac ni zašta ne veže u tuđini.'' Neki alim čije ime Hafiz ibn- Hadžer nije spomenuo u ''Fethu'' navodeći samo njegove riječi veli: ''Putnik je prolaznik koji traži svoju domovinu. Čovjek je na dunjaluku poput roba kojeg je vlasnik poslao da ga posluša u neki drugi grad. Zato on gleda da što prije obavi ono zbog čega je otišao i da se što prije vrati svojoj domovini ne interesujući ga pri tom ništa drugo sem ono zbog čega je poslat.'' Neki drugi alim je rekao: ''Želi se reći da je vjernik na dunjaluku poput stranca koji ne veže svoje srce ni za što u tuđini u kojoj se zadesio jer njegovo srce je vezano za njegovu pravu domovinu u koju će se vratiti. Vjernik na dunjaluku boravi samo da obavi svoju potrebu i spremi se za povratak svojoj domovini. Takav je slučaj i sa strancem. Ili je vjernik na dunjaluku poput putnika koji se ne nastanjuje ni u jednom gradu već stalno putuje prema gradu njegovog pravog boravka.'' A što se tiče riječi ibn-Omera: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro...'' one su zaključak iz Poslanikove, sallallahu 'alejhi we sellem, oporuke njemu, r.a. One upućuju na kratkoću nade u ovaj dunjaluk, zato rob treba da uvjek ima na umu da ga njegov edžel može prestići. Ovakav osječaj ga motiviše na zadovoljavanje sa malo od dunjaluka, pripremanje za Dan povratka i da čini dobro djelo kojim je zadužen bilo ono obavezno ili pohvalno (dobrovljno).



ISKORIŠTAVANJE ŽIVOTA U ONOME ŠTO JE KORISNO

Riječi Ibn-Omera, r.a.: ''Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti'' su velika oporuka od časnog ashaba crpljena iz knjige našeg Gospodara i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem. Ovim riječima Ibn-Omer, r.a., nam oporučuje iskorištavanje zdravlja u pokornosti jer čovjek u toku bolesti ne može mnoga djela da radi, te kako bi se na taj način rob pomagao u bolesti onim dobrim djelima što je radio dok je bio zdrav. Ovaj plemeniti ashab nam također oporučuje iskorištavanje života u pokornosti Allahu i Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, i opskrbljavanje dobrim djelima za Dan povratka. Allah, dželle še'nuhu, kaže: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'' (El-Bekara, 197.)

Smrt zaista zna iznenaditi čovjeka tako da može sresti svoga Gospodara bez opskrbe i na taj način propasti. Kao što kaže pjesnik: ''Da li bio volio da budeš drug ljudima; koji su opskrbljeni a ti nemaš ni malo opskrbe''. Tada će se čovjek kajati za onim što je propustio prema Allahu, dželle še'nuhu, ali to nije vrijeme za kajanje. Uzvišeni kaže: ''Da čovjek ne bi uzviknuo: 'teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!' Ili da ne bi rekao: 'Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao'. Ili da ne bi rekao kada doživi patnju: 'Da mi se samo vratiti-dobra djela bi činio!'' (Ez-Zumer, 56-58.)

Na drugom mjestu kaže Uzvišeni: ''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.'' (El-Ahzab, 66.) Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.



PROLAZNOST DUNJALUKA


Čovjek sigurno zna da je dunjaluk prolazan ali je nemaran i zaboravlja ovu veliku istinu zbog utopljenosti u dunjaluk. Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Pametnog roba-čovjeka čije je srce Allah, dželle še'nuhu, osvijetlio sa razumjevanjem suštine dunjaluka ne može ovaj prolazni svijet obmanuti. On ne nalazi smirenost u njegovim ukrasima i uživanjima. On ga smatra samo njivom za Dan povratka.



POUKE IZ OVOG HADISA


1. Poslanikovo, sallallahu 'alejhi we sellem, držanje Abdullaha ibn-Omera za rame upućuje na to da onaj ko traži znanje treba obratiti pažnju na ono što mu se kazuje. Također upućuje na pažnju učitelja prema učeniku te na jaku želju za prenošenje znanja. Hadis također ukazuje na Poslanikovu, sallallahu 'alejhi we sellem, ljubav prema Abdullahu ibn-Omeru.

2. Iz hadisa se vidi koliku je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, imao želju za prenošenjem dobra svome ummetu.

3. Od pouka hadisa je i ograničavanje na ono što je neophodno.


4. Podsticaj na žurenje u činjenju pokornosti Allahu, dželle še'nuhu.


Prošla je još jedna godina. Zatvorena je knjiga u kojoj je zapisano svako ljudsko djelo, dobro i loše, veliko i malo, vidljivo i nevidljivo za čovjekove oči, sve baš sve je zapisano. Šta sada? Otvara se nova stranica tvoga života. Prije nego što kalem (olovka) počne ponovo pisati, izvrši obračun! Osami se od čitavog svijeta i dobro razmisli. Dobro se prisjeti svojih propusta, greški i grijeha. Budi strog prema sebi! Ukori sebe! Nađi sebi mahane! Ostavi druge ljude, njihove greške i njihove mahane! Zabavi se sada samo sa samim sobom! Znaj da ćeš se jedino tako popraviti i da ćeš tako jedino postići uspjeh!


Šta misliš zbog čega se Uzvišeni, tvoj i moj Gospodar, kune baš dušom koja sebe kori? Kaže Uzvišeni: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. (El–Kijama, 1-2.) Znači li to da takvu dušu voli tvoj Gospodar?! Sjeti se prošle godine, prošlih mjeseci i dana! Imaš li više grijeha ili dobrih djela?! Budi sudija samom sebi! Šta misliš kada bi vagao svoja djela, koja li bi pretekla?! Da li ti je godina uspješno prošla gledajući na urađena dobra djela?!

Mnogi zaboravljaju ovaj obračun, a on je itekako bitan. Kad uvidimo svoje grijehe i propuste, trudit ćemo se da ih izbjegavamo u novoj godini. Zbog toga znaj da je obračun sa samim sobom put uspjeha i sreće! Tvoj i moj Gospodar, i Gospodar svih svjetova kaže: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 18.)

U tefsiru ovog ajeta Ibnu Kesir rhm. kaže: Obračunaj se sa samim sobom, prije nego što ti se obračuna. Pogledaj šta si sve pripremio od dobrih djela za dan kada će to sve biti iznešeno na vidjelo pred Gospodarom svih svjetova.

Poslušaj šta je rekao Hasan el-Basri: O ljudi, osvanuli ste, pa vam se vrijeme do određenog roka skratilo, a mogućnost za djela vaša smanjila. Smrt je iznad vas, a Džehenem vam se još više približio.

Pa, blago tebi ako svoju dušu odgojiš i navikneš je na pokornost Allahu, Gospodaru svjetova, a teško tebi ako svoju dušu i svoje prohtjeve za gospodara svoga uzmeš.

Govoreći o obračunu sa samim sobom Ibnu Kajjim, rhm., kaže sljedeće: Prvo sa čim čovjek mora otpočeti svoj obračun su farzovi (obaveze). Ukoliko je propuštao farzove, mora ih nadoknaditi, a ukoliko je izvršavao farzove, ali krnjavo, onda ih mora popraviti i uljepšati. Druga stvar su harami (zabrane). Ukoliko ih je činio, mora se pokajati i tražiti oprosta od Allaha, dž.š.. Zatim dolazi gaflet (nemar). Zbog nemarnosti se propuštaju sunneti, a samim tim i nagrade koje se dobijaju za činjenje istih. To se može nadoknaditi zikrom i čestim spominjanjem Allaha, dž.š., i čvrstim prihvatanjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Prve generacije muslimana shvatile su vrijednost obračuna sa samim sobom. Zbog toga su za svaki svoj propust u ibadetu kažnjavali sebe. Navodi se da je Abdullahu b. Omeru, r.a., kada bi mu prošla jacija u džematu, tu noć ne bi spavao, već bi je proveo u ibadetu. Znači, trudio bi se da propušteni ibadet nadoknadi dobrovoljnim nafilama, ne bi li mu se Uzvišeni smilovao.

Šta je sa nama? Da li nešto poduzimamo kada propustimo neki namaz u džematu, ili nam je svejedno?! Uporedimo nas sa Ibnu Omerom. Da li mi probdijemo noć kada propustimo namaz u potpunosti, a da ne spominjemo propušteni namaz u džematu?!

Prošla godina je završena, knjiga zapečaćena. Ono što je prošlo ne može se povratiti. Otpočeli smo novu hidžretsku godinu mjesecom Muharemom. Zato gledajmo da svoj život provedemo u pokornosti našem Stvoritelju i u približavanju Njemu.

Vodimo računa o svom vremenu, gdje ćemo ga i kako utrošiti. Uzvišeni Allah kaže: Tako mi vremena, čovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.


Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam da iz Njegove dobrote pa da razumijemo ovaj hadis onako kako su ga razumjeli Njegovi dobri robovi i prijatelji i da se rezultati tog razumijevanja primjete u našim životima i na našim djelima. Hvala Allahu, dželle še'nuhu, Gospodaru svih svjetova.-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=Bs47rqSdHWM&feature=player_embedded

10.06.2012.

Požurite oprostu vašeg Gospodara ...

08.06.2012.

Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje)

Ne postoji čovjek kojem nije određeno na ovome svijetu da griješi i pravi prijestupe. Zato je svakom naređeno da se pokaje Allahu dž.š., vrati se svome Gospodaru, ostavi grijehe koje je učinio i zamoli za njihov oprost. Ova konstatacija je u skladu sa čovjekovom prirodom sa kojom je stvoren. O njoj govore i potvrđuju je Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.
U hadisu kojeg bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a. stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah dž.š. bi vas zamijenio narodom koji će griješiti i moliti Allaha dž.š. za oprost, a On će im praštati.''

Pokajanje u islamu nije stvar do koje je nemoguće doći, niti se radi o komplikovanim etapama kroz koje pokajnik može proći samo uz uloženi veliki trud i napor. Pokajanje je jednostavno i lahko. Njegova vrata su u svakom trenutku otvorena i na njih može ući ko god se želi pokajati i od grijeha očistiti. Od Allahove dž.š. milosti ga neće niko otjerati, sa Allahovih vrata ga neće niko vratiti. Između njegove tewbe i Allaha dž.š. nema nikakvog posrednika ma koliko bili veliki i mnogobrojni njegovi grijesi.
Islam od osobe koja je učinila grijeh traži samo da ga odmah napusti, osjeti grižnju savjesti zbog učinjenog, čvrsto odluči da se neće vratiti tom grijehu, te zatraži oprosta od Allaha dž.š. za sve što je uradio.
Kaže Allah dž.š.: ''Reci: "O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'' (Ez-Zumer, 53.)

Ovaj plemeniti ajet poziv je svim grješnicima, nevjernicima i drugim na tevbu i pokajanje. Ovo je obavijest od Allaha Uzvisenog da ce On oprostiti sve grijehe onom ko se pokaje od njih pa makar oni bili kao morska pjena. Nije ispavno ovaj ajet povezivati s onim koji nisu tevbu ucinili. Jer, nece biti oprosta za sirk ukoliko se ne pokaju od istog.
Buharija bilezi od ibn Abasa, r.a.: /37/ “Da su ljudi, sljedbenici sirka, koji su puno ubijali i puno zinaluk cinili, dosli Muhammedu s.a.v.s., i pitali: ‘Zaista ono sto kazes i usta pozivas dobro je, pa kad bi nas obavjestio da za ono sto smo cinili postoji iskupljenje ( kefaret ) ? ‘’’Pa je objavljen gore navedeni ajet.

 Ebu Zerr je upitao Ubejja b. Ka'ba, radijallahu 'anhu: 'Šta je to iskrena tewba?' "On mu reče: "Pitao sam Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, o tome, pa mi on reče:

„Iskreno pokajanje podrazumijeva se, da osjetiš kajanje za grijeh koji si počinio, po tim kajanjem odmah zatražiš oprosta od Allaha, dž.š.(kada ga se prisjetiš) i više se nikad ne vraćaš tom grijehu." (ibn Ebi Hatim)


Uzvišeni Allah traži od nas da Ga molimo za oprost nakon svakog učinjenog dobrog djela.Tako je i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pred kraj njegovog života objavio: ''Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.'' (En-Nasr, 1-3)

Također, Uzvišeni se obraća hadžijama koji su obavili svoje hadžske obrede: ''Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.'' (El¬-Bekare, 199)
Obaveza ti je, brate i sestro u islamu, da se vratiš Vlasniku svega što postoji, Sveznajućem, i da ovo malo života što ti je preostalo završiš i krunišeš istigfarom (traženjem oprosta) i tevbom (pokajanjem), ne bi li Uzvišeni Allah primio tvoja djela, oprostio ti i vratio te Svome putu.

I vjerovjesnici su, neka je na njih salavat i selam, iako su bili na Pravom putu, i uprkos svojim dobrim djelima i dobročinstvu, tražili oprost od Uzvišenog Allaha.
Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)
Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)
Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)
Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)
Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

Uzvišeni Allah obećao je onima koji traže oprost da ih neće kazniti na dunjaluku, ako Ga budu molili za oprost, pa kaže: ''Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. '' (Al-Anfal, 33)
Obraćajući se svim ljudima, Uzvišeni kaže: ''Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.‘’’ (Ez-Zumer, 53)
Uzvišeni Allah hvali one koji traže oprosta čim grijeh počine, kaju se kad loše urade i sa sobom svode račun, sve zbog Živog i Vječnog, pa kaže: ‘’...i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!’’ (Ali Imran, 135-136)

Od Allahovih lijepih imena i uzvišenih svojstava su Et-Tevvāb (Onaj koji prima pokajanje) i Er-Rahīm (Samilosni): ‘’...Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. ‘’ (El-Hudžurat, 12)

‘’On prima pokajanje od robova Svojih i prašta rđave postupke i zna šta radite.’’ (Eš-Šūrā, 25)
Uzvišeni kaže Benu Izraelćanima: ‘’Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je.‘’ (El-Maide, 74)

Allah nas obavještava da će oprostiti male grijehe onome ko se bude klonio velikih grijeha, pa kaže:’Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto.’’ (En-Nisa, 31)
I kaže Uzvišeni:’ …a da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.’’ (En-Nisa, 64)
Također kaže: ’Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv. ‘’ (En-Nisa, 110)
Pa neka je slavljen Onaj koji noću pruža Svoju milost da bi primio pokajanje onome što je danju griješio i slavljen neka je Onaj koji svoju milost pruža danju da bi primio pokajanje onome koji je grijehe činio noću, i tako stalno, sve dok sunce ne izađe sa zapada.
Kaže Uzvišeni u hadisi-kudsijju: »O robovi Moji, vi griješite i noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, zato me molite za oprost, oprostit ću vam.«

Kada će zatražiti pokajanje i oprost onaj koji to sada ne učini?

I kada će se vratiti Milostivom ako se sad ne vrati?
I kada će, pred Jedinim i Istinskim Sucem, svesti obračun ako to sada ne uradi? Mjeseci prolaze, jedan za drugim, grijeh se ne zaboravlja, a ti i ne žuriš da se oslobodiš i sačuvaš od Vatre.
Zar nije propast za tebe to da Uzvišeni Allah oprosti stotinama hiljada ljudi a ti ne budeš jedan od njih, i zar se zbog toga nećeš kajati?
Zato, brate moj plemeniti i sestro, požuri da se sačuvaš od Vatre, mnogo donosi salavat na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pokajanje čini često, stalno moli za oprost i požuri sa činjenjem dobrih djela.
Ako su vam ove stvari, o Allahovi robovi, već poznate, onda oporučujem i savjetujem, i sebe i vas, da se iskreno kajemo i oprost od grijeha mnogo tražimo i da ponizno i skrušeno, pred Živim i Vječnim, dignemo svoje ruke i u dovi molimo, ne bi li nam On Uzvišeni oprostio.
Allaha mi, nemamo mi djelâ sa kojima bismo smjeli stati pred Allaha, sve su to grijesi i pogreške i svi smo mi, ustvari, siromašni i u potrebi, slabi i puni propusta.
Bojimo se da naša djela ne budu uprljana neiskrenošću i licemjerstvom, tj. da naša namjera u njima nije bila da steknemo zadovoljstvo našeg Gospodara, već smo željeli da nas drugi vide i pohvale i da preko tih naših dobrih djela steknemo ugled i reputaciju, pa da ih onda, zbog toga Uzvišeni Allah odbije i ne primi.
Ako uradimo neko dobro djelo i Uzvišeni Allah ga, Svojom neizmjerno velikom dobrotom i milošću primi, nikad ne zahvaljujemo na tome što nam je omogućio da ga uradimo.
Neki od nas misle da su veliku stvar uradili ako jedan sat provedu u namazu, učenju Kur’ana ili spominjanju i veličanju Uzvišenog.
A gdje su sati i sati uživanja, sati i sati jedenja i pijenja, igre i zabave?
Gdje su sati i sati veselja i radosti, izlazaka, putovanja?
O ti koji si zadovoljan da ti Allah bude Gospodar, islam vjera i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik… iskoristi svoje vrijeme u onome što će ti koristiti kod Onoga koji zna skriveno, ne bi li ti On dao da svoj život završiš i zapečatiš dobrim djelima.
I neka je slavljen Onaj koji je omogućio da pravedni, pošteni i čestiti budu pravedno nagrađeni, da oni koji su činili dobro budu lijepo primljeni, i otvorio vrata pokajanja i oprosta onima koji se kaju i oprosta traže.
Pa ko hrli ka dobru, a ko od njeg bježi, ko su sretni, a ko nesretni, ko se kaje i oprosta traži, a ko je razočaran i propao.
Molimo Onoga u čijoj ruci su ključevi srcâ da naša srca otvori i uputi, da nas oslobodi Vatre i sačuva kazne džehennemske, i učini nas od onih čiji će namaz, post, slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur’ana biti primljeni.-amin
Gospodaru naš, primi od nas naša dobra djela, pređi preko naših ružnih postupaka i od stanovnika Dženneta nas učini.-amin
Allah najbolje zna, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.

Kako uciniti tewbu-pokajanje?


1.    Ostavljanje grijeha od koga se želi pokajati
Pripovijeda se da je neki lovac gađao jato vrabaca i neke od njih usmrtio ili ranio. Kada su vrapci pali na zemlju počeo ih je sakupljati.
Bilo je veoma hladno tako da su mu suze počele kapati od zime. Jedan od ranjenih vrabaca je, kada je to vidio, rekao: 'Pogledaj koliko je lovac milostiv prema nama. Počeo je čak da plače.' Drugi mu na to reče: 'Ne gledaj suze njegovih očiju nego gledaj djela njegovih ruku.'

2.    Kajanje za prošle grijehe
To kajanje je stvarno onda kada čovjek žali zbog grešaka koje je počinio i ima osjećaj da, kada bi se vrijeme moglo vratiti nazad, nikada tako nešto ne bi ponovo učinio. To kajanje je istinsko kada se čovjeku vrati osjećaj za dobro, pozitivno, ispravno, ma koliko bilo teško taj osjećaj odbraniti pod pritiscima negativnih sila kojima je njihov prostor, ma koliko širok bio, uvijek tijesan.

3.    Čvrsta odluka da se ponovo ne vraća grijesima koje je radio

Smatra se da je tevbu učinila samo ona osoba koja iskreno, iz sveg srca, odluči da više neće činiti grijeh od kojeg se kaje, pa ga i ne učini. Ako mu se dogodi bilo kada, kasnije, da učini nešto slično bit će potrebno obnoviti tevbu. Potsjećamo da je ustrajavanje u malom grijehu također veliki grijeh, a stalno vraćanje grijehu za koji je iskazano kajanje i oprost zatražen, makar i kajanje i oprost stalno opetovani, već predstavlja svojevrsno izigravanje sa milošću Milostivog, koje je daleko od iskrenosti.

4.    Vraćanje prava onima kojima pripadaju
Ako prava koja treba da budu vraćena pripadaju ljudima i bude ih moguće vratiti, pokajnik će to morati vratiti kad se odluči pokajati. Što ne bude mogao vratiti Ovdje vratit će Tamo, samo je Tamo svemu cijena istinska a malo će biti onoga čime bi se moglo plaćati. Koliko li Tamo vrijedi samo jedna ljudska glava i kako će se naći u nevolji oni koji je budu morali platiti. A tek više njih… Što se, pak, tiče prava koja pripadaju Allahu, najprihvatljivije mišljenje o tom pitanju je da se i ta prava moraju vratiti i nadoknaditi, mada ima i onih koji smatraju da to nije potrebno i da islam i tevba (pokajanje) brišu sve ono što se radilo prije njih - ako se počinilac iskreno pokaje. Ako, pak, grijeh od koga se neko želi pokajati bude takve prirode da ga je nemoguće vratiti ili nadoknaditi, kao što je npr. pijenje alkohola, u takvom slučaju dovoljno je da se pri pokajanju ispune prva tri šarta (uvjeta) a dotični bi trebao da, pored obaveznih ibadeta (formi bogosluženja), poveća dobrovoljne (nafile), jer Uzvišeni Allah je rekao: 'Dobra djela zaista poništavaju hrđava.

Vrijednost pokajanja:

Kada govorimo o pokajanju, povratku Milostivom, ne možemo a da ne spomenemo argumente koji ukazuju na vrijednost pokajanja, povratka Milostivom. To sve s ciljem ne bi li se u našim srcima probudila i pojavila želja za pokajanjem, povratkom Milostivom Allahu, želja za ostavljanjem loših navika, ostavljanju osobina koje ne doliče razumnom insanu, želja da se zasluži Allahova milost i njegova vječna nagrada koju je pripremio za pokorne robove.

1- Pvratkom Milostivom čovjek ulazi u skupinu Allahovih miljenika, onih koje On voli. Može li razuman čovjek, muslima, očekivati veću i bolju nagradu?! Da imamo priliku još na dunjaluku da učinimo djelo zbog kojeg ćemo postati Allahovi miljenici, one koje On voli.
Kako bi se veselio svako do nas kada bi predsjednik neke države javno izjavo da nas voli, pa kako treba da se veselimo ljubavi Uzviženog, Stvoritelju predsjednika i onih kojima predsjedavaju. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“

2- Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.) Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“

3- Iskrenim povratkom Allahu čovjek stiče pravo da mu Allah oprosti njegove grijehe, i ne samo to, već da njegova loša djela pretvori u dobra. Takav vid ophođenja ne možemo naći osim kod Milostivog Allaha. Na dunjaluku ako nekome naneseš nepravdu i zatražiš halal, ako ti halali to je velika počast i to ukazuje na velićinu ličnosti te osobe. Dok je milost Allahova tolika, ne samo da prašta grijehe onima koji se pokaju, već će njohove grijehe pretvoriti u dobra djela. Kaže Milostivi: “A onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“


Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio.
Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.

3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom.

4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.

5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.


Gospodaru moj, preklinjem Te Tvojim veličanstvom i mojom poniznošću da mi oprostiš! Tako Ti Tvoje moći i moje nemoći! Tako Ti Tvoga bogatstva i moga siromaštva! Ti mimo mene imaš još mnogo robova, a ja mimo Tebe nemam drugog gospodara. Od Tebe se drugačije ne mogu spasiti, nego da se od Tebe sklonim kod Tebe. Molim Te molbom prosjaka i preklinjem skrušenošću sluge poniznog i poslušnog! Molim Te dovom uplašenog i nemoćnog, koji je pred Tobom svoj vrat povio i nos oborio, čije se oči pred Tobom u suzama kupaju, a srce strepi. Oprosti o Uzviseni i smiluj nam se i na ovom i na buducem svijetu,sacuvaj nas vatre u ognju,oprosti nam kajemo se i sa svojom miloscu uvedi nas u Dzennet Firdeus-amin

07.06.2012.

El havf -strah od Allaha subhanehu ve te'ala !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 



El havf - strah od Allaha subhanehu ve te'ala

To je jedna od najkorisnijih srčanih ibadeta zato što utiče na ponašanje muslimana. Kaže Uzvišeni Allah, subhanehu ve te ala, u prevodu značenja: .."i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici." (Alu Imran,175) Kaže Allah subhanehu ve te ala u suri El-Muminun:
"Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha, zato što će se vratiti svome Gospodaru, - oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču." (Prevod značenja, El Muminun, 57-61)


Rekla je majka vjernika Aiša radijallahu anha: O Allahov Poslaniče, u ovom ajetu.i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, o Allahov Poslaniče, jesu li to oni koji kradu, čine zinaluk i piju alkohol? On odgovori: 'Ne, kćeri Ebu Bekra, kćeri Es- Siddika, to su oni koji klanjaju, poste i udjeljuju sadaku, a pored toga se boje Allaha.' (Ahmed)

Hasan Basri je rekao za ovaj ajet: 'Tako mi Allaha, činili su dobra djela, trudili se u tome i bojali se da im se to odbije. Pravi vjernik je sakupio kod sebe dobročinstvo i strahopoštovanje, a licemjer je sakupio loša djela i sigurnost.'

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik rekao: 'Neće ući u vatru čovjek koji je zaplakao iz straha i strepnje prema Allahu sve dok se mlijeko ne vrati u vime.' ( Tirmizi)

Enes radijallahu anhu prenosi: "Držao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem hudbu, nisam prije nikad čuo takvu. Rekao je: Kada bi znali ono što ja znam, sigurno bi se manje smijali, a više plakali." (Buharija)

"Kada bi Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ušao u namaz, iz njegovih prsa čuo bi se zvuk kao kazan. "(Tirmizi)

Prenosi se od Hasana Basrija, Allahu mu se smilovao, da je rekao: "Omer radijallahu anhu bi imao običaj učiti određeni dio Kur´ana, pa bi naišao na neku jaku poruku zbog čega bi se gušio u suzama sve dok ne bi pao, pa bi zatim boravio u kući sve dok ga ljudi ne bi počeli obilaziti, misleći da je bolestan."

Neke izreke koje govore o strahu od Allaha:

- Ako se strah od Allaha nastani u srcima, on će sve strasti u njima uništiti, a dunjaluk će iz njih istjerati.
- Istinski strah od Allaha je sustezanje od grijeha, javno i tajno.
- Pohvalni strah je onaj koji te sprečava od Allahovih zabrana.
- Ne boji se onaj koji plače i briše svoje suze, već se boji onaj koji ostavlja ono zbog čega bi mogao biti kažnjen.
- Neće se rob ničim potpomoći u vjeri od straha i strpljenja od Allaha.
Čega se boji dobri rob:
- Boji se nevjerstva i nifaka
- Boji se lošeg završetka
- Boji se griješenja
- Boji se smrti prije pokajanja
- Boji se obmanutosti dunjalučkim ukrasima

Strah koji se traži i koji je pohvalan
Pravi pohvalni strah je strah koji čovjeka sprečava od Allahovih zabrana, a čim pređe granicu treba se pobojati da čovjek ne zapadne u očaj,da ne izgubi nadu. Srce koje ide Allahu je poput ptice. Stah od Allaha je glava te ptice, a nada u Allahovu milost su krila. Pa ako su glava i krila zdrava, i ptica će dobro letjeti, a ako se odsječe glava toj ptici, ona će uginuti. A ako slučajno izgubi jedno krilo, bit će izložena svakom lovcu, ili grabljivici.

Strah od Allahove subhanehu ve te’ala kazne

Uistinu, naš Uzvišeni Gospodar, Allah, subhanehu ve te'ala, kao što je Onaj Koji mnogo prašta i Koji je Samilostan, isto tako, On Uzvišeni je Onaj Koji žestoko kažnjava. Allah, 'azze ve dželle, je rekao: Neka znate da Allah strogo kažnjava, ali i da mnogo prašta i da je Samilostan." (Prijevod značenja El-Maida, 98.)

Ovo svojstvo, brate muslimanu, strah od Allahove, subhanehu ve te'ala, kazne, ukoliko se nađe u čovjekovom srcu, njegovi udovi se pokrenu, rade i ostavljaju. Rade na izvršavanju Allahovih naredbi i ostavljaju sve ono što je On Uzvišeni zabranio. Allahovi poslanici nisu slani, niti su Knjige objavljivane osim zbog zaduživanja ljudi naredbama i zabranama. Zbog toga je Allah, subhanehu ve te'ala, izdvojio one pri kojima se nađe ova osobina, strah od Njegove kazne, od većine ljudi koji su malodušni, onih koji kada ih snađe zlo bivaju brižni, dok kada ih zadesi dobro, uzohole se i ne dozvoljavaju sebi pristup: Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika ..." (Prijevod značenja El-Me'aridž, 19-22.) Zatim je od osobina ovih vjernika spomenuo i strah od Njegove, subhanehu ve te'ala, kazne: „i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovali", (Prijevod značenja El-Me'aridž, 27.), da bi na kraju spomenuo nagradu koja ih čeka, počast u Džennetu: „oni će u džennetskim baščama biti počašćeni." (Prijevod značenja El-Me'aridž, 35.)

Strah od Allahove, subhanehu ve te'ala, kazne, vjernika podstiče na djela kojima je Uzvišeni zadovoljan, podstiče ga na 'ibadet samo Njemu, subhanehu ve te'ala, na priznavanje i dokazivanje Njegove jednoće, s potpunom ljubavi i potpunom poniznosti, potpunom iskrenosti. Na drugoj strani, istovremeno, odvraća ga od svega što Allah Svevišnji ne voli, čime nije zadovoljan od: višeboštva, nevjerstva, razvrata i grijeha. Zbog toga On Hvaljeni kao jednu od osobina onih koji će u Džennetu iz pehara kamforom piće začinjeno piti, spominje i strah od Njegove kazne na Sudnjem danu: „Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće". (Prijevod značenja El-Insan, 5.) Nakon toga je spomenuo od njihovih osobina i djela kojima su postigli ovu blagodat i: „Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti" (Prijevod značenja El-Insan, 10.), a zatim je spomenuo da ih je učinio sigurnim od onoga čega su se bojali i da im je dao ono što su priželjkivali: „I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i bla*ženstvo i radost im darovati." (Prijevod značenja El-Insan, 11.)

Na drugoj strani, Allah, subhanehu ve te'ala, je onima koji su bili sigurni od Njegove kazne, iako su činili grijehe, pa i najveće, smatrali da ih Uzvišeni i Pravedni neće kazniti, već da će ih nagraditi na drugom svijetu još boljim, takvima je Allah poslao kaznu, a da je nisu ni osjetili: „A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju - da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći, ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti - oni neće umaći! - ili da ih neće malo po malo kažnjavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv." (Prijevod značenja En-Nahl, 45-47.) Na drugom mjestu u Svojoj Knjizi Uzvišeni Allah pojašnjava da Njegove kazne nisu sigurni osim oni koji su ionako već propali: Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji." (Prijevod značenja El-E'araf, 99.)

Allah, subhanehu ve te'ala, pojašnjava da Mu se sve što je na nebesima i Zemlji pokorava, pada na sedždu, od životinja do meleka. Niko od njih se ne oholi nad 'ibadetom Uzvišenom Allahu, već čine ono što im On naredi sve to iz straha prema Njemu Uzvišenom: „Allahu se klanja sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i čine ono što im se naredi." (Prijevod značenja En-Nahl, 49-50.)

Doista, ova osobina vjernika je velika osobina, zbog koje i zaslužuju počast u Džennetu. Kao što su na Dunjaluku iz straha od Njegove, subhanehu ve te'ala, kazne, žurili ka djelima kojima je On Uzvišeni zadovoljan, Uzvišeni Allah zadovoljan njima i njihovim postupcima, iz ljubavi prema njima pruža im u Džennetu Svoje velike počasti. U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Ko se bude bojao, žurit će, a ko bude žurio postići će cilj. Zar Allahova roba nije skupa?! Zar Allahova roba nije Džennet?!" (Tirmizi)

Allah, subhanehu ve te'ala, hvali bogobojazne, one koji strahuju iako čine dobra djela, u potpunosti, koji se boje da njihova djela ne budu primljena, strahuju da nešto nisu propustili iako u potpunosti svoja djela obavljaju: Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 57.) Oni i pored svoga vjerovanja, dobročinstva, činjena dobrih djela, strahuju od Allaha, subhanehu ve te'ala, srca su im prestrašena Allahovom kaznom i prijetnjom na Sudnjem danu kada Mu se vrate, pa: „ od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, - oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 60-61.)
Od 'Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: „Allahov poslaniče! 'I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju i čija su srca puna straha ...', je li to onaj koji čini blud, pije alkohol i krade?" Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odgovorio: „Ne, kćerko Siddikova! Već je to čovjek koji klanja, posti i udjeljuje bojeći se da mu se to ne primi." (Ahmed i Tirmizi) El-Hasan el-Basri, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Tako mi Allaha!
Bili su pokorni, trudili se u tome i bojali se da im se njihova pokornost ne primi. Vjernik je spojio između dobročinstva i straha, dok je licemjer spojio između zla i sigurnosti."

El-Kadi Husejn prenosi da je njegov učitelj za vrijeme predavanja mnogo plakao. Dizao bi glavu i govorio: „Koliko li smo nemarni prema onome za što smo stvoreni!" (Sijer e'alami en-nubela, 17/407)

Ed-Dahhak b. Muzahim kada bi omrknuo, počeo bi plakati. Bio bi upitan: „Šta te je rasplakalo?" Odgovarao bi: „Ne znam šta je danas uzdignuto od mojih djela."

Allah, subhanehu ve te'ala, naredio je vjernicima da se boje samo Njega Uzvišenog, da samo strahopoštovanje iskazuju prema Njemu Hvaljenom, pa je rekao: „I ne bojte se njih već se Mene bojte, ako ste vjernici." (Prijevod značenja Alu-Imran, 175.) „I samo se Mene bojte!" (Prijevod značenja El-Bekara, 41.) Zbog toga je strah od Njegove kazne osnova svakog dobra. Ebu-Sulejman ed-Darani je rekao: „Osnova svakog dobra na Dunjaluku i Ahiretu je strah od Allahove, 'azze ve dželle, kazne." Istinu je rekao, jer onaj koji strahuje od Allaha, subhanehu ve te'ala, žurit će da učini što više dobrih djela i kloniti se loših, dok oni koji se ne boje Allaha i osjećaju se sigurnim, njihovo stanje stalno će biti promjenljivo: i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti." (Prijevod značenja El-Kehf, 28.)

Onaj ko se ne boji Allaha, od njega će se bojati, jer strah od Allaha, subhanehu ve te'ala, čini čovjeka svjesnim da ga Allah Svevišnji nadzire u svim njegovim stanjima. Ništa ne učini niti ostavi, a da nije svjestan Allahove prisutnosti Njegovim neograničenim znanjem. Strah od Uzvišenog ga podstiče na svaki hajr i odvraća ga od svakog zla, svake propasti i nesreće. Allaha molimo da nas, iz Svoje dobrote i milosti, opskrbi strahom od Njega, subhanehu ve te'ala!

Gospodaru moj; ne dopusti da me zavara uspjeh, niti poraz baci u ocaj. Podsjecaj me stalno, da je neuspjeh iskušenje koje predhodi uspjehu...amin

Gospodaru moj; nauci me da je tolerancija, najveci stupanj moci, a želja za osvetom prvi znak bolesti...amin

Gospodaru moj; ako mi uzmeš imetak, ostavi mi nadu, ako mi podariš uspjeh, podari mi snagu da savladam poraz, ako mi uzmeš blagodat zdravlja, podari mi blagodat vjere-amin

Gospodaru moj; kada se ogriješim o ljude, podari mi snagu izvinjenja, a kada se ljudi o mene ogriješe, podari mi snagu oprosta.-amin

Gospodaru moj; ako se desi da ja zaboravim Tebe, nemoj Ti zaboraviti mene... Amin


Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN



06.06.2012.

Klanjaj do posljednjeg daha...

05.06.2012.

Tewba-pokajanje!

04.06.2012.

BLUD i stetnost bluda!!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


BLUD i stetnost bluda!

 

Kako je strast nešto što je usko vezano za čovjeka i nemoguće je da je se potpuno oslobodi, Allah, dž.š., od njega traži da uradi ono što je u okviru njegove mogućnosti, a to je da usmjeri svoje strasti sa proplanka propasti, ka proplancima sigurnosti i spokoja

Prije nego počnemo govoriti o samom bludu i njegovim zdravstvenim i moralnim štetama, osvrnut ćemo se na jednu činjenicu koju je bitno poznavati kako bi se ispravno shvatio pojam ljudske strasti i kako bi se ona usmjerila u pozitivnom smjeru. Treba znati da zdrav razum ne dolazi u koliziju sa strašću (prirodnom ljudskom sklonošću ka tjelesnom užitku), i onda kada razum bude vodilja čovjeku, predat će mu se strast i biti od njegovih sluga i vodilja.

Čovjeku nije naređeno da svoje srce potpuno okrene od žena, nego mu je naređeno da svoju strast usmjeri ka braku sa ženom koja mu se svidi. Sličan je slučaj i sa strašću oholjenja, hvalisanja i gordosti koji bivaju dozvoljeni, čak pohvalni u borbi protiv Allahovih neprijatelja.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., vidio Ebu Dudžana Simaka ibnu Haršea el Ensarija kako hvalisavo (gordo, nadmeno) hoda između muslimanskog i nevjerničkog bojnog reda i reče mu : ''Zaista, ovakvu vrstu hoda prezire Allah, dž.š., osim ako se radi o ratu i sličnim situacijama'' (Ebu Davud 2659, Nesai 5/78, Ibn Hibban 4762, Bejheki 7/308,9/156, Ahmed 5/445,446 od Džabira ibn Utejsa)

Allah, dž.š., nije Svojim robovima zabranio neku stvar, a da im nije dao bolju od nje. Zabranio im je gatanje strelicom, a dozvolio istiharu, zabranio im kamatu, a dozvolio unosnu trgovinu, zabranio im je kocku, a dozvolio korisna natjecanja, zabranio im oblačenje svile (muškarcima), a dozvolio različite vrste raskošne odjeće od vune, pamuka i sl., zabranio im blud i homoseksualizam, a dozvolio brak sa lijepim ženama, zabranio im opojna pića, a dozvolio razna ukusna i korisna pića i sl.

Onaj ko istinski razmisli o ovome, ostavit će i ispoljavanje strasti u prezrenim (niskim) stvarima, usmjeriti je ka korisnom i onome što će ga uzdići i dokučit će Allahovu mudrost, milost i savršenstvo blagodati prema Svojim robovima u onome što im je naredio, zabranio i dozvolio. Ono što je Allah naredio Svojim robovima, nije im naredio zbog toga što je potreban za njima, nego iz dobročinstva i milosti, a ono što im je zabranio, nije im zabranio iz škrtosti prema njima, već da bi ih sačuvao i zaštitio.

Zabrana bluda

Među najpogubnije i najizražajnije negativno ispoljavanje strasti, prema islamskom učenju, svakako spada nezakoniti spolni dodir ili seksualni odnos muškarca i žene - blud.

Pogotovo je jače zabranjen svaki neprirodni odnos ili nenormalni odnos među istim spolovima, bilo među muškarcima ili među ženama (homoseksualizam ili lezbejstvo ). Govoreći o zabrani bluda kaže Allah, dž.š., u Kur'anu :

 

'' Ne približavajte se bludu, jer je to užasan grijeh i loš put'' (Prijevod znacenja - El-Isra, 32.)

Kur'anska zabrana bluda dovoljna je i treba da bude dovoljna za svakog iskrenog i pravog muslimana, da se on čuva i spasi tog zla. Kada iole pametnom i razboritom čovjeku kaže neki dobar i stručan ljekar, koji mu je ujedno vjeran i uvažen prijatelj, da je po njegovu štetu određeni posao, ili neka vrsta hrane, ili pića i kada mu takav ljekar to zabrani, čovjek će mu vjerovati i po njegovom savjetu postupiti. Muslimanima blud zabranjuju upravo najbolji ljekari i najbolji njihovi prijatelji, a to su njihov Stvoritelj Uzvišeni Allah Koji najbolje zna šta je za ljude štetno, i Njegov poslanik Muhammed, a.s., - pa kako bi dosljedan i odan musliman, ili muslimanka, mogli ne uvažiti takvu zabranu ?!

Među hadisima koji ukazuju na zabranu bluda (zinaluka) su sljedeći:

- Prenose Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao : ''Rekao sam Poslaniku, s.a.v.s.: “Koji je najveći grijeh kod Allaha ?” Da Allahu pripišeš druga a On te je stvorio - reče. ''Zatim'' - upitah ga? “Da ubiješ svoje dijeta iz straha da će se hraniti sa tobom,” odgovori Poslanik, s.a.v.s., ''Zatim ''- upitah ga? ''Da počiniš blud sa komšijinom suprugom,''- završi Poslanik, s.a.v.s.''

- Prenose Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: '' Nije vjernik onaj ko učini zinaluk sve dok ga čini ...''

- Prenosi Ebu Nuajm el-Fadl ibn Dukejn da im je pričao Abdusselam ibn Šeddad, a njemu Gazvan ibn Džerir, da je čuo svoga oca kada je rekao : ''Govorili smo o razvratu pred Alijom ibn Ebi Talibom na što on reče: “Znate li koji je blud najgori ?” Rekosmo: “O vladaru pravovjernih svaki blud je zao !” “Tako je, ali ću vas obavijestiti o najgorem bludu, da čovjek počini blud sa ženom muslimana, postajući time bludnik, a ujedno upropastivši tu ženu.” Zatim reče: “Na Sudnjem danu do ljudi će doprijeti vjetar neugodnog mirisa koji će uznemiriti i vjernike i pokvarenjake. Kada on dostigne vrhunac svoj dozvat će ih glasnik i pitati: “Znate li kakav je ovo vjetar koji vas je ovako uznemirio ?” “Ne znamo, tako nam Allaha, osim toga da je prešao sve granice izdržljivosti,” - rekoše.

''To je zadah (neugodan miris) iz polnih organa bludnika koji su se sreli sa Allahom ne pokajavši se za svoj blud'.

Dok su muslimani uvažavali ove kur'anske ajete i hadise, i dok su im oni bili životna pravila, pojave bluda bile su prava rijetkost, ili posve nepoznate u muslimanskim sredinama i zemljama. Tako je bilo i kod nas, u našoj sredini vrlo dugo u prošlosti. Zapisi naših šerijatskih sudova od prije 400 godina, pa do austrougarske okupacije, bilježe vrlo mali broj slučajeva bluda. Stranci koji su uskoro po austrijskoj okupaciji dolazili u Bosnu i opisivali život i običaje bosanskih muslimana, divili su se uzoritosti i čistoti muslimanskog porodičnog života kod nas. (Pogledaj na primjer Antun Hangi ''Život i običaj muslimana u Bosni i Hercegovini '' Sarajevo, 1900.)

ŠTETNOST BLUDA

Rekao je Imam Ibnu-l-Kajim:

“ Blud okuplja sva zla svojstva kao što su pomanjkanje vjere, gubitak pobožnosti i ljudskosti i pomanjkanje (nestanak) ljubomore. Nećeš naći bludnika koji se ustručava da učini bilo koji grijeh, da ispunjava ugovoreno, da je iskren u govoru, da održava prijateljstvo sa nekim i da je ljubomoran prema svojoj porodici.

- Biva uzrokom crnine i potamljenosti lica i prekriva ga brigom i mrzovoljom što mogu primijetiti oni što ga gledaju.

- Oduzima,onome koji ga čini, čistotu (ljepotu) kojom je Allah opisao čestite i kreposne robove, a zamjenjuje je pokvarenjaštvom (nečistoćom) kojim je Allah opisao bludnike kao što kaže Uzvišeni:

 “ Pokvarene žene su za pokvarene ljude, a pokvareni ljudi su za pokvarene žene, čestite žene su za čestite ljude, a čestiti ljudi su za čestite žene.” (Prijevod značenja - En-Nur, 26.)

Allah, dž.š., je zabranio Džennet svakom pokvarenjaku i učinio ga pristaništem čestitih. Kaže: 

“ One koje će meleci usmrtiti kao čestite i govoriti im: “Neka je Allahov mir na vas. Uđite u Džennet zbog onoga što ste radili…”

- Ljudi na bludnike gledaju okom nepovjerenja, i niko od njih nije siguran da neće narušiti čast baš njegove porodice (supruge ili kćeri).

Bludnik osjeća tjeskobu i nemir u svojim prsima. Allah, dž.š., im daje suprotno od onoga što je bio naumio, a bio je naumio slast i užitak. Takav je slučaj sa svakim onim koji bude slasti i užitak tražio u onome što je Allah, dž.š., zabranio. Ono što je kod Allaha, može se dobiti samo pokornošću Njemu i nikada se nije dogodilo da grijeh (nepokornost) bude uzrokom dobra (blagostanja). Kada bi razvratnici (bludnici) znali koliko samo slasti, radosti (sreća), lijepog života, prostranosti prsa leži u čestitosti, shvatili bi da je to neuporedivo više od onoga što osjeća prilikom bludnog čina.
 

- Blud biva uzrokom gubljenja stida .

Kada se čovjek navikne na činjenje grijeha, slijepo se pokoravajući svojoj strasti, dospijeva u stanje u kojem ne mari za tim što ljudi znaju ili vide njegove odvratne (pokvarene) postupke. Štaviše, počne govoriti ljudima ono što radi, hvalisati se pred njima .

- Bludnik sebi uskraćuje veliko onosvjetsko dobro, a on je užitak sa dženetskim ljepoticama u ukrašenim odajama vječnih dženneta. Kao što će onome ko bude oblačio svilu na ovome svijetu i pio vino biti uskraćeni dženetska svila i vino . Tako će onome koji bude stupio u nezakonitu vezu na ovome svijetu, biti uskraćena veza sa hurijama.



Društvene posljedice

Ako su oni koji čine blud u braku, onda oni tim svojim postupkom ugrožavaju brak, a blud jednog ili oba supružnika dovodi do razvoda. Ako su takvi supružnici još i roditelji, njihova šteta je još veća i bolnija, jer pogađa cijelu zajednicu. Djeca ostaju bez roditeljske ljubavi i nezaštićena. 

 Težak je slučaj i sa djecom koja se rode iz nezakonitog odnosa (bluda). Ako pak bračni drugovi, koji su počinili blud, očuvaju svoj brak i ostanu vjerni, oni opet mnogo gube, jer obično, u takvom slučaju, nestaje prave bracčne sreće i prisnosti, zato što nestaje iskrene međusobne ljubavi i poštovanja. Takvi bračni drugovi obično su neljubazni, nepravedni i neobazrivi jedno prema drugome, a nemarni su prema svojoj zakonitoj djeci. Djeca, zakonita i nezakonita, kada saznaju, a obično saznaju, kad-tad, da su im roditelji bili bludnici, psihički strašno pate, to ih u duši boli čitavog života i ta bol može imati štetnog odnosa na njihovo ponašanje. Ako mladi ljudi prije braka vode blud ili, kako se to sada kaže, “slobodnu ljubav”, onda oni sebe unaprijed lišavaju prave bračne ljubavi i sreće kada se jednog dana odluče i stupe u brak. Predbračne zabave i svakojaka iskustva obično unaprijed uništavaju interesantnost i romantičnost braka, te ljubav i prisnost koje on inače sobom donosi. Za takve supružnike brak je često prozaičan, dosadan. Mnogi od njih skloni su nastaviti i nakon braka svoje ranije navike, sa svim onim strašnim posljedicama koje smo ovdje ukratko iznijeli. 


Kako se sačuvati negativnog utjecaja strasti

Skrenuo bih pažnju čitaocima na nekoliko izreka i predaja koje spominje Imam Ibnu-l-Kajjim u svojim knjigama, koje će, nadam se, pomoći onima koje je nadvladala strast da razmisle i pokušaju započeti jedan novi život u kome će za sudiju uzeti Allahovu uzvišenu Objavu.

Prenosi Ibnu-l-Kajim u knjizi “Rewdatu-l-muhibbin” 340. str. sljedeću predaju: 

''U vremenu tabi'ina (generacije poslije ashaba ), u Mekki je živjela jedna žena koja je bila udata. Jednog dana, opčinjena svojom ljepotom nakon što se pogledala u ogledalo, reče svom čovjeku: ''Šta misliš postoji li čovjek koji, kada bi vidio ovu ljepotu ne bi bio zaveden?'' - ''Postoji,''- odgovori joj čovjek. -''A ko to?'', - upita začuđeno.-''Ubejd ibn Umejr,'' - uzvrati čovjek.-''Da li mi dozvoljavaš da odem do njega kako bi ga zavela ?” - upita ponovo. Dozvolio joj je da ode kod njega radi onoga što je tražila. Došla je kod njega praveći se da želi nešto pitati, te se on osami sa njom u kutku mesdžida. Ona iskoristi priliku i otkri svoje lice pred njim, na što joj on reče: ''Allahova robinjo, zastri se !” - “Znaš li da sam zanesena tobom i da si me zaveo,''-upita ga.

''Upitat ću te nekoliko pitanja i ako mi ispravno odgovoriš na njih, razmislit ću o tome što si rekla,''- reče joj.

''Nema problema, bit ću iskrena u svom odgovoru”.

Reče:''Kada bi Melek smrti došao da ti uzme dušu, da li bi bila zadovoljna (sretna) što bi ti ispunio navedenu želju?''- ''Ne, nikako''-odgovori.

Rece: “Da te sada stave u kabur i pripreme za pitanja koja će ti tamo biti postavljena, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?'' (tj. što sam pocinio zinaluk sa tobom)

-''Ne, nikako''-odgovori.

Reče: ''Da Allah podijeli ljudima knjige njihovih djela, a ne znaš u koju ćeš ruku primiti svoju knjigu,da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju - “Ne,'' - odgovori.

Reče: ''Zamisli da prelaziš Sirat-ćupriju i ne znaš hoćeš li se spasiti ili ne, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?'' - ''Ne,'' - odgovori.

Reče: ''Da stojiš pred Allahom radi polaganja računa, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio želju '' - ''Ne,'' -odgovori.

''Istinu si rekla u svome odgovoru. Nego, boj se Allaha Koji te je obasuo različitim blagodatima i Dobročinitelj je prema tebi.''

Zatim se vratila čovjeku, te je on upita: ''Šta si učinila?''-''Dragi moj, mi smo uistinu nemarni'' - reče mu. Zatim se prihvati namaza, posta i ibadeta (pobožnjaštva).

Kada je čovjek vidje da ustrajava u tome, reče: ''Šta uradi Ubejd ibn Umejr. Upropasti mi ženu i od mlade načini pobožnjaka (asketu)''

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim, govoreći o štetnosti pogleda i koristi njegovog obaranja: 

 

“ U obaranju pogleda leže mnoge koristi među kojima je: čuvanje srca od bola kajanja. Onaj ko bude pustio svom pogledu da slobodno djeluje neprestano će osjecati patnju itd. Nema štetnije stvari po srce od slobodnog gledanja, jer njime čovjek zapaža sve ono za čime osjeća veliku želju, bez čega se ne može strpiti i do čega, na kraju krajeva, ne može doći, a to upravo prouzrokuje najveći bol i patnju kod njega."

Spominjući stvari (uzroke) koje nam mogu pomoći u pobjeđivanju strasti, kaže Ibnu-l-Kajjim:

“Allah, dž.š., je čovjeka obdario i uzdigao (iznad drugih živih bića) razumom i onda kada ne iskoristi tu blagodat u prepoznavanju korisnog od štetnog, i da prednost onome što mu šteti i upropaštava ga, spušta se ispod nivoa životinje koja instiktivno (prirodno) prepoznaje ono što joj koristi i udaljava se od svega onoga što joj šteti ''. 


04.06.2012.

Dan kada će otac od sina bježati !!!

03.06.2012.

Islam je vjera istine i spasa na oba svijeta!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Islam je vjera istine i spasa na oba svijeta !

I slam je vjera istine,spasa, pravde i mira, i na ovo poseban akcenat stavljamo zbog toga što sve ostale (ne)vjere, ideologije ili pravci razmišljanja u sebi sadrže dosta neistina i laži, dosta nepravde i nasilja, i izvori su destrukcije i nemira! Islam je jedinstveni način i program koji je jedino ispravan i tačan i jedino koristan po čovjeka i sve aspekte njegova života. Islam je, kod Boga, jedino priznata vjera, jedina ispravna ideologija razmišljanja i života, kao i program rada kojeg je Allah dž.š., propisao Svojim stvorenjima na Zemlji – insanima i džinnima! Islam je bio, sada je i biće – vjera istine i pravde i mira kako na polju čovječije duše, tako i na polju čovječijeg tijela kao i užeg i šireg okruženja!
Da je islam ovakav kakav tvrdimo da je, to moramo potkrijepiti dokazima, od kojih su najbitniji sljedeći:


1. Islam je skup propisa i zakona koje nam podari Sveznajući,

Onaj koji je o svemu potanko obaviješten, Onaj koji je mudar i Onaj koji je Svemoguć!
Onaj koji sve zna i u sve je upućen – a takav je samo Allah dž.š., jedino je On u stanju da nam propiše ovako veličanstvenu, čistu i preciznu vjeru! Onaj koji je u stanju činiti sve a ujedno je i mudar – samo je On u stanju da nam propiše Zakon i Ustav koji će važiti za svako mjesto i vrijeme, i koji će odgovarati svakoj naciji i plemenu!
Samo je Allah dž.š., taj koji je u stanju da nam propiše životna pravila, puna pravde i insafa, koja odgovaraju svakom mjestu i vremenu: Ovo je Knjiga koju smo ti objavili, kako bi izveo ljude, uz dozvolu njihova Gospodara, iz tmina na svjetlo, na put Veličanstvenog i Hvaljenog!“ (Ibrahim, 2.)
Zar Onaj koji je sveznajući i koji je u sve upućen – ne zna i ne poznaje halove i duše i stanja robova Svojih koje je rukom Svojom stvorio, i zar On da ne zna šta je to što ljudima odgovara, i šta je to što ljudima šteti i ne odgovara?
Zar da ne zna Onaj koji stvara, a obazriv je prema svemu i o svemu je potanko obaviješten!“ (el-Mulk, 67.)
Zar će Onaj koji je Svemogući i koji je Najmudriji, propisati vjeru koja je puna sumnji i nestabilna ili će propisati zakone koji su krnjavi i manjkavi – koji neće odgovarati ljudskim dušama i tijelima, i koji neće odgovarati životu ljudi bilo kojeg mjesta ili vremena?
Tebi se Kur’an dostavlja od strane Mudrog i Sveznajućeg!“ (el-Nahl, 60.)
Normalno je dakle da će lijepim životom živjeti osoba koja poštuje, praktikuje i slijedi upute, zakone i propise Onoga koji je Mudriji od svih mudraca i Onoga koji Znavaniji od svih znalaca! Allah dž.š., kaže: „Ko bude dobra djela činio, bio on muško ili žensko, a vjernik je – daćemo mu da proživi dobar život!“ (el-Nahl, 97.)


Kada se kaže dobar život misli se na srećan život! Veliki broj ljudi je pobrkao lončiće pa su umislili i sebe su ubijedili u to da su fizička zadovoljstva tijela – sreća!? Da je dobro jesti, dobro spavati, dobro se obući, dobru kuću i prevozno sredstvo imati – sreća!?
Istina je suprotna! Osjećaj sreće je vezan za dušu a ne za želudac i naše tijelo! Koliko je onih koji imaju dobro da jedu, koji imaju novca, koji imaju kuća i kola – ali koji su bez sreće, bez rahatluka, bez mira i bez berićeta! Zbog čega? Zbog toga što dušu svoju nisu nahranili njenom hranom, zbog toga što im je duša na izdisaju, jer je izgladnjela i smorena! Čime se hrani ljudska duša, kako bi ona bila srećna? Ljudska duša se hrani Kur’anom, šehadetom i imanom, abdestom i namazom, zikrom i tesbihom, džamijom i džematom, i ostalim dobrim djelima… Tek na ovaj način duša biva srećnom pa makar i ne imala dobro jesti, dobro se oblačiti, u dobroj kući stanovati itd.!
Shodno navedenome možemo primjetiti ljepotu univerzalnog sklada između Allahovog dž.š., šeri’ata – zakona i ustava, i Njegovih univerzalnih svemirsko-vasionskih zakona i između prirode i nutrine samog čovjeka; kako je sve to na taj način skladno!
Onaj koji stvara stvorenja je najpreči i da im propiše zakone i propise po kojima će se upravljati kako bi normalno funkcionisali! Loše je i nije mudro da neko napravi određenu mašinu a da uz nju ne dostavi uputstva i pravila o njenom održavanju i upravljanju. Isti je slučaj i sa čovjekom kojeg je Allah dž.š., stvorio – data su mu uputstva o tome kako će održavati sebe u normali kako bi normalno funkcionisao u svome životu! „Reci: Objavio ga je Onaj koji poznaje tajne nebesa i Zemlje…!“ (el-Furkan, 25.)

2. Da je islam vjera istine, pravde i mira to nam potvrđuju i iskazi i svjedočanstva učenih i pametnih ljudi kroz stoljeća koji su sa svih aspekata i načina prilazili Božijoj objavi ukazujući nam na ljepotu suštine Allahovih propisa, na sjaj kur’anskih zakona, kao i na tajnu srži ibadeta – robovanja i obožavanja Allaha dž.š.!
Ko bude prišao islamskim propisima čisto razumski i intelektualno – naći će u ‘akidi i islamskom vjerovanju pravu jasnoću i bistrinu bez ikakve pomućenosti; islamski pristup monoteizmu, kroz tevhid i šehadet zacijeljuje svaku ranu, ispunjava prsa i razum ostavlja bez komentara!
Ko bude dublje promišljao o ibadetima – primjetiće da se u namazu, postu, zekatu i sadaki, čuvanju časti kako svoje tako i tuđe, i klonjenju od harama kriju velike tajne kao i visoki ciljevi pročišćenja i prosvijetljenja duše, uz šta jača i ozdravljuje i samo tijelo, a dobra djela su sama posljedica svega toga!
Ko bude samo na trenutak razmislio o islamskim pravilima nasljedstva ostaće zapanjen njihovom veličinom i preciznošću raspodjele zaostavštine i imetka, primjećujući pravi sklad između toga i potreba ljudi za imetkom na ovome svijetu. Djeca i roditelji su najbliži jedno drugome pa je i zbog toga najpreče da jedni druge naslijeđuju. Ako umrla osoba ostavi za sobom evlad i djecu – dio nasljedstva njegovih roditelja i žene se odmah umanjuje, što oni punog srca i prihvataju, jer su opet unučad kao i svoja djeca itd..
Veličina islama se ogleda i u tome koliko on insistira na međusobnom potpomaganju, socijalnim programima, međusobnom opraštanju, spajanju rodbinskih veza, kakvoći bračnog odnosa, činjenju dobrih djela uz nužnost obazrivosti i rješavanja lokalnih i globalnih problema.
Islam poklanja veliku pažnju uspostavi lijepog ponašanja i ahlaka, zbog toga što jedno društvo i jedna zajednica propada onoga momenta kada među njima loš ahlak i loše ponašanje uzme maha! Muhammed s.a.w.s., je rekao: „Poslat sam kako bih usavršio plemenit ahlak i ponašanje kod ljudi!“ (Buharija u Edebul-Mufredu, 273.)
Islam suzbija svaki vid oholosti i uzdizanja nad drugim ljudima, suzbija umišljenost i preziranje ostalih, suzbija ogovaranje i prenošenje tuđih riječi, suzbija laži i klevete, suzbija potvore i svaku vrstu fitni i smutnji.
Islam insistira na tome da jedno društvo mora predvoditi pravda i povjerenje u svakom pogledu, što se da jasno primjetiti kad god se osvrnemo na islamske propise kako naredbe tako i zabrane. Islam traži pravdu u odnosima među ljudima, ne bitno je li muško ili žensko u pitanju, jeli arap ili nearap u pitanju, jeli bijeli ili crni čovjek u pitanju, jeli bogati ili siromašni čovjek u pitanju, jeli ugledni ili neugledni u pitanju!
Islam nam ukazuje na to da jedina razlika koju Allah dž.š., pravi među ljudima – takvaluk i bogobojaznost: „O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog muškarca i od jedne žene, i na nacije i plemena smo vas podijelili kako bi se međusobno zbližavali i upoznavali; najčasniji od vas je onaj koji je prema Allahu najbogobojazniji!“ (el-Hudžurat, 13.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., ne gleda u vaša lica niti u vaša tijela, već gleda u vaša srca i u vaša djela!“ (Muslim)
Islam je učinio to da svi oni koji ga prihvate bivaju i postaju jednim ummetom, i jednim narodom, kojeg više ne može cijepati i razdirati sitni nacionalizam ili pripadnost određenom plemenu ili pripadnost određenoj političkoj školi razmišljanja ili stranki. Islam je jača veza nego li sve te razlike koje među ljudima postoje!
Allah dž.š., kaže: Ovaj vaš ummet je jedan i jedinstven ummet, a Ja sam vaš Gospodar, pa Me se zbog toga i boj’te!“ (el-Mu’minun, 52.)
Dakle, interes džemata muslimana i islamske zajednice je preči nego li interes nacije ili interes plemena ili interes određene politike ili interes određene stranke ili partije! Interes islama i muslimana je preči i iznad je svega – ne bitno koje su nacije ili plemena!

3. Treći razlog koji nam potvrđuje to da je islam vjera istine i pravde i mira jeste stanje blagodarnosti, ljepote i bezbjednosti kojeg su uživali muslimani sve dok su se držali islama!
Dok su se muslimani držali islama – njihovi vladari su pravilno i pravedno vladali među njima što je širilo pravdu na sve strane. Muslimani su voljeli svoje pretpostavljene dok su bili takvi, bili su im pokorni i dove su Allahu dž.š., upućivali za njih. U takvoj atmosferi jaki pomaže slabog, a bogati siromašnog!
Koju god zemlju su muslimani oslobodili sa njima je došla bezbjednost i rahatluk, čistoća i hamami, putevi i bolnice i škole… Kriminal, alkohol, blud, krađe i ubistva su maksimalno istrijebljeni bili! Ta pravičnost i pravda je prouzrokovala to da je masa ljudi, ranih nacija i plemena, prigrlila i prihvatila islam, a vrlo je poznato to da islam nije širen mačom i ognjem kao što je bio slučaj sa hrišćanstvom koji je gotovo svugdje u svijetu širen mačem i ognjem. Ko se nije htio pokrstiti bio je ubijen, što nikada nije bio slučaj sa islamom! Ne treba se čovjek siliti na to da bi on shvatio da je jedan jednako jedan (tewhid), ali da bi se čovjek ubijedio u to da je jedan jednako tri (trojstvo), tu se moramo poslužiti i mačom i ognjem da bi to postigli!
Islam je jedina vjera koja je propraćena ovakvim porukama: „Vjernici su braća!“ (ajet); „Najčasniji od vas je onaj koji je najbogobojazniji!“ (ajet); „Allahovi robovi, budite braća!“ (hadis)
Ljudi koji su odani islamu, bave se islamom, pozivaju islamu – moraju biti jedinstveni i zajedno, i moraju se međusobno potpomagat, u najmanju ruku se ne smiju međusobno odmagat – kada jedan dio takvog tijela oboli, treba mu se ostali dio tijela odazvati sa temperaturom i groznicom!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vjernik je za vjernika poput neke građevina, koja se sama na sebe oslanja!“ (Muslim) Ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., su ljudi koji su najbolje pretočili iskrenost u djelo, ostavljajući nam brojne primjere čojstva i junaštva kojima se moraju podučiti sve naredne generacije islama.

4. Da je islam vjera istine, pravde i mira – možemo primjetiti i preko toga kako oni ljudi koji čitavog života lažu, koji su zulumćari i nasilnici i koji su protivnici svakog selameta i mira neprestano udaraju na islam i muslimane!
Često puta se pravi put i istina može pronaći i na taj način što ćemo krenuti suprotno od puta nevjernika i griješnika. Ako su oni ti koji su zalutali sa pravoga puta, a jesu, mi ćemo pronaći pravi put tako što ćemo se vratiti unazad sa njihove trase i staze. Ono što nevjerniku i griješniku na bazi vjere smeta tu pritisni i ne boj se. Pravi put je razlikovati se i kontrirati nevjernicima i griješnicima – što je pravilo koje nam, kroz brojne ajete i hadise, potvrđuje šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.!
Islam je čitav istina i pravda, kako u svojim korijenima tako i u svojim granama, velikim ili malim, od korijena La Ilahe Illallah pa sve do uklanjanja prepreka sa puta koja je najniža grana imana!
U Islamu nema ničeg teškog niti nejasnog niti sumnjivog. Svaki islamski propis je lahkota, odmor, jasnoća i logičnost! U praktikovanju islama i islamskih propisa je svaki hajr i berićet, svaka sreća i mir i zadovoljstvo.
Allah dž.š., kaže: „U islamu vam ništa teško nije propisano!“ (el-Hidžr, 78.) Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate!“ (el-Bekara, 185.)
Ljudi koji nisu na šehadetu i tevhidu – tegobnim životom žive, i u dušama svojim nose rastrojstvo. Ljudi koji ne klanjaju namaz i ne poste mjesec Ramazana – sami sebi otežavaju i sami sebe pate! Društvo koje ne zna za zekat i ne zna za sadaku je društvo koje gubi berićet u svemu što ima! Oko koje nije gledalo u Allahovu dž.š., kuću, bejtullah, i veličanstveni skup hadžija na Arefatu – to oko još ništa vidjelo nije!

http://www.youtube.com/watch?v=EK7hh2N-euk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=sK24MsM8SUI

http://www.youtube.com/watch?v=8SSBeM41wEk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rF5T49iF1CE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uJn7K1YqwxQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=KVvWCOz5ftM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PhsQFUDt_0I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=pmsrt9lRZ40&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=QWvnOkjcA7c&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uu68LbltBBk&feature=related

Zbog svega navedenog je islam vjera istine , pravde i selameta i mira, pa ko hoće sve navedeno neka se čvrsto prihvati islama: „Jedina priznata vjera kod Boga-Allaha je islam!“ (Kur’an)


02.06.2012.

Pokrivanje Žene u Islamu - Nikab - Preporućeno ili Obavezno?

01.06.2012.

Kad dolazimo na Dzumu?

31.05.2012.

Vrijednosti Dzeume namaza i petka !?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Vrijednosti Dzume namaza i petka !?

DZUMA-NAMAZ (petkom) - Svaki korak do džume vrednuje se kao djela ucinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz iduci pješice, ne koristeci prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imace nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

Znaš li koliko imaš od svoje džume?

Allah džellešanuhu. je odlikovao petak nad ostalim danima i njemu je prilika da svaki musliman zaradi više nego u ostalim danima u sedmici, medjutim mnogi ljudi ili ne znaju za te odlike ili su nemarni, pa olahko ispuštaju veliku priliku da zarade velike nagrade koje su obecane od strane najboljeg covjeka koji je hodao po ovome dunjaluku, a koji kako kaže Uzvišeni Allah: „On(Muhammed salallahu alejhi ve sellem) ne govori po svome hiru, to je samo objava koja mu se objavljuje.“ (En-Nedžm, 3-4) Spomenut cemo samo neke od tih odlika, a na nama je da o njima razmislimo i popravimo svoje stanje i iskoristimo ovu veliku priliku da zaradimo puno dobrih djela za neznatan trud. Pa da vidimo prvo koje su odlike džume i djela koja su preporucena da se rade.

1. Petak je najbolji dan u sedmici. Prenosi se hadis od Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Najbolji dan u kome je granulo sunce je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta, a Sudnji dan nece nastupiti osim u petak.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi..)

2. Džuma je prilika da nam Allah džellešanuhu. oprosti neke od naših manjih grijeha kako je došlo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Allahov Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko se abdesti upotpunjujuci abdest, potom ode na džumu, te bude pažljivo slušao i šutio bice mu oprošteno što pocini do naredne džume.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Huzejme)..

3. Petkom ima cas u kome se uslišava dova kako se prenosi u hadisu od Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „U njemu (petak) ima cas u kome musliman ako zamoli svoga Uzvišenog Gospodara za nešto dace mu.“ (Buhari, Muslim)

4. Odlazak na džumu se nagradjuje džennetom kako se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija radijallahu anhu da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem rekao: „ Ko uradi sljedecih pet stvari u jednom danu Alah ce ga upisati medju džennetlije: ko posjeti bolesnika, prisustvuje dženazi, posti, ode na džumu i ko oslobodi roba.“ (Ibn Hiban, Ebu Jala, Hejsemi, hadis je dobar)

5. Svaki korak do džume vrednuje se kao djela ucinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi r.a. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz iduci pješice, ne koristeci prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imace nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar

6. Onaj ko umre uoci petka ili u petak sacuvan je kaburskih iskušenja, kao što je došlo u hadisu od Abdullaha ibn Amr radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem rekao: „Svaki musliman koji umre petkom ili uoci petka bice sacuvan kaburskih iskušenja.“ (Tirmizi, Ahmed, Asbehani i po ocjeni šejha Albanija hadis je dobar)

7. Stepen vjernika na Sudnjem danu ovisi vremenu njegovog odlaska na džumu. U hadisu od Abdullah ibn Mesuda: radijallahu anhu. se prenosi da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao „ Ljudi ce na Sudnjem danu biti u Allahovoj blizini shodno odlasku na džumu. Prvo ko porani, potom naredni, potom naredni.“ (IbnMadže, Taberani, i drugi, neka ulema je prigovorila vjerodostojnosti ove predaje, a neki su je ocjenili kao dobrom)

8. Džuma namaz je dokaz našeg imana ili licemjerstva kao što je došlo u hadisu da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao „Ko ostavi tri džume bez opravdanog razloga on je licemjer.“ (Ibn Huzejme, Ibn Hiban, Albani rekao da je sahih). Abdullah ibn Abbas radijallahu anhu je rekao: „Ko ostavi tri džume uzastopno taj je napustio islam.“ Neki od postupaka koje je lijepo raditi petkom, a mnogi ih olahko shvataju i propuštaju, a u njima je velika nagrada

1. Okupati se prije džume, namirisati se i oprati zube, po mogusnosti misvakom, kao što je došlo u mnogim hadisima, a jedan od njih je od Ebu Seid el-Hudrija radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao:

„Kupanje petkom je obaveza svakom punoljetniku, te da oèisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko je mogucnosti.“ (Buhari i Muslim)

2. Donositi salavat na Poslanika salallahu alejhi ve sellem kao što se prenosi u hadisu od Enesa ibn Malikradijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Obilujte salavatima na mene petkom i uoci petka jer ko donese na mene jedan, Allah ce na na njega donijeti deset salavata.“ (Bejheki, sa dobrim lancem prenosioca)

3. Prouciti suru El-Kehf (Pecina) kao što se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija radijallahu anhu da je Poslaniksalallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko prouci petkom suru El-Kehf bice mu svijetlodo naredne džume.“ (Hakim, sahih)

4. Poraniti na džumu kao što se prenosi od Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko se okupa petkom kao što se kupa od dženabeta, potom porani kao da je prinio žrtvu deve, ko ode u drugom satu ima nagradu kao onaj ko prinese kravu za žrtvu, a ko ode u trecem kao da je prinio žrtvu ovce. Ko ode u cetvrtom satu kao da je prinio žrtvu kokoši, a ko ode u petom satu kao da je doprinio jaje, pa kada se popne imam na minber dodju meleki da slušaju opomenu.“ (Buhari iMuslim).

5. Ici na džumu pješice i zauzeti prvi saff kao što je došlo u hadisu koji smo vec citirali, a koji glasi: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz iduci pješice, ne koristeci prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imace nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmedi dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Što više klanjati dobrovoljne namaze prije nastupa džumanskog vremena, to jest prije nego što se prouci ezan za džumu namaz, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejreradijallahu anhu u kojem je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko se okupa potom ode na džumu pa klanja koliko bude u mogucnosti i bude šutio dok imam ne završi sa hutbom, zatim klanja za njim , bice mu oprošteno ono što pocini izmedju dvije džume.“ (Muslim) – Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: „U njemu je dokaz da je klanjanje dobrovljnih namaza prije izlaska imama na minber sunnet i to je mišljenje vecine ucenjaka.“ Na osnovu prethodno spomenutog jasno se vide propusti klanjaca koji razgovaraju ispred džamije i ne ulaze u nju sve do ezana.

7. Za vrijeme dok imam drži hutbu, ne smije se pricati, jer je to razlog da covjeku propadne džuma namaz, kao što je došlo u hadisu od Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko kaže svome bratu:“Šuti!“ dok imam drži hutbu pocinio je legv (besposlicu i besmiclicu)“ (Buhari i Muslim) Iz ovog hadisa se vidi da cak i onaj koji kaže svome bratu da šuti dok ovaj prièa da je pokvario svoju džumu, pa šta je tek sa onim koji to radi?

8. Zabranjeno je dici nekoga sa mjesta na kome sjedi, a potom sjesti na njega. Ibn Omer r.a. je rekao: „Poslanik salallahu alejhi ve sellemje zabranio da covjek digne svoga brata sa mjesta na kome on sjedi, potom da sjedne na njega.“ Nafia je rekao da se to odnosi na džumu i mimo džume namaza (Buhari, Muslim) Znaci da u džamiji nema povlaštenog mjesta niti rezervacije za „povlaštene“ za nikoga, vec se muslimani trebaju navikavati dolaziti ranije i zauzimati prve saffove, jer kao što smovidjeli to je i bolje i vrednije.

Za kraj ovog našeg kazivanja navešcemo hadis koji je naše mjerilo koliko nam je vrijedna džuma namaz i koliko imamo od nje, a taj hadis prenosi Abdullah ibn Amr radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Tri vrste ljudi dolaze na džumu. Prvi je covjek koji beskorisno prièa i on namaza nema ima ono što je pricao. Drugi je covjek koji dodje, moli Allaha i doziva Ga. Ako hoce Allah ce mu dati ono što traži ili ce mu uskratiti. Treci je covjek koji šuti i ne ometa druge muslimane koracajuci preko njihovih glava. Tome ce njegova džuma biti iskupina do naredne džume.“Ebudavud, Ahmed...)Pa dragi brate vidi ima li išta što ti fali od tvoje džume, pa je upotpuni, nemoj da budeš od onih koji ce od svoga namaza imati samo izgubljeno vrijeme. Na kraju naša dova je: „Hvala Allahu Gospodaru svjetova.“

http://www.youtube.com/watch?v=1NexUMMtaZU

http://www.youtube.com/watch?v=COxWl9rnXEA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=6DW-2NVhNVU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=hMxBkluGPWY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=EK7hh2N-euk&feature=related

26.05.2012.

Lijep život....

25.05.2012.

I bojte se dana kada ce te se Allahu vratiti !!! Allahu Ekber!

24.05.2012.

Zapamti robe Allahov, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret....

Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim)
 Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Neke od koristi iskušenja:

• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,
• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,
• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),
• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,
• jačanje veze između roba i Gospodara,
• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,
• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,
• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.


Tri su vrste ljudi u iskušenjima:

PRVI: Lišeni i uskraćeni dobra; ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju sudbinu – kader.

DRUGI: Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.

TREĆI: Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti.


Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra: šta god da mu se desi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)
Od Allahove mudrosti je da vjernik doživljava iskušenja i nedaće, koje su mu ili iskup za počinjene grijehe još na ovom svijetu, ili povećanje deredža i mjesta na ahiretu; dok nevjernik i licemjer biva pošteđen i sačuvan na dunjaluku, ali zato mu se kazna odgađa do preseljenja na drugi svijet. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)
Iskušenja i nedaće mogu doći na razne načine: u porodici, imetku, djeci, vjeri, a najveće iskušenje za jednog Allahovog roba je iskušenje u vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnoga iskušenja u porodici, imetku, djeci, vjeri, pa se strpio računajući na nagradu, sačuvao lijepo mišljenje o svom Gospodaru, pomirio se i zadovoljio Njegovom odredbom, nastavio slijediti i sprovoditi Allahove propise ne kršeći Njegove granice, postajući tako istinski primjer na koji treba da se ugleda svako ko doživi kakvo iskušenje i nedaću.

Prilikom iskušenja, Allahov rob je dužan da postupi na sljedeći način:

1. da bude ubijeđen da je ono što ga je snašlo od Allaha i da se pouzda u Njega,
2. da ustraje u slijeđenju Allahovog zakona, ne kršeći Njegove propise; tako da se ne ljuti i ne srdi (zbog iskušenja ), niti da proklinje sudbinu,
3. da poduzme sve što je korisno i svrsishodno u cilju odbijanja nedaće,
4. da od Allaha zatraži oprost i pokaje se za učinjene grijehe.
Žalosno je da jedan dio muslimana čija je vjera oslabila, kada ih zadesi kakvo iskušenje i nedaća, srde se i ljute, proklinju sudbinu i prigovaraju svome Stvoritelju na Njegovoj odredbi, gubeći iz vida Njegovu mudrost u tome i obmanjujući se svojim dobrim djelima, pa tako upadaju u još gore iskušenje i čine veliki grijeh.


Ako Allahov rob u iskušenjima i nedaćama bude razmišljao na jedan drugi način, dajući im ljepši smisao i značenje, osjetit će u njima lahkoću, strpit će se i dati prednost lijepoj završnici na ovom svijetu, očekujući veliku nagradu i Allahovo obećanje, kao npr.:

1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;

2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, bit će mu lakše u njegovom;

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče'';

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;

6. Allah mu je na taj način omogućio činjenje veličanstvenih djela, poput istrajavanja u strpljivosti, nadanja u Allahovu milost i nagradu i iščekivanje pomoći i spasa; sve su to ibadeti – dobra djela kojima robujemo Allahu i približavamo Mu se;

7. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

8. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.
Pa ako Allahov rob bude ispunjen ovako lijepim i pozitivnim značenjima i razmišljanjem, njegovo iskušenje i nedaća pretvorit će se u blagodat, pružit će mu se prilika da se osami sa svojim Gospodarom, osjeti slasti robovanja i skrušenog obraćanja Njemu, učvrsti vezu sa Njim, poveća nadu u Njegovu milost, uljepša svoje mišljenje o Njemu Uzvišenom i uradi mnoga dobra djela koja se ne daju ni opisati.


Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

Neke od stvari i postupaka koje olakšavaju onome ko je u iskušenju i nedaći, umiruju tugu, stimulišu moral i volju, okrepljuju srce i daju mu snagu:


1. Dova: Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti. Zato je pri pomračenju Sunca i drugim prirodnim čudima i događajima naređeno da se klanja namaz, dovi, traži oprost i udjeljuje sadaka.''

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''

4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.'' (El-Isra', 82.)
5. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove: ''A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!''' (El-Bekare, 155-156)
''Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti' a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''

Ovo sve naravno ne znači da trebamo biti pesimista,nego uvijek optimista i rob se mora prepustiti saburu.Musliman treba uvijek nastojati poboljšati svoje stanje, a ako mu je nepravda nanesena, protiv toga se treba boriti u skladu sa Allahovim zadovoljstvom. No u slučajevima kada izbavljenje iz određene nedaće nije u našim rukama, onda se trebamo u potpunosti pouzdati u Gospodara i dovom Ga moliti da nam nevolju otkloni. A musliman treba uvijek biti optimističan, i imati na umu da je sa poteškoćom i olakšanje: Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je i last! (Al-Inširah: 5-6.).


Iskreni vjernik nikada neće zapasti u depresiju. Nikada neće biti tužan niti razočaran. On nikada nije na gubitku, jer kada ga zadesi iskušenje bude strpljiv i nada se Allahovoj nagradi pa doživi pobjedu u svakoj situaciji, a kada mu Milostivi podari Svoje blagodati, bude Mu zahvalan i svjestan da to nije njegovih ruku djelo pa mu Allah još više poveća blagodati.

To je naš cilj i naš put. Ponosni smo i sretni što smo pripadnici najodabranije vjere kojoj je zagarantovan džennet. Zadovoljni smo svime što nam naš Rabb odredi i više volimo da smo mazlumi, nego zalimi. Niti jedno dunjalučko iskušenje ne može nas odvratiti od pripadnosti časnom islamu i svako iskušenje nas samo više ojačava, jer znamo i vjerujemo da je ovaj dunjaluk samo put ka džennetu ili džehennemu.


http://www.youtube.com/watch?v=t54XVvAtY8U&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Y3jTCHhEWPw

http://www.youtube.com/watch?v=h5wwkPdPpwc&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=wxQ5SUmf-UA


Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

 



Noviji postovi | Stariji postovi

Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Kur'an je uputa za spas...

Kur'an je uputa za spas...





***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
648988

Powered by Blogger.ba