Allahova subhanehu ve te’ala robinja

"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88.)

12.03.2012.

Koristi vjerovanja u Allahovo odredjenje-Kadr i Allahu hvala na svakom stanju!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Koristi vjerovanja u Allahovo odredjenje-Kadr


Nema sumnje da je priznavanje odredbe (kada) i predodređenja (kader) i obaveznost vjerovanja u njih, jedan od temelja vjerovanja kao što je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: "Iman je da vjeruješ u Allaha, i Njegove meleke, i Njegove Knjige, i Njegove poslanike, i Sudnji dan, i da vjeruješ u odredbu dobra i zla."

Rekao je Uzvišeni: "Mi svaku stvar s mjerom stvaramo." (Prijevod značenja El - Kamer, 49)  

"Djela, riječi, pokornost, griješenje su od čovjeka u smislu da su neodvojiva od čovjeka i da su proizvod njegove volje i moći. Čovjek je opisan njima (djelima) i on ih čini i njihov propis se vraća na čovjeka. A ona su od Allaha u smislu da ih je Allah stvorio neodvojive od čovjeka, i učinio da ih čovjek radi i stiče, kao što je stvorio posljedice sa njihovim uzrocima. I ta djela su od Allaha kao Njegova stvorenja, a od čovjeka kao svojstvo koje je neodvojivo od njega, kao kada bismo rekli: "Ovi plodovi su od stabla ili ovi usjevi su od zemlje (iz zemlje) u smislu da su nastali i nikli iz zemlje. A od Allaha, dž.š., su u smislu da ih On stvara i u ovome nema nikakve protivrjecnosti.” (Riječi Šejhu-l-islama Ibn Tejmijje)

Ono što potvrđuje ovo učenje jeste i to da je Allah podario čovjeku razum, moć i izbor, i čovjek neće polagati račun za ono što uradi, osim kada postoje ove sposobnosti. Zbog toga se djela ludaka, senilnog čovjeka i onoga koji je primoran da nešto uradi, ne uzimaju u obzir i oni se ne kažnjavaju zbog svojih postupaka. Ovo sve potvrđuje da čovjek nije primoran na djelo, a također da nije apsolutno samostalan i neovisan u tome. Ono što je posebno važno spomenuti kada je riječ o kaderu, jeste da kader (odredba) ne negira uzroke ni sudbinske (kaderijjetun) niti šerijatske (šerijjetun). Naprotiv, i uzroci ulaze u Allahovu odredbu i Allah, dž.š., je vezao posljedice za njihove uzroke i to je ono što zahtijeva Allahova mudrost koja je jedno od uzvišenih svojstava Allaha, dž.š., koje On potvrđuje Sebi na mnogim mjestima u Kur'anu. Od sudbinskih uzroka spomenut ćemo neke:

Kaže Uzvišeni: "Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje, na koje želi, prolije, oni se odjednom radošću ispune, iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih. Zato pogledaj tragove Allahove milosti - kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može." (Prijevod značenja Er-Rum, 48-50)

Od šerijatskih uzroka su riječi Uzvišenog: "A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje." (Prijevod značenja El-Maide, 15-16)


Plodovi vjerovanja u kada i kader

Jedan od najvećih plodova vjerovanja u kada i kader jeste i ispravnost vjerovanja jedne ličnosti i upotpunjavanje svih temelja imana, jer je vjerovanje u odredbu jedan od šest temelja imana i ne upotpunjava se vjerovanje bez njega.

Od plodova vjerovanja u Allahove odredbe jeste smirenost i zadovljstvo srca i odsutnost brige i zabrinutosti prilikom suočenja sa životnim teškoćama i iskušenjima. Takav čovjek zna da je ono što ga je snašlo, odredba od Allaha i da se to moralo desiti i on potpuno razumije riječi poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem: "Znaj da ono što te je snašlo, nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti". I njegova duša se smiruje na tome, za razliku od onoga koji ne vjeruje u Allahovu odredbu, tako da prilikom iskušenja zapada u teško stanje briga i očaja. Njega raskida strah i uznemirenost, tako da mu život postaje težak i dosadan, i takav najčešce razmišlja o samoubistvu kako bi se oslobodio tog nemira i duševne stege u koju je zapao. Mi smo danas svjedoci mnoštva onih koji sami sebe ubijaju bježeći od životne stvarnosti sa kojom nisu spremni da se suoče, a također zbog pesimističkog gledanja na budućnost.

Od plodova vjerovanja u kader jeste također postojanost prilikom suočenja sa nevoljama i životnim teškoćama nepokolebljiva i postojana srca, kojeg neće lahko uzdrmati iskušenje jer zna da je ovaj život mjesto iskušenja i ispita, kao što kaže Uzvišeni: "Onaj ko je stvorio smrt i život da bi vas iskušao ko će od vas bolje raditi.” (Prijevod značenja El-Mulk, 2)

Koliko su Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi ashabi iskušenja doživjeli i kroz kakve teške situacije prolazili, ali su to sve dočekali iskrenim vjerovanjem u kada i kader i ispravnim razumijevanjem Allahovih, dž.š., riječi: "Reci, dogodiće se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš. I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju." (Prijevod značenja Et-Tevbe, 51)

Od plodova vjerovanja u odredbu jeste i to što to vjerovanje čovjeka podstiče na rad i aktivnosti i daje mu snagu i hrabrost, tako da mudžahid na Allahovu putu s lahkoćom ide u borbu ne bojeći se smrti, svjestan da će smrt sigurno doći, a kada dođe, ne može se odgoditi, niti ga mogu od nje odbraniti utvrđenja i vojske. Kaže Uzvišeni: "Ma gdje bili, stići će vas smrt makar bili i u visokim kulama" (Prijevod značenja En-Nisa, 78)

Vjerovanje u odredbu podstiče na stalnu proizvodnju, produktivnost, izgradnju života, jer kada vjernik zna da mu ljudi ne mogu nanijeti štetu, osim onoga što mu je Allah propisao, niti donijeti korist, osim onoga što mu je Allah odredio - neće biti ravnodušni, niti će se bojati stvorenja a niti oslanjati na njih, naprotiv on će se osloniti na Allaha, dž.š., i uputiti se ka sticanju opskrbe. I ako ne uspije odmah da ostvari željeni cilj, neće se razočarati i neće prestati da se trudi niti će izgubiti nadu, a niti će reći: „Da sam uradio tako, bilo bi tako“, nego ce reći: "To je Allahova odredba i Allah čini šta hoće." Zatim će nastaviti svoj put oslanjajući se na Gospodara svjetova, ispravljajući prethodne greške i preispitujući samog sebe. Na ovome se zasniva ispravan program i sretan život jednog društva. Istinu je rekao Uzvišeni Allah, dž.š., kada je objavio: "Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će zaista ispuniti ono što je odlučio. Allah je svemu već rok odredio". (Prijevod značenja Et-Talak, 3)


Definicija kada i kadera

Riječ "kader" je glagolska imenica od riječi kadertu šej'en što znači poznavati stvarnu vrijednost nečega. U ovom slučaju ima značenje povezivanja Allahovog znanja i Njegove volje (htijenja) sa stvorenjima od praiskona. To znači da se ništa ne dogodi a da to Allah već nije znao, odredio i htio. Vjerovanje u kader sadrži u sebi četiri stepena:

1. Vjerovanje u Allahovo vječno (praiskonsko) znanje o svakoj stvari prije njenog stvaranja (a od toga je Njegovo znanje o ljudskim djelima prije nego što ih ljudi urade).

2. Vjerovanje da je Allah, dž.š., sve to zapisao u Levhi-mahfuzu ("Čuvanoj ploči" - na kojoj su ispisane sve Božije odredbe).

3. Vjerovanje u Allahovu volju koja obuhvata sve što se dogodi (svaki događaj) i Njegovu potpunu vlast nad time.

4. Vjerovanje u Allahovo stvaranje svih stvorenja, i da je On Jedini Stvoritelj, a sve osim Njega je stvoreno.

Od dokaza za prvi i drugi stepen su riječi Uzvišenog:

"Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji? To je sve u Knjizi, to je uistinu Allahu lahko." (Prijevod značenja El-Hadždž, 70)

Dokaz za treći stepen su riječi Allaha dž.š.:

"A vi ne možete ništa htjeti osim ono što hoće Allah, Gospodar svjetova." (Prijevod značenja Et-Takvir, 29)

i Njegove riječi:

"Allah radi ono što hoće." (Prijevod značenja El-Hadždž, 14)

Dokazi za četvrti stepen su riječi Uzvišenog:

"Allah je Stvoritelj svega."

i Njegove riječi:"On je Stvoritelj Sveznajući." (Prijevod značenja Jasin, 81)

  Sudbina/kader se može upotrijebiti kao dokaz onda kada čovjeka snađe izvjesna nepogoda i nesreća, kada će on znati da je ona izravno od Allaha dž.š., što će propratiti razilukom i zadovoljstvom spram Allahovog kada'a i kadera. Allah dž.š., kaže: "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, veoma lahko i da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce." (el-Hadid, 22,23.)



1. Zadovoljstvo, ubjeđenje i naknada.

Allah dž.š., kaže: "Nijedna se nesreća ne desi bez Allahove dozvole!" (el-Tegabun, 11.) Abdullah b. Abbas r.a., kaže: Allah dž.š., propiše, putem kada'a i kadra. Allah dž.š., kaže: "Ko u Allaha vjeruje, srce će mu uputiti!" (el-Tegabun, 11.)
Hafiz Ibnu Kesir rhm., kaže: "Koga snađe nekakva nedaća pa bude svjestan toga da se ta nedaća ne dešava osim uz Allahovo dž.š., određenje i sprovedbu, pa osabura, strpi se i nagradu iščekuje i predadne se Allahovoj dž.š., presudi - Allah će mu srce uputiti i naknadiće mu ono što ga je od dunjaluka mimoišlo - uputom u srcu i jakim ubjeđenjem, a kadkada će mu i povratiti ono što mu je uzeo ili će mu dati nešto što je vrijednije i bolje od toga. Ibnu Abbas r.a., kaže: "Srce će mu uputiti jekinu/ubjeđenju, pa će biti svjestan toga da ono što ga je snašlo nije ga moglo zaobići, a ono što ga je mašilo nije ga moglo snaći!" Alkame rhm., kaže: "U pitanju je čovjek kojeg snađe izvjesna nedaća pa bude svjestan toga de je ona od Allaha dž.š.!"


2. Čišćenje od grijeha. 


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Vjernika neće spopasti bol, niti umor, niti bolest, niti tuga, niti bilo kakva briga, a da mu Allah dž.š., zbog toga ne oprosti neke grijehe!" (Muttefekun 'alejh)



3. Davanje velike nagrade.
 
Allah dž.š., kaže: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine, a ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: "Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!" Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!" (el-Bekara, 155-157.)


4. Bogatstvo duše.


Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Budi zadovoljan s onim što ti je Allah dao bićeš najbogatiji čovjek!" (Hasen. Ahmed, Tirmizi.) Na drugom mjestu, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Nije bogatstvo u novcu, već je bogatstvo u duši!" (Muttefekun 'alejh) Svjedoci smo tome da velik broj onih koji imaju imetka i novca nisu zadovoljni svojim stanjem - čime bivaju siromašni u duši, za razliku od onoga koji ima malo imetka, a bude zadovoljan onim što mu je Allah dž.š., dao, nakon truda i rada - nosi bogatstvo u svojoj duši.


5. Niti se prekomjerno raduje niti se prekomjerno žalosti.

Allah dž.š., kaže: "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, veoma lahko - i da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce." (el-Hadid, 22,23.)
Hafiz Ibnu Kesir rhm., kaže: "Nemojte se oholiti nad ostalim svijetom s onim čime vas je Allah dž.š., darovao, jer vi to niste zaradili, već vam je Allah dž.š., to dodijelio, i s time vas opskrbio, stoga nemojte Allahove blagodati i ni'imete zloupotrebljavati. Ikrimeh rhm., je rekao: "Svaka osoba ili se raduje ili tuguje, ali vi napravite od radosti šukr i zahvalu, a od tuge sabur i strpljenje!" (Pogledaj: Tefsir Ibnu Kesir, 4/314.)


6. Hrabrost i smjelost.

Osoba koja vjeruje u Allahovo određenje - kada' i kader, je hrabra i ne plaši se nikog osim Allaha dž.š.. Takva osoba zna da je trenutak njene smrti određen, i zna da ono što ga je mašilo - nije ga moglo nikako snaći, i da za svakom poteškoćom slijedi olakšanje!


7. Neplašenje od ljudi.

Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Znaj, da kada bi ti se svijet pokupio da ti neku korist pribavi ne bi ti je mogao pribaviti više od onoga što ti je Allah zapisao, i da ti se čitav svijet iskupi da ti kakvu štetu nanese ne bi ti je mogli nanijeti više od onoga što ti je Allah zapisao; pera su podignuta, i stranice su se osušile!" (Hasen sahih, Sunen Tirmizi)


8. Neimanje straha od smrti.


Aliji r.a., se pripisuju sljedeći stihovi: Od koja dva dana da bježim i da se plašim
Od dana određenog ili dana neodređenog?
Ne plašim se dana koji mi nije određen
A od određenog dana mi ne pomaže čuvanje!


9. Neosjećanje kajanja za ono što nas je mašilo.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Jak vjernik je bolji i draži Allahu dž.š., od slabog vjernika, ali je u obojici dobro. Čuvaj ono za čim si u potrebi, traži pomoći od Allaha, i nemoj očajavati! Ako te nešto pogodi nemo reći: "Da sam učinio to i to" - već reci: Alah je tako odredio, i On radi šta hoće. Doista ono "da sam" otvara vrata šejtanu!" (Sahihu Muslim)


10. Znaj da hajr i dobro leži u onome što je Allah dž.š., odabrao i odredio!

Ako se neki musliman rani ili posječe na ruku npr., neka zahvali Allahu dž.š., na tome što mu se nije slomila, a ako mu se slomi neka se zahvali Allahu dž.š., na tome što mu se nije otkinula, ili što nije povrijedio ili slomio kičmu - što je mnogo gore. Jedan čovjek trgovac je čekao avion radi odlaska na put zbog trgovine, ali u tom vaktu mu'ezzin prouči ezan za namaz, i on ode klanjati. Kada je završio s namazom - avion mu je uzletio. Sjede žalostan i tužan zbog toga što mu je avion otišao, ali je ubrzo za tim čuo da se taj avion zapalio u vazduhu! Učinio je sedždu zahvalnosti Allahu dž.š., zbog toga što je ostao čitav i zdrav, i što je zbog namaza zakasnio na avion. Tada se sjetio Allahovih dž.š., riječi: "Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!" (el-Bekara, 216.)
Na svakom muslimanu je obaveza da vjeruje da se dobro i zlo dešava samo uz Allahovo dž.š., određenje, znanje i volju, ali činjenje dobra ili zla se dešava od čovjeka uz njegov odabir i želju. Uzimanje u obzir Allahovih dž.š., naredbi i zabrana je obaveza svakog čovjeka. Čovjeku nije dozvoljeno da griješi prema Allahu dž.š., i da kaže: "Ovo mi je Allah zapisao/odredio!?" Allah dž.š., je slao poslanike, i objavljivao im knjige, kako bi ljudima pojanili put sreće i spasa i put nesreće i propasti. Allah dž.š., je pored toga, čovjeka počastio razumom i inteligencijom, i upozano ga sa zabludama i razboritošću putem. Allah dž.š., kaže: "Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti!" (el-Dehr, 3.)
Sudbina/kader se može upotrijebiti kao dokaz onda kada čovjeka snađe izvjesna nepogoda i nesreća, kada će on znati da je ona izravno od Allaha dž.š., što će propratiti razilukom i zadovoljstvom spram Allahovog kada'a i kadera. Allah dž.š., kaže: "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, veoma lahko i da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce." (el-Hadid, 22,23.)

Od Ubadeta bin Samita prenosi se da je rekao sinu: "Slast imana nećeš osjetiti sve dotle dok ne budeš znao da ono što te zadesi nije te moglo mimoići, i da ono što te mimoišlo nije te moglo ni zadesiti. Čuo sam Poslanika da kaže: Prvo što je Allah stvorio bilo je pero. Potom mu se obratio naredbom: Piši!’ ’A šta da pišem, Gospodaru? Piši odredbe svemu do Sudnjeg dana. Ko umre s drugačijim uvjerenjem, meni ne pripada."

Tacno brate i sestro sve sto se zbiva i desava je samo sve Allahovom svt odredbom ...samo se sjecaj od djetinstva pa do sad za koliko si stvari planirao i mastao ali Allah svt sve te tvoje planove i zelje nije ispunio a ti se ljutio ili ljutila,plakala nocima i danima za necim ,ali STO?

Sto se nije to odvijalo kako ti hoces,jer Allah svt je taj koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji je zapisao u Knjigi Kadra sta ce biti i samo On zna Gajb-skriveno toga i samo On zna sta je hajr po nasu vjeruj i zivot na oba svijeta,jer mi greske svi pravimo jer nismo meleci ali Uzviseni nikad,nikad gresku nemoze napraviti estagfirullahi pa dokaz je

"Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!" (el-Bekara, 216.)

Allahov robe , osaburi i cekaj,dowi da ti Allah svt na to ukaze sto zelis i molis , budi zahvalan na svakoj Allahovoj odredbi postovani brate i sestro!

Koliko puta smo se ljutili sto nismo dobre ocijene u skoli ili fakultetu dobili,sto nismo dobili taj posao koji smo zeljeli, takodje zenu ili muza   -hamana volili nekog i ludjeli , zamisli brak i porodicu ali ako neda Allah svt elhamdulillah i ako te sprijecio znaj ima hajra-neko dobro u tom VJERUJ sto te sprijecava Allah i nedaje ti to tvoju voljenu ososbu koju ti je mozda samo sejtan uljepsao a nije hajr po tvoju vjeru i tebe znaj!

Allahov robe ako dovis Allahu za ljepotu zene i dunjaluk Allah ce dati ,ako dovis da je HAJR ZA TVOJU VJERU NA OBA SVIJETA  ....pa zao ti sto vas Allah nije sastavio pa Allah poznaje samo  Gajb-skriveno sto je bilo i sto ce biti,pa ne TUGUJ jer nije sigurno hajr po tvoju vjeru ma koliko god imao ili imala znanja.. itd ili ma koliko ona god  bila lijepa i da niqab nosi brate ne tuguj i ne idi glavom kroz zid jer Allah svt je tako odredio i sprijecio vas je jedno za drugo jer nije to tvoj hair!
Jos nesto, ja ne kazem da je samo kadrom to propisano ne biti sa nekim koga zelis-da je Allah sprijecio prije braka! NE !!!

Znas da Allah svt sastavlja ljude da bi se mozda nama cinilo bice ljubavi i harmonije ....NE ,nego kazem Allah svt je sastavljao i oboje vjernika brada i niqab ali ih rastavi za 15 dana-dadne neki musebet im i kusnju dadne i brat sestru recimo pusti  definitivnim Talaqom-ne povratnim, da bi patio ali je ne moze sebi vratiti jer imaju Serijatski uslovi!

Da,mozda oboje su patili i plakali jedno za drugim,ali  je iskusnje pa ko je pametan skontace da je Allah odredio i da ce se zavoliti i zivjeti i rastaviti samo Allahovom svt odredbom-KADROM propisanim,a ustrvari  nisu hair jedno za drugo bili siguurno a mi to ne vidimo ali Allah svt sveeee vidi ...sta slijedi i sta ce biti pa Njemu Uzvisenom hvala na svakom stanju!!! El hamdu lillah...
Takodje  jedan slucaj  djete sestre je preselilo-umrlo! Da sestro i brate osaburi i to je Allah svt odredio i svi se Njemu Allahu svt vracamo a jesili se tad u prvom udarcu upitao prije nego si se ogrijesio i rekao :''Sto mi Allah dijete uze?''Zar se nisi prvo Allahu svt zahvalio na svakoj odredbi i rekao el hamdu lillah pa onda razmislio :''hmm elhamdulillah,Allah svt poznaje Gajb-skriveno ,pa mozda me cekao velik musibet nesreca sa ovim dijetom kroz zivot ,droga,kriminal,tuce i ponizenja pa me Allah svt sacuvao da bi sacuvao moju vjeru sa mnom itd..!!!'

'Dokaz u Kur'anu sure Kef (pa sto ubi neduzno djete,pa to bi djete roditleje svoje od vjere okrenulo…)
Koliko smo puta mastali ahhhh kako cemo djecu odgojiti fino,posalati ih na skolovanje u Medinu ili na neki drugi Univerzitet Medicine da budu doktori hm....mi planiramo a Allah odreduje paaa eeeeeeeeeeh niti Medine ni doktora nego gledas kako ce te drogirano djete pretuci,silovati,ubiti subhanallah a ti kao vjernik ces osaburiti na tom Allahvom odredjenju-iskusenju pa ces gledati  kako ces mu pomoci sa Allahovom pomoci kod savijetovalista za narkomaniju i molices Allaha za njegovu uputu a znaj tek tad  bices svijestan da ti ne upucujes i da ti nekrojis sebi i drugima sudbinu svojim najdrazima ! Znaj samo jedno da sve sto se zbiva i desava je Allahovom svt odredbom i NIKAKO DRUGACIJE-naravno to je druga tematika iskusenja -ispita za Ahireta ali se sve lancano nize jedno na drugo!

Koliko nas je zivjelo u Bosni prije rata i nikad nije u neki drugi grad Bosne otislo a Allah svt je dao kusnju ili kaznu rat narodu grijesnom pa nas je na hiljade otislo negdje u druge drzave Austriju,Njemacku ili....i to je Allah odredio el hamdu lillah...Kad se sjetim tesko mi je bilo kad mi se moje dijete rodilo u ratu njemo ( bez nepceta tj.otovrenim nepcetom ) jer sam bila Dzahilka i nisam spoznavala vjeru !Pomisli ohh Boze pa sta sad ,valja negdje u svijet da se dijete operise i da ostavim svu svoju familiju u ratu i tako i bi..."Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!" (el-Bekara, 216.)

Ja Rabbi bas tako  ne volite nesto a ono moze biti dobro po vas-i nisam volila sto napustam Bosnu,moje roditelje i mog voljenog brata mladjeg od mene da bi u svijet sama krenula da moje djete sa Allahvom pomoci spasim,operisem...
Nebi mi drago jer nisam znala sta je Allah odredio i spremio za mene NESTO BOLJE I LJEPSE I POSTALA SAM NAJSRETNIJA ZENA  DOK SAM ZIVA el hamdu lillah hvala Allahu Gospodaru Svih svijetova! Ta moja SRECA , JE UPUTA I VJERA jer sam izasla da dijete operisem i da se vratim u Sarajevo ali je Allah dao da odem u jednu zemlju pa da me protjeraju u drugu zemlju gdje mi je tu ALLAH SVT DAO ili odredio UPUTU , DA POCNEM ALLAHU SVT ROBOVATI-uspostaviti namaze i  USRED KAFIRSKE KRISCANSKE DRZAVE NOSITI MOJ HIDZAB KRUNU ISLAMA el hamdu lillah i TO JE sveeeeeeeeeeeeee samo Allah svt odredio i gdje cemo zivjeti i umrijeti,ozeniti se udati,poginuti itd.

Zato NE TUGUJ sta god da te zadesi reci samo el hamdu lillah ,reci jer je to dobro za tebe a  i sto te zaobidje reci el hamdu lillah jer i to dobro za tebe vjeruj!!!


Od Ubadeta bin Samita prenosi se da je rekao sinu: "Slast imana nećeš osjetiti sve dotle dok ne budeš znao da ono što te zadesi nije te moglo mimoići, i da ono što te mimoišlo nije te moglo ni zadesiti. Čuo sam Poslanika da kaže: Prvo što je Allah stvorio bilo je pero. Potom mu se obratio naredbom: Piši!’ ’A šta da pišem, Gospodaru? Piši odredbe svemu do Sudnjeg dana. Ko umre s drugačijim uvjerenjem, meni ne pripada."

http://www.youtube.com/watch?v=zbmKxe0EcVo

http://www.youtube.com/watch?v=A7L-lIp2ywY&feature=related


11.03.2012.

Budimo strpljivi kod prvog udarca jer nas ceka nagrada insa'Allah !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Budimo strpljivi kod prvog udarca jer nas ceka nagrada insa'Allah !


Kur’anski ajeti i hadisi govore na mnogo mjesta o važnosti sabura. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je rekao da je Uzvišeni Allah spomenuo strpljivost u Kur’anu na više od devedeset mjesta.
Neminovno je da svako od nas prolazi kroz iskušenja i teži period u našem životu. Al to ne smije da bude razlog da vjernik i vjernica posustanu. U primjerima naših iskrenih prethodnika imamo toliko primjera njihovog sabura u trenucima kada su im životi visili o koncu.
Naše strpljenje mora biti jedino i samo u ime Allaha subhanehu ve te ala. Jer, kada nešto radimo u ime Allaha Uzvišenog sve ružno zamjenimo lijepim, osjećamo potpunost, radost i smirenost. Ovo radimo rado, iz sveg srca. Ako osaburimo iskreno u ime Allaha, subhanehu ve te ala, dobivamo puno bolje nazad. Mi smo onda samo na dobitku.

U prvim trenucima nam bude teško, ali to je, kako bi se vidjelo da li je to iskren čin žrtvovanja ili je pretvaranje. Baš u tim prvim trenucima je jako bitno pokazati i izraziti svoje strpljenje, osaburati te ne dozvoliti šejtanu da nas zavede pa da se ponovo vratimo na početak - na nulu. Pa ako strpljivo podnesemo taj prvi trenutak, taj prvi udarac, osjetićemo inša’ Allah te ala nakon toga samo zadovoljstvo i radost. Jer zaista je strpljivost kod prvog udarca.

Dva Sahiha je zabilježen hadis Enesa ibn Malika, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod žene koja je oplakivala svoje dijete i rekao joj: “Boj se Allaha i budi strpljiva!” Ona odgovori: “Ti ne osjećaš moj bol.” Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, rekoše joj ko je on. Njoj se odsjekoše noge. Ona pođe do njegovih vrata ispred kojih nisu stajali vratari. Reče: “Allahov Poslaniče, nisam te prepoznala.” On, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Strpljivost je kod prvog udarca.” (Buhari, 1283, Muslim, 926 i Ahmed, 3/143)
I zaista, ne kod drugog, trećeg već kod prvog.
“A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovih i mi ćemo se Njemu vratiti!’ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu!” (Prevod značenja, El-Beqare, 155-157)
Poučavanje strpljivosti i odgovornosti predstavlja veliku potrebu svakog muslimana, kako bi strpljivost postala dio njegovog karaktera i kako bi on dostigao stepen zadovoljstva i naklonost Uzvišenog Allaha. Pošto je ovaj svijet – kuća iskušenja, a budući svijet – kuća nagrade, vjernik neće biti lišen iskušenja i poteškoća.
Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive. One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kazu: “Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti. To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; ti su na Pravom putu.” (Prevod značenja, El-Beqare, 155-157)

Allah Uzvišeni obavještava nas da će On iskušavati Svoje robove, tj. ispitivati ih nekada u dobru, a nekada u teškoćama, kroz strah i glad, kao što na drugom mjestu kaže: “…pa mu je Allah dao da iskusi odjeću gladi i straha”(16:112) budući da se to vidi na gladnom i uplašenom čovjeku. Zatim ovdje kaže: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem,”tj. Malom količinom toga, “te gubljenjem imetka,” tj. Gubljenjem dijela imetka, “I života,” kao što je smrt prijatelja i bližnjih, “I ljetine,” tj. Neće vam roditi bašće i njive kao obično, pa ko strpljiv bude – imat će nagradu, a ko bude malodušan – stići će ga kazna.
Zato Uzvišeni Allah kaže: “A ti obraduj strpljive,” jer to su “oni koji , kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti,”tj. Ovim svojim rijecima oni se predaju i nalaze utjehu za ono što ih je pogodilo znajući da pripadaju Allahu, Koji se po Svojoj volji odnosi prema Svojim robovima, odnosno znajući da Njemu na Sudnjem danu neće promaći ni trunka bilo cega. To je učinilo da oni priznaju da su robovi Njegovi i da će se Njemu na Sudnjem danu vratiti.
Allah Uzvišeni saopštava šta im daje za to, pa kaže: “To su oni kojima pridaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost,” dakle kao vid Njegove pohvale njima.
“To su oni koji su na pravom putu,” Omer Ibn Khattab kaže: “Divne su to naknade i dodatak uz njih!” Riječi: “To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost” sadrže dvije nagrade, a riječi: “To su oni koji su na Pravom putu” sadrže dodatak, jer njima pripada nagrada, ali, također, i poseban dodatak.” (Ibn Kesir, Tefsir, 108)
Uzvišeni kaže: “Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 10)
“I ako otrpite, to je doista bolje za strpljive.” (Prevod značenja, En-Nahl, 126)
“O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi; i Allaha se bojte, da biste postigli ono što zelite.” (Prevod značenja, Ali Imran, 200)

Ebu-Seid el-Hudri, radijallahu anhu, priča da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…A ko hoće biti strpljiv, Allah će ga učiniti strpljivim. Nikome nije dat vrednij i bolji dar od strpljivosti.” (Buhari 3/235; Muslim 7/144-145)
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome Allah hoće dobro, stavi ga na iskušenja.” (Buhari 10/103; Malik 2/5411)
Aiša, radijallahu anha, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika neće zadestiti ni jedno iskušenje, pa čak ni ubod trna, a da mu za to Allah neće pokriti (oprostiti) neke od njegovih grijeha.” (Buhari 10/103; Muslim 16/129)
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, priča da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Za Moga roba vjernika, kojem sam uzeo njegove najdraže osobe od stanovnika ovog svijeta, pa se on bude strpio, nema kod Mene druge nagrade osim Dženneta.” (Buhari, 11/242)
Enes ibn Malik, radijallahu anhu, kaze: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Uzvišeni Allah je rekao: ‘Onome Svome robu kojeg stavim na kušnju sa njegove dvije drage (tj. dva oka), a on se strpi, nadoknadit ću mu ih Džennetom.” (Buhari 10/116; Tirmizi 9/244-245)
Ummu-Seleme, radijallahu anha, kaže: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Nema toga roba koga nešto pogodi pa kaže: ‘Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Moj Allahu, nagradi me za ono što me je pogodilo i daj mi umjesto toga dobro,’ a da ga Allah neće nagraditi i da mu poslije toga neće dati bolje dobro.’ Zatim ona kaže: ‘Kada je umro Ebu-Seleme (moj muž), ja sam govorila: ‘Ima li iko od muslimana bolji od Ebu-Seleme? Njegova je kuća bila prva koja učini hidžru ka Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?!’ Potom sam govorila kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to naredio, pa mi je Allah podario boljeg od njega – Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’” (Muslim 6/220-221; Malik 1/236; Ebu Davud 3/309; Ibn Madzdze 1/598)

Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Husejna ibn Alija, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Svaki musliman i muslimanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koliko davno da se dogodilo i to bude povodom da izgovore rijeci: ‘Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti,’ Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći." (Ovu predaju navodi Ibn Kesir u svom tefsiru)

Vjernik je obavezan da se bori protiv nesreće sa saburom i smirenošću kako bi zaslužili veliku nagradu kako je to obećao Uzvišeni: “O robovi moj koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 10)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporučio umjerenost u tuzi, bez pretjerivanja kao što rade u džahilijetu a Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od vas onaj koji se udara po licu, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu.” (Buhari u Sahihu, 225/1)
Pogotovo za ženu vjernicu koja je ostala bez muža je važno da se okiti sa saburom i hrabrošcu pri ovoj nesreci. Jer ona ima veliku odgovornost u nadgledanju djece nakon što je ta obaveza oslabljena smrcu prvog čuvara porodice. Mnogo je ashabijkih koje su ostale bez svojih najmilijih i svojim primjerima u tim trenucima nam pružaju imansku lekciju o saburu, zadovoljstvu i prisebnosti.
Enes, radijallahu anhu prica: “Razbolio se, a zatim umro sin Ebu-Talhe, radijallahu anhu, u vremenu kada je Ebu-Talha bio odsutan (kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem). Kada je njegova žena vidjela da je umro, pripremila je nešto i sklonila ga u jednom dijelu kuće.
Kada je Ebu-Talha došao, upitao je: ‘Kako je dječak?’- ‘Smirila mu se duša,’ odgovorila je, ‘i nadam se da se odmorio.’ Ebu-Talha pomisli da žena govori istinu (da je dijete ozdravilo). Tek kada je svanulo i on se okupao i htio izaći, žena mu reče da je dječak umro. Potom je sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah, a zatim i obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome sto se zbilo između njih (kao supružnika). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Neka vam Allah, subhanehu ve te ala da blagoslov u vašoj noći.’ Jedan od ensarija je rekao: ‘Vidio sam da su kasnije imali devetero djece i svi su naučili Kur’an napamet.’” (Buhari, 3/169)

Bitno je tugu podnositi svjesno i zadovoljno sa Allahovom subhanehu ve te ala odredbom kako bi postigla veliku nagradu koju Allah subhanehu ve te ala obećava svojim robovima koji su na pravom putu. Plemeniti Kur’an nas podučava metodu strpljenju prilikom nesrece pa Uzvišeni kaže:
O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (Prevod značenja, El-Beqare, 153)
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!” (Prevod značenja, El-Beqare, 155-157)


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam preporučuje sabur i bogobojaznost. Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Prošao je Resulullah kraj neke žene koja je plakala kraj groba pa joj je rekao: ‘Boj se Allaha i budi strpljiva.’” (Buhari, 218/1)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava umjerenosti i pribranosti u slučaju smrti bližnjeg ili prijatelja čime će Allah biti zadovoljan. Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Ušli smo sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, kod Ibrahima koji je ispuštao dušu pa su oči Resulullaha počele suziti a Abdullah ibn Avf, radijallahu anhu mu je rekao: ‘I ti, o Poslaniče?’ reče: ‘O Ibn Avfe, to je iz sažaljenja,’ zatim je ponovo zaplakao i rekao: ‘Doista, oko suzi i srce je tužno ali mi nećemo reći ništa osim ono sa čime je Allah subhanehu ve te ala zadovoljan, a doista smo mi o Ibrahime, tužni zbog rastanka s tobom.” (Buhari, 226/1)

“Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa – tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni.” (Prevod značenja, Ali Imran, 186)

Bitno je tugu podnositi svjesno i zadovoljno sa Allahovom subhanehu ve te ala odredbom kako bi postigla veliku nagradu koju Allah subhanehu ve te ala obećava svojim robovima koji su na pravom putu. Plemeniti Kur’an nas podučava metodu strpljenju prilikom nesrece pa Uzvišeni kaže:
“O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (Prevod značenja, El-Beqare, 153)

Na osnovu Kur'anskih ajeta Allahova govora i hadisa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nema  insan puno da kaze iz svoje glave... Allahov robe ovdje si samo putnik i nisi stvoren ovdje samo da uzivas i da ti ide dobro i da se nadas opet nagradi za bolji svijet! I bolji od nas tj.prve generacije su bile tesko iskusane a gdje je nas iman i njoihov,nasa bogobojaznost i njihova ,gdje su nasi grijesi i njihovi tj.jednostavno bili su bolji od nas a kako su samo bili na kusnji i koji su imali sabur u tim momentima!  Kazem putnici,da bas tako ...ovdje smo krakto i zamisli samo da ces jednog dana preseliti sa svojom diplomom na bolji svijet! Ovdje si na ispitu malo sa gladi,malo sa imetkom,zenama ili muzevima,djecom,zdravljem a iskrenom robu Allah olksa vjeruj te svaku kusnju gdje se strpi a onome koji nema strpljenja na njegovu stetu! Sebi memorisi u glavu je da sve sto se zbiva i desava je Allahovom odredbom i Njegovom mudrosti a zasto?-pa naravno da nas iskusa a lahko je reci da vijerujemo dok ne dodoje kusnja i kad dodoje kako to podnosimo mirno i saburli jer se nadamo nagradi ili pocnemo lupati po kuci i kriviti druge za odredjenu stvar koja se desila eeeh ne ide to tako i tako nisu radili oni prije nas-najbolje generacije!
Stisni zube o Allahov robe ,sve sto dolazi dolazi samo Allahovom odredbom el hamdu lillah i osaburi jer ima sve svoju mudrost i nagradu na oba svijeta ! Sjeti se Allaha Uzvisenog u svakom trenutku,vise namaza obavljaj ,uci Kur'an i zikri-velicaj svog Gospodara i priblizi mu se ibadetom tim,dowama a Allah je Silan,Svevisnji i Mudar koji daje i uzima,olaksava robovima Svojim pa el hamdu lillah na svakom stanju ,ovdje smo samo kratko i vrijedi trpiti a tamo smo vijecno pa vijecni Dzennet ili Dzehennem da nas Allah sacuva patanje u ognju-amin


http://www.youtube.com/watch?v=rOapVPg8Syc

http://www.youtube.com/watch?v=k3A7KK0yyxA&feature=related

10.03.2012.

Neki znakovi lijepog naseg zavrsetka na ovom svijetu!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Neki znakovi lijepog naseg zavrsetka na ovom svijetu!

 

Danas mnogi misle da su znakovi naseg lijepog zavrsetka na ovom svijetu naravno,karijera,dobro auto,zgodna zena ili atraktivna zena,velika kuca,pomogucnosti negdje vani vila,skupa odijeca,veliki broj ljubavnica ili ljubavnika,veliki broj flasa vina u podrumu ili sanku,popularnost ( pjevacice,glumice ili glumca itd..)

Na ja,navedoh par tih stvari za koji vecina danas misli da im je sa ovim i zavrsetak lijep ali nazalost vas moram razocarati jer sa sobom necete nazalost nista ponjeti u kabur-grob i par metara kvadratnih,NISTA od tog sem duse i dobrih djela koje ste cinili naravno samo u ime Allaha na ovom kratkom,prolazno dunjaluku-svijetu!

 

Zatim…pokusaj da svatis i potrudis se te Allaha zamolis da ti bude jedan od ovakvih zavrsetaka koje cu navesti insaAllah…

 

Kaže Allah Uzvišeni:

تَبَارَكَ الَّذِي بِيَدِهِ الْمُلْكُ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ ﴿١﴾ الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ ﴿٢﴾

„Uzvišen je Onaj u Čijoj je ruci vlast - On sve može! - Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; - On je Silni, Onaj koji prašta.''(Suretul Mulk,1-2 )

Iz navedenih ajeta saznajemo da je Allah taj koji ima svu vlast, da je Svemoćan i da je On taj koji daje smrt i život.

Svake sekunde na ovom svijetu umire na hiljade ljudi. Tako vidimo ili čujemo da su neke osobe preselile na ahiret. Neki prirodnom smrću, neki na bojnom polju, neki u saobraćajnoj nesreći, neki u avionskoj, neki izgore u požaru, neke zatrpa zemlja ili ruševine. Neko umre na nečistom mjestu, u lošem društvu ili prilikom činjenja grijeha, a neko umre na časnom mjestu, u dobrom društvu ili dok je bio zauzet Allahu ugodnim djelom.

Mjesto, vrijeme ili način na koji neko umire može upućivati na njegov konačni završetak na ahiretu. Danas ću bi iznillahi teala govoriti o nekim znakovima sretnog završetka.

Prije nego započnem pisati o ovoj veoma interesantnoj temi moramo definisati šta je to sretan završetak.

Lijep ili sretan završetak je da Allahov rob uspije da ostavi sve ono što srdi Allaha, da učini teobu, pokaje se za svoje grijehe i da ustraje u činjenju dobrih djela sve dok mu smrt ne dođe. Na ovo nas upućuje hadis Allahova Poslanika s.a.v.s., gdje kaže:

قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: (إذا أراد الله بعبده خيراً استعمله) قالوا: كيف يستعمله؟ قال: (يوفقه لعمل صالح قبل موته)

„Kada Allah želi dobro svome robu iskoristi ga.“ Rekoše: „Kako ga iskoristi?“ Reče:“Na taj način što ga usmjeri ka činjenju dobrih djela prije smrti.“ Ahmed i Tirmizi

 

Što se tiče lijepog završetka on ima mnogo svojih alameta (znakova), neke od njih primjeti onaj koji umire, a neke primjete ljudi koji budu kod umirućeg.

Zatim...

1.Jedan od znakova lijepog završetka jeste osjećaj radosti i zadovoljstva koje osjeti umirući zbog donošenja radosne vijesti o ulasku u džennet.  Kao što Allah Uzvišeni kaže:

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ ﴿٣٠﴾

„Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”(Suretul-Fussilet, 30)

Ovom radosnom viješću bivaju  mumini obradovani prilikom umiranja, zatim dok borave u njihovim kaburima i prilikom njihovog proživljenja iz kabura.

Na ovo nas upućuje hadis kojeg prenose Imam Buharija i Muslim od majke vjernika h. Aiše r.a., koja kaže:

قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: من أحب لقاء الله أحب الله لقاءه، ومن كره لقاء الله كره الله لقاءه فقلت: يا نبي الله! أكراهية الموت، فكلنا نكره الموت؟ فقال: ليس كذلك، ولكن المؤمن إذا بشر برحمة الله ورضوانه وجنته أحب لقاء الله، وإن الكافر إذا بشر بعذاب الله وسخطه كره لقاء الله وكره الله لقاءه

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.,: „Onaj ko voli da se susretne sa Allahom i Allah voli da se susretne sa njim.“ Rekoh: „O Allahov Poslaniče! Da li je to prezir prema smrti, svi mi preziremo smrt?“ Reče: „Ne nije to, nego mumin kada bude obradovan Allahovom milošću, njegovim zadovoljstvom i njegovim džennetom zavoli susret sa Allahom, a kjafir kada bude obavješten o Allahovom azabu (patnji) i njegovoj ljutnji zamrzi susret sa Allahom i Allah zamrzi susret sa njim.“

U vezi značenja ovog hadisa rekao je Imam Ebu Ubejd El-Kasim ibn Selam: „Ovdje se ne misli na prezir prema smrti i smrtnim bolovima zato što nema nikoga a da to ne prezire, nego ono što je prezreno ovdje jeste pretjerana ljubav prema dunjaluku i vezanost za njega te mržnja da se vrati Allahu i ahiretu. Ovo nam pojašnjavaju Allahove riječi upućene onima koji su pretjerano voljeli dunjaluk gdje im Allah kaže:

إِنَّ الَّذِينَ لَا يَرْجُونَ لِقَاءَنَا وَرَضُوا بِالْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَاطْمَأَنُّوا بِهَا وَالَّذِينَ هُمْ عَنْ آيَاتِنَا غَافِلُونَ أُولٰئِكَ مَأْوَاهُمُ النَّارُ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ

„Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni - prebivalište njihovo biće Džehennem, zbog onoga što su radili.“(Suretu Junus, 7-8 )

Rekao je El-Hattabi: „Čovjekova ljubav za susretom sa Allahom znači davanje prednosti ahiretu nad dunjalukom tako da ne voli stalno na njemu da ostane nego se priprema za odlazak sa njega.“

Rekli smo da ima mnogo znakova koji upućuju na lijep i sretan završetak pa ćemo insaAllah da spomenuti neke od njih:

2.Sljedeci znak jeste izgovaranje šehadeta prilikom smrti. Dokaz za ovo je hadis Allahova Poslanika s.a.v.s., kojeg prenosi El-Hakim i drugi da je Poslanik s.a.v.s., rekao:

من كان آخر كلامه لا إله إلا الله دخل الجنة

„Onaj čije posljednje riječi budu nema drugog boga osima Allaha ući će u Džennet.“

Znaci od znakova lijepog završetka gdje sam spomenula, da je jedan od znakova koji upućuje na lijep završetak izgovaranje šehadeta prije smrti. Nekima se čini da je ovo jednostavno, ali nije tako. Mnogi danas imaju kusnju u nekim stvarima ( udes,bolest,koma,stah,mozdani,srcani itd…) pa vjeruj te u tim momentima se mnogi pozabave oko sebe,(sem iskrenih vjernika koji stalno prije kusnji su izgovarali sehadet,urezo se na srca i jezik im ). Mnogi u tim kusnjama sem vjernika opet kazem,broje 50,100,1000 km,umijesto sehadeta od na samrti broji marke,eure hmm  pa sto li Ja Rabbi,zato sto je to mu bila glavna stvar na dunjaluku pare,biznis…neki prizivaju necija imena na samrti svojih nekih estagfirullah volji da ih vise prije smrti…neki pjevaju pjesme Madone ili Cece,Dragane esagfirullah a sto li? Pa naravno kada su se budili i lijegali sa njihovim pjesama umijesto sehadeta i dova,zahvale Allahu…

Eh kako posijes robe,rako ces i poznjati!!!

Zato da bi neko lahko izgovorio šehadet na samrti mora stalno da spominje Allaha i da ga moli da smrt dočeka pri punoj svijesti. Imali smo svi  priliku vidjeti, ljude koji umiru u nesvjesnom stanju, ili ljudi koji umiru a ne mogu ni riječi da kažu ili kakoh rekoh neki broje,neki dozivaju neke svoje,ili neki cak pjevaju ... Da nas Allah toga sačuva.AMIN

 

3.Sljedec znak je znojno čelo. Tj. da mu na čelu bude znoja prilikom umiranja. Burejde bin El-Husajb prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao:

موت المؤمن بعرق الجبين

„Smrt vjernika je znojno čelo.“ Ahmed i Tirmizi)


4.Jedan od lijepih završetaka je da čovjek umre uoči petka ili u petak. Shodno hadisu Allahova Poslanika s.a.v.s., koji kaže:

ما من مسلم يموت يوم الجمعة أو ليلة الجمعة إلا وقاه الله فتنة القبر

„Musliman koji umre u petak ili uoči petka Allah će ga sačuvati fitneta u kaburu.“

 

5.Zatim od znakova lijepog završetka jeste i svaki onaj koji preseli kao šehid bilo to kao borac na Allahovom putu, ili ako preseli od teške i zarazne bolesti kao što je kuga, ili od tifusa, ili se utopi ili izgori u vatri ili pogine pod ruševinama.

Allahov Poslanik s.a.v.s., je rekao:“Koga vi smatrate šehidom?“ Rekoše:“Onaj ko pogine na Allahovom putu, on je šehid.“ „Onda ima malo šehida iz mog ummeta.“-reče Allahov Poslanik. „A ko su oni o Allahov Poslaniče?“ Reče:“Onaj ko bude ubijen na Allahovom putu on je šehid. Onaj ko umre na Allahovom putu on je šehid. Onaj ko umre od kuge on je šehid. Onaj ko umre od tifusa on je šehid. Onaj ko se utopi on je šehid.“- Muslim

 

Interesantno je da i onaj ko izgori u požaru ili bude ubijen na pravdi Boga i on se računa šehidom.

Kada Poslanik a.s., govori o šehidima vidimo da ih ima više vrste i da svaka od njih upućuje na lijep završetak na Ahiretu.


6.Zatim od znakova  je poginuti kao sehid boreci se da Allahova rijec bude gornja. Kaze Allah, prevod znacenja: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su zivi i u obilju su kod svoga Gospodara, radosni zbog onoga sto im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se jos nisu pridruzili, za koje nikakva straha nece biti i koji ni za cim nece tugovati; radovace se Allahovoj nagradi i milosti i tome sto Allah nece dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.(3;169-171)

 

7. Zatim umreti dok se priprema za borbu na Allahovom putu ili na hadzu. Kaze Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem:
Ko god je ubijen na Allahovom putu, smatra se sehidom, i ko god umre na Allahovom putu,i on je sehid.(Muslim i Ahmed prenose ovaj hadis).

Poslanik, s.a.v.s. je rekao u vezi covjeka koji je posao da obavi hadz pa je pao sa kamile i umro, prevod znacenja: Okupajte ga vodom i liscem lotosa, i umotajte ga u dva ogrtaca i
ne pokrivajte mu glavu jer ce on na Sudnjem danu biti prozivljen a izgovarace telbiju (ono sto se izgovora prilikog hadza i umre - labajke Allahume lebejke(Allahu odazivam ti se).

 


8.Zatim od znakova je umrti tacno prilikom zavrsetka nekog ibadeta tako da taj ibadet bude posljednje sto covjek ucini ovdje u zivotu. Abu Huzejfa prenosi od Allahova poslanika sallalahu alejhi ve sellem,: Onaj ko kaze La ilahe illaAllah trazeci Allahovo zadovoljstvo pa mu to bude posljednje u zivotu, uci ce u Dzennet. I onaj ko dadne sadaku trazeci time Allahovo zadovoljstvo pa mu to bude posljednje sto ucini u ovom zivotu, ce uci u Dzennet.(Ahemd,5/391)


9.Od znakova lijepog zavrsetka je umreti prilikom odbrane jedne od pet stvari koje stiti islamski Serijat muslimanima: vjere, zivota, imetka,casti i svijesti. Said ibn Zaid r.a prenosi da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj ko umre braneci svoj imetak (od onog ko zeli da mu ga otme) je sehid, onaj ko umre braneci svoju porodicu (od onoga ko zeli da im naudi) je sehid, onaj ko umre braneci svoju vjeru je sehid, i onaj ko umre braneci svoj zivot (od onoga ko zeli da ga ubije) je sehid. (Tirmizi i Abu Davud)


10.Zatim od znakova je umrijeti od neke od zaraznih bolesti. One o kojima nas je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem ,obavjestio su sljedece:
a) Kuga. Anas ibn Malik ra prenosi da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem,rekao: Kuga je uzrokom sehadeta svakom muslimanu koji umre od nje. (Abu Davud, 4772, Tirmizi, 1418 i 1421).


b) Tuberkuloza. Rasid ibn Hubais prenosi da je Allahov Poslanik,sallalahu alejhi ve sellem,rekao: Smrt prilikom borbe na Allahovom putu je uzrok sehadet, kuga je uzrok sehadeta, smrt prilikom porodjaja je uzrokom sehadeta, i tuberkuloza je uzrokom sehadeta. (Ahmed, 3/289)


c) Stomacne bolesti. Prenosi Ebu Hureira ra da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao:Musliman koji umre od stomacnih bolesti je sehid.

 

11.Od lijepih završetaka a koji se veže samo za žene je smrt prilikom porođaja. U hadisu kojeg prenosi Ubadeh bin Samit se navodi da je Poslanik a.s., nakon što je upitan o šehidima spomenuo i ženu koja umre na porođaju i da će je njeno dijete pupčanicom vući u Džennet.

Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: A zena koja umre nakon porodjaja, njen sin ce je uvesti uDzennet za pupcanu vrpcu. (Ahmed, 4/201, i 5/323)


12.Zatim od znakova lijepog zavrsetka je ugusiti se ili umreti pod rusevinama. Ebu Hureira prenosi da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem rekao: Sehida je pet vrsta: Onaj ko umre od kuge, stomacnih bolesti, ugusi se i onaj koji umre pod rusevinama.
(Tirmizi, 1063 i Muslim, 1915.)

 

Dzabir ibn Atik r.a kaze da je Allahov Poslanik,sallalahu alejhi ve sellem ,rekao: Sehida
osim onih koji poginu na Allahovom putu ima jos sedam vrsta: onaj ko umre od kuge, onaj ko se ugusi, ko umre od upale pluca, ko umre od stomacnih bolesti, onaj ko umre od opekotina, onaj ko umre pod rusevinama,i zena koja umre pri porodjaju. (Naravno ovo vazi pod uslovom da su bili muslimani).
(Ahmed, Abu Davud, Nisai, i Hakim koji ga ocjenjuje kao sahih a Zehebi se slaze sa njim). (Ahmed 5/446, Abu Davud,3111, Nisai 4/13-14, i Hakim, 1/352)

 

Pogotovo je lijepo svoj život završiti činjenjem dobrih djela. Poslanik s.a.v.s., je rekao:

من قال لا إله إلا الله ابتغاء وجه الله ختم له بها دخل الجنة، ومن تصدق بصدقة ختم له بها دخل الجنة

„Onaj ko kaže nema drugog boga osim Allaha želeći time Allahovo zadovoljstvo i time okonča svoj život ući će u Džennet. Onaj ko udijeli sadaku i time okonča svoj život ući će u Džennet. Ahmed

Ovo su bili neki od znakova lijepog završetka koji ne garantuju nikome da će doista završiti kao džennetlija, nego samo upućuju na lijep završetak. A da li će neko biti džennetlija ili džehennemlija to samo Allah zna.

Normalno je da svako od nas želi da njegov ovodunjalučki život se okonča na najljepši način. Da umre sa osjećajem da je Allah zadovoljan sa njim. Svi mi želimo da uživamo u Džennetu i njegovim ljepotama, ako je to tako šta moramo učiniti da bi naš život završio dobrim.

Prva stvar koja je ujedno i najveća jeste da čovjek stalno bude u pokornosti i bogobojaznosti od Allaha. Zatim da čovjek iz dubine svoje duše moli Allaha u svojim dovama da ga Allah usmrti na imanu i takvaluku. Zatim da čovjek radi na popravljanju svoje vanjštine kao i svoje duše i da njegov nijjet bude ka tome usmjeren, jer onaj ko nešto traži njemu se i daje.

Poslušajmo nekoliko kazivanja o tome kako su ashabi drugovi Allahova Poslanika s.a.v.a., dočekivali smrt.

Jedan od ashaba zvani Ebu Derda' koji je bio izuzetno pobožan i bogobojazan kada mu se primakla smrt pitali su ga: „Šta želiš?“, odgovorio je: „Oprost moga Gospodara.“ A zatim se obratio prisutnima riječima: „Podstičite me na izgovor (talkina) La ilahe illellah Muhammedun resulullah“, a stalno je ponavljao šehadet sve dok nije ispustio svoju plemenitu dušu i napustio ovaj prolazni svijet.

Nekada vjernik osjeti kako mu se smrt primiče isto kao da dobije neki išaret. Tako je bilo i sa ashabom zvanim Ebu Sufjanom koji je u periodu dok je Omer el-Faruk bio halifa osjetio da mu se primakao edžel, pa je sam sebi iskopao kabur. Iza toga nije prošlo ni tri dana a smrt mu dođe kao da je između njih bio dogovoren susret. Kada je umirao pogleda svoju ženu i djecu te im reče: „Nemojte za mnom plakati, jer tako mi Allaha, od kako sam primio islam nisam učinio nikakav grijeh.“ Ne prođe malo vremena i ispusti svoju dušu.

Ashab zvani Ebu Ubejde ibn Džerrah je umro od kuge i dok je bio na samrti oporučivao je svojim borcima sljedeće: „Ja vam oporučujem sljedeće i ako se toga budete pridržavali stalno ćete biti na hajru i selametu: Klanjajte namaz, postite ramazan, dajite zekat i sadaku, obavljajte hadž i umru, jedni drugima pomažite, naredbe starješina vjerno izvršavajte i nemojte ih varati ni izdavati. Ne žudite za dunjalukom, jer, zaista, čovjek kada bi hiljadu godina živio, opet mora doći u ovaj položaj u kome vidite mene sada, i neka je na vas Allahov mir i milost.“ 

Iz svega navedenog smo vidjeli koliko je bitno svoj ovozemaljski život uskladiti sa principima islama kako bi naš završetak bio na imanu i islamu.

 

Uzvišenog Allaha molim da nas okoristi Svojom Knjigom, Kur'anom, i da nas učini od njegovih nosilaca!

Molim Ga, subhanehu ve te'ala, da nam oprosti naše grijehe i loša djela, da nam uveća naša dobra djela!

Molim Ga Uzvišenog da naša djela učini iskrenim samo radi Njega!

Molim Ga da nas učini iskrenim i istinskim sljedbenicima Njegova poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!

Molim Ga Svevišnjeg da među nama ne ostavi nijednog grijeha a da nam ga ne oprosti, da pri nama ne ostavi nijedne brige a da je ne otkloni od nas, nijedne tegobe a da nam ne olakša i razgalicu da, da među nama ne ostavi nijedne sramote a da nam je ne prekrije, da ne ostavi među nama duga a da nam ne pomogne da ga vratimo, da ne ostavi među nama nijednog bolesnog a da ga ne izliječi, zalutalog a da ga ne uputi!

Molim Ga Uzvišenog da oprosti i smiluje se nama, našim roditeljima i svim vjernicima na Sudnjem danu!

Molim Allaha da učini najljepši dio našeg života njegov kraj, a najljepši dan onaj kada se susretnemo sa Allahom. Amin.Amin...Amin Ja Rabbi

http://www.youtube.com/watch?v=P4GsJnLQqk4

http://www.youtube.com/watch?v=fyBdMYXnoSU

http://www.youtube.com/watch?v=IX3kAxLWbW0&feature=player_embedded#!

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk

 


09.03.2012.

Zašto Islam ne dozvoljava prisilu u vjeri ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 Zašto islam ne dozvoljava prisilu u vjeri ?


Onoga koga hoće - Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.)

I riječi Uzvišenog: On u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome On hoće. (En-Nahl, 93.)

Niko ne može biti izvan Allahove volje: A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova neće! (Et-Tekwir, 29.)

 Također Uzvišeni kaže: Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, - Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće. (El-Kasas, 56.)

Nema prisile u vjeru, put ispravnosti se raspoznaje od zablude. Ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha, taj se jako prihvatio za najčvršću vezu kojoj nema prekidanja, a Allah sve čuje i zna. (Prijevod značenja El-Bekare, 256.)


Na početku ovog časnog ajeta nalazimo da Uzvišeni Allah spominje veoma važan princip koji proizilazi iz osnovnih karakteristika islama. Iz mnogih dokaza baziranih na temeljima islama, Kur'anu i Sunnetu, znamo da se ova vjera zasniva na jasnim, čvrstim i nepobitnim dokazima. Kaže Uzvišeni Allah: Zaista smo Mi poslali Naše poslanike sa jasnim dokazima. (Prijevod značenja El-Hadid, 25.) Dakle, jedna od osnovnih karakteristika ove vjere je jasnoća i nepobitnost dokaza koji potvrđuju njenu ispravnost i nenatrunjeno Božansko porijeklo. Upravo zbog ove činjenice islam u svom pozivanju ljudi u ispravno vjerovanje koristi metodu sile dokaza, a nikada dokaz sile.



Savršenstvo islama –uputa ili zabluda

Poznati islamski učenjak Abdur-Rahman ibn Nasir es-Sa'di (1307.-1376. h.g.) u svom tefsiru, komentarišući ovaj ajet, kaže: "Ovo je dokaz savršenosti islamske vjere, jer zbog potpunosti njenih jasnih dokaza i zato što je to vjera razuma i nauke, vjera fitre (čiste ljudske prirode) i mudrosti, vjera dobra i poziva u njeg, vjera istine i upute, zbog svoje savršenosti i činjenice da je prihvataju čiste ljudske prirode, zbog svega ovoga nema potrebe za silom i prisilom da bude prihvaćena. To zato što je prisila potrebna u ono što je odbojno srcima i u suprotnosti je sa stvarnošću i istinom." (''Tefsirul-Kerim Rahman fi Tefsiri kelamil-Menan'')

 

Uzvišeni Allah upućuje na pravi put one koje On hoće. Svojom milošću ih čuva i zaštićuje, a isto tako Svojom pravednošću pusti u zabludu, ponizi i iskuša koga hoće, jer svi ljudi se nalaze, po Njegovoj volji, između Njegove milosti i Njegove pravednosti.

Uzvišeni Allah je Onaj koji upućuje u vjeru one Svoje robove koje On hoće, i čuva ih od zablude i udaljuje ih od zablude i griješenja i spašava ih od toga, i njegovih štetnih posljedica na ovom i budućem svijetu. Pa koga Allah takvim učini, to je Allahova milost i dobročinstvo na čemu treba biti zahvalan. Isto tako, Uzvišeni Allah pusti da neki Njegovi robovi zalutaju. On im uskrati Svoju pomoć i prepusti ih same sebi. Ostavi ih pristupačne šejtanu i ne uzima ih u zaštitu. Na taj način ih iskušava, a oni padaju u zabludu i griješenje.

Ne upucujemo mi na pravi put,nego Allah subhanehu ve te'ala


Postovani brate i sestro,koliko imamo samo primjera da je Allah Uzviseni uputio nas,dao nam uputu a nije mozda nase roditelje ili kontra,koliko nas kao  vijernika je djecu svoju odgajalo u Islamu,ucilo,nazor tijeralo ali Allah im dao nakon uputei zabludu pojedinima te da ih sejtan zavede i skrene sa pravog puta nakon upute.Nama je to naravno velika kusnja jer bi mi volili da su vijernici! koliko smo samo dali truda ali Allahovi robovi,Uzviseni  upucuje na pravi put koga i kad hoce a ostavlja u zabludi koga On hoce a mi mozemo samo biti sebeb-razlogom tome nasim lijepim ahalakom,nasim djelima,pa i mudrim pozivima im omiliti Islam a od prisile nema nista!

Uzecu za primjer nasu djecu!

Koliko smo se sami bili uzdigli da mi upucujemo nasu djecu pa nas Allah bas tu stavi na kusnju! Boli hm...'' Pa evo ti robe pa vidi da Ja upucujem na pravi put i skrecem sa pravog puta''

Koliko nase djece samo radi nas uspostavljaju i rade djela vijernika u kuci i glume nam vjernike...,klanjaju,slusaju ili uce Kur'an itd a cim predju kucni prag rade djela kafira ( pa pocine kufr i sirk,harame-pocnu drogu uzimati,alkohol i blud ciniti ) sejtan ih prokleti zaveo i skrenuo sa Allahovog puta jer je Allah i to odredio kao i sve prije 50.000 godine, prije stvaranja zemlje i nebesa sta ce sve biti te i  nasu sudbinu je odredio ( kad se roditi,kad umrijeti,koliko djece imati,kada udes imati,kada biti u vjeri a kada ce nekog od nas skrenuti na pravog puta itd....) .Pa kazem da djeca nekad rade djela vijenika samo da nama srca smire,samo da ne dobiju batine ili neku drugu kaznu a njihova srca zapecacena i ne boje se Allaha jer je Allah odredio da ce biti ili vjecno ili za neko vrijeme u zabludi!!! Molim Allaha da nas uputi i nase najmilije,da nas sacuva kunje koje necemo moci podnjeti i da nas preseli kao iskrene robove-amin

Robe Allahov,ma koliko se ti trudio i tjerao ili prisiljavao nekoga ( djecu,roditelje,zenu,muza,rodbinu... NE UPUCUJES TI NA PRAVI PUT,NEGO UZVISENI ALLAHA,kad On hoce i koga hoce )

Koliko nas ce raditi djela ili rade djela vijernika pa Allah dadne da skrenu sa pravog puta i presele-umru  kao kafiri (da nas Allah sacuva toga-amin ) a koliko ljudi zive i rade djela kafira ili su sami kafiri pa ce ih Allah uputiti na pravi put milosti svojom pa ce preseliti kao vijernici...zato Allahov robe pobrni se na sebi ,svojim djelima-ibadetu i  dovi , ustraj,moli Allaha da ucvrsti tvoje korake u Njegovoj vjeri,dovi-moli za svoje najmilije jer SAMO Allah upucuje opet kazem a ne ti,pa bilo ti drago ili ne, bices iskusan na najdrazem da to osijetis prvo u svojoj kuci ,pa kad bi ti glavom kroza  zid krenuo nista neces promijeniti sem cvrstog ubijedenja i oslonca na Allaha da te trenutno iskusao i da ce ti kusnju olaksati i nagraditi te,da ce to tvoje najmilije uputiti !  Dovi jer dova-molba je srz ibadeta (trazi samo od Allaha uputu tom i tom insanu...koje navedoh )

Pa osaburi i ustraj na pravom putu,znam da boli ali zar nije Uzvisnei obecao da ce nas iskusavati sa imetcima nasim,zenama nasim,djecom nasom,zivotima....paa!!! Sve je to ispit nas za onaj svijet , tebi kusnja a nekom zabluda a zato OSABURI i imaj cvrsto ubijedenje da ce Allah Uzviseni uputiti tvoje roditelje,nekom dijete ,nekom hanumu,a nekom nekog....

Zar nemamo primjer kod Ibrahima a.s. i njegog oca...Ibrahim je  dovio je za njega a jedan na uputi jedan u zabludi,zar nemamo primjer kod Faraona i Sare,zar nemamo primjer kod Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem i njegovog amidze ebu Leheb,zar nemamo primjer u ashabima i njihovim  porodicama da su jedni na istini bili a drugi u zabludi ...pa sta je reci danas za nas koji smo tek poceli prati kosulje dzehla nakon ukorijelog komunizma u kojem smo zivjeli! Koliko mi trebamo  voda da saperemo Dzehl i imana da imamo?Pa da skinemo kosulje dzehla i obucemo kosulje ciste Islama i imana...koliko samo treba da kusnje  prodjemo jer nezaboravi Allahov robe da nismo kartu za Dzennet rezervisali samo nasim VANJSKIM IZGLEDOM ( MashaAllah brada duga,skraceni brkovi i hlace,misvak u ruci ,niqabima itd...) Ne nije to viza za Dzennet robovi Uzvisenog!!! Dug je i trnovit put ka Dzennetu a Allah Uzviseni iskusava na cemu On hoce ,pa bilo nam drago ili ne!

Pa stisni zube na svakom udaru robe i mirno podnesi svaki pad,pa ustani sa Allahovom pomoci i milosti svaki put kad padnes i budi jaci,snazniji u imanu te Allahu se zahvali na svakom stanju i kusnji!!! Znam tesko je...tesko je vjeruj kada si Allahaov rob koji radi za Allahovu vjeru  i dan i noc a mozda sin ili kcerka uzimaju drogu,bludnice pa i neznas gdje su jer su te napustili a noci duge i bolne ALLAHU EKBER!!! Pa nedocekaj sabah da se pitas ''Pa sto meni Allahu ovo i ovo...?'' esagfirullah!!!!

Nego ne docekaj sabah sa sejtanom koji i tebe zavodi,nego se Allahu priblizi sto vise,nocnim namazom,dovama i osami se sa svojim Gopodarom... ja bas tad,ja bas tad necudi se !!! Bas tad kada mozda tvoje djete smrka drogu u tim satima,dovi i moli Gospodara za svoju i njegovu uputu,zikri-Allaha velicaj....

Kazem opet Allah upucuje na pravi put a mi ne,a mi mozemo samo metode Poslanika sallallahu alejhi we selleme upotrijebiti na najljepsi nacin sa Allahovom pomoci i milosti se nadati uspijehu...

To je pravda Uzvišenog Allaha. On posjeduje dalekosežnu mudrost i apsolutnu pravičnost. Dokaz da je Uzvišeni Allah Onaj koji izvodi na pravi put onoga koga hoće, a ostavlja u zabludi onoga koga hoće su Njegove riječi:

وَالَّذِينَ كَذَّبُوا بِآيَاتِنَا صُمٌّ وَبُكْمٌ فِي الظُّلُمَاتِ ۗ مَن يَشَإِ اللَّهُ يُضْلِلْهُ وَمَن يَشَأْ يَجْعَلْهُ عَلَىٰ صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ 

Onoga koga hoće - Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.)

وَلَوْ شَاءَ اللَّهُ لَجَعَلَكُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَلَٰكِن يُضِلُّ مَن يَشَاءُ وَيَهْدِي مَن يَشَاءُ  

I riječi Uzvišenog: On u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome On hoće. (En-Nahl, 93.)

إِنَّكَ لَا تَهْدِي مَنْ أَحْبَبْتَ وَلَٰكِنَّ اللَّهَ يَهْدِي مَن يَشَاءُ

Također Uzvišeni kaže: Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, - Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće. (El-Kasas, 56.)

Sve je to, dakle, od Uzvišenog Allaha. Ovo je od temelja akide ehli-s-sunneta nasuprot mu'tezilama koji kažu da su ljudska djela njima stvorena. Onoga ko slijedi pravi put Allah je uputio Svojom dobrotom i Svojom blagodati, a onoga ko slijedi zabludu Allah je ostavio u zabludi Svojom pravičnošću.

Svi ljudi se kreću Allahovom voljom između ove dvije stvari, između Allahove dobrote i Allahove pravičnosti.

Čovjek može biti vjernik, upućen ili nevjernik, u zabludi.

Vjernik je upućen da ide pravim putem zahvaljujući dobroti Uzvišenoga Allaha, Njegovom znanju, neograničenoj mudrosti, plemenitosti i blagodarnosti.

Onaj koji živi u zabludi okrenut je nevjerstvu i griješenju i to po pravičnosti i znanju Uzvišenog Allaha i Njegove neograničene mudrosti.

وَمَا تَشَاءُونَ إِلَّا أَن يَشَاءَ اللَّهُ رَبُّ الْعَالَمِينَ

Niko ne može biti izvan Allahove volje: A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova neće! (Et-Tekwir, 29.)

Dešava se da čovjek, ponekad, sam krene pravim putem, uz Allahovu pomoć, a potom ga Uzvišeni Allah kazni zbog nekog grijeha ili nemara, pa ga ostavi u zabludi. Poslije toga mu stigne Allahova uputa. Katkada čovjek zaluta u totalnu zabludu, da nas Allah zaštiti od toga. Sve se odvija voljom Uzvišenog Allaha.

Allah je naredio stvorenjima da Mu budu pokorni. Zabranio je da mu budu neposlušni. Sve što se događa biva Njegovom odredbom i voljom. Čovjekova volja je pod kontrolom Allahove volje. On upućuje na pravi put onoga koga hoće, a ostavlja u zabludi onoga koga On hoće. Niko ne može učiniti ništa od onoga što Allah neće, jer niko ne može odbiti Njegovu odredbu i ništa ne može Njegovu presudu odgoditi, i niko Ga ne može nadvladati.

Svemoćni Allah je Uzvišen. Niko Mu ravan nije i ne može se suprotstaviti Njegovoj naredbi u Njegovoj presudi, Njegovoj moći stvaranja i Njegovoj vlasti. Niko Mu nije ravan ni u čemu od toga. Niko Mu nije ravan u Njegovim imenima i Njegovim svojstvima. On je Slavljeni i Uzvišeni!

لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ

Niko nije kao On. (Eš-Šura, 11.)

فَلَا تَجْعَلُوا لِلَّهِ أَندَادًا وَأَنتُمْ تَعْلَمُونَ

Uzvišeni kaže: Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim! (El-Bekare, 22.)

Kada Uzvišeni Allah odredi da nešto bude on to i izvrši (sprovede). Kada bi se sva stvorenja udružila da steknu neku korist koju Allah ne da, ili da spriječe štetu koju On odredi, ne bi imali načina da to učine.

Uzvišeni Allah kaže:

وَإِن يَمْسَسْكَ اللَّهُ بِضُرٍّ فَلَا كَاشِفَ لَهُ إِلَّا هُوَ ۖ وَإِن يَمْسَسْكَ بِخَيْرٍ فَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podar, - pa, samo je On Svemoćni. (El-En'am, 17.)

Također, Uzvišeni kaže:

مَّا يَفْتَحِ اللَّهُ لِلنَّاسِ مِن رَّحْمَةٍ فَلَا مُمْسِكَ لَهَا

Milost koju Allah podari ljudima niko ne može, poslije Njega, dati. (Fatir, 2.)

ili kaže Uzvišeni:

إِنَّمَا أَمْرُهُ إِذَا أَرَادَ شَيْئًا أَن يَقُولَ لَهُ كُن فَيَكُونُ

I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne "Budi!" - i ono bude. (Ja-sin, 82.)

Kada Uzvišeni Allah donese neku presudu ta presuda je izvršna. Ona teče. Ništa je ne može odgoditi:

وَاللَّهُ يَحْكُمُ لَا مُعَقِّبَ لِحُكْمِهِ

A Allah sudi! Niko ne može presudu Njegovu, odgoditi. (Er-Ra'd, 41.)

Kada Allah nešto hoće, Njegova volja je izvršna, ne može se pobiti. Ona je izvršna nad svim stvorenjima, s toga kaže Uzvišeni Allah:

وَاللَّهُ غَالِبٌ عَلَىٰ أَمْرِهِ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ

A Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna. (Jusuf, 21.)

I na kraju kao jedan zaključak navešćemo sljedeće jako bitne stvari za vjernika i vjernicu da ih znaju što bi mi rekli “u po bjela dana I noći” a to je braćo moja, Uzvišeni Allah je nad svim. Niko Mu nije ravan ni u čemu. Niko i ništa Mu nije slično. Njegova odredba se ne može odbiti, Njegova presuda se ne može odgoditi. Niko Ga ne može nadvladati.

 

Kada imamo ovo u vidu moguće nam je da bar djelimično osjetimo nadnaravni, začuđujući i zadivljujući stil Kur'ana, što je ljudima još jedan dokaz više Božanskog porijekla ove Vječne knjige, a samim tim i odraz Božije milosti, mudrosti i veličine, kao i poziv u čvrsto prihvatanje njegovih tajnih poruka kroz sva vremena i prostore. Naime, spomenuli smo da je osnovna karakteristika islama jasnoća i nepobitnost dokaza sa kojima je došao, a iz toga proizilazi da upotreba sile u njegovom širenju odudara od ovog principa, pa samim tim nije u osnovi ni dozvoljena. Ali mi nalazimo da kur'anski govor stavlja na prvo mjesto, a samim tim ističe ovaj zaključak: "U vjeru nema prisile", dok ono što po običaju dolazi na početku kao uvod u zaključak, ili rezultat, spominje kasnije u cilju obrazloženja koje u ovom slučaju ima posebno jako značenje. Ovo potvrđuje i činjenica da je spomenut u obliku la nafijeh lil džins- potpuna kategorička negacija, tj. nema prisile u vjeru, u značenju: ne prisiljavajte nikoga na primanje islama i to uzmite i prihvatite kao opći princip i zakon. Treba imati u vidu i kontekst u kojem se pojavljuje ovaj ajet, a to je nama važna činjenica koja se ogleda u tome da poruke ovog ajeta dolaze nakon Ajetul-Kursije, koja je navjeći ajet Kura’na po svome značenju i porukama kako nas obavještava Resulullah, s.a.v.s. (Sununut-Tirmizi, poglavlje Fadailul-Kur’an) U njoj je od jasnih dokaza i neopobitnih činjenica spomenuto ono što čini čovjeka svjesnim ciljeva vjere i njenih vječnih poruka. U ovome vidimo i veliku mudrost Kur’ana uzvišenog koji se ne zadovoljava i ne svodi na obavještenje i izlaganje, već upućuje čovjeka ukazujući mu na najbolji put i rješenja, obrazlažući svoje principe i približavajući ih ljudskim shvatanjima. Kada ih čovjek kao takve shvati i prihvati, one postaju nerazdvojiv dio njega bez kojeg ne može živjeti i radije će se rastaviti od života nego napustiti ove odgojne i uzvišene poruke i zakone.

Islam bez prisile

Kada imamo ovo u vidu prirodno je da postavimo pitanje zašto islam ne dozvoljava prisilu u vjeru i to obrazlaže jasnoćom svojih dokaza? Kada znamo pouzdano uz nepobitne činjenice da je nešto ispravno zašto ne bismo nekoga i nasilu natjerali na to dobro, i zašto u osnovi to nije u islamu prihvaćeno? Zar roditelj nikada ne natjera svoje dijete da radi ispravno i u tome se ogleda samilost i želja za dobrom prema njemu? Sa vjerom je nešto drukčije. Allah, dž.š., hoće od ljudi djela iz uvjerenja, a ne prazna djela koja nisu zasnovana na čistom, čvrstom i ispravnom uvjerenju. Djelo kod Allaha, dž.š., nema vrijednosti, koliko god bilo lijepo i korisno, ako nije urađeno sa čistim nijjetom (namjerom) u ime Njega i sa iskrenim vjerovanjem. Islam dijeli ljude na tri vrste: mu’mine, kafire i munafike. Poznato je da su kafiri oni koji ne vjeruju i ne prihvataju principe islama. Gori od njih i opasniji za vjeru su oni koji javno ispoljavaju da su muslimani a potajno gaje kufr i niječu islam. Nije nam onda potrebno da od loših ljudi činimo gore (tj. od kafira munafika), jer i ako budu radili u skladu sa propisima islama, tako da bi ga zamrzili i prekinuli svaku nadu u budućnosti da ga iskreno prihvate. Ovdje je važno napomenuti da kur’anske riječi: “Nema prisile u vjeru”, znače da je prisiljavanje u vjeru zabranjeno i to jasno moramo odvojiti od onoga što čujemo kod nekih “nema prisile u vjeri.” Ovo su dva potpuno različita pojma. Po prvom, kur’anskom, se zabranjuje uvođenje nekoga u vjeru silom, a po drugom, proizvoljnom zabranjuje se prisiljavanje u vršenju vjerskih propisa, što je netačno. Kada čovjek primi islam, ili je od rođenja musliman, dužan je da se pridržava njegovih principa i izvršava vjerske propise. Tako nalazimo u hadisima Resulullaha, s.a.v.s.: “Naučite svoju djecu namazu u njihovoj sedmoj godini, a udrite ih zbog njega u desetoj.” (Sunenu Ebu Davud, hadis hasen) Jasno se vidi iz ovoga da prisila na izvršavanje vjerskih propisa postoji. Hadis: “Između čovjeka (muslimana) i kufra je ostavljanje namaza.” (Muslim) Tako Ebu Hanife kaže da takvog sleduje zatvor, a nakon toga smrtna kazna, ako se ne pokaje, dok drugi kažu da ga sleduje smrtna kazna, sa razlikom među njima da li se ona izvršava na osnovu njegovog kufra ili zbog počinjenog grijeha ostavljanja namaza. Ovdje je bitno spomenuti i hadis: “Ko promijeni svoju vjeru (islam i prihvati drugu), ubijte ga.” (Sahihul-Buhari, poglavlje Istitabetu murteddin)

 

Umjereni put


Onaj ko doborovoljno i bez prisile primi islam, ili je od rođenja musliman, pa nakon toga hoće da ga ostavi i primi drugo ubjeđenje, to mu se ne dozvoljava, makar se radilo o upotrebi sile u njegovom sprječavanju. To je zbog što je islam sušta istina i što je onaj koji ga je prihvatio preuzeo na sebe obavezu njegovog slijeđenja, te ostavljanje istog znači optužbu islama za neki “nedostatak” ili proglašavanje da je neka vjera bolja od njega, što nije istina. Samim ovim se nanosi šteta islamu. Ono što je najvažnije ovdje naglasiti jeste da je to prihvatanje i slijeđenje svih islamskih propisa dužnosti i obaveza i ono što nas čini muslimanima. Ne treba se uopće obazirati na riječi nemuslimana kojima žele muslimane baciti u zabludu u koju su sami pali. Oni žele prikazati svoje vjerovanje “tolerantnim i umjerenim” pa prebacuju muslimanima da su ovakvi propisi kruti i sprječavaju slobodu čovjekovog opredjeljenja. Nije se čuditi takvim njihovim izjavama, jer su oni još od prije iskrivili svoja vjerovanja i prilagodili ih svojim prohtjevima iskorištavajući vjeru i njene propise za lične interese, ugađajući ljudima, a zamjerajući se Gospodaru ljudi.

Nakon kufra, u koji su duboko zagazili, što god urade i kažu nije im posebno zamjeriti. A što se tiče “tolerancije” i drugih parola koje smo čuli još od prije, dovoljno nam je reći da mi slijedimo Božiju vjeru koja je u potpunosti ispravno prenesena do nas. U tom slučaju nema mjesta polemici. Mi ne žudimo za onima među muslimanima koji nastoje prilagoditi islamske stavove i propise kafirima, mijenjajući jasnu istinu. Zar misle da je ovakav objavljen od Allaha, pa ga treba dopuniti ili smatrati da je neprikladan, ovakav objavljen od Allaha, pa ga treba prilagoditi i dotjerati, ili žele kafire zadovoljiti u srdžbi Uzvišenog Stvoritelja, ili žele istinu sa neistinom pomiješati?

Umjereni put (vesatijje) nije nikada bio, niti će biti, put između istine i neistine: I ne zaodijevajte istinu neistinom, i ne skrivajte istinu, a svjesni ste je. (Prijevod značenja El-Bekare, 42.) Ko tako radi čini najveći fesad (nered) na Zemlji jer ljude odvraća od istine, jer hoće da put istine približi putu batila (neistine i kufra), a Allah,  dž.š., želi upravo suprotno. Pa kada se takvima kaže: ''Ne činite fesad (smutnju) na Zemlji'', oni odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo”, tj. hoćemo da izmirimo ljude, približavajući njihova vjerovanja i stavove. Allahov, dž.š., odgovor takvima je: Zaista su oni pravi smutljivci, ali oni to ne osjećaju. (Prijevod značenja El-Bekare, 11.-12.)

 

 

http://www.youtube.com/watch?v=wjHYPdYfe6Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=8WT0Lr555UY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=fkkgH6I72kw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=9i4xypVjp2w

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk

http://www.youtube.com/watch?v=SwuqpSE5Z2g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=hPK5anqoasM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=8WT0Lr555UY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=7gp-VnuU-C4&feature=related

 

08.03.2012.

Svi smo mi grijesnici-budite blagi jedni prama drugima !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Svi smo mi grijesnici-budite blagi jedni prama drugima !

 

Rekao je Poslanik, a.s.: "Svaki sin Ademov griješi, a najbolji su grješnici koji se kaju."

Allahova bezgranična milost i oprost su razlozi stvaranja čovjeka sa sklonošću ka grijehu. Kaže Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg prenosi Ahmed i Tirmizi: "Da vi ne činite grijehe, Allah bi vas uklonio i stvorio druge ljude koji bi griješili i od Njega oprost tražili."

Dakle, čovjek pored toga što može upasti u grijeh, može isto tako da traži oprost od svoga Gospodara, što Allah, dž.š., voli. Iz ova dva hadisa vidimo da niko u čitavom čovječanstvu nije potpun i da svakom može da se potkrade greška. Zbog toga musliman, iako vjeruje u Allaha, dž.š., i u Sudnji dan i, zbog svoje zaboravnosti ili trenutne slabosti imana, može počiniti grijeh, ali se njegov Islam ogleda baš u tome što se nakon počinjenog grijeha još brže vraća u pokornost Allahu, dž.š., kajući se i moleći za oprost.

Kaže Se'id ibn Musejjeb: "Nema plemenita, darežljiva ili učena čovjeka osim sa greškom, ali ne treba spominjati sramotu čovjeka čija je dobrota veća od sramote, jer je dobrota preča za spominjanje."

Na osnovu ovoga je ulema i izvukla zaključak da se alim ne smije odbaciti ili zanemariti zbog neke greške koju je počinio u svome idžtihadu tako da Imam Zehebi kaže: "Ako se kod nekog učenjaka vidi njegovo traženje istine sa...pronicljivošću, dobrotom, opreznošću i slijeđenjem sunneta, opraštamo mu njegovu grešku ne zaboravljajući njegove dobre osobine, ne odbacujući ga zbog mes'ele u kojoj je pogriješio. Međutim, isto tako ga ne slijedimo u toj greški i molimo oprost za njega."

Kaže Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao: "Ko god ima lijep položaj zbog svog znanja ili dobrote, pa mu se potkrade poneka greška, preko nje treba preći i on je nagrađen za nju (alim zbog idžtihada).

Nije dozvoljeno da se slijedi u toj greški, a pogotovo da se njegov ugled, iman i položaj ruši u u srcima muslimana. Da je svako ko pogriješi i poklizne se na putu istine odbacivan i ponižavan, tada ne bi bilo nauke niti znanja."

Iz ovih izjava vidimo da su i najveći učenjaci mogli da pogriješe, pa šta onda očekivati od prosječnog muslimana koji nije na tolikom stepenu znanja niti bogobojaznosti, i koji lahko može preći granice dozvoljenog zbog njihovog nepoznavanja, kako prema Allahu, dž.š., tako i prema svojoj braći.

Allah, dž.š., nas uči da u svakoj stvari u svemiru postoji određena doza dobra i zla, i da se korist ili šteta stvari određuje prema onome što preovladava u njima, pa kaže u Kur'anu: "Pitaju te o vinu i kocki. Reci: oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." (Prijevod značenja-El-Bekare, 219.)

Zbog veličine štete koju sadrže u sebi vino i kocka, Islam na njih gleda negativno, iako sadrže u sebi određenu korist. Na osnovu ovog principa Islam gradi svoje stavove prema svemu u svemiru, pa i prema ljudima. Zbog toga Islam gleda negativno na kafira koji čini dobra djela, gradi puteve i bolnice, pomaže ljudima, ali u osnovi ne vjeruje u Allaha. Sva ta dobra djela su ništavna u odnosu na zlo koje se krije u njemu. A to je kufr u Allaha dž.š. S druge strane musliman može da učini grešku, ali ona ne smije biti razlogom za njegovo odbacivanje u potpunosti, zato što je dobro ono što preovladava kod njega. Naravno da postoje razlilke i stepen, u obje skupine, ali se mora znati da je i najgori musliman, koji svjedoči da nema boga osim Allaha, bolji od najboljeg nevjernika koji tu istu istinu niječe.

Ljudi se dijele po stepenima i nije isti musliman kod koga se njegovi grijesi mogu prebrojati na prste kao drugi koji svaki dan zapada u grijehe. Kod ovog stepenovanja mnogi zapadaju u jednu od dvije krajnosti, pa neki vide nekog dobrog čovjeka kao da je bez mahane i ne prihvataju ništa drugo, dok drugi gledaju istog čovjeka kroz grešku koju je počinio zaboravljajući svo njegovo dobro. Kod ovih ljudi postoje samo dvije boje, a to su crna i bijela, tako da oni zanemaruju očitu činjenicu da postoje i druge boje među Allahovom stvorenjima. Mi, kao pripadnici srednjeg ummeta, ne smijemo ići u krajnosti, nego trebamo sa mudrošću i u skladu sa propisima Uzvišenog Allaha svakoga staviti na njegovo mjesto prema onome što vidimo iz njegove vanjštine.

Odbacivanje čovjeka zbog jedne greške i zaborav svega dobrog koje je učinio, svakako je od ahlaka žena za koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da će biti najbrojnije u Džehennemu. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Pokazana mi je vatra pa sam vidio da su žene njeni najbrojniji stanovnici. Zato što niječu (ne vjeruju)." Pa rekoše: "Ne vjeruju u Allaha? Kaže Poslanik, s.a.v.s.: Ne, nego niječu muža i dobročinstvo. Kada bi joj čitavu vječnost činio dobročinstvo i samo jednom pogriješio prema njoj, rekla bi: "Nisam nikad dobra od tebe vidjela!" (Ibn Abbas, r.a., u oba Sahiha) U ovom hadisu se jasno vidi koja opasnost prijeti onome kod koga se nađe ova osobina tako da je ovaj hadis dosta za onoga koji pameti ima. Kada čovjek shvati da niko nije sačuvan od mogućnosti upadanja u grijeh, onda mu je daleko lakše da zauzme stav koji mu Islam preporučuje u slučaju da se neko ogriješi o njegovo pravo, a to je oprost i zaborav greške. Zajednički život mora dovesti i do uzajamnih grešaka, tako da se može i među vjernicima desiti nepravda i međusobno uskraćivanje prava.

Kaže Ibn Kesir: "Zaista je gospodin (sejjid) onaj čije se greške mogu prebrojati, a na ovom dunjaluku ništa nije potpuno niti savršeno."

Također Redž'a ibn Hajva, vezir Sulejmana ibn Abdulmelika koji mu je mudro ukazao da postavi Omera ibn Abdulaziza za halifu, kaže: "Onaj ko ne uzima za prijatelja osim onoga ko nema mahane, ima malo prijatelja! Onaj ko nije zadovoljan od svog prijatelja ni sa čime, osim sa lijepim postupanjem, uvijek će biti ljut! Onaj ko bude korio svoje prijatelje za svaku grešku, imaće mnogo neprijatelja!"

Ovim riječima je ciljao da nema onoga koji nikad ne pogriješi prema prijatelju i od koga samo dobro možeš očekivati.

Često i najbolji prijatelj pogriješi prema nama i učini nam nepravdu, ali ako smo iskreni vjernici, poslušaćemo riječi Imama Šafije koji savjetuje svoga učenika Junusa: "Ako dopre do tebe ono što ne voliš od tvog brata, nipošto ga ne napuštaj sa neprijateljstvom i presijecanjem veza, pa da budeš od onih koji uklanjaju svoju ubijeđenost (jekin) sumnjom, nego ga posjeti i obavijesti o onome što si čuo i nipošto mu ne spominji prenosioca, pa ako to porekne, reci mu: "Ti zaista uvijek istinu govoriš i dobro radiš" ne dodajući na to ništa.

Ako to prizna, pa mu nađeš bilo kakvo opravdanje, prihvati ga od njega. Ako mu ne nađeš opravdanje i teško ti je da ga opravdaš, tada neka to bude njegov grijeh prema tebi. U tom slučaju imaš izbor:

1. Da mu vratiš istom mjerom bez dodavanja.

2. Da mu oprostiš, a oprost je bliži bogobojaznosti i upotpunjuje plemenitost. Kao što kaže Allah, s.v.t.: "Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah će nagraditi. On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine." (Prijevod značenja-Eš-Šu'ra, 40.)

Ne zaboravi ostala njegova dobra djela jer je to istinski zulum. Junuse, ako imaš prijatelja stegni ga dobro rukama, čuvaj ga, jer je naći prijatelja teško, a izgubiti ga je vrlo lahko."

Iz ovih riječi vidimo da nam je zabranjeno okrenuti leđa i napustiti prijatelja koji je pogriješio prema nama, zato što nam je Allah, dž.š., dao samo dva izbora među kojima nije spomenuto napuštanje.

Od najvećih razloga kidanja prijateljstva i bratskih veza jeste nemimet (prenošenje tuđih riječi sa ciljem sijanja smutnje), tako da čovjek ne može kontrolisati svoju dušu i koji nema šerijatskog znanja često, bez ikakve provjere, povjeruje glasinama koje je čuo i na osnovu te sumnje on briše svoje uvjerenje o prijatelju kojeg je dugo vremena sticao. Zbog toga Poslanik, a.s., u hadisu koji prenosi Huzejfa ibn Jeman, r.a., kaže: "U Džennet neće ući prenosilac tuđih riječi." (Mutefekun alejhi)

Allah, dž.š., nam naređuje da izbjegavamo takve ljude i kaže: "I ne slušaj klevetnika onoga koji tuđe riječi prenosi." (Prijevod značenja - El-Kalem, 11.)

Imam Šafija nas također upozorava: "Onaj ko prenese tuđe riječi tebi, i tvoje će drugome." Pravi mu'mini će se skloniti ovih sumnji i svoje će odnose graditi na potpomaganju i samilosti, jer su oni istinska braća. Upravo sa svojstvom samilosti ih opisuje Allah, dž.š.: "Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom." (Prijevod značenja-El-Feth, 29.)

Nažalost, muslimani su u prošlosti često mijenjali ovaj ajet, tako da su bivali samilosni prema kafirima koji su znali kako da iskoriste taj naš "merhamet" u svoje svrhe, dok smo prema rođenoj braći bivali strogi ne opraštajući ni najmanju grešku. Samo ovaj ajet je dosta koštao Bošnjake. A šta se tek dešava sa narodom koji odbaci Kur'an u potpunosti?

Ukoliko se na grešku uzvrati greškom, tu nema samilosti, a mi imamo najbolji primjer u Poslaniku, s.a.v.s., koji je opraštao ono što bi mu ljudi nanijeli od nepravde. Od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., se prenosi u oba Sahiha da kaže: "Kao da gledam Poslanika, s.a.v.s., dok govori o jednom poslaniku. Njegov ga je narod toliko udarao da su ga raskrvarili, a on briše krv sa lica i govori: "Allahu, oprosti mom narodu, jer oni ne znaju." Ulema kaže da je ovdje Poslanik, s.a.v.s., ciljao na sebe.

Također Jusufa, a.s., njegova braća bacaju u rupu, prodaju ga karavani koja ga odvodi daleko od kuće, optužuju njegovog brata za krađu pa i pored toga on ih čak nije prekorio nego kaže: "Ja vas sad neću "koriti", reče," Allah će vam oprostiti. Od milostivih On je najmilostiviji." (Prijevod značenja - Jusuf, 92.)

Za sve šta se desilo između njega i njegove braće, za ono očito nasilje koje su mu nanijeli, on optužuje samo šejtana i kaže: "...nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao." (Prijevod značenja - Jusuf, 100.)

Ovo su poslanici koji su najbolje poznavali vjeru i koji su znali da oprostom više dobivaju nego kaznom. Svaki musliman mora dobro da razmisli o ovome ako mu šejtan donese makar i pomisao da okrene leđa svom bratu, jer da je to neko imao pravo, bio bi to Jusuf, a.s., u trenutku kada je imao moć i kada nije ovisio o svojoj braći.

Ovdje je značajno navesti i događaj koji se desio između Ebu Bekra, r.a., i njegovog rođaka Mistaha. Mistah je bio siromašni muhadžir tako da je Ebu Bekr uzeo na sebe da ga izdržava. U danima kada je Aiša, r.a., bila napadnuta poganim munafičkim jezicima i optužbom da je počinila zinaluk, nekolicina ispravnih muslimana je povjerovala glasinama, tako da su i oni postali saučesnici u ovoj velikoj potvori. Među njima je bio i Mistah. Kada je Allah, dž.š., u ajetima sure "En-Nur" očistio Aišu, r.a., od potvore, Ebu Bekr se zakleo tada da će ukinuti Mistahovu opskrbu, tj. da ga neće više izdržavati, a sve zbog njegove nezahvalnosti i što je na dobro uzvratio zlim. Tada Allah, dž.š., objavljuje ajet: "Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe i one koji su na Allahovom putu rodni kraj napustili. Neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja-En-Nur, 22.)

Istog trenutka je Es-Sidik, r.a., zamijenio prijašnje riječi: "Tako mi Allaha, od mene nikad više koristi neće imati", sa novim "Tako mi Allaha vraćam ono što je prije bilo i više mu to nikad neću uskratiti." Ovaj nagli preokret je uzrokovan oprostom Allaha dž.š., koji je bio Ebu Bekrova najveća želja, a naravno i želja svakog mu'mina. U ovom ajetu se vidi da je nagrada u skladu sa vrstom djela tj. ako mi oprostimo grešku koja je učinjena prema nama i Allah, dž.š., će oprostiti naše greške učinjene prema Njemu.

Nakon svega možda ostaje pitanje: "A šta da musliman radi sa srdžbom i mržnjom koje su u prirodi svakog čovjeka?" Naravno da je istina da svaka duša sadrži u sebi i mržnju a i srdžbu, i Islam ne želi da svojim propisima radi na zatiranju tih osjećaja u duši čovjeka jer bi to bilo nemoguće, a i neprirodno. Zbog toga Islam ove osjećaje kanališe u onom smjeru sa kojim je zadovoljan Allah, dž.š., tako da čovjek zbog ovih osjećaja može biti i nagrađen.

Osnovno pravilo jeste da vjernik voli ono što i Allah voli i mrzi ono što i Allah mrzi, tako da mržnja, srdžba i gnjev imaju polje u okviru Islama na kojem se mogu ispoljiti, a to polje je u njihovom okruženju protiv šejtana, kafira i munafika.

Ako musliman ne usmjeri ove osjećaje prema onome ko ih zaslužuje, nema sumnje da će ih usmjeriti prema onome ko to ne zaslužuje, a to su vjernici.

Aiša, r.a., kaže u hadisu koji bilježi Muslim: "Poslanik, s.a.v.s., nije nikoga u životu udario, ni ženu ni slugu, osim što se borio na Allahovom putu, i nije se nikada osvećivao radi sebe osim ako bi se povrijedile Allahove svetinje, pa bi se onda svetio radi Allaha, dž.š."

Naši interesi su mali, i ako se oni povrijede, svako osvećivanje zbog njih je beznačajno, dok je nagrada za ostavljanje osvete ogromna, a ona je Allahov oprost. Na drugoj strani, naša srca moraju težiti na očuvanju Allahovih interesa, i na putu osvete zbog njihovog kršenja moramo da poduzmemo sve što je u našoj moći.

Na kraju, moramo spoznati činjenicu da i najbolji prijatelj može pogriješiti prema nama, ali da ta greška ne smije biti uzrok za kidanje bratskih veza.

U tim slučajevima je oprost i zaborav učinjene greške draži Allahu, dž.š. Koji to nagrađuje oprostom naših prestupa učinjenih prema Njemu. Ako neko ima jak nagon za srdžbom, neka taj svoj osjećaj usmjeri onako kako će Allah biti zadovoljan, a to je prema šejtanu, kafirima i munaficima.U svakom slučaju najbolji uzor nam je Muhammed s.a.v.s., koji se nije nikad svetio zbog sebe, nego samo zbog povrede Allahovih svetinja. Neka mi budemo od onih koji će izgovarati ove riječi:

"Oni koji poslije njih dolaze-govore: "Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima, Gospodaru naš, Ti si zaista Dobar i Milostiv." (Prijevod značenja - El-Hašr, 10.)

http://www.youtube.com/watch?v=ebQI-Cq8-Y4

http://www.youtube.com/watch?v=9VPiaPtpt-Q

http://www.youtube.com/watch?v=CwBMamNF1Lk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=3fUG7DbGKmY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=r7WDb1eSRKI

http://www.youtube.com/watch?v=J0YAZXKZQ_I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-c_8TbosF9c&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LQ4FVpDcNV4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kkv_GrT8dxY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Pgjs6X-wXSQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=R13sOYftJaI&feature=related

 

07.03.2012.

8.Mart-Medjunarodni dan zena ili …dan Allahove kazne?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

8.Mart-Medjunarodni dan zena ili …dan Allahove kazne?

 

Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8.mart svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnika ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalisticka partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.

Sta ima ovo sa ISLAMOM ? Dali su zene u vrijeme Poslanika sallallahu alejhi we selleme slavile,dan zena ili dan majki ? Naravno da  nisu jer su imali dva bajrama el hamdu lillah a sve ostalo se krsi sa Kur’anom i Sunnetom i sto znaci da je bi’dat!

Poslanik, s.a.v.s., kazao je: "Allah vam je te dane zamjenio boljim od njih, ramazanskim i kurbanskim bajramom." (Nesai, Ahmed i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-iktida, 1/486, Fethul-bari, 2/442, Subulus-selam, 2/70 i Es-silsiletus-sahiha, 5/34)

Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”

Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete uznevjerovali, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem za Svoje robove, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni...” (Ez-Zumer, 7)

Pojava fenimizma u zapadnom svijetu donijela je mnogo nesreće ženi. U Evropi, sve do početka 20. stoljeća, žena je bila drastično obespravljena. Ako je u predislamskom dobu žena bila tretirana kao ne-ljudsko biće ili kao životinja, u srednjem vijeku pa i u većem periodu novog vijeka ta gledišta nisu se bitno promijenila. Međutim, danas pred kraj 20. Stoljeća, žena, naročito u zapadnoevropskim zemljama, dobiva tolika prava da ta prava, ne samo da počinju ugrožavati, nego su duboko nagrizla njenu majčinsku (žensku) prirodu. Žena ,,se izborila’’ da bude u potpunosti ravnopravna s muškarcem, misleći da time dobija status koji joj uistinu pripada.


Budući da za nama nije daleko sistem u kojem je prevladavalo marksističko poimanje svijeta, u nastavku teksta vidjećemo kako je rješavano ,,žensko pitanje’’ u komunističkim zemljama. Mnogi komunistički prvaci smatrali su da se emancipacija žene može postići njenim ulaskom, potpuno ravnopravno s muškarcem, u politiku i društvene poslove. Kao rezultat toga mogli ste u Češkoj na drumu vidjeti žene koje voze teške teretne kamione, u nekim komunističkim zemljama žene su se spuštale u rudnike gdje su, rame uz rame, radile s muškarcima, a veoma teške poslove radile su i u fabrikama, zajedno s muškarcima, Žena je postala drugarica kojoj su se istovremeno i divili i ismijavali je. Istovremeno, njena djeca i porodica bili su zapostavljeni ili predati u ruke strane osobe, a djeca su bila lišena majčinske ljubavi i bliskosti. Relacije između nje i njenog muža malo-pomalo zahlađivale su, a nerijetko je igrala i ulogu ljubavnice nekog od nadređenih joj. To je ,,demokratija’’ koja se odnosi na jednakost polova u socijalizmu.


U kapitalizmu položaj žene bio je manje nalik položaju muškarca, žena je imala, unutar porodice, više tradicionalne privilegovanosti. Međutim, žena ponovno dovodi sebe u situaciju da bude zloupotrebljavana od strane muškaraca, to je, svakako, ponovo ovisilo o njenoj vezanosti za kuću i porodicu.

Što se tiče modernog demokratskog svijeta, manje-više svjedoci smo da se žena sama dobrovoljno dala na korištenje muškarcima, pa čak i ženama (lezbijstvo) bilo direktno ili indirektno posredstvom medija, televizije i Interneta.
Ukratko ćemo spomenuti najteže posljedice takvog odnosa na  cjelokupno društvo. Naime, žena je potpalila vatru, učinila da se zlo razmnožava velikom brzinom, dala poticaj muškarcu da bude njen saučesnik na tom putu ostavljajući, tako sve sveto što joj je Uzvišeni Allah, dž.š, dao u amanet. Kada su namnožile te sramotne slasti i uživanja, javila se želja za perverzijama iz kojih se rađaju monstrumi i čudovišta od ljudi.
Te perverzije i nastranosti danas su, više nego ikada, prisutne da ih je nemoguće zaustaviti. Zlo ulazi i na velika i na mala vrata. Ono kosi sve, i djecu i odrasle. Seksualno iskorištavanje djece doseglo je zabrinjavajuće razmjere.


Rani predbračni odnosi postali su normalna stvar u svim zapadnoevropskim zemljama. Statistika za period od 1980 do 1991. godine govori da je broj parova koji su odlučili živjeti zajedno nevjenčano u SAD porastao za 80 posto.

"Ko čini zlo biće prema njemu kažnjen, a ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, u Džennet će, u njemu će imati u obilju svega bez računa.’’(40,40)

Stvoritelj koji je stvorio čovjeka najbolje zna šta je za čovjeka dobro a šta loše. Ako je Uzvišeni Allah odredio da se žena više drži kuće i porodice, za to sigurno postoje jaki razlozi i velika mudrost.,,Ja zaista znam što vi ne znate’’, kaže Uzvišeni Allah. Žena u islamu nije ni viša ni niža od muškarca, ona je naprosto drugačija. Da je ista kao i muškarac, zar bi je Allah, dž.š, stvorio? Niti muškarac može bez žene a niti žena bez muškarca; oni su sudbonosno vezani jedno za drugo. Razlika između ova dva pola nije samo biološkog i anatomskog karaktera, razlike se u psihologiji, temperamentu, osjećanjima… Prema tim različitim osobinama date su im i različite dužnosti.

Prava zene u Islamu...


Islam ženu nije lišio posla izvan kuće, niti njenih društvenih aktivnosti. Ona na to ima pravo, u tome je naročito treba podržavati ako pokazuje sposobnosti za neke poslove i zvanja. Međutim, žena najprije mora izvršiti obaveze prema kući i porodici, dakle, mužu i djeci. Tek tada, uz obavezno muževo odobrenje, žena može da se uključi u poslove za koje je sposobna i kvalifikovana, ali, opet, u granicama dopuštenog sa stanovišta šerijata.

Zena muslimanka nije rob dunjaluka,firme i reklamiranja ,nego robinja Allahova koja zeli Allahovo zadovljstvo,Dzennet u pokornosti Njemu Uzvisenom i svom voljenom muzu i njenoj zlatnoj djeci!!! Nema ona stres da ustaje rano da bi djete ili djecu predala drugima citav dan na vaspitanje u obdanistima,da bi se satima sminkala i sredivala za koga? Ne kao zenam muslimanka za svoga samo muza,nego za sviju na ulici,za radne kolege,sefa itd jer ako nije polugola i ako nije prenasminkana nije u trendu a velika konkurencija hm..jeli to cini zene mimo Islama sretnom? Izgleda samo fasada a mnoge bi zeljele sjediti u kuci kao zene muslimanke sto dalje od stresa,udvaranja,sredivanja itd za druge,dodojalo vise a neda sejtan da se odlucis da budes jedna od muslimanki koja uziva u kuci svoga muza-dama da budes!!! Mislim nije nikad kasno ,pokaj se i odluci se da ispostujes Allahov zakon i da budes sretna i spasena na oba svijeta,bujrum !!!!


Činjenica je da je Uzvišeni Allah, dž.š, kroz kur’anske propise i tradiciju Svoga poslanika sallallahu alejhi ve sellem, posebno zaštitio ženu od zloupotreba i nepravdi koje joj prijete od pokvarenih i nebogobojaznih muškaraca. Odgovornosti žene potpuno su iste odgovornostima muškarca kada je u pitanju vjerovanje, činjenje dobra i zla.

"Nijednom trudbeniku od vas trud njegov neću poništiti – ni muškarcu niti ženi - vi ste jedni od drugih.’’(3,195)

Islam je počastio ženu veličanstvenim počastima i dao joj sva šerijatska prava i izjednačio je sa muškarcem u ibadetima, obavezama, nagradi i kazni. Osnova u dokazima šerijatskih obaveza je izjednačavanje između oba spola, osim u nekim slučajevima za kojeje dokaz čineći to striktnim obavezama muškarca kao što je namjesništvo, predvođenje u namazu, džihad i slično tome od ibadeta koji priliče muškarcu i njegovoj prirodi.


Na osnovu predhodno spomenutog Šerijat je postavio pravila, principe i edebe ženi u njenom ponašanju sa drugima, kako bi se izbjegla smutnja i ostvarile vrijednosti, te kako bi se sačuvala od ružnih stvari i poroka. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke šerijatske propise vezane za žene koji u sebi sadrže njenu počast i zaštitu njene časti. Iako će neprijatelji ove vjere ovo razumijeti i protumačiti strogim naredbama, zabranama i lišenja žene njenih "prava", njihova istinska suština spozna se prilikom temeljnog proučavanja i praktičnog primjenjivanja.

Boravak u kući Uzvišeni je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)

Rekao je Imam El-Kurtubi: "Značenje ovog ajeta je naredba za neophodnim boravakom u kući. Iako se u ovom ajetu Uzvišeni obraća ženama Poslanika, neka je na njega Allahov mir i spas, ajet obuhvata i druge žene sa svojim značenjem. Ajet nije izričit da se odnosi na sve žene, međutim, Šerijat je prepun dokaza koji naređuju ženi da boravi u kući i da je ne napušta osim u nuždi." (Tefsir El-Kurtubi, kod ajeta u suri Al-Ahzab,33)

 

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59)

 

Imam Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: "Uzvišeni naređuje svome Poslaniku da naredi ženama vjernika, te posebno svojim ženama i kćerkama, zbog njihovog ugleda – da spuste niza se njihove haljine, kako bi se raspoznale od džahilijetskih žena i od obilježja ropkinja, a džilbab je ogrtač preko marame." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Prokomentirao je Ibn-Atije, Allah mu se smilovao, ovaj ajet: „U to vrijeme je bio običaj arapkinja, kako ropkinja tako i mnogih drugih žena, po pitanju značenja hidžaba, da otkrivaju lica, što je vodilo tome da su ih muškarci gledali i razmišljali o njima. Allah, subhanehu ve te 'ala, je naredio Svome, Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da naredi ženama da spuste svoje džilbabe, kako bi se prekrile, te se tako raspoznale od drugih“ (El Muharer El-Vedžiz kod tefsira spomenutog ajeta).

Prije islama muškarci su ženu mogli slobodno uspoređivati i sa životinjom. Niko nije pazio na njene osjećaje i razmišljanja, ali dolaskom islama žena je postala cvijet u pustinji, postala je ona preko koje Allah, dželle šanuhu, odgaja generacije i ona koja je izvor suosjećanja i nježnosti za ljudsko biće.

Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Draga sestro, na tebi je da samo shvatiš koliku ti je vrijednost Uzvišeni dao i što je na tvojim ramenima...Ti si uvijek ona koja se najbolje ponaša, ona koja je najbolja sestra, prijateljica, majka, supruga i ona kojoj je ispred svih Allah subhanehu we te'ala. Ti na sebi nosiš odgovornost odgoja djece, savjetuješ ljude i pozivaš na dobro, trpiš u ime Allahovo, služiš svome mužu i činiš dobro svojim roditeljima. Ti si cvijet koji miriše najljepšim mirisom jer ti je korijenje duboko u Allahovoj vjeri, a stabljika vinuta visoko u smjeru Dženneta. Na kraju, ti si, kao i uvijek, ona čiji je cilj samo Allahovo zadovoljstvo i ona koja pazi na svjetlo koje nosi u sebi!

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini iskrenim i jakim vjernicima sa kojima ce Allah biti zadovoljan ,da nas ucini jakim na ovom putu iskusenja,da nam olaksa dunjaluk i putovanje kroz njeg i da nas pomogne na putu do Dzenneta-amin


Zasto kazem ili dan Allahove kazne  je 8.Mart!  

Cestitanje nevjernicki praznika; je to Bid’at-novotarija u vjeri!

A sto je to Bid'at-novotarija sad?

Bid’at u arapskom jeziku znaci izum ili pronalazak kojem nije prethodilo nesto poput toga. Zato se kaze da je covjek izumio nesto, tj. pronasao je nesto sto nije bilo poznato.
Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”


Novotarija se moze podijeliti u dvije grupe:

Prvo: Novotarija u obicajima i one su u osnovi dozvoljene ukoliko ne postoji tekst Kur’ana ili sunneta koji to zabranjuje, kao sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ustajanje pred vladarima na nacin kako su to u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radili Perzijanci. Oni su ustajali pred vladarima, a zatim im se naklonili (ruku’ ucinili). To je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jer ruku’ i sedzda pripadaju samo Allahu Uzvisenome. Medjutim, druge obicaje kod stranaca islam priznaje ukoliko se ne kose sa Serijatom. U dozvoljene stvari (koje se ne smatraju novotarijama u vjeri) u islamu spadaju i svi proizvodi (kompjuter, auto, avion, telefon...) koji nisu postojali u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a za koje nema zabrane.


Drugo: Novotarija u vjeri, ona je zabranjena, a osnova u ibadetima je da musliman ne moze robovati Allahu, dzelle sanuhu, osim na nacin kako mu je Gospodar, subhanehu ve te’ala, naredio i kako je to dostavio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bez izmjene, iskretanja, dodavanja ili oduzimanja bilo cega u vjeri. Osnova toga su rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” (Buhari i Muslim) I kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nesto sto nema osnove u vjeri, to je redd.” (Muslim) Zato se u Serijatu bid’atom definise svaki novi nacin kojim se iskazuje robovanje Allahu, zazze ve dzelle, a koji nema osnove u Serijatu, odnosno nacin koji je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i putem ispravnim prethodnika. Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.” Bid’at koji nije u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om prethodnika ovog ummeta jeste bid’at u jezickom znacenju rijeci, kao sto kaze Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Ono sto se kosi sa tekstom (Kuranom, sunnetom i idzma’om) je bid’at i u tome su saglasni svi muslimani, a ono sto se ne kosi sa tekstovima ne ubraja se u bid’at.”


Prenosi se da je pravedni halifa Omer, radijallahu zanhu, rekao kada su se sakupili ashabi u Poslanikovom mesdzidu da klanjaju teravih-namaz u dzematu: “Divan li je ovaj bid’at.” Inace, oni su prije toga klanjali teravih-namaz pojedinacno i kada ih je vidio da klanjaju za jednim imamom rekao je te svoje poznate rijeci: “Divan li je ovaj bid’at.” - sto oznacava bid’at u jezickom smislu rijeci, jer on ima osnovu u Serijatu i to ne znaci uvodjenje neceg novog u vjeru, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uz ramazan klanjao teravih-namaz u dzematu sa ashabima, a zatim je prestao klanjati sa njima strahujuci da im Allah, dzelle sanuhu, ne naredi teravih-namaz kao farz. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prestao da klanja teravih-namaz kao imam, a ashabi su nastavili klanjati pojedinacno i tako sve do vremena pravednog halife Omera, radijallahu zanhu. To znaci da teravih-namaz nije postao bid’at, vec sunnet kojeg je praktikovao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a sto je Omer, radijallahu zanhu, ponovo uveo kako bi se klanjalo iza jednog imama kao sto su nekada klanjali iza Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Isti je slucaj i sa pisanjem i sakupljanjem hadisa sto ima osnove u Serijatu, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredjivao nekim svojim ashabima da pisu odredjene hadise. U vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je postojala bojazan od pisanja hadisa kako se njihov tekst ne bi pomijesao sa tekstom Kur’ana, a nakon smrti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nestalo je te bojazni, Kur’an je upotpunjen prije njegove smrti i muslimani nakon toga pocinju pisati hadis iz straha da se ne zaboravi. Da ih nagradi Allah, dzelle sanuhu, za njihova dobra djela i za njihovu brigu za Kur’anom i sunnetom, a jadni li su oni koji se izigravaju sa tim. Iz navedenog mozemo zakljuciti da nije u pravu onaj koji dijeli bid’at na dobri i losi, i koji kaze da postoje dobri bid’ati, jer je to u suprotnosti sa rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” Tumaceci ovaj hadis kaze El-Hafiz ibn Redzeb: “Rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” - spadaju u rijeci od kojih se ne moze nista oduzeti. To je poput rijeci: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” - pa ko nesto unese novo u vjeru sto joj ne pripada to spada u dalalet. Islam je cist od toga, bilo da se to odnosi na pitanja uvjerenja, djela, rijeci koje covjek ispoljava ili krije u sebi. Svi oni koji govore da postoje dobri bid’ati nemaju dokaza za to osim rijeci Omera, radijallahu zanhu, po pitanju teravih-namaza, a sto smo prethodno objasnili.


Imamo 2 vrste Bida'ta a u prvu spadaju recimo ovi :


1. Bid’at koji je uveden kao osnovni dio ibadeta, tj. da se uvede ibadet koji nema osnove u Serijatu, poput nepropisanog namaza, nepropisanog posta, praznika koji nemaju osnove-(rozic 24.dez ili 7.jan.rodjene kako kazu Isa.a.s,dan drzavnosti,8.MART DAN ZENA subhnallah, valentinovo-dan zaljubljenih,  pa dana majki ili dan oceva,uskrsi ili anamo vaskrsi,ajvajtovica ,alidzum,nove godine,1.maj-praznik rada,hmmm itd.... i drugo.

Ako vi budete zadovoljni njima, Allah, sigurno, nije zadovoljan narodom nevjerničkim.
(At-Tawba, 96)

Ibn-Kajjim, Allah mu se smilovao, u knjizi “Ahkamu ehliz-zimme”, gdje kaže: “Čestitati na nečemu što je vezano za nevjerstvo haram je; takav je slučaj sa čestitanjem nevjernicima njihovih praznika ili njihovog posta i pri tome im reći: Sretan ti praznik ili čestitam ti ovaj praznik i sl. Čak i ako je ovaj koji čestita čist od nevjerstva, to se smatra istim haramom kao da čestita nevjerniku na klanjanju pred krstom. To je veći grijeh i mrže Allahu nego kada bi se čestitalo pijenje alkohola ili ubistvo čovjeka ili činjenje bluda i tome slično. Ima mnogo onih koji, ne vodeći računa o vjeri, čine takve stvari, i pri tome ne shvataju kako je ružno ono što čine.

Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete uznevjerovali, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem za Svoje robove, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni...” (Ez-Zumer, 7)
Treba napomenuti da je čestitanje nevjerničkih praznika zabranjeno makar se radilo i o rodbini ili kolegama sa posla. Ako bi nam oni čestitali svoje praznike mi im ne treba da odgovaramo jer to nisu naši praznici i takvim praznicima nije zadovoljan Uzvišeni Allah. Ti su praznici ili izmišljeni ili imaju nekoga utemeljenja u njihovoj NEvjeri a kamoli kako tek nemaju u nasoj lijepoj vjeri Islamu i u zakonu Uzvisenog Allaha svt-serijata. Stavljeni su van važnosti kada je objavljen islam koji je preko Muhammeda, s.a.v.s., objavljen svim ljudima.
Allah, dž.š., kaže: “Onaj ko želi neku drugu vjeru pored islama neće mu primljena biti i on će gubitnik na budućem svijetu biti.”
(Ali Imran, 85)


Muslimanima je zabranjeno oponašati nevjernike, te im je zabranjeno tako slaviti u sličnim prilikama ili razmjenjivati darove, dijeliti slatkiše, priređivati gozbe ili uzimati u to vrijeme neradne dane, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ko oponaša neki narod njemu i pripada.”
Ibn-Tejmijje, veliki islamski učenjak, u knjizi “Slijeđenje pravog puta u suprostavljanju nevjernicima” kaže: “Oponašati nevjernike u njihovim praznovanjima svakako za njih znači radost koja počiva na zabludi. To će ih sigurno navesti da pridobijaju slabiće.”
U komentaru riječi Uzvišenog Allaha: ...
"... i oni koje ne prisustvuju laži i nevaljalštini", Ibn-Abbas, Ebul-Alije, Ibn-Sirin, Ed-Dahhak, Rebia b. Enes i drugi, kažu: "To se odnosi na mušričke praznike." (Vidjeti: Tefsirul-Kur'anil-Azim, 3/341 i Ed-durrul-mensur, 5/148)

Poslanik, s.a.v.s., kazao je: "Allah vam je te dane zamjenio boljim od njih, ramazanskim i kurbanskim bajramom." (Nesai, Ahmed i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-iktida, 1/486, Fethul-bari, 2/442, Subulus-selam, 2/70 i Es-silsiletus-sahiha, 5/34)
Omer b. el-Hattab je govorio: "Ne ulazite u njihove crkve za vrijeme njihovog praznovanja, jer se tada Allahova srdžba spušta na njih." (Abdur-Rezzak, 1/411 i Bejheki, 9/392 sa ispravnim lancem prenosialaca. Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimme, 3/1246)

Poznata definicija Na drugom mjestu Ibn-Kajjim kaže: "Onoj ko čestita nevjernicima njihove praznike, ako se već uspije sačuvati nevjerstva, nije se uspio sačuvati očitog harama.
Učenjaci hanefijaske pravne škole, kao i drugi, smatraju strogo zabranjenim (haramom) uručiti poklon nevjerniku na dan njihovih praznovanja, dok za onoga koji to čini sa namjerom veličanja njihovih blagdana, Ebu-Hafs En-Nesefi, veli hanefijski pravnik, kaže: "Kada bi čovjek obožavao Allaha pedeset godina, potom poklonio nevjerniku jaje na dan njihovih praznovanja, želeći uveličati i obilježti taj dan, počinio bi nevjerstvo i njegova djela bi bila poništena. Kada bi, želeći obilježiti taj dan, kupio nešto što nije imao običaj ranije kupovati, počinio bi, također, nevjerstvo." (Vidjeti: Hašijetu Ibn-Abidin, 10/520-521), a Allah najbolje zna.
Allah s.w.t. kaže: I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.(Al-Hašr, 19)

Paa hm.. dali se isplati i slaviti i cestiati bilo koji nevjernicki praznik koji nije dosao Kur'anom i Sunnetom dozvoljen za slavljenje i cestitanje??? Nemoj te da vas sejtan toliko zavodi,pa razmisli te sa koji vam sve strana prilazi svaki dan,sahat i sekunde.. ( pa bez obzira i kad saznas za ovo bice: ''hajd Bogati i moj babo je majki cvijece donosio,slavile nam majke 8.mart i sta ima ruzno u tome .pusti fanatike sta pricaju..nemoj 8 mart,nemoj rodjendan,nemoj novu godinu ah nemoj dan zaljubljeni itd..pa sta cemo onda slaviti i cestitati a sto ima ruzno u tome?'' Jah eto sejtan te odradi na rijecima,razmisljanjima,pa na djelima a sta ima ruzno u tome pitas se??? 

Pa ovaj svijet je samo igra i zabava a opet ste nesretni jer nemate cilja,a onaj je vijecan i tamo se uziva insaAllah! Ali ko ce hm? Pa nemoze se uzivati na oba svijeta vjeruj,jer da je ovdje Dzennet i tamo mozda bi to bilo monotono a to nije poenta!!! Treba se pridrazvati svakog upustva pa da nesto funkcionira! Kao naprimjer,kupis novi sokovnik a sto dijelova hm...pa sta da radis i neznas sta i gdje pase! Pa naravno u svakoj kutiji dodoje UPUSTVO!!!

Pa zar nije Allah poslao nam UPUSTVO-Knjigu Boziju Kur'an kako da zivimo,radimo,jedemo,zenimo se,udajemo,rastavljamo,slavimo,cuvamo grijeha i cemu cemo se nadati ako se budemo upute ili upustva cuvali i pazili ili pridrzavali!!!

Pokaj se i znaj nije nikad kasno,sve dok melek smrti nedodje po tvoju dusu a smrt je bliza nego kragna za vratom,svake sekunde moze pokucati ti dok spavas,dok si na poslu,dok slavis taj 8.mart hm,dok si negdje u haramu ili..ili..pa pozuri bujrum budi spasena i sretna jer Allahaova je najbolja uputa-uputa bez greske jer je On Savrsen i Uzvisen a svi mi pravimo greske a imamo tewbu-pokajanje!!!

Ispoljavanje vjere bez stida ili drugim riječima ponos Islama
Svaki vjernik treba da ispoljava vjeru dini-l-islam, javno i tajno, sa ponosom jer je on ubjedzen da je na haqq-u.


"O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere otpadne - pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve."(Al-Maida, 54)
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam doista musliman!"(Al-Fussilat, 33)
"Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."(Al-Baqara, 147)


http://www.youtube.com/watch?v=Ymkz2I9ErCw

http://www.youtube.com/watch?v=bdN0W7GEGvs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=4gnU77C09mM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=XxCRVbcokHI

http://www.youtube.com/watch?v=SrR7arOUP5Y

06.03.2012.

Na sto te sestro poziva Sejtan a na sto Islam pa razmisli?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Na sto te sestro poziva Sejtan a na sto Islam pa  razmisli?



Ljudski život na ovom svijetu nije uzalud i bez smisla. On je dat u kontekstu višeg života, života koji dolikuje covjeku. To je život sa simbolom pobjede nad svim destruktivnim, život koji se razlikuje od animalnog. Moralni zakoni što ih je Kur'an proklamovao, covjekov život cine osmišljenim i dostojnim respekta. Socijalna strana covjeka bitan je faktor za ideal pravog života, a ispravnost pojedinca sudbinski je vezana za ispravnost zajednice.

Pod parolom blistave slobode i pozivom ka potpunoj jednakosti među polovima, zagovarači raspada moralnih vrijednosti, seksualne slobode i zapadne anarhije žele od tebe ako se predaš njihovoj podloj propagandi i njihovim zahtjevima da otkriješ svoje tijelo, da se miješaš sa muškarcima i da prkosiš naređenjima Uzvišenog Allaha – sljedeće:

1. Da budeš najopasnije sredstvo za širenje razvrata i glavni element uništavanja porodice, društva pa i cijele zajednice muslimana (ummeta), kao što je rekao jedan od istaknutih vođa: "Čaša i pjevačica će srušiti muhammedansku zajednicu više nego hiljadu topova! Zato ih navedite da se ludo odaju strastima!"

2. Da budeš poluga rušenja čednosti, čistote i svih ostalih islamsko – moralnih vrijednosti – kako bi naši neprijatelji zavladali našim prostorima i pljačkali naša dobra, jer je poznato da je lahko ovladati društvom koje je razjedinjeno i rascjepkano.

3. Da ti, koja si dragocijeni dragulj, budeš jeftina roba, pa da taj ološ i njihova gospoda trguju tvojim tijelom na današnjim pijacama robljem, te da im ti poslužiš kao ponižavajuća propaganda kojom privlače mušterije i da tvojim golim ili polugolim slikama uljepšavaju svoje raznorazne reklame.

4. Da budeš lahak plijen i sladak i ukusan zalogaj razjarenim vukovima koji izgaraju od želje da unište tvoju čednost i oskrnave tvoju čast.

5. Da budeš lijepa lutka s kojom će se oni sa nezasitim strastima poigravati kako god oni hoće, u koje god vrijeme hoće i po cijeni koju god oni hoće! Pa kada te se zasite – što će se sigurno brzo desiti – sa poniženjem će te odbaciti, da bi se poigrali sa drugom lutkom. I kada zađeš u godine, pa uvehne tvoja ljepota – što će se sigurno desiti – bit ćeš ostavljena i zaboravljena, bez muža koji bi ti pravio društvo, bez djece koja bi te pazila i bez unučadi koja bi se s tobom igrala.

Zato se čuvaj, sestro, takvog tragičnog završetka i toga mračnog tunela, u koji nije dospjela nijedna djevojka ili žena, a da nije zalutala i pohitala da izvrši samoubistvo, kao što je to prije izvjesnog broja godina uradila Dalila, francuska pjevačica koja je dostigla vrhunac navodne umjetničke slave. Prije nje samoubistvo je izvršila i Merlin Monro, najpoznatija, najljepša i najizazovnija glumica Holivuda! Prije nego što je skončala svoj život, ona je napisala u svom oproštajnom pismu: "Ja sam najnesrećnija žena na Zemlji, jer nisam mogla biti mati! Častan porodični život smatram vrijednijim od svega drugog, jer se ženina stvarna sreća krije upravo u tom čistom životu…" Na kraju pisma ona poručuje: "Angažman bilo koje žene u filmu čini je jeftinom i bezvrijednom robom, bez obzira na to koliko lažne slave i ugleda stekla! Savjetujem svim djevojkama da se nebave glumom, kako ne bi skončale poput mene."

To su samo dva od stotina gorkih primjera i iskustava kroz koje su prošle te poznate žene koje su imale sve ono o čemu ti sanjaš i u snu i na javi. Međutim, uprkos tome velikom bogatstvu, slavi i opčinjenosti miliona ljudi njima, one su sve više bile nesretne, kao rezultat zastranjivanja od prave ljudske prirode i udaljavanja od Božije staze. Zato, sestro, uzmi pouku iz toga, jer, kao što se kaže: Sretan je onaj ko uzme pouku od drugog. Još jednom te upozoravamo da ne padneš u to strašno šejtansko leglo i savjetujemo te da budeš bogobojazna i da se pripremiš za susret sa Allahom prije nego što te zadesi Njegova strašna kazna.

Šta mi hoćemo od tebe?

Mi pozivamo islamu, pozivamo istini, dobru, uputi i svjetlu. Mi od tebe ne tražimo nikakvu materijalnu korist, nego mi – iz milosti i saosjećanja sa tobom, te iz želje da te spasimo od raznoraznih poniženja i patnji – iz dubine naših srca želimo:

1. Da budeš dobra vjernica, da istinski činiš ibadet svome Gospodaru, da izvršavaš Njegove naredbe i kloniš se Njegovih zabrana, da budeš čestita i poštena, da imadneš uzoran život i lijepo ponašanje i da budeš što dalje od onoga što je sumnjivo i od bestidnih, nemoralnih i razvratnih mjesta.

2. Da budeš neovisna ličnost, da imaš snažnu volju, da se oslobodiš od pritisaka pokvarenog načina života, da se oslobodiš slijeđenja nevjernica, da se oslobodiš obmana i varki lažnog ugleda i sreće i da se podržavaš principa svoje prirodne vjer, pogotovo hidžaba. Ovo je zgodna prilika da ti pojasnimo da hidžab nije samo komotna odjeća koja pokriva tvoje draži, nego je on simbol mnogih Allahovih propisa koji ženi muslimanki daju posebne odlike i čine je dobrim i korisnim članom islamskog duštva, u kojem nema nevolja poput raskalašenosti, golotinje i miješanja sa muškarcima…

Nema nikakve sumnje da su upravo te nevolje uzrok problema ove slijepe materijalističke civilizacije i uzrok porastu broja zločina, silovanja, nastranosti i strašnih polnih bolesti, od kojih "SIDA" sigurno neće biti zadnja. Još gore od toga jeste to što su te nevolje uzrok prokletstvu, sramoti i propasti na ahiretu – da nas Allah subhanehu ve te'ala sačuva od takvog završetka.

3. Da svojim roditeljima činiš dobro, da nastojiš izvršiti svoje obaveze prema njima i ispuniti njihove zahtjeve, da budeš odana svome mužu, da nastojiš pridobiti njegovu ljubav i da mu budeš pokorna, da učestvuješ u njegovoj i radosti i tuzi, da činiš ono što će ga smiriti, rashladiti i odmoriti, da se samo njemu uljepšavaš i da iznalaziš razne načine da bude zadovoljan sa tobom, kako ne bi obraćao pažnju ni na jednu drugu ženu i kako ne bi razmišljao o onome što je haram.

4. Da bueš dostojanstvena i časna, da budeš obrazovana i da znaš sve ono što će ti koristiti za vjeru i život, pa čak i da druge podučavaš i da žrtvuješ sve što je potrbno na putu promicanja svoje vjere.

5. Da rađaš junake i uspješno odgajaš nove generacije i da učestvuješ u izgradnji civilizacije na visokim moralnim i čvrstim materijalnim temeljima.

I na kraju: Uzvišeni Allah te počastio dajući ti razum i darovao ti je mogućnost izbora, pa izaberi:

-Ili ćeš se prikloniti taboru naših neprijatelja koji putem onih koji rade za njih uljepšavaju nastranost i pokvarenost – kako bi te lakše ulovili. U tom slučaju gubitnik nećeš biti samo ti, nego i cijeli naš ummet i nećeš izgubiti samo ovaj svijet negi i ahiret, što je tek pravi gubitak!

- Ili ćeš se sa punom sviješću prikloniti našem islamskom identitetu i ponositi se principima naše prirodne vjere i pridržavati se svih tih principa, čime ćeš obezbijediti sebi sretan i lijep život i spasiti samu sebe od nesreće na ovom svijetu i ponižavajuće kazne na ahiretu.

Komentar 26. ajeta sure El-E'araf)

Allah Uzvišeni u Kur'anu casnom je rekao:

„ O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeca cestitosti; to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.“

Ljudski život na ovom svijetu nije uzalud i bez smisla. On je dat u kontekstu višeg života, života koji dolikuje covjeku. To je život sa simbolom pobjede nad svim destruktivnim, život koji se razlikuje od animalnog. Moralni zakoni što ih je Kur'an proklamovao, covjekov život cine osmišljenim i dostojnim respekta. Socijalna strana covjeka bitan je faktor za ideal pravog života, a ispravnost pojedinca sudbinski je vezana za ispravnost zajednice. Stoga Allah, subhanehu ve te'ala, Kur'anom uspostavlja pravila ponašanja koja su optimalno rješenje za osmišljen život na Zemlji.
Ciniti dobro a suprotstavljti se zlu, jedan je od najviših principa islamskog ucenja. On se odnosi na svaku poru ljudskog života: porodicu, susjedstvo i širu društvenu zajednicu. Cijelim tim kodeksom provejava osnovna kur'anska intencija – da dobro može trijumfovati nad zlom, samo ako se covjek zalaže za te principe i živi u skladu s njima. Na taj nacin on ostvaruje dimenziju ovosvjetskog života koja ga razlikuje od animalnog, s kojim se uklapa u harmoniju zakona koji vladaju u kosmosu.

Uspostavljanje moralne zajednice

U cilju uspostavljanja moralne zajednice Kur'an, pored ostalog, spominje i odjevanje kao jedan od bitnih faktora za sklad i funkcionisanje zajednice. Shodno covjekovoj prirodi Uzvišeni Tvorac propisao je norme ponašanja, medu njima i odijevanje, koje ga upucuju na krepostan život i distanciraju od svih oblika nastranosti i griješenja, ucinivši ga uz to namjesnikom na Zemlji i podredivši mu na njoj sve potrebno za život, Uzvišeni mu je time iskazao pocast i visoki stepen milosti. Stoga, suprotstavljanje Njegovoj volji, covjeka vodi u zabludu i grijeh koji, u konacnici, rezultira njegovom propašcu i na ovom i na buducem svijetu.
Navedenim ajetom sure El-E'araf, Svevišnji traži od muslimana da paze na svoj izgled, da budu propisno odjeveni, da cuvaju svoje dostojanstvo i da uživaju u odjeci i ukrasima koje im je On stavio na raspolaganje. Tim ajetom ljudima je objašnjena svrha propisa o odjeci koja se ogleda u: pokrivanju tijela (el-'avre) i uljepšavanju licnog izgleda. Uz ovaj ajet, u istoj suri s istovjetnim nacinom obracanja, Uzvišeni zapocinje još dva ajeta sinovima Ademovim (ljudima uopce), u kojima ih upozorava na golotinju i zapuštanje izgleda kao znakove povodenja za šejtanom:
„O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjecu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.“
O, sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hocete da namaz obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“


Odjeca cestitosti

U predmetnom ajetu Allah, dželle šanuhu, spominje odjecu cestititosti, (libasut-takva) naglašavajuci da je to, ono najbolje, kao što za opskrbu potrebnu za hadždž kaže: Za put se opskrbite, a najbolja opskrba je bogobojaznost (fe inne hajrez-zadit-takva)! Osjecaj bogobojaznosti je vjerniku osnovni pokretac na putu cinjenja dobrih djela koja ce mu biti opskrba za drugi svijet. Odjeca bogobojaznosti je ogledalo covjekove duše i njegovog sveukupnog stanja.
Odjevni predmet od materijala pokriva sram covjeka i krasi njegovo fizicko tijelo; na taj nacin on pridonosi da covjek izgleda skromno i ugodno. To je vanjska strana covjeka. Medutim, izrazito je važna haljina poniznosti koja ukrašava njegovo unutarnje bice i oplemenjuje ga duhovno i moralno. Haljina unutarnje poniznosti satkana je od konca straha pred Allahom, dž.š., i najfinijeg smisla skromnosti i poniznosti. Važnost ove unutarnje haljine se može vidjeti u tome da je vanjska, materijalna haljina iskrojena prema njezinom modelu. Ponizan covjek ce se oblaciti trijezno i pristojno.
Odjecu bogobojaznosti (libasut-takva) komentatori Kur'ana razlicito razumijevaju. Ikrime kaže: „To je ono cime ce biti obuceni bogobojazni na Sudnjem danu, dok neki pod ovom kur'anskom sintagmom podrazumijevaju iman, dobra djela, ili lijep izgled lica.“

Odjeca cestitosti pokriva slabosti srca i ukrašava ga, kao što vanjska odjeca, pokriva slabosti tijela i ukrašava ga. Obje su nužne i uzajamno se dopunjuju i potpomažu. Stoga nas naš Gospodar, dželle šanuhu, podsjeca na Svoju milost prema Ademovoj djeci, koja Ga je potaknula da im dadne haljine i nakit. Ljudi su jedina bica kojima je propisana odjeca kojom oni pokrivaju svoja tijela i zbog toga oni treba da budu zahvalni svome Stvoritelju.
Hazreti Alija je otišao u ducan i kupio košulju koju je platio tri dirhema. Obukao ju je i ona mu je pokrivala sve do šaka i clanaka. Tom prilikom je izgovorio: „Hvala Allahu, Koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“ Neko ga je upitao: „Jesili li to cuo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ili to ti kažeš?“ On odgovori: „Cuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako prilikom oblacenja izgovara: Hvala Allahu koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“

Pokrivanje tijela znak je stida

Norma kojom se reguliše islamski nacin odijevanja, uz ostalo, u funkciji je suzbijanja strasti koja se može javiti u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. To je, ustvari, efikasna preventivna mjera protiv zloupotrebe covjekovog prirodnog nagona koji je u biti milost Njegova, ukoliko se upotrijebi na vjerom dozvoljen nacin. Spolni nagon, kao blagodat i užitak, ima svoju višu funkciju u životu covjeka. Covjek njime osigurava produženje vrste na zemlji. Zato stidna mjesta muškarca i žene, sama po sebi, nisu zlo, ali njihova upotreba suprotna Allahovim, dž.š., zakonima rada zlo. Stoga, ko porice obligatnost pokrivanja stidnih mjesta i uljepšavanje izgleda, skrenuo je s puta islama na put šejtana prokletnika.
Da bi se iskrene vjernice na javnim mjestima razlikovale od lahkomislenih žena, Allah, dželle šanuhu, im je propisao odjecu koja ce pokrivati njihova tijela i tako onemoguciti tude muškarce od neprilicnog miješanja i udvaranja. Propisom odijevanja Uzvešeni nije ogranicio slobodu žene, nego ju je zaštitio od eventualnih neugodnosti koje joj se mogu desiti ukoliko je nepristojno odjevena, kao što se navodi u Kur'ani-kerimu:
„O, Vjerovjesnice, reci ženama svojim, i kcerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa nece napastovane biti.“
Propisno odjevena muslimanka bit ce u društvu prepoznatljiva kao plemenita i cista osoba koja drži do svoje cednosti, morala i poštenja, a ne kao ona cije je tijelo obnaženo i koja kod pokvarenih ljudi pobuduje pogrešna ocekivanja i grešne misli. Njena odjeca bit ce ujedno barijera nemoralnim i besposlicarima koji bi je rado zavodili i uznemiravali.

Šta se smatra avretom za muškarca i ženu?

Vecina ucenjaka smatra da je stidni dio tijela (avret) za muškarca predio od pupka do koljena, dok pojedini imami kao npr. Ibn Hazm i neke hanefije i malikije, misle da bedra ne spadaju u avret. Avret žene, u odnosu na tudeg muškarca, je cijelo njeno tijelo, osim lica i šaka, shodno hadisu u kojem se Alejhisselam obratio svojoj svastici Esmi, nakon što je ušla kod njega u prozirnoj odjeci: „O Esma, kada žena dobije prvu menstruaciju, (to jeste kad postane punoljetna) nije dozvoljeno da se na njenom tijelu vidi išta osim ovoga i ovoga (i on pokaza na svoje lice i šake).“ Dakle, i muškarcima i ženama dozvoljeno je vidjeti na tijelu, i muškarca i žene, one dijelove koji se ne smatraju avretom, s tim što to gledanje, kao što smo ranije istakli, ne smije biti požudno.
U citiranom ajetu stoji: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje. Ukras žene je sve ono što je cini ljepšom i privlacnijom, svejedno da li se radi o tjelesnim ljepotama, kao što su lice, kosa i fizicka grada tijela, ili odjeci, nakitu, šminki i sl.
Medu islamskim ucenjacima nije usaglašen stav o pitanju razumijevanja rijeci iz dijela ajeta osim onoga što je ionako spoljašnje, odnosno sve što se ubraja u ženinu vanjštinu koju je dopušteno vidjeti. Po vecini, to su njeno lice, surma, šake i prstenje. Taj stav zastupaju Ibn Abbas, Enes, Seid bin Džubejr, Ata', Evzai' i dr. Hazreti Aiša, Katade i još neki tome pridodaju i narukvice. Kasniji mufessiri kao što su Taberi, Kurtubi, Zamahšeri Razi i drugi takode podržavaju taj stav.
Poslije podsjecanja na prijestup naših roditelja, Allah, subhanehu ve teala, istice svoju blagodat prema „sinovima Ademovim“ u vidu odredivanja odjece i pokrivanja tijela s ciljem zaštite njihove ljudskosti kako se ne bi sunovratili na stepen životinje: da bi se oni opametili.

„Otuda musliman vidi vezu izmedu velikog napada i kampanje usmjerene protiv stida i morala i otvorenog propagiranja tjelesnog razgolicavanja, uime ljepote, civilizacije i ljubavi, s jedne strane, i ciononistickog plana, rušenja njihovog ljudskog dostojanstva i brze destrukcije kako bi se utro put njihovom porobljavanju od strane cionisticke vlasti. (...) Ljudski ukras i ljepota je u pokrivanju, a životinjski ukras i ljepota je u razgolicenosti. Ali ljudi (bica u ljudskim likovima) u ovom vremenu vracaju se nazad u džahilijjetsko doba koje ih opet vraca u svijet životinja, pa se ne prisjecaju Allahove, dž.š., blagodati prema njima, koja štiti njihovo ljudsko dostojanstvo i dignitet.“

Šta se krije iza takozvane emancipacije žene?

U svjetlu intenzivne kampanje protiv morala i stida treba posmatrati zabludjelost i otudenost savremenog covjeka od izvorne božanske objave. U eri seksualnih sloboda i razvrata, posebno se namece problem tzv. emancipacije žene. Cari kojima je obdarena, nakit i koketni odnos spram sredine cine je ekscentricnom. Emancipacija za koju se izborila omogucila joj je prodor u sve pore ljudskog življenja. Na putu borbe za svoj „realni i ravnopravni tretman“ žena je imala veliki broj pristalica. Organizatori modnih revija, glamuroznih izbora za miss, filmskih i muzickih festivala, zatim pisani i elektronski mediji, mogucnost zaposlenja na skoro svim radnim mjestima, omogucili su joj neslavni izlazak na pozornicu života.
Ona je postala žrtvom teorije da „život treba živjeti po nalozima duše“. Zagovornici takvih stavova isforsirali su njenu razgolicenost u kojoj su prepoznali uspjeh za nju i izlazak iz okova konvencionalne sredine. U svemu tome oni nisu zaboravili ni svoje interese. Uz njih i oni su uhvaceni u životni vrtlog koji ih nemilosrdno kovitla. Rezultat takvog iskoraka u njenu „ravnopravnost“ jeste: ugroženost porodice, enormno veliki procenat razvoda brakova, reduciranje potomstva, vanbracni odnosi, raširenost prostitucije, bispolni brak, seksualne nastranosti, zarazne bolesti i još mnogo toga. Sida, koju su nazvali, „kugom modernog doba“, direktni je produkt takvog, razvratnog nacina života. Ta opaka, i zasad neizlijeciva bolest, svakodnevno ubija hiljade ljudi širom svijeta. „Zaista je cudno da oni koji se pozivaju na kršcansku religiju u svijet izvoze razgolicenost i obnaženost tijela, kršenje onoga što je zabranjeno, nudizam, pornografiju, vulgarnost, seksualne perverzije svake vrste... Ja mislim da historija covjecanstva nije vidjela gori razvrat od onoga koji danas šire takvi ljudi.“

Indikativna je izjava jedne poznate glumice koja je, bez imalo ustrucavanja, izašla gola pred novinare kako bi dala intervju. Upitana: „Osjeca li nelagodu zbog takvog izgleda“, odgovorila je: „Zar se treba stidjeti onoga s cim nas je priroda obdarila. Da svoja stidna mjesta trebamo skrivati priroda bi se pobrinula da ona obrastu perjem ili dlakom.“ Nažalost ta izoblicena svijest zadobija sve veci broj pristalica, tako da je savremeni covjek sve bliži stepenu animalnog nacina života.

Muslimanka i njena emancipacija

Nažalost, talas modernog džahilijjeta dobrano je zapljusnuo i muslimanska društva. Ponukana borbom za licnu emancipaciju i naša muslimanka je direktni sudionik tih životnih bura koje nimalo ne slute na dobro. Direktni dodir sa Zapadom i zapleteni društveni život, koji je u mnogim elementima unazadio muslimane, donio je promjene i na planu moralne anarhije. Naš istaknuti intelektualac Mustafa Busuladžic (1914-1945), rahmetullahi alejh, još prije pedeset godina ukazivao je na taj problem. Tako je u svom clanku „Kult golotinje“ izmedu ostalog rekao: „Muslimanka se pocela odavati prostituciji. Zaredala su brakolomstva, pobacaji, cedomorstva i poroci koji nužno proisticu otuda. Ovome nisu iskljucivo krivi slabi gospodarski uvjeti života našeg poslijeratnog covjeka, nego i drugi momenti. Mi cemo ih odmah navesti. Val opce seksualne pokvarenosti i tjelesne golotinje, nošen mahnitanjem feministickog pokreta koji se razmahao u europskim zemljama težeci da umjetno premosti nikad nepremostive duboke psihicke i tjelesne razlike u bicu muškarca i žene, zahvatio je djelimicno muslimanku, koja je sve više zanemarujuci poziv majke postala rob drugarica u Evropi.
Stoga je naša obitelj kako u gradu tako i na selu u cijelosti ugrožena. Sada tek možemo prosuditi koliko su bila kratkovidna, ali istodobno za nas pogibeljna poslijeratna mahnitanja romanticarskog modernizma naših mahom poluinteligenata sa svim osobinama osrednjosti, koji su uprezali sve svoje snage da muslimanku emancipiraju i izjednace sa Europejkom, da je uvedu u vrtlog suvremenog života, kako bi sudjelovala u izgradnji društva.“
Na osnovu kazanog, pogrešno bi bilo zakljuciti da su žene jedini vinovnici moralne anarhije. Svakako da i one snose veliki dio odgovornosti, ali, objektivno gledajuci, na ovaj kompleksni problem, krivca treba tražiti, prije svih, u muškarcima. Nepobitna je cinjenica da su u povijesti, uglavnom, žene bivale onakve kakvim su ih muškarci željeli vidjeti. Oni su skoro uvijek igrali dominantnu ulogu i utjecali na norme društvenog pomanašanja.

Busuladžiceva upozorenja kao da su juce izrecena a ne prije pedesetak godina. Današnja muslimanka, po uzoru na druge, javnosti izlaže sve što se može izložiti.
Mini suknja je premalo da bi istaknula draži svoga tijela. Ona je maksimalno obnažila svoje tijelo, a od odjece što ima na sebi sve je i tijesno i prozirno. Vecina žena su obucene, a ustvari su polunage. Posebna prica su ljetovanja na morskim plažama na kojima se i muškarci i žene maksimalno razgolicuju, a nerijetka su mjesta predvidena za nudiste, gdje covjek dokazuje svoj moralni pad i krajnji stepen arogancije spram božanskih propisa.

Suncanje i zdravlje

Uz nabrojane anomalije koje uzrokuje golotinja, ovom prilikom, smatramo prikladnim iznijeti istraživanja britanskog medicinskog žurnala BMJ, koje je prenio kuvajtski casopis „El-Va'jul-islami“ a koji piše o pojavi jedne vrste raka kože koja zahvata upravo ona mjesta, najcešce, na tijelu žene, koja se izlažu suncu, a koja bi, s aspekta šerijata, trebalo da budu pokrivena. U tom casopisu se, pored ostalog, kaže:
„Maligni karcinom – melanoma, bio je rijetko oboljenje kože, a sada je poceo da se širi i da se broj oboljenje kod djevojaka u zrelijoj dobi umnogostrucava. Najviše obolijevaju noge, a glavni razlog širenja je rasprostranjenost mini mode zbog koje su ženska tijela izložena suncevim zracima duži vremenski period tokom godine.  Ova bolest nastaje izlaganjem tijela suncevim ultraljubicastim zracima, ponajviše tokom suncanja na morskim plažama i pogada oba spola u razlicitim procentima. Bolest se javlja u obliku malih crnih pjega, razlicitih velicina, prvo na stopalu ili potkoljenici, a ponekad i na oku. Zatim se pocne širiti i povecavati po cijelom tijelu, napadajuci limfne žlijezde i krv, zaustavljajuci se u jetri koju pocne razarati. Ponekad dospijeva i u druge dijelove tijela kao što su kosti, bubrezi i drugi unutrašnji organi, iza cega slijedi izmokravanje crne mokrace koja uništava bubrežne celije. On cak može dospjeti i do embriona u utrobi majke. Širenje ove opake bolesti praceno je jakim bolovima. Ova bolest bolesnika ne ostavlja dugo u životu, a operativni zahvati ne pomažu kao u slucajevima drugih vrsta raka, kao ni zracenje.“

Obaranje pogleda

Islam teži da uspostavi cisto društvo u kome se ne bude strasti svakog momenta. Žena ne smije biti predmetom skretanja pažnje na sebe i pobudivati strasti muškaraca. U tom smislu propisano je odijevanje i pravila ponašanja koja ljude vode ka tome cilju. Uzvišeni kaže:
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojima; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima...
U cilju kontrolisanja seksualnog nagona, islam je navedenim ajetima, na prvom mjestu, ogranicio gledanje i muškarcima i ženama, zbog toga što je oko kljuc srca, a pogled je vjesnik zavodenja i glasnik preljube. Strastveni pogled Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je okarakterisao kao blud ociju rekavši: „I oci cine preljubu, a njihova preljuba je strastveno gledanje.“ Drugom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se hazreti Aliji, radijallahu anhu, rijecima: „O Alija, ne pružaj pogled za pogledom, jer samo prvi pogled je tvoj, a svi ostali nisu tvoji.“
Stidne dijelove tijela muškarca i žene haram je gledati i muškarcima i ženama, pa makar se radilo o muškarcu u odnosu na muškarca ili ženi u odnosu na ženu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Muškarcu je zabranjeno da gleda u avret muškarca, a ženi je zabranjeno da gleda u avret žene. Neka se ne priljubljuje muškarac uz muškarca pod jednim pokrivacem, a ni žena uz ženu pod jednim pokrivacem.“
Potom je Uzvišeni zabranio ženi isticanje ukrasa i naredio spuštanje vela niz grudi, dakle prikladnu odjecu. Da bi odjeca udovoljila svojoj svrsi, zabranjeno je da bude kratka, tijesna, prozirna, slicna odjeci suprotnog spola i odjeci koja je karakteristicna za nemuslimanke, izražajnih boja i ekstravagantnog izgleda, kao i to da bude namirisana. Buduci da islam uvažava obicaj sredine, ukoliko se ne kosi sa propisima islama, shodno podneblju i klimatskim uslovima, medu muslimankama svijeta postoje razliciti stilovi odjevanja. Odjeca Pakistanke bitno se razlikuje od odjeca žene Kavkaza ili žene Srednje Afrike, kao što se odjeca africke žene bitno ralikuje od odjece evropske muslimanke.

Pokrivanje tijela je šerijatski propis a ne pitanje slobodnog izbora. To nije puki adet i obicaj sredine, kako tvrde promotori sistematskog kvarenja svijeta s ciljem uništenja cednosti i temeljnih ljudskih vrijednosti. Iz osjecaja bogobojaznosti i stida proistjece osjecaj odvratnosti i prezrenosti razgolicavanja. Ko se ne stidi, ne vidi da ima iceg ružnog u tome.Takav bezobzirno i beskrupulozno propagira razgolicenost, razvrat i razne oblike perverzije.
Postoje i oni (cak medu muslimanima) koji zagovaraju „pristojno odijevanje“ nastojeci na taj nacin reducirati islamske propise o pokrivanju. Za njih je mahrama i duga haljina s dugim rukavima previše za naše prilike pa govore „dovoljno je da bude pristojno odjevena.“ Ne smijemo gubiti iz vida cinjenicu da je pristojno odijevanje samo ono koje su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik propisali Kur'anom i sunnetom.

Na kraju, poštovana sestro, prestani razmišljati hoceš li i kada ceš udovoljiti ovoj vjerskoj obavezi! Što prije doneseš odluku bit ce bolje za tebe, i na ovom i buducem svijetu! Budi ponosna na svoj hidžab s kojim te je Svevišnji odlikovao nad ostalim ženama svijeta! Pokaži da ljepote svoga tijela želiš isticati samo pred onim kojeg ti je Allah ucinio dozvoljenim! Znaj da svojim hidžabom javno manifestuješ islam i doprinosiš suzbijanju zapadne golotinje koja vec uveliko rastace našu zajednicu! Ne dozvoli da tvoje tijelo, kojim si odlikovana, slici robi koja se izlaže u izlogu! Neka tvoj hidžab bude školjka u kojoj se krije tajanstveni i dragocjeni biser! Budi predvodnica u cestitosti i nastoj da se u tebe druge ugledaju! Molim Allaha Uzvišenog da te u tome pomogne. Amin!

Počasti žene u islamu

Islam je počastio ženu veličanstvenim počastima i dao joj sva šerijatska prava i izjednačio je sa muškarcem u ibadetima, obavezama, nagradi i kazni. Osnova u dokazima šerijatskih obaveza je
izjednačavanje između oba spola, osim u nekim slučajevima za kojeje dokaz čineći to striktnim obavezama muškarca kao što je namjesništvo, predvođenje u namazu, džihad i slično tome od ibadeta koji priliče muškarcu i njegovoj prirodi.

Islam gleda na ženu, prilikom njenog kontakta sa drugima, sa strane njene biti, čiji je osnov da je ona sva avret (stidna) i razlogom eventualne smutnje. Rekao je Poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, u nekoliko različitih predaja: "Žena je avret, kada izađe uljepša je šejtan u očima muškaraca" (Tirmizija, hadis sahih, Džamiu Sahih, 6690, Albani), ili: "Nisam ostavio poslije sebe fitnu opasniju za ljude od žena" (Mutefekun alejhi, Buhari, 5096; Muslim 2740), ili: "Bojte se žena zaista je prva fitna Beni Israila bila u ženama" (Muslim, 2742). Rekao je Allah, subhanehu ve te 'ala, kao što stoji u prijevodu značenja: "Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi" (Alu-Imran, 14)

Na osnovu predhodno spomenutog Šerijat je postavio pravila, principe i edebe ženi u njenom ponašanju sa drugima, kako bi se izbjegla smutnja i ostvarile vrijednosti, te kako bi se sačuvala od ružnih stvari i poroka. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke šerijatske propise vezane za žene koji u sebi sadrže njenu počast i zaštitu njene časti. Iako će neprijatelji ove vjere ovo razumijeti i protumačiti strogim naredbama, zabranama i lišenja žene njenih "prava", njihova istinska suština spozna se prilikom temeljnog proučavanja i praktičnog primjenjivanja.

Boravak u kući Uzvišeni je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)

Rekao je Imam El-Kurtubi: "Značenje ovog ajeta je naredba za neophodnim boravakom u kući. Iako se u ovom ajetu Uzvišeni obraća ženama Poslanika, neka je na njega Allahov mir i spas, ajet obuhvata i druge žene sa svojim značenjem. Ajet nije izričit da se odnosi na sve žene, međutim, Šerijat je prepun dokaza koji naređuju ženi da boravi u kući i da je ne napušta osim u nuždi." (Tefsir El-Kurtubi, kod ajeta u suri Al-Ahzab,33)

Naredba pokrivanja - hidžab

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59)

Imam Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: "Uzvišeni naređuje svome Poslaniku da naredi ženama vjernika, te posebno svojim ženama i kćerkama, zbog njihovog ugleda – da spuste niza se njihove haljine, kako bi se raspoznale od džahilijetskih žena i od obilježja ropkinja, a džilbab je ogrtač preko marame." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Prokomentirao je Ibn-Atije, Allah mu se smilovao, ovaj ajet: „U to vrijeme je bio običaj arapkinja, kako ropkinja tako i mnogih drugih žena, po pitanju značenja hidžaba, da otkrivaju lica, što je vodilo tome da su ih muškarci gledali i razmišljali o njima. Allah, subhanehu ve te 'ala, je naredio Svome, Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da naredi ženama da spuste svoje džilbabe, kako bi se prekrile, te se tako raspoznale od drugih“ (El Muharer El-Vedžiz kod tefsira spomenutog ajeta).

Zabrana pokazivanja ljepote i ukrasa

Allah, subhanehu ve te 'ala, je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte!" (Prijevod značenja Al-Ahzab,33)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Zabranjuje se njima otkrivanje kao u paganskog doba, a to je pokazivanje ukrasa i ljepote kao što je kosa, lice, vrat, grudi, potkoljenica ili slično tome što je od ukrasa. Jer je u tome veliki nemoral i iskušenje što podstiče srca muškaraca da upražnjavaju razloge prostitucije. Ukoliko Uzvišeni Allah, upozorava majke svih vjernika od ovih stvari sa njihovom čistoćom i imanom, pa druge žene su preče da se upozoravaju i bojati se je za njih više od razloga smutnje.“ (Hukmu Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu el-buhus el-islamije, br. 14)

Naredba obaranja pogleda i čuvanja stidnih mjesta

Uzvišeni je rekao: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim ..." (Prijevod značenja An-Nur, 31)

Ibn-Kesir je rekao: "Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha ženama vjernicama, zbog Njegove ljubomore prema ženama vjernika, kako bi se razlikovale od žena paganskog doba i radnji mnogoboškinja.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Naređeno je vjernicama da obaraju njihove poglede i čuvaju stidna mjesta, isto kako je to naređeno muškarcima, kako bi se sačuvale od razloga fitne i iskušenja i da bi se podstakle na čednost i ispravnost.(Hukmu Es-Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu elbuhus el-islamije)

Zabrana pokazivanja ukrasa osim njenim bližnjim

Uzvišeni Allah je rekao: "... I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje.“ (Prijevod značenja An –Nur,31)

Ibn-Kesir je rekao: "Znači da ne otkrivaju nešto od ukrasa strancima osim ono što se ne može sakriti. Ibn-Mes'ud, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: 'Kao što je ogrtač i odjeća, ono što su oblačile arapske žene od pregrtača, s kojim su prekrivale njenu odjeću. Dok ono što bi se otkrilo od donjih krajeva odjeće ne bi bio grijeh, jer se to ne može sakriti'" (Tefsir Ibn-Kesir kod pomenutog ajeta) Sejid Kutb, Allah mu se smilovao, je rekao: „Dozvoljeno je ženi ukrašavanje, odazivajući se njenoj prirodi. Svako žensko je oduševljeveno da bude lijepo i da izgleda lijepo, s tim da se ukrašavanje razlikuje od vremena do vremena. Osim što su njeni razlozi po prirodi isti, a to je želja za sticanjem ljepote i njenog upotpunjavanja i isticanja ljudima. Islam se ne suprostavlja toj prirodnoj želji, nego je on uređuje i oblikuje i čini je da se usmjerava u ispravnom pravcu, ka jednom muškarcu – svom sudrugu. Gleda kod nje ono što nitko ne gleda mimo njega i njeni srodnici mogu, oni koji su u ajetu spomenuti, da vide samo neke dijelove od njenih ukrasa i ljepote, kojima ne pobuđuje strast to gledanje.'“ (Fi zilali Kur`ani kod spomenutog ajeta)

Zabrana skretanja pažnje na sebe sa svojim govorom

Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 32)

Ibn-Kesir, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Znači kad bude morala da priča sa strancima, da se ne osjeti u njenom glasu nježnost, da žena ne priča sa strancima onako kako priča sa svojim suprugom.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, je rekao: „Svoj govor ne čini nježnim kada se obraća ljudima, kako to rade one koje su pod sumnjom od žena, jer je to uzrok velike smutnje koja je spomenuta u riječima: '... pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno ...' (Al- Ahzab, 32), tj. pokvarenost, sumnja i licemjerstvo.“ (Fethu El-Kadir kod spomenutog ajeta)

Zabrana osamljivanja sa strancima i putovanje samoj bez mahrema

Prenosi se od Ibn-Abbasa, Allah sa njim bio zadovoljan, da je čuo Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov mir i spas, da je rekao: "Neka se ne osamljuje čovjek sa ženom, osim da je sa njom njen mahrem(bliži srodnik) i ne putuje žena osim sa njenim mahremom.", pa je ustao čovjek i rekao: „O Allahov poslaniče, moja žena se zaputila na hadždž, a ja sam se upisao u tu i tu bitku, na to je odgovorio: "Idii i obavi hadždž sa svojom ženom" (Buhari, 1862; Muslim, 1341) Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "U ovom hadisu je zabrana osamljivanja sa strankinjom i to je Idžma`a –saglasnost učenjaka!" (Fethul-Bari) K'adi I'jjad,Allah mu se smilovao, je rekao: „Žena je kušnja i zabranjeno je osamljivanje sa njom, jer su ljudske duše sklone želji prema ženama. Šejtan je zavladao sa muškarcima putem žena i one su avert koji zahtjeva da se pazi i čuva, zbog toga je potreban ljubomoran bliži srodnik, koji ih štiti i one su bezbijedne na putu u njegovom prisustvu od onoga, od čega se pobojavaju.“ (Ikmal El-mua`lim, 4/448)

Upozorenje na ulazak kod žena bez prisustva mahrema

Prenosi Ukbe sin Amirov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, rekao: "Čuvajte se od ulaska kod žena.", pa je rekao čovjek od Ensarija: „O Allahov Poslaniče a šta je sa hammom (mužev srodnik, brat)?“, rekao je: "Djever je kao smrt!" (Buhari, 5232;Muslim, 2083) Komentariše El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve selem, riječi: "Djever je kao smrt!", znače da njegov ulazak kod bratove žene sliči smrti u ružnoći i pokvarenosti, što je haram. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ukazao na tu zabranu i poistovjetio ga sa smrću, jer ga ljudi toleriraju sa strane supruga i supruge, zbog međusobne prisnosti, kao da on nije stranac u odnosu na ženu, što je slično arapskoj uzrečici: "Lav je smrt!",i "Rat je smrt", što znači da lavov susret vodi u smrt, isto tako je ulazak djevera kod žene vodi ka smrti vjere ili u njenu smrt zbog rastave koja će doći zbog muževe ljubomore, ili do njenog kamenovanja na smrt, ukoliko bi počinila sa njim zinaluk.“ (El-Mufhim, 5/501)

Udaljavanje od miješanja sa muškarcima čak i u ibadetima

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji saffovi muškaraca su prvi, a najgori zadnji, a najbolji saffovi žena su zadnji, a najgori prvi." (Sahihu Muslim, šerhu Nevevi, 132)

El-Kurtubi je rekao: „Prokomentirao je Imam Nevevi, Allah mu se smilovao: 'I zaista je data prednost zadnjim safovima žena, koje su prisutne sa ljudima, zbog njihovog udaljavanja od miješanja sa ljudima i njihovog gledanja, te zbog toga što se srce uzbudi prilikom njihovih pokreta ili slušanja govora, a pokudio je prve safove žena zbog toga što su oni suprotni od toga!'“ (Šerhu sahihu Muslim, 4/133)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „U vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nisu se žene miješale sa muškarcima, ni u mesdžidima ni na pijacama miješanjem na kojeg danas upozoravaju današnji reformatori. Kur'an i Sunnet usmjeravaju učenjake ummeta da upozoravaju na to miješanje, bojeći se njegove smutnje. I žene koje su klanjale u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu, klanjale su u saffovima udaljenim od saffova muškaraca, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je običavao reći: "Najbolji saffovi ljudi su prvi, a najlošiji zadnji i najbolji saffovi žena su zadnji, a najlošiji prvi", zbog opreznosti da se ne iskušaju zadnji saffovi ljudi sa prvim saffovima žena. U svoje vrijeme Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naređivao ljudima da sačekaju u izlasku kako bi prošle žene i izašle, te kako se ne bih pomiješale sa ljudima na kapijama mesdžida i pored toga što su svi oni, muškarci i žene, bili na imanu i bogobojaznosti, pa kakvo je stanje onih poslije njih? Ženama je bilo zabranjivano da istraživaju puteve, naprotiv naređeno im je da se drže krajeva puta,kako ne bi došlo do kontakta sa ljudima i radi fitne prilikom međusobnog doticaja u trenutcima kretanja.“ (Hukmu ihtilat fi ta`limi, Medželletu el-buhus el-islamije)

Zabrana izlaska namirisane žene

Prenosi Ebu- Musa El-Eša'ri, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi, pa oni osjete njen miris, ona je bludnica!“ (Ebu-Davud, 4167; Tirmizi, 2937; hadis sahih,Džami Sahihu, 323, Albani) Mubarekfuri,

Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Zbog toga što je ona pokrenula strast kod muškaraca i učinila ih da je gledaju, a onaj koji pogleda u nju učinio je blud sa njegovim očima, ona je razlog bluda očiju pa je zbog toga griješna.“ (Tuhfetu El- Ahvezi, 8/58)

Ljubomora prema ženama

Šejh Muhamed Ahmed El-Mukadem kaže: „Zaista je od tragova počasti Islama prema ženi to što je On zasijao ljubomoru u dušama muslimana i cilj sa ljubomorom je naklonjenost koja prisiljava muškarca da čuva ženu od svakog harama, izobličenosti i sramote. Islam smatra odbranu časti i ljubomoru prema porodici džihadom, zbog čega se žrtvuje krv i na čijem se putu žrtvuje život, pa onaj koji tako radi nagrađuje se stepenima šehida u Džennetu.

Prenosi Seid sin Zejdov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, i ko pogine braneći svoj život, on je šehid, i ko pogine braneći svoju vjeru, on je šehid, i ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid!" (Tirmizi, Ebu- Davud, hadis-sahih, Džami Sahih, 6445,Albani) Šta više, islam smatra ljubomoru sržom vjerskog odgoja, onaj koji nema ljubomore, nema ni imana (vjere). Zbog toga je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, bio najljubomornije stvorenje u ummetu. S'ad ibn Ubade, radijallahu 'anhu, je rekao: „Kada bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sa oštricom od sablje!“, što je doprlo do Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje je rekao: "Čudite se S'adovoj ljubomori?! Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene i zbog Allahove ljubomore zabranjena je javna i tajna bestidnost!" (Buhari, 6846; Muslim, 1499)

S druge strane nalazimo žestoku prijetnju prema onome tko nema ljubomore.

Abdullah sin Omerov, Allah sa njima obojicom bio zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Trojicu neće Allah, azze ve dželle, ni pogledati na Sudnjem Danu, neposlušnog prema njegovim roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)! (Ahmed 2/134, Nesa`i, 2561; Džami`u sahih, Albani, 3071) (Avdetu El-Hidžab, 3/114-115,skraćeno)

Draga sestro ti si biser skoljke vjeruj !

Sestro, već si vjerojatno mnogo puta čitala o svojoj dragocjenosti i  zaštićenosti u našoj prelijepoj vjeri islamu. Nažalost, mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne shvaćaju, a možda i ne žele shvatiti, koliko je islam uzdigao ženu, na koje nas je časno mjesto postavio i što nam je povjerio. 

Danas je ženski rod podcijenjen i podmetnut je pod noge muškarcima, koje ne zanima ništa osim tjelesnog kontakta, koji ženu vide kao komad mesa i sredstvo uživanja.

Draga sestro, tebe je Allah, subhanehu we te'ala, odabrao i zaštitio te od takvih muškaraca, i ne samo od njih, već od svake ružne i sumnjive stvari. Zabranio je da se s tobom postupa na bilo kakav način i tvoje stanje učinio takvim da se uspoređuješ s biserom u školjci, s dijamantom čija je vrijednost toliko velika da se krije u sefu.

Sve što ti je Allah, subhanehu we te'ala,  naredio i učinio obaveznim, naredio je samo za tvoje dobro - da te zaštiti od ružnih pogleda, da te spriječi od grijeha, da te odgoji na najljepši način kako bi i ti na takav način mogla odgajati ummet.

Budi zahvalna Allahu Uzvišenome što te odabrao i  učinio te muslimankom jer muslimanka je najljepša od svih žena na svijetu. Ona je sunce koje osvjetljava zemlju, ona je mjesec koji pojačava sjaj zvijezda. Nemoj se podcijenjivati i nemoj zanemariti ono čime te Uzvišeni Allah počastio kao što to zanemaraju današnje, tzv. moderne žene koje bježe od onoga što jesu i od onoga što bi trebale biti - bježe od  svoje  velike uloge u životu jednog djeteta, jednog muškarca, majke, oca, brata, sestre i prodaju se dunjaluku pod utjecajem strasti koje truju naše, a i svačije srce.

Trče za cipelama najbolje marke, za skupim restoranima i avanturama - jednom rečenicom, trče za šejtanima koji su im vodiči na dunjaluku. Čvrsto prihvati to uže vjere i ponosno hodaj ovim dunjalukom. Svaka od nas zna da Allah, dželle šanuhu, ne gleda u naša tijela ni u naš izgled već gleda u naša srca!

Nije bitno da svoju ljepotu pokazujemo svima i da hodamo gradom kao da smo artikl na prodaju kad time samo sebe bacamo u ponor koji padanjem postaje sve dublji. Bitno je da svakim korakom i udisajem pazimo da ne zaboravimo na ahiret i na Allaha.

Kad nam je srce čisto i kad je u njemu nastanjena samo ljubav prema Allahu Jedinom, onda će ta čistoća obasjavati i naše tijelo i naš izgled, neće nam trebati nikakva vrsta šminke. Sestro, mi skrivamo svoje tijelo i svoj izgled od svih osim od naših bližnjih i našeg muža jer šejtan, naš otvoreni neprijatelj, koristi svaki način da bi nas približio onome što nije dobro za nas - makar  nedozvoljenim pogledom, krivim pokretom ruku ili nogu...

Ti se sestro od nemuslimanki razlikuješ prvo svojim izgledom: tvoj hidžab je kruna na glavi kraljice, neprobojni štit mecima lošeg ponašanja, bestidnog govora i olahkog shvaćanja vrijednosti žene. Allah te hidžabom štiti od svega toga jer ti si sa svojim hidžabom toliko važna da ga moraš nositi ponosito i čestito! Ti paziš na sve oko sebe i na samu sebe toliko da se svojim ahlakom ističeš u bilo kojem društvu.

Prije islama muškarci su ženu mogli slobodno uspoređivati i sa životinjom. Niko nije pazio na njene osjećaje i razmišljanja, ali dolaskom islama žena je postala cvijet u pustinji, postala je ona preko koje Allah, dželle šanuhu, odgaja generacije i ona koja je izvor suosjećanja i nježnosti za ljudsko biće.

Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Draga sestro, na tebi je da samo shvatiš koliku ti je vrijednost Uzvišeni dao i što je na tvojim ramenima...Ti si uvijek ona koja se najbolje ponaša, ona koja je najbolja sestra, prijateljica, majka, supruga i ona kojoj je ispred svih Allah subhanehu we te'ala. Ti na sebi nosiš odgovornost odgoja djece, savjetuješ ljude i pozivaš na dobro, trpiš u ime Allahovo, služiš svome mužu i činiš dobro svojim roditeljima. Ti si cvijet koji miriše najljepšim mirisom jer ti je korijenje duboko u Allahovoj vjeri, a stabljika vinuta visoko u smjeru Dženneta. Na kraju, ti si, kao i uvijek, ona čiji je cilj samo Allahovo zadovoljstvo i ona koja pazi na svjetlo koje nosi u sebi!

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini iskrenim i jakim vjernicima sa kojima ce Allah biti zadovoljan ,da nas ucini jakim na ovom putu iskusenja,da nam olaksa dunjaluk i putovanje kroz njeg i da nas pomogne na putu do Dzenneta-amin


Molimo Uzvišenog Allaha da nas obuhvati Svojom milošću, uputi nas ljubavi i pokornosti prema Njemu i uvede nas u Svoj džennet! Amin!


http://www.youtube.com/watch?v=VuPq8NMpjB4

http://www.youtube.com/watch?v=4i3aXbV2cCg

http://www.youtube.com/watch?v=A_b5icgWDq8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=q2eIUprCMWo

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VaNyXj_eb3k

http://www.youtube.com/watch?v=oUz36WK2n-Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=v8lNs1naobM

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=DIE_46DB3QI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kowf0f71f2g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=BxJm1zDbdIE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=7voEnQRWRWY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aCMS7jwxXVQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0GwwQj2D6bQ&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=IQL-XzTFzp8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aIiAyJX0DaY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=xElZg05xDy0&feature=related



06.03.2012.

A sta zelis ti zeno u svom prolaznom zivotu,karijeru ili Dzennet ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

A sta zelis ti zeno u svom prolaznom  zivotu,karijeru ili Dzennet ?

Postoje razne feminističke kampanje i organizacije za prava žena koje smatraju da je neophodno proglasiti nezavisnost žena. Zbog čega je to potrebno? Postoji li potreba za takvim organizacijama? Da li se žene ravnopravno tretiraju u našem društvu?

Osnaživanje žena

Žena je najčešće opisana kao čovjekova bolja polovina. Je li ona stvarno bolja polovina ili je samo polovina od značaja? Da li je polovina u svemu? Uspjeh čovjeka obično se mjeri po onom što je postigao u životu, po materijalnom posjedovanju i koliko je "visok" njegov status u društvu. Dio ovog samoproglašenog uspjeha u ovom "muškom" svijetu je dobar automobil, dobra kuća, dobar posao, dobra djeca, dobra žena, dobri prijatelji, dobri odmori, dobre igračke itd. (Primjetite da se žena broji pod imetak). Jako rijetko je supruga priznata ili su joj date zasluge zbog uspjeha muškarca. Šta je razlog ovoj bolesti?

Percepcije žena

Zašto neki muškarci postupaju potpuno pravedno prema ženama i ukazuju im poštovanje koje zaslužuju, dok drugi sa ženama postupaju kao pukim posjedom?

Islam vrlo čvrsto i jasno potvrđuje da je Bog dao pravo na ravnopravnost i pravedno postupanje svim ženama jednako. U prošlom stoljeću prema ženama se postupalo kao prema potčinjenim građanima. U Evropi je čak postojala teorija da žene spadaju u pod-vrstu, između majmuna i čovjeka, dok su drugi propagirali teoriju da žene ne posjeduju dušu.Žensko dijete tretirano je potpunim prezirom, čak su i živa zakopavana kako bi prikrili "poniženje" roditelja.

Islam je uzdigao status žena, dao im puno priznanje i uništio ove zlonamjerne mitove koje su propagirali ljudi.
Međutim, u današnjem dobu, mi smatramo da živimo u "modernom dobu". Postoje razne feminističke kampanje i organizacije za prava žena koje smatraju da je neophodno proglasiti nezavisnost žena. Zbog čega je to potrebno? Postoji li potreba za takvim organizacijama? Da li se žene ravnopravno tretiraju u našem društvu? Da li im se ukazuje poštovanje u našem društvu? Da li se žene zlostavljaju? 

Iako površno, ovaj esej se bavi sa nekoliko ovih tematika. Ovom diskusijom nemam namjeru kritikovati nekog, već jednostavno prezentirati svoj lični stav, koji je podložan kritici.

Savremena žena danas

Mnoge današnje žene su samostalne, uspješne, obrazovane, stručne i samopuzdane. Ovo su standardi pomoću kojih mjerimo "uspjeh" i ljude koji posjeduju ove osobine smatramo "inteligentnim" za razliku od "neobrazovanim".

Pažljivije analize otkrivaju da žene u kući ispunjavaju sljedeće uloge:

1. Ona mora biti supruga svome mužu

2. Ona mora biti majka svojoj djeci

3. Ona je učiteljica, uči svoju djecu šta je dobro a šta loše

4. Ona je staratelj, brine se za kućne poslove

5. Ona je psiholog, koristi svoj intelekt u svakodnevnoj borbi sa mužem i djecom

6. Ona je savjetnik, savjetuje djecu kada su posvađana ili kada imaju probleme

7. Ona je finansijer, proračunava troškove za domaćinstvo

8. Ona je glavni kuhar, priprema jela

9. Ona je pekar, peče za specijalne prilike

10. Ona je krojačica, kroji i krpi odjeću

11. Ona je vozač, vozi djecu u školu i iz škole

12. Ona je nabavljač i dostavljač, brine da se osiguraju osnovne potrepštine za kuću

13. Ona je centrala, odgovara na stalno zvonjenje telefona

14. Ona je recepcionar, dočekuje goste i posjetitelje

15. Ona je ona koja dvori, nahrani sve prije sebe same

16. Ona je igracka svome muzu...zadovoljava njegove potrebe sexualne...

S obzirom na gore navedene višestruke uloge naših supruga, majki, sestara u društvu, zaista me iznenađuje kad se neku ženu upita čime se bavi, a njen tipični odgovor je: "Oh, ja ne radim. Samo sjedim kod kuće, domaćica sam." Ovo "domaćica" znači zapravo generalni direktor u vašoj kući. Ona je više izvršno tijelo i punopravni član udruženja kojeg nazivate domom. S vojničkom preciznošću osigurava da sve (većinu vremena) funkcioniše kako treba. (međutim, tužno je što neke žene protrače svoj život spavajući, kupujući i tračajući).

U onim rijetkim situacijama kada stvari ne idu svojim tokom, muškarci običavaju da svojim suprugama na nesumnjiv način daju do znanja da su nezadovoljni (verbalnim zlostavljanjem ili čak fizičkim nasiljem). Ali koliko često znaju nešto o tim istim ženama kada stvari funkcionišu kako treba? Koliko često im daju kompliment? Da li ih nježno tješe i mudro hrabre ili pretpostavljaju da "nema svrhe s njom razgovarati….. nakon svega, ona je samo žena".

Muhammed s.a.w.s. savjetovao nas je da sa ženama postupamo pažljivo i ljubazno. Žena se poredi sa rebrom – a prirodan oblik rebra je savijen, ako pokušamo da ga ispravimo slomit će se.
"Žena je poput rebra, ako je pokušaš ispraviti, slomit će se. Zato ako želiš imati dobrotu od nje učini to dok je povinovana." (prenosi Buharija)

U mnogim etapama kroz historiju, a i u cijelome svijetu žene su diskriminirane u gotovo svakom društvu. Kur'an je dokaz da je Bog dao pravo na ravnopravnost ženama u neprihvatljivim uvjetima već u 7. stoljeću. Ženama je data liberalnost i pravni status u društvu.
Taj status zagarantovan je od Allaha dž.š. Krajem 19. stoljeća, u Evropi su žene i dalje smatrane inferiornom vrstom i prvi zakon u Evropi formuliran je tako da ženama da određena (ali ne sva) prava.
Danas, u novom milenijumu, žene cijeloga svijeta se još uvijek bore protiv diskriminacije. Žene su se pobunile protiv te diskriminacije borbom za "jednaka prava" i "oslobođenje", prava koja su muslimankama data prije 1400 godina.
Nažalost, žene na zapadu su razvile pogrešan koncept "oslobođenja" na svoju štetu - koncept žene koja može raditi sve što rade muškarci. Ova definicija zapravo čini žene još više robovima, umjesto slobodnim. Zašto žene teže da budu kao muškarci?

Funkcija uloga

Zašto su muškarci postavili standarde kojima svi teže? Žena koja nastoji biti "više muškarac" - da li je u stvarnosti više od žene?
Da li je ženstvenost postići što više muškosti?

Evo nekoliko primjera težnje ka muškosti:

1. Žene zauzimaju zanimanja u kojima su prethodno dominirali muškarci poput rudara, mehaničara, električara, vodo-instalatera…

2. Žene prihvataju ideju homoseksualne slobode sa idejom "kome je još potreban muškarac?"

3. Žene su odložile majčinstvo jer žele slijediti karijeru i uživati u životu

4. Neke žene plaćaju surogat-majkama da nose njihovu djecu jer nemaju vremena da imaju vlastitu.

5. Žene traže banke koje trguju sa spermom, kako bi zatrudnjele, misleći da im nije potreban muškarac da bi ostale trudne i imale vlastitu djecu.

6. Žene puše, konzumiraju alkohol, uzimaju droge što im daje "slobodu" i čini da izgledaju kao muškarci.

7. Žene se tetoviraju kako bi izgledale kao strašni muški gusari ili članovi bandi.



Zbog čega žene osjećaju i imaju potrebu biti poput muškaraca?


Šta je to toliko dobro kod muškaraca da ih žene pokušavaju kopirati? Muškarci su više od žena odgovorni za ratove, kriminal, nasilje i zločin. Ovaj nezgodan položaj je vjerovatno posljedica nedostatka samopoštovanja kod žena. Počele su da vjeruju (upravo zbog ideja koje nameću muškarci) da žene nisu ravne muškarcima i zbog toga imaju i osjećaju tu potrebu da dokažu da su muškarci "u krivu."

Na štetu muslimanskih žena, naše sestre čitaju o ovoj dilemi zapadnjačkih žena i prihvataju tu nepravilnu ideju da i one trebaju biti oslobođene.
Međutim, naše sestre ne prepoznaju da su one već oslobođene, jer im je to pravo dao Allah dž.š. Sada je samo jednostavno stvar provedbe tog zakona datog od Allaha dž.š.
Dakle, ako naše sestre oponašaju zapadnjačke žene sa njihovim nedoumicama, pronaći će se u stanju konfuzije koja će ih vječno sputavati.

Žene sa zapada su trenutno zbunjene slijedećim problemima u svojoj potrazi za "ravnopravnošću":

1. Žene sada zarađuju za porodicu. Rezultat je da ostaju od 9 do 5 na radnom mjestu, vraćaju se kući kasno, moraju i dalje kuhati, paziti na djecu itd. Nažalost, u današnjim ekonomskim uvjetima, oba roditelja moraju raditi.

2. Žene koje teže za karijerom kasno se udaju ili dobivaju djecu. To dovodi do pojave da sve više žena stupa u brak u svojim kasnim 20-im i 30-im.

3. Djeca nemaju majku koja bi se brinula o njima jer oba roditelja su zaposlena. Nemaju uzora, pa uzore traže u vršnjacima ili televiziji. U mnogim kućama televizija je dadilja. Možete li zamisliti kakva budućnost očekuje dijete koje se povodi za televizijom i ako u njemu vidi svoj uzor.Nemaju djeca ljubav i paznju majke pa odrastaju tvrdo bez osijecaja!!!

4. Male porodice su u modi. Velike porodice smatraju se zaostalim.

5. Djeca su izgubljena jer su njihove dede i nane postali stranci, a roditelji su izgubljeni jer osjećaju da im dedo i nana i djeca postaju "opterećenje."

Moguća rješenja za gore navedeno:

1. Žene treba podsticati da se obrazuju bez obzira na starosnu dob. Ako su vam dedo i nana nepismeni, odvojite vremena da ih naučite čitati i pisati. Koliko važno je obrazovanje jasno je prikazano u hadisu Muhammeda s.a.w.s: bio je spreman oprostiti ratnim zarobljenicima u zamjenu da muslimane nauče čitati i pisati. Obrazovanje je jedini način za izlazak iz neznanja i osnaživanje naših majki, sestara i kćerki.

2. Muslimanke moraju biti ponosne što su majke Ummeta. Djeca se moraju učiti poštovanju, milosti i ljubavi prema svojim majkama.

3. Muslimanke moraju učiti svoju djecu moralu i etici, podsticati ih da nastoje i daju sve od sebe u svim svojim postupcima, učiti ih da se uspjeh rađa žrtvovanjem.

4. Očevi moraju hrabriti svoje kćerke da se obrazuju kako bi postale jače. Najbolji poklon koji roditelji mogu dati svojoj djeci je odgoj, tj. obrazovanje.

5. Žene moraju nastojati i truditi se da budu najbolje u bilo kojoj oblasti (obrazovanju, sportu, nauci itd), otkriti svoj istinski potencijal - ali sa jasnom, odnosno čistom namjerom.

6. Očevi moraju voljeti, poštovati i postupati sa kćerkama isto kao i sa sinovima, ravnopravno. Ako ne postupaju ravnopravno, sinovi će odrastati misleći da prema svojim budućim suprugama isto trebaju postupati.

7. Muslimanka mora biti ponosna na svoj status, svoju odjeću, vjeru, kulturu, svoj životni stil i čvrsta islamska načela i principe. Nikada ne bi smjela biti ona koja se pravda ili izvinjava zbog svoje vjere bilo kome.

8. Žena mora osnažiti sebe kroz muževe poslove i razumjeti prirodu posla. Jasan primjer imamo u Poslanikovoj s.a.w.s. supruzi Hatidži r.a. koja je bila pronicljiva i uspješna poslovna žena i jednaka Oppenheimerima i Rockefellerima današnjice. Stoga je poželjno za muslimanku da razumije detalje muževog posla, čak ako to znači da pohađa tečaj o finansiranju i kompjuterima. Kad muž sutra umre, ko će pokrenuti posao? Ko će prehranjivati djecu? Hoće li se potencijalno unosan posao zaustaviti, jer žena nije bila ovlaštena kako bi razumjela poslovanje? Nadalje, muškarac bi trebao dati supruzi poštenu zaradu od svog posla ili učiniti je svojim punopravnim partnerom i njezin udio nagraditi.

9. Udovica koja pokrene biznis treba biti podržana od ostatka zajednice kupnjom i podrškom njezinih proizvoda. Molim vas podržite ovakve žene.

10. Na kraju, muslimani imaju važnu ulogu u pokazivanju ostatku svijeta da je islam prva religija koja ženama garantuje visok zakoniti status u zajednici. Nemojmo zaboraviti Allahovu vjeru,vjeru i put spasa gdje nam je Uzviseni obecao nagradu Dzennet...

Boravak u kući Uzvišeni je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)

Abdullah sin Omerov, Allah sa njima obojicom bio zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Trojicu neće Allah, azze ve dželle, ni pogledati na Sudnjem Danu, neposlušnog prema njegovim roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)! (Ahmed 2/134, Nesa`i, 2561; Džami`u sahih, Albani, 3071) (Avdetu El-Hidžab, 3/114-115,skraćeno)


Molimo Uzvišenog Allaha da nas obuhvati Svojom milošću, uputi nas ljubavi i pokornosti prema Njemu i uvede nas u Svoj džennet! Amin!

http://www.youtube.com/watch?v=VuPq8NMpjB4

http://www.youtube.com/watch?v=4i3aXbV2cCg

http://www.youtube.com/watch?v=A_b5icgWDq8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=q2eIUprCMWo

 

05.03.2012.

Pocasti zene u Islamu put je spasa,a ne teror ili prisila pa razmisli te !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Počasti žene u Islamu put je spasa, a ne teror ili prisila pa razmisli te !!!

Islam je počastio ženu veličanstvenim počastima i dao joj sva šerijatska prava i izjednačio je sa muškarcem u ibadetima, obavezama, nagradi i kazni. Osnova u dokazima šerijatskih obaveza je izjednačavanje između oba spola, osim u nekim slučajevima za kojeje dokaz čineći to striktnim obavezama muškarca kao što je namjesništvo, predvođenje u namazu, džihad i slično tome od ibadeta koji priliče muškarcu i njegovoj prirodi.

Islam gleda na ženu, prilikom njenog kontakta sa drugima, sa strane njene biti, čiji je osnov da je ona sva avret (stidna) i razlogom eventualne smutnje. Rekao je Poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, u nekoliko različitih predaja: "Žena je avret, kada izađe uljepša je šejtan u očima muškaraca" (Tirmizija, hadis sahih, Džamiu Sahih, 6690, Albani), ili: "Nisam ostavio poslije sebe fitnu opasniju za ljude od žena" (Mutefekun alejhi, Buhari, 5096; Muslim 2740), ili: "Bojte se žena zaista je prva fitna Beni Israila bila u ženama" (Muslim, 2742). Rekao je Allah, subhanehu ve te 'ala, kao što stoji u prijevodu značenja: "Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi" (Alu-Imran, 14)

Na osnovu predhodno spomenutog Šerijat je postavio pravila, principe i edebe ženi u njenom ponašanju sa drugima, kako bi se izbjegla smutnja i ostvarile vrijednosti, te kako bi se sačuvala od ružnih stvari i poroka. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke šerijatske propise vezane za žene koji u sebi sadrže njenu počast i zaštitu njene časti. Iako će neprijatelji ove vjere ovo razumijeti i protumačiti strogim naredbama, zabranama i lišenja žene njenih "prava", njihova istinska suština spozna se prilikom temeljnog proučavanja i praktičnog primjenjivanja.

Boravak u kući Uzvišeni je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)

Rekao je Imam El-Kurtubi: "Značenje ovog ajeta je naredba za neophodnim boravakom u kući. Iako se u ovom ajetu Uzvišeni obraća ženama Poslanika, neka je na njega Allahov mir i spas, ajet obuhvata i druge žene sa svojim značenjem. Ajet nije izričit da se odnosi na sve žene, međutim, Šerijat je prepun dokaza koji naređuju ženi da boravi u kući i da je ne napušta osim u nuždi." (Tefsir El-Kurtubi, kod ajeta u suri Al-Ahzab,33)

Naredba pokrivanja - hidžab

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59)

Imam Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: "Uzvišeni naređuje svome Poslaniku da naredi ženama vjernika, te posebno svojim ženama i kćerkama, zbog njihovog ugleda – da spuste niza se njihove haljine, kako bi se raspoznale od džahilijetskih žena i od obilježja ropkinja, a džilbab je ogrtač preko marame." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Prokomentirao je Ibn-Atije, Allah mu se smilovao, ovaj ajet: „U to vrijeme je bio običaj arapkinja, kako ropkinja tako i mnogih drugih žena, po pitanju značenja hidžaba, da otkrivaju lica, što je vodilo tome da su ih muškarci gledali i razmišljali o njima. Allah, subhanehu ve te 'ala, je naredio Svome, Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da naredi ženama da spuste svoje džilbabe, kako bi se prekrile, te se tako raspoznale od drugih“ (El Muharer El-Vedžiz kod tefsira spomenutog ajeta).

Zabrana pokazivanja ljepote i ukrasa

Allah, subhanehu ve te 'ala, je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte!" (Prijevod značenja Al-Ahzab,33)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Zabranjuje se njima otkrivanje kao u paganskog doba, a to je pokazivanje ukrasa i ljepote kao što je kosa, lice, vrat, grudi, potkoljenica ili slično tome što je od ukrasa. Jer je u tome veliki nemoral i iskušenje što podstiče srca muškaraca da upražnjavaju razloge prostitucije. Ukoliko Uzvišeni Allah, upozorava majke svih vjernika od ovih stvari sa njihovom čistoćom i imanom, pa druge žene su preče da se upozoravaju i bojati se je za njih više od razloga smutnje.“ (Hukmu Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu el-buhus el-islamije, br. 14)

Naredba obaranja pogleda i čuvanja stidnih mjesta

Uzvišeni je rekao: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim ..." (Prijevod značenja An-Nur, 31)

Ibn-Kesir je rekao: "Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha ženama vjernicama, zbog Njegove ljubomore prema ženama vjernika, kako bi se razlikovale od žena paganskog doba i radnji mnogoboškinja.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Naređeno je vjernicama da obaraju njihove poglede i čuvaju stidna mjesta, isto kako je to naređeno muškarcima, kako bi se sačuvale od razloga fitne i iskušenja i da bi se podstakle na čednost i ispravnost.(Hukmu Es-Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu elbuhus el-islamije)

Zabrana pokazivanja ukrasa osim njenim bližnjim

Uzvišeni Allah je rekao: "... I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje.“ (Prijevod značenja An –Nur,31)

Ibn-Kesir je rekao: "Znači da ne otkrivaju nešto od ukrasa strancima osim ono što se ne može sakriti. Ibn-Mes'ud, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: 'Kao što je ogrtač i odjeća, ono što su oblačile arapske žene od pregrtača, s kojim su prekrivale njenu odjeću. Dok ono što bi se otkrilo od donjih krajeva odjeće ne bi bio grijeh, jer se to ne može sakriti'" (Tefsir Ibn-Kesir kod pomenutog ajeta) Sejid Kutb, Allah mu se smilovao, je rekao: „Dozvoljeno je ženi ukrašavanje, odazivajući se njenoj prirodi. Svako žensko je oduševljeveno da bude lijepo i da izgleda lijepo, s tim da se ukrašavanje razlikuje od vremena do vremena. Osim što su njeni razlozi po prirodi isti, a to je želja za sticanjem ljepote i njenog upotpunjavanja i isticanja ljudima. Islam se ne suprostavlja toj prirodnoj želji, nego je on uređuje i oblikuje i čini je da se usmjerava u ispravnom pravcu, ka jednom muškarcu – svom sudrugu. Gleda kod nje ono što nitko ne gleda mimo njega i njeni srodnici mogu, oni koji su u ajetu spomenuti, da vide samo neke dijelove od njenih ukrasa i ljepote, kojima ne pobuđuje strast to gledanje.'“ (Fi zilali Kur`ani kod spomenutog ajeta)

Zabrana skretanja pažnje na sebe sa svojim govorom

Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 32)

Ibn-Kesir, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Znači kad bude morala da priča sa strancima, da se ne osjeti u njenom glasu nježnost, da žena ne priča sa strancima onako kako priča sa svojim suprugom.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, je rekao: „Svoj govor ne čini nježnim kada se obraća ljudima, kako to rade one koje su pod sumnjom od žena, jer je to uzrok velike smutnje koja je spomenuta u riječima: '... pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno ...' (Al- Ahzab, 32), tj. pokvarenost, sumnja i licemjerstvo.“ (Fethu El-Kadir kod spomenutog ajeta)

Zabrana osamljivanja sa strancima i putovanje samoj bez mahrema

Prenosi se od Ibn-Abbasa, Allah sa njim bio zadovoljan, da je čuo Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov mir i spas, da je rekao: "Neka se ne osamljuje čovjek sa ženom, osim da je sa njom njen mahrem(bliži srodnik) i ne putuje žena osim sa njenim mahremom.", pa je ustao čovjek i rekao: „O Allahov poslaniče, moja žena se zaputila na hadždž, a ja sam se upisao u tu i tu bitku, na to je odgovorio: "Idii i obavi hadždž sa svojom ženom" (Buhari, 1862; Muslim, 1341) Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "U ovom hadisu je zabrana osamljivanja sa strankinjom i to je Idžma`a –saglasnost učenjaka!" (Fethul-Bari) K'adi I'jjad,Allah mu se smilovao, je rekao: „Žena je kušnja i zabranjeno je osamljivanje sa njom, jer su ljudske duše sklone želji prema ženama. Šejtan je zavladao sa muškarcima putem žena i one su avert koji zahtjeva da se pazi i čuva, zbog toga je potreban ljubomoran bliži srodnik, koji ih štiti i one su bezbijedne na putu u njegovom prisustvu od onoga, od čega se pobojavaju.“ (Ikmal El-mua`lim, 4/448)

Upozorenje na ulazak kod žena bez prisustva mahrema

Prenosi Ukbe sin Amirov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, rekao: "Čuvajte se od ulaska kod žena.", pa je rekao čovjek od Ensarija: O Allahov Poslaniče a šta je sa hammom (mužev srodnik, brat)?“, rekao je: "Djever je kao smrt!" (Buhari, 5232;Muslim, 2083) Komentariše El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve selem, riječi: "Djever je kao smrt!", znače da njegov ulazak kod bratove žene sliči smrti u ružnoći i pokvarenosti, što je haram. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ukazao na tu zabranu i poistovjetio ga sa smrću, jer ga ljudi toleriraju sa strane supruga i supruge, zbog međusobne prisnosti, kao da on nije stranac u odnosu na ženu, što je slično arapskoj uzrečici: "Lav je smrt!",i "Rat je smrt", što znači da lavov susret vodi u smrt, isto tako je ulazak djevera kod žene vodi ka smrti vjere ili u njenu smrt zbog rastave koja će doći zbog muževe ljubomore, ili do njenog kamenovanja na smrt, ukoliko bi počinila sa njim zinaluk.“ (El-Mufhim, 5/501)

Udaljavanje od miješanja sa muškarcima čak i u ibadetima

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji saffovi muškaraca su prvi, a najgori zadnji, a najbolji saffovi žena su zadnji, a najgori prvi." (Sahihu Muslim, šerhu Nevevi, 132)

El-Kurtubi je rekao: „Prokomentirao je Imam Nevevi, Allah mu se smilovao: 'I zaista je data prednost zadnjim safovima žena, koje su prisutne sa ljudima, zbog njihovog udaljavanja od miješanja sa ljudima i njihovog gledanja, te zbog toga što se srce uzbudi prilikom njihovih pokreta ili slušanja govora, a pokudio je prve safove žena zbog toga što su oni suprotni od toga!'“ (Šerhu sahihu Muslim, 4/133)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „U vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nisu se žene miješale sa muškarcima, ni u mesdžidima ni na pijacama miješanjem na kojeg danas upozoravaju današnji reformatori. Kur'an i Sunnet usmjeravaju učenjake ummeta da upozoravaju na to miješanje, bojeći se njegove smutnje. I žene koje su klanjale u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu, klanjale su u saffovima udaljenim od saffova muškaraca, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je običavao reći: "Najbolji saffovi ljudi su prvi, a najlošiji zadnji i najbolji saffovi žena su zadnji, a najlošiji prvi", zbog opreznosti da se ne iskušaju zadnji saffovi ljudi sa prvim saffovima žena. U svoje vrijeme Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naređivao ljudima da sačekaju u izlasku kako bi prošle žene i izašle, te kako se ne bih pomiješale sa ljudima na kapijama mesdžida i pored toga što su svi oni, muškarci i žene, bili na imanu i bogobojaznosti, pa kakvo je stanje onih poslije njih? Ženama je bilo zabranjivano da istraživaju puteve, naprotiv naređeno im je da se drže krajeva puta,kako ne bi došlo do kontakta sa ljudima i radi fitne prilikom međusobnog doticaja u trenutcima kretanja.“ (Hukmu ihtilat fi ta`limi, Medželletu el-buhus el-islamije)

Zabrana izlaska namirisane žene

Prenosi Ebu- Musa El-Eša'ri, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi, pa oni osjete njen miris, ona je bludnica!“ (Ebu-Davud, 4167; Tirmizi, 2937; hadis sahih,Džami Sahihu, 323, Albani) Mubarekfuri,

Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Zbog toga što je ona pokrenula strast kod muškaraca i učinila ih da je gledaju, a onaj koji pogleda u nju učinio je blud sa njegovim očima, ona je razlog bluda očiju pa je zbog toga griješna.“ (Tuhfetu El- Ahvezi, 8/58)

Ljubomora prema ženama

Šejh Muhamed Ahmed El-Mukadem kaže: „Zaista je od tragova počasti Islama prema ženi to što je On zasijao ljubomoru u dušama muslimana i cilj sa ljubomorom je naklonjenost koja prisiljava muškarca da čuva ženu od svakog harama, izobličenosti i sramote. Islam smatra odbranu časti i ljubomoru prema porodici džihadom, zbog čega se žrtvuje krv i na čijem se putu žrtvuje život, pa onaj koji tako radi nagrađuje se stepenima šehida u Džennetu.

Prenosi Seid sin Zejdov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, i ko pogine braneći svoj život, on je šehid, i ko pogine braneći svoju vjeru, on je šehid, i ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid!" (Tirmizi, Ebu- Davud, hadis-sahih, Džami Sahih, 6445,Albani) Šta više, islam smatra ljubomoru sržom vjerskog odgoja, onaj koji nema ljubomore, nema ni imana (vjere). Zbog toga je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, bio najljubomornije stvorenje u ummetu. S'ad ibn Ubade, radijallahu 'anhu, je rekao: „Kada bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sa oštricom od sablje!“, što je doprlo do Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje je rekao: "Čudite se S'adovoj ljubomori?! Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene i zbog Allahove ljubomore zabranjena je javna i tajna bestidnost!" (Buhari, 6846; Muslim, 1499)

S druge strane nalazimo žestoku prijetnju prema onome tko nema ljubomore.

Abdullah sin Omerov, Allah sa njima obojicom bio zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Trojicu neće Allah, azze ve dželle, ni pogledati na Sudnjem Danu, neposlušnog prema njegovim roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)! (Ahmed 2/134, Nesa`i, 2561; Džami`u sahih, Albani, 3071) (Avdetu El-Hidžab, 3/114-115,skraćeno)

Draga sestro ti si biser skoljke vjeruj !

Sestro, već si vjerojatno mnogo puta čitala o svojoj dragocjenosti i  zaštićenosti u našoj prelijepoj vjeri islamu. Nažalost, mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne shvaćaju, a možda i ne žele shvatiti, koliko je islam uzdigao ženu, na koje nas je časno mjesto postavio i što nam je povjerio. 

Danas je ženski rod podcijenjen i podmetnut je pod noge muškarcima, koje ne zanima ništa osim tjelesnog kontakta, koji ženu vide kao komad mesa i sredstvo uživanja.

Draga sestro, tebe je Allah, subhanehu we te'ala, odabrao i zaštitio te od takvih muškaraca, i ne samo od njih, već od svake ružne i sumnjive stvari. Zabranio je da se s tobom postupa na bilo kakav način i tvoje stanje učinio takvim da se uspoređuješ s biserom u školjci, s dijamantom čija je vrijednost toliko velika da se krije u sefu.

Sve što ti je Allah, subhanehu we te'ala,  naredio i učinio obaveznim, naredio je samo za tvoje dobro - da te zaštiti od ružnih pogleda, da te spriječi od grijeha, da te odgoji na najljepši način kako bi i ti na takav način mogla odgajati ummet.

Budi zahvalna Allahu Uzvišenome što te odabrao i  učinio te muslimankom jer muslimanka je najljepša od svih žena na svijetu. Ona je sunce koje osvjetljava zemlju, ona je mjesec koji pojačava sjaj zvijezda. Nemoj se podcijenjivati i nemoj zanemariti ono čime te Uzvišeni Allah počastio kao što to zanemaraju današnje, tzv. moderne žene koje bježe od onoga što jesu i od onoga što bi trebale biti - bježe od  svoje  velike uloge u životu jednog djeteta, jednog muškarca, majke, oca, brata, sestre i prodaju se dunjaluku pod utjecajem strasti koje truju naše, a i svačije srce.

Trče za cipelama najbolje marke, za skupim restoranima i avanturama - jednom rečenicom, trče za šejtanima koji su im vodiči na dunjaluku. Čvrsto prihvati to uže vjere i ponosno hodaj ovim dunjalukom. Svaka od nas zna da Allah, dželle šanuhu, ne gleda u naša tijela ni u naš izgled već gleda u naša srca!

Nije bitno da svoju ljepotu pokazujemo svima i da hodamo gradom kao da smo artikl na prodaju kad time samo sebe bacamo u ponor koji padanjem postaje sve dublji. Bitno je da svakim korakom i udisajem pazimo da ne zaboravimo na ahiret i na Allaha.

Kad nam je srce čisto i kad je u njemu nastanjena samo ljubav prema Allahu Jedinom, onda će ta čistoća obasjavati i naše tijelo i naš izgled, neće nam trebati nikakva vrsta šminke. Sestro, mi skrivamo svoje tijelo i svoj izgled od svih osim od naših bližnjih i našeg muža jer šejtan, naš otvoreni neprijatelj, koristi svaki način da bi nas približio onome što nije dobro za nas - makar  nedozvoljenim pogledom, krivim pokretom ruku ili nogu...

Ti se sestro od nemuslimanki razlikuješ prvo svojim izgledom: tvoj hidžab je kruna na glavi kraljice, neprobojni štit mecima lošeg ponašanja, bestidnog govora i olahkog shvaćanja vrijednosti žene. Allah te hidžabom štiti od svega toga jer ti si sa svojim hidžabom toliko važna da ga moraš nositi ponosito i čestito! Ti paziš na sve oko sebe i na samu sebe toliko da se svojim ahlakom ističeš u bilo kojem društvu.

Prije islama muškarci su ženu mogli slobodno uspoređivati i sa životinjom. Niko nije pazio na njene osjećaje i razmišljanja, ali dolaskom islama žena je postala cvijet u pustinji, postala je ona preko koje Allah, dželle šanuhu, odgaja generacije i ona koja je izvor suosjećanja i nježnosti za ljudsko biće.

Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Draga sestro, na tebi je da samo shvatiš koliku ti je vrijednost Uzvišeni dao i što je na tvojim ramenima...Ti si uvijek ona koja se najbolje ponaša, ona koja je najbolja sestra, prijateljica, majka, supruga i ona kojoj je ispred svih Allah subhanehu we te'ala. Ti na sebi nosiš odgovornost odgoja djece, savjetuješ ljude i pozivaš na dobro, trpiš u ime Allahovo, služiš svome mužu i činiš dobro svojim roditeljima. Ti si cvijet koji miriše najljepšim mirisom jer ti je korijenje duboko u Allahovoj vjeri, a stabljika vinuta visoko u smjeru Dženneta. Na kraju, ti si, kao i uvijek, ona čiji je cilj samo Allahovo zadovoljstvo i ona koja pazi na svjetlo koje nosi u sebi!

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini iskrenim i jakim vjernicima sa kojima ce Allah biti zadovoljan ,da nas ucini jakim na ovom putu iskusenja,da nam olaksa dunjaluk i putovanje kroz njeg i da nas pomogne na putu do Dzenneta-amin

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VaNyXj_eb3k

http://www.youtube.com/watch?v=oUz36WK2n-Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=v8lNs1naobM

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=DIE_46DB3QI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kowf0f71f2g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=BxJm1zDbdIE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=7voEnQRWRWY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aCMS7jwxXVQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0GwwQj2D6bQ&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=IQL-XzTFzp8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aIiAyJX0DaY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=xElZg05xDy0&feature=related

 

04.03.2012.

Hidzab kao poziv u vjeru …pa sestro budi ti primjer tome koja pozivas!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Hidzab kao poziv u vjeru …pa sestro budi ti primjer tome koja pozivas!

 

Vecina muslimana je upoznata sa mnogo razloga zbog kojih Allah s.v.t.zahtjeva od zene da nosi islamsku odjecu: islamska odjeca je odraz skromnosti, cistoce i postovanja;smanjuje nered (fitnu) tako sto ce se veliki grijesi zaobici; stiti zene od zla i provokacije losih ljudi (muskaraca)a zena koja nosi hidzab ce se procjenjivati po svojoj inteligenciji i kvalifikaciji vise nego njenom izgledu.Jedna vazna tacka koja se masi,medjutim, jeste ta da je hidzab simbol licnosti muslimanke.

Zena koja pokriva tijelo svjedoci da je ona clan muslimanske zajednice i da ona slijedi odredjeno, osobno propisano,moralno ponasanje.Allah s.v.t. kaze: "O Vjerovjesnice,reci zenama svojim, i kcerima svojim,i zenama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakse prepoznati pa nece napastvovane biti. A Allah prasta I samilostan je." (33:59)"...tako ce se najlakse prepoznati..."

U Americi recimo, gdje je islam najbrze rastuca vjera (hvala Allahu),dosta ljudi saznaju sta zaista ovo pokrivanje tijela znaci i vodi ka razumijevanju vjere koja to zahtjeva. Takodje sirom Europe gdje je kriscanstvo ,je oznacena danas zena muslimanka kao simbol prvokacije za bolesnike koji ne mogu podnjeti kada vide vjernice pokrivene od glave do pete i mlade i pod niqabima... Bolesna srca nemogu to podnjeti dali bila zima ili ljeto imaju uvijek prigovor za nosnju zene muslimanke koja je u izvornoj nosnji koju nam je Uzviseni Allah naredio da sacuvamo svoju cast,tijela,moral i da se lakse poznamo el hamdu lillah do Sudnjeg dana!

Hidzab djeluje, iznenadzujuce,kao jako oruzje za poziv u vjeru;jednio koje muslimani jednostavno ne mogu da primijete. Kao i svako oruzje, kljuc uspjeha je pravilno koristenje. Jedan od prvih koraka muslimanske zene je da nosi islamsku odjecu. Tragicni i uznemirujuci fenomen jeste da vidimo mnogo muslimanki da se nose kao nevjernice/i (farmerke, majice, kratke suknje, pa i sorceve).Da,to je zalosno jer nece da odudaraju od mode,od 21.vijeka,od komsiluka,od atrakcije a zaborave na Allahovu kaznu,na Allahovo obecanje

Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem,je rekao: "Ko god slijedi jedan narod on je od njega." (Ebu Davud).

Ovo ne samo da se dogadja u Americi i drugim zapadnim zemljama da ljudi prihvataju te prakse i druge tradicije,vec se dogadja i u muslimanskim zemljama u opasnom broju.

Zena koja odbije da nosi hidzab je neposlusna Allahu i cini ozbiljan grijeh stavljajuci dunjalucka uzivanja prije dusevnih dostignuca, izapostavlja njenu duznost prema vjeri islamu.

Mnogi ucenjaci su se slozili da je jedini razlog zbog kojeg musliman moze zivjeti u ne-muslimanskim zemljama da cini poziv ka vjeri i objasnjava ljudima istinsku vjeru.

Kako jedna zena moze pozivati u islam kad je ona sama ne praktikuje?Ako se ovo radi bio bi vid licemjerstva i nece doci do uspjeha.Cim zena pocne da nosi islamsku odjecu, ona izvrsi veliki dio njene duznosti za pozivanje u vjeru sa veoma malo napora. Svaki puta kad ode u prodavnicu, knjizaru, posao,skolu ili na bilo koje drugo javno mjesto, ona siri velicanstvenu poruku islama. Ovo nije samo zbog vanjskog hidzaba kojeg ona nosi, nego mnogo vaznije, skromnosti njenog ponasanja kojeg nosi sa sobom. Kad zena nedozvoli udvaranje muskarcima, ogranici fizicki kontakt sa njima, kao sto je takodje i suzdrzljiva, s postovanjem,ljudi ce postati interesantni i zeljeti ce saznati vise o ovoj zanimljivoj vjeri. Moglo bi ovdje zasijati iskrice necega divnog.

Na skolovanju gdje sam bivala (Katolicka drzava,puna raznih religija i obicaja), zene su rijetko radoznale o mojoj nosnji i mom ponasanju.Svako slobodno vtijeme koje smo imali su bili da su mi upucivana pitanja zasto hidzab,zasto u 21 vijeku,zasto toliko strogo,ko me je prisilio otac.brat-muz,zasto i zbog cega...jeli ti vruce itd. One su iznenadjene kad nauce logicnu zabranu I cinjenice da je ovo ustvari dio njihove vjerske historije.Ako ja odlucim da ne nosim islamsku odjecu, ja bih prepustila ovu divnu priliku da podjelim ljepotu, mir i mnogostranost moje vjere. Kad se pruzi sansa za buducu diskusiju sa onima koji su zainterosovani, znanje i razumjevanje na ovu temu je vazno. Djelotvorna procedura je da se spomene koncept necega sto je slicno drugoj osobi.

Neki od primjera pitanja koja bi mogla biti postavljena su:

 1.) "Da li si ikad razmisljala zasto je Marija, Allahov Mir na nju, majka Isaa, a.s., nosila odjecu slicnu muslimanke?"


 2.) "Zasto se katolicke casne sestre oblace kako se oblace?"

 

3.) "Da li si znala da u crkvenim pravilima kod Katolicke Crkve i danas postoji pravilo koje naredjuje zenama da pokriju glavu kad ulaze u crkvu?"

 

4.) "Dali si procitala u (Koricanima)(Biblija, 11:3-10) izreku koju je Paul napisao: ' Svaki covjek koji cini molitvu ili ucenje, sa njegovom glavom pokrivenom, omalovazava njegovuglavu. I svaka zena koja se moli ili uci, sa njenom glavom nepokirvenom, omalovazava njenu glavu - isto je kao da joj je glava obrijana. Ako zena nepokrije njenu glavu, ona bi trebala onda njenu kosu obrijati, i ako je sramota za zenu da osisa ili obrije njenu kosu onda neka pokrije njenu glavu."

 

5.) "Da li si znala da postoje neke hriscanske klase, kao sto su odredjeni clanovi "Amiš" i " Menonit", koji zahtjevaju od svojih zena da pokrivaju kose svoje?"

 

6.) "Da li si svjesna da su jevrejski obicaji kod zena, kada izadju pred javnost, da nose mahramu preko glave i da neke klase i dan danas to praktikuju?"Ili cak perike dabi sakrile kosu svoju!

 

7.) "Ove diskusije (rasprave) dokazuju odredjenu cinjenicu da pokrivanje glave nije uvedeno sa dolaskom islama, nego je ta naredba bila na mjesti hiljadama godina."

 

8.) Ovo moze biti jedna jaka i bitna tema kao sto je cinjenica da je Musa a.s., Isa, a.s i Muhammed, s.a.v.s.,jesu poslanici jednoga Boga koji su dosli sa istom porukom.Islam je ispravio greske koje su predstavljene u prijasnje objavljenim porukama od ljudi i zapecatio poziv planiranim od strane Allaha, s.v.t. Mi bi trebali biti ponosi sto smo muslimani. Isto bi trebali biti zahvalni za poklon koji je Allah, s.v.t.darovao svakom od nas: Savrsena istina islama je nas kljuc dzenneta. Svaka druga je varka sejtanska i slijedjenje puta razaranja. Sa nasim poklonom dolazi naravno i odgovornost podjele Istine sa onima koji su manje sretni.

Mi smo svi odgovorni za sirenje svjetla islama. Hidzab je vanjska manifestacija ovoga svjetla koje sjaji oko nas i moze biti djelotvorna alatka za ispunjavanje nase obaveze.

Mi smo ti koji odlucujemo da li cemo razviti to svjetlo da bude jos svjetlije ili cemo dopustiti da se ugasi sa nasim neozbiljnim i sebicnim zeljama.

 

Šta mi hoćemo od tebe?

Mi pozivamo islamu, pozivamo istini, dobru, uputi i svjetlu. Mi od tebe ne tražimo nikakvu materijalnu korist, nego mi – iz milosti i saosjećanja sa tobom, te iz želje da te spasimo od raznoraznih poniženja i patnji – iz dubine naših srca želimo:

1. Da budeš dobra vjernica, da istinski činiš ibadet svome Gospodaru, da izvršavaš Njegove naredbe i kloniš se Njegovih zabrana, da budeš čestita i poštena, da imadneš uzoran život i lijepo ponašanje i da budeš što dalje od onoga što je sumnjivo i od bestidnih, nemoralnih i razvratnih mjesta.

2. Da budeš neovisna ličnost, da imaš snažnu volju, da se oslobodiš od pritisaka pokvarenog načina života, da se oslobodiš slijeđenja nevjernica, da se oslobodiš obmana i varki lažnog ugleda i sreće i da se podržavaš principa svoje prirodne vjer, pogotovo hidžaba. Ovo je zgodna prilika da ti pojasnimo da hidžab nije samo komotna odjeća koja pokriva tvoje draži, nego je on simbol mnogih Allahovih propisa koji ženi muslimanki daju posebne odlike i čine je dobrim i korisnim članom islamskog duštva, u kojem nema nevolja poput raskalašenosti, golotinje i miješanja sa muškarcima…

Nema nikakve sumnje da su upravo te nevolje uzrok problema ove slijepe materijalističke civilizacije i uzrok porastu broja zločina, silovanja, nastranosti i strašnih polnih bolesti, od kojih "SIDA" sigurno neće biti zadnja. Još gore od toga jeste to što su te nevolje uzrok prokletstvu, sramoti i propasti na ahiretu – da nas Allah subhanehu ve te'ala sačuva od takvog završetka.

3. Da svojim roditeljima činiš dobro, da nastojiš izvršiti svoje obaveze prema njima i ispuniti njihove zahtjeve, da budeš odana svome mužu, da nastojiš pridobiti njegovu ljubav i da mu budeš pokorna, da učestvuješ u njegovoj i radosti i tuzi, da činiš ono što će ga smiriti, rashladiti i odmoriti, da se samo njemu uljepšavaš i da iznalaziš razne načine da bude zadovoljan sa tobom, kako ne bi obraćao pažnju ni na jednu drugu ženu i kako ne bi razmišljao o onome što je haram.

4. Da bueš dostojanstvena i časna, da budeš obrazovana i da znaš sve ono što će ti koristiti za vjeru i život, pa čak i da druge podučavaš i da žrtvuješ sve što je potrbno na putu promicanja svoje vjere.

5. Da rađaš junake i uspješno odgajaš nove generacije i da učestvuješ u izgradnji civilizacije na visokim moralnim i čvrstim materijalnim temeljima.

I na kraju: Uzvišeni Allah te počastio dajući ti razum i darovao ti je mogućnost izbora, pa izaberi:

-Ili ćeš se prikloniti taboru naših neprijatelja koji putem onih koji rade za njih uljepšavaju nastranost i pokvarenost – kako bi te lakše ulovili. U tom slučaju gubitnik nećeš biti samo ti, nego i cijeli naš ummet i nećeš izgubiti samo ovaj svijet negi i ahiret, što je tek pravi gubitak!

- Ili ćeš se sa punom sviješću prikloniti našem islamskom identitetu i ponositi se principima naše prirodne vjere i pridržavati se svih tih principa, čime ćeš obezbijediti sebi sretan i lijep život i spasiti samu sebe od nesreće na ovom svijetu i ponižavajuće kazne na ahiretu.

Komentar 26. ajeta sure El-E'araf)

Poštovana sestro, kad izabereš da nosiš hidžab kao znak pokornosti svom Gospodaru, a ne zato što ti to muž ili otac naređuju, i kad sa svim ponosom izabereš da živiš kao prava muslimanka, tada si iznijela najveći dokaz za svoj iman (vjerovanje).

Poštovana sestro, kad se pridržavaš islamskih propisa za oblačenje onda drugima postane nemoguće da te tretiraju kao komad mesa i ne preostaje im druga opcija nego da te ocijenjuju na osnovu tvoje sposobnosti, inteligencije i tvojih kvaliteta, a ne na osnovu tvog tijela i izgleda. Tebi pripada ogromna čast, ti si kao cvijet u pustinji, kao dûga u noći, onda kad se svojim pridržavanjem Allahovih propisa razlikuješ od drugih koji ih se ne pridržavaju.

Mogu u ime svih muslimana reći da si ti sa svojom čednosti, moralom i islamskim izgledom svjetlo u našim tamnim danima. Ti si sa svojom čeličnom voljom i čvrstim ubjeđenjem krenula istim putem kao i žene Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i svih ostalih vjernica iz njegovog doba. Ti si se otrgla i oslobodila od mišljenja drugih, jedino šta je za tebe važno jeste zadovoljstvo tvog Gospodara. Jedino šta tebe brine jeste kakvom će mene Allah smatrati, jesam li ispunila Njegove naredbe?

Ti si izuzetna u svom pridržavanju islamskih propisa. Ti si sebi postavila samo jedan cilj, a to je najveća deredža u Džennetu; Džennetu-l-Firdevs. Ti si svijetlo koje osvjetljava put drugima. Ti uvijek nosiš dobrotu sa sobom i njen sjaj prelazi na druge. Tvoj hidžab, poštovana sestro, nije simbol potlačenosti i ugnjetavanja, nego simbol slobode, slobode, i opet kažem slobode! Nošenjem hidžaba ti si izabrala da ne budeš potlačena zbog ideja i pretpostavki koje nam nameću smrtnici kao što smo ti i ja.

Sa nošenjem hidžaba ti si izabrala da određuješ svoj način života u skladu sa Allahovim propisima. Ti si izabrala da ne budeš više robinja ljudima nego samo Allahu, Gospodaru ljudi. Sa nošenjem hidžaba ti si izabrala da uvijek budeš u ibadetu. Svaka sekunda koju muslimanka provede dok nosi hidžab je sekunda ibadeta. I poštovana sestro, Islam je taj koji te poštuje i cijeni. Ovo dolazi do izražaja u načinu na kojim se bdije nad tvojim dostojanstvom i tvojom ženstvenosti. Islam je taj koji se kao bedem isprečio na putu onih koji žele da te kao jeftinu robu iskoriste za punjenje ličnog džepa.

Islam je taj koji te štiti zatvarajući vrata svakom ko ima kao cilj samo da te iskoristi i zloupotrijebi za svoj užitak i razonodu. Poštovana sestro, najveća nepravda koja ti se čini jeste kad se iskrivljuje istina i kad ti predočavaju da su čednost i bogobojaznost znakovi zaostalosti i ugnjetavanja, dok nemoralnost, ružna djela i pokvarenost predstavljaju kao znakove prosvijetljenja i napretka. Tako je to danas, ako se žena pridržava islamskih propisa za odijevanje onda je smatraju zaostalom, a kad se skine i naga hoda po ulici, onda je to u njihovom pogledu znak emancipacije i napretka.

I sestro, ako te neki mrze zbog tvoje čednosti, zbog tvog pridržavanja Allahovih propisa, zbog tvog hidžaba, znaj onda da Allah, Gospodar ovih ljudi, Svoje blagoslove na tebe šalje. I znaj da su iritacije i mržnja koje oni u svojim srcima osjećaju zbog tvog morala razlog da se tebi povećaju deredže u Džennetu. Znači ako oni osjećaju mržnju prema tebi zato što se ti pridržavaš islamskih propisa za oblačenje onda je to razlog da se tvoj položaj kod Allaha, subhanehu ve te'ala, stalno poveća.

Ti si nada ovog ummeta! Ti si kći Hatidže, 'Aiše, Hafse i Havle koje su ušle u povijest. Znači, poštovana sestro, ne dopusti da te izigravaju. Allah, subhanehu ve te'ala, ti je ukazao čast i dao ti visok položaj i On bdije nad tvojom čednosti i zato je propisao te propise, zato ti je propisao hidžab. I ako se ti toga pridržavaš, znaj da ćeš zaraditi Allahovo, subhanehu ve te'ala, zadovoljstvo i da ćeš moći biti od onih koji će zaraditi Džennet.

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini iskrenim i jakim vjernicima sa kojima ce Allah biti zadovoljan ,da nas ucini jakim na ovom putu iskusenja,da nam olaksa dunjaluk i putovanje kroz njeg i da nas pomogne na putu do Dzenneta-amin

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=oUz36WK2n-Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=DIE_46DB3QI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=7voEnQRWRWY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aCMS7jwxXVQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0GwwQj2D6bQ&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=aIiAyJX0DaY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=xElZg05xDy0&feature=related

 

03.03.2012.

Pet dragocjenih savjeta Džibrila, alejhi-s-selam

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Pet dragocjenih savjeta Džibrila, alejhi-s-selam

Sehl b. Sa'd es-Sa'idi, radijallahu anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Došao mi je Džibril i rekao: 'O Muhammede! Živi koliko hoćeš, ali znaj da ćeš sigurno umrijeti! I voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se sigurno rastaviti od njega! I radi što god hoćeš, ali znaj da ćeš za to biti pitan! I znaj da je ugled i počast vjernika u njegovom noćnom-namazu, dok je njegov ponos u njegovoj neovisnosti od ljudi.'“


Izvod hadisa: Hadis su zabilježili: Hakim u Mustedreku (4/324), Taberani u Mu'džemu Evsatu (1/61/2), Ebu Nu'ajm u Hilji (3/253), Tajalisi u Musnedu (1755) i od njega Bejheki u Šu'abul-imanu. Spomenuo ga e El-Munziri u Tergibu ve Terhibu (2/11) i Sujuti u Džami'u sagiru (89) a Hejsemi u Medžmeu'z-zevaid (10/222) i Albani u Silsili ehadisi sahiha (831) ocijenili su hadis dobrim zbog mnoštva puteva kojima je došao. Ovaj hadis mimo Sehl b. Sa'da, prenose i Alija b. Ebi Talib i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum.

Prenosilac hadisa: Sehl b. Sa'd es-Sa'idi, radijallahu anh, jedan je od poznatih ashaba. Rođen je pet godina prije hidžre Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu. Bilo mu je ime Hazen (Tužni), pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio ime u Sehl. Imao je nadimak Ebul-Abbas. Imao je petnaest godina kada je preselio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Od njega su hadise slušali: Ibnu Šihab ez-Zuhri, Ebu Hazim Seleme b. Dinar, Omer b. Abdul-Aziz i drugi. Ibnu Hadžer, rahimehullahu te'ala, u svome vrijednom djelu El-Isaba spominje da se od Sehla b. Sa'da, radijallahu anh, bilježi 188 hadisa. Preselio je 91. g. H. U svojoj 96-oj godini života. Ibnu Hadžer tvrdi u El-Isabi da je Sehl b. Sa'd, radijallahu anh, zadnji ashab koji je umro u Medini.

U ovom veličanstvenom hadisu spominje se dolazak meleka Džibrila da posavjetuje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov ummet sa pet izuzetno vrijednih i potrebnih savjeta, pa kaže u prvom savjetu: „O Muhammede! Živi koliko hoćeš, ali znaj da ćeš sigurno umrijeti!“ Allahov robe, živi koliko hoćeš! Možeš doživjeti 80-tu, 90-tu i šta onda?! „Znaj da ćeš sigurno umrijeti!“ Svi smo mi smrtnici i svi ćemo umrijeti. Uzvišeni Allah je rekao: „Svaki narod ima svoj edžel (smrt, kraj) i kada im dođe smrt, neće je moći ni za tren jedan odložiti a ni ubrzati!“ (Prijevod značenja El-E'araf, 34.)

Stoga bi trebao svaki onaj koji će sigurno umrijeti, onaj kome će zemlja postelja a crvi prijatelji biti, onaj kome će kabur biti mjesto boravka do ponovnog proživljenja a Džennet ili Džehennem mjesto vječnog boravka, svaki ovakav trebao bi da zna da njegov život na dunjaluku neće imati nikakvu vrijednost ne bude li se na njemu pripremao za ahiret! Kako da nam život na dunjaluku bude koristan? U samom savjetu je preporuka. Na kraju savjeta spominje se smrt, pa u tom svom životu ma koliko ga živjeli često se prisjećajmo smrti, pa ćemo svoj život i iskoristiti na najbolji mogući način! Stoga, braćo muslimani i sestre muslimanke, sjećajmo se ovih trenutaka, razmišljajmo o njima! U hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anh, -kako bilježe Tirmizi (2307), Nesai (1824) i Ibnu Madže (4258) i drugi- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Često se prisjećajte onoga što prekida sve slasti!“ Tj.- prisjećajte se smrti. Tako vam Allaha, šta ćemo to od dunjaluka voljeti, kakav će nas to posao zaokupirati i odvratiti od pokornosti Uzvišenom Allahu budemo li se prisjećali smrti i susreta s Allahom, subhanehu ve te'ala?!

Bilježe Ibnu Madže od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u skupini od deset ljudi, ja sam bio deseti, pa je jedan od ensarija upitao: 'Allahov Poslaniče, koji je to najpametniji i najplemenitiji čovjek?' Alahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: 'Oni koji se najviše prisjećau smrti i koji se najbolje pripremaju za nju, to su najpametniji ljudi!' ...“ (Hejsemi u Medžme'uz-zevaid kaže: „Bilježi ga Ibnu Madže skraćeno i Taberani u Sagiru s dobrim lancem prenosilaca.“)

Jedan od uglednika upitao je Ebu Hazima Selemu b. Dinara, rahimehullahu te'ala: „Šta nam je pa preziremo sjećanje smrt?“ Ebu Hazim mu reče: „Prezirete smrt zbog vašeg vezivanja za dunjaluk, zbog vašeg veličanja dunjaluka u vašim očima i vašim srcima! Neprestano vam je dunjaluk pred vašim očima pa kako da volite smrt?! Kako da volite rastanak s dunjalukom kada neprestano samo o njemu razmišljate?! Kada biste pred svoje oči postavili ahiret, stalno razmišljali o njemu i pripremali se za njega, zasigurno ne biste prezirali smrt, već bi je priželjkivali kako biste se što prije susreli sa ahiretom o kojem stalno razmišljate!“


Drugi savjet jesu riječi Džibrila, aleji-s-selam: „I voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se sigurno rastaviti od njega!“ Čovjek po svojoj prirodi voli svoje roditelje, svoju suprugu i svoju djecu, voli svoje prijatelje, međutim, znajmo dobro, da sveijedna ljubav na dunjaluku prestat će, sveijedna veza na dunjaluku pokidat će se. Naprotiv, sve te dunjalučke ljubavi i veze sutra na Sudnjem danu pretvorit će se u neprijateljske veze, osim veza i ljubavi koje su se uspostavljale radi Uzvišenog Allaha, kako i kaže Svevišnji Allah: „Prijatelji će Toga dana postati jedni drugima neprijatelji, osim bogobojaznih!“ (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 67.) Stoga, braćo muslimani i sestre muslimanke, vjernik mora biti pronicljiv, mora uspostavljati veze i pružati ljubavi od kojih će imati koristi na ahiretu, u Danu velikog straha kada imetak i potomstvo neće ništa vrijediti, onoga dana kada ćemo u safove biti poredani i pred svoga Gospodara izloženi. Zato, blago li se onome koji bude volio Kur'an! Blago li se onome čije srce bude vezano za džamije! Blago li se onome koji bude volio skupove na kojima se spominje Allah i Allahova vjera! Blago li se onome ko bude volio svoga brata iskreno radi Uzvišenog Allaha i i nizbog čega drugog! Doista, samo od ovakvih ljubavi imat će koristi i na dunjaluku i na ahiretu nakon kojeg više nema povratka.


Treći savjet Džibrila, alejhi-s-selam, jesu riječi: „I radi što god hoćeš, ali znaj da ćeš za to biti pitan!“ Kažemo svima onima koji upražnjavaju grijehe na svakom koraku: „Radite što god hoćete, ali znajte da ćete biti obračunavani i pitani za svoja djela!“ Onima koji su se zavjetovali i koji ustrajavaju u širenju nereda i nemorala na Zemlji, svima njima kažemo: „Radite što god hoćete, ali znajte da ćete za svoja djela biti pitani!“ Onima koji se bore protiv islama, koji su naoštrili svoja pera i navlžili svoje jezike da bi odvraćali od Allahove vjere i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svima njima kažemo: „Radite što god hoćete, za svoja djela sigurno ćete biti pitani!“ Također, kažemo i vjernicima koji svoje vrijeme provode u ibadetu, u širenju Allahove vjere, podučavanju ljudi dobru, suzbijanju zla, razdvajanju istine od laži, i njima kažemo: „Radite, za svoja djela bićete pitani i obračunavani, i, ako Bog da, nagrađeni!“ Uzvišeni Allah ne čini nasilje Svojim robovima!!!


U četvrtom savjetu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom ummetu, Džibril, alejhi-s-selam, poručuje: „I znaj da je ugled i počast vjernika u njegovom noćnom-namazu.“ Ovaj ugled, poseban položaj, ne mogu postići osimoni čiji se bokovi postelja lišavaju paustaju da dozivaju svoga Gospodara iz straha i nade. Pogledajmo kako Uzvišni Allah za noćni namaz kaže da je ugled i čast za vjernika. Zatim, uporedimo s tim ono što danas ljudi pa i muslimani smatraju ugledom i počasti, pogledajmo čime se to oni danas hvališu. Zar nema dans muslimana da se hvališu i ponose zabranjenim vezama s tuđim ženama? Zar nema danas muslimana koji se hvališu svojim prijeklima, porodicama, djedovima i precima a od djela imaju samo harame? Zar nema danas muslimana koji se hvališu svojim imetkom, poslovanjem, firmama, položajima i funkcijama, a njihova noga još uvijek nije prekoračila džamijski prag? Ali, budući da je vjernikov ugled kod Allaha u njegovom noćnom-namazu, zbog toga ga ne može ni obavljati onaj koji upražnjava grijehe. Noćni-namaz ne može oavljati osim onaj koji svoju dušu očisti, svoj jezik ustegne od svega što srdi Uzvišenog Allaha i bude istinski Allahov rob u svakom vremenu i svakom mjestu. Jedan čovjek se požalio Ibrahimu b. Edhemu kako ne može ustati noću i klanjati, pa mu je Ibrahim rekao: „ne griješi prema svome Gospodaru danju pa ćete On postaviti pred Sebe noću, jer je noćni-namaz počast koju ne može zadobiti onaj koji griješi prema Allahu.“ Ono što bi nas trebalo podstaknuti da krenemo ka izgradnji svoga istinskog ugleda jesu i brojni šerijatski tekstovi koji govore o vrijednosti noćnog-namaza od kojih ovom prilikom spominjem samo neke. Bilježi Muslim u Sahihu (1163) od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o najboljem namazu nakon obaveznih namaza, pa je rekao: „Namaz u dubokoj noći!“ Bilježe Tirmizi (3579) i Nesai (572) u vjerodostojnom hadisu od Amra b. Abese, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vrijeme kada je Gospodar najbliži Svome robu jeste zadnji dio noći, pa, ukoliko si u mogućnosti da budeš od onih koji spominju Allaha u tim časovima, onda budi!“


I peti savjet Džibrila, alejhi-s-selam, sadržan je u riječima: „Znaj da je ponos vjernika u njegovoj neovisnosti od drugih ljudi!“ Svakako! Najveća Allahova blagodat z avjernika, nakon imana i zdravlja, jeste neovisnost od ljudi. Za vjernika je ponosda jede od onoga što zaradi svojim rukama, od onoga što postigne svojim znojnim čelom. 


Svakog vjernika bi trebale krasiti tri kapi:

1) kap suze koju pusti iz straha od Uzvišenog Allaha,

2) kap krvi koju pusti na Allahovom putu i

3) kap znoja koju pusti na putu sticanja halal opskrbe.

Ne priliči istinskom vjerniku da se ostavi rada obilazeći druge ljude i tražeći od njih da mu šta udijele. Ako vjernička ruka ne može biti gornja pa da udjeljuje drugima, onda neka ne bude ni donja da prosi i traži od drugih. Ono što će vjerniku najviše pomoći u njegovoj neovisnosti od drugih ljudi jeste njegovo popravljanje i jačanj eveze sa Uzvišenim Allahom, njegov čvrst oslonac na Allaha, subhanehu ve te'ala, kako je Uzvišeni Allah i rekao u Kur'anu: „I ti se osloni samo na Onoga koji je vječno živ, koji nikada neće umrijeti!“ (Prijevod značenja El-Furkan, 58.) Također, Svevišnji Allah kaže u hadisi kudsijju: „O robovi Moji svi ste vi gladni, svi ste vi bez opskrbe, osim onoga koga Ja nahranim i opskrbim, pa tražite od Mene opskrbu i Ja ću vas opskrbiti!“ Zatim, neka zna svaki od nas da onaj koji bude ovisan od ljudi, neka zna da će se ponižavati iz dana u dan, dok onaj koji svoju ovisnost iskaže samo Allahu, subhanehu ve te'ala, i okrene se od svih ljudi, Svevišnji Allah će mu dati bogatstvo u duši a svi drugi će biti u potrebi za njim.

Uzvišenog Allaha molim da nas okoristi svojom Knjigom i sunnetom Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da nas poduči Svojoj vjeri, da nas učini od onih koji slušaju i uče, a zatim slijede najbolje. Doista su to oni koje je Uzvišeni Allah uputio i koji su razboriti!

Uzvišenom Allah neka je svaka hvala na početku i na kraju, neka je Allahov salavat, selam i bereket na Allahova Poslanika, njegovu porodicu, časne ashabe i sve koji ga slijede do Sudnjega dana.

Pripremio: Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.

http://www.youtube.com/watch?v=tGLNK5HS1iA

02.03.2012.

Allahove subhanehu ve te’ala blagodati...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Allahove subhanehu ve te’ala blagodati...


Za roba nema ništa pogubnije od omalovažavanje i obezvređivanja Allahovih blagodati, jer tada rob blagodati neće smatrati darom, neće smatrati darom, neće se zbog njih Allahu zahvaljivati, niti će im se radovati. Naprotiv, rob će ih prezirati, tražiti mahane, smatrati ih nesrećom i teretom, a te blagodati su, zapravo, Allahovi najveć darovi robu.

Većina se ljudi neprijateljski odnosi prema Allahovim blagodati. Oni se, zbog svoga neznanja i ne primjećuje da im je Allah Uzvišeni otvorio vrata Svojih blagodati. Oni se, zbog svega neznanja i čineći nasilje, trude da odbace, vrate i ne prihvate te blagodati. Koliko je samo blagodati pred nekim od njih bilo otvoreno da ih uzme, a on se, poričući Allahove darove, trudio odbiti ih?! I koliko je samo blagodati nekom od njih bilo podareno, a on se, zbog svoga neznanja i čineći nasilje, borio da ih odagna od sebe i uništi.

Pa zar nije blagodat tvoja uputa na ppravi put i sto te Allah pocastio da si Njegov rob, pa zar nije blagodati zdravlje-tvoje zdravo tijelo ( imas razum,ruke i noge,subhanallah oci da na njih vidis sve u halalu i druge Allahove blagodati...)a toliko insana u svijetu boluje i umire u mukama ,pa zar nije blagodat sto te Allah pocastio da govoris i nemoras dvije recenice pola sahata rukama nekom objasnjavati i ne umarati se,a zar nije blagodat sto te Allah pocastio da imas majku i oca,hanumu i djecu koja su radost tvoja,zar nije blagodat sto ustajes u miru i lijezes bez granata i straha,imas jelo el hamdu lillah i pilo,naravno koliko ti je Uzviseni odredio,zar nije blagodat tvoje srce koje nikom zlo ne misli,i zar nije blagodat tvoj sabur koji ti je Allah podario da lakse podnosis ovo dunjalucke musibete i iskusenja...i zar nije blagodat ..... i zar nije blagodat....???Koja se nemogu nabrojati i ispisati a toliko blagodati je samo Uzviseni dao kada bi samo malo insan razmislio! Pa zar nisu ovo sve blagodati koje posijedujes i sa kojima te Allah Uzviseni pocastio a opet si nemaran prema svome Stvoritelju Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala koji ne samo da je stvorio tebe kao bice,nego sve sto postoji,Zemlju i nebesa bez stubova,tebe od kapi sjemena-vode pa si sada covijek odrastao,tvoje roditelje,mora,kisu koju s neba spusta,hranu sa kojom se hranimo,sveee....a malo mu zahvaljujes i spominjes Ga danju i nocu,zaboravis radi dunjaluka koji si uzeo na prvo mijesto u svom zivotu! Pa kako  je Allah subhanehu ve te’ala stvorio nas i sve oko nas,tako ce nas i uzeti sebi i unistiti sve a ON JE ZIVI I VJECNI a Njemu cemo se svi vratiti,a tako si nemaran i nezahvalan robe a toliko blagodati je samo ti Allah dao,tebi,meni i svima nama ...pa Njegovim pokornim i iskrenim robovima a i kafirima-nevjernicima Allahove vjere (jedu i piju kao i vjernici,imaju djecu,kuce itd  pa zar Allah subhanehu ve te’ala nije milostiv ??? )

Razmisli o tome i bolje danas da se pokajes i pocenes Jednog Jedinog Gospodara Obozavati i pokoravati mu se jer jedini ispravan put do Dzenneta je Islamom , Kur'anom kao uputom i slijedenjem prakse-sunneta njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem! Jedna napomena samo za primjer: Kada covijek kupi masinu,peglu itd u svmu stoji upustvo kako koristiti i kako se sluziti sto vise i korisnije jer ti se neisplati kupovati takva stvar svaki mijesec...pa sjednes pa pogledas i pomalo i svakodnevno koristis ! A sta je sa Kur'anom koja je uputa i upustvo za citavo covijecanstvo do sudnjeg dana ( kako zivjeti,raditi,posudjivati,molitvu obavljati,obilaziti rodbinu,paznja prema roditeljima,djeci ,brak i pravo,razvod,borba,odrzavanje rodbinskih veza,sstetne stvari po zivot i sve dobre stvari po zivot itd...) Pa o vi razumom obdareni Allahove blagodati nemozete nabrojati nikad koliko ih ima ,samo kada bi malo bolje razmislili i pameti imali !

Uzvišeni je rekao: “To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni, a Allah sve čuje i sve zna!” (Prevod značenja, El-Enfal, 53) Niko ne pokazuje veće neprijateljstvom prema blagodatima od čovjeka, tako da čovjek, zajedno sa svojim neprijateljem, čini nasilje samo sebi. Šejtan, najveći čovjekov neprijatelj, baca užarak na Alalhove blagodati, a čovjek ond apuše u njega i vatru raspiruje. Sam čovjek dopušta da šejtan baci užarak na blagodait, a zatim mu pomaže da se vatra razjari i rasplamsa. No, kad se vatra razbukta, čovjek priziva u pomoć, a na kraju kori sudbinu.

Allah nam u Kur’anu govori da je svijet podredio nama da se koristimo raznim blagodatima. Svijet nam nije nepristupačan. Allah nas ohrabruje da budemo kreativni i da otkrivamo svijet.

Zbog toga nas je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naučio da kada izlazimo iz džamije govorimo sljedeće: U ime Allaha, mir i spas Allahovu Poslaniku; Allahu moj, molim Ti se da me dobrom obaspeš; Allahu moj, zaštiti me od prokletog šejtana. (Ibnu-Madže)

Ova dova je primjerena za izlazak iz džamije jer napuštamo mjesto formalnog obožavanja Allaha i vraćamo se našim domovima ili poslu kako bismo tražili Allahove blagodati. O molitvi petkom Allah kaže: O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! (62.9) A u sljedećem ajetu Allah kaže: A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite. (62.10)

Na sličan način Allah govori o hodočašću u Mekku: Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. (2.198)

Allah nam u ovom ajetu govori o traženju blagodati i traženju Njegove milosti. U našem kontekstu, Allahove blagodati se odnose na dobra ovoga svijeta, ona koja smo spomenuli da tražimo pri izlasku iz džamije: Allahu moj, molim Ti se da me dobrom obaspeš.


Na ovaj način s pozitivnošću gledamo na ovaj svijet. Naš dunjalučki život nije prepreka za onaj svijet, već prije je to mjesto na kojem sijemo ono što ćemo na ahiretu požnjeti. Ljudi se ne dijele na one koji traže dobro na ovom svijetu i one koji teže za onim svijetom. Umjesto toga, ljudi se dijele na one koji traže samo ovaj svijet i one koji žele dobra i ovog i budućeg svijeta - te na taj način, dobijaju oboje.

Jedan od načina na koje je Allah „sve što je na nebesima i na Zemlji“ učinio u službi čovjeku je i taj što nam je dao mogućnost da otkrivamo zakone prirode i da iskoristimo to znanje u našu korist. Naše materijalno napredovanje i naučni napredak svjedoče ovo. Čovječanstvo je napravilo velika dostignuća koja su srušila dugo njegovane pretpostavke o prirodnom svijetu i koja su promijenila naše živote iz temelja. Ljudi su otišli u svemir. Dostignuća u tehnologiji komunikacije su revolucionizirale naš način življenja.
Otkrivena je karta ljudskog genoma, a podatomski svijet je dosta istražen. Slava pripada Allahu koji nas je naučio onome što prije nismo znali.

Ova naučna dostignuća predstavljaju blagodati koje nam je Allah ukazao. Kada bi čovječanstvo to prepoznalo, onda bi naučno znanje bilo, na neki način, nastavak božanske poruke koju je Allah slao poslanicima. Na taj način bi nauka služila ljudima, i nikad ne bi bila izvor zla.

Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem je rekao:
„Kome su date ove četiri stvari, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: jezik koji Allaha spominje, srce koje Mu zahvaljuje, tijelo koje iskušenja strpljivo podnosi i dobra žena koja neće iznevjeriti svoga muža kada je u pitanju njegov imetak i njen moral“.

Allahove najveće blagodati

Ove četiri blagodati su Allahove najvrjednije blagodati koje čovjeku daje. One su bolje od imetka, ugleda i svega čemu čovjek žudi: stoke, usjeva, zlata i srebra. Kome budu date te četiri stvari kao da mu je dato svo dobro na dunjaluku i Ahiretu.

Prva blagodat: jezik koji Allaha spominje

Prva blagodat je da ti Allah podari jezik koji Ga Allaha uvijek i u svakoj situacji spominje; jezik koji se ne umara od zikra i koji je vlažan od spominjanja Uzvišenog Allaha. Kada se ljudi zauzimaju za dunjaluk i za svoje ovosvjetske dobrobiti tada vjernik svojim jezikom spominje Uzvišenog Allaha. Jer Uzvišeni Allah nije zadovoljan da Ga robovi samo nekad ili malo spominju, već kaže: O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte“ (El-Ahzab: 41-42). 


Licemjeri spominju Allaha ali malo i rijetko.
„Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu (En-Nisa': 142). A što se vjernika tiče, oni stalno Allaha spominju: „Za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. „Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!“ (Alu Imran: 191). Oni u svakoj situaciji spominju Allaha. Ne zaboravljaju Ga ni u miru ni u ratu. Čak i kada se dvije vojske susretnu i njihovi borbeni redovi potuku, vjernici spominju Allaha:
„O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite“ (El-Enfal: 45). Oni najviše nastoje da spominju Allaha na mjestima gdje se to zapostavlja, poput pijace, itd., jer, kako se navodi u hadisu: „Onaj koji spominje Allaha, među nemarnima, nalik je ratniku među dezerterima“ . Jezik koji Allaha spominje, označava vlažan jezik, kao što je jedan čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „O Božiji Poslaniče, propisi islama su se dosta nakupili za mene, tako da su vrata za koja se držimo široka“. Poslanik mu odgovori: „Jezik ti je još uvijek vlažan od spominjanja Allaha! “
Uz to, srce treba da se udruži sa jezikom, ako to nije slučaj onda će se ono navići, pa će zikr dospjeti i do srca.

Druga blagodat: zahvalno srce

Spominjanje Allaha, (zikr) i zahvaljivanje Allahu (šukr) su uvijek zajedno, kao što Allah kazuje: „Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (El-Bekare: 152). U hadisu Muhammeda, s.a.v.s., se navodi: „Moj Bože, pomozi mi da Te se sjećam, da Ti zahvaljujem i ibadet činim“ .
Zahvala je potrebna, a prvi stepen zahvale je da čovjek bude svjestan da su sve blagodati od Allaha. To je priznanje srca da su sve blagodati kod Allaha, pa čak i kada dođu u ruke stvorenja, jer onaj ko ih je podario je Allah:
„Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od njega glasno pomoć tražite“ (En-Nahl: 53).
Zahvalno srce spoznaje da Allah upravlja ni'metima i njima raspolaže, i da je sve oko njega, upravo, Allahova blagodat. A mnogo je Njegovih blagodati koje mi uživamo. Sve što je oko nas, sve nama služi, a Allah je taj koji nam je to omogućio i za nas stvorio.I daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan“ (Ibrahim: 34).
Na vjernicima je da budu zahvalni na tim blagodatima kao što je bio Sulejman, a.s., zahvalan kada mu je prije nego je okom trepnuo donešen Belkisin prijesto. Tada je rekao: „Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit“ (En-Neml: 40).
On svojom dušom se zahvaljuje jer ima koristi od te zahvale. Zahvala čuva njegovu blagodat i učvršćuje je, kao što je i uvećava, kako stoji u ajetu: „I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’“ (Ibrahim: 7).To je jezik koji Allaha veliča i srce koje Mu zahvaljuje.

Treća blagodat: Tijelo koje je na iskušenjima strpljivo

To je tijelo koje na Allahovom putu podnosi teškoće, teret i muku. Ono gladuje i žednuje radi Uzvišenog Allaha, bori se na Allahovom putu i zbog Allaha trpi i sabura. Čovjek ne može uspjeti na ovom i onom svijetu osim ako je strpljiv. Isa, a.s., je rekao: „Vi nećeće ostvariti ono što želite osim ako budete strpljivi na ono što ne želite“. Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Strpljivost je svjetlost“ . Odnosno, ona je svjetlost koja čovjeku osvjetljava put, jer bez nje svijet će mu pocrnjeti i a zemlja koliko god da je prostrana postat će mu tijesna, postat će uskogrud, pa zato mora biti strpljiv.

Strpljivost je ključ željenog,i sve teško s njom postaje lakše,Zato se strpi iako noći potraju,
jer možda će tvrdo postati mekše,Ne gubi nadu iako molba potraje, Ako sebi pomogneš strpljenjem, možda ćeš spas vidjeti,okiti se strpljenjem pa ćeš potrebu namiriti,onaj koji uporno kuca na vrata, jednom prođe kroz njih.

Stprpljivost je blagodat. Kome ona bude data, dato mu je veliko blago. Ona je mač koji ne tupi. Alija ibn et-Talib je rekao: „Strpljivost je mač koji ne tupi i jahalica koja ne posrće“.

Četvrta blagodat: dobra žena

Potom, četvrta blagodat se ogleda u dobroj ženi, koja neće iznevjeriti u moralu i imetku. Ženi koja će biti čestitog morala i koja će savjesno čuvati imetak njenog supruga. To je dobra žena koja, radi Allaha, pazi na ono što joj se povjeri. Takva žena čini svoga supruga srećnim kada je pogleda, posluša ga kada joj nešto naredi i čuva njegov obraz i imetak kada je odsutan . To je jedna od Allahovih blagodati, a u vezi takve žene Poslanik, s.a.v.s. je jedne prilike rekao: „Dunjaluk je užitak. A najbolji užitak u njemu jeste dobra žena“ . Zo je Poslanik, s.a.v.s., iskusio kada je oženio Hatidžu, r.a. on nije tragao za imetkom, niti godinama i dr. već je tragao za ženom, dobrom i čestitom suprugom. On je bio insan koji je tragao za insanom kako bi upotpunjavali smisao humanosti i insanijeta. Zato ju je i oženio znajući da joj nije bio prvi suprug i da je starija od njega za 15 godina, znajući da je imala djecu sa čovjekom prije njega. Međutim, u njoj je vidio dobrotu i moral. Zato nije čudo što mu je bila sva radost u njoj i oslonac tokom poslanstva. Ona ga je tješila, dušu mu smirivala a srce učvrstila. Govorila je: „Tako mi Allaha, On te neće nikako rastužiti! Ti uvijek o rodbini brineš i istinu govoriš; Ti teret opskrbe za gosta, sirotinju i porodicu ispunjavaš! Ti materijalnim dobrima nemoćne snabdijevaš! Ti goste ugošćuješ! Ti zagovornike Istine pomažeš!“ .To je dobra žena.

Žene naših dobrih prijethodnika (selefus-salih)

Žena je veliko blago. Jedan mudrac veli: „Dobra žena je veliko blago. Kome takva žena bude podarena, kao da mu je podareno svo bogatstvo ovoga i onoga svijeta“. To iz razloga što ga ona pomaže da je pokoran Bogu, dž.š., i da izbjegava ono što je On zabranio. Žena jednog dobrog našeg prijethodnika (selefa) bi govorila mužu kada bi izlazio da zarađuje ili trguje: „Čuvaj se haram zarade, jer se mi možemo strpiti na gladi i žeđi ali se ne možemo strpjeti na vrelini Vatre i srdžbi Silnoga“.
Strpljiva je na gladi i žeđi, ali nije strpljiva na toplini vatre i ljutnji Silnoga . To je prava blagodat. Dobra žena koja pomaže poslušnost Allahu pokornosti njovoj obostranoj,sluzi ga i podrzaje na svakoj njegovoj odluci koja se ne krsi sa Allahovom zakonom,tjesi ga i ohrabruje i forsira ga na džihad, a ne odvrće od njega. Žene naših vrlih prijethodnika su bile supruge koje su tjerale muževe da iziđu u džihad, pa iako su im možda dolazili neki govoreći: Kako da dozvoliš svom čovjeku da ide u džihad? Kako sama da ostaneš? Ko će te opskrbljivati? Ko će tvoju djecu hraniti? One bi im odgovarale sa vjerničkom pouzdanošću: „O ljudi, mog muža, od kako sam ga uzela i upoznala, znam kao nekog koji jede, a ne koji opskrbu daje. Pa ako ode onaj koji jede, sigurno će ostati Onaj koji opskrbu daje“ .
To je blagodat. Zato je Poslanik, s.a.v.s., dobru ženu označio kao najveću blagodat na dunjaluku i Ahiretu. U jednom hadisu je rekao: „Kome Allah bude podario dobru ženu, pomogao ga je na jednom dijelu vjere, pa neka se Allaha boji na drugom dijelu“ .
U jednom hadisu se navodi: „Četvoro spada u sreću: dobra žena, prostrani stan, udobna jahalica i dobar komšija“ .
Sve su to djelovi sreće koji olakšavaju čovjeku dobar život. Zato, dragi muslime, kada se budeš ženio, nastoji da oženiš dobru ženu. Ne traži materijalnu stranu, niti ljepotu i ugled. Prvo na što trebaš obratiti pažnju jeste vjera i dobrota. Pa ako uz to ona bude lijepa, bogata i ugledna, neće ti naštetiti. Ali prioritet je da žena bude dobre vjere, odnosno lijepog vladanja: „A ti uzmi onu s vjerom pa će ti biti dobro!“ .
„Kome su date ove četiri stvari, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: jezik koji Allaha spominje, srce koje Mu zahvaljuje, tijelo koje iskušenja strpljivo podnosi i dobra žena koja ga, kada je u pitanju ona i njegov imetak, neće iznevjeriti“.

Znaci ovo su jedne od Allahovih blagodati a ima ih koje mi nemozemo ni na brojati el hmadu lillah a o njima svaki razuman covijek treba da razmislja!

Molimo Uzvišenog Allaha da naše jezike ovlaži zikrom, da Mu naša srca budu zahvalna, a tijela na iskušenjima izdržljiva, i da nam podari dobru porodicu:
„Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“. (El-Furkan: 74).

01.03.2012.

Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha Uzvisenog ne bojite?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha Uzvisenog  ne bojite?

Allah Uzviseni kaze: “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji pa je Allah vasa srca objedinio i postali ste Allahovim ni’metom braca i bili ste na samoj ivici vatre pa vas je Allah izbavio iz nje, tako vam Allah objasnjava svoje dokaze kako bi ste bili na uputi.” (Ali Imran, 103)

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u Kur'anu: 'O vjernici! Klonite se mnogih sumnjičenja, doista, neka sumnjičenja su grijeh. I ne uhodite jedni druge ...' Tako da nije dozvoljeno muslimanu da uhodi svoga brata muslimana, tj. da istražuje njegove mahane i ono što mu je Uzvišeni Allah učinio skrivenim a tiče se njegovog brata muslimana „A Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'I ne uhodite jedni druge! Ne mrzite jedni druge! Ne okrećite se jedni od drugih! Već - o Allahovi robovi-budite braća.'“

Loš ahlak je odašiljanje lošeg signala svijetu oko sebe, uskraćivanje ljepote i dobrote svih tipova, kićenje ružnim svojstvima i udaljavanje od fadileta i vrijednosti! Loš i ružan ahlak se zna javljati u raznim kombinacijama, a mi ćemo za današnju hutbu spomenuti samo neke od njih:

1. Oholost (kibur) – je druga manifestacija lošeg ahlaka i ružnog ponašanja,
kada se čovjek oholi i uzdiže kako nad samim sobom i nad svojim nefsom tako i nad drugim ljudima, podcjenjujući mišljenja, riječi i rad ostalih, umišljajući da su njegove riječi, mišljenja ili stavovi nešto najispravnije i najtačnije što postoji na svijetu! Oholost je prvi grijeh koji je počinjen spram Allaha dž.š., i spram Njegovih stvorenja. Šejtan je postao šejtanom prvashodno zbog oholosti!
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: "Oholost i kibur su gori od širka! Oholoj osobi je ispod nivoa da se pokori Allahu dž.š., da Ga obožava i da Mu robuje, za razliku od mušrika koji će uz Allaha dž.š., obožavati još po nekoga!"
Džehennem je stanište prvashodno oholih osoba, kao što Allah dž.š., kaže: "Ulazite na vrata džehennemska, vkečno u njemu boraveći, a loše li je to staniše oholih!" (Gafir, el-Zumer, 72.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "U džennet neće ući onaj koji u svom srcu bude imao koliko trun kibura i oholosti!" (Muslim) – dok će u džennet ući osoba koja bude na šehadetu i tevhidu bez primjesa oholosti i kibura pa makar bio u pitanju zinalučar ili lopov!
Oholost i uzdizanje izaziva i čini da tom čovjeku bude zapečaćeno srce, kao što Allah dž.š., kaže: "Tako Allah pečati svako srce koje je oholo i koje se nad drugima uzdiže!" (Gafir, 35.) Oholost je poput bumeranga – najbrže se vraće i obija o glavu onima koji se time bave!


2. Osorost, krutost i žestina. često smo u prilici da nailazimo na osore i krute ljude, koji kada zbore koriste samo osore i grube riječi pune nekulture, bezobrazluka ali i žestine! često puta takvom zboru pridodadnu namršteno lice i tamno čehre, pošteðeni bilo kakve blagosti, osmijeha i lijepog čehreta. Uskraćeni su nasmijanosti i vedrine lica, a na ostale ljude gledaju s visine, sa prezirom i podozrenjem.
Allah dž.š., je rekao:"(O, Muhammede) da si bio grub i osora srca razbježali bi se od tebe!" (Alu Imran, 159.)
Ako je ovaj stepen upozorenja važio za Allahovog Poslanika s.a.w.s., u radu i da'awetu sa svojim ashabima, i da je on - kao Božiji Poslanik - bio osor i grub, od njega bi bježali ashabi – pa šta bi tek trebalo reći za ostale tj. šta reći za onoga koji nije na stepenu Božijeg Poslanika a ponaša se oholo, osoro i grubo i to prema ljudima koji nisu na stepenu ashaba!
Nakon spomena ovog detalja ćemo shvatiti zašto mnogo ljudi bježi od dina i od praktikovanja islama! Razlog njihovom bježanju od islama možda je i naša osorost i grubost i nekulturno ponašanje koje je od nas kao džematlija više zapaženije i uočljivije nego li kod drugih.

3. Ophodjenje prema ljudima sa dva lica – a ovakvih je stvarno mnogo. Koliko je onih koji kada se naðu u društvu sa nekim ljudima prema njima su dobri, vole ih i poštuju i sa njima se slažu, i sa osmjehom na licu ih dočekuju ali što se prvo obrnu od njih isuču svoje jezike prema njima, psujući ih i grdeći, otkrivajući svoje pravo lice! Ovo je jedno od najružnijih svojstava i kod koga se ono naðe taj čovjek je jedan od najgorih ljudi!
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Naći ćete da su najgori ljudi dvoličnjaci, koji jednima dolaze sa jednim licem a drugima sa drugim!" (Buhari, br.3304.)
Ammar r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko bude dvoličnjak na dunjaluku na Sudnjemu Danu imaće u ustima dva jezika od vatre!" (Darimi, br.2764.)
Imam Ebul-'Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: "Dvoličnjaštvo se može podijeliti na dvoje, na ono koje je pokuðeno i na ono koje je pohvaljeno. Pokuðeno dvoličnjaštvo je ono ponašanje kada čovjek hvali i podržava nekog čovjeka onda kada je u njegovom prisustvu a kada se naðe kod drugog čovjeka kudi ga, grdi ga i protiv njega je, a pohvaljeno je ono ponašanje kada čovjek svakome čovjeku ili skupini priča o dobru svakoga od njih, a traži ispriku i opravdanje svakome od njih. Ljudima će prenositi lijepe i ispravne stvari, a ružne i neispravne stvari će pokušavati da prekrije i da o njima javno ne zbori." (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/145.)

4. Okretanje ledja i napuštanje jednih druge. Primjetićemo da su današnji muslimani spremni veoma brzo okrenuti leða drugome muslimanu zbog obične stvari oko koje se raziðu a kamo li ako se ne slože oko nečeg težeg, zbog čega su u stanju porušiti i ljubav i bratstvo i rodbinsku vezu!
Ali, ima jedan zanimljiv detalj. Obično su oni koji su brzi na okretanju svojih leða prema muslimanima i kidanju veza sa njima vrlo brzi i hitri u uspostavljanju veza sa nemuslimanima i nevjernicima, i sa njima može i da se nasmije i da muhabbeti i da posluje i da trguje i da bude dobar komšija itd., a sa muslimanom ne može ni da se nasmije, ni da šta prozbori, niti da muhabbeti, niti da sa njim posluje, niti da sa njim trguje, niti da mu bude dobar komšija itd.!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Nemojte bojkotovati jedni druge, i nemojte okrećati leða jedni drugima, i nemojte se mrzjeti, i nemojte jedni drugima zavidjeti! Budite, o Allahovi robovi, braća! Muslimanu nije dozvoljeno da više od tri dana ne govori sa svojim bratom muslimanom!" (Sunen Tirmizi, br.1935.)

5. Nabijanje na nos, svakog dobra kojeg smo učinili, drugome. Ima ljudi koji kada dadnu ili se za vas kod nekoga zauzmu ili vas u nečemu nasavjetuju ili vam kakvo dobro učine – kasnije proprate to svoje dobro djelo sa spočitavanjem, ezijjetom, vrijeðanjem i stalnim ukazivanjem na onoga koji mu je dobro učinio. Ovo je takoðer još jedno ružno svojstvo koje ne priliči osobama s lijepim ahlakom.
Allah dž.š., kaže: "O vjernici, ne kvarite svoje sadake prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put." (el-Bekara, 264.)
Ovaj ajet nam ukazuje na to da su dobra djela koja radimo podložna propadanju i kvarenju, i to samo zbog jedne riječi ili jednog postupka što znači da pored činjenja dobrih djela moramo biti angažovani i na polju očuvanja već učinjenih i stečenih dobrih djela kako nam ne bi propala. Tako se ponašamo u dunjalučim pitanjima, pa se tako moramo ponašati i u ahiretskim pitanjima!
Prigovorima svojim si pokvario dobra djela svoja
Nije častan čovjek onaj koji se u prigovarače svrsta!


6. Loše ophodjenje prema svojoj familiji. Naći ćemo ljude koji se prema običnom svijetu ophode kulturno, lijepo i blago, meðu njima je nasmijan, sav je u bontonu, pazi šta zbori i bira svoje riječi – ali kad se vrati svojoj kući situacija se mjenja, nestaje njegove dobrote i ljubaznosti a do izražaja dolazi njegova osorost, grubost i prostakluk. Postaje pravim lavom spram svoje jadne i slabašne majke ili žene, ponašajući se prema njima bez ikakvog bontona i edeba. Izgovara oštre i bolne riječi, i njih krivi za sve. Za svaku sitnicu skače im za vrat, a ženi svojoj prijeti razvodom za bilo šta što se desi. Neko je u stanju trošiti stotine na kocku i kafane, a ako mu žena potraži što god novca da se kupi nešto namah je prekine sa "nema" ili "ne može"! – a da se kocka i da se pije "ima i može"!?
Ovo je takoðer jedna od velikih grešaka i ružnih svojstava. Tvoja familija je najzaslužnija i najpreča da se prema njima lijepo ponašaš i da prema njima svoj lijepi ahlak ispoljiš. Tvoja familija je sa tobom danju i noću, u tajnosti i na javi. Ako ti se desi nešto isto kao da se i njima desilo.
Ako te usreći nešto isto kao da je i njih usrećilo! Ako ti zažališ za nečim i njima je žao. Stoga, neka i tvoje ponašanje spram tvoje familije bude lijepo, a najbolji su oni koji su najbolji prema svojim familijama!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Najsavršenijeg imana su oni koji su najljepšeg ahlaka, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama!" (Sunen Tirmizi, br.1162.)
Na drugoj strani imamo i žena koje se ružno odnose prema svojim muževima, kojima ne daju hakka i prava kojeg im je Allah dž.š., uagarantovao i dao. Ima žena koje se sa svojim muževima ophode kao sa zadnjim jadnicima na zemaljskoj kugli, koje se deru i viču na njih, koje ih svakog dana opterećuju sa novim izdacima, trošeći pare na luksuziranja i nepotrebne stvari. Da je pitaš: kako je - začuo bi prave žalopojke i kukanja, dobro muževljevo zaboravljaju a sve mu loše pamte i spominju. Ne sviða joj se ništa što joj muž radi i danonoćno ga odbija od njegovih roditelja i rodbine i komšiluka.

7. Nepridavanje pažnje haku i pravu naših prijatelja i drugova. U ovo će spadati slabo ili nikako interesovanje za njihovu situaciju ili hal, njihovo neposjećivanje i neobilaženje, ne pridavanje pažnje njihovim redovima kako žalosnim tako i veselim poput smrtova, raðanja, vjenčanja, bajrama itd.. U ovo će spadati i nekontaktiranje istih putem telefona ili pisma ili emaila, kao i svaka vrsta ne obnavljanja te prijateljske ljubavi i poštivanja. Neki prijateljuju s ljudima samo dok imaju i dok im je lijepo a ako zapadnu muka i teškoća i budu u potrebi za nekom pomoći zaborave ih, i ne izlaze im u susret i odmah bacaju niz vodu dugogodišnje prijateljstvo koje su imali. Neki ljudi čim se domognu novca, pozicija ili ugleda odmah zaborave na svoje stare prijatelje ili se prave da su ih zaboravili – što sve odreda ne smije biti ahlak jednog muslimana!

8. Imanje lošeg mišljenja spram drugih. Ovo je još jedno svojstvo lošeg ahlaka koje uraða plodovima zavisti, kvari ljubav, kida veze i izaziva brigu i tugu. Zbog svega ovoga je Allah dž.š., rekao: "O vjernici, klonite se brojnih sumnjičenja, neke od njih su zaista grijeh!" (el-Hudžurat, 21.)
Imam el-Gazali rhm., kaže: "Razlog ove zabrane jeste to što tajne srca ne poznaje niko izuzev Poznavaoca Nevidljivog i Gajba – Allaha dž.š., pa stoga čovjek nema pravo da misli o drugom čovjeku zlo izuzev ako nam se potpuno jesno i nedvosmisleno razotkrije nečiji postupak koji nije podložan drugačijem shvaćanju. Tek tada nemaš kud nego li da vjeruješ shodno onome što si saznao i čemu si lično svjedok bio. A što se tiče onoga čemu nisi prisustvovao, i što nisi svojim okom i svojim uhom propratio, a u srce ti doðe sumnja znaj da je to od šejtana, što ti on ubacuje u srce, što odmah moraš poreći i zanijekati jer je šejtan najgriješniji griješnik, a Allah dž.š., je rekao: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete." (el-Hudžurat, 6.) Nakon svega nije ti dozvoljeno da vjeruješ šejtanu niti da se povodiš za njegovim željama!" (Pogledaj: Ihja'u 'Ulumid-din, 3/150.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer su sumnje najveće laži!" (Muttefekun 'alejh)
Ima ljudi koji su stalno skeptični i lošeg mišljenja prema ostalima. Misli da je svaki glas uperen protivu njih, i da je sve što se dešava zbog njega i nekog njegovog interesa. Po njemu ljudi nemaju druge brige osim njega. Svi su se ljudi urotili protiv njega, i svi samo njega čekaju u klopku. Kada vidi dvojicu da pričaju odmah pomisli da pričaju o njemu. Ako čuje neku javnu kritiku odmah pomisli da je upućena njemu. Ako se negdje napravi veselje a on ne bude pozvan odmah pomisli na to da neće gazda da ga pozove a ne pada mu napamet da je možda zaboravio ili je nešto drugo bilo u pitanju. Ako vidi da neko hodi uz njega odmah pomisli da ga taj uhodi i špijunira. Ako mu neko priðe da razgovara s njim ili ga časti nečim odmah pomisli da je uradio to zbog toga što mu treba da mu se nešto završi a ne što mu je stalo do njega, itd..

Musliman se mora utjecati Allahu dž.š., od ove bolesti i od ovih šejtanskih vesvesa, smjerno koračajući Allahovim putem, imajući lijepo mišljenje o svojoj braći muslimanima, tumačeći njihove riječi i postupke na najljepši mogući način, tražeći im 70 isprika i opravdanja prije nego li zasnujemo loše mišljenje protivu njih, i prije nego li zapadnemo u grijehe i tame sumnji i sumnjičenja.

9. Ogovaranje i gibet je još jedno od kapitalnih ružnih svojstava, za koje je Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Kada sam bio uzdignut na Mi'iradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od bakra, kojima su grebali svoja lica i svoje prsi. Upitao sam: Ko su ovi ljudi, Džibrile? Reče: Ovo su oni koji su na dunjaluku jeli ljudska mesa i dirali im u čast!" (Sunen Ebi Davud, br.4878.)
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Ka'ab b. Malik r.a., je rekao: "Gibet uništava dobra djela!" (el-Samt, br.188.)
Katade rhm., kaže: "Trećina kaburskih iskušenja i kazni je zbog gibeta!" (el-Samt, br.189.)
Hasan el-Basri rhm., je rekao: "Strogo se čuvajte ogovaranja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša gibet je gori za dobra djela nego li što je vatra za drva!" (el-Samt, br.300.)

Nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 3.) Svaki musliman je kod Allaha zaštićen i ima svoju vrijednost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nestanak dunjaluka lakši je Allahu od prolijevanja krvi muslimana." Šerijat je došao sa smjernicama, bontonom, zakonima i propisima koji štite i čuvaju sve ono što je sveto. Ti zakoni i propisi štite muslimana i od najmanjeg uznemiravanja, pa čak i njegove emocije i osjećanje. Islam je utemeljio princip bratstva, koji zahtijeva da se prema bratu po vjeri čini dobročinstvo i da ga ne uznemi¬ravamo na bilo koji način. Uzvišeni Allah rekao je: Samo su pravi vjernici braća. (El-Hudžurat, 10.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu.
Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim) Skrnaviti ovu svetost i nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha. Zločin i grijeh su još veći ako se uznemiravaju Allahovi odabrani i čestiti robovi. U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)
U uznemiravanje muslimana spada i to da ih uznemiravamo po putevima, na javnim mjestima, tako što ćemo bez ikakvog poštovanja i obzira bacati i ostavljati otpatke. Islam zabranjuje da se uznemirava i onaj ko živi pod zaštitom islamske države, a kamoli da se uznemirava vjernik - musliman. Ono što najviše uznemirava muslimana jeste psovanje, grdnja, ogovaranje, prenoše¬nje tuđih riječi i kaljanje časti. Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)


Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)

Trebamo li sakriti mahanu brata muslimana?

Društvo kojim vlada čistoća je ono društvo kojim kruže samo lijepe i čedne vijesti i lijepe priče, dok oni koji rade određene grijehe, skriveno i u tajnosti, ostaju u tom stanju prikriveni Allahovim dž.š., zastorom sve dok ne dođu tewbe i dok se ne pokaju, a i vjernici se prema takvome na isti način ophode kako se ne bi upustio u javno praktikovanje grijeha ili kako ne bi istrajavao na njemu te kako vjernici ne bi bili pomoćnici šejtanovi u borbi protivu tog čovjeka!

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je negodovao onima koji svoj prljavi veš iznose u javnost, pa kaže: "čitavom mom ummetu će biti oprošteno izuzev mudžahirima hvalisavim griješnicima! Mudžahera je kada neki čovjek uradi neko ružno djelo noću pa onda osvane ujutro a Allah dž.š., mu je već prikrio to djelo, pa počne govoriti: O ti i ti! Jučer sam radio to i to! Proveo je noć pod Allahovom dž.š., skritosti, a jutro provodi skidajući sa sebe Allahov dž.š., pokrivač!" (Buhari, br.6069.)

Ovo je bila opomena onima koji sami sebe brukaju, ali naznačujemo da se stvar ne završava ovdje! Muslimanu je zabranjeno da bruka drugog muslimana i to riječima Allaha dž.š., koji kaže: "One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate." (Nur, 19.)

U Džessasovom "Ahkamul-Kur'an"-u, (5/163), stoji slijedeće: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) – Allah dž.š., je ovim ajetom obznanio to da je obaveza imati lijepo mišljenje o vjernicima/mu'minima, i da im se mora željeti hajr i dobro, prijeteći se onima koji žele otkrivati bestidnosti, iznositi potvore, i pogrdno pričati o vjernicima, okarakterisavajući takav postupak kao veliki grijeh, koji je zaslužan kazne. Sve ovo nam ukazuje na to da naša srca moraju biti u selametu kada su vjernici u pitanju, što je slučaj i sa ostalim djelovima tjela, i sa jezikom kada je u pitanju nanošenje zla njima!“

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mu'min je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji je hidžru učinio od onoga što je Allah dž.š., zabranio!" (Sahihul-Buhari)

Od Ebu Šurejha r.a., se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije vjernik osoba od čijeg zla nije siguran njegov komšija!" (Sahihul-Buhari)

Od Abdullaha b. Omera r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koga veseli to da bude udaljen od vatre, i da udje u džennet  kada mu doðe smrtni čas neka posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, i da želi ljudima ono što želi samom sebi!" (Muslim)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!" (Muttefekun 'alejh)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "...ko proturi i razglasi neku riječ, po pitanju čovjeka-muslimana, koji je od nje čist, želeći ga njome uniziti na dunjaluku – Allah dž.š., ima pravo baciti ga zbog nje u vatru – pa, potvrdjujući sve navedeno, prouči ajet iz Allahove dž.š., knjige: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) (Pogledaj: El-Džami' el-Sagir ve zijadetuhu, br. 5044.; Medžme'ul-Zeva'id, br.7040.; Fejdul-Kadir, br. 2966.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Šejh Šu'ajb el-Arna'ut kaže da je ovaj hadis: Sahih ligajrihi, a ovaj lanac - hasen. Pogledaj: Medžme'uz-Zeva'id, 8/164., br.13093.)

Dakle, oni koji uživaju u tudjim grijesima, iznoseći ih u javnost, vješto prikrivajući svoje grijehe koje kriju kao zmija noge – neka se pripaze i na ovom i na onom svijetu od kazne koju Allah dž.š., obećava za takvo postupanje.

Nasuprot ovome, Allah dž.š., obećava veliku nagradu onima koji prikrivaju mahane svoje braće muslimana, i to nagradu tipa da će takvim osobama biti prikrivene mahane i na ovom i na budućem svijetu, kao što je potvrðeno u sahih hadisu: "Ko prikrije mahanu jednog muslimana, Alah će prikriti njegovu mahanu na ovome i na budućem svijetu!" (Muslim)
Ovo ne znači to da čovjek neće nikako savjetovati ili upozoravati onoga koji čini izvjesne grijehe. Nasuprot, umjesto što ćemo ogovarati toga čovjeka bolje bi nam bilo da s njime popričamo i da ga nasihatimo možda naša iskrenost bude utjecala na njega, ali ako se dotična osoba počne hvalisati grijesima ili javno ih činiti onda je dozvoljeno na takvoga i javno upozoravati!

Najpreče ja da čovjek ne iznosi svoje mahane i svoje grijehe u javnost koje mu je Allah dž.š., već skrio. Neka čovjek bude svjestan toga da ga je Allah dž.š., počastio time što ga je sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah dž.š., će se, na Sudnjemu Danu, približiti vjerniku kojeg je skrivao i čuvao, pa će mu reći: Sjećaš li se ovog grijeha? A sjećaš li se onog grijeha? Pa će čovjek odgovarati: Da, Gospodaru, sjećam se – pa će Allah dž.š., nakon što upozna Svog roba sa svim njegovim grijesima i primjeti da je čovjek pred kolapsom, reći: Prikrio sam ti ove grijehe na dunjaluku, i opraštam ti ih danas, pa će čovjeku biti uručena knjiga dobrih djela...!" (Buhari, br.2309.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Neće Allah dž.š., pokriti grijehe nekom čovjeku na dunjaluku, a da mu ih neće oprostiti na ahiretu!" (Ahmed, br.25164.)

Dakle, neka svako koga je Allah dž.š., prirkrio i sačuvao bruke činjenja grijeha neka čuva sam sebe i neka se ne bruka!
Počast koju jedan musliman uživa kod Allaha dž.š., jeste ta da ga Allah dž.š., čuva od drugih ljudi i sveti se u njegovo ime.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

Dakle, dragi brate, prikrivaj mahane muslimana jer nisi u stanju s Allahom dž.š., se boriti, sa onim koji je u stanju vršiti uvidjaj nad tvojim grijesima i nad tvojim mahanama, i koji je u stanju obrukati te pred drugima u onome što ti drugi ljudi ne znaju. Ustegni svoj jezik od ostalog svijeta, zahuzdaj ga i ne kopaj njime kao ralom po tuðim grijesima.

Možemo primjetiti da ima bolesnih duša koje se liječe samo slušanjem toga šta ostali ljude rade, istražujući im grijehe i mahane, otpočinjući svoje posjetke i sijela i svoje sjednice sa razmatranjem takvih slučajeva. "Allah dž.š., voli stid i pokrivanje mahana", (Ahmed, 4/224.) - što znači da je osoba koja se bavi brukanjem drugih ljudi i govorom o njihovim grijesima osoba koja je bezobrazna, i ona koja je strgala sa sebe svu odjeću stida i srama!

Čuvajući ljude od našeg izvršavanja uvidjaja nad njihovim grijesima dajemo ljudima nove šanse za lijep život i lijep svršetak. Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko primjeti kakvu mahanu ili grijeh pa ga prikrije biće poput čovjeka koji naiðe na živu zakopanu djevojčicu pa je spasi i u život povrati!" (Ebu Davud, br.4870.)

Ovaj hadis nam ukazuje na to da je brukanje ljudi poput njihovog ubijanja a da je prikrivanje ljudi njihovo ostavljanje u životu!

Kada je u pitanju čast jednog muslimana, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je nije želio štetiti pa makar bio i veliki grijeh u pitanju. Enes b. Malik r.a., kaže: Bio sam kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada mu doðe jedan čovjek koji reče: O Allahov Poslaniče, počinio sam veliki grijeh – kazni me! Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je čuo i ne htjede ga ništa pitati o tome. Nastupio je vakat za namaz i taj čovjek klanjaše sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, i kada završiše sa namzom onaj čovjek priðe Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i opet mu reče: Počinio sam veliki grijeh Allahov Poslaniče, pa sprovedi nadamnom Allahovu Knjigu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Zar nisi malo prije klanjao s nama? Reče: Da. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Allah ti je oprosti grijeh tj. kaznu!" (Buhari, br.6437.)

Razmisli Allahov robe :

1. Onaj koji tajno radi neki grijeh neka zna da je Allah dž.š., Taj koji ga je skrio i prikrio.

2. Iznošenje mahana i grijeha u javnost je ružno djelo pa makar se radilo i o nama samima.

3. Nije sporno da nekog čovjeka prikrivamo i da ga lično savjetujemo i nasihatimo.

4. Otkrivanje tuðih mahana vodi otkrivanju ličnih mahan.

5. Uživanje u slušanju i kopanju tuðih mahana je znak bolesti nečijega srca.

6. Prikrivati tuđe grijehe je obaveza pa makar se radilo i o velikim grijesima!

http://www.youtube.com/watch?v=nQA0BdRtMWE


http://www.youtube.com/watch?v=Ntbesi6DqCw&feature=related


http://www.youtube.com/watch?v=UNq_BkDjcZY&feature=related



Moj komentar u ime Allaha subhanehu ve te’ala:

"One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) 


Ja Rabbi,sta je ovo danas sa ummetom,sta se ovo desava svakodnevno,ljudi su postali KO STOKA I GORE OD TOGA... nevide svoje zlo i grijehe koje cine svakodnevno jer nismo meleci,dok danima i nocima su u haramamima do plafona,sakrivaju se da  ih ljudi nevide i spetkare i podmecu drugima nogu da podapunu a zaborace da Allah svt sve vidi i cuje i zna svacije misli i sta radimo i tajimo u prsima svojim-ZASTO ROBE TO RADIS I STO SPLEKTARIS I IZUVIJEDAS MAHANE SVOGA BRATA ILI SESTRE A IMAS SVOJIH STOTINU?
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Meti ispred svojih vrata i svedi inventur svojih dijela pa ako imas imalo imana svatices koliki su tvoji grijesi teski pa neces imati vakta da o drugima izuvijedas danima,nocima i sahatima dok chetas isti ti taj po inernetu sa zenama koje ti nisu dozvoljene a tvoja ili tvoje spavaju,dok mozda i sam bludnicis ili drugima blud nudis,dok lazes na druge i poturas razne spletke iz svoje kuce da cast muslimana pokaljas i unistis,dok zavadjas po mahali braca,dok gibetis,dok ISKUPLJAS DOKAZE PROVIT MU'MINA  ALLAH TE UPUTIO I  SRAM DA TE BUDE A ZABORAVIO SI DA CES STATI NA SUDNJI DAN I TI SESTRO MUSLIMANKO KOJA  MISLIS DA SI REZERVISALA VIZU ZA DZENNET SA SVOJIM NIQABOM A JEZIK A JEZIK STA CE ZENE BACITI U DZEHENNEMSKU VATU JEZIK ! Pogledajte svoja djela i onda trazite mahane drugih vijernika a ne splektarite I NE ISKUPLJAJTE DOKAZE JEDNI PROTIV DRUGIH I PISMENI I USMENI I SMS PORUKE I MSN-MAILOVE ITD!!!!
I ti sestro koja nemas izgleda svojih iskusenja subhanallah,a svima dunjaluk tezak pa uz kahvu sa svojim sestrama smisljas i sama sta ces nalagati prtiv sestre koja ti nije draga samo zato jer bi je tvoj muz pozelio za drugu ili trecu hanumu pa iz svoje puke ljubomore udri sto je najgore uz kahvu,telefon -izmisljate samo i od muhe napravite medvijeda i samo gibetite i odovarajte i LAZI TE  ELHAMDULILLAH; U IME ALLAHA SVT VAM TREBA KUPITI PARFEM DA MIRISETE NA DUNJALUKU A SMRDICE TE I GORITI U DZEHENNEMSKOJ VATRI ZA TO VJERUJ TE PA CE TI BITI DZABA 8 METRA PLATNA NA TEBI SA TVOJIM NIQABOM JER CE PODLOZENA VATRAA BITI SA TOBOM BAS SA TOBOM KOJA SI SE UZDIGLA I MOZDA VIZU REZERVISALA ZA DZENNET ,ili  REZERVISALA  MOZDA ZA DZEHENNEM.....jah dunja dever a mora nas neko cistiti  jezicima svojim i prati GRIJEHA nasih ,pa nemora biti uvijek bolestima glavoboljom,hmm operacijom itd naja samo nastavite ....
Allahu svt hvala na svakom stanju kusnja je vijerniku neminovna do sudnjeg dana i ovdje na dunjaluku i u kaburu sigurno kada bi to svak imao na umu POZABAVIO BI SE SAMO OKO SEBE I SVOJIH GRIJEHA I PLAKO NAD SVOJIM GRIJESIMA I KAJAO SE I MOLIO ZA OPROST A NEBI DANONOCNO ISTRAZIVAO MAHuANE DRUGIH  naravno kad mu je iman u dnu cipela pa i nevidi brda svojeih grijeha!
Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)
Zasto si ljbomoran i azsto izmisljas lazi i zasto sluoljas poli dokaz da nekog oblatis  ? Nemozes podnjet da tvoj brat ima dvije hanume i firmu i da mu sve ide dobro ili ti se bivsa treba udati pa da joj srecu pokvaris i da je blatis a znas da je nemozes serijetski vratiti ili nemozes podnjeti  da je drugi ima ili si bolestan sejtanskim vesvesama idi uci rukiju i pokaj se ne zavidi nikome -svom bratu vijerniku i sestri ako imaju vise nesto od tebe ili im bolje ide nego tebi raduj se pa ce i tebe Allah obradovati a ne istrazuj mahane jer NIJE NIKO MELEK A SVOJ TAJNI GRIJEH KRIJES I DOKAZE DOK IH ALLAH NECE SAKRITI VIJERUJ MI I KAD SE BUDES NAJMANJE NADAO OBZNANI CE TI IH JER SE SVETIS SVOME BRATU I SESTRI BOLESNICE JEDAN A NEVALJA TO I VIJERUJ NE VALJA TO STIDI SE I SRAM DA TE BUDE!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu. Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim)
Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)

Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)
U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)

Čovjek se prihvatio emanete na Zemlji, poslije odbijanja drugih oko njega da ga prime. Zato je pored ostalog čovjek velika neznalica, nezahvalnik i oholi ulizica,  koji sije nered, čini nepravdu i zulum drugim živim bićima oko sebe. Insan sijući nered, tlačeći, omalovažavajući druge slabije i  nejake,  zaboravlja da nakraju svega postoji odgovaranje i kažnjavanje na ahiretu, a da će posigurno sam doživjeti i  degredaciju i razne belaje na ovom svijetu. Svi koji ponižavaju druge ljude, uzurpirajući pri tom  njihova prava (nesvjesno a često  i namjerno i ciljano pri punoj svijesti) mogu doživjeti da ih mazlumi prokunu.

Takvi ljudi izlažu se opasnosti da dova mazluma (onoga kome je nepravda učinjena) protiv njih bude primljena, a između dove mazluma– pa makar on bio i veliki griješnik – i Uzvišenog Allaha nema nikakve pregrade; pa šta onda tek reći za dovu koju uputi Allahov štićenik, o kome je Uzvišeni u spomenutom hadisi-kudsijju rekao: ''Ako Me šta zamoli, udovoljit ću mu, a ako od Mene zatraži utočište, pružit ću mu ga!''


Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Allahu moj ti si moj Gospodar i nema drugog Boga osim tebe i ti se stvorio i ja sam tvoj rob,ja sam pod ugovotom sa tobom i obecanje nisam ga ispunio,priznajem tvoje blagodati koje si mi dao i priznajem grijeh svoj pa mi oprosti a niko drugi ne OPRASTA OSIM TEBE-AMIN
29.02.2012.

Trazenje oprosta-istigfara i pokajanje -tewba,prije nego ti smrt dodoje !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Trazenje oprosta-istigfara i pokajanje-tewba ,prije nego ti smrt dodje !

Istigfar (traženje oprosta za grijehe) je zasigurno djelotvoran lijek za grijehe, neimaštinu, sušu, a i za razne bolesti. Zato nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da u svim prilikama izgovaramo:"Estagfirullah". Govorio je s.a.v.s.: "O ljudi, tražite od Allaha oprosta i pokajte mu se (teobu činite). Ja oprost u svakom danu zatražim i po 100 puta"(Muslim). Znajmo da su to riječi zbog kojih kiša pada i odlazi siromaštvo a za to postoji puno dokaza pa pročitajte par korisnih ajeta, hadisa i savjeta.

Rekao je Allah subhanehu ve te ala: “O Moji robovi koji ste se prema samima sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah prašta sve grijehe.On je Onaj koji mnogo prašta i Milostivi.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 53) "Malo su noću spavali, a zorom su puno oprosta od grijeha tražili“…(Prevod značenja, Nuh, 12)

Bojte se Allaha, o Allahovi robovi, mnogo mu se klanjajte i za oprost Ga molite i iskreno Mu robujte, On će vam vaša djela popraviti i grijehe vam vaše oprostiti i znajte da je najbolji govor Allahova knjiga. Allahovi robovi, bojte se Gospodara svoga, pokajte se Njemu od vaših grijeha i ne gubite nadu u Njegovu milost koliki god bili vaši grijesi. On će sigurno, onome koji se pokaje, sve grijehe oprostiti.


Prenosi Enes ibn-Malik, radiallahu anhu, i kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, gdje kaže: ''Rekao je Allah Uzvišeni: 'O sine Ademov, dok god Me budeš molio i od Mene se nadao, ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na to se neću obazirati. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli do neba, ako bi zatražio od Mene oprost, oprostio bi ti. O sine Ademov, kada bi mi pristupio sa pogreškama velikim poput zemlje, zatim me sreo ne smatrajući drugog ravnim Meni, ja bih ti pristupio sa jednakim oprostom.'' (Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih)


Dunjaluk predstavlja put ka ahiretu; lijepa oaza kojom prolazi putnik, koji treba da vodi računa da ga ljepota oaze ne zavara pa da zaboravi krajnji cilj kojem teži i ide.
Kada duša koja navodi na zlo zavlada srcem vjernika, jedini lijek protiv nje je ispitivanje njene savjesti i djelovanje suprotno onome što ona hoće.


Imam Ahmed prenosi od Omera b. El-Hattaba r.a. da je rekao: „Obračunajte se sa sobom prije nego što od vas bude zatraženo da račun položite! Izvagajte svoja djela, prije nego što vi budete na vagu stavljeni! Sutra će vam, na Sudnjem danu, biti lakše položiti račun ako se danas obračunate sami sa sobom. Zato se okitite dobrim djelima za dan Velikog obračuna, za dan KADA ĆETE ISPITIVANI BITI, I NIJEDNA TAJNA VAŠA NEĆE SKRIVENA OSTATI.“ (Prevod značenja, El-Haqqa, 18 )Hadis prenosi Tirmizi

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je svojim primjerom najbolje pokazao koliko i kako treba činiti istigfar: "O ljudi, činite iskreno tewbu Allahu dž.š.! Ja Mu činim tewbu stotinu puta dnevno.“ (Ahmed, Buharija)
Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem je neprestano činio zikr, pa kad bi na trenutak nešto omelo od toga, on bi po a stotinu puta učio estagfirullah - Alllahu moj, oprosti mi.


El-Egarr el Muzeni r.a presnosi da ja Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Moje srce prekrije nemar, pa ja zbog toga proučim estagfirullah, stotinu puta.” (Muslim)
Abdullah ibn Omer kazuje:.Na jednom sijelu smo izbrojali da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem stotinu puta rekao: “Rabbi gfrli ve tub alleje inneke entet tevvabul gafur’…prije nego što je napustio sijelo.“( Ebu-Dawud, En-Nesai, Ibn Madže i Tirmizi, sahih)


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Allah je spustio ovom ummetu dvije bezbjednosti (obećao je): da ih neće kazniti dok si ti Muhammede među njima (i to se obistinilo) i da Allah neće kazniti narod sve dok čini istigfar.Pa kada ja preselim, ostaje vam istigfar do Sudnjeg dana…“ (Prenosi Tirmizi)
"Ko se drži istigfara, čini ga ustrajnim, Allah subhanehu ve te ala će mu svakoj tjeskobi izlaz naći i svakoj tuzi olakšanje, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud, Ibn Madže)

"Sejjidul istigfar (allahumme ente rabbi, pa do kraja) ko ga kaže izjutra čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego što omrkne, pa on je od stanovnika Dženneta. Ako ga kaže noću čvrsto ubjeđen u te riječi, te umre prije nego što osvane, pa i on je od stanovnika Dženneta.“ (Buhari i Muslim)

„Ko kaže :Estagfirullahe ellezi la ilahe illa hu, elhajjul-kajjume we etubu ilejhi", tri puta, Allah subhanehu ve te ala mu oprosti grijehe pa makar ih bilo koliko morske pjene, pa makar ih bilo koliko lišća na drveću, pa makar ih bilo koliko prašine u pustinji, pa makar ih bilo koliko dana na dunjaluku.“ (Imam Ahmed ,Tirmizi...)

Šedad ibn Evs, r.a prenosi da je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Najbolji je Sejjidul-istigraf je da kažeš: Allahu moj, Ti si moj Gospodar.Nema istinskog boga osim Tebe.Ti si moj Stvoritelj. Ja sam Tvoj rob. Ja se držim zavjeta tebi datog i obećanja tvog shodno mojim mogućnostima.Od Tebe tražim utočište od zla kojeg sam počinio.Priznajem sve tvoje blagodati koje si mi darovao i priznajem svoje grijehe, pa mi oprosti, jer, niko osim tebe grijehe ne prašta.“ Onaj ko prouči ovaj istigfar nakon što omrkne, ako bi umro te noći, ušao bi u džennet.Isto tako onaj ko ga prouči kad osvane , čvrsto vjerujuću u ono što uči,i umre taj dan, učiće sa Allahovom dozvolom u Džennet.” (El-Buhari)

Abdullah ibn Busr r.a prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: Blago li se onome ko u svojim listovima na Sudnjem danu nađe mnogo istigfara (traženja oprosta)..(Ibn Madže i En Nesai Amelu jevvmin ve lejletin)
Abdullah ibn Abbas r.a da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko bude ustrajan u traženju oprosta od Allaha , Allah subhenhu ve te ala rasteretit će ga svake brige, naći ćemu izlaz iz svake nevolje i opskrbit ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud i Ibn Madže)
Ebu Bekr es-Sedik r.a prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Neće se ubrajati u one koji su ustrajni u grijehu, onaj ko traži oprosta, pa makar isti grijeh činio sedamdeset puta u istom danu.“(Ebu Dawud i Et Timizi-garib)


Zejd, oslobođeni rob Allahovog Poslanika kaže da je čuo od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: “Ko prouči poslije svakog namaza: Estagfirullahe ellezi la illahe illahu el-hajjel-kajjume ve etubu ilejhi“..biće mu oprošteni svi grijesi, pa makar pobjegao sa bojnog polja...(Ebu Dawud i Et Tirmizi)

Ebu Bekr es Sedik r.a kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže:nema ni jednog roba koji učini neki grijeh pa se lijepo i kako treba abdesti, zatim klanja dva rekata, pa zamoli Allaha da mu oprosti, a da mu On ne oprosti.” Potom je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem proučio ajet: “Oni koji učine kakvo ružno dijelo ili sami sebi nepravdu učine, Allaha se sjete pa zatraže oprosta za svoje grijehe...“ (Prevod znacenja, Alu Imran, 135) (Et-Tirmizi)


Ebu Seid el-Hudri r.a prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:“Ko prilikom lijeganja u postelju prouči: Estagfirullahe ellezi la illahe illahu el-hajjul-kajjumu ve etubu ilejhi,“ tri puta oprostit će mu se grijesi makar ih bilo koliko pjene na moru, i koliko je lišća na drveću, i koliko je kamenčića u pješčanim dinama u Arabiji i koliko je dana na ovome vijetu...(Et Tirmizi-garib)


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao:Ko traži oprosta za vjernike i vjernice,upisat će mu se svakim vjernikom i vjernicom, za koju je tražio oprosta, dobro djelo“ ...(Taberani od Ubadeta r.a)

Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u ovom plemenitom mjesecu ramazanu. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja.

Progovorimo nešto o sljedećem:


*Svi smo mi griješnici
*Gdje je put sreće i uspjeha?
*Ali, šta je to tevba?
*Zašto da učinim tevbu?
*Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?
*Uslovi iskrenog pokajanja
*Znakovi primljene tevbe
*Čuvaj se odgađanja tevbe
*Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom


Svi smo mi griješnici


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.
Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene?
Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."


Gdje je put do sreće i uspjeha?


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)


Ali, šta je to Tevba?


Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.


Zašto da učinim tevbu?


Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome?
Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"
Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:
* Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)


*Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.


* Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.


* Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)


* Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog.
Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)


Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)
Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.


Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.
Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

1. Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

2.Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.


3. Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"


4.Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)


5. Razmišljajmo o posljedicama grijeha


6.Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.


7.Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).


8.Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: „Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)


9.Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.


Uslovi iskrene tevbe


1.Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.
2.Priznati da je dotično loše djelo grijeh.
3.Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.
4.Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.
5.Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.
6.Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.
7.Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.


Znakovi primljene tevbe


Postoje znakovi iskrene tevbe, znakovi koji ukazuju da je tevba ispravno učinjena i da se za nju može nadati da bude primljena.

Ti znakovi su sljedeći:
1.Da čovjek bude bolji nakon tevbe nego što je bio prije nje.
2. Da ne prestaje strah kod vjernika za dotični grijeh i vraćanje njemu sve dok ne čuje Meleka smrti i njegove pomoćnike kako mu govore: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!" (Prijevod značenja Fussilet, 30.)
3.Na vjerniku je da i dalje nakon tevbe svoj grijeh smatra velikim, strahuje i stalno se pita je li mu ga Uzvišeni Allah oprostio.
4.Da čovjek nakon tevbe bude ponizniji i skrušeniji, da se stalno sjeća svoga Gospodara, da mu jezik bude vlažan od čestog spominjanja Allaha, subhanehu ve te'ala, da se ne oholi niti drugom zavidi, da se ne umišlja i samodopada, da druge kad ih vidi u grijehu ne ponižava već da zahvali svome Gospodaru na uputi i istim ljudima - od kojih je i on do juče bio - pruži ruku spasa i izbavljenja.


Čuvaj se odgađanja tevbe


Dragi moj brate i cijenjena sestro, uistinu, čovjek ne zna kada će mu doći njegov edžel, kada će mu doći smrt, koliko je još ostalo od njegova života. To nijedan ćovjek ne zna. Znajući ovo, pametan čovjek neće reći: „Ima još vremena da dođem do tevbe, da se pokajem. Pusti me da uživam u životu. Kada ostarim, pokajat ću se." Pametan čovjek, vjernik, dobro se čuva nemara i odgađanja tevbe. Dobro se čuva dugih nada. Žuri sa tevbom. Zna da je odgađanje tevbe takođe grijeh za koji opet treba da se pokaje. Zna da je obavezno učiniti tevbu odmah po počinjenom grijehu. Zna da ne smije dopustiti tminama grijeha da se jedna nad drugom nadvijaju, noseći na kraju smrt i prekidanje svake nade u povratak. Budimo od onih koji dobro poznaju suštinu i obaveznost tevbe.
Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom
Nemoj da te zavara i obmane to što neki ljudi svakodnevno prkose Uzvišenom Allahu svojim grijesima a i dalje žive lijepim i ugodnim životom. Ne zaboravi da Uzvišeni Allah daje dunjaluk onome koga voli ali i onome koga ne voli, međutim, iman - vjeru daje samo onome koga On, subhanehu ve te'ala, voli. Zato znaj da takvima Svevišnji Allah samo postepeno povećava zabludu, sve dok im smrt iznenada ne dođe. Ne zaboravi riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili." (Prijevod značenja El-En'am, 44.)


Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, požurimo sa tevbom! Požurimo svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, Njegovom oprostu i milosti! Bježimo od svojih strasti! Od grijeha! Od zavodljiva dunjalučka naslađivanja! Okrenimo se svome Gospodaru skrušeno i ponizno! Pokucajmo na vrata tevbe prije nego li se ona zatvore! Odmah večeras, ma koliki naš grijeh koji smo danas počinili bio, odmah večeras zatražimo oprosta za njega kod Uzvišenog Allaha. Ne zaboravimo da će On Svevišnji večeras pružiti Svoju ruku da primi pokajanja onih koji su danas griješili Ne zaboravimo da se Uzvišeni Allah raduje našem pokajanju više nego mi samom našem boravku i opstanku na ovome svijetu! Požurimo prije nego li dođe onaj koji prekida sve slasti, onaj koji sve nade i očekivanja čini beskorisnim i uzaludnim! Požurimo prije nego li bude kasno i vrata tevbe se zatvore!
Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda i sve njegove ashabe.


“ALLAHUMME-GFIRLI, VERHAMNI, VEH-DINI,
VE 'AFINI, VERZUKNI.”

(Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me,
podari mi zdravlje I opskrbu.)-AMIN

Hasanu Basriji dolazio je čovjek i tužio se da kiša nije dugo pala, Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Dolazi mu drugi i tužio se na neimaštinu, Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Dolazi mu treći i tužio se da mu je žena nerotkinja,

Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Dolazi mu četvrti i tužio se da mu zemlja ništa ne rađa, Hasan mu reče: Traži oprosta za grijehe. Prisutni u čudu rekoše: Kako si ti Hasane čudan! Zar svakome ko ti se na nešto potuži ti samo kažeš: Traži oprosta za grijehe?

A Hasan im na to reče: Zar nikada niste čitali Allahove ajete? "... i (Nuh je) govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprost (Estagfirullah) jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati." (Sura Nuh,10-12)

 Ako želimo biti srećni i zadovoljni, izgovarajmo često: Estagfirullah (Oprosti Allahu), jer Allah dž.š. kaže: "... od Gospodara svoga oprosta tražite i pokajte se, On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite..." (Hud, 3) Ako želimo da se sačuvamo od nesreća i katastrofa, izgovarajmo često: Estagfirullah (Oprosti Allahu), jer Uzvišeni Allah u Časnome Kur´anu kaže: "Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dokle neki od njih mole da im se oprosti." (El-Enfal,3)

Ako želimo oprost za grijehe, uvećanje dobrih djela i povećanje ugleda, izgovarajmo često: Estagfirullah "Oprosti Allahu", jer Uzvišeni kaže: "... i recite: 'Oprosti' - oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela daćemo i više!" (El-Bekara,58)

 Ako nas pritisnu brige, tuga i nedaće, izgovarajmo često: Estagfirullah "Oprosti Allahu", pa će Allahovom milošću i dozvolom istigfar odagnati oblake tuge i od tebe otklonuti svaku brigu!"

 

KUR´ANSKI AJETI KOJI NAS UČE TRAŽENJU OPROSTA I POKAJANJU:

Rabbena innena amenna fagfir lena żunubena ve ina ´ażaben-nar.Gospodaru naš, mi zaista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas patnje u vatri. (Ali-Imran,16.)

 

Rabbena fagfir lena żunubena ve keffir ´anna sejjiatina ve teveffena me´al-ebrar. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa dobrima. (Ali-Imran,193)

 

Rabbenagfir lena ve li iħvanine-lleżine sebeuna bil-imanI, ve la tedž´al fi ulubina gillen-lilleżine amenu, Rabbena inneke reufur-raĥim.Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima, Gospodaru naš, Ti si zaista, Dobri i Milostivi (El-Hasr,10)

 

Rabbena źalemna enfusena ve in lem tagfir-lena ve-terĥamna lenekune-nne minel-ħasirin. Gospodaru naš, mi smo ogriješili o sebi. I ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, zaista ćemo nastradati. (El-A´raf,23)

 

Rabbigfir li ve li validejje ve limen deħale bejtije mu´minen ve lil-mu´minine vel-mu´minati, ve la tezidiź-źalimine illa tebara.Gospodaru moj, oprosti meni i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u moj dom uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj. (Nuh,28)

 

Rabbena ´alejke tevekkelna ve ilejke enebna ve ilejkel-maŝir. Rabbena la tedž´alna fitneten-lilleżine keferu vagfir-lena, Rabbena inneke Entel-´azizul-Ĥakim.Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš. Ti si, zaista, Silni i Mudri. (El-Mumtehine,4-5.)

 

Rabbenagfir li ve li-validejje ve lil-mu´minine jevme jeumul-ĥisab.Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude račun polagao.(Ibrahim,41)

 

Uslovljavanje oprosta ili dove riječima: "O Allahu, oprosti mi ako hoćeš" ili "O Allahu, smiluj mi se ako hoćeš" ili " O Allahu, uslišaj mi ako hoćeš" i tome slično, su uzroci neprimanja dove. Onaj koji traži oprost, ili čini dovu, mora biti ustrajan u tome, uporan i iskren u svojoj dovi. I mora znati i to da je Allah dž.š. Onaj koji dove uslišava i da On voli da Mu se istigfari i dove upućuju.

 

 NAČINI TRAŽENJA OPROSTA I POKAJANJE ZABILJEŽENIH U HADISIMA:

 

Estagfirullah. Oprosti mi Allahu.

 

Rabbigfirli, Rabbigfirli. Gospodaru oprosti mi, Gospodaru oprosti mi.(EbuD/N/IbnM)

 

Estagfirullahe ve etubu ilejh. Oprosti mi Allahu i primi moje pokajanje.(B.)

 

Estagfirullahe-lleżi la ilahe illa-Hu, vel-Ȟajjul-ќajjum, ve etubu ilejh.Trazim oprosta od Tebe Allahu, osim Kojeg drugog boga nema, Živog i Postojanog Održavatelja, i Tebi se kajem. (D/T/HA)

 

Allahumme Ente Rabbi, la ilahe illa Ente, ħalekteni ve-ene`abduke, ve-ene`ala `ahdike ve v´adike meste-t`atu. E’użu bike min šerri ma san´atu. Ebu´u-leke bi-n´imetike ´alejje ve-ebu´u bi-żenbi, fagfir-li, fe-innehu la jagfiruż-żunube illa Ente.Allahu moj, Ti si Gospodar moj, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam rob Tvoj, Tebi sam obavezu i obećanje dao u granicama mogućnosti svojih.Tebi se utječem od zla djela koja počinih. Priznajem Tvoje blagodati prema meni, kao što priznajem i grijehe svoje, stoga molim Te oprosti mi, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe. (B)

 

Allahumme Ente Rabbi ve ene ´abduke, źalemtu nefsi ve´atereftu bi żenbi la jagfiruż-żunube illa Ente, fagfir li. Allahu moj, Ti si moj Gospodar i ja sam rob Tvoj, prema sebi sam nepravdu učinio i priznajem grijeh svoj, samo Ti mozeš grijehe oprostiti, zato mi, molim Te Gospodaru oprosti. (T)

 

Allahumme inni źalemtu nefsi źulmen keşiren ve la jagfiruż-żunube illa Ente, fagfir-li magfireten min´indike, ve-rĥamni, inneke Ente-l-gafurur-raĥim.Allahu moj, uistinu sam se mnogo ogriješio prema sebi, a grijehe ne oprašta niko osim Tebe, pa Te molim oprosti mi Svojim oprostom i smiluj mi se. Ti si, Oprostitelj Samilosni. (B/M)

 

Allahummagfir li verĥamni, ve´afini verzuќni.Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, zaštiti me i opskrbi me. (M)

 

Allahummagfir li verĥamni, vehdini, ve´afini, verzuќni.Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, zaštiti me i opskrbi me. (M)

 

Allahummagfir li verĥamni, vehdini vedžburni, ve´afini, verzuќni verfa´ni. Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me i učini neovisnim, zaštiti me, opskrbi me i uzdigni me. (T)

 

Allahummagfir li żenbi ve vesi’li fi dari, ve barik li fi-rizќi.Allahu moj, molim Te oprosti mi grijehe moje, učini i prostranom kuću moju (rahatlukom za ukućane i musafire), i učini berićetnom opskrbu moju. (N)

 

Allahummagfir li żenbi kullehu, diќќahu ve džillehu, ve evvelehu ve aħirehu, ve´ala nijjetehu ve sirrehu. Allahu moj, molim Te oprosti mi svaki moj grijeh, mali i veliki, prošli i budući, javni i tajni (M)

 

Rabbigfir li ve-tub´alejje, inneke Ente-ttevabur-raĥim.Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (Ebu D.)

 

Rabbigfir li ve-tub´alejje verĥamni, inneke Ente-ttevabur-raĥim.Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, i smiluj mi se, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (EbuD/T/IbnM)

 

Allahummagfir li ma ќaddemtu ve ma eħħartu, ve ma esrertu ve ma- e´alentu, ve ma esreftu, ve ma Ente e´alemu bihi minni, Ente-l-Muќaddimu ve Ente-l-Mu´eħħiru, la ilahe illa Ente.Allahu moj, molim Te oprosti mi moje ranije grijehe i one kasnije, one što počinih potajno i one na javi, one u kojima nisam imao mjere, kao i one o kojima Ti znaš bolje od mene, Ti unapređuješ koga hoćes i Ti unazađuješ koga hoćes. Nema boga osim Tebe. (M)

 

Allahummagfir li ħattieti ve džehli, ve israfi fi emri, ve-ma Ente e´alemu bihi minni. Allahummagfir li džiddi ve hezli, ve ħata´i ve-´amdi, ve kullu żalike ´indi.Allahu moj, molim Te oprosti mi greške moje, moje neznanje, pretjeranost u postupcima mojim i sve ono što Ti znaš da je kod mene. Allahu moj, molim Te oprosti mi moju neozbiljnost, moju grešku i lošu namjeru, a sve je ovo prisutno kod mene. (B/M/IbnEbuS)

 

Subĥanekellahumme ve bi-ĥamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejk.Neka si slavljen Allahu i neka Ti je hvala, svjedočim da nema boga osim Tebe. Od Tebe oprost za grijehe tražim i Tebi se kajem. (T)

 

La ilahe illa Ente, subĥaneke inni kuntu mineź-źalimin.Nema boga osim Tebe, neka Si slavljen Ti, doista sam bio od griješnika. (T)

 

Allahumme inni e’użu bike min-zevali ni´metike, ve teĥavvuli ´afijetike, ve fudža´eti niќmetike ve džemi´i seħatik.Allahu moj, utječem se Tebi od prestanka Tvojih nimeta (blagodati), od nestanka Tvoga blagoslova (čuvanja), od iznenadne nesreće i svakog Tvoga nezadovoljstva. (M)

http://www.youtube.com/watch?v=O9MzGVx7d8w

http://www.youtube.com/watch?v=mLJChDmlqEg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=nVB780wV4HY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VoItZBtr25w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rEx9kiAj8BE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=KG_rxfTXVs8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=w7gRxgsRlCs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=cxBusu2614Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=NariZ5sAh3E

http://www.youtube.com/watch?v=UetxD06wdCI

http://www.youtube.com/watch?v=uxcuniaMVkk

 

http://www.youtube.com/watch?v=2y9_aCv3KDw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=tIKoOMMeNJo&feature=related


28.02.2012.

Allahu subhanehu ve te’ala najdrazi ZIKR !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Allahu subhanehu ve te’ala najdrazi ZIKR !

 

Plemeniti Gospodar je iz svoje milosti prema svojim robovima odredio i propisao četiri riječi koje u svom značenju i izgovaranju kriju veličanstvenost i smiraj. Allah, subhanehu ve te'ala, ih je učinio posebnim, obećao je za njih mnoge nagrade kroz hadise Poslanika, sallalahu alejhi ve selem. To su riječi...

tesbiha, tahmida, tahlila i tekbira: SUBHNAALLAH VEL HAMDULILLAH VE LA ILAHE ILLA ALLAH VALAHU EKBER. Dragi brate/sestro, prenosimo ti jedan dio hadisa iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve selem, riznice koji govore o fadiletima ili vrijednostima ovog zikra.

1) Ova vrsta zikra je najdraži govor Allahu, subhanehu ve te'ala

Prenosi se od Semure ibn Džunduba, r.a., da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selem rekao: “Allahu su najdraže četiri riječi, bez obzira kojom od njih započeo: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber.“ (Sahihu-l-Muslim, 2137)


Dok se u rivajetu kod Ebu Davuda spominje: “Četiri riječu su najljepše Allahu i one su iz Kur'ana, bez obzira kojom od njih započeo: “SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallahu ekber.“ (Musned et-Tajalisi, 122)

2) Za Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, bile su to najdraže riječi na dunjaluku

 

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao: “Da kažem: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber, draže mi je od dunjaluka i svega što je na njemu.“ (Sahihu-l-Muslim, 2695)

3) Zbog ove vrste zikra Gospodar oprašta grijehe

 

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, r.a., da je Muahammed, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Nema niti jedan čovjek na zemlji da kaže: La ilahe illa Allah, Allahu ekber, SubhnaAllah, El hamdulillah ve la havle ve la kuvvete illa billah, a da mu neće biti oprošteni grijesi pa makar ih bilo kao morske pjene (mali grijesi samo).“ (Musned Imama Ahmeda, 158; Sunen od Tirmizija, 347; Mustedrak od Hakima, 1/503; ovaj hadis hasenom smatraju: et-Tirmizi i šejh Albani dok ga sahihom smatraju: Hakim i ez-Zehebi)

4) Allah je ove riječi odabrao za svoje robove i odredio posebne nagrade


Prenosi se od Ebu Hurejre i od Ebi Se'da el-Hudrija, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:“Allah je od govora odbrao četiri riječi: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber. Pa ko kaže: SubhanAllah, bit će mu upisani dvadeset dobrih djela i oprošteno dvadeset loših, ko kaže: Allahu ekber i La ilahe illa Allah bit će mu upisano isto, ako kaže El-hamdulillah, bit će mu upisano trideset dobrih djela i oprošteno trideset loših.“ (Musned Imama Ahmeda, 2/302; Mustedrak od Hakima, 1/512; a šejh Albani je rekao da je hadis sahih u svom djelu „Sahihu-l-Džami'a, 1718)

 

5) One su štit od vatre

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao ashabima: “Uzmite svoje štitiove (oklope)!“ Ashabi rekoše: “Allahov Poslaniče, dokle je neprijatelj stigao?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve selem im odgovori: “Ne, nije neprijatelj, nego recite: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber, jer će ove riječi doći na Sudnjem danu kao štit od vatre i trajno dobro dijelo.“ (Mustedrak od Hakima, 1/541; Sunen el-Kubra od en-Nesai, 6/212. Za ovaj hadis Hakim je rekao da je saihih po uslovima Muslima ali ga nisu njih dvojica (Buharija i Muslim) zabilježili i šejh Albani, rahimehullah je rekao da je sahih u svom djelu „Sahihu-l-Džam'ia, 3214)

 

6) Ove riječi će imati posebnu težinu na Mizanu (Vagi)

Prenosi se od Ebi Seleme, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Uh, Uh“, a zatim je podigao pet prstiju i rekao: “Kako će samo ovih pet stvari biti teško na Mizanu: SubhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe illa Allah vallAhu ekber i čestito dijete koje je umrlo čovjeku pa se on strpi.“ (Sunen el-Kubra od en-Nesai, 6/50; Sahih od Ibn Hibana, 3/114; Mustedrak od Hakima, 1/511. Za ovaj hadis je Hakim rekao da je sahih a to je potvrdio Imam ez-Zehebi)

 

7) Za svaku izgovorenu riječ ovog zikra nagrada je kao da si udijelio sadaku

Prenosi se od Ebu Zerra, r.a.,, prenosi se da su mu neki Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi rekli: "Allahov Poslaniče, odoše bogataši s nagradama: klanjaju kao što mi klanjamo, poste kao što mi postimo i daju milostinju od viška svog imetka." Allahov Poslanik reče: "Zar i vama Allah nije dao nešto s čime ćete sadaku udjeljivati!? Zaista je svaki tesbih sadaka, svaki tekbir i svaki tahmid su sadaka, svaki tehlil je sadaka; naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka; a i bračni odnos sa svojom ženom je sadaka." Ashabi upitaše: "Allahov Poslaniče, zar i u zadovoljenju svojih strasti ima nagrade!?" "Šta mislite, kada bi neko od vas svoju strast upotrijebio u zabranjeno, zar za to ne bi zaslužio grijeh? Isto tako, ako je upotrijebi u dozvoljeno, imat će za to nagradu', odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." (Sahihu-l-Muslim, 1006.)

 

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učini od onih kojima će jezik stalno biti vlažan od izgovaranja ove četiri riječi, riječi za čije iskreno izgovaranje kao što je došlo u mnogim hadisima slijedi velika nagrada, Amin!

http://www.youtube.com/watch?v=2d_F4AIlUWY

http://www.youtube.com/watch?v=YWkWF2GSu0c

http://www.youtube.com/watch?v=qyPw3a9JvkU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=RkXfe-X2Iys&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=TBwUwYOgnic

http://www.youtube.com/watch?v=1dplSp0ouec&feature=fvsr

 

 

27.02.2012.

Vjerovanje i spremanje za buduci svijet!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Vjerovanje i spremanje za buduci svijet!


Vjerovanje u budući svijet podrazumijeva vjerovanje u određene istine koje se navode u Kur'anu i sunnetu, što je sastavni dio vjerovanja u ovaj temelj imana: Ispit, patnja i uživanje u kaburu, Smak svijeta i njegovi predznaci, proživljenje poslije smrti i sakupljanje na jednom mjestu, obračun, nagrada i kazna, prelazak preko Sirat ćuprije, Džennet i Džehennem.

Utjecaj vjerovanja u budući svijet na ponašanje pojedinca i zajednice
Vjerovanje u budući svijet ima veoma važnu ulogu i duboke posljedice u čovjekovom životu. Značaj vjerovanja u budući svijet ogleda se i u činjenici da Kur'an veoma često veže vjeru u Allaha, dž.š., i vjeru u budući svijet, tako se počesto spominju zajedno, jedno poslije drugog, potvrdno ili negativno.
'Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.' (Alu 'Imran, 114)
'Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!'- a oni nisu vjernici.' (El-Bekare, 8)
'O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet.' (El-Bekare, 264)
'Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.' (Et-Tevbe, 29)
'Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike.' (El-Bekare, 177)


Iz navedenih ajeta vidimo kako je vjerovanje u budući svijet direktno u vezi s vjerovanjem u Allaha, kao da predstavlja njegovu dopunu.
Najbolje ćemo shvatiti utjecaj vjerovanja u budući svijet na ponašanje pojedinca i zajednice ukoliko se upoznamo sa psihom čovjeka koji ne vjeruje u budući svijet i načinom njegovog shvatanja života na ovom svijetu i osjećaja prema njemu.

Život na ovom svijetu za njega je prva i posljednja - jedinstvena prilika, koja ukoliko se ne iskoristi u nasladama, propada! S obzirom da znamo koliko je ljudski život kratak, bez obzira koliko dugo potrajao, u odnosu na materijalne užitke koji su brojni i raznovrsni, onda je njegov život, zaista, jadan i bijedan.
Tako je s osjećajem onoga koji ne vjeruje u budući svijet – za njega je to jedna, jedinstvena i veoma ograničena prilika koju treba maksimalno iskoristiti i uživati u što većem broju naslada. Zato se svi džahilijjeti utrkuju u odavanju ovodunjalučkim slastima i natječu u tome. Sva njihova interesovanja odnose se samo na ovaj kratkotrajni, prolazni svijet. Savremeni džahilijjet najbolji je primjer za ovo o čemu govorimo.


Šta je to što zanima pojedince i zajednicu u savremenom džahilijjetu?

Pojedinac radi i proizvodi. Međutim, s kojim ciljem? Da bi ostvario što je moguće veći imetak koji će potrošiti na što veći broj užitaka, svejedno bili oni dozvoljeni (halal) ili zabranjeni (haram)! Naprotiv, ideja o haramu nikada mu ozbiljno ne pada na um! Uživanje je za njega osnova svega, prije nego što prođe prilika koja se nikada više neće ukazati! Šta, onda, za njega znači haram?! To je samo ograničavanje uživanja! Ograničavanje koje, po njemu, nema nikakva rezona i koje je potpuno bespotrebno, jer propušta prilike koje se nikada neće vratiti!
Za njega su okov morala, okov svijesti, okov osjećaja ljudskosti i slično, samo okovi koji su bespotrebni, baš kao i okov harama. Zato se u svakom džahilijjetu kvari moral, gubi kontrola svijesti na čije mjesto dolazi interes. Općeljudske osobine i univerzalne vrijednosti smatraju se besmislicom i naivnošću koje ne priliče pametnom čovjeku, ukoliko će biti uzrok da ga maši nešto od spomenutih užitaka.

Što se tiče naroda i zajednica, njihovo stanje se, u bitnome, ne razlikuje od stanja pojedinaca.
Zašto da radiš i živiš ako ne vjeruješ u budući svijet?
Cilj svake grupe - zajednice je da ostvari što veći broj užitaka (ili povlastica, kako to oni kažu!) na račun druge grupe - zajednice! Cilj svake nacije je da nadvlada drugu kojoj želi oteti užitke i prisvojiti ih za sebe. Zbog toga nastaju neprijateljstva i ratovi.
Gdje su više vrijednosti? Gdje su ljudska prava? Gdje je savjest međunarodne zajednice? Gdje su ugovori i sporazumi? Gdje je solidarnost zarad općeg dobra? Gdje je pravda? Gdje je bratstvo i jednakost...?
Sve su to u džahilijjetu samo prazne riječi koje ljudi ponavljaju iz licemjerstva i dvoličnjaštva, a kada se osame sa svojim šejtanima, oni kažu: 'Mi smo s vama. Mi se samo ismijavamo'. Jer, sve su to samo zapreke koje ih sprečavaju u ostvarivanju užitaka u jednoj i jedinoj prilici koja im se ukazala!

Ljudi se bore i umiru. Umiru boreći se za taj niski ovozemaljski užitak, a kada im se kaže: Dođite da se borimo za prava obespravljenih muškaraca, žena i djece, onih koji nisu u stanju da se brane i nemaju nikakva izlaza, ili za apsolutnu istinu u kojoj oni nemaju ličnu korist, oni samo prodrmaju ramenima i okrenu se, ukoliko ne skoče da se bore protiv tebe, zato što ih pozivaš u nešto što će im pokvariti ovodunjalučke interese i materijalne užitke!
Zbog toga se u džahilijjetima gube opće vrijednosti i smanjuju vidici, slabi svijest i kvari moral. Ne postoji ništa što bi čovjeka moglo odvojiti od zemlje koja ga vuče sebi – nakon vjere u Allaha - osim vjere u budući svijet, vjere da će čovjeku svaki suvišan užitak koji je, radi Allaha, ostavio na ovom svijetu biti nadoknađen još boljim, slađim i trajnijim na ahiretu. Isto tako, vjere da svaki njegov postupak koji je suprotan Allahovoj, dž.š., naredbi, a koji čini zbog ovozemaljskog prolaznog užitka, uzrokuje kaznu na ahiretu koju čovjek nije u stanju da podnese: 'One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista silan i mudar.' (En-Nisa', 56)


Kada čovjek čvrsto povjeruje u budući svijet, u njegovoj svijesti problem se potpuno rješava i sve dolazi na svoje mjesto. Sve blagodati ovog ne mogu se porediti sa samo jednom blagodati budućeg svijeta, niti zavređuju samo jedan tren ahiretske kazne, dok se sva ovodunjalučka kazna –radi Allaha - uopće ne može porediti sa ahiretskom kaznom. Jedan tren ahiretskog užitka dovoljan je da neutrališe svu patnju ovoga svijeta.


Tek tada čovjek biva u stanju da se otrgne od zemaljskih prohtjeva i vine do viših, moralnih i univerzalnih vrijednosti, jer on čvrsto vjeruje u nagradu koju će zbog svega toga dobiti: 'Reci: 'Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost' – a Allah dobro poznaje robove Svoje, - oni koji budu govorili: ’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!’; oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu zekat udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.” (Alu 'Imran, 15-17)
'A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti!' (Et-Tevbe, 71-72)

Tek tada će postojati dobri pojedinci i dobre zajednice koje će se pomagati u dobru i bogobojaznosti, a ne u grijehu i nasilju, i tek tada će postojati ummet koji zaslužuje sljedeći opis: 'Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.' (Alu 'Imran, 110)
Ummet koji će ispuniti sljedeće: 'O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!' (El-Maide, 8)
Ummet koji će odgovoriti na sljedeće pitanje: 'A zašto se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!” (En-Nisa', 75)

Ummet čije pojedince će krasiti sljedeće osobine:
'Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, - osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; - a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju -; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.' (El-Mu'minun, 1-11)

Kaburski ispit i uživanje ili patnja u njemu


Poslanik, s.a.v.s., u svojim dovama, tražio je utočište, od kaburske patnje. Iako su njemu oprošteni svi grijesi, on je dovio: 'Tebi se utječem od kaburske patnje.'
Poslanik, s.a.v.s., kaže: 'Kabur je ili jedna od džennetskih bašči ili vatrena rupčaga'
Govoreći o faronovoj sviti Allah, dž.š., kaže: '...a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najveću!” (El-Mu'min, 45-46)
A o Nuhovom narodu kaže: 'I oni su zbog grijehova svojih potopljeni i u vatru će biti uvedeni i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagača neće naći.' (Nuh, 25)
Mi nismo u stanju spoznati stvarnu suštinu kazne i užitka u kaburu. To je gajb o kome nam Allah, dž.š., nije kazao datalje, niti je to učinio Poslanik, s.a.v.s., a drugog izvora o tome nemamo. Sve o čemu nas je obavijestio Poslanik, s.a.v.s., u vezi s tim pitanjem jeste da kada se mejjit postavi u kabur njemu dođu dva meleka koja ga postave u sjedeći položaj i pitaju o njegovim djelima na ovom svijetu. On će tada moći kazati samo istinu. A zatim će kabur osjetiti kao prelijepu džennetsku bašču ili kao vatrenu rupčagu, shodno djelima koja je činio. Sve to je prije proživljenja, velikog obračuna i nagrade i kazne koja poslije njega slijedi.

Iz navedenog jasno vidimo da tvrdnja mnogih ljudi da se smrću završava patnja nije tačna. To se može kazati samo za vjernika koji je na ovom svijetu činio dobra djela. A nevjernik, koji je radio loša djela, neće naći rahatluk poslije smrti niti u kaburu, nego će naići na kaznu koju će osjećati od prvog momenta, a ahiretska kazna bit će još žešća.

Zejd b. Sabit, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Zaista se pripadnici mog ummeta kažnjavaju u kaburima! Da se vi ne ukopavate zamolio bih Allaha, dž.š., da vam omogući da čujete kaburske patnje kao što ih ja čujem.'

Smak svijeta i njegovi predznaci

Sastavni dio vjerovanja u budući svijet jeste i vjerovanje u Smak svijeta. To je dan u kome će se završiti život na ovom svijetu i početi strahote Smaka svijeta. Kur'an opisuje Smak svijeta i njegove strahote tako upečatljivo da oni iz temelja potresaju čovjeka i u njegovoj dubini izazivaju strah:
'O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti! Na dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj trud pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.' (El-Hadždž, 1-2)

'...na Dan kada se Zemlja potresom zatrese, za kojim će slijediti slijedeći, - srca toga dana biće uznemirena, a pogledi njihovi oboreni. Ovi pitaju: “Zar ćemo, zaista, biti opet ono što smo sada?' (En-Nazi'at, 6-10)

Kada sunce sjaj izgubi, i kada zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kada steone kamile bez pastira ostanu, i kada se divlje životinje saberu, i kada se mora vatrom napune, i kada se duše sa tijelima spare, i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena, i kada se listovi razdijele, i kada se nebo ukloni, i kada se Džehennem raspali, i kada se Džennet približi – svako će saznati ono što je pripremio.' (Et-Tekvir, 1-14)

'Kada se nebo rascjepi, i kada zvijezde popadaju i kada se mora jedna u druga uliju, i kada se grobovi ispreturaju, - svako će saznati šta je pripremio, a šta je propustio.' (El-Infitar, 1-5)

“A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda, i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! – i reći: “Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!” Tog Dana niko neće kao On mučiti, i niko neće kao On u okove okivati! A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj!' (El-Fedžr, 21-30)

'Kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati Dana koji će djecu sijedom učiniti?! Nebo će se toga dana rascjepiti, prijetnja Njegova će se ispuniti.' (El-Muzzemmil, 17-18)
To su strahote koje će obuhvatiti i nebesa i Zemlju, i koje će izmjeniti izgled cjelokupnog svemira. Nebo će se rascijepiti, zvijezde popadati, Zemlja potresti, mora zapaliti, iako je poznato da mora vatru gase, a brda će potpuno smrvljena biti:
'A pitaju te o planinama, pa ti reci: “Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i zasuti, a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti.” Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.' (Taha, 105-108)
Ništa neće ostati na svom mjestu niti zadržati svoj prijašnji izgled... U toj užasnoj strahoti ljudi će biti proživljeni i pitani za svoja djela!
Smak svijeta ima svoje predznake koji se spominju u Kur'anu i hadisu. Smak svijeta je već blizu od same pojave Poslanika, s.a.v.s. O tome Kur'an kaže: 'Približio se čas i Mjesec se raspolutio!' (El-Kamer, 1)

Poslanik, s.a.v.s., kaže: 'Ja sam poslan, a do Smaka svijeta ostalo je još samo ovoliko... pa je pokazao ispruženi kažiprst i srednji prst.
Međutim, vrijeme kod Allaha, dž.š., razlikuje se od našeg računanja vremena! Kada je Poslanik, s.a.v.s., upozorio arapske mušrike na bliskost Smaka svijeta, oni su pomislili da će se ta prijetnja desiti za nekoliko dana. Kada se to nije desilo, oni su mu kazali: Gdje je ta kazna kojom si nam zaprijetio?
Gdje je Smak svijeta za koji si tvrdio da je blizu? Allah, dž.š., je njima odgovorio u više ajeta: 'Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi pa pita: “Kada će Smak svijeta biti?” (El-Kijame, 5-6)
'Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti prijetnju Svoju; a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.' (El-Hadždž, 47)

'Allah objavljuje Knjigu, samo istinu i pravednost. A šta ti znaš, - možda je Smak svijeta blizu! Požuruju ga oni koji u nj ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega – strahuju i da je istina znaju. O, kako su, doista, daleko zalutali oni koji o času oživljenja raspravljaju! (Eš-Šura', 17-18)


Postoje i drugi predznaci Smaka svijeta koji su nabrojani u hadisima Poslanikovim, s.a.v.s., a sadrži ih predaja od Huzejfe b. Usejda el-Gifarija, r.a., u kojoj stoji: 'Poslanik, s.a.v.s., pojavio se među nama dok smo međusobno govorili o Smaku svijeta, pa je rekao: 'Smak svijeta neće nastupiti dok prije njega ne vidite deset znakova: Duhhan, Dedždžala, Životinju, izlazak Sunca sa zapada, silazak 'Isa'a sina Merjemina, Je'džudža i Me'džudža i tri velike depresije tla: na istoku, zapadu i na Arabijskom poluotoku. Zadnje što će se, od toga, pojaviti jeste vatra iz pravca Jemena koja će tjerati ljude da se sakupe na određenom mjestu (radi obračuna).'' 


U drugom hadisu stoji: 'Ovo je Džebrail koji je došao da vas pouči vašoj vjeri... Kaži mi nešto o Smaku svijeta! Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'Onaj koji je upitan o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.' Onda me obavijesti o njegovim predznacima! 'Kada robinja rodi svoga gospodara i kada vidiš bosonoge čobane kako se natječu u visinama svojih zgrada''
Kada nastupi Smak svijeta bit će puhnuto u rog prvi, a zatim i drugi put:
'I u rog će se puhnuti, i umrijeće oni na nebesima i oni na Zemlji, ostaće samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.' (Ez-Zumer, 68)
Prvim puhanjem će pomrijeti sve živo na nebesima i Zemlji, izuzev onog koga Allah, dž.š., poštedi. Drugim puhanjem će ljudi ustati iz svojih kaburova i krenuti ka mjestu za obračun.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Između dva puhanja u Rog proći će četrdeset godina, zatim će Allah spustiti kišu s neba, pa će oni niknuti kao što zrna klijaju. Cjelokupni ljudski organizam nestaje izuzev 'repnjače' iz koje će njegovo tijelo biti ponovo izvedeno na Sudnjem danu.'

Proživljenje

Najviše ćemu su se mekkanski mušrici čudili i ono što je bio najveći razlog njihovog sumnjanja u Smak svijeta jeste pitanje proživljenja poslije smrti!
'...dok oni koji ne vjeruju govore: “Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?” Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.' (Sebe', 7-8)

Oni govore: “Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?” (El-Isra', 49)

“Zar kada umremo i zemlja i kosti postanemo – zar ćemo zbilja biti oživljeni, zar i drevni naši preci?” (El-Vakia, 47-48)


Njihova sumnja građena na nečem što nema osnova.
Oni, prije svega, nisu imali istinsku spoznaju Allaha, jer su smatrali da proživljenje poslije smrti nije u Njegovoj moći. Da su bili svjesni Allahove veličine i Njegove moći, koju ništa ne može ograničiti, oni bi shvatili da Allahovoj moći ništa ne promiče.

Drugo, oni uopće nisu shvatili fenomen stvaranja koji se stalno dešava pred njihovim očima! Da su taj fenomen pravilno shvatili, shvatili bi da za onoga ko sve to stvara ništa nije nemoguće, jer ne postoji ništa što na to upućuje više od fenomena stvaranja koji se stalno ponavlja.
Osjećaji, jednostavno, otupe na svakodnevne pojave i zataji poruka na koju oni ukazuju. Nebo i Zemlja, Sunce i Mjesec, noć i dan, smrt i život, sve su to svakodnevne pojave na koje je čovjek navikao i uopće ne prepoznaje veliki fenomen koji se u njima krije.
Da se čovjek prisjeti tih istina, ili otkloni perdu sa svojih osjetila i uoči nevjerovatne istine o svemiru, sigurno bi prepoznao taj fenomen Božijeg udjela u svakoj sitnoj i krupnoj stvari i osjetio da Onoga ko je sve stvorio iz ničega ništa ne može spriječiti u ponovnom stvaranju kad god On to zaželi.

Činjenica je da oni tada nisu poznavali istine o svemiru kao mi danas, ali ono što svaki čovjek zna o svemiru i što vidi dovoljno je da prepozna fenomen Allahovog stvaranja. Zbog toga se Allah, dž.š., obraća ljudima ukazujući im na ono što svojim očima vide od fenomena stvaranja i kaže: Zaista je onaj koji je sve to stvorio u stanju da to ponovo učini.

“O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zakvačka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što Allah postoji, i što je On kadar da mrtve oživi, i što On sve može, i što će čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživjeti.' (El-Hadždž, 5-7)

http://www.youtube.com/watch?v=bVANQvhZNKE

http://www.youtube.com/watch?v=mWNRe3yj89Y&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=x1vYjEroaKo&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ntYAU94OMWc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0T76q1OlRGU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=O01NGIqgPrg&feature=related

 

http://www.youtube.com/watch?v=ZUJsfYN1drQ

http://www.youtube.com/watch?v=esfF9qEKGZo&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=3GnlVdyb1VU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=NUcrWqnaVZc&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=Jhup5Duixbg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=m9dKwHiiL90&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ubrrJ6bniB0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=37eoOn3A0q8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aoq9KfG_2_g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=QWONdT3TZSc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=UbGLZ2k4vxU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=cOORLnBl4X4&feature=related

26.02.2012.

Bratska ljubav u ime Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Bratska ljubav u ime Allaha subhanehu ve te’ala

 

Svi se cvrsto Allahova uzeta drzite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugma neprijatelji, pa je On slozio srca vasa i vi ste postali, miloscu Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objasnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali. (Ali-Imran : 103)

Kada pronađeš pravog prijatelja, iskrenog sabesjednika, zavoli ga u ime Allaha. Uistinu, najveći stepen bratstva jeste bratstvo koje je u ime Allaha, a ne radi bliže ili kasnije ovodunjalučke koristi. Oni čija ljubav i bratstvo budu radi Allaha, subhanehu ve te'ala, neka budu radosni, neka se raduju Allahovom obećanju, spasu kod Njega Uzvišenog na Danu velikog straha.

Abu Musa al-Ash’ari prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Vjernici su kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru. " (Buharija i Muslim)

Ebu Hurejre (radijallahu ‘anhu), prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Ne zavidite jedan drugom, ne mrzite se medusobno, ne okrecite ledja jedan drugom, ne namecite se u kupovini, nego, o Allahovi iskreni robovi, budite prava braca. Musliman je muslimanu brat, on ga nece ostetiti, niti potcjeniti, niti ga na cjedilu ostaviti. Takvaluk je ovdje i pokaza na svoja prsa, tri puta. Dosta je covjeku zla da omalovazava svog brata muslimana. Sve sto je vezano za muslimana haram je drugom muslimanu, njegova krv, njegov imetak i njegova cast.” (Muslim)

Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskracuje mu njegova prava i ne ponizava ga. Covjeku je dovoljno zla to sto nipodastava brata muslimana. Ko pomogne svome bratu muslimanu u nevolji, Allah ce njemu pomoci u njegovoj nevolji, ko otkloni nedacu jednog muslimana, Allah ce njemu otkloniti jednu od njegovih nedaca na Sudnjem danu. A ko prikrije nedostatke(mahane) jednog muslimana, Allah ce prikriti njegove na Sudnjem danu. (Buhari i Muslim)

Takodjer se prenosi od Ebu Hurejre (radijallahu ‘anhu), da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Musliman ima 5 obaveza prema muslimanu: uzvratiti mu na selam, obici ga bolesna, klanjati mu dzenazu, prihvatiti njegov poziv i reci “Jerhamukellah” kada kihne.” (Buhari i Muslim)

U jednoj verziji od Muslima, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao “Musliman je prema muslimanu duzan sestoro:
1. Ako ga sretnes nazovi mu selam
2. Ako te pozove, odazovi mu se
3. Ako ti zatrazi savjet, posavjetuj ga iskreno
4. Ako kihne i kaze “Elhamdulillahi”, reci mu “Jerhamukellah”
5. Ako se razboli, obidi ga
6. Ako umre, isprati ga(prisustvuj dzenazi)”

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Sta je najbolje uraditi u islamu?” Resulallah je odgovorio: “Narod nahraniti i svakoga sa pozdravom mira poselamiti, znao ih ili ne.” (Buhari)

Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: "Sedam vrsta ljudi bice u Allahovom hladu, na dan kada nikakvog drugog hlada nece biti;- pravedni vladar, - mladic koji odraste u pokornosti Allahu, - covjek cije je srce neprestano vezano za Dzamiju, -prijatelji koji se vole samo u ime Allaha, takvi su kad se sastaju i kad se rastaju, - covjek kojeg lijepa i ugledna zena pozove na blud, pa kaze; Ne, ja se bojim Allaha, -covjek koji udjeljuje milostinju, tako da mu lijeva ruka ne zna sta je desna udijelila, -covjek koji se sjeti Allaha u samoci pa pusti suze". (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: “Ako neko slast vjere zeli da osjeti, treba da nekog voli u ime Allah.” (Ahmed).


"Ko stane u zastitu casti brata muslimana, to cemu biti zastita od Dzehennema. " (Tirmizi) i

"Nema covjeka muslimana koji ce stati u odbranu casti svoga brata, a da Allah nece uzeti Sebi u obavezu da ga zastiti od dzehennemske vatre na Kijametskom danu. " (Ahmed)

Ebu-Zerr, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte nipodastavati i omalovazavati bilo sta od dobrocinstva, pa makar da sretnes brata muslimana vedra lica". (Muslim)

"Niko od vas nece dostici potpuno vjerovanje sve dok ne bude zelio i volio svome bratu ono sto zeli i voli samome sebi. " (Buharija i Muslim)

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem: " Neki covjek je krenuo da posjeti brata muslimana u drugom selu, i Allah naredi meleku da ga saceka na putu. - Kuda ides ? -upita ga melek. - Idem da posjetim brata u ovom selu - rece covjek. - Da ne ides zato da ti uzvrati na dobrocinstvo koje si mu ucinio ? - Ne. Hocu da ga posjetim zato sto ga volim, u ime Allaha. - Ja sam izaslanik Allaha - rece mu melek - da ti kazem da te je Allah zavolio, kao sto si ti njega zavolio, u ime Allaha !"

“Kada musliman ode u obilazak brata muslimana, on neprestano ubire dzennetsko voce, sve dok se ne vrati.“ (Muslim)

Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je neki covjek bio kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, pa je pored njega prosao neki (drugi) covjek i rekao: ”Allahov poslanice! Ja doista volim ovog covjeka.” Na to ga je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem upitao: ”Da li si ga obavijestio o tome?” Odgovorio je: ”Nisam”. Rekao je: ”Obavijesti ga.” On ga je sustigao i rekao mu: ”Ja te, doista, volim u ime Allaha.” Odgovorio je: ”Allah te zavolio koji je ucinio da me ti zavolis u Njegovo ime.” Biljezi Ebu Davud, sa vjerodostojnim senedom.

“Primjer vjernika u medusobnoj paznji, milosrdju i saosjecanju je kao primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se pridruze u bolu sa nesanicom i temperaturom.» (Buhari i Muslilm)

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti. " (Tirmizi)
"Kome se njegov brat izvini, a on ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh onog koji druge izrabljuje. " (Ibn Madze)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogresku, Allah ce mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)


Prenosi se da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kada covjek uci dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu trazis'. " (Ahmed i Muslim) i "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija. " (Muslim)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je onaj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

Abu Musa al-Ash’ari od Resulallah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je prenio:

" Vjernici su kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traze da se cine dobra dela, a od losih odvracaju i molitvu obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku njegovu se pokoravaju. To su oni kojima ce se Allah sigurno smilovati-Allah je doista Silan i Mudar.”(At Tewba – 71)

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim) i "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati ako se ne budete voljeli.” (Muslim, 53)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Doista će Allah na Sudnjem danu kazati: “Gdje su oni koji su se voljeli u Moje ime, danas ću ih staviti u Svoj hlad, a drugog hlada, osim mog hlada, nema.” (Muslim, br. 2566)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Vjernici su kao zidovi zgrade, jedan drugog podipuru.” (Buharija i Muslim)

Ebu Hurejre radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Ne zavidite jedan drugom, ne mrzite se međusobno, ne okrećite leđa jedan drugom, ne namećite se u kupovini, nego, o Allahovi iskreni robovi, budite prava braća. Musliman je muslimanu brat, on ga neće oštetiti, niti potcjeniti, niti ga na cjedilu ostaviti. Takvaluk je ovdje i pokaza na svoja prsa, tri puta. Dosta je čovjeku zla da omalovažava svog brata muslimana. Sve što je vezano za muslimana haram je drugom muslimanu, njegova krv, njegov imetak i njegova čast.” (Muslim)

Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana. Ko pomogne svome bratu muslimanu u nevolji, Allah će njemu pomoći u njegovoj nevolji, ko otkloni nedaću jednog muslimana, Allah će njemu otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. A ko prikrije nedostatke (mahane) jednog muslimana, Allah će prikriti njegove na Sudnjem danu." (Buhari i Muslim)

Od Ebu Hurejre radijallahu ‘anhu se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Musliman ima pet obaveza prema muslimanu: uzvratiti mu na selam, obići ga bolesna, klanjati mu dženazu, prihvatiti njegov poziv i reći “Jerhamukellah” kada kihne.” (Buhari i Muslim)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od Džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

http://www.youtube.com/watch?v=r7WDb1eSRKI

http://www.youtube.com/watch?v=J0YAZXKZQ_I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-c_8TbosF9c&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LQ4FVpDcNV4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=a-osq94CS30

http://www.youtube.com/watch?v=0f9JVZB6s40&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=E0jtiG69gIs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=99AiqW7pH7Y&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ATpkCAJVN1I&feature=related

 

 

25.02.2012.

"Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi."

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

"Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi."

 

Koga god naucimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami ucinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi."

Davet je pozivanje ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru - Islam i on ima cvrsto utemeljenje kako u Kur'anu, tako i u Sunnetu. Kaže Uzvišeni Allah: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela cini i koji govori: "Ja sam doista musliman!". (Prijevod znacenja, sura Fussilet, ajet 33.). Ovo ne samo da je najbolja uloga jednog muslimana u društvu, vec nam je svima i obaveza da prenosimo ono što znamo od Islama na druge. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Prenesite od mene makar jedan ajet." (Buharija). Sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u Allahovu, tebareke ve teala, vjeru i ukazivao ljudima na pravi put cijeli period svoje poslanicke misije i ostavio nam najbolji primjer kako treba da ga slijedimo u ovom najcasnijem pozivu. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "O Vjerovjesnice, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naredenju - pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da ce Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obracaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Prijevod znacenja, sura Ahzab, ajeti 45. - 48.)


I poslanici prije posljednjeg, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pozivali su svoje narode u jednu vjeru i ukazivali im na pravi put. Kaže Uzvišeni Allah: "Prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte." (Prijevod znacenja, sura Enbija, ajet 25.) Svaki narod je imao medu sobom one koji su im ukazivali na pravi put i opominjali ih na loše posljedice njihovih djela. Kaže Uzvišeni: "Ti si samo opominjac, a svaki narod je imao onoga ko im ukazuje na pravi put." (Prijevod znacenja, sura Ra'd, ajet 7.) I kaže: "Svaki narod je imao poslanika. Pa kada im dode poslanik njihov, bude medu njima pravedno presudeno i nikakvo nasilje im ne bude ucinjeno." (Prijevod znacenja, sura Junus, ajet 47.)

Ucenjaci su nasljednici Božijih poslanika, jer poznaju njihovu nauku dostavljenu im od Svevišnjeg, po njoj rade i šire je. Kaže Uzvišeni: "Svjedoci Allah da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i posjednici znanja, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog." (Prijevod znacenja, sura Ali 'Imran, ajet 18.) A kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista su ulema (uceni u Islamu) nasljednici vjerovjesnika. A zasigurno vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, vec su jedino ostavili znanje, pa ko ga se prihvati, dobio je veliki udio u nasljedstvu.". (Lanac prenosilaca je hasen (dobar), a hadis prenosi Ahmed, Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže i Darimi)


Musliman može biti u jednoj od dvije uloge na ovom svijetu: da bude od ucenih koji znaju cime se okoristi i druge poucava, ili da svoje znanje, koliko god da je, prenosi na druge, makar ne bio od ucenih koji ga tumace, razumiju i njime se koriste. On ne smije biti treca vrsta koja niti se okoristi znanjem, niti ga drugima prenosi. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer onoga sa cime me je poslao Allah od upute i znanja je kao primjer obilne kiše koja se spusti na neku zemlju, pa jedan njen dio plodan, primi vodu, te iznice ispašu i mnogo rastinja, a jedan njen dio bi neplodan, sacuva vodu, pa Allah njome okoristi ljude, te su se napili, napojili druge i zasijali. Kiša se spusti i na jedan drugi dio zemlje, a biješe ravan, ne sacuva vodu, niti iznice ispašu. To je primjer onoga koji se pouci u Allahovoj vjeri i kome koristi ono sa cime me posla Allah, te sazna i druge pouci, i primjer onoga koji time ne diže glavu i ne primi Allahovu Uputu sa kojom sam poslan." (Buharija i Muslim)

Koga god naucimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami ucinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi." (Muslim) Daija ima koristi od svoga rada i nakon smrti, a nauka koju je ostavio iza sebe medu ljudima piše mu se u trajni sevap. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Kad covjek umre prestaju njegova djela osim u trome: trajnoj sadaci, nauci kojom se koristi ili dobrom djetetu koje za njega dovu cini." (Muslim)


Onaj ko oživi u Islamu neki zamrli sunnet ili uspostavi lijep obicaj, koji ima svoju osnovu u Islamu, isto tako ima nagradu kao i oni koji ga u tome slijediše, a onaj ko uvede loš obicaj u Islam ili uspostavi neki bid'at (novotariju) u vjeri, isto tako ce imati grijeh kao i svi oni koji ga budu u tome slijedili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u Islamu lijep obicaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se nece ništa umanjiti od njihovih nagrada. A onaj ko uvede u Islam loš obicaj, na njemu je grijeh toga i grijeh svakog onoga ko radi po tome nakon njega, s tim što se nece ništa umanjiti od njihovih grijeha." (Muslim)

U jednom širem znacenju, davet obuhvata naredivanje dobra i podsticanje na njeg, te sprecavanje zla i njegovo zabranjivanje. Nužno je da u svakom društvu ima onih koji ukazuju na pravi put, pozivaju u dobro i odvracaju od zla. Kaže Uzvišeni Allah: "I neka medu vama bude jedna skupina koja dobru poziva i nareduje poznato, a zabranjuje loše, i to su oni koji su uspjeli.". (Prijevod znacenja, sura Ali Imran, ajet 104.) Musliman mora biti aktivan clan ljudske zajednice i dužnost mu je, u skladu sa svojim mogucnostima, da poziva u dobro i istinu, te da sprecava i otklanja zlo koje se pojavi. Kaže Allah, džele šanuhu: "Tako Mi vremena, covjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela cine i koji jedni drugima istinu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje." (Prijevod znacenja, sura ’Asr, ajeti 1.-3.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda srcem, a to je najslabiji iman." (Muslim)


U slucaju da ummet zanemari ovu svoju veliku obavezu, onda posljedice nece osjetiti samo oni koji zlo rade, vec kazna pogada sve. Kaže Allah, dželle ve ala: "I bojte se iskušenja koje nece zadesiti samo one koji su nepravdu ucinili, i znajte da Allah žestoko kažnjava." (Prijevod znacenja, sura Enfal, ajet 25.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer onoga koji popušta u Allahovim propisima i onoga koji ih krši je kao primjer jednog naroda koji se ukrca u ladu, pa jedni bijahu na njenom dnu, a drugi na palubi. Prolaziše sa vodom oni na potpalublju preko onih gore, pa ih tako uznemiravaše, te jedan uze sjekiru i poce bušiti dno lade, a ovi mu dodoše i rekoše: "Šta ti je?", a on rece: "Ja sam vas uznemirio, a meni je potrebna voda." Ako ga sprijece spasice i njega i sebe, a ako ga puste uništice i njega i sebe." (Buharija)

Ne boriti se protiv zla ili ga, u najmanju ruku, ne prezirati, znaci utopiti se u njega i odobravati ga, te izgubiti glavnu karakteristiku imana, a to je el-vela vel-bera (biti uz istinu i odreci se svega suprotnog Islamu). Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah poslao medu njegov narod prije mene a da nije imao u svojim sljedbenicima pomagace i drugove koji su uzimali za njegov sunnet i slijedili njegove upute, zatim mjesto njih dolaziše kasniji, koji govore ono što ne rade, i cine ono što im nije naredeno, pa ko se protiv njih bori svojom rukom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim jezikom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim srcem, mu'min je, a mimo toga nema ni koliko zrno gorušice imana." (Muslim)


Daije su od svog postojanja bile izložene raznoraznim neprilikama, zlostavljanjima, progonima, vrijedanjima, ismijavanjima, pa cak i fizickim likvidacijama. Kaže Allah, subhanehu ve teala: "Oni koji nijecu Allahove ajete i ubijaju vjerovjesnike bez ikakvog razloga i ubijaju one medu ljudima koji nareduju Pravdu, pa ti takvima navijesti bolnu patnju. To su oni cija su djela propala i na ovome i na onome svijetu i oni nemaju nikog ko ce im pomoci." (Prijevod znacenja, sura Ali Imran, ajeti 21.-22.) Davet zahtijeva veliki sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) i u njemu uspijevaju samo oni kojima Allah podari Svoju blagodat. Kaže Uzvišeni Allah: "S tim se mogu susresti samo strpljivi, i s tim se mogu susresti samo vrlo srecni.". (Prijevod znacenja, sura Fussilet, ajet 35.) I kaže Allah, dželle šanuhu: "... i koji jedni drugima istinu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.". (Prijevod znacenja, sura El-Asr, ajet 3.) I kaže Uzvišeni: "Zar vi mislite da cete uci u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas. Njih su zadešavale neimaštine i bolesti i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali, uzviknuli: "Kada ce vec jednom Allahova pomoc." Eto, Allahova pomoc je zaista blizu. (Prijevod znacenja, sura Bekare, ajet 214.)

http://www.youtube.com/watch?v=1BGz4Dgc29c&feature=fvsr

http://www.youtube.com/watch?v=EK7hh2N-euk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=sK24MsM8SUI

http://www.youtube.com/watch?v=8SSBeM41wEk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rF5T49iF1CE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uJn7K1YqwxQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=KVvWCOz5ftM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PhsQFUDt_0I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=pmsrt9lRZ40&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=QWvnOkjcA7c&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uu68LbltBBk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=7jtyzJgPGGQ

http://www.youtube.com/watch?v=RDkiLF37Kio&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PYRZlAnppNg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0A85hcQCaNM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=8FQyo9Jug2M

http://www.youtube.com/watch?v=302y0BKVcZc

http://www.youtube.com/watch?v=CvbZZT5LJH8

http://www.youtube.com/watch?v=toYQNhV02kc&NR=1&feature=endscreen

24.02.2012.

Islam je vjera istine i spasa na oba svijeta!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Islam je vjera istine i spasa na oba svijeta !

I slam je vjera istine,spasa, pravde i mira, i na ovo poseban akcenat stavljamo zbog toga što sve ostale (ne)vjere, ideologije ili pravci razmišljanja u sebi sadrže dosta neistina i laži, dosta nepravde i nasilja, i izvori su destrukcije i nemira! Islam je jedinstveni način i program koji je jedino ispravan i tačan i jedino koristan po čovjeka i sve aspekte njegova života. Islam je, kod Boga, jedino priznata vjera, jedina ispravna ideologija razmišljanja i života, kao i program rada kojeg je Allah dž.š., propisao Svojim stvorenjima na Zemlji – insanima i džinnima! Islam je bio, sada je i biće – vjera istine i pravde i mira kako na polju čovječije duše, tako i na polju čovječijeg tijela kao i užeg i šireg okruženja!
Da je islam ovakav kakav tvrdimo da je, to moramo potkrijepiti dokazima, od kojih su najbitniji sljedeći:


1. Islam je skup propisa i zakona koje nam podari Sveznajući,

Onaj koji je o svemu potanko obaviješten, Onaj koji je mudar i Onaj koji je Svemoguć!
Onaj koji sve zna i u sve je upućen – a takav je samo Allah dž.š., jedino je On u stanju da nam propiše ovako veličanstvenu, čistu i preciznu vjeru! Onaj koji je u stanju činiti sve a ujedno je i mudar – samo je On u stanju da nam propiše Zakon i Ustav koji će važiti za svako mjesto i vrijeme, i koji će odgovarati svakoj naciji i plemenu!
Samo je Allah dž.š., taj koji je u stanju da nam propiše životna pravila, puna pravde i insafa, koja odgovaraju svakom mjestu i vremenu: Ovo je Knjiga koju smo ti objavili, kako bi izveo ljude, uz dozvolu njihova Gospodara, iz tmina na svjetlo, na put Veličanstvenog i Hvaljenog!“ (Ibrahim, 2.)
Zar Onaj koji je sveznajući i koji je u sve upućen – ne zna i ne poznaje halove i duše i stanja robova Svojih koje je rukom Svojom stvorio, i zar On da ne zna šta je to što ljudima odgovara, i šta je to što ljudima šteti i ne odgovara?
Zar da ne zna Onaj koji stvara, a obazriv je prema svemu i o svemu je potanko obaviješten!“ (el-Mulk, 67.)
Zar će Onaj koji je Svemogući i koji je Najmudriji, propisati vjeru koja je puna sumnji i nestabilna ili će propisati zakone koji su krnjavi i manjkavi – koji neće odgovarati ljudskim dušama i tijelima, i koji neće odgovarati životu ljudi bilo kojeg mjesta ili vremena?
Tebi se Kur’an dostavlja od strane Mudrog i Sveznajućeg!“ (el-Nahl, 60.)
Normalno je dakle da će lijepim životom živjeti osoba koja poštuje, praktikuje i slijedi upute, zakone i propise Onoga koji je Mudriji od svih mudraca i Onoga koji Znavaniji od svih znalaca! Allah dž.š., kaže: „Ko bude dobra djela činio, bio on muško ili žensko, a vjernik je – daćemo mu da proživi dobar život!“ (el-Nahl, 97.)


Kada se kaže dobar život misli se na srećan život! Veliki broj ljudi je pobrkao lončiće pa su umislili i sebe su ubijedili u to da su fizička zadovoljstva tijela – sreća!? Da je dobro jesti, dobro spavati, dobro se obući, dobru kuću i prevozno sredstvo imati – sreća!?
Istina je suprotna! Osjećaj sreće je vezan za dušu a ne za želudac i naše tijelo! Koliko je onih koji imaju dobro da jedu, koji imaju novca, koji imaju kuća i kola – ali koji su bez sreće, bez rahatluka, bez mira i bez berićeta! Zbog čega? Zbog toga što dušu svoju nisu nahranili njenom hranom, zbog toga što im je duša na izdisaju, jer je izgladnjela i smorena! Čime se hrani ljudska duša, kako bi ona bila srećna? Ljudska duša se hrani Kur’anom, šehadetom i imanom, abdestom i namazom, zikrom i tesbihom, džamijom i džematom, i ostalim dobrim djelima… Tek na ovaj način duša biva srećnom pa makar i ne imala dobro jesti, dobro se oblačiti, u dobroj kući stanovati itd.!
Shodno navedenome možemo primjetiti ljepotu univerzalnog sklada između Allahovog dž.š., šeri’ata – zakona i ustava, i Njegovih univerzalnih svemirsko-vasionskih zakona i između prirode i nutrine samog čovjeka; kako je sve to na taj način skladno!
Onaj koji stvara stvorenja je najpreči i da im propiše zakone i propise po kojima će se upravljati kako bi normalno funkcionisali! Loše je i nije mudro da neko napravi određenu mašinu a da uz nju ne dostavi uputstva i pravila o njenom održavanju i upravljanju. Isti je slučaj i sa čovjekom kojeg je Allah dž.š., stvorio – data su mu uputstva o tome kako će održavati sebe u normali kako bi normalno funkcionisao u svome životu! „Reci: Objavio ga je Onaj koji poznaje tajne nebesa i Zemlje…!“ (el-Furkan, 25.)

2. Da je islam vjera istine, pravde i mira to nam potvrđuju i iskazi i svjedočanstva učenih i pametnih ljudi kroz stoljeća koji su sa svih aspekata i načina prilazili Božijoj objavi ukazujući nam na ljepotu suštine Allahovih propisa, na sjaj kur’anskih zakona, kao i na tajnu srži ibadeta – robovanja i obožavanja Allaha dž.š.!
Ko bude prišao islamskim propisima čisto razumski i intelektualno – naći će u ‘akidi i islamskom vjerovanju pravu jasnoću i bistrinu bez ikakve pomućenosti; islamski pristup monoteizmu, kroz tevhid i šehadet zacijeljuje svaku ranu, ispunjava prsa i razum ostavlja bez komentara!
Ko bude dublje promišljao o ibadetima – primjetiće da se u namazu, postu, zekatu i sadaki, čuvanju časti kako svoje tako i tuđe, i klonjenju od harama kriju velike tajne kao i visoki ciljevi pročišćenja i prosvijetljenja duše, uz šta jača i ozdravljuje i samo tijelo, a dobra djela su sama posljedica svega toga!
Ko bude samo na trenutak razmislio o islamskim pravilima nasljedstva ostaće zapanjen njihovom veličinom i preciznošću raspodjele zaostavštine i imetka, primjećujući pravi sklad između toga i potreba ljudi za imetkom na ovome svijetu. Djeca i roditelji su najbliži jedno drugome pa je i zbog toga najpreče da jedni druge naslijeđuju. Ako umrla osoba ostavi za sobom evlad i djecu – dio nasljedstva njegovih roditelja i žene se odmah umanjuje, što oni punog srca i prihvataju, jer su opet unučad kao i svoja djeca itd..
Veličina islama se ogleda i u tome koliko on insistira na međusobnom potpomaganju, socijalnim programima, međusobnom opraštanju, spajanju rodbinskih veza, kakvoći bračnog odnosa, činjenju dobrih djela uz nužnost obazrivosti i rješavanja lokalnih i globalnih problema.
Islam poklanja veliku pažnju uspostavi lijepog ponašanja i ahlaka, zbog toga što jedno društvo i jedna zajednica propada onoga momenta kada među njima loš ahlak i loše ponašanje uzme maha! Muhammed s.a.w.s., je rekao: „Poslat sam kako bih usavršio plemenit ahlak i ponašanje kod ljudi!“ (Buharija u Edebul-Mufredu, 273.)
Islam suzbija svaki vid oholosti i uzdizanja nad drugim ljudima, suzbija umišljenost i preziranje ostalih, suzbija ogovaranje i prenošenje tuđih riječi, suzbija laži i klevete, suzbija potvore i svaku vrstu fitni i smutnji.
Islam insistira na tome da jedno društvo mora predvoditi pravda i povjerenje u svakom pogledu, što se da jasno primjetiti kad god se osvrnemo na islamske propise kako naredbe tako i zabrane. Islam traži pravdu u odnosima među ljudima, ne bitno je li muško ili žensko u pitanju, jeli arap ili nearap u pitanju, jeli bijeli ili crni čovjek u pitanju, jeli bogati ili siromašni čovjek u pitanju, jeli ugledni ili neugledni u pitanju!
Islam nam ukazuje na to da jedina razlika koju Allah dž.š., pravi među ljudima – takvaluk i bogobojaznost: „O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog muškarca i od jedne žene, i na nacije i plemena smo vas podijelili kako bi se međusobno zbližavali i upoznavali; najčasniji od vas je onaj koji je prema Allahu najbogobojazniji!“ (el-Hudžurat, 13.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., ne gleda u vaša lica niti u vaša tijela, već gleda u vaša srca i u vaša djela!“ (Muslim)
Islam je učinio to da svi oni koji ga prihvate bivaju i postaju jednim ummetom, i jednim narodom, kojeg više ne može cijepati i razdirati sitni nacionalizam ili pripadnost određenom plemenu ili pripadnost određenoj političkoj školi razmišljanja ili stranki. Islam je jača veza nego li sve te razlike koje među ljudima postoje!
Allah dž.š., kaže: Ovaj vaš ummet je jedan i jedinstven ummet, a Ja sam vaš Gospodar, pa Me se zbog toga i boj’te!“ (el-Mu’minun, 52.)
Dakle, interes džemata muslimana i islamske zajednice je preči nego li interes nacije ili interes plemena ili interes određene politike ili interes određene stranke ili partije! Interes islama i muslimana je preči i iznad je svega – ne bitno koje su nacije ili plemena!

3. Treći razlog koji nam potvrđuje to da je islam vjera istine i pravde i mira jeste stanje blagodarnosti, ljepote i bezbjednosti kojeg su uživali muslimani sve dok su se držali islama!
Dok su se muslimani držali islama – njihovi vladari su pravilno i pravedno vladali među njima što je širilo pravdu na sve strane. Muslimani su voljeli svoje pretpostavljene dok su bili takvi, bili su im pokorni i dove su Allahu dž.š., upućivali za njih. U takvoj atmosferi jaki pomaže slabog, a bogati siromašnog!
Koju god zemlju su muslimani oslobodili sa njima je došla bezbjednost i rahatluk, čistoća i hamami, putevi i bolnice i škole… Kriminal, alkohol, blud, krađe i ubistva su maksimalno istrijebljeni bili! Ta pravičnost i pravda je prouzrokovala to da je masa ljudi, ranih nacija i plemena, prigrlila i prihvatila islam, a vrlo je poznato to da islam nije širen mačom i ognjem kao što je bio slučaj sa hrišćanstvom koji je gotovo svugdje u svijetu širen mačem i ognjem. Ko se nije htio pokrstiti bio je ubijen, što nikada nije bio slučaj sa islamom! Ne treba se čovjek siliti na to da bi on shvatio da je jedan jednako jedan (tewhid), ali da bi se čovjek ubijedio u to da je jedan jednako tri (trojstvo), tu se moramo poslužiti i mačom i ognjem da bi to postigli!
Islam je jedina vjera koja je propraćena ovakvim porukama: „Vjernici su braća!“ (ajet); „Najčasniji od vas je onaj koji je najbogobojazniji!“ (ajet); „Allahovi robovi, budite braća!“ (hadis)
Ljudi koji su odani islamu, bave se islamom, pozivaju islamu – moraju biti jedinstveni i zajedno, i moraju se međusobno potpomagat, u najmanju ruku se ne smiju međusobno odmagat – kada jedan dio takvog tijela oboli, treba mu se ostali dio tijela odazvati sa temperaturom i groznicom!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vjernik je za vjernika poput neke građevina, koja se sama na sebe oslanja!“ (Muslim) Ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., su ljudi koji su najbolje pretočili iskrenost u djelo, ostavljajući nam brojne primjere čojstva i junaštva kojima se moraju podučiti sve naredne generacije islama.

4. Da je islam vjera istine, pravde i mira – možemo primjetiti i preko toga kako oni ljudi koji čitavog života lažu, koji su zulumćari i nasilnici i koji su protivnici svakog selameta i mira neprestano udaraju na islam i muslimane!
Često puta se pravi put i istina može pronaći i na taj način što ćemo krenuti suprotno od puta nevjernika i griješnika. Ako su oni ti koji su zalutali sa pravoga puta, a jesu, mi ćemo pronaći pravi put tako što ćemo se vratiti unazad sa njihove trase i staze. Ono što nevjerniku i griješniku na bazi vjere smeta tu pritisni i ne boj se. Pravi put je razlikovati se i kontrirati nevjernicima i griješnicima – što je pravilo koje nam, kroz brojne ajete i hadise, potvrđuje šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.!
Islam je čitav istina i pravda, kako u svojim korijenima tako i u svojim granama, velikim ili malim, od korijena La Ilahe Illallah pa sve do uklanjanja prepreka sa puta koja je najniža grana imana!
U Islamu nema ničeg teškog niti nejasnog niti sumnjivog. Svaki islamski propis je lahkota, odmor, jasnoća i logičnost! U praktikovanju islama i islamskih propisa je svaki hajr i berićet, svaka sreća i mir i zadovoljstvo.
Allah dž.š., kaže: „U islamu vam ništa teško nije propisano!“ (el-Hidžr, 78.) Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate!“ (el-Bekara, 185.)
Ljudi koji nisu na šehadetu i tevhidu – tegobnim životom žive, i u dušama svojim nose rastrojstvo. Ljudi koji ne klanjaju namaz i ne poste mjesec Ramazana – sami sebi otežavaju i sami sebe pate! Društvo koje ne zna za zekat i ne zna za sadaku je društvo koje gubi berićet u svemu što ima! Oko koje nije gledalo u Allahovu dž.š., kuću, bejtullah, i veličanstveni skup hadžija na Arefatu – to oko još ništa vidjelo nije!

Zbog svega navedenog je islam vjera istine , pravde i selameta i mira, pa ko hoće sve navedeno neka se čvrsto prihvati islama: „Jedina priznata vjera kod Boga-Allaha je islam!“ (Kur’an)

http://www.youtube.com/watch?v=1BGz4Dgc29c&feature=fvsr

http://www.youtube.com/watch?v=EK7hh2N-euk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=sK24MsM8SUI

http://www.youtube.com/watch?v=8SSBeM41wEk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rF5T49iF1CE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uJn7K1YqwxQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=KVvWCOz5ftM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PhsQFUDt_0I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=pmsrt9lRZ40&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=QWvnOkjcA7c&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=uu68LbltBBk&feature=related

23.02.2012.

Zlatni savjeti onima koji se bave da'vom (islamskim misionarstvom)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 Zlatni savjetI onima koji se bave da'vom (islamskim misionarstvom)


"Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu." (An-Nahl, 16:125)

 Islam nije vjera rezervisana samo za 'nekolicinu odabranih'. Dužnost svakog muslimana je da širi našu vjeru! Muslimanska omladina koja praktikuje islam, bez obzira da li su početnici, islamski aktivisti ili lideri, ima ključnu ulogu u svemu tome.

“Allah ih je stavio u poziciju u kojoj se vjerovatno niko drugi ne nalazi”, kaže Šima Kan, bivši savjetnik Muslimanske omladine u Sjevernoj Americi (MYNA). „Oni poznaju razne načine komuniciranja sa svojim vršnjacima, razumiju kroz šta sve oni prolaze, a posjeduju i potrebne smjernice za uspješan da'vetski (misionarski) rad.”

Gdje su vasi roditelji i u kojem halu-stanju? A vasa djeca ? Rodbina ili komsiluk? Zamili sa cim te je Allah Uzviseni pocastio ''UPUTOM NA PRAVI PUT I ZNANJEM'' , ali ne robe samo za tebe samog!!! Ti si taj kojeg je Allah uputio,pa ne budi musliman -vjenrik samo za sebe kada znas koja je nagrada ako Allah uputi nekog tvojim sebebom,kada znas vrijednost Dzenneta i kazne Dzehennema! Pa zar nebi volio da su tvoji roditelji sa tobom insaAllah u Dzennetu,tvoja djeca kojoj opravdavas grijesenje i haram hm..,tvoja rodbina koju volis i obilazis na dunjaluku pa zar nebi volio da ste i u Dzennetu zajedno,tvoja komsije ...

Ko su vaši prijatelji iz djetinjstva? Da li bi oni radije proveli petak u Mekdonaldsu ili u mesdžidu? Da li bi vaši školski drugovi, koji samo imaju muslimansko ime, radije saslušali imama nekog mesdžida, koji bi vjerovatno pobijesnio kad bi vidio način na koji su oni obučeni, ili vas, koji ste možda odrasli sa njima, smijali se istim šalama ili zajedno išli u školu?

Odgovor je vrlo jasan - oni bi radije saslušali vas.

Ne paničite! Evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći u vašem da'vetskom radu, a pripremili su ih oni koji su već hodali u vašim cipelama. Molim Allaha, dželle šanuhu, da vas podrži, učvrsti i učini od onih koji pozivaju Njemu i rade u skladu sa ajetom:

"Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu." (An-Nahl, 16:125)

 

1. Neka vam je namjera iskrena

Sve što radite treba da bude u ime Allaha, dželle šanuhu. Iskren daija teži isključivo Allahovom zadovoljstvu. Ne trudi se da zadobije naklonost, divljenje i poštovanje ljudi koje poziva u islam. Ovo ne znači da treba da izaziva ljudski prijekor i sumnje. Jedan od pokazatelja iskrenosti daije jeste i taj da se veseli uspjehu u da'vi svoga brata kao što se veseli i svom ličnom uspjehu. Iskrenost daije plijeni ljudska srca te se oni odazivaju njegovom pozivu. Učinite dovu i tražite od Allaha, dželle šanuhu, da vas usmjeri u vašem radu. Duboko vjerujte u islam jer duboka vjera budi hrabrost koja je prijeko potrebna daiji. Duboka vjera pruža polet, život i entuzijazam, pali vatru zanosa u prsima osobe koja je posjeduje.

Put da've je težak, mukotrpan i kamenit, prepun prepreka i trnja. Naređujte dobro, sprečavajte loše, strpite se na onom što vas zadesi i "...ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost." (Jusuf, 12:87)

 

2. Praktikujte ono što govorite

Ako ne praktikujete ono što govorite, svi oni koji vas slušaju će izgubiti povjerenje u vas. Morate posjedovati upornost i odlučnost koja će vas držati budnim i sačuvati od popuštanja pred ovodunjalučkim izazovima. Morate ukrotiti svoje strasti i uskladiti svoje ponašanje sa naučenim. Vaše ponašanje ima veliki uticaj na vaš uspjeh jer uspješan daija svojim načinom života praktično tumači ono u šta poziva. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

"O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!" (Saff, 61:2-3)

 3. Koristite Kur'an i siru (biografiju Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) kao vodič za vašu da'vu

Izučavajte sa dubokim razmišljanjem one sure iz Kur'ana koje govore o tome kako su Allahovi poslanici prenosili poruku islama svojim narodima. Čitajte siru Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da bi ste vidjeli kako je on uputio veliki broj različitih ljudi u islam, uključujući i omladinu. Okoristite se iskustvima svoje braće koji su radili na pozivu Allahu, dželle šanuhu. Time ćete uštediti mnogo truda i teškoća i uveliko skratiti put koji vam predstoji. Prisustvujte hutbama, predavanjima i tribinama iskusnih daija. Čitajte islamske časopise i knjige kako biste stekli znanje potrebno za da'vetske aktivnosti. Uvijek ulazite u raspravu sa znanjem. Allah, dželle šanuhu, je rekao:

"Vi raspravljate o onome o čemu nešto i znate, a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate? Allah zna, a vi ne znate!" (Ali Imran, 3:66)

 4. Razgovarajte sa ljudima kao da ih stvarno i ne poznajete

Nemojte pretpostavljati da poznajete nekoga samo zato što ste ga vidjeli. Vi ne znate da li su muslimanske djevojčice u vašem razredu, koje hodaju po hodnicima kao da se nalaze na modnoj pisti, osobe sa kojima se ne može pričati o Allahu jer izgledaju kao snobovi. Vi ne znate da li je neki mladić musliman sa vašeg fakulteta, kojeg nikada niste vidjela na džumi, 'loš musliman'. Možda ga niko nikada nije podučavao islamu, a možda nema pojma od kakvog značaja su džume u islamu, posebno za muškarce muslimane.

 

5. Osmijeh

Da li ste znali da Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio škrt na osmijehu? Ipak, mnoge osobe koje 'praktikuju' islam i dalje imaju smrknuta i ozbiljna lica.

Osmijeh i ljubaznost su samo neke karakteristike ponašanja Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojima i mi moramo ovladati u našim svakodnevnim životima. Ako želimo da približimo druge islamu, onda moramo i mi biti pristupačni. Osmijeh je ključ za to!

Ne zaboravite da pristupačnost ne znači i flertovanje sa suprotnim polom. Da'va ne može i ne smije biti izgovor za duge i privatne razgovore i sastanke sa drugim polom. Uspostavite sistem da've u kojem ćete upućivati u islam osobe koje su istog pola kao što ste i vi.

Morate da budete blagi u najvećoj mogućoj mjeri. Blagošću se u ljudska srca usađuje ljubav. Uzvišeni Allah je Svom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega." (Ali Imran, 3:159)

Musau i Harunu je Allah naredio da idu Faraonu i da se pridržavaju ovog uputstva:

"...pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!" (Ta ha, 20:44)

 

6. Preuzmite incijativu i družite se sa onima koje pozivate u islam

Preduzmite prvi korak i pozovite vašeg prijatelja da sjedne zajedno sa vama za vrijeme ručka, da pogleda sa vama neku sportsku utakmicu ili vam dođe na iftar za vrijeme Ramazana. Također, nemojte  zaboraviti da podijelite vaše poteškoće, tuge i frustracije. Pomozite im da urade domaće zadatke, budite im rame za plakanje kad su depresivni, saslušajte ih kad su uznemireni, diskutujte o zajedničkim problemima i uvijek čuvajte njihove tajne. Međutim, ako je problem ozbiljne prirode (npr. vaš prijatelj razmišlja o samoubistvu ili se drogira), odmah se konsultujte sa odraslom osobom.

 

7. Pokažite im da je islam relevantan u svakom vremenu i u svakom trenutku

Mladi ljudi mogu da pomisle da je islam 'staromodan', tj. da nije u skladu sa modernim dobom. Dokažite im da je to pogrešno mišljenje. Islam je za sva vremena. Pokažite im da je islam kompletna predanost i pokornost Allahu, dželle šanuhu, što svako ljudsko biće može da učini bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Allah vam je bliži nego vaša žila kucavica. On sve čuje i sve zna. Podstičite prijatelje da mole Allaha za pomoć u svim situacijama. Beznađe nije osobina vjernika. Allah, dželle šanuhu, spominje omladinu u Svojoj Knjizi: "...To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili."   (Al-Kahf, 18:13 )

Jedan mudrac je jednom rekao: "Ako hoćeš da vidiš kakva budućnost čeka jedan narod, pogledaj šta mu omladina radi i čime se bavi."

 

8. Uključite ih u volonterski rad

Ako ste već uključeni u neki volonterski rad u vašoj zajednici, pitajte i vaše prijatelje da vam pomognu u tome. Zamolite ih da naprave flajer za neku omladinsku muslimansku manifestaciju ili da vam daju neke ideje za buduće aktivnosti. Ovo će ih učiniti da se osjećaju dijelom muslimanske zajednice i produbiće vaše prijateljstvo. Ne zaboravite da im se zahvalite na njihovom doprinosu.

 

9. Pitajte ih četiri temeljna pitanja

Ukoliko se vaše prijateljstvo bude razvijalo i učvršćavalo, primjetićete da će teme razgovora postajati ozbiljnije. Možda ćete, na primjer, početi raspravljati o budućim ciljevima i planovima. Kan preporučuje četiri pitanja kako bi se tema razgovora usmjerila ka Allahu i islamu:

- Šta je njihov cilj u životu i šta bi ih zaista učinilo srećnim?

- U šta vjeruju?

- Kome bi trebali da budu zahvalni?

- Da li su stigli na današnje pozicije bez ičije pomoći?

 

10. Naglasite značaj klanjanja pet dnevnih namaza prije nego što počnete govoriti o drugim aspektima islama

Namaz na najbolji način izgrađuje čovjekovu dušu. Zato ne naglašavajte bilo koje druge aspekte islama dok vaši prijatelji ne počnu činiti prave i iskrene napore da klanjaju pet dnevnih namaza. Klanjač je za vrijeme namaza u direktnoj vezi sa Allahom, dželle šanuhu. Ako vaši prijatelji prolaze kroz neke probleme, recite im da se za vrijeme a i izvan namaza mole Allahu za pomoć. Kadgod je moguće, klanjate zajedno sa njima. Ako vaši prijatelji počnu da klanjaju, onda počnite da govorite o drugim aspektima islama, kao što su odustajanje od psovanja, odnošenje prema roditeljima sa poštovanjem ili oblačenje u skladu sa islamom.

 

 11. Pomozite im da povrate povjerenje u odrasle

U očima tinejdžera, odrasli su nespretni idioti. Vaš posao je da im dokažete da je to lažno i neislamsko vjerovanje. Sve što treba da uradite je ovo: Kada odrasla osoba musliman učini nešto dobro (npr. spasi nečiji život, donira novac u neku dostojanstvenu svrhu, održi dobar govor, pobrine se o svojim roditeljima, itd.), pričajte o tome sa svojim prijateljima i pohvali osobe zaslužne za to. Ako to redovno radite, ne samo da ćete promijeniti mišljenje vaših prijatelja, već će i oni sami početi da se odnose prema svojim roditeljima sa poštovanjem.

 

12. Podržavajte ih čak i kada budu sve više i više praktikovali islam

Zapamtite da samo zato što je neka osoba počela da redovnije praktikuje islam, to ne znači da će nadalje sve biti u redu. I dalje će biti poteškoća. Možda će doći vrijeme kada će vaši prijatelji početi da sumnjaju u praktikovanje islama. Budite tu da ih razuvjerite!

 Zakljucak:

Allahov robe,budi jak i ustraj na Allahovom putu ti i one koje pozivas jer imas primjer naseg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem kako je pozivao i koliko je imao sabira-strpljenja na tom putu! Nije lahko naravno JER NE UPUCUJES TI NA PRAVI PUT NEGO ALLAH UZVISENI a ti mozes samo biti sebeb-povod necije upute -razlogom a koja te nagrada ceka samo! Kreni prvo niz svoje kuce da pozivas insaAllah na najljepsi nacin od roditelja,brace i sestara,djece svoje,muza ili hanume,rodbine,komasija pa makar i kafiri bili jer ISLAM je vjera i poziv-spas za sve razumom obdarene !!! Ne posustaj i ulozi sav svoj trud u sirenju Allahove vjere na najljepsi nacin ...recimo nekad savijetom,nekad osimijehom ,nekad pricom,nekad hedijom-poklonom,nekad knjigom ili cd...nekad...nekad nadji jednostavno metodu jer svi ljudi su drugaciji i imaju drugacije vizije i karaktere a svakom se prilazi na drugi nacin! Neka te Allah pomogne na tom putu,putu spasa i putu pozivanja u Njegovu vjeru u Dzennet-amin

http://www.youtube.com/watch?v=7jtyzJgPGGQ

http://www.youtube.com/watch?v=RDkiLF37Kio&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PYRZlAnppNg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0A85hcQCaNM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=8FQyo9Jug2M

http://www.youtube.com/watch?v=302y0BKVcZc

http://www.youtube.com/watch?v=CvbZZT5LJH8

http://www.youtube.com/watch?v=toYQNhV02kc&NR=1&feature=endscreen

22.02.2012.

Nauci ko ti je neprijatelj Allahov robe i kako se od sejtana(la’netullahi alejh)zastiti pred spavanje Allahovom pomoci

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Nauci ko ti je neprijatelj Allahov robe i kako se od sejtana(la’netullahi alejh)zastiti pred spavanje Allahovom pomoci


1. Abdestiti se i leci
Ljepo je uzeti abdest prije nego se ode na pocinak, kako je preporucio Allahov Poslanik, s.a.v.s., sto se temelji na predaji El-Beraa b. 'Aziba, r.a: ''Kada podjes na spavanje, uzmi abdest kao sto uzimas za namaz!''.

2. Leci na desnu stranu
Brojne predaje ukazuju na cinjenicu da je Poslanik, s.a.v.s, lijegao na desnu stranu i preporucivao svojim sljedbenicima da to cine. U nastavku naprijed citirane predaje El-Beraa b. 'Aziba, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaze: «...zatim lezi na svoju desnu stranu!». Ova preporuka temelji se, kako navode Ibn Hadzer, Ibnu-l-Dzevzi i dr, na zdravstvenim razlozima, jer je za tijelo daleko zdravije spavanje na desnoj strani. Naime, islamski ucenjaci tvrde da je mnogo bolje leci, u pocetku, kako i hadis nalaze na desnu stranu, a onda kasnije leci na lijevu stranu. Oni to obrazlazu cinjenicom da lezanje prvo na desnoj strani spusti i slozi hranu a, nakon toga, lezanje na lijevoj strani doprinosi jetri i drugim organima da bolje probave hranu i ucine je korisnijom za tijelo.

3. Zabrana lezanja na stomaku
Allahov Poslanik, s.a.v.s, upozoravao je one koji su lezali na stomaku, kazavsi da taj polozaj Allah Uzviseni ne voli. U novije vrijeme medicina dolazi do zakljucka da je taj polozaj prilikom spavanja, uistinu, stetan po covjeka i njegovo zdravlje. Poslanik islama, s.a.v.s, prije cetrnaest stoljeca, kako prenosi Ebu Hurejre, r.a, upozorio je jednog ashaba koji je spavao na sofi njegove dzamije na stomaku: ''Allah, uistinu, mrzi ovaj polozaj!''.

4. Staviti desnu ruku ispod obraza
Osoba ce, kada legne na desnu stranu, desnu ruku staviti ispod svog obraza, sto se temelji, posredstvom poznatog ashaba Huzejfe, r.a, na vjerodostojnoj predaji u kojoj se istice: ''Kada bi Resulullah, s.a.v.s, legao u postelju stavio bi desnu ruku ispod svog obraza''.

5. Dova prilikom lijeganja
U hadiskim zbirkama spominje se vise razlicitih dova koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s, ucio prilikom odlaska na pocinak.

6. Zikr prije spavanja
Najbolje bi bilo biti u zikrullahu sve dok nas san ne savlada. Ukoliko bismo se tako ponasali to bi se tretiralo, kako je vec navedeno u jednoj predaji, kao da smo u zikru sve dok se ne probudimo.
Lijepo bi bilo, prije spavanja, prouciti tespih, tahmid i tekbir. Naime, Fatima, r.a, Vjerovjesnikova, s.a.v.s, kcerka, radila je tezak posao, pa se pozalila ocu na tezak zivot, ocekujuci da joj nadje slugu, koji bi je mogao zamijeniti, na sto je Poslanik, s.a.v.s, njoj i Aliji, r.a, preporucio: ''Hocete li da vas dvoje uputim na nesto sto vam je bolje od sluge?! Kada podjete na spavanje proucite: Subhanallahi - 33 puta, El-hamdu lillahi - 33 puta i Allahu ekber - 34 puta i to ce vam biti bolje od bilo kakvog sluge!''

7. Vrijednost zikrullaha prilikom spavanja
Vanredne nagrade predvidzaju se za one koji prouce, prilikom odlaska na spavanje, sljedeci zikr: ''La ilahe illellahu vahdehu la serike leh. Lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve 'ala kulli sej'in kadir. La havle ve la kuvvete illa billah. Subhanellahi ve-l-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber!'' - ''Nema boga osim Allaha jedinog. Njemu nikoga kao druga ne pripisujem! Njemu pripada vlast, svaka hvala i On je nad svim mocan! Slava i hvala Allahu, nema drugog boga osim Njega i Allah je najveci!». Ko ove rijeci bude ucio prije nego zaspi, Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejrea, r.a, obecava da ce mu Allah Uzviseni oprostiti grijehe, pa makar ih imao koliko pjene na moru!!!

8. Ucenje kur'anskih sura i ajeta
Lijepo je prouciti navece dva posljednja ajeta sure El-Bekara, kako je preporucio Allahov Poslanik, s.a.v.s, u autenticnim predajama, koje prenose Buhari i dr. Takodze je lijepo prouciti prije nego se legne sure Es-Sedzde i El-Mulk, kako je cinio Vjerovjesnik, s.a.v.s, a kako biljeze Tirmizi i Nesai.

Posebno je dobro, radi zastite, proučiti prije spavanja sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas. To je cinio i Allahov Poslanik, s.a.v.s. Aisa, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, svaku noc, kada bi legao u postelju, sakupio ruke i proucio, pusuci u njih: Kul huvellahu ehad, Kul e'uzu bi Rabbi-l-felek i Kul e'uzu bi Rabbi-n-nas, a onda bi rukama potrao po svome tijelu, pocevsi od glave i lica, pa sve dokle bi mogao doprijeti. To je cinio tri puta.

Inace, pohvalno je ucenje bilo koje sure iz Kur'ana prilikom odlaska u postelju, jer ko to ucini, kako kaže Poslanik, s.a.v.s, u predaji Šeddada b. Evsa, r.a, ''Allah odredi jednog meleka koji ne dozvoljava da mu se priblizi nesto sto bi ga uznemirilo!''

Imam Nevevi navodi dvije predaje Alije b. ebi Taliba, r.a, u vezi s ucenjem kur'anskih ajeta. U prvoj predaji, za koju Nevevi tvrdi da je autenticna prema uvjetima Buharija i Muslima, Alija, r.a, kaze: ''Nisam sreo ni jednu pametnu i odraslu osobu, koja prije spavanja nije proucila posljednja tri ajeta sure El-Bekare!'', a u drugoj predaji, koja se ocjenjuje dobrom, navodi: ''Nisam vidio ni jednu punoljetnu osobu koja je primila islam da je zaspala prije nego je proucila Ajetu-l-kursiju!''.

9. El-Kafirun je zastita od sirka

Dobro bi bilo prouciti suru El-Kjafirun prije spavanja. Poslanik, s.a.v.s, to je definirao kao zastitu od sirka. Obracajuci se Nevfelu, r.a, on mu napominje: ''Prouci Kul ja ejjuhe-l-kjafirun do kraja, a zatim spavaj, jer ce ti ona biti zastita od sirka!''.

10. Ajetu-l-kursijom stiti se do svanuca

Ajetu-l-kursija je ajet koji se uci u raznim prilikama. Njegova vaznost i znacaj je, uglavnom, poznat. Znacajno je napomenuti da Ajetu-l-kursija, ukoliko je neko cijelu prouci prije spavanja, kako navode autenticni izvori, postaje uzrokom da Allah, dz.s., toj osobi odredi cuvara tako da joj se sejtan ne priblizi u toku noci, sve do svanuca!

Hadisi koji govore o vrijednosti Ajetu-l-kursij!!!

"Allah je, nema boga osim Njega, Zivi i Vjecni! Odrzavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemez ni san! Njegovo je ono sto je na nebesima i na Zemlji! Ko se moze pred Njim zauzimati bez Njegovog dopustenja?! On zna sta je bilo prije i sta ce biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On zeli! Njegova kursija obuhvaca i nebesa i Zemlju i Njemu nije tesko odrzavati ih! On je Svevisnji i Velicanstveni!"-Al-Baqara,255

Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki znacajJedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi Allahovoj. Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvazniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", ponovivsi to vise puta, a zatim je kazao: "Ajetul-
Kursija" ("Ajet Pijedestala")On mu je rekao: "Cestitam na znanju, Ebu-Munzire! Tako mi Onoga u Cijoj ruci je moj zivot, on ima jezik i usne koje velicaju Vladara kod Prijestolja, Arsa!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u Cijoj ruci je moj zivot..."
Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Dzunduba ibn Dzunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslanice: /402/ Sta je najvece od onoga sto je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-Kursija":
"Allah, osim Koga drugog boga nema, Zivi je i Vjecni Odrzavatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.)
El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da cuvam zekat ramazana, pa mi je jednom dosao neki covjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da cu to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem . On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "Sta je uradio tvoj uhicenik nocas?" Rekao sam: "Allahov Poslanice, tuzio se da ima velike teskoce i da je u oskudici, pa sam se ja sazalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on ce se vratiti!" Sada sam znao da ce se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet dosao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da cu kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Necu se vracati vise!" Ponovo sam se sazalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao: "Ebu-Hurejre, sta je tvoj uhicenik sinoc ucinio?" Kazao sam: "Allahov Poslanice, zalio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se sazalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit ce se!" Sad sam i treci put strazario cekajuci ga, i on je dosao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio. "E, sad cu sve reci Allahovom Poslaniku, jer evo treci put kako si tvrdio da se neces vracati, pa si opet dosao!" On mi rece: "Pusti me, a ja cu te poduciti rijecima za koje ce ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to rijeci?" A on mi rece: "Kada podjes u postelju, prouci 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga nema, Zivi je i Vjecni!' - pa ce te cuvar poslan od Allaha stalno cuvati i sejtan ti se nece pribliziti do svanuca!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Sta uradi tvoj uhicenik nocas?" Rekao sam: "Allahov Poslanice, tvrdio je da ce me poduciti rijecima za koje ce mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to rijeci?" Rekao mi je: "Kada podjes u postelju, prouci 'Ajet Pijedestala' od pocetka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, Zivi je i Vjecni!', pa je jos dodao: pa ce te cuvar poslan od Allaha stalno cuvati i sejtan ti se do svanuca nece pribliziti!" Ashabi su pazljivo slusali da nesto nauce, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on lazac! Znas li ko je s tobom razgovarao tri noci, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on ce na to: "To je bio sejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najvece ime, kojim kada se zamoli uslisava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-Imran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ).
Ovaj ajet sadr`i deset posebnih re~enica.
Rijeci Allaha Uzvisenog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadrze obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja;
"Zivi i Vjecni Odrzavatelj!", tj. Zivi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez Cijeg odrzavanja nema opstojnosti bica.
"Ne obuzima Ga drijemez niti san." Ne obuzima Ga, znaci ne savladjuje Ga drijemez, pospanost, pa zato poslije toga kaze:
"niti san", jer je on jaci od drijemeza. U sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, medju nama je ustao i obratio se sa cetiri rijeci: /405/ "Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podize je; Njemu se dize dnevno djelovanje prije nocnog, a nocno prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do cega pogled doseze."
"Njegovo je ono sto je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopcava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlascu, potcinjenoscu i upravom, kao sto kaze:
"Ta svaki ce od njih, i onaj na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doci!" (19:93)
"Ko se moze pred Njim zauzimati bez Njegovog dopustenja?!",
"a oni se nece zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Velicine, Uzvisenosti i Velicanstvenosti, niko se nece usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo dopustenje za zauzimanje, kao sto stoji u "hadisu zagovora": /406/ - Doci cu ispod Prijestolja sedzdu cineci, pa ce me podugo ostaviti tako, a zatim ce mi biti kazano: "Podigni glavu i kazi, pa ces biti slusan, zauzmi se i bit ce ti prihvaceno!" Zatim kaze: "pa ce mi biti odredjena granica i uvest cu ih u Dzennet!"
"On zna sta je bilo prije i sta ce biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaca sva bica ukljucujuci njihovu proslost, sadasnjost i buducnost, kao sto Allah Uzviseni istice govoreci o melecima:
"A mi necemo tamo uci osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono sto je ispred nas, ono sto je iza nas i sto je izmedju toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64)
"i oni ne mogu obuhvatiti od Njegova znanja osim koliko On zeli!" Niko ne moze saznati nista od Allahovoga Znanja osim ono sto mu da Allah da sazna i s cime ga upozna.
"Kursija Njegova obuhvaca i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr ka`e: - Cuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaze: /407/ "Tako mi Onoga u Cijoj ruci je moj zivot, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Arsu samo kao zeljezna halka postavljena izmedju dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moj zivot, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Velicina Arsa, prema tom, Kursiji je poput velicine pustinje prema toj halci."
"i Njemu nije tesko da ih odrzava!", tj. nije Mu tesko i ne opterecuje ga sto odrzava nebesa i Zemlju i ono sto je na njima, od -nosno izmedju njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome sto ona radi, nadzire sve stvari; Njemu nista ne moze promaci niti izbjeci, jer sve stvari su Njemu potcinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu. On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On cini sto hoce; Njemu niko ne postavlja pitanje sta je ucinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadredjeni nad svim, Obracunitelj svega, Nadzornik, Velicanstveni i Uzviseni. Nema boga osim Njega, nema drugog osim Njega, niti gospodara osim Njega. Stoga rijeci: "On je Svevisnji i Velicanstveni!" imaju znacenje kao i rijeci:
"On je Velicanstveni i Uzviseni" (13:9)Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave generacije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su dosli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."


Ko ti je neprijatelj o Allahov robe?

Podaci o tvom zakletom neprijatelju Iblisu Allah dz.s. ga prokleo:

Ime: Iblis
Mjesto boravka:Nemarna srca
Rodbina: Taguti
Stalno mjesto boravka:Dzehennem,uzasno mjesto
Profesija: Prvoklasni gresnik
Kretanje: Svugdje gdje se nespominje Allah Azze we Dzelle
Trasa putovanja: Krivudava
Glavnica imetka: Lazne nade
Mjesta izlaska: Pijace
Neprijatelj na putu: Muslimani
Dokazi: Fatamorgana
Radna parola: Licemjerstvo-najbolji ahlak.
Radno odijelo: Raznobojno,za svaku priliku-drugacija boja.
Dunjalucka zena: Obucena a naga
Voli: One koji ne spominju Allaha Azze we Dzelle
Smeta mu: Trazenje oprosta
Pismo: Tetovaza
Kuca: Nuznici i kupatila
Karakterne osobine: Prevrljiv u skladu s interesom
Kada se pojavio: Na dan kad je sedzdu Ademu a.s. odbio
Kolege:Munafici
Izvor zarade: Zabranjen imetak
Labaratorij: Necista mjesta i mjesta grijeha
Usluge: Podstice na zlo i naredjuje ga
Naredbe:Naredjuje nemoral i ruzna dijela
Vjera: Kufr
Funkcija: Glavni direktor onih na koje se srdzba izlila i zalutalih
Trajanje usluge: Do Sudnjeg dana
Pravac putovanja: Put za Dzehennem
Trgovacke zarade: Veliko nista!
Saputnici: Dzinski i ljudski sejtani
Saradnici: Oni sto sute o Istini
Prevodno sredstvo: Laz
Placanje: Grijeh i njemu i njegovim sljedbenicima.
Komunikacije: Gibet,nemimet i uhodjenje
Omiljena hrana: Meso umrlih-ogovaranje
Boji se: Bogobojazni vjernika
Mrzi: Muskarce i zene koji mnogo spominju Allaha Azze we Dzelle
Kako ga odbiti: Uistinu je sejtanska spletka dlaba
Zamke: Zene
Hobi: Odvodjenje u zabludu
Zelja: Zeli da svi ljudi budu nevjernici
Kraj:Vec odredjenog dana
Njegova najbolja djela: Homoseksualizam i lezbejstvo
Lozinka za sljedbenika: Ja!rijec oholih
Njegovu uveseljivaci: Umjetnici i umjetnice
Obecanja: Obecava siromastvo
Sta ga rasplace: Brojne sedzde

Prenio je Buhari rahimehullah od Ebu Se'ida el-Hudrija r.a. da mu je Poslanik s.a.v.s. rekao: Vidim da volis sitnu stoku i pustinju.Kada budes sa svojom sitnom stokom i u pustinji povisi glas pri ucenju ezana,jer svako do koga dopre mujezinov glas svjedocit ce mu na Sudnjem danu i dzini i ljudi i svi drugi.(Lukatu-l-merdzan str 44)

Zbog toga sejtan Allah ga prokleo,kada cuje ezan pobjegne daleko i ispusta vjetrove kako ne bi cuo ezan,jer bi u tom slucaju svjedocio mujezinu na Sudnjem danu,a on je neprijatelj vjerniku,pa kako da svjedocu u korist svog neprijatelja!Prenijeli su Malik,Buharija i Muslim rahimehullah od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Kada se uci ezan sejtan pobjegne i ispusta vjetrove kako ne bi cuo ezan.Kada se zavrsi ucenje ezana vrati se.Opet pobjegne kada se uci ikamet,pa kada se ikamet zavrsi vrati se i donosi covjeku razne misli,govori mu da se sjeti toga i toga,cega ce inace nebi sjetio,te covjek zaboravi koliko je rekeata klanjao. (Buhari mea el Feth 6/343,Nesai 2/12,Ibn Madze 1/239) Ovo je Buharijeva verzija teksta.

-Kada se dzini razilaze po Zemlji?

Prenijeli su Buharija i Muslim rahimehullah od Dzabira r.a. da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s: Kada nastupi noc ili kada omrknete,pricuvajte djecu,jer se sejtani tada razidju po Zemlji.Kada prodje dio noci pustite ih.Spominjuci Allaha zatvorite vrata,sejtan ne moze otvoriti zatvorena vrata,spominjuci Allaha zatvorite svoje mjesine,spominjuci Allaha prekrijte posude makar preko njih nesto stavili i ugasite svetiljke.(Buhari mea el-Feth 10/88,Muslim bi serhi en-nevevi 13/185)

U ovom hadisu nalazi se pet naredbi: cuvanje djece,zatvaranje vrata,zatvaranje mjesina,pokrivanje posuda,sve to uz spominjanje Allahovog Azze we Dzelle,imena i gasenje svjetiljki prije spavanja.Poslanik s.a.v.s. je razlog za cuvanje djece i zatvaranja vrata naveo u ovom hadisu.A razlog zatvaranja mjesina i pokrivanja posuda spomenuo je i u drugoj predaji prenesenoj u dva Sahiha: Prekrijte posude,zatvorite mjesine,pozatvarajte vrata i ugasite svjetiljke!Sejtan ne moze otvoriti mjesinu,ni vrata niti otkriti posudu.Ako ne nadje nista osim stapa onda spomenite Allahovo ime i stavite ga preko posude!(Muslim bi serhi Nevevi 13/186) Poslanik s.a.v.s. je spomenuo razlog za petu naredbu u hadisu koji je prenio Ebu Davud rahimehullah od Ibn Abbasa r.a. a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim i Ibn Hibban rahimehullah: Pojavio se mis,nosio je zapaljen fitilj i bacio ga je pred Poslanika s.a.v.s. na prostirku na kojoj je sjedio.Od te prostirke izgorjelo je koliko jedan srebrenjak.Poslanik s.a.v.s. je rekao: Pred spavanje pogasite svjetiljke jer sejtan moze navesti jednog misa poput ovog da uradi isto ovo pa da izgorite.Rekao je hafiz hadisa Ibn Hadzer rahimehullah: Hadis pojasnjava sta je navelo misa na taj postupak,to je sejtan.On,ljudski neprijatelj,potpomaze se protiv covjeka drugim ljudskim neprijateljem,vatrom.Molimo Allaha Azze we Dzelle,da nas svojom plemenitoscu sacuva neprijateljski spletki,On je Blagi i Samilosni! (Fethu-l-Bari 11/86)

Preneseno je u Muslimovom rahimehullah,Sahihu od Dzabira r.a. da je prenio od Poslanika s.a.v.s. Kada zadje sunce ne pustajte stoku i djecu dok se noc dobro ne zacrni.Jer kada sunce zadje pa dok se noc ne spusti sejtani se razidju po zemlji. (Muslim bi serhi Nevevi 13/186)

Rekao je Ibn el Dzevzi rahimehullah: Razlog njihovog sirenja u to vrijeme je bolja mogucnost kretanja nocu nego danju,jer je tama i crnina uopce pogodnija od drugih boja za sejtanske sile.Zbog toga je u hadisu koji ne prenio Ebu Zerr r.a. Poslanik s.a.v.s. rekao: Crni pas je sejtan.Ovo je od Ibn el Dzevzija prenio Ibn Hadzer rahimehullah u El-Fethu.(Fethu-l-Bari 6/342)
Rekao je Abdullah sin imama Ahmeda ibn Hanbela rahimehullah.Moj otac je spavao u podnevnim satima i ljeti i zimi.To je i meni naredjivao i govorio je da je Omer ibn el-Hattab r.a. rekao: Spavajte popodne jer sejtani ne spavaju popodne.Ovu predaju je naveo Ebu Nu'ajm rahimehullah,kao Poslanikovu s.a.v.s. a Albani rahimehullah je lanac prenosilaca ocjenio dobrim.

Izvor:Vehid Abduselam Bali-Zastita od dzina i sejtana u svjetlu Kur'ana i Sunneta

Dzini se boje ljudi

Ibn-Ebi ed-Dunja rahimehullah je prenio od Mudzahida rahimehullah da je rekao: Dok sam klanjao jedne noci odjednom se preda mnom pojavio djecak.Krenuo sam da ga uhvatim ali on ustade i preskoci zid.Cuo sam zvuk pada na zemlju pri skoku.Poslije toga nije se pojavljivao.

Mudzahid rahimehullah je rekao: Oni se boje vas kao i vi njih.Takodjer je rekao: Sejtan se vise boji vas nego vi njega.Ako vam se pokaze nemojte pokazivati strah pa da vas zajase,budite ostri prema njemu i on ce otici.

Hafiz hadisa Ebu Bekr Muhammed ibn Muhammed ibn Sulejman el-Bagindi rahimehullah,prenosi da im je pricao Ahmed ibn Bekar ibn Ebi Mejmune rahimehullah a ovaj da im je pricao Gajas ibn Husajn rahimehullah od Mudzahida rahimehullah: Sejtan mi se prikazivao u liku Ibn-Abbasa r.a. kad god sam stao na namaz.Sjetio sam se Ibn Abbasovih r.a. rijeci i stavio sam pored sebe noz.Kada se ponovo pojavio nasrnuo sam na njega,ubo ga i on je teturajuci pao.Nisam ga vidio poslije toga.Rekao je Ibn-Hadzer rahimehullah,o hafizu El-Bagindaju rahimehullah sljedece: Iskren je i povjerljiv ali je poznat po tedlisu(Et-Tibbu en-Nevevi str 129).U ovoj predaji je jasno rekao da je cuo,stoga nema bojazni od tedlisa.

-Dzini mogu ureci ljude

Rekao je Ibn-El Qajjim rahimehullah: Uroka ima dvije vrste,dzinski i ljudski: Potvrdjeno je od Ummu Seleme r.a. da je Poslanik s.a.v.s. u njenoj kuci vidio sluskinju sa zutilom na licu,pa je rekao: Ucite joj rukju,ona je urecena.Rekao je Husejn ibn Mes'ud el-Ferra rahimehullah: izraz sufa u hadisu znaci dzinski urok.Navedeni hadis zabiljezili su Buhari i Muslim rahimehullah.

Prenijeli su Nesai i Tirmizi rahimehullah od Ebu Seida el-Hudrija r.a.: Poslanik s.a.v.s. je trazio zastitu od dzina i ljudskog uroka,pa kada su objavljene sure El-Felek i En-Nas ucio je samo njih a sve drugo ostavio".(Tirmizi 3/266 je rekao da je dobar Nesai,8/271)

Iz ovoga se moze jasno zakljuciti da dzini mogu ureci ljude.O lijecenju i zastiti od toga govorit cemo u drugoj knjizi,InsaAllah.

-Da li se dzini zene i razmnozavaju?

Rekao je Allah Azze we Dzelle:
I kada smo rekli melecima:Padnite Ademu na sedzdu!,svi padose osim Iblisa,on je bio jedan od dzina i nije se pokorio naredbi Gospodara svoga.Pa zar cete njega i porod njegov,mimo Mene,kao prijatelja prihvatiti,kad su vam oni neprijatelji?Kako je sejtan losa zamjena nasilnicima!(El-Kehf 50)

Rekao je kadija bedruddin(bedruddin nije ime vec vjersko pocasni naziv) Muhammed ibn Abdullah es-Sibeli rahimehullah: U ajetu se spominje porod sto ukazuje da se razmnozavaju.(Akamu-l-merdzan str 33)
Neki ucenjaci kao dokaz razmnozavanja dzina navode ajet:
One koje,prije njih,ni covjek ni dzin nije dodirnuo.(Er-Rahman 56)

Prenosi Bejheki rahimehullah od Abdullaha ibn Mes'uda r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Veceras ce mi doci petnaest dzina da im ucim Kur'an,sve bratici i amidzici.

Neveo je Ibn-Dzerir predaju u kojoj je upitan Vehb ibn Munebbuh rahimehullah: Da li dzini jedu,piju,umiru i razmnozavaju se? Rekao je: Njih ima viste vrsta.Pravi dzini su poput vjetra,ne jedu,ne piju,ne umiru i ne razmnozavaju se.A ima ih koji jedu,piju,umiru i razmnozavaju se.(Lukatu-l-merdzan str 44)

Vjere i ubjedjenje dzina

U vezi s tim dzini se nimalo ne razlikuju od ljudi.Neki su muslimani,neki krscani,neki jevreji.Cak su i njihovi muslimani podijeljeni kao i ljudi muslimani.Neki su kaderije,neki su sije.Podijeljeni su i na sljedbenike sunneta i novotare i sl.Ima ih pokornih i nepokornih,bogobojazni i gresnika.Allah Azze we Dzelle,je prenio njihove rijeci:

"A medju nama ima i dobrih i onih koji to nisu,ima nas vrsta razlicitih".(El-Dzinn 11)

O Znacenju,"ima nas vrsta razlicitih" Ibn-Abbas r.a. je rekao: Imas nas i vjernika i nevjernika".(Tefsir Ibn-Kesir 4/430) Rekao je Ibn-Tejmijje rahimehullah: To jest,raznih pravaca.Ima nas muslimana i nevjernika,sljedbenika sunneta i novotara".(Risaletu-l-dzinni str 27)

-Da li ce dzini vjernici uci u Dzennet?

Ulema prvih i kasnijih generacija se slozila da ce dzini nevjernici uci u Dzehennem,dok se razilaze s ulaskom dzina vjernika u Dzennet.Ibn-Hadzer rahimehullah,je rekao: Razisli su se na cetiri misljenja.Prvo je da ce uci u Dzennet i to smatra vecina ucenjaka.Drugo je da ce biti u posebnom dijelu Dzenneta.Ovo je preneseno od Malika rahimehullah i jos nekih.Trece je da ce oni biti na bedemima izmedju Dzenneta i Dzehennema.I cetvrto je suzdrzanost od govora o ovome".(Fethu-l-Bari 6/346)
Rekao je Ibn-Kesir rahimehullah.Ispravno je misljenje ucenjaka prvih generacija da ce dzini vjernici uci u Dzennet kao i ljudi vjernici.Neki su kao dokaz uzeli ajet:

"One koje,prije njih,ni covjek ni dzin nije dodirnuo".(Er-Rahman 56)
Dokazivanje ovim ajetom je neispravno,mnogo bolji dokaz je ajet:

"A onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast ce dva perivoja,pa koju blagodat Gospodara svoga poricete!".(Er-Rahman 46 i 47)
Allah Subhanehu ve te'ala je istakao blagodat prema dzinima i ljudima sto ce dobrocinitelje nagraditi Dzennetom.Dzini su tu blagodat docekali ljepsom zahvalom rijecima nego ljudi.Rekli su: Ne poricemo nijednu blagodat.Gospodaru nas,Tebi svaka hvala.Allah Azze we Dzelle,ne bi isticao blagodat koju im nece dati".(Tefsir Ibn-Kesir 4/171)

Ibn Kesir rahimehullah ovim je aludirao na hadis koji je prenio Tirmizi rahimehullah od Dzabira r.a. a koji glasi: Poslanik s..a.v.s. je ucio cijelu suru Er-Rahman,potom rekao: Sto sutite?Dzini su ljepse od vas ovo primili.Kad god sam proucio ajet:...pa,koju blagodat Gospodara svoga poricete?!,govorili su: Ne poricemo nijednu Tvoju blagodat,Gospodaru nas,Tebi hvala:.(Tirmizi 5.73,Hakim i ibn Dzerir,Albani ga je ocjenio dobrim u Sahihul-Dzami 5/31 5014)
Rekao je Ibn Tejmijje rahimehullahzini nevjernici bit ce kaznjeni u Dzehenemu po konsenzusu ucenjaka.Za dzine vjernike vecina uleme smatra da ce biti nagradjeni Dzennetom.Preneseno je od Malika,Safije,Ahmeda,Ebu Jusufa i Muhammeda rahimehullah,da smatraju da ce oni biti u posebno ogradjenom dijelu Dzenneta i da ce ih ljudi moci vidjeti a oni njih nece.Preneseno je od Ebu Hanife rahimehullah,da je rekao njihova nagrada je spas od Dzehennema.(Medzmu-l-fetava 19/38.Saudisko izdanje)

-Postoje li medju dzinima i sejtanima muskarci i zene?
Preneseno je u dva Sahiha od Enesa r.a. da je rekao: Prije ulaska u nuznik Poslanik s.a.v.s. je govorio: Allahumme inni euzu bike minel-hubsi vel-habaisi!Allahu moj,utjecem ti se od hubusa i habaisa((Buhari mea el-Feth 1/242;Muslim bi serhi Nevevi 4/70)
Buhari rahimehullah je rekao: Seid ibn Zejd je rekao: Govorio nam je Abdulaziz :Kada je htio uci...Rekao je Ibn el-Esir rahimehullah: El-Hubus,s dammom na harfu ba,je mnozina od rijeci el-habais sto znaci dzini muskarci,a el-habais je mnozina od rijeci el-habaise a znaci dzinske zene.
Ranije smo naveli hadis koji je prenio Ebu Hurejre r.a. o vrijednosti Ajeta Kursije.Komentarisuci posljednju recenicu u tom hadisu:Ako to kazes,do jutra ti se sejtan nece pribliziti.Ibn-Hadzer rahimehullah je rekao: Preneseno je u Ebu Mutevekilovoj predaji:Nece ti se pribliziti ni musko ni zensko od dzina.Dok u Ibn-Dirrisovoj predaji stoji:Nece ti se od dzina pribliziti ni musko ni zensko,ni malo ni veliko.(Fethu-l-Bari 4/488) Iz navedenog se razumije da dzina ima i muskaraca i zena,a Allah najbolje zna.

-Da li su dzini serijatski obaveznici?
Da,dzini su serijatski obaveznici isto kao i ljudi,bez ikakve razlike.Rekao je Ibn-Abdulber rahimehullah: Ulema smatra da su dzini serijatski obveznici i da se objava obraca i njima.Dokaz su ajeti:
" O skupe dzinski i ljudski,zar vam iz redova vasih nisu dolazili poslanici koju su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ce te ovaj vas dan docekati?(El-En'am 130)
"Pa koju blagodat Gospodara svog poricete?!".(Er-Rahman 13)

Rekao je Fahrudin er-Razi rahimehullah:Svi se slazu da su svi dzini serijatski obaveznici.
Kadija Abduldzebar rahimehullah je rekao: Nije nam poznato da neko smatra da dzini nisu serijatski obaveznici".(Lukatu-l-merdzan str 71)
Subki rahimehullah u svojoj zbirci fetava je rekao:Ako pitas da li oni podlijezu serijatskim obavezama u primanju(usulu) ili u svemu,odgovor bi glasio da podlijezu u svemu.Jer,ako je potvrdjeno da je Poslanik s.a.v.s. poslan njima kao i ljudima,da su poziv i zakon opceg karaktera onda su duzni izvrsavati sve obaveze koje su u stanju izvrsiti,osim ako postoji dokazi koji nesto izuzima.U skladu s tim kazemo da su obavezni klanjati,zekat dati ako posjeduju nisab uz propisane uslove,hadz obaviti,ramazan postiti i dr.Haram im je sve sto je Serijat zabranio".(Lukatu-l-merdzan str 93)

Kako dzini mjenjaju oblike?

Na dan Bedra Iblis se pojavio u liku velikana plemena Benu Mudledz.Surake ibn Malika.Pridruzio se musricima sa svojom vojskom i rekao im: Niko od ljudi ne moze vas danas pobijediti!Ja vas stitim.Kada su ljudi stali u borbene redove Poslanik s.a.v.s. je zgrabio saku prasine i bacio je musricima u oci.Nakon toga,oni su se razbjezali.Dzibril a.s. je krenuo prema Iblisa,a njegova ruka bila je u ruci nekog musrika,kada ga je ugledao istrgao je ruku iz ruke tog covjeka i dao se u bijeg.Isto je ucinila i njegova vojska.Taj covjek rece: Suraka,zar nisi rekao da si nam zastitnik?Rekao je: Ja vidim sto vi nevidite,ja se bojim Allaha!On zestoko kaznjava.To je rekao kad je ugledao meleke.Ovo je rekao Ibn-Abbas r.a.(Ibn Kesir 2/317)

Rekao je Ibn-Tejmijje rahimehullah: Dzini nekada uzimaju ljudski a nekada zivotinjski oblik.Pretvaraju se u ljude zmije,paukove,deve,krave,bravcad,konje,mazge,magar ce,ptice i slicno.(Risaletu-l-dzinni str 32)

-Kako dzini mijenjaju oblike?

Kadija Ebu Ja'la Muhammed ibn el-Husejn ibn el-Ferra rahimehullah je rekao: Sejtani nemaju moc mijenjanja svog osnovnog izgleda u kojem ih je Allah Azze we Dzelle stvorio niti da uzimaju nove oblike.Moze biti da ih je Allah subhanehu ve te'ala,poducio nekim rijecima ili postupcima koje kada izgovore ili urade Allah subhanehu ve te'ala im izmjeni izgled.Zbog toga kazemo da oni mogu promjeniti izgled i prikazivati se u razlicitim oblicima u smislu da su u stanju da izgovore rijeci ili urade nesto nakon cega im Allah Azze we Dzelle,obicno izmjeni oblik.Medjutim,nemoguce je da oni sami sebi mjenjaju oblik.Jer,bukvalni prelazak iz jednog oblika u drugi biva razbijanjem i kidanjem dijelova tijela,a to izaziva smrt (Akamu-l-merdzan str 19)

Ova tvrdnja je lijepa ali je treba dokazati.Ovoj izjavi kao dokaz moze posluziti predaja koju je prenio Ibn-Ebi Sejbe rahimehullah u kojoj stoji da su pred Omerom r.a. spomenute pustinjske prikaze pa je rekao: Niko ne moze promjeniti oblik u kojem ga je Allah,subhanehu ve te ala stvorio.Oni imaju sihirbaze poput vasih.Kada ih vidite proucite ezan!Rekao je Ibn-Hadzer rahimehullah: Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan.(Fethu-l-bari 6/344)

Ibn-Ebi ed-Dunja rahimehullah je prenio od Dzabira r.a. da je rekao: Upitan je Allahov Poslanik s.a.v.s.,o pustinjskim prikazama,pa je rekao: To su dzinski sihirbazi.Medjutim lanac prenosilaca hadisa je veoma slab.Ima tri slabosti o kojima ne mozemo ovdje govoriti.

To se ne kosi s hadisom koi je prenio Muslim rahimehullah u Sahihu od Dzabira r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Nema zaraze,sujevjerja niti pustinjskih prikaza".(Muslim bin serhi Nevevi 14/217).Poslanik s.a.v.s. u hadisu ne negira postojanje pustinjskih prikaza,vec negira vjerovanja Arapa da ih one mogu zavesti.Rekao je Nevevi rahimehullah: Vecina ucenjaka u vezi s ovim kaze da su Arapi vjerovali da te prikaze,inace vrsta sejtana,zive u pustinjama i prikazuju se ljudima u raznim oblicima kako bi zalutali i umrli u pustinji.Poslanik s.av.s. je to vjerovanje ponistio.Drugi opet kazu da hadis ne negira postojanje pustinjskih prikaza vec negira ubjedjenja Arapa da se prikazuju u raznim oblicima i ubijaju ljude.Stoga kazu: ...nema pustinjskih prikaza,znaci ne mogu nikoga skrenuti s puta.Toj tvrdnji ide u prilog hadis u kome stoji: Nema pustinjskih prikaza,postoje samo se'ali.Ucenjaci kazu da se'ali s fethom na slovu sin znaci dzinski sihirbazi,to jest medju dzinima ima i sihirbaza koji se bave magijom i prikazuju stvari drugacijim".(Muslim bi serhi Nevevi 14/217)

Muslim rahimehullah je u Sahihu prenio od Ebu Saiba,rahimehullah oslobodjenog roba Hisama ibn Zuhre rahimehullah da je rekao: Usao sam u kucu Ebu Se'ida el-Hudrija r.a. i zatekao ga da klanja.Sjeo sam i sacekao da zavrsi namaz.Cuo sam neke pokrete ispod kreveta u njegovoj kuci,kad ono velika zmija.Ustao sam da je ubijem,ali mi je Ebu Se'id rukom pokazao da sjednem.Kada je predao selam pokazao je na obliznju kucu i rekao:Vidis li onu kucu?Rekao sama.Rekao je: U toj kuci je zivio tek ozenjen mladic.Otisao je s Poslanikom s.a.v.s. na Hendek.Dok su oni tamo bili mladic je zatrazio dozvolu od Poslanika s.a.v.s. rekao je: Allahov Poslanice,dozvoli mi da obidjem suprugu?Poslanik s.a.v.s. mu dozvoli i rece:Ponesi oruzje sa sobom zbog plemena Benu Kurejze!Mladic je brzo otisao supruzi.Zatekao ju je na vratima.Spopala ga je ljubomora,pa je zamahnuo kopljem da je probode!Ona rece:Nemoj zuriti dok ne udjes u kucu i vidis sta je u njoj!Usao je i ugledao ogromnu zmiju smotanu na krevetu.Probo ju je kopljem,potom izasao i zabo ga u dvoristu.Zmija se pokrenula na vrhu koplja,i mladic je pao.Ne zna se ko je prije umro mladic ili zmija.Kada su to ispricali Poslaniku s.a.v.s. rekao je: U Medini zive dzini koji su primili islam.Kada dozivite nesto od njih opomenite ih tri dana,ako se nakon toga pojave ubijte ih,to su sejtani".(Muslim bi serhi Nevevi 14/235)
Dzini se prikazuju i mijenjaju oblike

-Sejtan ima rogove
Preneseno je od Amr ibn Anbese r.a. da je rekao: Od Ebu Hurejre r.a. preneseno je da je rekao: Allahov Poslanik s.a.v.s. me zaduzio da cuvam prispjeli sadakatul fitr.Neko je dosao i poceo uzimati hranu.Uhvatio sam ga i rekao: Tako mi Allaha prijavit cu te Allahovom Poslaniku!Rekao je:Nuzda me natjerala,imam brojnu porodicu,u velikoj sam nestasici.Pustio sam ga.Sutradan,Poslanik s.a.v.s. me upita: Sta je s tvojim sinocnim zarobljenikom?! Rekao sam: Allahov Poslanice pozalio se da ima brojnu porodicu i da je u velikoj nestasici.Sazalio sam se na njega i pustio ga.Rekao je: Slagao ti je,ponovo ce se vratiti.Bio sam siguran da ce se vratiti,jer je to Poslanik s.a.v.s. rekao.Sacekao sam ga u zasjedi.Kada je poceo uzimati hranu uhvatio sam ga i rekao: Prijavit cu te Allahovom Poslaniku.Rekao je: Pusti me,siromah sam a imam brojnu porodicu.Necu vise dolaziti.Sazalio sam se na njega i pustio ga.Sutradan,Poslanij s.a.v.s. ponovo upita: Ebu Hurejre,sta je s tvojim zarobljenikom?!Rekao sam Allahov Poslanice,pozalio se da ima brojnu porodicu i da je u velikoj nestasici,sazalio sam se na njega i pustio ga.Rekao je: Slagao ti je,ponovo ce se vratiti.Sacekao sam ha po treci put.Kada je poceo grabiti ugrabio sam ga i rekao: Nema druge,prijavit cu te Allahovom Poslanikju.Ovo ti je treci i posljedni put da dolazis!Rekao si da neces.Rekao je: Pusti me,poducit cu te rijecima kojima ce te Allah okoristiti.Rekao sam: Koje su to rijeci?Rekao je: Kada legnes u postelju prouci ajet kursiju: Allahu la ilahe illa huve el-Hajul el-Kajjum do kraja,cijelu noc cuvat ce te cuvar od Allaha i nece ti sejtan moci prici do svanuca.Ponovo sam ga pustio.Sutradan,Poslanik s.a.v.s. ponovo upita: Ebu Hurejre,sta je s tvojim zarobljenikom?Rekao sam:Allahov Poslanice,rekao me je poduciti necemu korisnom pa sam ga pustio.Poslanik s.a.v.s. je rekao: A cemu to?Rekao sam: Rekao mi je kad legnem u postelju da proucim ajet kursiju: Allahu la ilahe illa huve el Hajju el Kajjum do kraja,cijelu noc cuvat ce me cuvar od Allaha i nece mi sejtan moci prici sve do svanuca-a ashabi su vise od svih zudili za dobrom.Poslanik s.a.v.s. je rekao: On je veliki lazov ali ti je sada istinu rekao.O Ebu Hurejre,znas li skim pricas vec tri noci?!Rekao sam ne: Ne.Poslanik s.a.v.s. je rekao: To je bio sejtan".(Buhari 4/487,6/336,9/55 Fethul Bari)
Rekao je Ibn Hadzer: U hadisu koji je prenio Ubej ibn Ka'b r.a. a zabiljezio ga Nesai rahimehullah,stoji: Imao je ostavu za hurme koju je obilazio i primjetio je da uvijek nedostaje hurmi.Jednom prilikom zatekao je bice slicno tek punoljetnom mladicu.Rekao mu je: Da li si dzin ili covjek?Rekao je:Ja sam dzin.U hadisu se navodi da mu jos rekao:Culi smo da volis sadaku pa smo htijeli da probamo tvoju hranu.Upitao ga je: Sta nas ljude cuva od vas?Rekao je: Ajet kursi.Kada su to ispricali Poslaniku s.a.v.s. rekao je: Pokvarenjak je rekao istinu.
Prethodni hadis Ibn-Hadzer rahimehullah je uzeo za dokaz da se dzini mogu prikazati u odredjenim oblicima i u takvom stanju ih je moguce vidjeti.A ajet u kojem Allah Azze we Dzelle kaze: "On vas vidi,on i vojske njegove,odakle bi njih ne vidite".(El-Ea'raf 27)
Na drugom mjestu je rekao: Prenio je Bejheki rahimehullah u djelu Menakibu es-Safi svojim lancem prenosilaca od Rabia rahimehullah,da je rekao:Cuo sam Safiju rahimehullah,kada je rekao: Ko tvrdi da vidi dzine necemo prihvatiti njegova svjedocenja na sudu,osim ako je vjerovjesnik!Ovo se odnoci na one koji tvrde da ih vide u obliku u kojem su stvoreni.Dok tvrdnja da ih vidi nakon promjene oblika u vidu zivotinja nije sporna,jer mnogo je predaja koje govore da oni mogu mjenjati oblike.
Poslanik s.a.v.s. je rekao: Zmije su izobliceni dzini poput Israelovih potomaka koji su izobliceni u svinje i majmune".(Ibn Hibban,Taberani,Ibn Hatim,Albani ga je ocjenio vjerodostojnim).
Ebu Kilabete r.a. je prenio od Vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao: Rekao je Poslanik s.a.v.s. : Kada klanjate dovoljno je da stavite ispred sebe perdu koliki je stap na kraju sedla.Ukoliko nemate ispred sebe perdu dugu kao stap na sedlu namaz ve vam prekinuti,ako ispred njega prodje:Magarac,zena ili cni pas.Upitao sam:Ebu Zerre kakva je razlika izmedju crnog,zutog ili crvenog psa?Rekao je: Isto sam i ja pitao Allahovog Poslanika s.a.v.s. pa mi je rekao: Crni pas je sejtan".(Muslim bin serhi Nevevi 4/226,Nesai 2/64,Ibn Madze 1/306,Darimi 1/329)
Rekao je Ibn Tejjmije rahimehullah: Crni pas je sejtan u psecoj rasi.Sejtani cesto uzimaju taj oblik kao i oblik crne macke.Razlog tome je sto crna boja vise od drugih pogoduje sejtanskim silama i posjeduje toplotnu energiju".(Risaletu-l-dezini str 41)

Vrsta dzina,boraviste dzina i hrana dzina

-Vrste dzina
Preneseno je od Ebu Sa'lebe el-Husenija r.a. da je rekao: Rekao je Poslanik s.a.v.s.: "Dzina ima tri vrsteni koji imaju krila i lete,vrsta koja je u obliku zmija i akrepa i oni koji se stalno sele".(Taberani,Hakim,Bejheki,lanaca prenosioca vjerostojan,Albani ocjenio vjedostojnim)

-Boraviste dzina
Dzini uglavnom nastanjuju mjesta udaljena od ljudi kao sto su pustinje,neki se nastanjuju na smetljistima i otpadima,a ima ih koji zive medju ljudima.Potvrdjen je u oba Sahiha Poslanikov s.a.v.s. cast izlazak u pustinju gdje je dzinima ucio Kur'an i gdje ih je poducavao vjeri.Predaje o tome prenijeli su Ibn Abbas i Ibn Mes'ud r.a.
Nastanjuju se na smetljistima i otpadima jer jedu ostatke ljudske hrane.Hados o tome prenio je Ibn-Mesud r.a. a zabiljezio imam Muslim rahimehullah,vec smo ga naveli.
Takodjer,borave u nuznicima.Preneseno je od Zejd ibn Erkama r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Ovi nuznici su nastanjeni.Zato kada ulazite u njih recite: Allahume inn eu'zu bike minel-hubsi ve el-habaisi! Allahu moj utjecem Ti se od muskih i zenskih dzina(ebu Davud,Nesai,Ibn Madze,Ahmed-vjerodostojan)-to jest,nastanuju ih dzini.
Pitao sam jednog dzina muslimana: Stanujes li u nuznicima?Odgovorio je: Ne. Rekao sam: U hadisu je receno da dzini stanuju na tim mjestima?Rekao je: U njima borave samo dzini nevjernici,oni biraju necista i prljava mjesta za stanovanje.Mozda to i jeste tako.Primjetio sam da dzine nevjernike uznemiracaju mirisi,narocito mosus,za razliku od dzina muslimana koji vole lijepe mirise kao i ljudi muslimani.
Dzini stanuju i u rupama i procjepima.Prenio je Nesai rahimehullah svojim lancem prenosilaca od katade rahimehullah,on od Abdullah ibn Serdzesa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Nemojte mokriti u rupe!Karadu rahimehullah su upitali: Zbog cega je nepozeljno mokriti u rupe?Rekao je: Prica se da u njima stanuju dzini.(Ebu Davud,Nesai,Ahmed-vjerodostojan)
Takodjer,nastanjuju torove deva.Preneseno je u Muslimovom Sahihu i drugim zbirkama da su tu boravista sejtana.

-Da li dzini jedu i piju
Jasni i vjerodostojni hadisi govore o tome da dzini jesu i piju.Imam Buhari rahimehullah u svom Sahihu prenio je od Ebu Hurejre r.a. da je nosio posudu za Poslanikove s.a.v.s. potrebe abdesta i pranje posle nuzde.Jednom prilikom,dok je slijedio Poslanika s.a.v.s. s posudom Poslanik s.a.v.s. je rekao : Ko je to? Rekao je: Ja,Ebu Hurejre.Rekao je: Donesi mi kamenje da se ocistim!Ali,ne donosi mi kost i balegu!Ebu Hurejre r.a. je rekao: Donio sam kamenje zamotano u mojoj odjeci,stavio ih pored njega i udaljio se.Nakon toga,isao sam s njim i upitao ga: Zbog cega ne moze kost i balega?Rekao je: To je dzinska hrana.Dosla mi je dzinska delegacija iz mjesta Nesibin(poznato mjesto na arapskom poluostrvu)-a divni li su oni dzini.Trazili su opskrbu,pa sam zamolio ALlaha da na svakoj kosti i balegi koju naidju nadju hranu".(Buhari mea El-Feth 7/171)
Prenio je Muslim rahimehullah od Abdullaha Ibn Omera r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Kada jete i pijete,jedite i pijte desnom rukom,jer sejtan jede i pije lijevom rukom.(Muslim bi serhi Nevevi 13/191)
Takodjer je Muslim rahimehullah prenio od Huzejfe r.a. da je rekao: Kada smo s Poslanikom s.a.v.s. bili na sofri nismo pruzali ruke prema hrani dok to ne bi ucinio Poslanik s.a.v.s. Jednom prilikom,bili smo za sofrom i dosla je neka djevojcica zureci kao da je neko tjera i pruzila je ruku prema hrani.Poslanik s.a.v.s. ju je uhvatio za ruku.Nakon nje dosao je neki beduin i on je zurio kao da ga neko tjera.Poslanik s.a.v.s. je uhvatio i njegovu ruku te potom rekao: Sejta moze jesti sao hranu pri kojoj se ne spomene Allahovo ime.On je doveo ovu djevojcicu kako bi putem nje mogao jesti ali ja sam uhvatio njenu ruku,potom je doveo i ovog beduina kako bi jeo putem njega aki i njegovu sam ruku zadrzao.Tako mi onoga u cijoj je ruci moja dusa,njegova ruka je u mojoj skupa s njenom rukom(rukom djevojcice)".(Muslim bi serhi Nevevi 12/190)
U Muslimovom rahimehullah Sahihu preneseno je od Dzabira ibn Abdullaha r.a. da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako govori: Kada covjek zeli uci u svoju kucu i spomene Allahovo ime pri ulasku i jelu sejtan kaze(drugim sejtanima)" Ovde za vas nema konaka ni vecere!Ako pri ulasku ne spomene Allahovo ime sejtan kaze: Nasli ste konak!Ako i pri hrani ne spomene Allaha kaze: Nasli ste i konak i veceru!".(Muslim bin Serhi 13/190)
U vezi sa pitanjem da li dzini jedu i piju ulema se podjelila na tri misljenja.
Prvo misljenjezini ne jedu i ne piju.Ovo misljenje je neispravno jer nema dokaza koji ukazuje na njega.
Drugo misljenje: Neke vrsta dzina jesu i piju a neke ne.Za svoj stav nasli su uporiste u predaju koju je prenio Ibn-Abdulber rahimehullah od Vehb ibn Munebbiha rahimehullah a glasi: Dzina ima nekoliko vrsta.Najodabraniji od njih su u vidu vjetra,ne jedu,ne piju i ne razmnozavaju se.Druga vrsta sve to radi.Treca vrsta su dzinski sihirbazi,pustinjske i nocne prikaze.(Fethu-l-Bari 6/345)
Dokaz im je i predaja koju smo vec naveli od Ebu Selebe el-Husenija r.a. u kojoj se navodi da dzina ima nekoliko vrsta.Ovo misljenje je mozda i tacno.
Trece misljenje: svi dzini jedu i piju.Vkerovatnoca ispravnosti ovog misljenja je mnogo veca od prethodnog.Na njegovu ispravnost ukazuju prethodno navedeni hadisi.A Allah Azze we Dzelle najbolje zna.
Hadis koji je prenio Abdullah ibn Mes'us r.a. zabiljezio je imam Muslim rahimehullah i sljedecoj verziji: Vama pripada svaka kost nad kojom je spomenuto Allahovo ime.U vasim rukama bit ce puno mesa.".(Muslim bin Serhi 4/170) Isti hadis je prenio i Ebu Davud rahimehullah i drugi u verziji:... Svaka kost nad kojoj nije spomenuto Allahovo ime...Postoji mogucnost da je neki od prenosilaca promjenio znacenje.Ako nije to,onda se Muslimova predaja odnosi na dzine muslimane a druga predaja na sejtane.Allah Azze we Dzelle najbolje zna.


Od cega su dzini stvoreni?

Kur'an i Sunnet neosporno i nedvosmisleno ukazuju da su dzini stvoreni od vatre.Rekao je Uzviseni: "A dzine je stvorio od plamicka vatre".(Er-Rahman)
U vezi s izrazom u ajetu Maridzun-nar prenose se od Ibn-Abbasa r.a. dva tumacenja.Prema jednog predaji rekao je da znaci od ciste vatre,a po drugoj od usplamtjelih krajicaka(Tefsir Ibn-Kesir 4/271)U drugom ajetu Uzviseni je rekao: "A dzine smo prije,stvorili od vatre uzarene".(El-Hidzar 27)
Reko je Iblis: "Ja sam bolji od njega!Mene si stvorio od vatre a njega od ilovace".(El-Er'raf 12)

Neko moze reci: Kako mozes Iblisove rjeci uzimati kao dokaz kada se njemu nemoze vjerovati?!Kao odgovor kazemo da nije dokaz u njegovim rijecima!Dokaz je Allahovo Azze we Dzelle,precutno odobravanje te njegove izjave.Allah Azze we Dzelle,nikada ne odeobrava ne istinu.
Imami Muslim i Ahmed rahimehumullah zabiljelizili su da je Aisa r.a. rekla: Rekao je Poslanik s.a.v.s. : Meleci su stvoreni od svjetlosti,dzini od plamicka vatre,a o Ademu vam je vec receno".(Muslim bi serhi Nevevi 18/123)
Ovo pitanje dugo se povlaci kod mnogih a kada bi samo malo razmislili shvatili bi i razumjeli.Svi znamo da je covjek stvoren od zemlje i da sada nije od zemlje!Znaci,zemlja je samo osnova ljudskog roda.Isto tako,dzini su stvoreni od vatre ali sada nisu od vatre.Brojni dokazi ukazuju na to.
Prenio je imam Nesai rahimehullah od Aise r.a. da je Poslaniku s.a.v.s. dosao sejtan dok je bio u namazu.Poslanik s.a.v.s. ga je zgrabio,savladao i poceo daviti.Rekao je: Osjetio sam hladnocu njegovog jezika na svojoj ruci.Lanac prenosilaca je vjerodostojan,odgovara Buharijevim uslovima.Iz hadisa se jasno razumije da oni sada nisu vatra,inace Poslanik s.a.v.s. nebi mogao osjetiti hladnocu njegovog jezika.
Takodjer,Poslanik s.a.v.s. je rekao : Iblis,Allahov neprijatelj,donio je plamicak vatre da mi njome sprzi lice".(Muslim bi serhi Nevevi 5/30)
Prenio je Malik rahimehullah u Muvettau od Jahja ibn Seida rahimehullah mursel predaju: U noci Israa Poslanik s.a.v.s. je vidio Ifrita koji ga je trazio s bakljom u ruci.Kud god bi se okrenuo vidio bi ga.Dzibril a.s. mu je rekao: Hocelis li da te poducim rijecima ako ih izgovoris ugasit ce se baklja i past ce na usta...Iz ova dva hadisa zakljucujemo da Iblis nije ostao na svojoj vatrenoj prirodi jer je upotrebljavao plamicke vatre i baklje.Da je od vatre ne bi mu trebale.
Rekao je Poslanik s.a.v.s. : Sejtan kruzi u covjekovom tijelu putem krvi.(Muttefekun alejhi Buhari mea el-Feth 4/282,Muslim bi serhi Nevevi 14/155).Da je jos uvijek od vatre spalio bi covjeka.Ako bi neko rekao da se ovim hadisom zeli ukazati na sejtansko dosaptavanje a ne na ulazak u covjeka dobili bi odgovor ucenjaka fikhske metadologije,usulul-fikha,koji su jednoglasni da nije dozvoljeno tumaciti tekst prenesenim znacenjem osim kada za to postoji razlog.A gdje je ovde razlog?
Ovome se jos moze dodati u cinjenica da je covjek stvoren od zemlje i vode a moze biti mucen i zemljom i vodom.Ali,bolji odgovor od svega toga je da kazemo Allah Azze we Dzelle je Svemoguc.

Dzini su istina nisu izmisljotina

Vjerovanje u gajb-nevidljivi svijet

Vjerovanje u gajb je jedan od temelja islamskog vjerovanja.Vjera u gajb spomenuta je u Kur'anu kao prva osobina bogobojazni.Rekao je Uzviseni: "Elif-lam-mim.Ova Knjiga,u koju nema sumnje,Uputa je onima koji se Allaha boje.Onima koji u gajb vjeruju."(El-Bekare 1-3)
Svaki musliman duzan je vjerovati u gajb bez imalo kolebanja ili sumnjicavosti.A gajb je,prema onome sto je rekao Abdullah Ibn Mes'ud r.a.(Tefsir Ibn-Kesir 1/41/) sve sto nevidimo a Allah Azze we Dzelle ili Njegov Poslanik s.a.v.s. rekli su da postoji.
Dzini su dio gajba u koji je duznost vjerovati zbog brojnih Kur'anskih i hadiskih dokaza o njihovom postojanju.

-Kura'nski dokazi:
Kada ti poslasmo nekoliko dzina da Kur'an slusaju,kada dodjose da ga cuju,oni rekose:Sutite i slusajte!A kad se zavrsi,vratise se narodu svome da opominju.(El-Ahkaf 29)
O skupe dzinski i ljudski,zar vam iz redova vasih nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da cete ovaj vas dan docekati?(El-En'am 130)
O druzine dzinova i ljudi,ako mozete kroz slojeve nebesa i Zemlje prodrijeti,prodrite,moci cete prodrijeti jedino uz veliku moc!(Er-Rahman 33)
Reci:Meni je objavljeno da je nekoliko dzina prisluskivalo i reklo:Mi smo,doista Kur'an koji izaziva divljenje,slusali."(El-Dzinn 1)

I bilo je ljudi koji su zastitu od dzina trazili,pa su im tako obijest povecali."(Muslim bi serhi en-Nevevi 4/170)

-Dokazi iz Sunneta
1.Imam Muslim je zabiljezio od Abdullaha ibn Mesu'da r.a.da je rekao: "Jedne noci bili smo sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s. i izgubili ga.Uzaludno smo pretrazili dolinu i puteljke,rekli smo:Odnijeli su ga dzini ili je ubijen!To nam je bila najteza noc.Kada je svanulo ugledali smo ga kako dolazi iz pravca pecina Hira.Rekli smo: Allahov Poslanice,trazili smo te i nismo te nasli.Proveli smo najgoru noc.Poslanik s.a.v.s. je rekao: Dosao mi je izaslanik dzina,otisao sam s njim i ucio im Kur'an.Poveo nas je i pokazao nam njihove tragove i ostatke u vatri.Trazili su da im kazem sta mogu jesti,rekao je: Kosti zivotinja zaklanih bismilom.U vasim rukama bit ce pune mesa.Vase zivotinje neka jedu balegu.Nakon toga,obratio se ashabima:Nemojte se njima cistiti poslije nuzde,jer je to hrana vase brace!(Muslim bi serhi en-Nevevi 4/170)

2.Prenijeli su imami Buhari,Malik,Nesai i Ibn-Madze rahimehumullah od Ebu Seida el-Hudrija r.a. da je rekao: "Rekao mi je Allahov Poslanik s.a.v.s.: Primjetio sam da volis sitnu stoku i pustinju.Kada budes sa svojom sitnom stokom u pustinji glasno uci ezan!Svi koji budu culi mujezinov glas,ljudi,dzini i sve drugo-svjedocit ce na Sudnjem danu da su ga culi."(Buhari mea el-Feth 6/343,Malik 1/68,Nesai 2/12,Ibn Madze 1/239)

3.Prenosi se u dva Sahiha da je Ibn Abbas r.a. rekao: Jednom prilikom,Poslanik s.a.v.s. je otisao na trg Ukaz,s njim je bila i grupa ashaba.U to vrijeme sejtani su bili sprijeceni od prisluskivanja nebeskih vijesti,gadjani su zvjezdama padalicama.Kada su se vratili u svoj narod pitali su ih sta je sa njima.Rekli su da su sprijeceni od prisluskivanja nebeskih vijesti i da su ih meleci gadjali zvijezdama padalica.Rekli su:Sigurno se dogodilo nesto veliko,pa ste sprijeceni da prisluskujete nebeske vijesti!Razidjite se po zemlji i vidite sta se dogodilo,pa nemozete vise prisluskivati nebeske vijesti!Jedna grupa uputila se u pravcu Gihane prema Poslaniku s.a.v.s. On je bio u Nehli isao sa ashabima prema Ukazu.Dok je sa ashabima klanjao sabah dzini su culi ucenje Kur'ana.Nakon zavrsenog ucenja rekli su: Narode culi smo Kur'an koji zadivljuje i upucuje na pravi put.Mi smo povjerovali u njega i nikog necemo obozavati osim Allaha.Tada je Allah objavio svom Poslaniku s.a.v.s. "Reci:Meni je objavljeno da je Kur'an slusala grupa dzina...Objavljeno mu je sta su dzini rekli." (Buhari mea el-Feth 2/253,Muslim bi serhi Nevevi 4/168) Brojni su dokazi u vezi s ovim.Vidjet ces ih,Ako Bog da,citajuci ovu knjigu.

Vehid Abduselam Bali-Zastita od dzina i sejtana u svijetlu Kur'ana i Sunneta

http://www.youtube.com/watch?v=yTpgZljYRi0&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=CpsAQKHdmpQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aXoa_QEm6HA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=TblBNjjdxhg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=IITY6OSloV4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=I1tSkpbc774&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=5FCGSSOMNro&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=RcWI0yu2_XE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=4nnPYZG0XCo&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-09R3gYQtmo&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Jg8Noy1MWV0&feature=related


 

21.02.2012.

Obracun sa samim sobom ( svojim strastima ) i ucini tewbu ( pokajanje )!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Obracun sa samim sobom(svojim strastima) i ucini tewbu (pokajanje)

’’Zivot na ovom svijetu nije nista drugo do zabava i igra,a samo onaj svijet je zivot,kada bi samo oni znali.’’-Kur’an Al-Ankabut,64.
Draga braco i sestre!Svi mi moramo uciti kako cemo se boriti sa samim sobom i svojim srastima!Moramo naci put da bi izasli iz tmine u koju nas je uvukao dunjaluk I njegovi ukrasi koji nas na svakom koraku privlace da se posvetimo I pozabavimo samo njima,okrecuci lice od svoga Gospodara Allaha svt,Koji je sve sto vidimo I sto nevidimo stvorio-vidljivi I nevidljivi Svijet!!!Znaci da nezaboravimo,nesmijemo zaboravitida sejtan (la’netullahi alejh)neprekidno radi na tome kako ce nam uljepsati dunjalucke ljepote I kako je lijepo to sto sto se mi povodimo za nasim strastima.Braco I sestre,ne zaboravimo da svi mi trebamo sjesti I razmisliti KO NAS JE STVORIO i KOME CEMO SE SVI VRATITI!?!? ALLAHU EKBER
Hocemo li biti prozivljeni nakon nase smrti I hocemo li biti pitani za ono sto smo radili tokom nasega zivotana dunjaluku –napravimo subhanallah inventuru nase proslosti I sadasnjosti-gdje smo?!Nemojte misliti da ako budemo u Allaha svt vijerovali,molitvu obavljali,zekat davali,postili I dobra dijela cinili d ace nam to umanjiti nesto na ovom prolaznom dunjaluku jer smo svakako samo putnici ili da cemo biti nesretni i da gubimo sa ovim putem spasa vijerujte vrijeme!NE!!!
Ne,to nije tako,znajte da sve sto budemo radili slijedenjem Kura’ana I sunneta smo insaAllah na pravom Putu,putu spasa I istine te putu sa kojima ce Allaha svt biti zadovoljan insaAllah I put je sa kojima cemo I mi biti insaAllah zadovoljni I streni na dunjaluku I na Ahiretu insaAllah!
‘’…..A dobor koje za sebe unaprijed osigurate naci cete kod Allaha jos vecim
I dobicete jos vecu nagradu.I molite Allaha da vam oprosti,jer Allah prasta I
I milostiv je.’’-Kur’an-Al-Muzzammil,20.

Ovaj ajet nam jasno govori da ako se mi budemo na dunjaluku trudili da sto vise dobrih dijela ucinimo,da cemo za to insaAllah dobiti jos vecu nagradu I bolju nagradu od Allaha svt,Milostivog I na dunjaluku i na ahiretu insaAllah!
‘’Dvije blagodati Allahove su neiskoristene od vecine ljudi:zdravlje I slobodno vrijeme.’’
Ovo sto je Poslanik s.a.w.s rekao je potpuna istina,vecina nas nezna kako ce da iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje koje nam je Allah svt dao!
Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vijeruju I dobra dijela cine, i koji jedni drugima istinu preporucuju I koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’Kur’an-Al-‘Asr
Vecina nas svoje slobodno vrijeme subhanllah trosi u besposlicama,praznim pricama,provodeci vrijeme na kompjuterima na netu,paltalku, facebook ispijanjem kahva uz gibet ili takodje telefoniranjem i GLEDANJEM TELEVIZORA-Sejtana najveceg (raznih serija-nemorala,dnevnika,fudbala i ostalog svega jer niko od njih Allaha svt ne spomene da ga 24.sahata dnevno gledas! paaaa dodji sebi robe Boziji cemu to sve kad ce te Allah svt pitati za dragocijeno vrijeme.Mi dok uz takve stvari gubimo I tracimo svoje dragocijeno vrijeme ogovarajuci ili trazeci mahne svoga brata ili sestre ili cak upoznavajuci nove hanume na netu estagfirullah,Mi nevidimo da nas kafiri unistavaju na sve moguce nacine fizicki,psihicki I medijama-ALLAHU EKBER!!!
Danas na televiziji I na nasim svakodnevnim posijetama internet ate tako I mozemo vidjeti svasta I takodje cuti,a to nije dobor za nas,nasu dijecu,omaldinu I one koi jos lutaju stazama dzehla!Jer ako mi budemo gledali I slusali ono sa cim Allah svt nije zadovoljan,normalno da cemo probuditi strasti I sejtan ce nam to uljepsavati na sve moguce nacine jos vise te cemo samo poceti razmisljati estagfirullah da je to za nas dobro I pocecemo se za tim povoditi estagfirullah.Kao sto smo I sami svijedooci sta se sa nas desava ako se neucvrscavamo uz pomoc Allaha svt ,neucvrscavamo temelju u nasoj lijepoj vijeri,neucvrascavamo svoj din I iman te neucvrscavamo put insaAllah ka Dzennetu.I moramo se boriti na Allahovom svt putu I moliti Allaha svt na nas uputi na pravi put I ucvrsti sve vise .
Uzviseni Allha svt kaze u Kur’an:’’Oni koji se budu zbog Nas borili Mi cemo,sigurno,putevima koji Nama vode uputiti,a Allah je zaista,na strain onih koji dobra dijela cine!’’Kur’an-Al-‘Ankabut,69.
Ako se mi budemo borili u ime Allaha svt I da Njegova rijec bude gornja,a nevjernicka donja I ako se budemo borili da sacuvamo Haqq-istinu koju nam je prenjeo Muhammed s.a.w.s od naseg Gospodara Allaha svt.Poslanik s.a.w.s je rekao :’’Ko se neprijateljski ponasa prema mome robu,Ja cu mu nepraviti rat.Najdraze cime mi se Moj rob priblizava je ono cime sam ga zaduzio(fardovima),a zatim Mi se priblizava nafilama sve dok ga ne zavolim,a kada ga zavolim,onda Ja budem njegov sluh kojim slusa,njegov vid kojim gleda,njegove ruke sa kojima on radi,njegove noge sa kojima on putuje(u svemu tome pazi da se neogrijesi I da nepredje Allahove svt granice I zakon…)
Ako sta zatrazi,to mu dadnem,Ja ga odmah zastitim.’’

Znaci moramo i samo moramo usmijeriti svoj zivot ka robovanju samo Uzvisenom Allahu svt i izvrsavanju dobrih dijela jer se samo tako mozemo spasiti od dzehennemske vatre.I ako to nece biti lahko za nas,naravno da ce nas Allah svt stavljati na raznorazna iskusenja ali mi moramo insaAllah se samo oslonuti na Allah svt i boriti se zu Allahovu svt pomoc i molost da to sver podnesemo u ime Allaha svt sa strpljivoscu i puno sabura,jer cemo za to insaAllah biti nagradjeni!!!

Uzviseni Alalh svt kaze u Kur’anu:’’Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu:’’Mi vijerujemo!i da u iskusenje nece biti dovedeni?A mi smo u iskusenje dovodili i one prije njih,da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu.Zar misle oni koji zla dijela rade da ce Nama umaci?Lose prosudjuju!Onaj ko se boji susreta s Allahom-pa,doci ce ,sigurno,Dan obecani;a On sve cuje i sve zna!’’Kur’an-Al-‚Ankabut,2-5.
Aisa r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s toliko dugo stajao na nocnom (nafila)namazu,da bi mu noge znale oteci,pa mu je rekla:’’Zasto to cinis Poslanice,kada ti je Allah svt oprostio sve prosle i buduce grijehe?’’On joj na to odgovori:’’Zar netreba da se trudim da budem zahvalan rob?’’

A mi danas i mnogima danas trnu ruke od telefona koje drze radi gibeta,noge nam trne ne od nafila subhanllah ,nego od prevelikoga i dugoga sijedenje na stolicama kraj nasih kompjutera zu raznorazne aktivnosti da’we,slusanja predavanja,gibeta,chetana i estagfirullah posijecanja raznoraznih stranica sa kojima Allah svt nije zadoovljan!!!Pa sta da mi kazemo za sebe jer vidimo da su Poslaniku s.a.w.s svi grijesi oprosteni,a vidimo iz sunneta da se Poslanik s.a.w.s trudio i iskreno rpbpvao Allahu svt,te trudio se za sto vise dobrih dijela te nastojao da bude zahvalan Allahov svt rob!!!
Mi zanmo da nam Allah svt nece oprostit grijehe unaprijed,mi moramo insaAllah raditi dobra dijela i moliti Allaha svt da nam oprosti te se moramo iskreno pokajati pa ce nam Allah svt onda insaAllah oprostit!Moramo insaAllah skinuti kosulje dzehla i obuci kosulje ciste bez fleka harama i biti zu Alalhovu svt pomoc optimisti i truditi se i boriti u ime Allah svt –dzihadom protiv svega sto Alalh svt nam zabranjuje i sa cim nije On zadovoljan!
Znajte draga braco i sestre,mi smo ti koji Allah svt trebamo,a ne On nas,i nama treba Allahova svt milost i pomoc i na dunjaluku i na ahiretu insaAllah te oprost ali kao je zasluziti –znaci samo drzanjem Allahovih svt gradnica,Kur’an i sunneta!
Ebu Zerr Dzundub ibn Dzunade r.a. pripovijeda da je cuo od Poslanika s.a.w.s slijedece-hadis-kudsi:’’O moji robovi,Ja sam sebi zabranio nasilje(zulum), a i vama sam ga ucinio zabranjenim,pa nemojte jedni drugima nepravdu ciniti.O robovi moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi,pa od Mene uputu trazite, a Ja cu vas uputiti.O robovi Moji ,svi ste vi gladni,dok vas Ja ne nahranim,pa trazite od Meine hranu da bih vas nahranio.O robovi Moji,svi ste vi neodijeveni,dok vas Ja ne obucem,pa trazite od Meine odijecu,kako bih vas obukao.O robovi Moji,vi grijesite nocu i danju,a Ja oprastam sve grijehe,pa trazite od Meine oprost da bih vam oprostio.O robovi Moji,sta god vi uradite,niste u stanju Meni stetu nanjeti,niti Mi kakvu korist uciniti.O robovi Moji,kada bi svi ljudi i dzinni,od prvoga do posljednjeg bili toliko pobozni kao sto je nabogobjazniji medju vama,sve to nebi uvelicalo Allahovo carstvo.O robovi Moji,kada bi se svi ljudi i dzinni skupili na jdnom mijestu,i od Meine zatrazili sve sto zele,zatim Ja svakom onom dao sto je trazio,to nebi umanjilo ono sto Ja posijedujem ni onoliko koliko bi umocena igla u more umanjila vodu mora.O robovi Moji,samo se radi o vasim dijelima,Ja cu ich sve zabiljeziti,zatim cu svakom dati ono sto je zasluzio,pa ko nedje dobro (hajr);neka bude zahvalan Allahu svt,a ko nadje lose (serr),neka ne kori nikoga drugog osim sebe!’’

Budimo iskreni i priznajmo da je Allah svt najpravedniji sudac,te da nikome zulum ne cini ni koliko trun.Mi smo sami sebi krivi i mi sami sebi nepravdu cinimo,te smo ti koji smo ponekad i sejtanu (la’netullahi alejh)poslusni,jer nam dosaptavaju pored ovako jasnih lijepih dokaza koje Allah svt kaze u Kur’anu:’’Ali,nevijernici lakomisleno slijede strasti svoje,-a ko ce na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio?-njima nece niko u pomoci preteci.’’Kur’an-Ar-Rum,29.
Zar ima neko ko nebi zelio nagradu Allaha svt,milost i oprost,a znajte da Allahu niko ne moze umaci!
Zato braco i sestre,primite pouku iz naroda prije nas iz svih dokaza Kur’an i sunneta i nedopustite sejtanu da preovladava vama i nasim dusama.Pokajmo se iskreno Allahu svt jer jedino On prima pokajanje i Milostiv je,prije dana u kojem nece biti sumnje i dana polaganja ispita!!!!
Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Cuvaj se strasti!!!

Uistinu covjek musliman, a posebno mladic i djevojka se treba dobro paziti i cuvati strasti. Grijesenje na koje ga navedu strasti, je uistinu, tesko i bolno. Ono ga odvodi u zabludu - nakon istine, prlja njegovo srce - nakon sto je bilo cisto i upropastava njegov smireni i uredni zivot. Da nas Allah sacuva od toga...amin

Allahov Poslanik s.a.w.s., kaze: "Doista, poznajem ljude iz svog ummeta, koji ce se na Sudnjem danu pojaviti sa djelima poput bijelih Tihamskih brda, ali ce ih Allah rasprsiti." Sevban upita: "Allahov Poslanice, opisi nam ih, priblizi nam ih kako ne bismo bili takvi. Allahov Poslanik s.a.w.s rece: "To su vasa braca, vaseg roda; nocu klanjaju kao i vi, ali kada se osame s Allahovim zabranama, prekrse ih." (Ibn Madzeh)

Koliko je mladica, cija su srca bila bogobojazna i ispunjena velikom ljubavlju prema Allahu subhaneh i Njegovoj vjeri, a koji su zbog grijeha i strasti u tome sasvim zastranili? Osjecali bi slast i radost u namazu medjutim, zbog svojih grijeha oni to vise ne osjecaju. Bili bi ljubomorni prema Allahovoj vjeri i sprjecavali bi zlo, a upucivali na dobro ali zbog grijeha oni to vise ne cine - jer ne mogu, nemaju snage. Strahovali bi od Allahove kazne i zudili bi za Dzennetom i njegovim uzitcima, ali... "Ono sto su radili prekrilo je srca njihova..." (Al-Mutaffifun, 14)

Subhanallah, takvima polahko odlazi njihova vjera a da i ne primjecuju. Kada bi im neko rekao: "Evo vam citav dunjaluk, dajte nam svoj iman i vjeru", oni na to, vjerovatno, ne bi pristali. Jer ko bi to dao svoju vjeru, svoj iman, svoju uputu, nakon zablude? Ne, oni to ne bi dali niposto. Medjutim, mozda na jedan drugaciju nacin, oni znatno jeftinije prodaju svoju vjeru. A to je stalnim grijesenjem i prljanjem srca grijesima. Da nas Allah sacuva od sejtanskih spletki, amin.

I uistinu, kada covjek pocne da cini grijehe, gledajuci u ono sto je haram, s vremenom mu taj grijeh postaje "normalan" tako da se vise i ne osjeca "krivim" zbog toga. I njegova teoba postaje puka formalnost. Takav se kaje cesto "reda radi" a koliko je njegova teoba ispravna, to samo Allah zna. Ali neka...covjek se ipak stalno treba kajati. Ali ipak, ne zaboravimo cinjenicu da taj grijeh covjeku moze uci u srce pa da se on tesko toga kotarise.

Od opasnih radnji koje covjeka mogu zadesiti na putu grijesenje jeste da covjek, ne dao Allah, zavoli taj grijeh. To je opasnije i od samog grijeha. Imam Ibn Kajjim el Dzevzijj kaze: "Radost prilikom cinjenja grijeha je teza kod Allaha od samoga grijeha.
Nepostojanje stida od meleka s lijeve strane i meleka s desne strane, koji te gledaju i tvoje grijehe zapisuju, teze je kod Allaha od samoga grijeha."


Takvih slucajeva ima na veliku zalost mnogo, a sve je to zbog ne slijedjenja Allahove upute kada nam je izmedju ostalog objavio: "A kad te sejtan pokusa na zle misli navesti, ti zatrazi utociste u Allaha, jer On, uistinu, sve cuje i zna sve." (El-Fussilet, 36)

"Oni koji se Allaha boje, cim ih slabazan sejtanska dodirne, sjete se Allaha, i odjednom dodju sebi." (E-E'raf, 201)


Da bi popravio svoje stanje moras, brate i sestro, prije svega, da zatrazis pomoc i utociste kod Uzvisenog Allaha, jer je On Jedini koji covjeku moze u takvim slucajevima pomoci. Uputi dovu Uzvisenom Allahu i cvrsto oduci da se neces vracati grijehu a zatim - jer samo to nije dovoljno - na tom putu, ulozi maksimum truda kako bi zadrzao stanje odlucnosti i predanosti Allahovoj volji.

Zgodna prilika za dovu i iskrenu teobu jeste nocni namaz. Kada je covjek sam sa svojim Gospodarom, da Mu se otvori i pozali i iskreno zamoli za pomoc i spas. Vrijedan spomena je hadis u kojem se kaze da se Uzviseni Allah spusta na nama najblize nebo kako bi oprostio, pomogao i ispunio zelju onima koji ga budu molili u zadnjoj trecini noci.

Zato iskoristi tu priliku i zamoli svoga Gospodara za pomoc...jer nijedan insan ti u tome ne moze pomoci kao sto moze pomoci Uzviseni Allah. On zna tvoje stanje bolje od ikoga...zato se Njemu pozali i zamoli za pomoc i iskreno odluci da se vise neces vratiti grijesenju, a zatim se maksimalno trudi kako bi bio daleko od grijesenja.


Navest cemo nekoliko recepata protiv slijedjenja strasti:

1. Iskrena pokornost i cinjenje ibadeta. Dova Allahu za ozdravljenje;

2. Obaranje pogleda i cuvanje cednosti spolnih organa; "...i koji stidna mjesta svoja cuvaju." (El-Mu'minun,5);

3. Izbjegavanje mjesta na kojima se ne spominje Allah i na kojima se cine grijesi;

4. Ustrajnost u cinjenju dobrih djela;

5. Serijatski brak.
"I jedan od dokaza njegovih jeste to sto za vas, od vrste vase, stvara zene da se uz njih smirite, i sto izmedju vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmisljaju." (Er-Rum, 21)

Poslanik s.a.w.s. je rekao: "O skupino omladine, ko ima mogucnosti neka se ozeni, jer je to bolje za pogled i cednije za spolni organ. A ko nema mogucnosti, onda neka posti, jer mu je post stit." (Buharijj, Muslim, Tirmizijj)

Molimo Uzvisenog Allaha da se smiluje,da nas sacuva prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i nevidljiva, da nam podari sabura na putu cednosti, da omoguci brak onima koji to zele, da im oprosti i popravi njihovo stanje. Amin.


Ali, šta je to Tevba-pokajanje?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

 
Zašto da učinim tevbu?

Pitaš se hmm: „Zasto da ostavim internet i chetanje,upoznavanje novih prijateljica na netu-koje mi nisu ko dozvoljene dok mi hanuma spava...Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego dobijes odgovor  na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)
  

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.
  

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.
  

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)
   

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)


Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.

 
Vrijednost pokajanja

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Kada govorimo o pokajanju-tewbi, povratku Milostivom, ne možemo a da ne spomenemo argumente koji ukazuju na vrijednost pokajanja, povratka Milostivom. To sve s ciljem ne bi li se u našim srcima probudila i pojavila želja za pokajanjem, povratkom Milostivom Allahu, želja za ostavljanjem loših navika, ostavljanju osobina koje ne doliče razumnom insanu, želja da se zasluži Allahova milost i njegova vječna nagrada koju je pripremio za pokorne robove.

1- Pvratkom Milostivom čovjek ulazi u skupinu Allahovih miljenika, onih koje On voli. Može li razuman čovjek, muslima, očekivati veću i bolju nagradu?! Da imamo priliku još na dunjaluku da učinimo djelo zbog kojeg ćemo postati Allahovi miljenici, one koje On voli.
Kako bi se veselio svako do nas kada bi predsjednik neke države javno izjavo da nas voli, pa kako treba da se veselimo ljubavi Uzviženog, Stvoritelju predsjednika i onih kojima predsjedavaju. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“

2- Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.) Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“

3- Iskrenim povratkom Allahu čovjek stiče pravo da mu Allah oprosti njegove grijehe, i ne samo to, već da njegova loša djela pretvori u dobra. Takav vid ophođenja ne možemo naći osim kod Milostivog Allaha. Na dunjaluku ako nekome naneseš nepravdu i zatražiš halal, ako ti halali to je velika počast i to ukazuje na velićinu ličnosti te osobe. Dok je milost Allahova tolika, ne samo da prašta grijehe onima koji se pokaju, već će njohove grijehe pretvoriti u dobra djela. Kaže Milostivi: “A onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“

Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio. Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.

3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom
.
4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.

5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka. Kako od takvih osoba očekivati da budu korisni društvu u kojem žive i da vrate islamu i muslimanima ugled koji su nekada imali?!

Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.


Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Kajem ti se Gospodaru moj Uziviseni koji sve vidis,pa i crnog mrava u zemlji subhnallah,OPROSTI NAM NASE GRIJEHE i smiluj nam se ,ojacaj nas na Tvom putu,ojacaj nase korake,nas iman i priblizi nas sebi,sacuvaj nas prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i ne vidljiva,smiluj nam se i oprosti,sacuvaj nas Dzehennemske vatre i sa svojom milosti nas uvedi u Dzennet-amin

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk

http://www.youtube.com/watch?v=ULpoVhrnDhA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=nmRko7Difuk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=YpdUh--8QYg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=sKQNGU0H1_A&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=TFNWl61X5iA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=K1q0ujf1AaA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Sl-SH3X0dW4&feature=related



20.02.2012.

O Ti koji lutas vidi sta kaze Allah u Kur'anu o Isa a.s. (Jesusu),sin Merjemin (Marijin)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

O Ti koji lutas vidi sta kaze Allah u Kur'anu o Isa a.s. (Jesusu),sin Merjemin

Kur'an o Isa a.s. (Jesusu),sin Merjemin


Samo rodzenje Isa a.s.je bilo mu'dziza i to rodenje nam Allah dz.s. detaljno opisuje u Kur'anu. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukucana svojih na istocnu stranu povukla. I jedan zastor da se od njih zakloni uzela. (Maryam, 16.) Dok je ona kao petnaestogodisnja djevojka bila u ibadetu Allah dz.s. joj posla meleka Dzibrila: Mi smo k njoj meleka Dzibrila poslali i on joj se prikazao u liku savrseno stvorena muskarca. "Utjecem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojis!" -• uzviknu ona. (Maryam, 17.-18.) Ruhul-Kudusje Dzibrili to je jedna od najvecih gresaka krscana koji ga smatraju jednim od tri bozanska bica, a oni su: otac, sin i sveti duh, iako je ocito i jasno da je Ruhul-Kudus zapravo Dzibril a.s. Merjem se cudila ko je ovaj da ulazi u osamljeno mjesto koje ne posjecuje niko osim Zekerijjaa a.s."Ako se bojis Allaha ne cini mi zlo", uplaseno mu rece. "A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" - rece on - "da ti poklonim djecaka cista!" "Kako cu imati djecaka" - rece ona - "kad me nijedan muskarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica! " (Maryam, 19. -20.) Nisam pocinila blud i nikad sa muskarcem nisam bila, pa kako eu roditi dijete?! "To je tako! " - rece on. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko,' i zato da ga ucinimo znamenjem Ijudima i znakom milosti Nase. Tako je unaprijed odredeno!" (Maryam, 21 .) Unaprijed je bilo tako odtredeno. Dzibril je puhnuo u Merjemin otvor haljine i to bi dovoljno da ona zanese. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. (Maryam, 22.) Merjema se osami dalekô od svoje porodice sve dok ne osjeti da ce roditi. Tada napusti to mjesto i udalji se od njih. Iduci tako dode do mjesta danas poznatog kao Bejtu l'ahm. Pred tim gradom ona osjeti jake bolove, bili su to porodiljski trudovi. Taj bol je primora da se zaustavi pored sasusenog stabla palme.s I porodajni bolovi prisilise je da dode do stabla jedne palme. "Kamo srece da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" ' uzviknu ona. (Maryam, 23.) Merjem se tu poboja sramote, sta ce reci Ijudi i kako ce se sa djetetom vratiti svojoj porodici. Zacu glas koji je dopirao ispod nje, jedni kazu da je to bio glas Isa, a.s. dok drugi smatraju da je to bio glas Dzibrila a.s.. I melek je, koji je bio nize nje, zovnu: "Ne zalosti se, Gospodar tvoj je dao da nize tebe potok potece. Zatresi palmino stable, posut ce po tebi datule svjeze." (Maryam, 24.-25.) Pogledala je ispod sebe i ugledala Allahovo cudo, rijeka je potekla na mjestu na kojem je stajala. Cudna joj je bila i naredba da rukom zatrese palmino stable jet je znala da je ono cvrsto i nepomicno. Allah htjede da se dogodi jos jedna mu'dziza, ona zatrese stable na kojern nije bilo ni grana, a kamoli datula. Nakon sto zatrese stable, pocese pred nju padati zrele datule. Te joj je bila opskrba, hrana i pice. Pa jedi i pij i budi vesela! (Maryam, 26.) Ova cuda je smirise, ona shvati kako je to Alîahova odredba i direktno uplitanje Svemoguceg. Dode joj naredba: A ako vidis covjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da cu sutjeti, i danas ni s kim necu govoriti." (Maryam, 26.) Vrati se svojoj porodici noseci dijete, oni joj rekose: I dode ona s njim porodici svojoj, noseci ga. "O Merjemo," -rekose oni "ucinila si nesto necuveno! Ej ti, koja u cednosti licis Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica." (Maryam, 27.-28.) U ajetu se kaze: "O sestro Harunova, " u vecinipredaja stoji da je ona imala brata po imenu Harun. U sahih-hadisu se spominje kako je Muhammed s.a.w.s. poslao izaslanika krscanima Nedzrana kojeg, nakon sto im prouci ajete o Merjemi, upitase:''Kako za nju kazete da je sestra Harunova kad je on zivio mnogo prijenje? Ashab im ne znade odgovoriti na to pitanje, vrati se i upita o tome Poslanika s.a.w.s. pa mu on rece: -Zar ti nije poznato da su oni svoju djecu nazivali imenima ranijïh poslanika?! Nije to bio poslanik Harun nego brat nazvan po imenu poslanika. Neki mufesiri kazu kako "O sestro Harunova" znaci: O ti koja u ibadetu licis na Haruna a.s.. "Imran je bio poznat i cestit, prvak medu svestenstvom, majka je takoder bila poznata po svojoj cestitosti, pa kako si ti mogla neudata roditi dijete, pa ti siiz cestite i uzorne porodice"- govorili su joj Ijudi. Ona im nista na to nije odgovarala samo je rukom pokazivala na novorodence. Oni shvatise njen isaret. A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u besici?" ' rekose. (Maryam, 29.) Kako da razgovaramo sa djetetom tek rodenim koje jos nije u dobu kada djeca pricaju!? Ovdje se dogodi jos jedna Allahova mu'dziza, to dijete progovori i rece: "Ja sam Allahov rob" * ono rece. (Maryam, 30.)
Svi prisutni zanijemise, jedni druge su usutkivali govoreci: Cujte, poslusajte ovo, tisina! Svi su nijemo gledali u njega, a on im ponovi: "Ja sam Allahov rob" - ono rece - "meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uciniti i ucinice me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredice mi da dok sam ziv namaz obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!" (Maryam, 30.-33.)

Allah dz.s.kaze: To je Isa, sin Merjemin ' to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nesto odluci, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bude. (Maryam, 34.-3S.) Mali Isa im rece: To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju. (Maryam, 36.) Tako je bilo rodenje Isa a.s. Nije Allah dz.s. Sebi uzeo Isa'a za sina, On je Uzvisen od toga, On o zabludama krscana kaze: Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Merjemin!" A Mesih je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i môme i vasem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah ce mu ulazak u Dzennet zabraniti i boraviste njegovo ce Dzehennem biti; a nevjernicima nece niko pomoci." Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga sto govore, nesnosna patnja ce, zaista, stici svakog od njih koji nevjernik ostane. Zasto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prasta i samilostan je. (Al-Ma'ida, 72.-74.) Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici * a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmecu. Reci: "Kako se mozete, pored Allaha, klanjati onorne koji vam nije u stanju kakvu stetu uciniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve cuje i zna?" (Al-Ma'ida, 75. -76.) Pogledajte, pa zar je potrebno bozanstvu da hranu jede! Allahu ne treba niko da mu pomaze, jer onaj kome je to potrebno je nemocan i ogranicen, a Njega nista ne ogranicava. Allah dz.s. u brojnim ajetima govori o zabludama krscanstva, svakako da su najupecatljiviji ajeti o tome rijeci Uzvisenog u suri Al-Ihlas: Reci: "On je Allah - Jedan! Allah je Utociste svakom! Nije rodio i roden nije, i niko Mu ravan nije!" (Al-Ihlas, 1 .-4.) U sahih-hadisu kojeg biljezi Buharija, Allahov Poslanik s.a.w.s. kaze:s Uzviseni Allah kaze: "Covjek me uvrijedio, a on to ima pravo, tvrdi kako ja imam sina a ja sam jedan i Utociste svemu, nisam rodio i rodjen nisam i Meni nema niko ravan. " (El-Bidajetu ven-nihaje, 2/75, Buhari, hadis 4975.) U drugom hadisu kojeg takoder biljezi Buharija stoji: Niko nije strpljiviji od Allaha dz.s. na uvredama koje cuje, oni Mu pripisuju sudruga i pripisuju Mu sina, a On im opet opskrbu i zdravlje daje. (Muslim, hadis5016.) Merjemu njezin narod optuzi za blud govoreci kako je govor novorodenceta samo magija i sihr. Zidovi je od tog dana nazivaju - bludnica i prostitutka! A Isa a.s. od tada nazivaju ga - sin bludnice! Allah dz.s. o njima kaze: I zbog nevjerovanja njihova i zbog iznosenja teskih kleveta protiv Merjeme. (An-Nisa1156.) El-Euhtan je najgori oblik lazi. Ima li veceg cuda od rodenog djeteta bez oca! Ranije je Allah, stvorio Adema, takoder bez oca, pa cak i bez majke. O tome Allah, Je, kaze: Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi. (Alu 'Imran, 59.) Taj Buhtan - najteza laz kojom oni tvrde da Allah ima sina - je razlog Njegove velike srdzbe na one koji iznose takve lazi:' Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!" Vi, doista, nesto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe sto Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete ta svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog traziti utociste! On ih je sva zapamtio i tacno izbrojio, i svi ce Mu naSudnjem danu doci pojedinacno. (Maryam, 88.-9S.) Zar onaj koji je izmislio i stvorio nebesa i Zemlju i u takvorn skladu ih ucinio da ne moze stvoriti dijete bez oca i majke?!! Isa a.s. je rastao u Bejtu Lahmu, bio je ucen, ali otkako je tada u besici progovorio vise nije pricao. Sutio je sve dok nije napunio godine u kojima djeca obicno progovaraju. Mu'dziza govora u besici je bila samo tada kad im se obratio i rekao im ko je on i kako je roden. Benu Israil ga se poceo bojati, mnogi su govorili kako ce kraj zalutalog naroda biti u njegovom vremenu, bojali su se da ce upravo on ukazati na svu njihovu pokvarenost i zabludjelost. Pocese ga pratiti, majka ga je pomno cuvala, plaseci se za njega. On se vrati ponovo u Bejtul-Makdis u mjesto zvano Tell na uzvisenom mjestu sa vodom i usjevima. O Merjemi i njenom sinu Isau a.s. Allah dz.s. kaze: Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekucom vodom nastanili. (Al-Mu'minun, 50.) Rastao je Isa a.s. tragovi dobrote, ucenosti i mudrosti su bili na njemu ociti, ali jos uvijek nije Ijudima pokazivao da je poslanik, nije ih pozivao u islam sve dok nije napunio trideset godina. U njegovoj tridesetoj godini Allah dz.s. mu dade lndzill on poce Ijude pozivati: Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indzil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoder bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali. (Al-Maide, 46.) Komentatori Kur'ana i historicari su jednoglasni u misljenju da je Isa a.s. primio objavu Indzila u svojoj tridesetoj godini zivota. Sa Indzilom se pokazase i mu'dzize kao potvrda njegovog poslanstva. Velike mu'dzize koje Kur'an spominje su: I poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara vaseg: napravicu vam od ilovace nesto poput ptice i puhnucu u nju, i bice, voljom Allahovorn, prava ptica." (Alu'Imtan,49.) Dakle, iz ajeta se jasno vidi kako Isa a.s.nije bio poslan kao poslanik svim Ijudima, nego samo kao poslanik narodu Benu Israil. Svaki poslanik je bio poslan samo jednom narodu, osim Muhammeda s.a.w.s. koji je poslan svim svjetovima. Upravo je to jedna od posebnosti naseg Poslanika s.a.w.s. Nije Isa a.s. bio potpomognut samo jednim cudom - mu'dzizom. Od gline je pravio nesto poput ptice sto bi postalo ptica od krvi, mesa i perja, koja leti. Oni su to ocima svojim gledali, ali opet su ga u laz ugonili. Od Isaovih mu'dziza je bilo i ozdravljenje bolesnih koje je bilo i ostalo medicinski fenomen: I iscijelit cu slijepa od rodenja, i gubava, i ozivljavat eu mrtve, voljom Allahovom. (Alu 'Imran, 49.) Sve to nije bilo dovoljno da povjeruju! Uz sve to Isa im je donio jos neoborivih dokaza o svorn poslanstvu: Kazivat cu vam sta jedete i sta u domovima svojim gomilate; to ce, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete. (Alu 'Imran, 49.) Svakako da je najvece cudo koje su vidjeli bilo ozivljenje mrtvog. U predajama se spominje da je Isa a.s.

Allahovom dozvolom ozivio cetvericu Ijudi, to ozivljenje je bilo odvojeno, cetiri osobe na cetiri razlicita mjesta su ustale iz kabura pred pripadnicima Benu Israila. I da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mené, i da vam dopustim nesto sto vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vaseg - zato se Allaha bojte i mené slusajte Allah je doista i moj i vas Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put! (Alu 'Imran, 50.-51.) Isa a.s. dokinu neke propise koji su im ranije, u Tevratu, bili zabranjeni. Uprkos tome i uprkos svim tim brojnim ajetima, Benu Israil ni u sta od toga ne povjerova! Allah dz.s. o njima kaze: A kada se Isa uvjerio da oni nece da vjeruju, uzviknuo je: "Koji ce biti pomagaci moji na Allahovom putu?" "Mi" - rekose ucenici "mi cemo biti pomagaci Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a. ti budi svjedok da smo mi poslusni Njemu." (Alu 'Imran, 52.) Sta hocete vise od toga: objava od Allaha, ozivjeli mrtvaci, btojni ajeti, i opet ne vjerujete! O Isaovim ucenicima - havarijjunima, Allah dz.s. u dr ugom ajetu kaze: O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao sto su ucenici rekli: "Mi cemo pomoci Allahovu vjeru!" - kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: "Hocete li me pomoci Allaha radi?" (As-Saff, 14.) Njih je bilo po nekima svega sedamnaest, a na osnovu vecine predaja svega dvanaest. I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali * protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili. (As-Saff, 14.) Allah dz.s. ce kasnije uciniti da ucenje krscana bude brojnije i jace od ucenja zidova, uprkos malom broju havarijjuna koji ce nakon Isaove smrti Ijude poduciti ucenju kojem je pozivao Isa a.s. Komentatori Kur'ana o ovom ajetu kazu da su se Ijudi podijelili u tri skupine: Oni koji tvrde da je Mesih bog, da je boziji sin i oni koji kazu da je on Allahov rob i poslanik, a takvi su manjina medu krscanima. Upravo misljenje te manjine je i misljenje Muhammedovog, Mï, ummeta koji je na kraju i pobijedio svoje neprijatelje zidove i krscane kao sto je u ajetu receno. Tako mali broj Isaovih sljedbenika - havarijjuna povjerova u istinitost onoga cemu ih je pozivao Isa a.s. Pored njihove malobrojnosti patili su i od sumnje u ispravnost onoga u sto su vjerovali. Jednog dana, uprkos brojnim mu'dzizama, htjedose da se dogodi nesto sto ce ih ucvrstiti u njihovom vjerovanju, rekose: A kada ucenici rekose: "O Isa, sine Merjemin, moze li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" - on rece: "Bojte se Allaha akostevjernici." "Mi zelimo" - rekose oni - "da s nje jedemo i da nasa srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci." (Al-Maida, 112.-113.) Hocemo jedno takvo cudo poslije kojeg se vise nikada necemo dvoumiti i koje ce se obistiniti samo nama, onako kako mi to zatrazimo od tebe, dai mi jedemo i da nam se srca smire u vjeri! Mi ti vjerujemo i zelimo samo da nam se srca smire. Isa je dugo i uporno u dovama molio Allaha da mu da ono sto ovi traze od njega. Allah mu primi dovu: Isa, sin Merjemin, rece: "O Allahu, Gospodaru nais, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i cudo Tvoje, i nahrani nas, aTi si hranitelj najbolji!" "Ja eu vam je spustiti" - rece Allah - "ali eu one medu vama koji i posîije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetunecukazniti." (Al-Maida, 114.-115.) Postoji predaja po kojoj su pozvali i Benu Israil da jede sa njima. Vidjeli smo da kad god su narodi trazili mu'dzizu i ona se obistinila tacno onako kako su oni zahtijevali. Ako bi i nakon toga ostali u nevjerovanju - svi bi bili unisteni. Tako je bilo ranije sa Salihovim narodom i devom. I bi spustena trpeza iz Dzenneta medu njih, oni su je ocima svojim gledali i rukama kusali. I pored toga ostase u nevjerovanju! Svaki od njih je prevario Isa a.s. kao sto cemo vidjeti. Ljudi pocese govotiti o Isau, o njegovim cudima i novoj vjeri kojoj poziva. Zidovi se pobojase da ce njihovi svestenici i kraljevi postati zaboravljena proslost, da ce ga Ijudi poceti slijediti te da ce izgubiti svjetovnu i vjersku dominaciju na zemlji. Zidovsko svestenstvo dogovori urotu i odose kod vladara tih krajeva koji je bio pod rimskim patronatom. Pocese ga upozoravati i govotiti mu kako Isa za sebe kaze da je kralj svih zidova i da ce jako brzo preoteti vlast od njega. Vladar se poboja za svoj prijesto, naredi da mu dovedu Isaa a.s. kako bi ga pogubio i razapeo. Osudenike na smrt tog vremena su ubijali tako sto bi ih zive prikovali ekserima na veliki krst i oni bi umirali u velikim mukama. Obicno bi umirali tek narednog dana poslije raspeca. Zidovi su poceli tragati za Isaom da ga ubiju. Sve to se dogodilo svega tri godine nakon pocetka njegovog poslanstva. Samo toliko su mogli otrpjeti istinu i podnijeti poziv tog Allahovog poslanika. Allah dz.s. o Isau a.s. kaze: On ce govoriti Ijudima jos u kolijevci, a i kao odrastao. (Alu 'Imran, 46.)

El-kehl, spomenut u ovom ajetu, je period nakon napunjenih trideset godina zivota. Mnogo je predaja koje govore o podizanju Isaa a.s. u nebo. Sve te predaje su israilijati tj. prenesene su iz Tevrata i Indzila. Nisam u sahih predajama o tome nasao nista osim samo jedan hadis kojeg biljezi Nesaija, a on ispunjava uvjete koje je postavio Muslim. To je najjaci hadis po ovom pitanju. Zbog iskrivljenosti Tevrata i Indzila necemo navoditi te predaje nego cemo se zadovoljiti ovom Nesaijinom predajom: Kada je Allah htio da podigne Isaa a.s. na nebo, Isa a.s.Je ujednoj kuci izasao pred dvanaest svojih drugova. Iz glave kao da 'mu kaplje iako nije mokra. Rece im: "Koji od vaspristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mené, on ce bitimoj drug u Dzennetu? " U stade najmladzi medzu njima i rece: "Ja pristajem. " Isa a.s., mu rece: "Sjedi! ", ponovi im istopitanje drugi i treci put, i svaki put se javljao samo taj mladic. Pa je rekao: "Tisi on", a Allah je dao da lici na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorcic na krovu kuce i Isa je uzdignut na nebo. Zidovi organiovase potragu za njim. Nadzose mladica koji mu je slicio, ubise ga i razapese. Sljedbenici lsaa se idejno razidzose na tri grupe. ]edna kaze: Bog je bio meâu nama kolikoje htio, a zatim se popeo na nebo. " To su jakubiti. Druga grupa kaze: "Medzu nama je bio Bozji sin kolikoje htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi. " To su nestorijanci. I treca grupa kaze: "Medzu nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao. " To su muslimani. Dvije nevjernicke grupe su se meâusobno potpomagali protiv muslimanske i unistile su je. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda s.a.w.s. sa objavom,pa je din - vjera grupe koja je vjerovala, u doba Isaa a.s. postala snaznijom od one koja nije vjerovala. (Nesaijev Es-sunenul kubra, 6/489, hadis 11591.) Medzu vama je jedan koji ce me zanijekati dvanaest puta. Doci ce da me ubiju, pa ko od vas bude spreman da se zrtvuje umjesto mené, Allah ce ga uciniti potpuno slicnim meni. Najmladzi od njih se javi. Pred njihovim ocima se promjeni izgled tog mladica i on posta poput Isa a.s. Potom ugledase kako Allah Sebi uzdize Isaa,a.s., kroz prozor na krovu kuce u kojoj su bili. Zidovi uhvatise havatijjune, svi priznase da su Isaovi sljedbenici, osim jednog koji je govorio: "Ne, ja nisam njegov sljedbenik." Zidovi ga pustise, pa ga opet privedose i on ponovi kako nije jedan od Isaovih sljedbenika, pa ga pustise, a Ijudi pocese govoriti o jednom odbjeglom sljedbeniku i tako on dvanaest puta zanijeka poslanstvo Isa a.s. Zidovi se pobojase osvete u slucaju da pogube svih dvanaest havarijuna, ostavise ih u zivotu pod uvjetom da oni ne pozivaju u vjeru koju su ucili od Isaa a.s. I oni pocese Ijude tajno pozivati. U krscanstvo se pozivalo jedino tajno, i to punih dvije stotine cetrdeset godina. Ta vjera posta javnom tek nakon sto je prihvati jedan od rimskih imperatora po imenu Konstantin. Povjerova u krscanstvo ali u njega unese dio idolopoklonstva. Do tada niko nije vjerovao u trojstvo u koje danas krscani vjeruju. Konstantin je izmislio crkveni kler i udario temelje danasnje krscanske dogme.I danas postoji krscanski pravac unitarista koji su monoteisti, imaju svoje crkve i Indzil u kojem nema sirka, koji nazivaju Barnabino jevandzelje. Oni su danas jedni od najmalobrojnijih crkvenih zajednica. Sa pojavom islama se pokazala zabluda crkvenog ucenja i prirodnost islama je postala svima ocita: Pa smo Mi one koji su povjerovali - protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili. (As-Saff, 14.) Allah, Je, kaze: I zbog rijeci njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo. Oni koji su se o njemu u misljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu nista pouzdano znali, samo su nagadali; a sigurno je da ga nisu ubili. (An-Nisa, 157.) Neposredno nakon Isaove smrti havarijjuni su se u misljenju razisli. Govorili su: "Ako su ubili havarijjuna gdje je onda Isa a.s. a ako su ubili Isa a.s. gdje je onda jiavarijjun, jedan od njih fali, gdje je?!" Sigurno ga nisu ubili, nego: Vec ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar. (An-Nisa, 158.) Allah dz.s. je Isa a.s. ucinio jednim od velikih predznaka Sudnjeg dana. O tome On kaze: I on je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put. (Az-Zuhruf, 61.) Podignut je Isa a.s. na nebo na kojem je i danas ziv i pojavit ce se na Zemlji neposredno pred pocetak Smaka svijeta da ubije Dedzdzala. Muhammed s.a.w.s. u sahih-hadisu, kojeg biljezi Ahmed i Ebu Davud kaze: Poslanici su braca po istom ocu,: Majke su im razlicite, a vjera im je jedna, ja sam najpreci covjek Isau sinu Merjeminom jer izmedzu mené i njega nije bilo poslanika. (Ahmedov Musned, hadis 9259.) Petsto sezdeset godina je covjecanstvo bilo bez poslanika, to je period izmedu Isa a.s. i Muharnmeda s.a.w.s. Sici ce Isa a.s.pa kad ga vidite, prepoznajte ga: Covjek srednjeg rasta, crveno-bijele boje, na njemu dva odijela blijedocrvena, iz glave kao da mu kaplje iako nije mokra. On ce razbiti krst, ubiti svinju, ukinuti dziziju, pozvati Ijude u islam, a. Allah ce u njegovo vrijeme sve vjere unistiti izuzev islama i unistit ce Allah, u vrijeme njegovo, Mesiha Dedzdzala. Zatim ce se uspostaviti sigurnost na Zemlji. (Ahmedov Musned, hadis 9259.) Nema covjeka koji nece smrt okusiti. Isa a.s. je ziv, ali ce i on smtt okusiti na dunjaluku i na njemu ce biti pokopan. Allah dz.s. govori o Isa a.s. u Kur'anu: A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio Ijudima: 'Prihvatite mené i majku moju kao dva boga uz Allaha!'" - on ce reci: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilicïlo da govorim ono sto nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to vec znas; Ti znas sta ja znam, a ja ne znam sta Ti znas; Samo Ti jedini sve sto je skriveno znas. Ja sam im samo ono govorio sto si mi Ti naredio: 'Klanjajte se Allahu, i môme i svome Gospodaru!' I ja sam nad njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi Ti dusu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdis." (Al-Maida, 116.-117.) O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rijec Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog - hvaljen neka je On! - zar On da ima dijete?! Njegovo je ono sto je na nebesima i ono sto je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok. Mesihu nece biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najblizim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah ce ih sve pred Sebe sakupiti. (An-Nisa' 171.-172.) Poslije Isaa a.s. nije dosao poslanik, osim Muhammeda s.a.w.s. koji je bio najodabraniji i najbolji medzu njima, neka je Allahov selam i salavat na svih njih.

http://www.youtube.com/watch?v=dBsf8xWnegM

http://www.youtube.com/watch?v=XyzgomCSGJE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=mEL5MnPYLeU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=tl3ZkNoejfw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=y9188sx3KkE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=nh6pFwDiyjs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=m-qxpf_yX88&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=BjJ7cSfEK_Y

http://www.youtube.com/watch?v=2O2H7Fme4J4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=l-K91-eEOS4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=6bNO6iM5krA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=BoYhan_cXCU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=6bNO6iM5krA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aeYBt7m9v0Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=oSYBH1yNmjA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=WynmJf5zdgg&feature=player_embedded

 

19.02.2012.

Ko je bio Ibrahim alejhisselam?! (Abraham )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Ko je bio Ibrahim alejhisselam?! ( Abraham )

Rođenje i život u Mezopotamiji

Ibrahim, alejhisselam,je bio Allahov vjerovijesnik , Allahov prijatelj rođen je, vjerovatno, početkom ili u prvoj polovici drugog milenija prije Mesiha Isaâ, alejhisselam, (između 2000. godine i 1500. godine prije Mesiha Isaâ, alejhisselam) u Mezopotamiji, i to, kako se prenosi, u gradu Uru. On je potomak Nuhovog, alejhisselam, sina Sema. U ta davna vremena Mezopotamija je bila pod vlašću babilonskih kraljeva koji su bili mnogobožačke vjere pa je to bila službena državna vjera, ali je politeizam bio i općeprihvaćena vjera od strane čitavog tamošnjeg stanovništva. Ibrahimov, alejhisselam, otac Azer[1] i sam je bio idolopoklonik i on je, štaviše, pravio idole koje su ljudi kupovali od njega i obožavali kao lične bogove i/ili bogove svojih porodica. Iako je Ibrahim, alejhisselam, odrastao u jednom tako duhovno zagađenom okruženju, on je, Allahovom milošću, najvjerovatnije još u svome djetinjstvu, spoznao Gospodara svoga i prigrlio islam i tevhid (monoteizam) čitavom svojom nutrinom i vanjštinom, trajno i potpuno.

Po nadahnuću Gospodara svoga shvatio je da Bog ne može biti napravljen od zemlje, kamena, drveta ili bilo čega drugog, da On ne može biti ograničen ničim, niti potčinjen nikome, da ništa i niko Njemu ne može biti slično. Shvatio je da je Bog samo Jedan koji je Gospodar svima, a nad Njime nema nikakva vladara ni gospodara i da On ne može biti predstavljen bilo kakvim idolima. Vjerovatno je u takvom stanju i razmišljanju, kako nam Kur'an kazuje, počeo tražiti Boga, Istinskoga i Živoga, među nebeskim znamenjima daleko iznad zemaljskih ograničenosti. Prvo što je na nebu ugledao bila je blistava zvijezda:

I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: ''Ovo je Gospodar moj!'' A pošto zađe, reče: ''Ne volim one koji zalaze!'' (Kur'an, 6:76)

Premda je bio oduševljen prvobitnim sjajem zvijezde sa neba, spoznavši njezin zalazak, a time i njezinu prolaznost, shvatio je da je i ona ograničena i prolazna, a on je već u svome srcu znao da Bog ne može zaći sa neba i da ne voli i ne želi obožavati one što zalaze. Pojava mjeseca (vjerovatno punog) na nebu ponovo je izazvala njegovo oduševljenje, ali je i njegov kasniji zalazak povratio njegovu zbunjenost, samo ovog puta uz spoznaju da ne može dobiti uputu osim od Gospodara svoga:

''A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: ''Ovo je Gospodar moj!'' A pošto zađe, on reče: ''Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biću sigurno jedan od onih koji su zalutali.'' (6:77)

Njegovo oduševljenje je doživjelo svoj vrhunac sa pojavom Sunca, ali mu je zalazak i ovoga, najblistavijega nebeskog objekta, konačno dao ključnu spoznaju da Boga ne može vidjeti zemaljskim očima i da ništa stvoreno i vidljivo nije slično Njemu, već da je Bog onaj koji je sve vidljivo i sve postojeće stvorio i Koji svime time apsolutnom vlašću vlada:

''A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: ''Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!'' A pošto zađe, on reče: ''Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!'' (6:78,79)

Tok ovoga kur'anskoga kazivanja upućuje na mogući zaključak da je Ibrahim, alejhisselam, prvi put tada vidio zvijezde, Mjesec i Sunce. Ako je to tačno onda bi to bila potvrda predaji po kojoj je tadašnji nepravedni kralj Babilona (Nemrud) dobio slutnju, moguće kroz snove ili proricanjem nekih proricatelja, da se treba roditi muško dijete koje za njega znači propast i da je zbog toga, kako su često postupali tirani njegova kova, naredio da se svako novorođeno muško dijete ubije. Tako se Ibrahimova, alejhisselam, majka sklonila u pećinu i tamo ga donijela na ovaj svijet. On je tamo proveo jedan dio svog djetinjstva. Nakon nekog vremena provedenog u pećini, dobivši spoznaju i nadahnuće od Allaha, izašao je vani, moguće u periodu prvog mraka, nakon zalaska sunca a prije pojave prvih zvijezda, i išavši od pećine ka kući svoga oca zatekla ga je pojava prve zvijezde i tu noć je zajedno sa jutrom sutrašnjeg dana proveo u spoznavanju Allaha, Gospodara svoga.

Da li je on zaista svoje rano djetinjstvo proveo u pećini ili naprijed navedeni ajeti Kur'ana ne kazuju da je on tada prvi put vidio nebeske objekte, već da ih je tada prvi put promatrao u svjetlu traženja spoznaje o Gospodaru svome, to nama ovom prilikom nije ni bitno, jer je bitno to da je on na taj način spoznao Gospodara svoga i od Njega počašćen bio istinskom Božijom vjerom, islamom, te, tada ili kasnije, statusom Allahovog poslanika njegovom narodu.

Prihvativši svim srcem povjereni emanet poslanstva on je vrlo brzo počeo dolaziti u oštre sukobe i sa svojim ocem i sa svojim narodom. Mnogi ajeti Kur'ana govore nam o tome kako je on imao burne rasprave sa svojim ocem i pripadnicima svoga naroda. Pitao je kako mogu obožavati one koji ih ne mogu nikakvom hranom nahraniti a ostavljati Allaha, jedinog Hranitelja; kako mogu obožavati one koji niti čuju, niti vide, niti ikome mogu ikoliko pomoći a ostavljaju Živoga i Svemogućega; kako mogu obožavati ono što rukama svojim prave a ostavljaju Allaha, Stvoritelja koji stvara i njih i ono što oni naprave. Njegova britka i jasna riječ istine svijetlila je u općoj tami koja je tada vladala i ona, jasno, nije mogla ostaviti mirnima šejtana i njegove sljedbenike. Zbog toga su uši njihove odbijale da čuju, oči odbijale da vide i razum odbijao da spozna. Što ih je on više pozivao da se približe Allahu njihova srca su se oholo sve više udaljavala, a mržnja njihova prema njemu rasla. Od njegova naroda u prvo vrijeme samo su mu, izgleda, povjerovali njegov bratić Lut, alejhisselam, i njegova rodica, najvjerovatnije amidžišna, Sara, radijallahuanhu, koju će on i oženiti.

Osim idolatrije mnogoboštvo je u ta drevna vremena bilo izraženo i u formi obožavanja vladara. Mnogi oholi tirani su sami sebe nazivali bogovima i pod prijetnjom smrti i svirepog mučenja zahtijevali od naroda da ih takvim smatra. Riječ upozorenja izrečena mubarek jezikom Allahovog prijatelja i poslanika nije, naravno, ni takve izuzimala:

''Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, zato što mu je Allah dao vlast? Kad Ibrahim reče: Moj Gospodar je Onaj koji daje život i smrt; on odgovori: Ja dajem život i smrt. Allah daje da Sunce izlazi sa istoka, reče Ibrahim, pa učini ti da izađe sa zapada. I nevjernik se zbuni. A Allah neće uputiti silnike na pravi put.'' (2:258)

Ovi plemeniti ajeti se odnose na raspravu Ibrahima, alejhisselam, sa jednim od takvih oholih tirana. Najvjerovatnije je, kako mnogi istraživači smatraju, riječ o Nemrudu, oholom kralju Babilona. Jednom prilikom pred njega je doveden Ibrahim, alejhisselam, i među njima je započela rasprava oko kraljevog ''božanskog statusa''.
Silnik je uporno branio tezu da je on bog a Ibrahim, alejhisselam, je govorio istinu o njemu. Kada je Ibrahim, alejhisselam, naveo primjer Allahovog davanja života i smrti, Nemrud je naveo primjer dvojice osuđenika od kojih je jednom poklonio život, a drugog poslao dželatu. Međutim njegova nadmenost je pukla kao balon od sapunice, kada je zatraženo od njega da naredi Suncu da svane sa zapada. Tu nije mogao naći odgovora i ostao je zbunjen i posramljen. Međutim njegovo oholo i svirepo srce odbilo je i tada da prihvati istinu i on je ostao uporan u nijekanju svoga Gospodara i smatranju sebe ravnim Njemu. Riječ upozorenja on je dobio i od strane meleka koji mu se javio, vjerovatno u snu, i pozvao ga na obožavanje jednog Boga, Allaha, Ibrahimova, alejhisselam, Gospodara. Ali i to upozorenje nije polučilo njegovim pokajanjem, naprotiv njegova oholost je porasla do krajnjih granica iskvarenosti tako da je objavio rat Gospodaru svome. Bilo mu je rečeno da sakupi svoju vojsku na zakazanom mjestu i da će Ibrahimov i njegov Gospodar protiv njega poslati jedno od najslabijih Svojih stvorenja. U zakazani čas Nemrud je, uobražen i ohol, stajao na čelu svoje vojske kada su na horizontu ugledali tamni oblak što im se približavao. Rojevi komaraca i mušica su se ustremili na njih u tako ogromnom broju da su im čak u cijelosti zaklonili sunce. Insekti su grizli, Allahovom odredbom, njihovo meso i sisali njihovu krv tako da su, gotovo trenutno, od Nemrudovih vojnika ostajali samo kosturi. Sve se odvijalo tako brzo da od neizrecivog straha ukočeni vojnici nisu mogli nigdje pobjeći. Što se tiče Nemruda, njegova sudbina bila je još užasnija. Naime, jedna od mušica ušla je kroz Nemrudovu nozdrvu unutar njegove lobanje i dospjela do mozga, ali joj nije bilo određeno da ga odmah ubije. Ona je ostala tamo onoliko dugo koliko je bilo određeno,[2] stalno iritirajući mozak i tako nanoseći Nemrudu užasnu bol u glavi što ga je izluđivala do te mjere da je sam sebe metalnom šipkom u glavu udarao. Na kraju je, u velikim mukama, taj nesretnik i otišao sa ovoga svijeta ka džehennemskoj vatri koja ga očekuje.

Što se Ibrahima, alejhisselam, tiče, on je čestito i predano nastavio svoju misiju upozoravanja svoga naroda i pozivanja na pravi put. Iako je, uz Luta, alejhisselam, i ženu mu Saru, radijallahuanhu, stekao određeni broj pristaša, i dalje je, vjerovatno, većina njegova naroda bila u sukobu sa njime. Kako je vrijeme prolazilo taj sukob je rastao sve dok nije kulminirao jednog prazničnog dana kada je narod njegov izvan grada obavljao svoje obrede, a Ibrahim, alejhisselam, krišom ostao sam u hramu, među mnogobrojnim kumirima njihovim. Čisto i plemenito srce nije moglo da ostane ravnodušno na tu duhovnu grozotu i nečistoću te je sjekirica u njegovoj desnici sijevnula sijekući i razbijajući lažna božanstva u komade ne poštedivši niti jednog jedinog kumira, osim onog najvećeg među njima, na čije ruke je potom bila okačena. Kada je narod njegov ušao u hram doživjeli su istinski šok i nakon kuknjave i leleka za njihovim ''bogovima'' dosjetili su se da ga upitaju ima li on šta sa time:

''Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?''; upitaše. ''To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju da govore''; reče on (21:62,63).

Pođoše ka velikom kumiru i ostacima ostalih da ih upitaju, pa se onda dosjetiše i vratiše:

Zatim glave oboriše i rekoše: ''Ta ti znaš da ovi ne govore!'' ''Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od kakvu štetu otkloniti?'', upita on. ''Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?'' (21:65-67)

Ove njegove riječi rasplamsale su bijes u njihovim prljavim srcima koja odlučiše da se do kraja obračunaju sa njim tako što će ga spaliti na lomači. Ogromnu ograđenu rupu, koja im je inače služila za sakupljanje vode, do vrha su napunili suhim drvima i ostalim gorivim materijalima. Kada su zapalili lomaču plamen je bio tako velik da ni najstariji ljudi nisu pamtili veće vatre i užasnijeg ognja. Ibrahim, alejhisselam, je svezan postavljen na katapult i njime bačen u vatru pred očima mase svijeta koja se iskupila da posmatra njegovo kažnjavanje. Pogledi puni zluradosti vrlo brzo su postali ukočeni zbog velikog čuda kojemu su svjedoci bili. Vatra je gorjela svom žestinom ali je Ibrahim, alejhisselam, u njenom središtu mirno stajao a da ga ona nije ni dotakla, samo je izgorila veze kojima je on bio svezan:

''Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!'' povikaše. ''O vatro'', rekosmo Mi, ''postani hladna, i spas Ibrahimu!'' (21:68,69)

Iako su bili svjedocima velikog čuda njihova grijehom prekrivena srca su odbila da se opamete i pouku prime, tako da je, nakon nekog vremena, Ibrahim, alejhisselam, dobio Objavu od dragog Allaha da se sa svojom ženom, Lutom, alejhisselam, i sljedbenicima što su ih slijedili iseli u Svetu, za ljude blagoslovljenu, zemlju Ken'an[3]:

I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih Mi onemogućismo i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili (21:70,71).

Selidba u svetu zemlju

 Kada je od Allaha dobio Objavu o hidžri Ibrahim, alejhisselam, je zajedno sa Lutom, alejhisselam, Sarom, radijallahuanhu, i vjernicima koji su ga prihvatili i slijedili napustio rodne predjele Mezopotamije i uputio se ka Svetoj zemlji u Šamu. Naselili su se u prostorima nedaleko od današnjeg Kudsa (Jerusalema). Život im je bio nomadski tako da su zajedno sa svojom stokom išli Svetom zemljom od pasišta do pasišta, odnosno od pojilišta do pojilišta. Predaje nam kazuju da se Ibrahim, alejhisselam, zajedno sa svojom ženom u određenom vremenu zatekao u Egiptu. Ne znamo pouzdano da li su tamo bili samo njih dvoje ili su uz njih bili i njegovi sljedbenici. Isto tako, nije nam pouzdano poznato ni to koji ih je razlog naveo da odu u Egipat. Možda je bila u pitanju trgovina ili možda neka suša i oskudica što je zavladala u krajevima u kojima su živjeli, Allah najbolje zna. Bilo kako bilo, predaje nam navode da je izuzetna Sarina ljepota zapela za oko lokalnom vladaru, silniku koji ju je poželio za sebe. Ibrahim, alejhisselam, nije bio u mogućnosti spriječiti da ona bude odvedena na dvor tog nasilnika. Međutim, Allah, Uzvišeni Gospodar je zaštitio ženu Svoga miljenika i prijatelja pa je svaki put kada bi pokušao da joj priđe nasilnik doživljavao ukočenost udova i mišića, grčeve i gušenje. Na njezine dove vladar bi bio oslobođen takvoga stanja, ali, čim bi svoje prljave ruke krenuo usmjeriti ka njoj opet bi zapadao u te probleme. Na kraju je, uplašen, izrekao grdnju svojim ljudima što su mu na dvor doveli tu ženu i onda ju je oslobodio uz određenu nagradu. Između ostalog tada je, prema predajama, dobila mladu i lijepu Egipćanku Hadžeru za svoju sluškinju. Praznovjerni vladar nije mogao podnijeti da oni ostanu dalje u Egiptu pa su se Ibrahim, alejhisselam, Sara i Hadžera vratili u Svetu zemlju.

Allah je Svome prijatelju dao dosta imetka tako da je Ibrahim, alejhisselam, postao jedan od najbogatijih ljudi u regionu. Imao je dosta stoke i ostalog imetka, kao i dosta slugu koji su mu pomagali u poslu. Međutim i pored svega toga odbijao je da živi u gradovima u palačama i umjesto toga draži mu je bio slobodni, nomadski život pod šatorom i sa zvjezdanim nebom iznad glave. Nekako u to doba došlo je do razdvajanja zajednice na dva dijela. Naime, cijelo vrijeme do tada sa njima je bio i Lut, alejhisselam, koji je i sam dobio od Allaha Uzvišenog status poslanika, pa je u jednom momentu došlo do potrebe da se dva poslanika rastave i da svaki krene svojim putem pozivanja u Allahovu vjeru. Prema dogovoru Lut, alejhisselam, se sa jednim dijelom sljedbenika uputio ka dolini Mrtvog mora i naselio se u gradu Sodomi koji je ležao na obali.

Ibrahim, alejhisselam, je ostao dosljedan svojoj želji za nomadskim životom tako da je on ostao sa ostalim vjernicima u širem području današnjih gradova Kudsa (Jerusalema) i Halila (Hebrona). Njegov imetak je i dalje rastao ali je sa njim samo rasla i njegova darežljivost, pobožnost i zahvalnost Allahu, Gospodaru svome. Sreća i blagostanje su ga obasipali sa svih strana ali jedna stvar mu je još uvijek izmicala – poroda nije imao. Sara, radijallahuanhu, nije mogla da zanese tako da su godinama živjeli bez potomstva. To je izazivalo bol i tugu u srcu Ibrahimovom, alejhisselam, tugu koju je Gospodar njegov itekako vidio pa je uskoro stigla i prva najava radosne vijesti. Sve je počelo jedne noći kada je Ibrahim, alejhisselam, vjerovatno tugujući u svom šatoru za porodom, dobio od Allaha Objavu da iziđe iz šatora vani i zagleda se u zvjezdano nebo nad sobom. Tada mu je bilo rečeno da će potomstvo njegovo biti tako brojno kao što su brojne zvijezde na vedrom nebu. Uskoro se obećanje počelo i obistinjavati. Allah dragi je spustio milost Svoju na Saru, radijallahuanhu, pa su je njezino plemenito vjerničko srce i velika ljubav prema mužu svome nagnali da pokloni svoju sluškinju Hadžeru, radijallahuanhu, Ibrahimu, alejhisselam, kako bi preko nje dobio porod. U ta vremena bilo je uobičajeno, a to je i Allahov Zakon koji vrijedi za svagda, da vlasnik može, pod izvjesnim uslovima, živjeti sa svojom ropkinjom kao sa ženom i tako je Ibrahim, alejhisselam, počeo živjeti i sa Hadžerom kao drugom ženom. Nakon nekog vremena prva radost je zakucala na Ibrahimova, alejhisselam, vrata. Hadžera, radijallahuanhu, mu je rodila sina kojega je nazvao Ismail. Tako je prvi dio Allahovog obećanja prijatelju Svome ispunjen.

 

Ko je bio Ismail alejhisselam ?

Ismail alejhisselam je donio mnogo radosti ocu svome koja bi obasipala Ibrahimovo, alejhisselam, srce kada bi ga gledao kako raste. Međutim, Allah, Svemilosni, Milostivi kada neke robove Svoje zavoli onda ih, kako nam govore hadisi od Muhammeda, alejhisselam, stavlja na određene kušnje kako bi se time povećala njihova odanost i Njegova ljubav prema njima. Prva kušnja Ibrahimu, alejhisselam, vezana za Ismaila, stigla je, vjerovatno, nedugo po njegovu rođenju. Naređeno mu je da iseli svoga sina i majku mu Hadžeru, radijallahuanhu, daleko od sebe. Allahov prijatelj se nije dvoumio i uskoro su se njih troje, vjerovatno na devama, uputili ka jugu. Putovali su kroz pustinjske krajeve Arabije četrdeset dana i noći sve dok nisu stigli u jednu pustu stjenovitu dolinu između visokih kamenitih brda mrko-žute boje u kojoj se ništa nije moglo sijati. Tu je, prema Allahovoj naredbi, Ibrahim, alejhisselam, smjestio Hadžeru i Ismaila i krenuo nazad, ostavivši im mješinu vode i vrećicu hurmi. Nije imao straha za njih jer je znao da je to sve Allahova režija i da će se On za njih pobrinuti.

Tako je počela plemenita kušnja za Hadžeru i Ismaila, alejhisselam. Ostali su sami u bezvodnom kraju među mnogobrojnim od sunca ispucalim brežuljcima. Vrijeme je prolazilo i vode u mješini je bilo sve manje, a oni su još uvijek bili sami. Kako je vode bilo sve manje i kako niko nije dolazio, tako je rasla Hadžerina nervoza. Nakon nekoliko dana sva voda je bila potrošena a još uvijek nikoga nije bilo da im pomogne. Kušnja dolazi do svoga vrhunca. Dijete počinje smalaksavati od žeđi a majka u očaju počinje trčati između dva njima najbliža brežuljka, penjući se čas na jedan čas na drugi, ne bi li vidjela ima li koga da im pomogne. I onda dolazi Allahova milost i spas. Ismail, alejhisselam, udarcem svoje noge pokreće vrelo bistre vode, a presretna majka izgovara riječi po kojima to Sveto vrelo i dobi ime Zem Zem. Uskoro naiđe i jedna skupina Arapa koji zatražiše dozvolu od Hadžere da se tu nasele i tako pusta dolina Beke nakon mnogih godina ponovo poče dobivati svoje stanovnike.

Žrtva

Ismail, alejhisselam, je rastao pod plaštom Allahove neizmjerne pažnje i milosti, a otac njegov ga je redovito posjećivao, jer je Ibrahim, alejhisselam, preostali period svoga zemaljskog života imao dva doma na dva sveta mjesta u kojima je boravio po jedan dio godine, jedan na sjeveru u Svetoj zemlji i drugi u toj dolini Beke koja će kasnije dobiti ime Meka. Vrijeme je prolazilo i dječak je već bio dovoljno odrastao i zreo pa je počeo pomagati Ibrahimu, alejhisselam, u poslovima koje je on obavljao za vrijeme svojih boravaka u Meki. Približila se bila Allahova plemenita odredba, veličanstveni test kojim je mudri Gospodar svijetova želio da iskuša prijatelja Svoga i ovjekovječi, svim generacijama vjernika za pouku, njegovu snažnu vjeru i potpunu, iskrenu i odanu poslušnost. Neke predaje navode kako je ova kušnja imala svoj povod u tome što je Ibrahim, alejhisselam, ranije, u trenucima boli zbog nedostatka djece, Gospodaru svome znao uputiti dovu da mu podari sina, uz zavjet da će ga, nakon što ga se malo nagleda, prinijeti Njemu za kurban, odnosno žrtvu. Koliko su ove predaje vjerodostojne, nije nam trenutno poznato, ali bilo kako bilo desilo se da je prilikom jednog od svojih boravaka u Meki Ibrahim, alejhisselam, usnio san u kojem mu je naređeno da svoga sina Ismaila, alejhisselam, prinese kao žrtvu svome Gospodaru. San je imao svu čistotu Allahove Objave tako da je Ibrahim, alejhisselam, bez sumnje znao da mu je to naređeno. Međutim, on, kao roditelj, nije mogao da to učini bez toga da se posavjetuje sa sinom. Odlučio je da ga obavijesti o tome. Moguće je, Allah zna najbolje, da je jednim dijelom srca svoga osjećao izvijesnu nelagodu oko toga, jer nije lahko ocu da ubije svoga prvorođenog sina, a još i jedinca.[4] Vjerovatno ga je brinula i dječakova reakcija. Međutim sva ta nelagoda i nesigurnost, ako je toga uopće i bilo, sasvim je nestala kada je čuo blagi, ohrabrujući i odlučni odgovor svoga sina:

I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ''O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?'' ''O oče moj'', reče, ''onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.'' I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: ''O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine; to je, zaista, bilo pravo iskušenje!'' I kurbanom velikim ga iskupismo i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: ''Nek je u miru Ibrahim!'' Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, a on je, doista, bio rob Naš, vjernik, i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim, i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih (37:101-113).

Slava neka je dragom Allahu koji robove Svoje kuša najljepšim kušnjama; hvaljen neka je Milostivi kušatelj koji robovima Svojim olakšava kušnje, pomaže im i upućuje ih kako da kušnje ispune i najveću nagradu i počast kod Njega tako zasluže; Neka je najveća milost i blagoslov Rahmani-Rahima (Svemilosnog, Milostivog) nad ocem što je, Njemu za ljubav htio sina, prvorođenca žrtvovati, i nad sinom što je, Njemu za ljubav, poslušno i sa zadovoljstvom, život svoj htio žrtvovati, i spreman bio čak i oca na to ohrabrivati.

Zaista je taj čin odanosti i poslušnosti jedinstven i veličanstven. Ovo može biti još jasnije ako se spomenu predaje da su, kada je Ibrahim, alejhisselam, potegao nož, meleki na nebu sa čuđenjem uzviknuli kako je moguće da jedan od ljudi, što griješiti mogu, može biti do te mjere poslušan Allahu, Gospodaru svih svjetova. To je bio pečat posebnog statusa koji Ibrahim, alejhisselam, kod Allaha uživa, statusa ličnog prijateljstva:

... A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (4:125).

Osim toga, i otac i sin su počašćeni poslanstvom, a ocu je po Allahovoj Odredbi u Lehvi-mahfuzu[5] bila upisana još jedna radost, radost u liku mlađeg sina, Ishaka, takođe Allahovog vjerovjesnika, i čovjeka dobrog, od Allaha blagoslovljenog što će ga kasnije dobiti:

... I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim, i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih (37:112,113).

Velik ugled i blisko prijateljstvo koje Ibrahim, alejhisselam, kod dragog Allah uživa mogu se vidjeti u još jednom veoma interesantnom događaju[6] kada je Ibrahim, alejhisselam poželio vidjeti svojim očima kako dragi Allah oživljava mrtve:

A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!" - On reče: "Zar ne vjeruješ?" - "Vjerujem" - odgovori on - "ali bih da mi se srce smiri." - "Uzmi četiri ptice" - reče On - "i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar." (2:260).

Vidimo kako je Gospodar svih svjetova Svome prisnome prijatelju pružio i tu počast da svojim očima vidi primjer proživljenja nakon smrti, počast kakvu ni mnogi vjerovjesnici i poslanici nisu imali. Kur'an časni nam pominje samo još jedan ovakav primjer koji se veže za Uzejra, alejhisselam.[7]

Ishak, alejhisselam, i uništenje Sodome

Ismail, alejhisselam, je živio u Meki i bio Allahov poslanik tamošnjem narodu ali otac njegov nije imao nasljednika u Šamu koji bi od njega preuzeo emanet poslanstva. Vjerovatno je u tom smislu, Gospodar svjetova svih, Allah, Uzvišeni (a samo On zna kako je zaista bilo) prijatelja Svoga želio obradovati još jednim sinom. Ovo je bila velika milost i za ženu Ibrahimovu, plemenitu Saru, radijallahuanhu.

Taj radosni događaj njima je naviješten u jednim veoma specifičnim okolnostima. Naime, narod u Sodomi bio je ogrezao u velikom razvratu i grijehu. Prvi su na Zemlji počeli prakticirati homoseksualizam, a uz to su bili i drumski razbojnici što su sačekivali i pljačkali karavane na putevima koji su u njihovoj blizini vodili prema Siriji i drugim zemljama u regionu. Imali su i taj ogavni običaj da napastuju, kako svoje zarobljenike, tako i muškarce putnike koji su, ne znajući ih, u Sodomu svraćali. Lut, alejhisselam, im je bio od dragog Allaha poslanik i u tom smislu ih, još od onog vremena kada se po razdvajanju od Ibrahima, alejhisselam, među njima naselio, upozoravao prenoseći im Allahove opomene i poslanice. Međutim oni se nisu odazivali te su u najvećoj grozoti i ogavnosti nastavljali živjeti. Tako je bilo sve dok im nije istekao rok što im ga je Allah bio odredio i kada je došlo vrijeme kazne nekoliko meleka (predaje nam kazuju da su to bili Džibril, Mikail i Israfil) se spustilo na Zemlju, i u liku savršeno lijepih mladića uputilo se ka Sodomi. Međutim, prije Sodome oni su imali još jedan zadatak.

Jednog dana Ibrahim, alejhisselam, je sjedio ispred svoga šatora u Svetoj zemlji kada je primijetio trojicu mladića što su mu se približavali. Urođena plemenitost i gostoljubivost nagnala ga je da ih pozdravi selamom i ugosti. Smjestio ih je i počastio pečenim teletom. Vidjevši kako njihove ruke za hranom ne posežu, shvatio je da su to meleki u ljudskom liku, od Allaha po određenom zadatku poslani, i osjetio je u sebi zebnju da mu oni ne donose Allahovu kaznu zbog nekog grijeha. Međutim plemeniti meleki vidješe šta mu zebnju donese i rekoše mu radosnu vijest zbog koje ih je Allah, Milostivi, Gospodar njemu poslao:

I Naši izaslanici donesoše Ibrahimu radosnu vijest i rekoše: ''Selam!'', a on im odgovori: ''Selam!'' i ubrzo im donese pečeno tele. Pa kad vidje da ga njihove ruke ne dotiču, ne svidje mu se to i obuze ga strah od njih. ''Ne boj se'', rekoše oni, ''mi smo poslani Lutovu narodu.'' A njegova žena stajaše i osmjehnu se, i Mi je obradovasmo Ishakom, a nakon Ishaka, Jakubom. ''Teško meni!'', reče ona, ''zar da rodim, a ja ovako stara, a i ovaj moj muž je star. To je, zaista, čudna stvar!'' ''Zar se čudiš Allahovom određenju'', rekoše oni, ''neka su Allahova milost i Njegovi blagoslovi na vama, o stanovnici ovog doma! Zaista je On hvaljen i slavljen.'' (11:69-73)

Na ovaj način se upotpunilo ranije Allahovo obećanje prijatelju Svome, i isto tako se velika milost spustila na plemenitu Saru, radijallahuanhu.

Smirivši se i obradovavši blagi i milostivi Ibrahim, alejhisselam, pokuša izdejstvovati odgodu kazne Lutovu, alejhisselam, narodu, ali mu meleki odgovoriše da im je već njihov rok istekao i Allahova odluka donesena i da će svi stanovnici Sodome, osim Luta, alejhisselam i porodice njegove biti uništeni kaznom Gospodara svoga. Nakon toga meleki se uputiše u Sodomu. Kad dođoše do Lutove, alejhisselam, kuće njega zatekoše ispred vrata i selam mu uputiše. Lut, alejhisselam, neveselo odgovori, jer je,  vidjevši pred sobom mladiće izuzetne ljepote, znao da će ih veoma teško sačuvati od pohote izopačenih stanovnika grada. Primio ih je u svoju kuću. Noć je već bila poodmakla kada su se izvana začuli glasovi stanovnika grada što su se približavali. Neke predaje nam navode da je vijest o lijepim mladićima u Lutovoj, alejhisselam, kući stanovnicima grada prenijela njegova žena, koja je prema svome mužu bila licemjerna, pa će joj zbog toga, kako nam ajeti Kur'ana kazuju, na Sudnjem Danu biti dosuđena vatra džehennemska. Lut, alejhisselam, izađe ispred kuće svoje i pokuša urazumiti do krajnjih granica razvrata i ogavnosti iskvarene stanovnike Sodome:

I kada Naši izaslanici dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i osjeti tjeskobu u duši, pa reče: ''Ovo je strašan dan!'' I narod njegov pohrli njemu, a prije su radili nevaljala djela. ''O narode moj'', reče on, ''eto mojih kćeri, one su vam čišće! Bojte se Allaha i nemojte me osramotiti pred mojim gostima! Zar među vama nema razumna čovjeka?'' (11:77,78)

Međutim šejtan je već bio potpuno ovladao njima, tako da se nisu obazirali na njegove riječi i uporno tražili njegove lijepe goste. Tu mučnu situaciju su prekratili meleki koji su izašli iz kuće i jednim pokretom, Allahovom odredbom, oslijepili napasnike:

Oni su od njega njegove goste tražili, pa smo ih oslijepili: ''Iskusite Moju kaznu i Moje prijetnje!'' I rano ujutro ih je stigla neprekidna kazna. (65:37,38)

Potom meleki uvedoše Luta, alejhisselam, u kuću i narediše mu da prije zore mora napustiti grad sa svojom porodicom, ali bez žene svoje, koju mora ostaviti jer joj je bilo suđeno da iskusi sudbinu ostalih griješnika. Lut, alejhisselam, učini tako. Kada je zora počela da rudi meleki su, Allahovom voljom, sa neba na Sodomu sručili kišu od kamenja koje je uništavalo sve gdje bi palo i tako je kompletan grad uništen i svi stanovnici pobijeni.

Nakon nekog vremena od tog događaja Sara, radijallahuanhu, je rodila Ishaka, alejhisselam, i tako se ispunila radosna vijest koju su ona i muž njezin primili.

 Gradnja Kabe i uspostava Hadža

Ibrahimu, alejhisselam, bilo je poznato da je prostor grada Meke gdje je njegov drugi dom takođe Allahovo Sveto mjesto još od vremena stvaranja nebesa i Zemlje, mjesto na koje su se, prema predajama, nakon izlaska iz Dženneta na Zemlju spustili otac i majka čovječanstva, Adem, alejhisselam, i hazreti Hava. Takođe je, prema nekim predajama, na tom mjestu bio prvi Sveti Mesdžid (Sveti Hram) podignut na Zemlji u slavu Allaha, Boga Istinskoga što ga podigoše meleki ili Adem, alejhisselam, a koji je bio potpuno uništen, moguće, u potopu. Mjesto na kome je nekada stajao taj Mesdžid bilo je nedaleko od svetog Zem Zem izvora. Postoje i predaje da je Ibrahim, alejhisselam, bio prvi koji je podigao Sveti Mesdžid u slavu Allaha Stvoritelja svjetova svih na Zemlji, jer prije toga na tom svetom mjestu nije bilo nikakve građevine. Allah Uzvišeni jedino pravu istinu zna, ali je jasno to da današnji Sveti Mesdžid u Meki (Kaba) stoji na Ibrahimovim, alejhisselam, temeljima iako je više puta obnavljan i čak promijenio svoj prvobitni izgled.

Bilo kako bilo, jasno je da je nakon nekog vremena otkako se Ismail, alejhisselam, sa majkom svojom naselio na tom svetom mjestu, Ibrahimu, alejhisselam, Objavom bilo naređeno da podigne Sveti Hram na mjestu koje mu je pokazano. Radili su otac i sin zajedno, moguće uz pomoć ostalih stanovnika te doline koji su se, vjerovatno, već bili odazvali pozivima dvojice Allahovih poslanika i primili islam. Kamenje mrke i crne boje su klesali iz okolnih brda i ugrađivali u građevinu koja je u osnovi bila u obliku kvadrata sa polukružnim dodatkom u sjevernom dijelu, u pravcu Svete zemlje. Dok je gradnja trajala plemenita srca odanih robova su šaputala hvalu i molitve svome Gospodaru:

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: ''Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš nek bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!'' (2:127-129).

Zidovi su rasli i uskoro su premašili visinu Ibrahimovu, alejhisselam, tako da je on uzeo jedan od obližnjih kamenova, za koji nam predaje kazuju da je džennetskog porijekla, kako bi ga koristio kao skelu u nastavku gradnje. On bi se penjao na taj kamen i nastavljao gradnju zidova Mesdžida. Vremenom su, Allahovom voljom, ostali otisci njegovih stopala na gornjoj površini tog kamena koji je tako ostao spomen na Allahovog prijatelja i dobivši ime ''Mekami-Ibrahim'' (mjesto stajanja Ibrahima) postao jedna od najvećih svetinja Svetog Hrama u Meki. Prilikom gradnje u jednom momentu je Ibrahimu, alejhisselam, zatrebao kamen odgovarajućeg oblika da popuni prazninu u istočnom uglu građevine. Pošto nijedan od kamenova u blizini nije odgovarao, on je poslao sina da pronađe neki kamen kojim bi se mogla popuniti ta praznina. Međutim prije nego se Ismail, alejhisselam, vratio melek Džibril Emin je već bio donio Ibrahimu, alejhisselam, jedan kamen koji je, kako nam predaje kazuju, zajedno sa ''Mekami-Ibrahimom'' spušten iz Dženneta u vrijeme kada su tu spušteni Adem, alejhisselam, i hazreti Hava. Ovaj kamen, poznat po imenu ''Hadžerul-esved'' Ibrahim, alejhisselam, ugradio je u istočni ugao Svetog Hrama. On je od tada pa sve do danas, a biće, inša'Allah i sve do Sudnjeg Dana, vjerovatno, najveća svetinja tamo prisutna. Prenosi se od hazreti Alije ibn Ebi Taliba, radijallahuanhu, da je taj džennetski kamen u stvari pečat na ugovoru sklopljenom između dragog Allaha, Uzvišenog, Stvoritelja i Gospodara svjetova i ljudi, ugovoru kojim se čovječanstvo obavezalo na vjeru u Stvoritelja svoga, te potpunu i iskrenu predanost i pokornost Njemu i nikom osim Njega; te da će taj kamen na Sudnjem Danu svjedočiti o ljudima i njihovoj vjeri. Isto tako se prenosi da je bio bijelji od mlijeka, ali su ga grijesi potomaka Adema, alejhisselam, učinili crnim.

Kada je gradnja Svetog Mesdžida bila završena Objavljeno im je da je dragi Allah, Gospodar svih svjetova taj Svoj hram učinio sigurnim mjestom i najvećom svetinjom na Zemlji i da ga je odredio mjestom hodočašća za sve vjernike:

I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: ''Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će tu sedždu činiti i oglasi ljudima hadždž!''; dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze. (22:26-29)

Tako je objelodanjeno kako Mesdžid ima svojstvo Bejtullaha (Allahove kuće), svetog mjesta gdje, naravno shvaćeno samo u simboličkom smislu, ''stanuje'' dragi Allah,[8] čime se u stvari hoće reći da je Kaba postala najsvetije od svih Allahovih svetih mjesta na Zemlji[9] i da je postala centrom kome je usmjeren Hadž, obred hodočašća koji je Ibrahim, alejhisselam, Allahovom voljom i odredbom uspostavio u Meki. S obzirom na ovakvu ulogu u savršenosti Allahove vjere, prostor svetog Mesdžida bi proglašen sigurnim mjestom u kome se nikome, niti ljudima, niti životinjama, niti biljkama nikako ne smije nauditi. Svi su, dakle, sigurni na tom Svetom mjestu gdje je trajno zabranjeno (haram) svako nasilje i grubost, pa je zato Mesdžid nazvan imenom Mesdžidul-haram. Hadž, hodočašće Kabi u Meki tako je u Vjeri Ibrahima, alejhisselam, postao jedan od temelja vjerovanja. Tradiciju Hadža su vijekovima nastavili čuvati potomci Ibrahima, alejhisselam, i po lozi Ismailovoj, alejhisselam, i po lozi, Ishakovoj, alejhisselam. Hadž je, Allahovom voljom i odredbom, u vječnom sjećanju ostavio i veličanstvenu kušnju Ibrahimovu, alejhisselam, kroz obrede klanja kurbana i kamenovanja šejtana u dolini Mine, dolini gdje je Allahov prijatelj htio svoga sina učiniti kurbanom i gdje se kamenjem suprostavio šejtanu koji ga je pokušao odvratiti od poslušnosti Allahu. Takođe je Hadž ovjekovječio i kušnju plemenite Hadžere kroz obred kretanja između Saffe i Merve, kako se zovu dva kamenita brežuljka između kojih je ona u strahu trčala.

Kada su, nažalost, nakon nekog, ne zna se koliko dugog, vremena potomci Ismailovi, alejhisselam, (Arapi) zapali u neznanje i mnogoboštvo, oni su, neuzubillah, počeli unositi svoje idole u Sveti Mesdžid, tako da su ga potomci Ishakovi, alejhisselam, (Benu Israil) koji su ostali u okrilju islama, prestali hodočastiti. Međutim, ipak su i potomci Ismailovi, alejhisselam, zadržali obred Hadža u svojoj tradiciji, tako da je on, mada uprljan nekim mnogobožačkim novotarijama, kontinuirano obavljan sve do vremena kada ga je Ismailov, alejhisselam, potomak Resulullah, Muhammed, alejhisselam, u potpunosti očistio od svih elemenata idolopoklonstva i ponovo povratio u Ibrahimov, alejhisselam, oblik i suštinu da se takav, milošću dragog Allaha, nastavi obavljati sve do kraja svijeta.

Sveti Mesdžid je više puta obnavljan, a prilikom jedne od obnova, zbog nedostatka čistih (halal) sredstava, je podignut samo jedan njegov dio u obliku kocke dok je sjeverni polukružni prostor Hidžr ograđen samo zidom visine oko metar.[10] Pošto je tako dobio oblik kocke Sveti Mesdžid je postao općepoznat po imenu ''Kaba'', što ima značenje ''kocka'', i u takvom obliku ga je zatekao Resulullah, Muhammed, alejhisselam. On je, kako nam to prenosi Aiša, radiallahuanhu, razmišljao o tome da Kabu povrati u njezin prvobitni oblik u kome ju je Ibrahim, alejhisselam sagradio, ali je iz određenih razloga od toga odustao. Bilo je takvih pokušaja i nakon njega od strane nekih halifa, ali je na kraju iz bojazni od smutnje odlučeno da Kaba ostane u onakvom obliku kakvom ga je ostavio Muhammed, alejhisselam, kakav je i dan danas.

Sveti grad Meka i Sveti Mesdžid Kaba (Mesdžidul-haram), voljom i odredbom dragog Allaha ostaju mjesto najvećeg hodočašća na Zemlji za čitavo čovječanstvo sve do Sudnjeg Dana, ali i mjesto bereketa i bogatstva saglasno Ibrahimovoj, alejhisselam, dovi kada se Allahu skrušeno obratio:

Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog Hrama, da bi, Gospodaru naš, salat klanjali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. (14:37)

Preseljenje na ahiret

Ibrahimu, alejhisselam, i Sari, radijallahuanhu, njihov Gospodar dao je da dožive mnoga ljeta u sreći i blagostanju. Kada je došlo njezino vrijeme Allah Uzvišeni je uzeo plemenitu Sarinu dušu Sebi. Ibrahim, alejhisselam, ju je ukopao u špilji Makpela u mjestu Hebron.

Prema izvorima ehli kitabija (judeokršćanski spisi) Ibrahim, alejhisselam, se nakon Sarine, radijallahuanhu, smrti oženio ženom po imenu Ketura koja mu je rodila sinove Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Suaha. Nama nije poznato da li su ove informacije vjerodostojne (odlučili smo se da i njih navedemo radi pružanja što je moguće cjelovitije slike o životu Allahovog prijatelja), ali se sasvim pouzdano može zaključiti da je Allahov emanet vjerovjesništva i poslanstva ostao samo na Ismailu i Ishaku i na njihovu potomstvu.

Ismail, alejhisselam, bi od Allaha, Gospodara svjetova svih, počašćen plemenitom kušnjom koju, zajedno sa ocem svojim, na najljepši način ispuni i koja ostade trajni Znamen svim generacijama sve do Dana Sudnjega, zatim vjerovjesništvom, potom emanetom čuvara Kabe i obreda Hadža i na kraju nurom Muhammeda, alejhisselam, pečata svih vjerovjesnika i Allahove milosti svim svjetovima, kome Allah odredi da se rodi u njegovu potomstvu.

I mlađi Ibrahimov, alejhisselam, sin Ishak, alejhisselam, je kod Allaha odabran i učinjen Njegovim poslanikom. Osim toga data mu je i jedna posebna počast. Naime Gospodar svih svjetova je odlučio da upravo sa njegovim potomcima sklopi savez koji im je pružao status odabranog naroda, Allahu bližeg i dražeg od bilo kojeg drugog naroda što življaše na Zemlji. Posebno mjesto u tom smislu pripada Ishakovom, alejhisselam, sinu Jakubu, alejhisselam, poznatom po nadimku Israil, kome je takođe od Allaha dato poslanstvo. On je imao ukupno dvanaest sinova i Allah Uzvišeni je Svoj voljeni i odabrani narod podijelio na dvanaest plemena upravo prema sinovima Israilovim. Na ovaj način Hebreji dobiše ime Benu Israil (potomci Israilovi). Status od Allaha posebno odabranog i voljenog naroda, naroda uzdignutog nad svima ostalima svakako je bila velika blagodat za Hebreje, potomke Ibrahimove, Ishakove i Jakubove. Hiljadama godina im je Allah slao poslanike Svoje koji su im donosili uputu i blagodat. Jusuf, alejhisselam, Musa i Harun, alejhimesselam, Davud, alejhisselam, Sulejman, alejhisselam samo su neki od njih i, svakako, uz Jahjaâ, alejhisselam, i Isaâ, alejhisselam, najpoznatiji.
Allah im je objavio čak tri Svoje Knjige, Tevrat, Zebur i Indžil.

Međutim, taj povlašteni status sobom je istovremeno nosio i veliku odgovornost, odgovornost koju su oni dugo slijedili, ali su neke njihove ohole i neposlušne generacije istu iznevjerili počevši u laž ugoniti i čak ubijati Allahove poslanike koji su im dolazili.

U takvim okolnostima poslat im je, kao velika Milost i Riječ od Allaha, Mesih Isa, alejhisselam, sin Merjemin, da ih očisti, na pravi put njihovih valjanih predaka uputi, i izvijesti ih o poslanstvu posljednjeg među Allahovim poslanicima, Resulullaha, Ahmeda, Muhammeda, alejhisselam, ali i njega odbaciše i tako gluhi ostadoše, te od Allahovom milošću odabranog naroda proklet narod postadoše.

U takvom stanju šest stotina godina kasnije većina njih odbaci i svoju posljednju šansu što im je dragi Allah, Gospodar njihov pruži kroz poslanje Muhammedovo, alejhisselam, tako da Objava i status odabranog naroda, Allahovom Voljom, definitivno od njih odstupi i pređe na valjane sljedbenike i potomke Ibrahimovog i Ismailovog, alejhimesselam, potomka Resulullaha Muhammeda, alejhisselam, (Ummet Muhammedov, alejhisselam) koje Allah u Kur'anu nazva ''narodom najboljim od svih naroda što na Zemlji obitavaše''.

Kada je Ibrahimu, alejhisselam, stigao zov Gospodara svjetova duša njegova mu se sa radošću odazva. Stoljećima kasnije, po zemaljskom računanju vremena, potomak njegov, Resulullah, Muhammed, alejhisselam, ga u plemenitoj noći Isra'a i Mi'radža vidje na sedmom nebu, naslonjena na Bejtul Ma'mur, nebesku Kabu što je neprekidno hodočaste nepregledne mase meleka. Tijelo njegovo leži u spilji Makpela, zajedno sa Sarinim, Ishakovim, Jakubovim i tijelima još nekih potomaka njegovih, u Hebronu. Taj prostor urediše Davud, alejhisselam, i sin njegov Sulejman, alejhisselam, i čitavo mjesto dobi naziv El Halil kao još jedan spomen Allahovu prijatelju jer izraz ''Halil Allah'' na arapskom jeziku znači ''Prijatelj Božiji''. Danas se na tom mjestu nalazi istoimena džamija (Haram el Halil).

_______________________________________________________________________________________________________

[1] Možda je, pored ovoga imena, imao još i ime ili nadimak Terah, ali je ime Azer sigurno jer je Kur'anom potvrđeno

[2] Prema nekim izvorima to je bilo 40 dana, a prema drugim čak 400 godina. Dragi  Allah najbolje zna koliko dugo, a u svakom slučaju to je bio period neizrecivo bolne Nemrudove patnje, sve do smrti. Užasna kazna, ali van svake sumnje, pravedna sankcija koju je on sam sebi svojim zulumom i nevaljalštinama nanio.

[3] Riječ je uglavnom o prostoru današnje Palestine, i, eventualno, dijelova Jordana, Sirije i Libana, a dragi Allah najbolje zna.

[4] Ishak mu se, Allahovom odredbom, vjerujemo rodio kasnije, što bi se moglo zaključiti iz ajeta 37:101-113 koje u nastavku navodimo, a u kojima je prvo opisan slučaj žrtvovanja pa se tek nakon toga kaže kako je obradovan sinom Ishakom

[5] Ploča pomno čuvana na kojoj su zapisane Allahove Odredbe o svim stvarima.

[6] Nije nam poznato u kojem periodu Ibrahimova, alejhisselam, života se ovo desilo, a mi ga navodimo na ovom mjestu iz konceptualnih razloga.

[7] Vidjeti Kur'an, 2:259

[8] Arapska sintagma ''Bejtullah'' upravo ima doslovno značenje ''Kuća Allahova'' i to je epitet koji nosi časna Kaba u svetom gradu Meki.

[9] Osim Kabe od ostalih Allahovih svetih mjesta na Zemlji zasigurno su nam poznati: Bejtul-makdis koji će biti izgrađen 40 godina nakon izgradnje Kabe, Muhammedova, alejhisselam, džamija u Medini koja će biti izgrađena u dalekoj budućnosti u odnosu na vrijeme o kojem ovdje govorimo i dolina Tuva.

[10] Ovo se, kako se prenosi, desilo u doba Muhammeda, alejhisselam, ali u vremenu prije njegova poslanstva, kada se desio znameniti događaj njegova izmirenja zavađenih kurejšijskih plemena i ugradnje Hadžerul Esveda njegovim mubarek rukama...

http://www.youtube.com/watch?v=4XkwwuPCoN8

http://www.youtube.com/watch?v=-hbTYdXtdVw

http://www.archive.org/details/sarajevo_dobrinja_19

18.02.2012.

Budi i ti sestro primjer pozrtvovanja i davanja za Allahovu vjeru

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Budi i ti sestro primjer pozrtvovanja i davanja za Allahovu vjeru

Žena muslimanka je od same pojave islama aktivno učestvovala u opštim islamskim interesima. Bilo u ulozi majke i supruge odgajajući čestite generacije, davajući im primjere istinskog vjerovanja bilo pružanjem potpore na svim poljima i svim segmentima islamskog društva. Da, bila je i majka i supruga ali isto tako je imala i svoje obaveze prema ovoj vjeri i nije zaostajala za muškarcima.

Zabilježeni su brojni časni primjeri muslimanki dobročiniteljki koji osvajaju um pronicljivih i pune srce razboritih... Spomenućemo neke od tih primjera radi ibreta današnjim djevojkama.
Žene naših dobrih prethodnika bile su darežljive. Takmičile su se u davanju i darežljivosti i utrkivale se u trošenju imetka na Allahovom putu.

Prisjetimo se Aiše, radijallahu anha, majke vjernika kao i svih ostalih ashabijkih koje su prenjele toliko hadisa, a da ne govorimo o njihovim drugim doprinosima fikhu, poezij, nauci...

U vojnom pohodu Usre (Tebuk), prenosi se da je Ummu Sinan, r.a, rekla: 'Vidjela sam prostirku pred Allahovim poslanikom, s.a.v.s, u kući Aiše, r.a. Na njoj je bio misk, narukvice, grivne i menđuše. Prostirka je bila napunjena onim što su poslale žene kao pomoć muslimanima za nabavku ratne opreme (Hajatus-sahabe, 1/421). To je ono pobožno pokoljenje, pokoljenje ashaba koji su pobijedili šejtana u svojim dušama. Nisu se preobrazili u robove dunjaluku, nego su ga pregazile, potčinili ga sebi, ne dozvolivši da dunjaluk njih potčini... Izvršili su potpuni hilafet na dunjaluku, počev od gradnje do reforme. No, izvršavajući hilafet oni su željeli Allahovo zadovoljstvo i nadali se kući ahireta, pretekli su ljubitelje dunjaluka na dunjaluku a zatim su ih pretekli i na ahiretu (Fi zilalil-Kur'an, 2/1072).

Blistavi uzori

U historiji naših prethodnika postoje itekako svijetli fragmenti (prizori), u njima je supruga bila pomagač mužu u izdašnosti. Još uvijek traje eho riječi Ummu Dahdah, priča pokoljenjima o tome kako je muslimanka bodrila svoga muža u darežljivosti. Tako joj je muž kazao: 'O Ummu Dahdah, iziđi iz bašče, ja sam je doista prodao za palmu u Džennetu.' Ona je, r.a, odgovorila: 'Unosne li zarade.' (El-Isabe, 4/60) Da, unosne li zarade! To joj je bolje nego ovosvjetski ukrasi ma koliko brojni bili, bolje od sjaja dunjaluka ma koliko bio okićen. Kod nje nije bilo prostora za kolebanje i nemarnost.

Neka je Allah zadovoljan sa Ebu Dahdah darežljivim i izdašnim sahabijom. I neka se Allah smiluje Ummi Dahdah na brzini odaziva pozivu udjeljivanja i nesebičnosti, ljubavi prema dobru i stavljanju imetka na odgovarajuće mu mjesto radi uklanjanja nevolje nevoljniku.
Ummul Benin, sestra Omera ibni Abdul-Aziza bi govorila: 'Uf škrtosti, kada bi škrtost bila košulja, ne bih je obukla, kada bi bila put, ne bih se njime zaputila.' Također je govorila: 'Svako ima svoju potrebu, a ja imam potrebu da udjeljujem i budem darežljiva. Tako mi Allaha, draže mi je uspostavljanje (održavanje) rodbinskih veza i dobročinstvo, negoli lijepa hrana kada izgladnim i hladna voda kada ižednim (Sifetus-sahve, 2/210). Izdašnost je postojala a bogatstvo se uvećavalo u stoljećima islama.

Prenosi Hatib da je Zubejda supruga Haruna er-Rešida obavila hadždž, pa je njena milostinja dostigla za 60 dana 54.000 dirhema. Abdullah Ibni Mubarek je rekao: 'Vidio sam Zubejdu u snu i rekao joj: 'Šta je s tobom Allah učinio?' Odgovorila je: 'Oprostio mi je pri udaru prvog trnokopa pri gradnji vodovoda za Mekku.' (El Bidaje ve-Nihaje, 11/128,175).
Ona je, Allah joj se smilovao, dovela pitku vodu iz brda Hudā u časnu Mekku. Allah ju je počastio čestitim dobrom, nije je imetak obuzeo, nije je dunjalučka blagodat pokvarila. Voda Zubejde za koju se ona trudila, da stigne u Mekku, još uvijek svjedoči šta je moguće da urade dobročiniteljke.
Godine 306. po Hidžri otvorena je bolnica koju je sagradila Ummul-Muktedir. Ona je obezbijedila ljekare i poslugu. Njeni izdaci za svaki mjesec bili su 600 dinara (zlatnika).
Kada je izbio sukob između karamita i vojske abbasijskog halife, karamiti su ubili veliki broj ljudi i presjekli puteve hodočasnincima. Tada je Ummul-Muktedir znala da se imeci štede samo radi pomaganja u borbi protiv Allahovih neprijatelja i ispomoć za vrijeme nevolja. Dala je 500.000 dinara za opremanje vojske u borbi protiv karamita.
Kroz historiju, žene vjernice ostale su putokaz po svojoj privrženosti onome što je bitno, suštinsko od onog što je formalno. Nastojale su da čine dobra djela koja nisu bili u stanju učiniti mnogi ljudi.

Ti si (sestro) preča radu za Allahovu vjeru od ostalih!

Sestro muslimanko... Ti koja si zasada iz sadnica uvišenog islama... Zalijevaj tu sadnicu iz obilja svoje samilosti i neka te nikako ne preteknu žene kafirke u djelovanju i humanizmu. Kršćanke su postale poznate u svijetu po svojim dobrovoljnim prilozima koji se troše na pokrštavanje porodica, prema kojima (misionari) licemjerno iskazuju svoju naklonost (saosjećajnost).
Jevrejke, iako su za mnoge primjer škrtosti, koja se ogleda i u nepridavanju pažnje svojoj vanjštini i zadovoljavanju prostom hranom i jednostavnom kućom, sve što uštede stavljaju u kasu za podršku cionizmu. To su radile i prije uspostavljanja cionističke države. Golda Meir vratila se sa 50.000.000 dolara nakon akcije prikupljanja dobrovoljnih priloga u Americi. To je navelo Ben Goriona da kaže: 'Reći će se prilikom pisanja historije: 'Doista je žena jevrejka donijela novac, i ona je ta koja je osnovala državu.'
U našoj savremenoj stvarnosti imamo lijepe primjere muslimanki dobročiniteljki koje su se obavezale pomoći mudžahide u Afganistanu, Bosni intifadu u Palestini. Raduje da je dobro još uvijek duboko ukorijenjeno u dušama muslimanki.
Od darovanog ženskog nakita sakupljene su gomile zlata i stavljene na raspolaganje mudžahidima. Kakva je vrijednost ukrasa i nakita ako je naš ummet u opasnosti i ako se gazi čast muslimanki. Muslimanke neće biti nikada ponižene – dok su muslimanke. Njihova braća se bore na Allahovom putu, a one čitaju hadis Allahovog poslanika, s.a.v.s: 'Musliman je brat muslimanu, ne zlostavlja ga, ne ponižava ga i ne izdaje ga. ' Pa kako da taj hadis u potpunosti ne primijene?
Budite blistavi primjeri muslimanke dobročiniteljke, čime će se vratiti sjećanje na primjere sahabijki na dan Tebuka i pohoda u neimaštini. Utrošile su imetak u nešto što se ne može nadmašiti. Učinile su imetak slugom, a nisu postale sluge imetku, učinile su da imetak bude u njihovim rukama, a ne u njihovim srcima. Imetak je dijeljen darežljivo, tamo gdje je to šerijatom predviđeno. Govorile su: 'Gospodaru, ne učini dunjaluk našom najvećom preokupacijom i dometom našeg znanja.'

Uočljivo je bilo učešće žene u davanju prisege. Žena muslimanka je učestvovala u polaganju prisege u pridržavanju tewhida, pokornosti Allahu subhanehu ve te ala te ne činjenju strašnih razvrata. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da ti neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.” (Prevod značenja, El-Mumtehine, 12)
Buhari bilježi od Aiše, radijallahu anha: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, provjeravao muhadžire ovim ajetom: “O vjerovjesniče”- do riječi – “Allah, zaista, mnogo prašta i On je milostiv.” Aiša, radijallahu anha dalje kaže: “Pa koja bi pravovjerna prihvatila ovaj uvjet, Allahov bi joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Prihvatio sam tvoju prisegu,’ i to bi učinio samo riječima, a nije, Allaha mi, njegova ruka dotakla nikada ženskih ruku pri prisegi. Njihove prisege prihvatio bi samo riječima: ‘Prihvatio sam tvoju prisegu.’” Ovo je Buharijin navod. Između ostalih, Imam Ahmed navodi hadis od ‘Umejme ibn Rekike: “Pitali smo ga: ‘Allahov Poslaniče, zar se nećeš rukovati s nama?’” ‘Ja se ne rukujem sa ženama, a moje riječi upućene jednoj ženi, upućene su stotinama žena.’” (Sened hadisa je vjerodostojan).

Naređivanje dobra i odvraćanja od zla je takođe ulazi u okvire opštih islamskih interesa. Njegova važnost se vidi iz sljedećeg hadisa kojeg prenosi majka vjernika Ummu Habiba, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sav čovjekov govor je protiv njega, nije na njegovoj strani, osim naređivanja dobra, zabranjivanja zla i spominjanja Allaha Uzvišenog.” (Et-Tirmizi, 2412)Paralelno sa naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla ide i da’wa; Pozivanjem ka Allahu, subhanehu ve te ala u okviru svoje porodice, familije te upućivanja svojih sestara vjernica je jedan od primjera doprinosa žene muslimanke našem dinu na ovom polju.
Uzvišeni kaže: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju iz zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar.” (Prevod značenja, Et-Tewbe, 71)

Islam je uzdigao ženu iz poniženja na poseban stepen; dao joj je pravo na nasljedstvo, slobodu posjedovanja imetka i da raspolaže sa svojim novcem kako ona želi. Islam je ženi dao još mnogo, mnogo toga što vodi ka njenoj časti, ugledu, čednosti, poštovanju, zaštiti, znanju, ponosu….

UPOZORENJE :

Postovana sestro u Islamu ,naveli smo samo par primjera a ima ih na hiljade gdje mozes i ti biti jedan od onih koje su bile primjer pozrtvovanja i moralnog davanja za ovu nasu lijepu i jedinu vjeru! Budi pokorna Allahu subhanehu ve te’ala,ako imas muza-svome muzu a ako ne znas i sama granice svoje jer Allah nad svim bdi,on sve vidi i cuje! Budi jaka na putu iskusenja i podnosi ih sa saburom jer svaka kusnja je prolazna stanica do ahireta,odgaja svoju djecu u Islamu i ne pomisli DA TI UPUCUJES , NE nego Uzviseni Allah ali dowi za svoj potomak jer te Allah subhanehu ve te’ala moze bas tu iskusati vjeruj !!! Odrzavaj rodbinke veze pa nekad obilaskom,nekad pismom ili telefonskim pozivom ili porukom sa jednim ajetom ili hadisom uz par toplih rijeci...Sestro ne kamaraj svoj imetak i znaj da ga neces u kabur ponjeti i nemoj da te sejtan zavara sa tim...Gradi kucu u Dzennetu svojim imetkom a pitaces se kako ?? Pa lijepo nije tezak taj put,netrebaju ti majstori,zidati,moba ili kuhanje nego sa cistim nijjetom i sa sadakom koju nezna lijeva sta daje desna ces to postici! Odvaja za takve svrhe pa makar jenu marku,euro ili hediju ...Nemoj da kamaras nakit i haljine a sjeti se prvi generacija sta su sve davale od sebe za ovu vjeru pa i zalogaj iz usta,sjeti se sestara ,brace i djece im u Afganistanu,Bosni i Palestini i srirom svijeta gdje umiru od gladi i bez krova nad glavom a Allahu subhanehu ve te’ala robuju i u takvim uslovima dok ti spavas u toploj kuci ili stanu,imas vodu za piti i abdest,imas sta jesti pa razmisli subhanalla...Pa ako ti i je tako stanje reci el hamdu lillah i uradi nesto i tajno i javno da bi sa Allahovom pomoci pomogla svoju bracu i sestre i nadala se vjecnoj nagradi Dzennetu ! Ti sestro koja imas sve uslove za zivot el hamdu lillah,imas prilku da radis za ovu vjeru a pitas se kako? Pa ovako insaAllah,umijesto sto sjedite pored komjutera na ranim programima satim,satiiiiiiiiiima ( facebook,Msn,pal tak i drugi...) uzmi i ostavi negdje na nekim forumima jedan ajet iz Kur'ana i hadis i budi i ti pozivac u Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru! Reces hm,pa ja nemam znanje i nemam skolu za to,fakultet Islamskih nauka itd.Da ,u pravu si nemas a dali su imale prve generacije fakultet ali su bile pozivaci u Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru sa par savijeta koje su cule iz Kur'ana i hadisa i primjenjivale su to i na druge prenosile....ostavi negdje lijepu rijec i utisak nekom ko cita pa nekad moze biti dzahil a nekad kafir a Allah subhanehu ve te’ala upucuje koga hoce na pravi put vjeruj mi,ali mozes ti biti sebeb iz svoje tople kuce ALLAHU EKBER ,sebeb nekome a znas koja je nagrada,bolja od krda devi od dunjaluka subhanallah! Zamisli iz tople kuce da nagradu stices umijesto gibeta po telefonu i internetu o drugima ti pozivas u vjeru Allahovu ! Zatim jos jedna lijepa prilika iskopiras sebi nesto zanimljivo i kada krenes svojoj familiji, prijateljima koji lutaju jos stazama dzehla ili komsinici kafirki stavis za hediju sa jednim Cd koji ces insaAllah snimiti s obzirom da ces naci kome sta pase pa ima i nasih muslimanki gdje im treba dawe ( zasto namaza,zasto mahrama,cednost,stid zene muslimanke,sadaka,put do Dzenneta,cuvaj se bluda,gibet i nemimet itd...) toliko ima raznovrsnih predavanja sad jer mi imamo Islam ko na tacni serviran pa iskoristi Allahova robinjo iz svoje tople kuce da budes pozivac i da radis za Allahovu vjeru sa dokazom Kur'ana i sunneta sa malo truda! Vec kada placas internet koristi ga za hajr i dobro,dok klanjas ili rucak kuhas tvoj printer kopira lijepu brosuru i neki lijep Cd gdje moze stati 10 predavanja .Pa o sestro muslimanko ugledaj se na prve generacije koje su puno vise truda davale i zivote za Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru u gladi i siromastvu ali one su stanovici Dzenneta a mozes i ti biti bez gladi i davanja svoga zivota pa pozuri sestro jer melek smtri svakog casa moze doci a iskoristi ovaj prolazan zivot u hajru !Netrazi se od tebe novac ili neznam sto ali uci Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru i vidjeces i sama u kojoj situaciji mozes da djelujes na polju za sebe i druge nadajuci se samo Allahovoj nagradi Dzennetu vjecnom! Nezelim reci,da se ugledas na kafirke ali one idu u druge zemlje da lijece djecu,daju svoj novac,daju imetak,stoje satima na stanicama i na ulicama sa brosurama i knjigama kao jehovi svijedoci od 18-60 godina starosti a ZASTO I ZA KOGA? Za ono sto ce ih u Dzehennem odvesti jer ne obozavaju i ne klanjaju se Allahu subhanehu ve te’ala i sve ce im to u vodu propasti ali su ubijedenje u svome NEvjerovanju i rade i dan i noc subhanallah! Pa sta je sa tobom kad si ubijedenja u svojoj jedinoj ispravnoj vjeri,ti koja Allaha obozavas i Njemu se klanjas i cekas nagradu Dzennet,ustani i potrudi se za Allahovu vjeru i ne posustaj jer ces udariti na razna iskusenja ali sjeti se Posalnika sallallahu alejhi ve sellem i pozivanja,uvreda i kamenovanja...Ustraj i ne odustaj nakon prvog iskusenja kada ti mozda tetka kaze :''Ma kome si donjela onaj cd i letak,ja sam muslimanka u dusi i moj me dedo ucio onome sto vi danas ne radite itd..nemoj da bi mi ikad vise donjela tako nesto !'' Eeeh nemoj pasti u ocaj i reci sama sebi da nisi trebala,nego insaAllah dowu uputi za takve insane i imaj cvrsto ubijedenje da ce ih Allah uputiti kad On bude htio a ti se nadas nagradi za to insaAllah...a znaj sestro mozda ce neki baciti letak tvoj i cd,mozda ce neki ostaviti na vitrinu da prasina pada a dok bude nekad prasinu se sjetila na vitrini brisat mozda i ubaci da poslusa i da joj se tad Allah smiluje i izvede je iz tame na svijetlo kad On bude htio a tvojim sebebom! Mozda neki ce pokloniti nekom dalje a KO SVE ZA TO IMA NAGRADU-TI ,ako nekog od njih Allah uputi pa ne odustaji sjeti se prve gleneracije i uslova i tvoji sad uslova! Odvoji neku lijepu haljinu bas onu koju najvise volis a da se nekoj tvojoj sestri kojoj je tvoja ta haljina svidjela a nema mogucnosti da je kupi,pa je obraduje i znaj da ce i tebe Allah obradovati kada se najmanje nadas necim boljim na oba svijeta! Ne samo haljinu,nakit,hranu sestro ! Ako imas u svojoj kuci hrane a znas da sestra neka nema,nestidi se staviri u kesu pa makar i kilo rize i okaci joj na vrata ili posalji joj po nekom..jer nemora to biti sad neznam sto...ali udjeli a sjeti se prvi ashabijiki koji se hurme dale posljednje iz kuce ,hej hurme jer nisu nista drugo imale a mi imamo svaka za mijesec dana namirnice u kuci pa malo se raspitaj kojoj je sestri najprece da se pomogne pa dadni nesto u ime Allaha ,druga ce nesto i paket sestri spremite i obraduje te je u ime Allah jer se naravno nadate SAMO Allahovoj nagradi-Dzennetu!

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini iskrenim Allahovim robinjama ,sa kojima ce Uzviseni biti zadovljan na oba svijeta-amin

http://www.youtube.com/watch?v=N9iGr7uPyHQ

http://www.youtube.com/watch?v=VuPq8NMpjB4

http://www.youtube.com/watch?v=q2eIUprCMWo

http://www.youtube.com/watch?v=3mHxDc_lSCE&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=qCNmHOL0fyc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Mdcb8ZEnAOQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=WUVuMzMXy9U&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Zgiu7cB3904

http://www.youtube.com/watch?v=PbDVNKBNvWk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LyWTa4VLz6o&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=GsGXVgrouLg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aa0CuFh29Rs

http://www.youtube.com/watch?v=T_xjV1UGlHw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=H8IGalzio6w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk&feature=related

 

17.02.2012.

Adabi posijete medju zenama...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Adabi posjete medju zenama...

Lijepo je unaprijed dogovoriti se sa sestrom i tražiti dozvolu da se dođe. Tako pružamo našem domaćinu priliku za uređivanje kuće, djece, te pripremu onoga sa čime će nas ugostiti. Nema sumnje da će to ostaviti ljepši utisak kod nas o našoj sestri, jer svako želi da dočeka gosta sa punim srcem kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Neće niko vjerovati od vas dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi'' (Buhari 13, Muslim 45)

Nema sumnje draga moja sestro da je međusobno posjećivanje islamom dozvoljeno i da čak u nekim situacijama postaje stroga obaveza vadžib. Nalazimo takođe hadise koji nas podstiču na ovu stvar i u kojima nalazimo obećanu nagradu onome ko po tome postupi.
Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao da je čovjek posjetio svoga brata u drugom selu, te mu je Allah, subhanehu ve te'ala, postavio meleka na njegovom putu i kada je naišao pored njega rekao mu je: „Gdje si se zaputio?“, našto mu je odgovorio; „Želim posjetiti svoga brata u tom selu.“,pa mu je rekao: „Da li tebi pripada neka blagodat kod njega, koju čuva?“, našto je rekao: „Ne, osim što ga ja volim u ime Allaha.“ , tada mu je rekao: „Ja sam Allahov izaslanik tebi i zaista te je Allah zavolio onako kako si ti njega zavolio u Njegovo ime." (Muslim2567)
Došlo je u hadis-kudsiji da je rekao Uzvišeni Allah: “Moja ljubav je postala obavezna onima koji se međusobno vole u Moje ime, sjede,posjećuju i darivaju. (Prenosi ga Imam Malik, hadis sahi-s-sahihu tergib ve terhib 2581, Albani)
Isto tako nalazimo šerijatske pravnike, koji slijedeći sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, ukazuju pažnju tim zajedničkim odnosima, tako da kada pišu svoja djela odmah nakon završetka poglavlja o ibadetima (namaz, post, hadždž), počinju sa međusobnim odnosima kao što je trgovima, brak i drugo jer se ljudi svakodnevno susreću sa tim pitanjima, tako da ne bi došlo do nesuglasica i prepirki između njih. Međutim draga moja sestro, da bi ostvarili šerijatske ciljeve od naših međusobnih posjeta, kao što je Allahovo zadovoljstvo, obećane nagrade, slijeđenje Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, upute i kako bi ojačale naše međusobne veze, moramo se predržavati određenih šerijatskih adaba koji su vezani za posjetu.
Tako da ću pokušati navesti neke adabe kojih bi se trebale predržavati moleći Uzvišenog Allaha da me pomogne u tome.

Nijet-namjera
Treba po svaku cijenu nastojati da nam nijet bude iskren, te da naša posjeta bude isključivo radi Allaha Uzvišenog, jer će se sa ispravnim nijetom postići očekivana nagrada.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Zaista se djela cijene prema namjerama... (Mutefekun alejhi)
Znaci da to ne bude namjera drugog smijera ono hmm:''Idem ja svakako u ime Allaha jer klanjam i nosim hidzab a u srcu te mnoge druge stvari sestro interesuju, jer nocima nemozes spavati posto znas da ta odredjena sestra kojoj momentalno zelis ici ima kusnje u svom zivotu ili se druzi sa nekom sestrom o kojoj zelis saznati odredjene informacije ...pa npr. ( cula si od svoga muza da se muz te sestre izjasnio zeniti drugom hmm pa da sto prije to iz prve ruke saznas kako li reaguje ta sestra,zelili ga ucijeniti estagfirullahi da se nesmije zeniti drugom a subhanallah Allah svt mu je dozvolio i drugu i 3 i 4 heheh,ili pustio neki brat hanumu auuu, hm ...neznas sto li je...? a vidis je uhvehlu u mesdzid dolazi pa eto pitaces joj jetrvu hmm...,ili pobijegla ona neka sestra ummu...od muza bez izuna, ahh boze, pa gdje li je,hmm pa sto joj taj njen covijek moro dovest tu prokletnicu drugu stariju i od njeg i nje,ili cula si da djete u te sestre je skrenulo sa puta istine i spasa hmm...pa te interesuje hm... kako ona klanja i nosi hidzab a djete joj po diskotekama,ili mozda se drogira pa  ''IDESLI SESTRO ONDA U IME ALLAHA SVT ILI IDES SAMO DA TUDJE MAHNE RAZUVIJEDAS I UVLACIS NOS U TUDJA ISKUSENJA -kojoj je kusnju samo Uzviseni tu dao i sve sto je tu sestru snaslo kojoj ides bilo koji musibet je samo do Allaha svt...pa PAZI SVOJ NIJET PRIJE NEGO KRENES U GOSTE!!! ALLAHU EKBER PAZI....Allah svt sve vidi i cuje i sto iznosimo javno preko nasih usana,sto tajimo i krijemo i ono sto mislimo....pazi sestro da ti nagrada ne propadne a sejtan ne spava,pusti neka se drugi zene i razvode,neka drugima hanume bjeze ko im je kriv kada nisu jake primiti tu drugu hanumu muzu-injacu,pusti djecu drugih sestra....GLEDAJ SEBE I SVOJE STANJE I SVOG STADA-DJECE JER SMRT JE BLIZU A VALJA ALLAHU SVT ZA SVEEEEE RACUN POLAGATI...pa tad ti nece naumpasti tvoja djeca rodjena a kamoli neko drugih za radi kojih ti je to dragocijeno vrijeme prolazilo danima,satima ako ne posijetama radi vise razloga onda telefonom, mailom, sms subhanallah...PAZI!!!!

Odabiranje pogodnog vremena

Jedno od pokuđenih vremena za posjete je vrijeme poslije jacije.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je smatrao pokuđenim spavanje prije jacije i govor poslije nje. (Buhari 568)
Osim ako se izuzme iz toga stvari u kojima je dobro, kao što je sticanje znanja, razgovor o stvarima koje se tiču muslimana, ugošćavanje gostiju itd.
Također treba da uzimamo u obzir vremena u kojim je naša sestra zauzeta sa svojim privatnim poslovima ili njenim ibadetima, kao zikr poslije sabah namaza do izlazka sunca, ili odgoju djece, ili dočeku muža itd.
Tako ćemo sa našom posjetom koja je pohvalna, učiniti da ona ostavi stvar koja joj je možda stroga obaveza -vadžib.

Ostavljanje iznenadnih posjeta

Lijepo je unaprijed dogovoriti se sa sestrom i tražiti dozvolu da se dođe.
Tako pružamo našem domaćinu priliku za uređivanje kuće, djece, te pripremu onoga sa čime će nas ugostiti.
Nema sumnje da će to ostaviti ljepši utisak kod nas o našoj sestri, jer svako želi da dočeka gosta sa punim srcem kao što je rekao Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve selleme: "Neće niko vjerovati od vas dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi'' (Buhari 13, Muslim 45)
Ovo se ne može postići iznenadnom posjetom koja ponekad dovede do tjeskobe i uznemiravanja, posebno ako je tvoja sestra u stanju u kojem ne voli da bude viđena.

Da vrijeme posjete ne bude dugo

Od četri stvari za koje će čovjek prvo biti pitan na Sudnjemu Danu je vrijeme, to jest u čemu ga je proveo (Tirmizi 2417, hadis sahih, Albani)

Duga posjeta će dovesti do toga, da će tvoja sestra osjetiti da si joj otežala ili da tebe nije briga za njene obaveze naspram njene djece, ili njenog muža, ili njene obaveze kao domaćice, pa će to biti uzrok da se njena ljubav prema tebi smanji ili potpuno izgubi.

Izuzetak za dužu posjetu

Ukoliko bi se odužilo vrijeme posjete, treba da se to vrijeme iskoristi u stvarima koje su korisne, u onome u čemu ćete ti i tvoja sestra imati nagradu kod Allaha.
Na primjer, UCENJE KUR'ANA ,čitanje islamskih knjiga, slušanje korisnih predavanja ili govoriti joj o propisima vjere za koje smatraš da ih ona još ne zna kako bi tvoja sestra osjetila radost, jer se okoristila tvojom posjetom, te joj vrijeme nije prošlo uzaludno.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Prenesite od mene pa makar jedan ajet!" (Buhari3461)

Pažnja u govoru i pokretima

Moramo paziti na osjećaje naše sestre kako je ne bi povrijedili sa radoznalošću u govoru ili pokretu. Ne treba zapitkivati o stvarima koje se tiču nje ili njenog muža i njihovih međusobnih odnosa koje nisu za javnost.
Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja ajeta: „O vjernici,ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni.“ (Al-Maide, 101)

Također ja Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme rekao: „Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče.“ (Tirmizi 2318, Albani ga je ocjenio sahihom).

Ispoljavanje zadovoljstva

Lijepo je ispoljiti zadovoljstvo prema onome čime smo ugošćeni od jela ili pića, smatrajući sve to u velikim količinama ma koliko to bilo malo u stvarnosti.
Kloniti se rasipništva prilikom dočeka gostiju, te se kloniti kuđenja hrane i po cijenu ako ti se nije svidjela.Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije nikada kudio hranu, ako bi mu se svidjela jeo bi je, a ako nije ostavio bi je. (Buhari3563,Muslim 2064).

Ostavljanje pretjeranog šaljenja (zbijanja šale)

Onaj ko se pretjerano šali bit će mrzak i ponižen kod svojih sugovornika, te će ispuniti njihova srca mržnjom prema sebi, naročito ako je njegova šala teška i na njihov račun, te ako vrijeđa njihovu čast i osjećaje.
Ovo ne zabranjuje da se našalimo prilikom svojih posjeta u okviru šerijatskih normi, ali treba da pazimo da govorimo uvijek istinu, čuvamo čast muslimana i njegove osjećaje, te da ne prelazimo granice dozvoljenog.

Paženje na djecu

Moramo podučiti našu djecu kako da se ponašaju u toku posjete.
Od urednog sjedenja do paženja na stvari naše sestre.
Majka nije odgovorna za svoju djecu samo u svojoj kući, naprotiv odgovorna je i u kući svoje sestre.
A ukoliko naša djeca pokvare nešto, trebamo to popraviti, bez obzira bio to namještaj ili nešto drugo od stvari koje su dragocjene kod tvog domaćina, te pomoći pri čišćenju kako ne bi tvoja sestra osjetila da si ti kao gošća nepristojna ili da su tvoja djeca takva.Zato i trebamo uciti djecu od malih nogu o lijepom edebu,ponasanju i kod kuce i u gostima da nam nebi vrata bila zatvorena kod mnogih radi nase djece hmm (npr.zoves sestru da joj se najavis da ces joj doci ti i tvojih 5 djece subhanallah hmmm,pa kad ona skonta kako im ti sestro sve pustis u svojoj rodjenoj kuci da krse i lome ,sama se toga zaplasi pa ti se naravno i nece javiti na telefon jer nema snage da ti kaze u lice da su djeca tvoja bez lijpog islamskog odgoja i nezeli da ima stres prilikom  tvoje posijete a samo radi tvoje djece...pa je bolje nekad prvo sjediti kuci i uciti djecu svoju o mnogim stvarima,pa kad ih naucimo onda smo i spremne da mozemo se nekoj sestri najaviti u posijetu insaAllah.....nazalost  je to cinjenica danasnjice !!!

Zahvala prilikom završetka posjete

Zahvaliti joj se nakon posjete sa riječima: „Allah te nagradio svakim dobrom, na lijepom dočeku i ugošćavanju!“, te joj se izviniti ako si je ti ili tvoja djeca uznemirila tokom posjete.
Ovakav lijep gest će inša-Allah odstraniti neprijatnost ili mržnju iz njenog srca ukoliko se to kod nje nađe.
Molim Allaha Uzvišenog da učvrsti naše međusobne odnose, da budu samo radi Allaha, subhanehu ve te 'ala, nadajući se Njegovoj, subhanehu, ljubavi i oprostu.

16.02.2012.

''Najbolji dan koji je sunce obasjalo je petak-( Jevmul-Dzumu'a )''

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Petak je el hamdu lillah-odlike Dzume namaza


     Dan kojeg je Allah Uzviseni ucinio odabranim i kojeg je odlikovao nad ostalim danima jeste upravo ovaj danasnji dan u kojem se nalazimo, tj . petak.

Za ovaj dan Uzviseni Allah kaze sljedece:

"O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, pozurite ka spominjanju Allaha, i kupoprodaju ostavite, to vam je bolje, neka znate!" " A kad se molitva obavi, onda se po zemlji razidjite i Allahovu blagodat trazite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli sto zelite." (Suretul Dzumua’9-10)

     Petak je u arapskom jeziku nazvan dzumu'a, jer je on izveden iz izraza dzem' (spajanje, sabiranje, sakupljanje). Sljedbenici islama na taj se dan sastaju jednom sedmicno u  dzamijama. To je ujedno sesti dan, kada je Allah, dz.s., upotpunio stvaranje svega stvorenog. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Dzennet, u njemu je izveden iz njega i u tom danu ce nastupiti Sudnji dan. U tom danu je jedan momenat, ako tacno u njemu pravovjerni rob zatrazi od Allaha, dz.s., nesto korisno, Allah ce mu dati, kao sto se to jasno i pouzdano navodi u vjerodostojnim hadisima.

     Pouzdano je utvrdjeno da je narodima prije nas, takodjer, bilo naredjeno uvazavanje ovog dana, ali su ga zanemarili. Muslim u svom Sahihu navodi: (433) "Uscuvao je Allah, dz.s., petak od naroda koji su bili prije nas. Tako su jevreji odabrali subotu, krscani nedjelju, te je Allah, dz.s., doveo nas i ukazao nam da postujemo petak. Pa je ucinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti nacin kako subota i nedjelja prate petak, i oni ce na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu, i nama ce presuditi prije svih ostalih." (Navodi ga i Buhari, obojica od Ebu-Hurejrea.)

  Allah, dz.s., naredio je pravovjernima da se u ovom danu sakupe radi ibadeta  rijecima:

 "O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i pozurite ka spominjanju Allaha, to vam je bolje, neka znate!”, tj. imajte namjeru, odluku i budite pripravni za odlazak na dzumu.

     Ovdje se naravno nije mislilo na zurno hitanje na dzuma-namaz, jer je ono zabranjeno na osnovu hadisa koji su zabiljezeni u sahihima: Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (434) 'Kada cujete ikamet, podjite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni. Nemojte zurno ici, dio namaza na koji stignete nastavite klanjati, a propustene dijelove naklanjajte!'" U gornjem ajetu mislilo se na uobicajeno hodanje, a ne zurenje. Abdurrezak prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Rijeci su Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Kada se uspostavi namaz, ne trcite na njega, nego uobicajeno hodite. Budite smireni i dostojanstveni; sto ste propustili, naklanjajte.'"

Lijepo je da se onaj ko ide na dzuma-namaz, okupa prije odlaska, na osnovu vjerodostojne predaje, koja se od Ebu-Hurejrea i Ebu-Seida, r.a., biljezi u oba Sahiha: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (436) 'Kada neko od vas podje na dzumu, neka se okupa.'" Imam Ahmed citira Evsa ibn Evsa es-Sekafija da je rekao: (437) "Cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaze: 'Ko se ocisti i okupa u petak, rano ustane i medju prvima dodje, pjeske, a ne na jahalici, blizu imama i saslusa ga, a sam rijec ne progovori- za svaki ce korak imati nagradu kao sto se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.'" Ovaj je hadis u razlicitim verzijama i terminima, a sve ih navode autori cetiri sunena, a Et-Tirmizi ga smatra hasenom.

Ebu-Hurejre, r.a., kaze: "Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (438) 'Ko se petkom okupa kao kad se okupa od dzunupluka, zatim ode u dzamiju u prvom sahatu, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trecem sahatu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna, u cetvrtom sahatu, kao da je zaklao kokosku, a u petom sahatu, kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam izidje na minber, meleci dodju da bi saslusali hutbu.'" (Buharija i Muslim)

Pohvalno je obuci najljepsu odjecu, namirisati se, ocistiti zube i sutjeti slusajuci hatiba, nikoga ne uznemiravajuci. Ako sve to ispostuje i obavi dzuma-namaz, njegov je namaz iskup za grijehe koje je pocinio izmedju dvije dzume.

Znacaj dzume namaza se ogleda u tome sto je to sedmicni skup vjernika kada se iznose najnovije informacije vezane za ummet, zajednicu i pojedinca. Vidjeli smo da prisustvovanje dzumi namazu pribavlja ogromnu nagradu od Allaha dz.s., i svjedoci o imanu doticnog, a nasuprot tome neprisustvovanje dzumi namazu govori o slabosti imanskog odgoja i dovodi doticnog u opasnost da ostane bez imana. Resulullah je rekao:”Onaj ko ostavi tri dzume namaza jednu iza druge bez opravdanog razloga Allah mu srce zapecati.”

Allah dž.š. je odlikovao petak nad ostalim danima i u njemu je prilika da svaki musliman zaradi više nego u ostalim danima u sedmici, međutim mnogi ljudi ili ne znaju za te odlike ili su nemarni, pa olahko ispuštaju veliku priliku da zarade velike nagrade koje su obećane od strane najboljeg čovjeka koji je hodao po ovome dunjeluku, a koji kako kaže Uzvišeni Allah: „On (Muhammed s.a.v.s.) ne govori po svome hiru, to je samo objava koja mu se objavljuje.“ (En-Nedžm, 3-4) Spomenut ćemo samo neke od tih odlika, a na nama je da o njima razmislimo i popravimo svoje stanje i iskoristimo ovu veliku priliku da zaradimo puno dobrih djela za neznatan trud. Pa da vidimo prvo koje su odlike džume i djela koja su preporučena da se rade.

1. Petak je najbolji dan u sedmici.Prenosi se hadis od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Najbolji dan u kome je granulo sunce je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta, a Sudnji dan neće nastupiti osim u petak.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi..)

2. Džuma je prilika da nam Allah dž. š. oprosti neke od naših manjih grijeha kako je došlo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se abdesti upotpunjujući abdest, potom ode na džumu, te bude pažljivo slušao i šutio biće mu oprošteno što počini do naredne džume.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Huzejme)...

3. Petkom ima čas u kome se uslišava dova kako se prenosi u hadisu od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „U njemu (petak) ima čas u kome musliman ako zamoli svoga Uzvišenog Gospodara za nešto daće mu.“ (Buhari, Muslim)

4. Odlazak na džumu se nagrađuje džennetom kako se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „ Ko uradi sljedećih pet stvari u jednom danu Alah će ga upisati među džennetlije: ko posjeti bolesnika, prisustvuje dženazi, posti, ode na džumu i ko oslobodi roba.“ (Ibn Hiban, Ebu Jala, Hejsemi, hadis je dobar)

5. Svaki korak do džume vrednuje se kao djela učinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz idući pješice, ne koristeći prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imaće nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Onaj ko umre uoči petka ili u petak sačuvan je kaburskih iskušenja, kao što je došlo u hadisu od Abdullaha ibn Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Svaki musliman koji umre petkom ili uoči petka biće sačuvan kaburskih iskušenja.“ (Tirmizi, Ahmed, Asbehani i po ocjeni šejha Albanija hadis je dobar)

7. Stepen vjernika na Sudnjem danu ovisi vremenu njegovog odlaska na džumu. U hadisu od Abdullah ibn Mesuda: r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao „ Ljudi će na Sudnjem danu biti u Allahovoj blizini shodno odlasku na džumu. Prvo ko porani, potom naredni, potom naredni.“ (Ibn Madže, Taberani, i drugi, neka ulema je prigovorila vjerodostojnosti ove predaje, a neki su je ocjenili kao dobrom) 8. Džuma namaz je dokaz našeg imana ili licemjerstva kao što je došlo u hadisu da je Poslanik s.a.v.s. rekao „Ko ostavi tri džume bez opravdanog razloga on je licemjer.“ (Ibn Huzejme, Ibn Hiban, Albani rekao da je sahih). Abdullah ibn Abbas r.a. je rekao: „Ko ostavi tri džume uzastopno taj je napustio islam.“

Neki od postupaka koje je lijepo raditi petkom, a mnogi ih olahko shvataju i propuštaju, a u njima je velika nagrada

1. Okupati se prije džume, namirisati se i oprati zube, po mogućnost misvakom, kao što je došlo u mnogim hadisima, a jedan od njih je od Ebu Seid el-Hudrija r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Kupanje petkom je obaveza svakom punoljetniku, te da očisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko je mogućnosti.“ (Buhari i Muslim)

2. Donositi salavat na Poslanika s.a.v.s kao što se prenosi u hadisu od Enesa ibn Malik r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Obilujte salavatima na mene petkom i uoči petka jer ko donese na mene jedan, Allah će na na njega donijeti deset salavata.“ (Bejheki, sa dobrim lancem prenosioca)

3. Proučiti suru El-Kehf (Pećina) kao što se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko prouči petkom suru El-Kehf biće mu svijetlo do naredne džume.“ (Hakim, sahih)

4. Poraniti na džumu kao što se prenosi od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se okupa petkom kao što se kupa od dženabeta, potom porani kao da je prinio žrtvu deve, ko ode u drugom satu ima nagradu kao onaj ko prinese kravu za žrtvu, a ko ode u trećem kao da je prinio žrtvu ovce. Ko ode u četvrtom satu kao da je prinio žrtvu kokoši, a ko ode u petom satu kao da je oprinio jaje, pa kada se popne imam na minber dođu meleki da slušaju opomenu.“ (Buhari i Muslim).

5. Ići na džumu pješice i zauzeti prvi saff kao što je došlo u hadisu koji smo već citirali, a koji glasi: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz idući pješice, ne koristeći prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imaće nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Što više klanjati dobrovoljne namaze prije nastupa džumanskog vremena, to jest prije nego što se prouči ezan za džumu namaz, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a u kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko se okupa potom ode na džumu pa klanja koliko bude u mogućnosti i bude šutio dok imam ne završi sa hutbom, zatim klanja za njim , biće mu oprošteno ono što počini između dvije džume.“ (Muslima) – Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: „U njemu je dokaz da je klanjanje dobrovljnih namaza prije izlaska imama na minber sunnet i to je mišljenje većine učenjaka.“ Na osnovu prethodno spomenutog jasno se vide propusti klanjača koji razgovaraju ispred džamije i ne ulaze u nju sve do ezana.

7. Za vrijeme dok imam drži hutbu, ne smije se pričati, jer je to razlog da čovjeku propadne džuma namaz, kao što je došlo u hadisu od Ebu Hurejre r.a da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko kaže svome bratu:“Šuti!“ dok imam drži hutbu počinio je legv (besposlicu i besmiclicu)“ (Buhari i Muslim) Iz ovog hadisa se vidi da čak i onaj koji kaže svome bratu da šuti dok ovaj priča da je pokvario svoju džumu, pa šta je tek sa onim koji to radi?

8. Zabranjeno je dići nekoga sa mjesta na kome sjedi, a potom sjesti na njega. Ibn Omer r.a. je rekao: „Poslanik s.a.v.s je zabranio da čovjek digne svoga brata sa mjesta na kome on sjedi, potom da sjedne na njega.“ Nafia je rekao da se to odnosi na džumu i mimo džume namaza (Buhari, Muslim) Znači da u džamiji nema povlaštenog mjesta niti rezervacije za „povlaštene“ za nikoga, već se muslimani trebaju navikavati dolaziti ranije i zauzimati prve saffove, jer kao što smo vidjeli to je i bolje i vrednije.

Za kraj ovog našeg kazivanja navešćemo hadis koji je naše mjerilo koliko nam je vrijedna džuma namaz i koliko imamo od nje, a taj hadis prenosi Abdullah ibn Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Tri vrste ljudi dolaze na džumu. Prvi je čovjek koji beskorisno priča i on namaza nema ima ono što je pričao.
Drugi je čovjek koji dođe, moli Allaha i doziva Ga. Ako hoće Allah će mu dati ono što traži ili će mu uskratiti. Treći je čovjek koji šuti i ne ometa druge muslimane koračajući preko njihovih glava.
Tome će njegova džuma biti iskupina do naredne džume.“ (Ebu davud, Ahmed...)

Pa dragi brate vidi ima li išta što ti fali od tvoje džume, pa je upotpuni, nemoj da budeš od onih koji će od svoga namaza imati samo izgubljeno vrijeme. Na kraju naša dova je: „Hvala Allahu Gospodaru svjetova.
Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini od onih koji ga se boje i javno i tajno, koji su samo Njemu i njegovom Poslaniku pokoravaju i koji se samo na Allaha uzdaju i oslanjaju. Amin.

http://www.youtube.com/watch?v=OQpYVYlq8wA

http://www.youtube.com/watch?v=1NexUMMtaZU

http://www.youtube.com/watch?v=kuFO3HV7u48&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=qnclPfoIoPA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=cr86U8pbCcc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Ks_8-8w3myU&feature=related


15.02.2012.

Kako privoljeti Djecu na Namaz?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Kako privoljeti Djecu na Namaz?

"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti,...
(Et-Tahrim, 6)

Milost prema djeci dar je Allahov čovjeku

Među plemenitim osjećanjima koje je Allah usadio u srca roditelja su milost prema djeci, ljubav i usrdnost prema njima. Snažan je to osjećaj koji baštini najveći utjecaj u pogledu podizanja djece i oblikovanja njihove ličnosti.
Nemilosrdno srce odražava krutu i grubu ličnost, koja nepovratno vodi ka pokvarenosti i izopačenosti djece.
Zbog svega toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mnogo je brinuo o milosti i poticao je odrasle da gaje tu plemenitu osobinu.
Ahmed i Buhari u djelu "Knjiga o adabu," Ebu Davud, Et-Tirmizi i El-Hakim navode od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, r.a., da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Ko nema milosti prema mladima i ne poštuje čast odrasli, ne pripada nama."
Allahov poslanik sallallahu alejhi we sellem, korio je ashabe, r.a., koji nisu imali milosti prema svojim sinovima i savjetovao ih je da imaju milosti i naklonosti prema njima.
Buhari navodi u djelu "El-Adab el-mufrad," od Aiše, r.a.: "Neki beduin došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu: "Ljubiš li svoje sinove? Mi ne." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: "Ja ne mogu usaditi milost u tvoje srce nakon što je Allah iskorijenio iz njega."
Buhari navodi da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, poljubio je Hasana, r.a., u prisustvu El-Akra ibn Habisa et-Tamimija, r.a., koji je rekao: "Imam desetero djece i nikada nisam poljubio nijedno od njih." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, pogledao ga je i rekao: "ko nije milostiv prema drugima prema njemu se neće postupiti milostivo."
Buhari u svom djelu: "El-Adab el-mufrad," navodi da je Enes ibn Malik, r.a., rekao: "Neka žena došla je Aiši, r.a., (tražeći pomoć), a Aiša, r.a., dala joj je tri hurme. Ta žena, dala je svakom od svojih sinova po jednu hurmu, a jednu je zadržala za sebe. Dvojica dječaka su pojeli te dvije hurme, a potom su pogleda li u majku. Stoga ona je raspolovila hurmu i svakom od njih dvojice dala po pola hurme. Kada je Aiša, r.a., ispričala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, šta je ta žena učinila on, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: "Zašto si začuđena time? Allah je njoj dao milost prema njenoj djeci."
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, oči su se punile suzama kada bi vidio dijete na samrti.
Buhari i Muslim bilježe od Usame ibn Zejda, r.a., da je Poslanikova kći poslala po njega jer joj je sin bio na samrti i zamolila ga je da bude tu prisutan. On, sallallahu alejhi we sellem, uzvratio je selam i rekao: "Allah posjeduje ono što će uzeti i ono što je On dao i odredio je rok za sve, pa budi strpljiva i moli Allaha za nagradu." Stoga, ona je opet poslala po njega i zamolila ga da dođe, te joj je on otišao sa Sa'dom ibn Ubadom, Muazom ibn Džebelom, Ubejjom ibn K’abom, Zejdom ibn Sabitom i još nekim drugim ashabima, r.a. Dijete je dato Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, koji ga je stavio u krilo. Teško je disalo i treslo se, a njegove oči su zasuzile, te je Sa'd, r.a. rekao: "O, Allahov Poslaniče, šta je to"? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: "To je milost koju je Allah usadio u srca Njegovih robova." U drugoj predaji navodi se: "Allah je to usadio u srca onih robova koje je On odabrao. Zaista, Allah je milostiv prema milostivima."
Milost koja je duboko usađena u srca roditelja motivira ih da na sebe preuzmu odgovornost staranja i podizanja djece.

Odgovornost za vjerski odgoj 


Pod pojmom vjerski odgoj podrazumijeva se vezivanje djeteta, od samog početka njegovog rasuđivanja, s načelima vjere, kao i poučavanje djeteta stubovima islama i temeljima Šerijata.
 Pod načelima vjerovanja podrazumijeva se vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, a.s., i u Sudnji dan.
 A, pod stubovima islama podrazumijeva se obavljanje namaza, post, davanje zekata i obavljanje hadždža onome ko je u mogućnosti.
 A, pod temeljima Šerijata podrazumijeva se sve što se odnosi na islam, kao vjeru, vjerovanje, sprovođenje njegovih propisa i na postupke.
 Stoga, odgajatelj, takve koncepte vjerovanja i islamskog učenja mora usaditi u dječiju dušu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio je usađivanje propisa vjere i stubova islama u um djeteta u ranim godinama njegovog života. Među uputama i preporukama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su:

1 – Njegova, s.a.v.s., naredba učenja riječi La ilahe illallah, kao prve stvari koje dijete (novorođenče) treba čuti:
 El-Hakim prenosi od Ibn Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Učinite riječi `La ilahe illallah,` prvim riječima koje vaše dijete čuje na ovom svijetu." Razlog tome je taj, da prve riječi koje dijete čuje budu riječi tevhida, podjednako kao što riječi tevhida trebaju biti prve riječi koje će njegov jezik izgovoriti, kao i prve riječi koje će razumjeti.

2 – Upoznavanje djeteta s propisima halala i harama:
Taj propis je u skladu sa stavom da dijete može rasti pokoravajući se Allahovim naredbama, držeći se podalje od svega što je On zabranio i tako se čvrsto sroditi sa šerijatskim propisima.

3 – Naređivanje da dijete obavlja namaz u dobi od sedam godina:
 Ebu Davud i El-Hakim bilježe hadis od Ibn Amr ibn el-Asa, r.a., u kom se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Naređujte vašoj djeci da obavljaju namaz u dobi od sedam godina, a istucite ih ako neće da obavljaju namaz kada napune deset godina, i (tada) razdvajajte u krevetima mušku od ženske djece."
 Analogijom obavljanja namaza, djecu treba navići na post, pod uvjetom da ga mogu podnijeti i djeca, sa svojim ocem, trebaju obaviti hadždž ako im on to može priuštiti, da bi na taj način dijete moglo naučiti pravila vjerovanja u ranom dobu svoga života i da bi se naviklo na obavljanje vjerskih obreda.
 
4 – Učenje djeteta voljenju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove porodice i učenje Časnog Kur`ana:

 Et-Taberani bilježi hadis kog prenosi Alija, r.a., gdje navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Navikavajte vašu djecu da gaje tri obilježja:

Ljubav prema vašem Poslaniku, s.a.v.s., ljubav prema njegovoj porodici i rođacima, i učenju Kur`ana.

Uistinu, nosioci Kur`ana bit će u hladu Allahovog Arša na Danu kada drugog hlada osim Njegovog neće biti, zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i onima koji su mu dragi."
 S tim u vezi je učenje djece vojnim pohodima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i biografijama ashaba, r.a., islamskih vođa i velikim presudnim bitkama, tako, da bi djeca mogla slijediti primjer njihovih prethodnika i da bi mogla sroditi se s veličanstvenom historijom islama.
 Evo šta islamski odgajatelji kažu o neophodnosti učenja djece učenju Kur`ana, njihovom poučavanju o bitkama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i o velikim djelima (poduhvatima) njihovih prethodnika i junaka:
• Sa`d ibn Ebi Vekkas, r.a., rekao je: "Učili smo našu djecu o bitkama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., podjednako kao što smo ih učili surama iz Kur`ana."
• Imam El-Gazali preporučio je, u svom djelu "Ihja `Ulumud-Din," učenje djeteta Kur`anu časnome, izrekama dobrih ljudi, pričama iskrenih i nekim vjerskim propisima."
• Ibn Haldun istakao je, u svom "Uvodu" (Mukaddima), važnost učenja Kur`ana djece, a potom, njihovog poticanja da pamte Kur`an. On je pojasnio da učenje Kur`ana predstavlja osnovu odgoja u svim nastavnim planovima bez obzira na različito područje i narav nekog područja.
 Za roditelje je važno da svoju djecu, u početnim stadijima njihovog života, uče osnovama vjere, stubovima islama i šerijatskim propisima. Također, važno je navikavanje djece da vole Allahovog Poslanika, s.a.v.s, njegovu porodicu i rođake, ashabe, r.a., vođe i vojskovođe i da uče Kur`an.


 Načelno se uzima da, kako se učenjaci slažu, u pogledu odgoja i etike dijete se rađa s vjerom tevhida i vjerovanjem u Allaha. Stoga, ako ono stekne primjeren odgoj, pravilno socijalno usmjerenje i pravovjerno okruženje kod kuće, odrast će s jasnom vjerom, plemenitim osobinama i ispravnim odgojem.
 Kur`an časni potvrđuje tu činjenicu, kao što Allah kaže: "Vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio." (Er-Rum, 30.) El-Buhari bilježi hadis od Ebu Hurejre, r.a., u kom se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svako dijete rađa se u islamu, samo, njegovi roditelju okreću ga da bude jevrej, kršćanin ili vatropoklonik."
 Učenjaci iz polja odgoja i etike dokazali su tu činjenicu, te je, u tom pogledu, dovoljno navesti imama El-Gazalija: "Dječak je povjerena na čuvanje svojim roditeljima, a njegovo čisto srce dragocjeni je dragulj. Stoga, ako se on gaji i uči dobro, on će postići cilj i biti sretan s tim na ovom i budućem svijetu. A ako on bude naviknut na zlo i nepokoran je poput životinja, iskusit će bijedu i bit će uništen. Njegova zaštita može se postići jedino njegovim poučavanjem i učenjem lijepim postupcima."
 Iz navedenog prikaza urođene prirode i njenih posljedica, shvatamo da ukoliko je dječak podizan u izopačenoj kući i ukoliko je bio učen u problematičnom okruženju i miješao se s pokvarenom skupinom ljudi, on će se , nesumnjivo, okrenut od vjere u ateizam i nevjerstvo.

Sve dok gledamo na odgajatelje, općenito, i roditelje, kao specifičnu grupu, kao osobe koje su izrazito odgovorne za podizanje djeteta na osnovama vjere, kao i za usađivanja islama u njegovu dušu, moramo poznavati granice te odgovornosti i dimenzije te obaveze.
 Granice te odgovornosti su sljedeće:

  1 – Upućivanje djece na vjerovanje u Allaha i Njegovu neograničenu moć i Njegovo veličanstveno stvaralaštvo, preko promišljanja o stvorenjima nebesa i Zemlje, i to u dobu kada se djeca nalaze u periodu rasuđivanja (rušda).
 Pohvalno je nastaviti s njima promišljati od konkretnih stvari prema apstraktnim pojmovima, i od pojedinačnog ka cjelini, sve dok se ona približe  vjeri s potpunim ubjeđenjem, očiglednošću i dokazom.
 Kada dijete prihvati, od samoga početka, jasne izvore vjere i postojane dokaze Allahove jednoće, nijedan destruktivni alat ne može napasti njegovo živo srce, niti ikakvi zagovornici zla mogu imati ma kakvog utjecaja na njegov pravovjerni um i na puno ubjeđenje koje je stekao.

2 – Usađivanje u djecu duha poniznosti, pobožnosti i robovanja Allahu, Gospodaru svih svjetova:
 To se može postići usmjeravanjem pažnje djece na sveobuhvatnu moć i vlast koji su ogromni u svakom pogledu. Na nicanje biljke, na rast drveta, mirisno prelijepo raznobojno cvijeće, milijarde stvorenja s veličanstvenim obličjima i mnoga druga Njegova stvorenja. Stoga, srce ne može ništa drugo do da pristane uz Allahovu veličanstvenost, a šta duša može da učini nego da osjeti pokornost Allahu i da iskusi zadovoljstvo pokornosti i ugodnost služenja Allahu, Gospodaru svih svjetova.
 Među načine jačanja pokornosti i ustanovljenja pobožnosti spada vježbanje djeteta, kada je ono u dobi razlučivanja, da pokori se obavljanju namaza i da sluša učenje Kur`ana.

3 – Razvijanje, kod djece, duha pokornosti Allahu u svim njihovim postupcima i okolnostima:
 To se može postići navikavanjem djeteta vjerovanju da Allah ga vidi i da On zna njegove tajne i to što radi i da On zna za svaki njegov skriveni pogled i sve ono što njegova prsa taje.
 Odgajatelj mora naviknuti dijete na pokornost Allahu u tome što čini i naučiti ga da bude iskren prema Allahu, Gospodaru svih svjetova, u svim svojim nakanama i djelima, i mora naučiti ga da Allah ne prima niti jedno njegovo djelo osim onog koje je izvršeno radi Njega.
 Odgajatelj, također, treba navići dijete na pokornost Allahu dok misli, to jest, treba ga navići na kajanje i okretanje Allahu kad smatra da može postići stepen "ihsana," to jest, stepen ispravnog djelovanja i dobrote i iskrenosti u pogledu obožavanja Allaha kao da Ga vidi, iako, dijete ga ne može vidjeti svojim očima, ali On dijete jasno vidi.
 Iz navedenog, zaključujemo da odgovornost za vjerskim odgojem je važna i nezanemariva, pošto je to izvor svih vrlina i predstavlja sjeme savršenstva. To je glavna osnova za ulazak djeteta u okrilje vjere i islama (uopće)
 Stoga, otac i odgajatelj ne trebaju se sustezati od pružanja bilo kakve prilike u pogledu dokazivanja djetetu postojanja Allaha, i to uputom koja učvršćuje vjerovanje i koja jača vjeru. Taj način savjetovanja način je Prvog odgajatelja, s.a.v.s.
 Primjeri upute i način djelovanja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su sljedeći:
 Et-Tirmizi bilježi da Ibn Abbas, r.a., rekao je: "Jednog dana, jahao sam iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i on mi je rekao: „O mladiću, podučit ću te nečemu:
 Sjećaj se Allaha i Allah će te zaštititi. Misli na Allaha i naći ćeš Ga ispred sebe. Ako tražiš, traži od Allaha, ako tražiš pomoć, traži pomoć od Allaha. Znaj, kada bi svi narodi skupili se zajedno da ti pomognu, pomogli bi ti samo onoliko koliko ti je Allah već ranije propisao, a kada bi svi oni sakupili se da ti naškode, naškodili bi ti samo onoliko koliko ti je već ranije Allah propisao. Pera su spuštena, a stranice su se osušile.`"
 "Kada bi se zajedno sakupili da ti nanesu štetu, nikada ti je ne bi nanijeli osim u pogledu toga što ti je već ranije Allah propisao. Pera (Odredbe) su spuštena, a svici (hartije) su odloženi. Sudbina je odlučena." U drugoj predaji, različitoj od te koju prenosi Et-Tirmizi, stoji: "Ispunjavaj svoje obaveze prema Allahu, naći ćeš Ga kako stoji pred tobom; pokušaj da zahvališ Allahu na blagodatima kada si u prosperitetu, On će ti uzvratiti kada budeš u nedaći. I znaj da to što propustiš, uistinu, ne može da bude tvojom sudbinom, a to što ti postane sudbinom, zaista te nije moglo mašiti. Uči da pobjeda dolazi kroz izdržljivost, a olakšanje dolazi s bolom i da poteškoća dolazi s obiljem."

Največi uzrok povečanja opskrbe. Kaže Uzvišeni: „Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo opskrbu od tebe. Mi tebe opskrbljujemo, a samo bogobojaznima pripada lijep svršetak." (Prijevod značenja, sura Ta-Ha, ajet 132.)

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jutrom i večeri učio sljedeću dovu:
O moj Gospodaru, tražim od Tebe zdravlje na dunjaluku i na ahiretu. O moj Gospodaru, tražim od Tebe oprost i zdravlje u mojoj vjeri, u mojim dunjalučkim stvarima, za moju čeljad i moj imetak. O moj Gospodaru, pokrij moja stidna mjesta, učini me sigurnim u strašnim situacijama, čuvaj me sa moje prednje i zadnje strane, i sdesna i slijeva, i iznad mene, i utječem Ti se Tvojom veličinom da ne budem sa svoje donje strane ščepan.”
(Ahmed 2/25; Ebu Davud 5074 i drugi)

 

http://www.youtube.com/watch?v=i8WIoipat-E&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=FjaXta8hzc0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Ov3R-r9lMk0

http://www.youtube.com/watch?v=UnQ0ZOa7pyE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=oIvZVqWJKCI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=_mgMrdqWKtA&feature=related

14.02.2012.

Savjeti roditeljima za radi odgoja djece i ljubav prema djeci !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 Savjeti roditeljima za radi odgoja djece i ljubav prema djeci !

Pred tobom je nekoliko važnih savjeta, koji se odnose na namaz, a koji će ti poslužiti u odgoju djece, kako bi ih vaspitala kao prave Allahove subhanehu ve te'ala robove.

1. Djeca smatraju da je ispravno sve ono što rade stariji i da su njihovi roditelji najbolji i iznad svih drugih ljudi. Zbog toga oni svaki njihov pokret pomno prate i uzimaju ih kao svoga uzora.

Međutim, na djecu u ranim njihovim godinama nema uticaja stalno opominjanje ukoliko pred sobom nemaju uzor na koga će se ugledati i ko će im u praksi pokazati ono što im se govori. Zato kada dijete vidi da njegov roditelj obavlja namaz, to najviše ima djelovanja na njega.

2. Roditelj je dužan da čini dovu Allahu subhanehu ve te'ala, za svoje dijete i da se njome potpomogne kao što je to činio Ibrahim alejhi selam: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" [Sura Ibrahim 41]

3. Roditelj treba da zna da je upotreba sile, odnosno tjelesno kažnjavanje, zadnje sredstvo koje treba upotrijebiti i to pod uslovima. Inače, dijete bi se naviklo na batine što ne bi imalo nikakve koristi.

4. Roditelj je dužan da pouči dijete abdestu i taharetu (čistoći), a zatim da mu praktično pokaže dok ne nauči. Dijete će uzimati abdest pred roditeljem, a ukoliko bi pogriješilo neće ga ukoriti zbog toga, već će mu na lijep način i bez srdžbe ponovo pokazati, a kada nauči abdest, pohvaliće ga i poljubiti pokazujući zadovoljstvo sa njim.

5. Poučiće ga značaju abdesta za njegov život kako bi ga podstrekao na sticanje sevaba.

6. Još iz malehna treba djecu poučiti namazu i to kroz direktni uticaj na njih. Tako će roditelj pred njima obavljati nafile, jer na njih najviše djeluje kada vide svoga roditelja kako pada licem na sedždu svome Gospodaru, kako skrušeno stoji u namazu, potpuno predan Allahu subhanehu ve te'ala i odvojen od svega onoga što je oko njega. Na taj način dječije duše spoznaju veličinu Allaha subhanehu ve te'ala, kao što ovakvim odgojem saznaju i način obavljanja namaza, što oni i zavole.

7. Roditelj ne smije biti grub sa djetetom po pitanju tahareta za namaz i pokrivanja stidnih dijelova tijela dok ono samo ne dostigne godine (otprilike sedam godina) u kojima će to samo shvatiti.

8. Kada dijete imadne sedam godina, roditelj je dužan da mu naredi obavljanje namaza što je u skladu sa riječima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: "Naređujte svojoj djeci namaz kada navrše sedam godina!" Također će mu naređivati i ono što prethodi namazu: taharet i pokrivanje stidnih dijelova tijela.

9. Ne smije dijete da napuni sedam godina i da mu taj period prođe, a da mu se ne ukaže na veliku važnost u tom periodu da se pred njim nalazi veliki događaj, a to je da mu se bliži vrijeme izvršavanja obaveze namaza. Kada dijete napuni sedam godina i kada obavi prvi farz namaz, bilo bi lijepo da roditelj tom prigodom pozove prijatelje i rodbinu na malu svečanost povodom tog lijepog događaja na kome će dati djetetu hediju kako bi ga podstrekao na obavljanje namaza u njegovo vrijeme.

10. Neophodno je pratiti koliko dijete polaže važnost namazu i opominjati ga, te neumorno mu ponavljati tu naredbu. Ukoliko je jedan roditelj odsutan, drugi je dužan da preuzme tu obavezu na sebe.

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Pazite na namaz svojih sinova, uobičajite kod njih da čine dobro, jer je dobro običaj!"

11. Nema ništa loše u tome da roditelj ponekad nagradi dijete zbog redovnog obavljanja namaza, ali to ne treba stalno činiti, a hedije koje daje biće raznolike.

12. Roditelj je dužan da omiljene stvari kod djece poveže sa namazom, tako da će vrijeme izleta odrediti u određenom namaskom vremenu kako bi očuvali namaz i pripremili se za njega u njegovo vrijeme, jer je to njima veoma drago vrijeme.

13. Također, roditelj će planirati sve termine sa djecom u određeno namasko vrijeme kako bi naučili da rasporede vrijeme i svoje obaveze na osnovu namaskih vremena.

14. Povremeno će im ukazati na vrijednost namaza navodeći dokaze iz Kur’ana i sunneta kako bi se kod njih formirala predstava o važnosti namaza.

15. Nakon desete godine dijete treba navikavati da pored farzova obavlja i propisane sunnete, da teži ka obavljanju noćnog namaza, makar on bio i kratak. Tako će roditelj obavijestiti djecu da će ustati na noćni namaz u određeno vrijeme i na taj način će ih ostaviti da se natječu ko će se prije probuditi u zakazanom vremenu, a da ih otac ne budi. Tako se jača njihova želja za namazom i djeca se počinju na sebe oslanjati. Otac će na tom noćnom namazu sa njima kratko učiti kako bi im olakšao, a one koji budu pospani iz milosti će osloboditi namaza.

16. Ukoliko dijete nakon desete godine propušta namaze, roditelj je dužan da ga opomene, posavjetuje i da mu navede šerijatske dokaze o namazu. Ako i nakon toga dijete ustraje u tome, tada će roditelj biti strožiji prema djetetom, ukoriće ga i neće govoriti sa njim, neće sjediti sa njim, niti se šaliti, a zabraniće mu neke omiljene stvari. Ukoliko takva kazna ne urodi plodom, tada će roditelj upotrijebiti tjelesnu kaznu pod slijedećim uslovom kao što je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "I udarite ih kada imaju deset godina!"

Roditelj će postupiti sa djetetom na nacin kako bi ga privolio i ohrabrio ga u obavljanju namaza. Ukoliko bi nekada dijete propustilo namaz, progledaće mu kroz prste i na lijep će mu način ukazati na greške. Ukoliko dijete ustraje u tim greškama, roditelj će ga tajno ukoriti, pokazujući nezadovoljstvo na svom licu. Ako ni to ne bude koristilo, tada će roditelj pribjeći novoj kaznenoj mjeri i ukoriti dijete pred ostalim članovima porodice i njegovim drugovima, ali ne ponižavati ga i ne vrijeđati ga. Kad ni to ne urodi plodom, roditelj tek tada može upotrijebiti udarac. Donijeće prut i staviti ga na vidljivo mjesto. Ako nijedna od ovih metoda ne bude koristila, samo tada će odgajatelj upotrijebiti batinanje i to pod slijedećim uslovima:

- da ne udara dijete zbog svega i svačega prije desete godine,

- da odgajatelj zna da su batine sredstvo kojim se želi poboljšati stanje djeteta, a ne sredstvo za ponižavanje, omaložavanje, duševno izobličavanje i osvetu kojom roditelj želi isprazniti iz sebe srdžbu i na taj način se duševno rasteretiti. Batine su samo nužnost u odgoju čime se želi dobro djetetu, a roditelj je dužan da ne pribjegava toj vrsti kazne dok je u stanju srdžbe.

- udarac ne smije biti jak i da ostavlja posljedice. Zbog toga će se upotrebljavati štap i slično. Broj udaraca će iznositi tri, dok ne smije preći više do deset udaraca s tim što će se izbjegavati udarci u lice i osjetljiva mjesta na tijelu, kao i udarci na jedno mjesto ostavljajući vremenski razmak između dva udarca kako bi prošla bol od prvog udarca,

- potrebno je da batine uslijede nakon stvarne greške koju je dijete počinilo, a ne na osnovu sumnje ili pretpostavke,

- potrebno je da kazna odgovara veličini grijeha i njegove vrste,

- u slučaju da dijete zatraži pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala i zaštitu od Njega, odgajatelj je dužan prekinuti kažnjavanje i

- da se ne ponovi kazna kako ne bi izgubila svoju vrijednost i prestala da ima ikakva uticaja na dijete.

17. U slučaju da roditelj ne počne da navikava dijete na namaz od njegove sedme godine, neće ga udarati nakon njegove desete godine zbog propuštanja namaza, već će prvo početi da ga uči namazu i da ga iznova navikava.

18. Roditelj je dužan navikavati dijete na namaz u džematu još iz malehna kako bi se njegovo srce vezalo za mesdžid u kojem će upoznati učene i biti u prisustvu onih koji praktično primjenjuju propise sticanja znanja. Pored toga, želja za učestvovanjem sa starijima u njihovim djelima je prirodna težnja kod djeteta što u ovom slučaju urađa plodom.

19. Odgajatelj će pripremiti dijete za susret sa mesdžidom, opisaće mu ga kako ga ne bi nešto iznenadilo, te će mu mnogo pred njim spominjati mesdžid, kao na primjer da mu je kupio čokoladu u blizini mesdžida, zatim će mu opisati njegovu ljepotu i obećati mu da će ga posjećivati i tako dalje.

20. Prije nego što odgajatelj povede dijete u mesdžid, obavijestiće imama i ostale u njemu da će doći sa djetetom kako bi ga lijepo dočekali i poklonili mu veliku pažnju. Tako će dijete osjećati sigurnost i smiraj sa onima koji su u mesdžidu, a cilj svega toga jeste da se iskoristi ta prilika da dijete osjeti veličinu namaza.

21. Ukoliko bi imam tom prilikom oduljio namaz toliko da je u suprotnosti sa sunnetom, ukazaće mu se na to.

22. Dijete će pohađati školu učenja Kur’ana napamet i učenja tedžvida kod dotičnog imama.

23. Odgajatelj će voditi brigu da dijete zavoli mesdžid i one koji ga posjećuju i to uključujući ga u razne korisne aktivnosti i dječije zabave.

24. Djetetu će ukazati na veliku važnost džume-namaza i govoriće mu o njenim propisima i nužnosti poštivanja istih.

25. Moguće je da dijete neće biti u stanju da izdrži dužinu namaza i hutbe zbog nemogućnosti da očuva abdest. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je jednog petka ušao u mesdžid i vidio djećaka, te mu rekao: "O dječače, idi i igraj se!" Rekao je: "Došao sam samo da klanjam." Reče: "O dječače, idi i igraj se!" Reče: "Onda ćes sjediti dok imam ne iziđe?" Rekao je: "Da."

Zato je otac dužan da ne obavezuje dijete da klanja džumu-namaz dok ne napuni deset godina. On će ga privoliti na obavljanje džume-namaza, a neće mu prijetiti. U slučaju da dijete ne bude obavljalo džumu-namaz, odgajatelj ga neće tjerati na to sve dok ne napuni deset godina kada dijete postaje obavezno da klanja.

26. Roditelj će odabrati u koji će mesdžid otići sa djetetom na džumu-namaz, jer hutba ima velikog uticaja na slušaoca, a posebno ukoliko dijete razumije i shvata hutbu. Lijepo je da odgajatelj nakon džume-namaza pita dijete o sadržaju hutbe i koje su njene koristi, a prije hutbe će ukazati na nužnost slušanja i šutnje za vrijeme hutbe, kao što će dijete obavijestiti da će ga nakon namaza pitati o onome što je čuo na hutbi kako bi s pažnjom slušao predavanje.

Ovo su samo neke koristi na koje sam ukratko ukazao, a što je vrijedno svakom roditelju da ih izučava ukoliko teži da budućnost našeg ùmmeta bude bolja, a čiji će nosioci biti naši potomci.

 

Ljubav prema djeci

 Potreba da se bude voljen veoma je jaka u svakom ljudskom bicu. Od djetinjstva pa sve do starosti, ono želi da je voljeno od strane onih koji ga okruzuju. Ljubav povezuje osobe jakom vezom i cini zivotne teskoce podnosljivim. Ona izaziva osjecanje brige i staranja, bez kojeg ljudi ne bi brinuli jedni za druge. Zato je poklonjena ljubav djetetu mnogo vaznija od svakog drugog poklona.

Zivot se ne odvija samo prema hladnim pravilima. Toplina ljubavi je neophodna da on dobije dusu i postane lijep i ugodan. Kuća bez ljubavi, ma koliko dobro organizovana i uređena, ne ispunjava svoju svrhu. Porodica nije samo mala zajednica u kojoj se zadovaljaju potrebe njenih clanova. Ovo se moze postici i sa nekom drzavnom ustanovom. Međusobna ljubav i paznja su istaknute osobine familije, i ta osjecanja drze na okupu njene clanove.

Prisutnost ljubavi, ili pak njen nedostatak, ima veoma snazan utjecaj na zivote djece, tj. na njihove mentalne sposobnosti, lahkoću govora i pogled na svijet. Zbog toga islam naglasava vaznost ispoljavanja ljubavi u porodici, narocito prema djeci. Poslanik s.a.v.s., je veoma volio svoje unuke, i cesto bi javno pokazivao veliku paznju i brigu prema njima. On s.a.v.s., je cak produzavao sedzdu ako bi mu se Husejn popeo na ledja. Ne bi podnosio da placu niti da budu povrijedjeni. Takodjer je potsticao ashabe da pokazuju njezna osjecanja prema njihovoj djeci.

Roditeljska ljubav ostavlja na djecu slijedece utiske:

· Ono je srecnije i mirnije. Voljeno dijete je u dobrim odnosima sa svijetom, i sposobno je podnijeti razocarenja mnogo bolje. Svijet dijeteta koje raste bez ljubavi je hladan, mracan i jednolican. Takvo dijete cesto pravi zijan (lose se ponasa) samo da bi privuklo paznju.

· Dijete je sigurnije u sebe. Zna da je vrijedan ljubavi, što je velika pomoć u izgradnji samopostovanja.

· U stanju je izgraditi bolje odnose sa drugima. Ako se odnos prema roditeljima temelji na ljubavi, djete će izrasti u ljubaznu i njeznu osobu. Nedostatak ljubavi cini srce tvrdim i nesposobnim da iskaze ljubav prema drugima.

· Dijete ima pozitivniji pogled na zivot. Voljeno dijete gleda na život sa poletom i entuzijazmom. Ono je spremno da iskusa i dozivi nove stvari. Kuća bez ljubavi ce uzrokovati da se dijete postavi negativno prema zivotu, i njegovi prirodno ispitivacki nagon i interes nece imati priliku da dodju do izrazaja.

· Dijete će biti pazljivije prema roditeljskim rijecima. Prijekori i opomene postaju podnosljivi kada dijete zna da je voljeno. Roditeljski zahtijevi se ispunjavanju lakse i radosnije.

Kako djetetu pokazati da ga volite?

Ne treba ni pomenuti cinjenicu da svaki roditelj veoma voli svoje dijete. To je prirodni instikt koji je Allah stavio u srca svih roditelja. Ova roditeljska ljubav je znak Allahove mudrosti, jer bez nje ni jedan roditelj ne bi podnio sve one teskoce koje odgoj djece trazi. Medjutim, mnogi roditelji misle da djeca znaju, i bez toga da im se kaze, da ih oni vole. Oni ne shvataju da je djeci potrebno da neprestanu budu uvjeravana u roditeljsku ljubav. Ona mora bit primjetna u rijecima i ponasanju roditelja. Djeca nisu u stanju razumjeti da su, cak i prijekori i kazne, znak roditeljske brige i ljubavi. Oni cesto vide ovakva njihova nastupanja kao nedostatk ljubavi. Zato je veoma vazno ispoljiti ljubav prema djeci, ili u najmanju ruku obavijestiti ih o njoj na primjeran nacin.

Nacin ispoljavanja roditeljske ljubav ovisi o dobu i stupnju razvoja djeteta. Za bebu je jako vazno da bude nosena u narucju i ljubljena, jer ovakav fizicki nacin iskazivanja ljubavi je vazan za njen rast i napredak. Sve dok je dijete u ovom dobu, iskazivanje ljubavi preko dodira igra vaznu ulogu. Kako dijete raste smanjuje se i potreba za ovakvim iskazivanjem ljubavi i paznje. Ipak njezan dodir je jos uvijek neophodan, ali sada to nije glavna stvar.

Kada malo odraste sa dijetetom treba drugacije postupati. Sada se roditeljska ljubav treba ogledati u obraćanju paznje na njegove potrebe i zelje, prijateljskom razgovaranju, citanju zanimljivih knjiga, zanimanju za njegovu skolsku domaću zadacu i sl. Roditeljska ljubav se prepoznaje po nasmijanom licu, blagim rijecima i strpljivom uhu.

Starije dijete ima prijatelje koji su mu veoma vazni. Postovati njegove prijatelje je jedan nacin iskazivanja ljubavi prema njemu. Uopsteno govoreci, kada roditelj obraća paznju na stvari, pored onih obaveznih (kao sto je hranjenje, oblacenje, kupanje i sl.) dijete ce razumjeti da je voljeno.

Ljubav Majke...

Bez sumnje, majcina ljubav je poseban Allahov dar svakom djetetu. Ona se razlikuje od oceve i ljubavi svake druge osobe. Nježna majcina ruka i tjeseci glas u stanju su otkloniti mnoge djetetove nevolje. Zato je majka glavni nosilac roditeljske ljubavi i u njenom davanju potpuno nesebicna. Ona ne zeli nikakvu nadoknadu za provedeno vrijeme i potrosenu energiju u djetetovom podizanju. Od vremena kada je dijete dozivljava samo kao izvor hrane i topline, pa onda i kroz citavo djetinjstvo, majka je njegov simbol brige i paznje. Atmosfera kuce direktno ovisi o karakteru majke. Nježna i brižna majka moze u mnogome doprinijeti da njena porodica bude sretna i emocionalno zdrava.

Bezuslovna ljubav


Neki roditelji će pokazati ljubav prema njihovoj djeci samo onda ako ona ispune neka njihova ocekivanja. Tako na primjer, novopridosli sin, poslije nekoliko kcerki, zadobija nesrazmjerno veliku ljubav i paznju. Neke porodice jednostavno vise vole djecake, cak i onda kada imaju jednak broj sinova i kcerki. Ovakva diskriminacija prema polu je uveliko osudjena u islamu. Poslanik Muhammed s.a.v.s., je imao kcerku u vrijeme kada su Arapi kcerku smatrali sramotom i nesrecom za kucu. On s.a.v.s., je pokazivao veliku ljubav i pažnju prema njoj, bez obzira što su mu za to mnogi Arapi prigovarali.

Neki roditelji ce iskazivati ljubav prema djetetu samo onda ako je ono lijepog izgleda, ponasanja, ili uopste ispunjava njihova ocekivanja. Takva ljubav je uslovljena. Ako dijete dobro uci u skoli, ono je hvaljeno i voljeno, ali ako se desi da je slab djak, ono je kritikovano u tolikoj mjeri da se osjeca potpuno odbacenim. Roditelji cesto zaborave da treba koriti djetetov postupak, a ne njegovu licnosti uopsteno. Poslusno dijete je hvaljeno zbog poslusnosti, ali je voljeno zato što je ono dijete tog roditelja. Tako isto, neposlusno dijete je koreno zbog neposlusnosti, ali je i dalje voljeno kao dijete. Mnogi roditelji nisu u stanju razumjeti ovo pa cine njihovu ljubav i paznju ovisnim o djetetovom ponasanju. Sva djeca prave greske. One izazivaju roditeljske reakcije, koje ih, ponekad, navode da pomisle da ih roditelji vise ne vole. Neophodno je da roditelji jasno daju do znanja djetetu da ga kore zbog odredjenog postupka, i da ne vole njegovo ponasanje a ne njega licno.

Prekomjerna ljubav


Kada su u pitanju djeca cesto je tedko kontrolisati snazne emocije. Medjutim, sve sto se prekomjerno cini može biti stetno, pa i previse roditeljske ljubavi moze naskoditi djetetu. Pretjerana ljubav se ogleda u tome kada roditelj razmazi dijete, stiti ga od svake teskoce, ispunjava mu svaku zelju i daje mu sve sto hoce. Ovo moze rezultirati u sljedećem:

· Dijete postaje potpuno ovisno o roditeljima. Ono ima veoma male sanse da dostigne potpunu emocionalnu i mentalnu zrelost kada odraste. Takva osoba nema smjelosti i lahko je uvrijedljiva. Ono je kao krhka biljka koja treba neprestanu zastitu.

· Razmaženo dijete ima bezbrojne zahtjeve. Ono ce neprestano traziti sve vise i vise paznje, slatkisa, igracaka i sl.. Ako mu se ne da, plakace i stalno dosadjivati.

· Moze postati sebicnjak, i u zivotu moze ocekivati isti stepen paznje od drugih. Razmaženo dijete misli da je ono glavna stvar u zivotu njegovih roditelja i da se oko njega sve drugo vrti. Ono vjeruje da nema nedostataka, ili u najmanju ruku ni jedan nedostatak koji drugi mogu primjetiti. Ovakvo visoko misljenje o sebi dovest ce ga u nevolje, narocito onda kada ga drugi ne vide u istom svjetlu.

· Nece biti u stanju podnijeti da mu drugi ne pridaju istu vaznost i paznju na koje se navikao kod roditelja. Takvi ljudi cesto gube sigurnost u sebe i osjecaju se manje vrijednim, misleći da im se ne daje onoliko paznje koliko oni zasluzuju.

Poslanik,s.a.v.s., u hadisu kaze: “Ljubite cesto svoju djecu, jer svako iskazivanje ljubavi povecava vas status u Dzennetu.”

 Savijet roditeljima u pogledu ljubavi i paznje prema djeci:

Recimo svi mi imamo djecu i naravno musku i zensu djecu,sto zaci kako nam je Allah Uzviseni odredio! Takodje svi oni su u raznim uzrastima i naravno imaju razlicita razmisljanja ,ponasanja i kako kazu stari ljudi pet prstiju na ruci a nijedan nije isti ! Pa tako bas i nasa djeca su sva nasa ali nijedno nije isto karakterom,ponasanjem,emocijama,itd...sto znaci neko je mirno,neko malo pozivo u fitri mu je Allah to propisao do odredjenog roka ,neko je njezno a neko otporno,neko je bolesljivo vazda a neko nikada,neko je milo i umiljato a neko grubo,neko je otovreno a neko zatvoreno moras mu rijeci iz usta izvalciti,neko je pricljivo a neko sutljivo,neko je vec u fitri stvoreno vise vezano za vjeru pa od malih nogu uzima uci,samo klanja itd..a neko moras tjerati sipkom ali od njeg nista-nije mu Allah oderdio mozda da bude to sto ti brate i sestro zelis a to je tvoje naredno ili buduce zivotno iskusenje jer smo imali u predcima da su jedni bili u Islamu i Allaha obozavali a drugi ne....znaci roditelj je najbolji psyholog svome djetu ali ne sa batinom jer imamo u siri Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we selleme da nije djecu udarao,sto znaci da treba djecu savijetovati i spustiti se na njihov nivo,sjeti sa djecom pricati ,i sto je veoma vazno saslusati svoje djete sto zeli da kaze i sto ima na srcu i dusi! Mi smo uvijek vaspitani da nas nikad niko nije htio slusati a svako djete ima tajne,kusnje,probleme u skoli,u komsiluku,sa djecom,sa bolovima itd. a ko te slusao uvijek sto bi roditeljima insan htio reci ,bilo bi ''suti nijedne'' sta ti imas da kazes prekini!!! Nije to u redu ,to ostaje u djeci,razmisljanja,bol,tuga,problemi koje nosi i onda kada ne neadje prijatelje u povijernje u svojim roditeljima,djeca kad tad se pocinju svojim takozvanim prijateljima ispovijedati i traziti savijet a ko moze biti bolji prijatelj od roditelja svome djetetu! Pa nekad djeca nadju u nekim ludim godinama prijatelja u dilerima droge,u kriminalcima itd...ili curice u nemoralnim djevojcicama pa se pitamo jednog dana sta bi nam sa djece??? Zato braco i sestre praktikujmo sunnet Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we selleme ,pricajmo sa djecom,saslusajmo ih i nemoj mo uvijek i odmah reagovati sa prutem-sipkom,kajsom ili rukom,,,, NE,nego pokusajmo tom djetetu koji nema naravno pameti i razuma kao mi da mu damo savijet i da ga upozorimo dali je to dobro ili ne sto nam je povijerilo ili nam se pozalilo! Mi smo odrasli pa pravimo greske,i sejtan je uz nas pa cak i na namazu,pa sta reci za tu malu nasu djecicu koja nemaju pameti i razuma za sve na ovom dunjaluku! Pa nije nas za dzaba Allah stvorio i dao nam ulogu roditelja ,da na salamet nasu djecu izvedemo Allahovom pomoci i milosti,kome se Allah naravno smiluje!!! Sta zelim reci ne postize se sve udaranjem,sipokom,kajsom,sakama...nego sa razumom,ljubavi,razgovorom na najljepsi nacin!!! Mnogi su se roditelji danas pokajali koji su udarali svoju djecu,jer udaranje nije nista doporinjelo jer su neki ili mnogi poceli svoje roditelje prezirati do kraja zivota jer im je najljepse djetinstvo sakama unisteno,neki su ranim gidinama pobijegli od kuce,neki su nasli kazem opet dilere droge ili kriminalce za prijatelje,neki su se ubili pa cemu ovo? Kako god ti brate pamtis ili sestro lose svoje djetinstvo od svojih roditelja koji su te samo kajsom vaspitali i mazili sipkom,zasto to isto radis sa svojim djetetom sad ti??? Jeli to bolelest ili je to neki teror koji zelis i ti svom djetetu da pokazes pa da i on tebe mrzi kao sto ti svoga oca mrzis radi loseg djetinstva! ? Nadji izlaz u odogoju najboljeg odgajatelja Poslanika Muhammeda salllallahu alejhi we sellem u njegovim metodama! Igraj te se sa djecom i docaraj te im to njihovo prolazno djetinstvo jer ne zaboravi brate i sestro porast ce ta djeca i onda ih cekaju iskusenja koja su neminovna,pa postedi te im djetinstvo koje ce se pamtiti dok su zivi LOSE ILI DOBRO!!!

http://www.youtube.com/watch?v=Bu1svNcceW0

http://www.youtube.com/watch?v=Z_bVOfMHHrc

http://www.youtube.com/watch?v=CQhYxHC0lX8

http://www.youtube.com/watch?v=QxzcjfVvJNo

http://www.youtube.com/watch?v=aDNKt-AS6_w

http://www.youtube.com/watch?v=5UG0a6yGYSI

http://www.youtube.com/watch?v=4DOW6qb90io

http://www.youtube.com/watch?v=qm-ffd9Aasw

http://www.youtube.com/watch?v=qoKUDDJ1ebk

http://www.youtube.com/watch?v=aIlrv58STTo

http://www.youtube.com/watch?v=S7rkeQC16zE

http://www.youtube.com/watch?v=6iLqx1vz6Is

 

13.02.2012.

Valentinovo - Dan zaljubljenih ili Dan Sv. Valentina 14. veljače

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Valentinovo - Dan zaljubljenih ili Dan Sv. Valentina 14. veljače

 

Povijet obilježavanja Valentinova - Dana zaljubljenih
Početak obilježavanja današnjeg Valentinova potječe daleko u povijest u vrijeme staroga Rima. Tada je kršćanstvo bila mlada religija a na vlasti je bio car Klaudije II.

Car je zabranio ženidbu i zaruke vojnicima kako bi spriječio njihovu želju za ostankom kod kuće umjesto odlazak u rat. No u to doba živio je i svećenik Valentin.
Svećenstvo je moralo poštovati odluku no Valentin je ipak ostao dosljedan i potajno vjenčavao vojnike koji su se htjeli ženiti.

Careva ruka ga je naravno sustigla, strpavši ga u tamnicu. Na dan 14. veljače Valentinu su po carevoj kazni odrubili glavu. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem pa tako danas i mi u modernom vremenu slavimo Valentinovo - Dan zaljubljenih.


Tradicije Valentinova su različite po zemljama.
U Engleskoj su prije sto godina oblačili malu djecu u odrasle na Valentinovo. Djeca su išla od vrata do vrata i pjevala Valentinovo pjesmu.
U Wales-u se darivale drvene izrezbarene žlice. Simboli su najčešće bili srca, ključevi a nosile su poruku "ti imaš ključ mog srca".
U nekim zemljama je običaj da djevojka od mladića dobije odjeću kao poklon a ako ona zadrži dar znači da se želi udati za njega.

 Molim Allaha Uzvisenog da nas ovog sacuva i svega sto se krsi sa Islamom-amin,zasto danas muslimani takozvani to slave,kupuju jedni drugima pokolone,srcad i zavrsavaju nakon pijanke navecer u bludu esagfirullahi da nas Allah sacuva-amin ,pa kud se odmecete Allah vas uputio!!

Cestitanje nevjernicki praznika


Sta je to Bid’at-novotarija u vjeri?


Bid’at u arapskom jeziku znaci izum ili pronalazak kojem nije prethodilo nesto poput toga. Zato se kaze da je covjek izumio nesto, tj. pronasao je nesto sto nije bilo poznato.
Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”


Novotarija se moze podijeliti u dvije grupe:

Prvo: Novotarija u obicajima i one su u osnovi dozvoljene ukoliko ne postoji tekst Kur’ana ili sunneta koji to zabranjuje, kao sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ustajanje pred vladarima na nacin kako su to u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radili Perzijanci. Oni su ustajali pred vladarima, a zatim im se naklonili (ruku’ ucinili). To je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jer ruku’ i sedzda pripadaju samo Allahu Uzvisenome. Medjutim, druge obicaje kod stranaca islam priznaje ukoliko se ne kose sa Serijatom. U dozvoljene stvari (koje se ne smatraju novotarijama u vjeri) u islamu spadaju i svi proizvodi (kompjuter, auto, avion, telefon...) koji nisu postojali u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a za koje nema zabrane.


Drugo: Novotarija u vjeri, ona je zabranjena, a osnova u ibadetima je da musliman ne moze robovati Allahu, dzelle sanuhu, osim na nacin kako mu je Gospodar, subhanehu ve te’ala, naredio i kako je to dostavio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bez izmjene, iskretanja, dodavanja ili oduzimanja bilo cega u vjeri. Osnova toga su rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” (Buhari i Muslim) I kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nesto sto nema osnove u vjeri, to je redd.” (Muslim) Zato se u Serijatu bid’atom definise svaki novi nacin kojim se iskazuje robovanje Allahu, zazze ve dzelle, a koji nema osnove u Serijatu, odnosno nacin koji je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i putem ispravnim prethodnika. Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.” Bid’at koji nije u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om prethodnika ovog ummeta jeste bid’at u jezickom znacenju rijeci, kao sto kaze Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Ono sto se kosi sa tekstom (Kuranom, sunnetom i idzma’om) je bid’at i u tome su saglasni svi muslimani, a ono sto se ne kosi sa tekstovima ne ubraja se u bid’at.”

Prenosi se da je pravedni halifa Omer, radijallahu zanhu, rekao kada su se sakupili ashabi u Poslanikovom mesdzidu da klanjaju teravih-namaz u dzematu: “Divan li je ovaj bid’at.” Inace, oni su prije toga klanjali teravih-namaz pojedinacno i kada ih je vidio da klanjaju za jednim imamom rekao je te svoje poznate rijeci: “Divan li je ovaj bid’at.” - sto oznacava bid’at u jezickom smislu rijeci, jer on ima osnovu u Serijatu i to ne znaci uvodjenje neceg novog u vjeru, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uz ramazan klanjao teravih-namaz u dzematu sa ashabima, a zatim je prestao klanjati sa njima strahujuci da im Allah, dzelle sanuhu, ne naredi teravih-namaz kao farz. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prestao da klanja teravih-namaz kao imam, a ashabi su nastavili klanjati pojedinacno i tako sve do vremena pravednog halife Omera, radijallahu zanhu. To znaci da teravih-namaz nije postao bid’at, vec sunnet kojeg je praktikovao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a sto je Omer, radijallahu zanhu, ponovo uveo kako bi se klanjalo iza jednog imama kao sto su nekada klanjali iza Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Isti je slucaj i sa pisanjem i sakupljanjem hadisa sto ima osnove u Serijatu, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredjivao nekim svojim ashabima da pisu odredjene hadise. U vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je postojala bojazan od pisanja hadisa kako se njihov tekst ne bi pomijesao sa tekstom Kur’ana, a nakon smrti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nestalo je te bojazni, Kur’an je upotpunjen prije njegove smrti i muslimani nakon toga pocinju pisati hadis iz straha da se ne zaboravi. Da ih nagradi Allah, dzelle sanuhu, za njihova dobra djela i za njihovu brigu za Kur’anom i sunnetom, a jadni li su oni koji se izigravaju sa tim. Iz navedenog mozemo zakljuciti da nije u pravu onaj koji dijeli bid’at na dobri i losi, i koji kaze da postoje dobri bid’ati, jer je to u suprotnosti sa rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” Tumaceci ovaj hadis kaze El-Hafiz ibn Redzeb: “Rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” - spadaju u rijeci od kojih se ne moze nista oduzeti. To je poput rijeci: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” - pa ko nesto unese novo u vjeru sto joj ne pripada to spada u dalalet. Islam je cist od toga, bilo da se to odnosi na pitanja uvjerenja, djela, rijeci koje covjek ispoljava ili krije u sebi. Svi oni koji govore da postoje dobri bid’ati nemaju dokaza za to osim rijeci Omera, radijallahu zanhu, po pitanju teravih-namaza, a sto smo prethodno objasnili.


Imamo 2 vrste Bida'ta a u prvu spadaju recimo ovi :
1. Bid’at koji je uveden kao osnovni dio ibadeta, tj. da se uvede ibadet koji nema osnove u Serijatu, poput nepropisanog namaza, nepropisanog posta, praznika koji nemaju osnove-(rozic 24.dez ili 7.jan.rodjene kako kazu Isa.a.s,dan drzavnosti,8.mart dan zena subhnallah, PA DAN ZALJUBLJENIH-VALENTINOpa dana majki ili dan oceva,uskrsi ili anamo vaskrsi,ajvajtovica ,alidzum,nove godine,1.maj-praznik rada,hmmm itd.... i drugo.

Ako vi budete zadovoljni njima, Allah, sigurno, nije zadovoljan narodom nevjerničkim.
(At-Tawba, 96)

Ibn-Kajjim, Allah mu se smilovao, u knjizi “Ahkamu ehliz-zimme”, gdje kaže: “Čestitati na nečemu što je vezano za nevjerstvo haram je; takav je slučaj sa čestitanjem nevjernicima njihovih praznika ili njihovog posta i pri tome im reći: Sretan ti praznik ili čestitam ti ovaj praznik i sl. Čak i ako je ovaj koji čestita čist od nevjerstva, to se smatra istim haramom kao da čestita nevjerniku na klanjanju pred krstom. To je veći grijeh i mrže Allahu nego kada bi se čestitalo pijenje alkohola ili ubistvo čovjeka ili činjenje bluda i tome slično. Ima mnogo onih koji, ne vodeći računa o vjeri, čine takve stvari, i pri tome ne shvataju kako je ružno ono što čine.

Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete uznevjerovali, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem za Svoje robove, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni...” (Ez-Zumer, 7)
Treba napomenuti da je čestitanje nevjerničkih praznika zabranjeno makar se radilo i o rodbini ili kolegama sa posla. Ako bi nam oni čestitali svoje praznike mi im ne treba da odgovaramo jer to nisu naši praznici i takvim praznicima nije zadovoljan Uzvišeni Allah. Ti su praznici ili izmišljeni ili imaju nekoga utemeljenja u njihovoj NEvjeri a kamoli kako tek nemaju u nasoj lijepoj vjeri Islamu i u zakonu Uzvisenog Allaha svt-serijata. Stavljeni su van važnosti kada je objavljen islam koji je preko Muhammeda, s.a.v.s., objavljen svim ljudima.
Allah, dž.š., kaže: Onaj ko želi neku drugu vjeru pored islama neće mu primljena biti i on će gubitnik na budućem svijetu biti.” (Ali Imran, 85)


Muslimanima je zabranjeno oponašati nevjernike, te im je zabranjeno tako slaviti u sličnim prilikama ili razmjenjivati darove, dijeliti slatkiše, priređivati gozbe ili uzimati u to vrijeme neradne dane, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ko oponaša neki narod njemu i pripada.”
Ibn-Tejmijje, veliki islamski učenjak, u knjizi “Slijeđenje pravog puta u suprostavljanju nevjernicima” kaže: “Oponašati nevjernike u njihovim praznovanjima svakako za njih znači radost koja počiva na zabludi. To će ih sigurno navesti da pridobijaju slabiće.”
U komentaru riječi Uzvišenog Allaha: ...
"... i oni koje ne prisustvuju laži i nevaljalštini", Ibn-Abbas, Ebul-Alije, Ibn-Sirin, Ed-Dahhak, Rebia b. Enes i drugi, kažu: "To se odnosi na mušričke praznike." (Vidjeti: Tefsirul-Kur'anil-Azim, 3/341 i Ed-durrul-mensur, 5/148)
Poslanik, s.a.v.s., kazao je: "Allah vam je te dane zamjenio boljim od njih, ramazanskim i kurbanskim bajramom." (Nesai, Ahmed i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-iktida, 1/486, Fethul-bari, 2/442, Subulus-selam, 2/70 i Es-silsiletus-sahiha, 5/34)
Omer b. el-Hattab je govorio: "Ne ulazite u njihove crkve za vrijeme njihovog praznovanja, jer se tada Allahova srdžba spušta na njih." (Abdur-Rezzak, 1/411 i Bejheki, 9/392 sa ispravnim lancem prenosialaca. Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimme, 3/1246)
Poznata definicija Na drugom mjestu Ibn-Kajjim kaže: "Onoj ko čestita nevjernicima njihove praznike, ako se već uspije sačuvati nevjerstva, nije se uspio sačuvati očitog harama.
Učenjaci hanefijaske pravne škole, kao i drugi, smatraju strogo zabranjenim (haramom) uručiti poklon nevjerniku na dan njihovih praznovanja, dok za onoga koji to čini sa namjerom veličanja njihovih blagdana, Ebu-Hafs En-Nesefi, veli hanefijski pravnik, kaže: "Kada bi čovjek obožavao Allaha pedeset godina, potom poklonio nevjerniku jaje na dan njihovih praznovanja, želeći uveličati i obilježti taj dan, počinio bi nevjerstvo i njegova djela bi bila poništena. Kada bi, želeći obilježiti taj dan, kupio nešto što nije imao običaj ranije kupovati, počinio bi, također, nevjerstvo." (Vidjeti: Hašijetu Ibn-Abidin, 10/520-521), a Allah najbolje zna.
Allah s.w.t. kaže: I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.(Al-Hašr, 19)


Ispoljavanje vjere bez stida ili drugim riječima ponos Islama
Svaki vjernik treba da ispoljava vjeru dini-l-islam, javno i tajno, sa ponosom jer je on ubjedzen da je na haqq-u.
"O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere otpadne - pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve."(Al-Maida, 54)
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam doista musliman!"(Al-Fussilat, 33)
"Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."(Al-Baqara, 147)

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=RytXHCb-uZ4


Noviji postovi | Stariji postovi

Allahova subhanehu ve te’ala robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
218298

Powered by Blogger.ba