Robinja Allaha Subhanahu wa ta’ala

"Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik".Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti." (El-Buhari)

15.05.2012.

Sta je to zivot?- (poucne price )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sta je to zivot?- (poucne price )

 

Upitao je unuk svoga dedu: „Dedo, reci mi sta je zivot?“ 
“Zivot je vrijeme izmedju ezana i namaza.” – odgovorio je dedo unuku. 

Medjutim, djecaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao: 
“Kako to? Pa zivot nije tako kratak?!” 

Dedo mu je na to rekao: “Da, da, moje dijete, zivot je zaista tako kratak…“ te je nastavio govoriti: „Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a zivot se odvija upravo izmedju toga dvoga.” 

“Ne razumijem... Reci mi dedo sta pod tim podrazumijevas?” 

“Sjecas li se kada smo prosle sedmice tvome novorodjenom rodjaku Aliju proucili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.” 

“Ma to znam,” – uzbudjeno je rekao unuk dedi. “Ali, reci mi sta je namaz bez ezana?” 

“E to ces saznati kada ti dedo umre.”

 

"... a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje." (Ali Imran, 185)

 

14.05.2012.

Osobine iskrenih vjernika Allahova roba !!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Osobine iskrena vjernika, Allahova roba!!!

Mnogi se danas sami nazivaju vjernicima i smatraju a zna se ko je iskren Allah  rob!

Vjernici imaju prefinjene osobine i velika djela. Allah, azze we dželle, ih je opisao i iznio pohvalu o njima. Od ovih osobina koje se mogu navesti za primjer, a ne da bi se sve pobrojale, su: ‘’I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.’’ (Enfal, 1-2)


U ovim ajetima su iznešene velike osobine vjerinka:

1. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem.
2. Bojazan i strah od Allaha, azze we dželle.
3. Povećavanje imana prilikom slušanja Kur’ana i njihovo pomno razmišljanje o Kur’anskim ajetima i značenjima.
4. Pouzdanje i oslanjanje na Allaha, azze we dželle, uz izvršavanje potrebnih povoda.
5. Obavljanje namaza, farzova i nafila sa vanjskim i unutrašnjim djelima (djela srca i tjelesnih organa).
6. Obavezno udjeljivanje poput zekata, iskupa, udjeljivanje onima koje je dužnost skrbiti, sadaka na putu dobra i drugo.



2. Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): ‘’A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.’’(Et-Tewbe, 71)

U ovom ajetu su velike osobine kojima su se vjernici okitili:

1. Prijateljstvo, ljubav i pomaganje vjernika.
2. Naređivanje dobra, a dobro je sveobuhvatan naziv za sve ono što je poznato kao lijepo i ispravno, u vidu ispravnog vjerovanja (akide), dobrih djela i pohvalnih moralnih osobina.
3. Zabrana zla, a ono predstavlja sve što je u suprotnosti i oprečnosti dobru u vidu neispravnog vjerovanja (zabludjelih sekti poput murdžija, haridžija, ešarija, maturidija, kaderija, i dr.), prljavih djela i pokuđenih moralnih osobina.
4. Obavljanje namaza sa vanjskim i unutrašnjim djelima, bilo da je riječ o farzu i nafili.
5. Davanje zekata onome kome pripada tj. za osam različitih kategorija (siromasima i nevoljnicima,…-Et-Tewbe, 60 )
6. Pokoravanje Allahu, azze we dželle, i Njegovome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i pridržavanje toga u svim okolnostima.


3.Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): - ‘’Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati, oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur’anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.’’ (Et-Tewbe, 111)

-‘’Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj.’’ (Et-Tewbe, 112)

Iz ova dva ajeta se jasno očituju velike osobine onih, koji u svojim srcima nose vjerovanje, a to je na sljedeći način:

1. Pokajanje od svih grijeha i pridržavanje pokajanja u svim vremenima.
2. Obožavanje Allaha, azze we dželle, izvršavanjem svih obaveza, pohvalnih djela i udaljavanje od svih zabrana i pokuđenosti u svakom vremenu. Tako će rob postati pobožnjak.
3. Zahvala Allahu, azze we dželle, u izobilju i oskudici i iznošenje njegovih pohvalnih osobina u pogledu blagodati, priznanje očitih i skrivenih blagodati.
4. Putovanje radi traženja znanja, hadždža i umre, džihada, održavanja rodbinskih odnosa i slično, kao i šerijatom utemeljeni dobrovoljni post.
5. Mnogostruko obavljanje namaza (mnoštvo sedždi).
6. Naređivanje dobra, a u njega spadaju sva obavezna i pohvalna djela.
7. Zabranjivanje zla, a u njega spada sve ono što su Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranili.
8. Naučavanje granica koje je Allah objavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te svih naredbi, zabrana i propisa koji u to spadaju ili ne.
Pridržavanje toga podrazumijeva činjenje jednih a ostavljanje drugih djela.


4.Allah, azze we dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: -‘’Ono što žele vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se netiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju. A oni koji i pored toga traže oni u zlu sasvim pretjeruju, i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, oni su doista nasljednici, koji će Džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti. ‘’(Mu’minun, 1-11)

Ove osobine u ovim ajetima su sljedeće:

1. Skrušenost u namazu, prisutnost srca pred Allahom, azze we dželle, tokom namaza.
2. Udaljavanje od besmislica, u kojima nema dobra. Onaj ko se udaljava od besmislica, udaljava se i od zabranjenog prema prioritetu.
3. Izdvajanje zekata na imetak, i pročišćenje duše od prljavih moralnih osobina i to njihovim izbjegavanjem.
4. Čuvanje spolnih organa od zinaluka i izbjegavanje povoda za to, kao što je pogled, osamljivanje i dodir.
5. Čuvanje povjerenih stvari, svejedno odnosilo se na Allahova prava ili prava Njegovih robova. Ajet je generalan.
6. Čuvanje izvršavanja ugovora između roba i Allaha, azze we dželle, te između čovjeka i drugih robova.
7. Redovno obavljanje namaza uz pažnju na njegove temelje, uslove, obaveze i pohvalna djela.


Postoje i druge osobine vjernika spomenute u Allahovoj, azze we dželle, Knjizi. Molim Allaha da mene i sve ostale muslimane uputi na ove prefinjene osobine.-amin

Iz knjige: ’’Svjetlost imana i tame nifaka’’

Autor : dr. Seid el-Kahtani


Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Od osobina istinskih vjernika, onih koji će uspjeti, jeste i izbjegavanje onoga što ih se ne tiče. Allah, subhanehu ve te'ala, pojasnio je na početku sure El-Mu'minun da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennet Firdevs. Rekao je: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju" (Prijevod značenja El-Mu'minun, 3), da bi kasnije rekao: "Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 10-11)


Ono što te se ne tiče, dragi moj brate i sestro, jeste sve ono u čemu nema koristi po tebe, od djela ili riječi: igra, zabava, zbijanje šala, sve ono što čovjek, da bi sačuvao svoju ljudskost, mora ostaviti. Ibn-Kesir, rahmetullahi 'alejh, komentarišući riječi Uzvišenog: "i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju", kaže: "tj. i koji sve što je ništavno, bezvrijedno izbjegavaju'' , a što obuhvata i mnogoboštvo kao što pojedini kažu. Obuhvata i grijehe kao što drugi kažu i obuhvata sve u čemu nema koristi od riječi i djela.

Istaknuti učenjak Abdurrahman b. Nasir Es-Sa'di, rahmetullahi 'alejh, komentarišući prethodno spomenute ajete iz sure El-Mu'minun kaže: "Oni (vjernici) se okreću od svakog govora u kojem nema nikakve koristi. Za takvim govorom oni nemaju nikakve potrebe i okrećući se od njega oni uzdižu svoje duše i čuvaju ih čistim. Oni, kada prolaze pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno. Pa, ako se okreću i ne upuštaju u govor koji ih se ne tiče, onda još više se okreću i ne upuštaju u zabranjen govor. Kada čovjek sačuva svoj jezik, osim od dobra, tada će sačuvati i svoju vjeru, kao što je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao Mu'az b. Džebelu, radijallahu 'anh: 'Hoćeš li da te obavijestim o onome što će čuvati sve ovo?' Mu'az je rekao: 'Svakako Allahov poslaniče!' Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uhvatio se za jezik i rekao: 'Čuvaj ovo!' Dakle od plemenitih osobina istinskih vjernika jeste čuvanje jezika od svega što ih se ne tiče i svega što je zabranjeno." (Tefsir El-Kerimi Er-Rahman, 594)


Allah, subhanehu ve te'ala, spominje ovu osobinu istinskih vjernika i na drugim mjestima Svoje plemenite knjige. Tako kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno." (El-Furkan, 72) To znači kada čuju loš i pogrdan govor, ustegnu se i svoje duše sačuvaju od ulaska u raspravu s onima koji su izustili taj govor i njihovo dostojanstveno prolaženje pored takvih, uistinu, je izbjegavanje i okretanje od onoga što ih se ne tiče. Mukatil, rahmetullahi 'alejh, komentarišući ove riječi Allaha, subhanehu ve te'ala, kaže: "Kada čuju od strane nevjernika psovku i pogrdu, okrenu se i ostave ih, a rečeno je i za ono što ih se ne tiče da su to svi grijesi, dok značenje riječi 'prolaze dostojanstveno' znače žurno bez ikakava uplitanja." Allah, subhanehu ve te'ala, zbog ovakvih osobina koje su krasile prve vjernike, ashabe Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, podario im je dostojanstvo, ponos i vođstvo na Dunjaluku, učinio ih je namjesnicima na Zemlji, učvrstio im je vjeru s kojom je On Uzvišeni zadovoljan, pomogao im je da prošire pravdu, sigurnost i blagostanje diljem svijeta, olakšao im je da postignu Njegovo zadovoljstvo, Njegov Džennet i naklonost. Prema njima su se ispunile Njegove, subhanehu ve te'ala, riječi: "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati ..." (Prijevod značenja En-Nur, 55) U velikoj smo potrebi, brate muslimanu, da slijedimo naše ispravne prethodnike u ovim svojstvima iskrenih vjernika i primjeni vjerskih propisa, kako bismo zadobili ponos i dostojanstvo na Dunjaluku, a nagradu i uspjeh na Ahiretu. Allaha molimo da nas iz Svoje plemenitosti učvrsti na tome!

Tumačenje pojedinih prethodnika da se izbjegavanje ono ga što ih se ne tiče odnosi na svaku ništavnost i svaku vrstu zla, od riječi ili djela, ne suprostavlja tumačenju drugih koji kažu da se pod tim misli na širk-mnogoboštvo i sve grijehe općenito, jer su mnogoboštvo i svi grijesi općenito, uistinu zlo, odnosno, osnova svakog zla.

Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o dobrim učenjacima od sljedbenika Knjige i jednoj od njihovih dobrih osobina, a ona je da su, kada bi čuli nešto što ih se ne bi ticalo, okretali od istog i ne bi se onima od kojih bi čuli isti govor suprostavljali sličnim, lošim govorom. Iz njih nisu izlazile osim lijepe riječi. Svevišnji Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: 'Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.'" (El-Kasas, 55) Kaže se da je ovaj ajet objavljen povodom dolaska jedne skupine kršćana iz Abesinije Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon što im je stigla vijest o njemu. Zatekli su Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u mesdžidu. Sjeli su kod njega, razgovarali s njim i pitali ga mnoge stvari. Za to vrijeme Kurejšije su sjedile kod svojih kipova oko Ka'be i sve to posmatrali. Kada su kršćani završili sa svojim pitanjima, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pozvao ih je u Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru, proučio im nešto iz Kur'ana. Čuvši Allahov govor, oči su im zasuzile i počeli su plakati. Nakon toga odazvali su se Allahu, subhanehu ve te'ala, povjerovali su u Njega Uzvišenog i spoznali Njegove naredbe koje im je objavio u njima objavljivanim knjigama. Kada su htjeli da napuste Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu-Džehl b. Hišam s grupom Kurejšija se ispriječio ispred njih i rekao im: "Allah vam ne dao uspjeha u vašem putovanju! Došli ste ispred svojih istomišljenika da im donesete vijesti o ovom čovjeku i vaš skup se nije smirio s njim sve dok niste napustili svoju vjeru i povjerovali u ono čemu on poziva. Ne znamo da ima gluplje karavane od vaše!" Kršćani su im odgovorili: "Mir neka je vama! Mi vas nećemo optuživati za neznanje. Nama pripada ono na čemu smo mi, a vama ono na čemu ste vi. I vas neće zadesiti od nas ništa osim dobro."

Dragi brate i sestro muslimani , život na ovom svijetu je kratak. Na njemu nema mjesta i vremena za igru i zabavu. Trenuci našeg života su kratki i odbrojani. Znaj da nećeš progovoriti nijednu riječ, a da ona neće biti zapisana. Budi pametan i razborit. Ne provodi svoj, ionako kratak, životni vijek u igri i zabavi, onome što ti neće biti od koristi. Uzdigni svoju dušu od ovih niskih prohtjeva. Budi čovjek visokih ambicija. Čovjek čiste duše. Stremi ka plemenitom moralu i visokim vrijednostima. To nam naređuje i naša vjera. Ne zaboravi da je Allahov, subhanehu ve te'ala, Džennet, skupocjena roba kod Njega uzvišenog i da se kao takva ne može postići igrom i zabavom, već iskrenošću i zalaganjem. Trudi se da budeš od ovakvih, možda ti se Allah, subhanehu ve te'ala, smiluje, spasi te i podari ti veliki uspjeh na Dunjaluku i Ahiretu. Allaha Svevišnjeg molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, dobrim djelima i da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje!

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

13.05.2012.

Pouka Ashabul-kehf Kuran / Sura 18. El-Kehf (Pećina)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Pouka Ashabul-kehf  Kuran / Sura 18. El-Kehf (Pećina)

Pecina -El-Kehf Sura18

Mekka -110 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Hvaljen neka je Allah koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego

2. ispravnu, da teskom kaznom, koju ce On dati, opomene, a da vjernike koji cine
dobra djela divnom nagradom obraduje,

3. u kojoj ce vjecno boraviti,

4. i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina."

5. O tome oni nista ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rijec izlazi iz usta njihovih!
Oni ne govore drugo do neistinu!

6. Pa zar ces ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nece da povjeruju?

7. Sve sto je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskusamo ljude ko ce se od njih
ljepse vladati,

8. a Mi cemo nju i golom ledinom uciniti.

9. Mislis li ti da su samo stanovnici pecine, cija su imena na ploci napisana, bili cudo
me|u cudima Nasim?

10. Kad se nekoliko momaka u pecini sklonilo pa reklo; "Gospodaru nas, daj nam Svoju
milost i pruzi nam u ovom nasem postupku prisebnost",

11. Mi smo ih u pecini tvrdo uspavali za dugo godina.

12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja ce od dvije skupine boje ocijeniti
koliko su vremena proboravili.

13. Ispricacemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u
Gospodara svoga, a Mi smo im ubje|enje jos vise ucvrstili.

14. Osnazili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli; "Gospodar nas - Gospodar je
nebesa i Zemlje, mi se necemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono
sto je daleko od istine govorili.

15. Narod ovaj nas je mimo Njega druge bogove prihvatio, zasto jasan dokaz nije donio
o tome da se treba njima klanjati/ A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi
neistinu?

16. Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pecinu,
Gospodar vas ce vas miloscu Svojom obasuti i za vas ce ono sto ce vam korisno biti
pripremiti."

17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se ra|a -obilazi pecinu s desne strane, a
kada zalazi -zaobilazi je s lijeve strane, a oni su biliu sredini njezinoj. To je dokaz
Allahove moci! -kome Allah ukaze na pravi put, on ce pravim putem ici, a koga u
zabludi ostavi, ti mu neces naci zastitnika koji ce ga na pravi put uputiti.

18. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na
lijevu stranu, a pas njihov, opruzenih prednjih sapa, na ulazu je lezao; da si ih vidio, od
njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" -
upita jedan od njih. -"Ostali smo dan ili dio dana" -odgovorise. -"Gospodar vas
najbolje zna koliko ste ostali’ -rekose. -"Posaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima
vasim u grad, pa nek vidi u koga je najcistije jelo i neka vam od njega donese hrane i
neka bude ljubazan i neka nikome ne govori nista o vama,

20. jer, ako oni doznaju za vas, kamenovace vas ili ce vas na silu u svoju vjeru obratiti, i
tada nikada necete ono sto zelite postici!’

21. I MI smo, isto tako, ucinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito
Allahovo obecanje i da u cas ozivljenja nema nikakve sumnje, kada su se izme|u sebe
o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna
ko su oni." A onda oni do cijih se rijeci najvise drzalo rekose: "Napravicemo na ulazu
u nju bogomolju!’

22. Neki ce reci: "Bila su trojica, pas njihov je bio cetvrti", a neki ce govoriti: "Bila su
petorica, pas njihov je bio sesti", naga|ajuci ono sto ne znaju, dok ce neki reci: "Bila su
sedmorica, a pas njihov bio je osmi." Reci; "Gospodaru mome je dobro poznat njihov
broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljej o njima osim povrsno, i ne pitaj o njima
od njih nikoga!’

23. I nikako za bilo sta ne reci: "Uradicu to sigurno sutra! -ne dodavsi:

24. "Ako Bog da!" A kada zaboravis, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj ce
me uputiti na ono sto je bolje i korisnije od ovoga."

25. A oni su ostali u pecini svojoj tri stotine i jos devet godina.

26. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako
On sve vidi, kako On sve cuje! Oni nemaju drugog zastitnika osim Njega, a On ne uzima
nikoga u odlukama Svojim kao ortaka."

27. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono sto ti se objavljuje, niko ne moze da izmjeni
rijeci Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, neces naci utocista nikakva.

28. Budi cvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navece u zelji da
naklonost Njegovu zasluze, i ne skidaj ociju svojih s njih iz zelje za sjajem u zivotu na
ovom svijetu, i ne slusaj onoga cije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast
svoju slijedi i ciji su postupci daleko od razboritosti

29. i reci: "Istina dolazi od Gospodara vaseg, pa ko hoce -neka vjeruje, a ko hoce -
neka ne vjeruje!’ Mi smo nevjernicima pripremili vatru ciji ce ih dim sa svoh strana
obuhvatiti; ako zamole pomoc, pomoci ce im se tekucinom poput rastopljene kovine
koja ce lica ispeci. Uzasna li pica i grozna li boravista!

30. One koji budu vjerovali i dobra djela cinili -Mi doista necemo dopustiti da
propadne nagrada onome koji je dobra djela cinio -

31. cekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje ce rijeke teci, u njima ce se narukvicama
od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblaciti, na divanima ce u njima naslonjeni
biti. Divne li nagrade i krasna li boravista!


Iskrena djela

Kaže Abdullah ibn Omer:

Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we seleme kada je ispričao sljedeće:

"Zaputila su se trojica ljudi - od prijasnjih naroda - na dalek put te ih zateče noć pored jedne pećine, u koju uđose da bi u njoj prenoćili. Medutim jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni tada jedni drugima rekoše: - Jedini način da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koja smo učinili."

Jedan od njih tada reče: - Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu niti svoje robove i sluge. Jednoga dana tražio sam bolju pašu svome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon sto sam namuzao mlijeka i donio, našao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao - sa sudom u svojoj ruci – I gledao kad će se sami probuditi i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!" Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli izaći pored nje.

Drugi od njih reče:- Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh,-kaže se u jednoj drugoj predaji tako jako, kako to ljudi samo vole žene, pa sam je poželio imati, ali mi ona to ne dopusti.
Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Ona na to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio, onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zaplaka i reče: "Boj se Allaha; i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!" Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove nedaće u kojoj se nalazimo!" Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.

Treći od njih reče: "Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio , tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatražio svoju plaću koja je kod mene ostala. Ja sam mu na to odgovorio: "Sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!" On mi tada reče: "Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom!" "Ne izigravam se sa tobom," rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi ako sam je to isključivo radi tebe učinio, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo!" Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni iziđoše iz pećine i odoše dalje.

(Buhari i Muslim)

Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim? Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: "Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost", Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

Ispričaćemo ti povijest njihovu, onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: "Gospodar naš, Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti."

I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa, obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći, kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali, i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?"; upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana",  odgovoriše. "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali", rekoše. "Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama, jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!"

I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: "Napravićemo na ulazu u nju Bogomolju!"

Neki će reci: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su peterica, pas njihov je bio šesti", nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!"

I nikako za bilo šta ne reci: "Uradiću to sigurno sutra!"; ne dodavši: "Ako Bog da!" A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga."

A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka." (18:9-26)

Vidimo kako nas navedeni ajeti časnoga Kur'ana, dajući odgovor na postavljeno pitanje, upoznaju sa skupinom mladića, iskrenih muslimana koji su ostali odani jednom Bogu, Allahu dragom u vrijeme kada je narod njihov bio zapao u ponor višeboštva. Oni su se, srca osnaženih Allahovom pomoću, javno suprostavili narastajućoj plimi duhovne tmine mnogoboštva i idolatrije u njihovoj zajednici čime su došli u sukob sa zabludjelom većinom. Kur'an časni nam dalje kazuje kako su oni odlučili da se sklone u jednu pećinu i na taj način izdvoje od nevjernika i politeista da bi sačuvali svoju vjeru i sebe same od duhovnog i fizičkog zuluma kome su mogli biti izloženi. Allah dragi je učinio da i oni i njihov vjerni pas koji ih je svuda pratio utonu u dubok san u kojem su ostali tri stotine i devet lunarnih godina po zemaljskom računanju vremena. Dragi Allah je učinio još i to da Sunčeve zrake prilikom izlaska sa desne strane zaobilaze pećinu u čijem središtu su oni i njihov vjerni pas spavali, a prilikom zalaska sa lijeve. Tako neobično ponašanje Sunca bilo je očevidan Znak, veličanstveno znamenje dragog Allaha za svakoga ko je to mogao uočiti. Budući da to nije bila smrt njihova tijela nisu bila mrtva, pa su ih meleki povremeno okretali na desni bok pa na lijevi, i obratno, kako ne bi dobili povrede od dugog ležanja. Prizor veoma strašan za svakoga ko bi tu eventualno pristupio: tajanstvena pećina oko koje sunčeve zrake ''plešu'' na sasvim neobičan i mističan način, na ulazu leži pas ispruženih prednjih šapa, ''ni živ ni mrtav'', a u tamnom središtu skupina mladića, izgledaju kao da su budni ali oni spavaju dubokim snom, neka nevidljiva sila im okreće tijela čas na desni čas na lijevi bok ... sve bi to sledilo srce svakog očevica i on bi brzo utekao sa tog jezovitog mjesta.

Za vrijeme njihova sna nevaljale generacije njihova naroda su pomrle i naslijedili su ih čestiti potomci koji su se, neizmjernom Allahovom milošću, generalno povratili istinskoj vjeri, ali je među njima još uvijek bila prisutna jedna zabluda – nisu imali istinskog uvjerenja u proživljenje tijela nakon smrti. I onda se otkriva još jedna plemenita savršena mudrost dragog Allaha koji je učinio da se spavači probude nakon ravno tri stotine i devet godina sna da bi bili očevidan dokaz proživljenja čovjeka nakon smrti, i njegove duše i njegova tijela, i kako bi njihov narod istinski, bez imalo sumnje, posvjedočio istinitost Allahovog proživljenja mrtvih. I zaista, njihovo buđenje nakon toliko godina provedenih u snu, bilo je popriličan šok kako za njih tako i za njihov narod, koji je ipak iz toga izgleda izvukao pouku i shvatio da u proživljenje nakon smrti na Sudnjem Danu nema nikakve sumnje.

Obzirom da časni Kur'an ne kazuje šta se dalje zbilo sa mladićima nakon njihova buđenja mi o tome ne možemo ništa sasvim pouzdano kazati. Izgleda da su oni ubrzo, ili ponovo zaspali čekajući eventualno ponovno buđenje, ili umrli. Dragi Allah najbolje zna. Njihov narod je, odlučivši obilježiti mubarek pećinu i sačuvati sjećanje na mubarek mladiće, vjerovatno na njezinom ulazu izgradio mesdžid (Bogomolju) i vjerovatno tu postavio kamenu ploču na kojoj su bila uklesana njihova imena.

Ovo je otprilike ono što možemo saznati o ovom znamenitom i poučnom događaju na bazi ajeta časnoga Kur'ana, u onoj mjeri u kojoj ih mi sa našim ograničenim razumom trenutno možemo razumjeti, a dragi Allah sve najbolje zna.

U želji da vam, poštovani čitaoci, pružimo što možemo više informacija, a budući da nismo do sada mogli pronaći vjerodostojne hadise o ovoj temi, odlučili smo se da konsultiramo neke muslimanske predaje o ashabima kehfa (stanovnicima pećine) do kojih smo došli, kao i izvijesne izvore iz kršćanske tradicije, te na bazi toga, moleći dragog Allaha za oprost i uputu, pokušamo predočiti nešto širi opis ovog znamenitog događaja.

Pomenuti izvori nas upućuju da ovaj događaj vremenski lociramo u vremenu između Mesiha Isaâ, alejhisselam, i Muhammeda, alejhisselam, a prostorno na teritoriju Rimskog carstva, i to jedinstvenog carstva koje je bilo vjerno tradicionalnoj mnogobožačkom rimskoj vjeri u vrijeme ulaska mladića u pećinu, i kasnije, u vrijeme njihova buđenja, Bizanta (istočnog carstva) kada je kršćanstvo već bilo prihvaćeno kao službena vjera.[1]

U vrijeme nedugo nakon prvog boravka Mesiha Isaâ, alejhisselam, na Zemlji Rimsko carstvo bilo je poprište mnogih burnih zbivanja između kojih nas ovom prilikom najviše interesuju vjerska gibanja unutar ovog ogromnog prostora. U to vrijeme rimski vladajući krugovi kao i većina naroda baštinili su tradicionalnu mnogobožačku vjeru u dobroj mjeri zasnovanu na vjerskoj tradiciji antičke Grčke. Međutim, ogromni duhovni podsticaj istinske Allahove vjere izazvan boravkom Isaâ, alejhisselam, izazvao je snažne vjerske procese čiji su talasi počeli podrivati vjersku osnovu Rima. Mnogobožački paganski autoriteti Rima morali su da se suoče sa egzistiranjem tri izražene vjerske skupine jevreja, kršćana i muslimana[2] unutar njihove države, čijeg su se djelovanja vjerovatno ozbiljno plašili. Zavedeni od strane prokletog Iblisa i njegovih vojski započeli su sa brutalnim progonima pripadnika svih ovih skupina. Tako su prve decenije i stoljeća nakon prvog boravka Mesiha, Isaâ, alejhisselam, uglavnom bili obilježeni žestokim progonima svih monoteista na područjima pod rimskom upravom.

U tom vremenu[3] živjeli su u maloazijskom gradu Efsusu[4] mladići, čestiti vjernici, muslimani, koji su predmet našeg interesovanja. Izgleda da je u tom gradu živjeo značajan broj muslimana, Isaovih, alejhisselam, valjanih sljedbenika. Međutim, nad njima i njihovom vjerom stalno je bila prijetnja rimskih progona. Stanje se naročito zakomplikovalo kada je u grad stigao vladar Dekjanus[5] sa svojom vojskom. Dekjanus je odmah izdao naredbe o najstrožijoj zabrani prakticiranja Isaove, alejhisselam, vjere i o obaveznom prinošenju žrtava rimskim božanstvima. Pretpostavljamo da je jedan broj vjernika ostao dosljedan i radije, hvala dragom Allahu, odabrao šehadet (mučeničku šehidsku smrt) nego li javno prakticiranje mnogoboštva, dok su mnogi među njima morali prikrivati svoju istinsku vjeru i javno se prikazivati mnogobošcima. Naši mladići su, kako se prenosi, bili sinovi ljudi bliskih Dekjanusu i po tom osnovu i oni sami su bili dio Dekjanusove dvorske svite. Čak se prenosi da su bili neposredni savjetodavci Dekjanusovi. Živeći u takvoj sredini i obnašajući takve funkcije oni su bili prisiljeni kriti svoj islam. Vremenom su, družeći se međusobno, otvorili svoja srca jedni drugima i, shvativši da su svi muslimani, postali su nerazdvojni. Kriomice su i unutar Dekjanusovog dvora padali dragom Allahu na sedždu. Jedne prilike se, sa Allahovim dopuštenjem, desilo da ih je jedan uhoda otkrio za vrijeme ibadeta i prijavio Dekjanusu. Silnik je bio prepun bijesa, ali je ipak osjećao izvijestan respekt prema njihovim porodicama i, nadajući se da će se ''urazumiti'', ostavio im rok od tri dana da se povrate ''vjeri svoga cara i svojih predaka''. Pošto je u ta tri dana Dekjanus namjeravao napustiti grad radi obilaska nekih drugih područja, mladići su vidjeli u tome svoju šansu. I pored pritisaka i kontrole svojih porodica, milošću dragog Allaha, uspjeli su se tajno sastati i dogovoriti da zajedno pobjegnu iz grada jer su svi bili čvrsti u vjeri i nije im ni na um padalo da prihvate mnogoboštvo. Pomoć plemenitog Gospodara svih svjetova pratila ih je u svemu, pa su se svi oni uspjeli noću neopaženo izvući iz svojih kuća i sastati na jednom mjestu izvan grada. Sa istinskim pouzdanjem u dragog Boga krenuli su na svoj put hidžre čvrsto riješeni da se ne vraćaju kući sve dotle dok prilike ne budu bolje. Iz straha da nebi bili opaženi nisu mogli uzeti konje tako da su morali ići pješice. Hodili su kroz divljinu što su brže mogli u želji da se što više udalje od grada. Međutim, budući da su znali da će ih, iako imaju tri dana prednosti, Dekjanusovi progonitelji na konjima lahko stići i pohvatati, jasno im je bilo da se negdje moraju sakriti, i to negdje gdje ih niko ne može pronaći barem dok malo bijes Dekjanusova ne splahne i pažnja tragaoca ne popusti. Išli su što su mogli dalje od uobičajenih puteva pa nikoga od ljudi nisu susretali. Tako je bilo sve dok nisu primijetili nedaleko od sebe jednoga pastira koji je napasao stado ovaca. Vjerovatno u želji da od njega kupe malo hrane i pića, i da dobiju informacije, odlučili su ne izbjeći ga već malo sa njim porazgovarati. Oštroumni pastir je odmah uočio da su njegovi sagovornici bjegunci tako da su oni, pouzdavši se u dragog Allaha, odlučili kazati mu punu istinu o sebi i svome bijegu od Dekjanusovog zuluma. Ispravnost njihove odluke da se oslone na dragog Allaha te pastiru otvore svoja srca, odmah se potvrdila budući da je i čestiti pastir otkrio da je musliman, predan dragom Bogu i sljedbenik Mesiha Isaâ, sina Merjemina, alejhisselam. Zamolio je da i njega prime u svoj džemat (zajednicu) odlučivši da do kraja bude s njima, a oni su, naravno, s radošću na to pristali. Posjedili su još malo na tom mjestu u savjetovanju šta da čine i u kom pravcu da idu. Pastir je imao ponajbolji prijedlog. Rekao im je za jednu pećinu, koja je bila u planinama nedaleko od mjesta na kome su se nalazili, gdje je on ranije znao sklanjati ovce za vrijeme jake grmljavine i kiše. Iako su još uvijek bili jako blizu Efsusa ipak su odlučili da prihvate pastirov prijedlog jer se pećina, vjerovatno, nalazila u brdima podalje od svih uobičajenih puteva u jednom slabo pristupačnom kraju, a i pastir je bio ubijeđen da osim njega možda niko drugi i ne zna za nju. Mada neke predaje kazuju da je pastir jednostavno ostavio ovce da se kasnije nakon ispaše same vrate svome vlasniku, nama izgledaju prihvatljivije one koje kazuju da su oni sačekali na zakazanom mjestu dok pastir ne vrati ovce vlasniku i onda im se pridruži. Takvog smo mišljenja prvo jer je riječ o čestitim vjernicima koji nisu htjeli iznevjeriti povjerenje koje je vlasnik stada imao u pastira, i drugo zbog toga što bi povratak samih ovaca u grad mogao navesti progonitelje da pođu u tom pravcu i potraže nesavjesnog pastira. Kada su se ponovo susreli na zakazanom mjestu i krenuli, svi zajedno su se iznenadili ugledavši kako ih slijedi pastirov vjerni pas čuvar ovaca. Pobojali su se da ih pas lavežom ne oda progoniteljima pa su ga više puta pokušavali otjerati sve dotle dok se nije desilo čudo, jasno Znamenje dragog Allaha, kada je plemenita životinja progovorila ljudima sasvim razumljivim govorom. Mubarek pas[6] ih je upitao zašto ga uporno od sebe tjeraju kad je i on, kao i oni, spoznao dragoga Boga, svoga Gospodara, i kad želi da bude zajedno s njima na putu istine. Ushićeni i neizmjerno obradovani ovim veličanstvenim Znamenjem prihvatili su psa u svoje društvo i brzo krenuli u pravcu pećine. Stigavši tamo smjestili su se ispred pećine i malo se odmorili i okrijepili. Kada je pala noć ostavili su psa da stražari na ulazu u pećinu kako bi ih mogao na vrijeme upozoriti ako bi se neko počeo približavati, a oni su se uputili dublje ka njenoj unutrašnjosti. Vjerna životinja je legla na mjestu gdje joj je rečeno ispruživši svoje prednje šape i čuvajući stražu, dok su oni pronašli jednu pogodnu odaju u sredini pećine i tamo se smjestili. Budući da su bili umorni brzo su zaspali. Dragi Allah je Onaj koji uzima duše onih koji umru i onih koji spavaju, pa zadržava duše umrlih kod Sebe, a vraća duše usnulih da se bude i borave na ovom svijetu do ispunjenja određenog im roka,[7] a u ovom slučaju uzvišena volja Njegova je bila da mubarek mladići i njihov pas ostanu u snu čitavih tri stotine i devet lunarnih zemaljskih godina, tako da su svi oni utonuli u dugotrajan san.

Za to vrijeme, po povratku Dekjanusovom, u gradu se saznalo za njihov bijeg. Predaje kazuju kako su se njihove porodice njih odrekle u strahu od Dekjanusove osvete, a silnik je sakupio veliki broj konjanika i poslao ih da detaljno pretražuju čitavo šire područje kako bi ih što prije pronašli.

I ovdje postoje razlike u predajama: kršćanska tradicija i jedan dio muslimanskih predaja kazuju da su Dekjanus i njegovi progonitelji pronašli pećinu i zatekli ih u snu, a onda je zločinac odlučio kazniti ih tako da zazida ulaz u pećinu i žive ih zatrpa. Zlurado je razmišljao o njihovoj boli i očaju kad se sutradan probude i ustanove da su osuđeni na polaganu smrt u blokiranoj pećini, ali nije mogao ni zamisliti kakvo je veličanstveno Znamenje plemeniti Gospodar svih svjetova u njima odredio čovječanstvu dati. Dvojica vjernika iz Dekjanusove pratnje, koji su također krili svoje vjerovanje, duboko pogođeni sudbinom mladića odlučiše ostaviti skriveni haber (vijest) o njima za buduće generacije. Inkognito su uklesali njihova imena, rodove i opis svih događaja na jednu, po ovim predanjima, olovnu ploču, koju su onda stavili u jedan olovni kovčezić i tajno uzidali u jednom kraju zida kojim je zatvoren ulaz u pećinu. Pećina je ostala zazidana i njezini stanovnici zaboravljeni sve dotle dok, voljom dragog Allaha, neposredno prije nego je došlo vrijeme buđenja mladića, jednom čovjeku nije na srce spuštena pomisao da kamenje iz zida iskoristi za gradnju vlastite štale ili drugog objekta. Srušio je zid, ali ne i onaj njegov dio gdje je bio uzidan kovčezić sa pločom, i tako otvorio ulaz u pećinu. Nije imao nikakva interesa da ulazi unutra tako da u tmini pećine  nije primijetio niti psa koji je ležao sasvim blizu, a kamoli mubarek mladiće koji su bili dublje unutra. Kratko nakon ovoga Allahovom voljom mladići su se probudili. Evo, otprilike ovako kazivaju kršćanske tradicije i uz njih jedan dio muslimanskih predanja.

Međutim, iako naprijed pomenuti tok događaja manje više nalazimo u svim muslimanskim predajama do kojih smo do sada mogli doći osim jedne, nama je nekako logičnije i prihvatljivije mišljenje koje nalazimo u preostalom izvoru po kome niti Dekjanus, niti bilo ko drugi, nije mogao pronaći pećinu i mubarek stanovnici pećine su bili skriveni sve do vremena njihova buđenja. Naime, ovakvog smo mišljenja, naravno ne negirajući sve ono što su čestiti i plemeniti Allahovi robovi uistinu o tome govorili, zbog toga što nas ono neobično kretanje Sunca na neki način asocira na to da otvor pećine nije bio zazidan, jer ako je zazidan onda se uopće i ne vidi pećina, i onda se začudno kretanje Sunca nikako ne bi moglo za nju vezati. Međutim, Kur'anom je časnim jasno[8] rečeno:

... I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa, obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći ... (18:17)

Dakle, Kur'an časni kaže da je eventualnom promatraču bilo sasvim vidljivo da Sunce zaobilazi pećinu sa desne strane pri izlasku i lijeve pri zalasku. Mi ovo razumijevamo kao znak da je pećina bila prepoznatljiva kao i začudno kretanje Sunca oko nje, a to nikako nije mogla biti sa zazidanim ulazom budući da bi tada izgledalo da Sunce kruži oko neke stijene, a ne oko pećine. Isto tako, Kur'an časni nam govori o jezovitom prizoru koji bi srce napunio strahom bilo kojem eventualnom posjetitelju pećine, što opet može asocirati na to da se u pećinu moglo ući pa prema tome i otvor nije mogao biti zazidan.[9] Ovo je, ponavljamo, naše shvatanje i naše mišljenje koje imamo bez ikakve želje da, ponavljamo i to, negiramo ono što su duhovni velikani među muslimanima uistinu o tome rekli, a samo dragi Allah o svemu punu istinu zna.

U svakom slučaju, mladići i njihov pas su snivali mirnim i neometanim snom u jednom ''zamrznutom'' ambijentu koji je remetio samo povremeni dolazak meleka koji su okretali tijela spavača.[10]

Prolazile su godine, decenije i stoljeća. Vrijeme progona i patnji u Rimskom carstvu je prolazilo a sve više je Isaova, alejhisselam, vjera dolazila do izražaja, sve dok se na kraju, u vrijeme vladanja imperatora Konstantina, nije desilo da njezina iskrivljena kršćanska varijanta, bude proglašena za zvaničnu službenu vjeru Rimskog carstva. Nažalost, dogodilo se (dragi Allah poznaje svu savršenu mudrost i ljepotu Njegova dopuštenja da se baš tako dogodi) da iskrivljena varijanta Isaove, alejhisselam, prave vjere imenovana kao kršćanstvo bude nametnuta za državnu vjeru čitavog carstva, pri čemu je istinska Isaova, alejhisselam, vjera iskrene i potpune predanosti jednom i jedinom uzvišenom Bogu (islam) bila potisnuta. Međutim, i pored ovih i ovakvih historijskih činjenica, ipak je izvorni islam, čista vjera Mesiha Isaâ, alejhisselam, doista bio prisutan ponegdje na teritoriji Rimskog carstva.[11] Ajeti časnoga Kur'ana koji ljude iz grada Efsusa u vrijeme buđenja spavača prikazuju kao vjernike[12] daju nam, ako smo ih dobro shvatili i protumačili, neoboriv dokaz da je u toj provinciji Bizanta bio pretežan broj pravih Isaovih, alejhisselam, sljedbenika, dakle muslimana. Moguće je, a dragi Allah najbolje zna, da je tadašnji car Bizanta[13] ispravno shvatao Isaovu, alejhisselam, vjeru i tako i sam bio jedan od istinskih vjernika, muslimana.[14] U svakom slučaju predanja nam kazuju da je u to vrijeme među vjernicima bila poprilično raširena sumnja o proživljenju ljudi nakon smrti, odnosno njihovih tijela, jer se smatralo da je onosvjetski život samo život duša i da će samo duše, a ne i tjela, biti proživljene. To je svakako brinulo ispravno upućene vjernike i mnogi su od njih, najvjerovatnije, svesrdno i ustrajno upućivali dove dragom Allahu da vjernike milošću Svojom uputi na ispravno vjerovanje i po tom pitanju. Dragi Allah, Svemilosni (Rahman), Milosni (Rahim) odredio je da ove dove budu ispunjene i tako se desilo da su se naši mladići nakon proteka tolikih godina ponovo pojavili u ovosvjetskom toku historije čovječanstva.

Kada su se probudili, vjerovatno su po izvijesnom stepenu utrnuća i blagoj ukočenosti njihovih udova zaključili da su neuobičajeno dugo spavali. Razgibavajući se pokušavali su da odgonetnu koliko dugo su spavali. Naravno apsolutno nisu ni pomišljali da je njihov san mogao trajati više od nekoliko desetaka sahata, pa su sva njihova razmišljanja išla ka dužini sna iskazanoj u sahatima. Uglavnom su procijenili da su spavali jedan dan, ili možda jedan njegov dio. Zadužili su jednog između njih da inkognito ode u grad i donese im nešto hrane. Kada je izašao iz pećine, ono što je vidio izuzetno ga je zbunilo. Planine i doline su istina bile onakve kakve ih je on oduvijek pamtio, ali su svi detalji bili na neobjašnjiv način poremećeni. Idući putem prema gradu, neizrecivo zbunjen, vjerovatno je sam sebe u mislima pitao pitanja kao što su na primjer: gdje je nestalo ono veliko drvo pored kojeg smo jučer prošli, kako je samo za jednu noć mogao presušiti onaj obilni izvor, odakle onaj palminjak tamo kad ga jučer nije bilo, i tome slično. Stigavši u grad njegova narastajuća zbunjenost dosegla je šokantni vrhunac kada je iznad ulazne kapije jasno pročitao natpis: La ilahe illallah ve Isa ruhullah.[15] Nije mogao da vjeruje, protrlja oči i opet pogleda, i uvjeri se da natpis uistinu stoji. Zbunjen uđe u grad pitajući se u sebi kako je to moguće kad je još jučer bivao ubijen svako ko bi tako nešto samo pomenuo, a kamoli postavio ploču sa takvim natpisom na javnom mjestu. Idući dalje zbunjenost mu je i dalje rasla jer je uočio kako je grad bio totalno drugačiji: zgrade, ulice, raspored objekata ... sve se izmijenilo, ... i to samo za jednu jedinu noć. Nikoga od ljudi nije mogao da prepozna, a i njihov jezik je imao neki čudan akcent. Kada je kupljenu hranu pokušao platiti novcem kojeg je imao kod sebe suočio se sa začuđenim pogledom trgovca i pitanjem da li je to on pronašao kakvo skriveno blago. Ništa mu nije bilo jasno. Kakvo blago, pa to su samo uobičajeni srebrni dukati sa likom Dekjanusa, ništa neobično ... Govorio je trgovcu da su srebrnjaci njegovi, da ih je još jučer iz svoje kuće uzeo, a trgovac je ponavljao svoje pitanje i uporno ga ubjeđivao da mu kaže gdje je to blago, ujedno ga fiksirajući pogledom sa očitim nastojanjem da pronikne da li je njegova mušterija luda, ili je prepredenjak, ili ga samo pravi budalom. Ovo je privuklo pažnju i drugih ljudi koji su zbunjeno i znatiželjno gledali u srebrnjake iz davno minulih vremena i u čudnoga neznanca koji je uporno ponavljao da je novac njegov i da ga je još jučer uzeo iz svog doma. Na kraju su, moguće pozvani od nekog od prisutnih, stigli i gardisti. Trgovac im je rekao da je ovaj neznanac pronašao blago sa zlatnicima i srebrnjacima iz davnih vremena, ali uporno to negira ili zato što je lud, ili što je lukavi prepredenjak koji imitiranim ludilom želi izbjeći prijavljivanje blaga vlastima i plaćanje obaveznog zekata (poreza) na njega. Gardisti su odlučili sprovesti ga u palatu pred vladara grada da on donese odluku o ovom čudaku. Kada su ga vojnici poveli sa sobom mladić se u sebi jako uplašio jer je znao da će ga Dekjanus sigurno prepoznati. Strah mu je navirao ali su mu snažna vjera i tevvekul (pouzdanje) u dragog Allaha učvrstili srce i ulili hrabrost. Bio je spreman na šehadet, ali su mu prizori koje je mogao vidjeti dok su ga vojnici provodili kroz gradske ulice, nagoviještavali da možda mučenička smrt i nije neizbježna. Naime, i dalje sa čuđenjem i ogromnom zbunjenošću, ustanovio je da nigdje ne vidi niti jednog idola, a još jučer grad ih je bio pun, tamo gdje je jučer stajao veliki idolopoklonički hram sada je bila sasvim druga građevina. Razmišljao je da možda Dekjanus nije otišao u svoju prijestonicu a lokalni vladar kojega je ostavio možda nije idolopoklonik. Da se nešto veliko, izuzetno veliko desilo, nešto što daje objašnjenje svim ovim čudnim stvarima koje je vidio još od izlaska iz pećine, već mu je bilo poprilično jasno, a u to se potpuno uvjerio kada su ga vojnici uveli u palaču. On, koji je toliko boravio u Dekjanusovoj palači i znao svaki njezin kutak, osvjedočio se da to niti izbliza nije ista palača. Strah je prestao i sada je samo sa velikim interesovanjem posmatrao šta će se zbiti, u srcu osjećajući da će mu dragi Allah vrlo brzo dati objašnjenje. Doveli su ga do gradskog vladara, i naravno to nije bio Dekjanus. Vojnici su objasnili vladaru da postoje ozbiljne indicije da je ovaj mladić pronašao blago iz davnih vremena ali ga želi prikriti praveći se da ništa o tome ne zna. Čestiti vladar ga je blago pogledao i umirujućim riječima mu se obratio rekavši mu da je Allahov propis da država mora uzeti dio od svakog blaga na ime zekata, te da ih interesuje samo taj dio, a ostatak mu niko neće oduzeti. I dalje zbunjen, ali sada već umiren budući da očevidno pred sobom ima čestitog i blagog upravitelja, toliko različitog od zlog i pokvarenog nasilnika Dekjanusa, koji vjeruje u dragog Boga i slijedi istinsku Mesihovu vjeru, mladić je potanko ispričao svoju priču i priču svoje braće po vjeri. Veliko interesovanje sa kojim su upravnik grada i svi prisutni u njegovoj palati isprva slušali izlaganje nepoznatog mladića, vrlo brzo se pretvorilo u istinsku vjersku oduševljenost kada se neko[16] dosjetio davne pripovijesti o nestalim mladićima iz Dekjanusovog doba i predanja da će se oni, voljom dragog Boga, vratiti. Trnci su im svima prošli kroz srca i tijela. Uvjerili su se da je to veliko Čudo dragog Boga i očevidan Znak njima, jer pred njima stajaše mladić koji je živjeo i nestao prije tri stotine i kusur godina, a sada bijaše tu pred njima, mogli su ga gledati vlastitim očima, slušati njegov govor vlastitim ušima, mogli su ga rukama opipati, ... pa ko bi onda mogao i posumnjati u proživljenje nakon smrti!?

U gradu je nastala velika pometnja, svi su žurili da što prije dođu ispred upravnikove palate i vide mubarek mladića. Gradski vladar i prisutni vjerski učenjaci pitali su ga o ostalima i on je odlučio da ih sve skupa povede do pećine. Upravitelj, vjerski i ostali dostojanstvenici jahali su lagano u društvu mladića putem kojim ih je on vodio, a velika masa svijeta je išla za njima. Ako je još kod njih i bilo kakvih sumnji one su se raspršile kada im je mladić putem potanko objašnjavao šta se sve izmijenilo protokom vremena, a nekih stvari o kojima je on govorio mogli su se sjećati najstariji stanovnici grada.

Kada su se primakli pećini mladić ih je zamolio da ga puste da on sam ode do svojih drugova jer bi oni mogli pomisliti da su ih pronašli Dekjanusovi vojnici, tako da su svi ostali u podnožju brda a on sam je pošao ka pećini, naravno noseći hranu i piće za njih i njihova psa.

Kada je ušao unutra svi su se obradovali jer su se već počeli brinuti za njega, a i već su počeli osjećati glad i žeđ. Dao im je vremena da se malo okrijepe i onda im polahko objasnio šta se zbilo. Srca su im bila prepuna ljubavi (aška) i suze su im kvasile lica kada su, padajući na sedždu u nutrini pećine, zahvaljivali dragom Allahu na neizmjernoj milosti i blagodarnoj pažnji koja im je pružena. Zaista bijahu oduševljeni saznanjem kakvu im je počast Uzvišeni podario i kakvo je Znamenje ljudima u njima dao, ali kasnije osjetiše zebnju u srcima jer se vjerovatno sjetiše veoma sličnog slučaja sa Allahovim miljenikom, plemenitim vjerovijesnikom Uzejrom, alejhisselam, koji je bio u davna vremena usmrćen u vremenu od stotinu godina i onda proživljen.[17] Znali su da su neki ljudi, nažalost, pogrešno protumačili veliko čudo dato Uzejru, alejhisselam, i počeli ga smatrati, neuzubillah, sinom dragog Allaha, a identično zastranjenje mnogih u pogledu Mesiha Isaâ, alejhisselam, je bilo dio njihove (nažalost i naše danas) svakodnevice. Zbog toga su se uplašili da se slično ne desi i u njihovom slučaju, da ih ljudi u neznanju počnu smatrati Božjim sinovima ili slično tomu. U takvom stanju svi su zajedno uputili dovu dragom Allahu da ih od toga sačuva i uzme sa ovog svijeta. Milostivi im se odazvao tako da su im meleki ponijeli duše njihovu Gospodaru, a tijela su im ostala, koliko je nama poznato, u pećini koja je postala njihovim kaburom.[18] Naravno, imamo jake razloge da nimalo ne sumnjamo da je i njihov plemeniti pas skupa s njima dosegao one stepene milosti i ljubavi dragog Allaha koje mu priliče prema savršenoj odredbi Gospodara svih svjetova.

Prema tome, znano je da ih je dragi Allah, nakon što su Mu uputili dovu, ponovo uzeo sa ovog svijeta na rok koji je On odredio. Međutim, ne zna se tačno kada se to desilo, tj. ne zna se, barem koliko mi znamo, koliko su oni vremena proveli sa svojim narodom nakon njihova buđenja pa do ponovnog nestanka.

Predaje su različite. Tako jedni vele da su nestali odmah čim se njihov drug vratio, tako da svijet nikoga od njih, osim jednoga, nije vidjeo. Drugi vele da su gradski vladar i vjerski mudraci ušli u pećinu, pronašli uzidanu olovnu kutijicu sa pločama na kojima je bio natpis o njima,[19] susreli se s njima i popričali, i kada su ih napustili, pećina i mladići su ponovo skriveni da ih niko nije više mogao naći. Treći opet kazuju kako je njih sve narod vidjeo i da su oni proboravili neko vrijeme u svom gradu, pa je čak i dobri car Tendosis[20] stigao iz Konstatinopolisa da se susretne i porazgovara s njima, i da su se tek onda oni vratili u pećinu i bili ponovno skriveni.

Dragi Allah jedino pravu istinu zna, a nama se čini da oni ipak nisu tek tako naprasno nestali nakon buđenja zbog toga što ajeti časnoga Kur'ana jasno kazuju kako je njihov slučaj bio jasno i očevidno Allahovo Znamenje ljudima i pouka da je proživljenje nakon smrti istina u koju nema sumnje. Odatle nam se čini logičnim da su oni doista proboravili sa svojim narodom jedan period vremena, vjerujemo dovoljno dug da većina ljudi primi pouku, prije nego im je ispunjena dova da budu ponovo uzeti sa ovoga svijeta.

Nakon njihovog ponovnog povlačenja u pećinu i nestanka, kako nam časni Kur'an kazuje, ljudi su bili u dilemi kako da obilježe to mubarek mjesto Allahovog znamenja i pouke. Tako su jedni predlagali da se to ogradi, ali je prevladalo mišljenje onih koji su predlagali da se pored same pećine, koliko je nama znano, na njezinom ulazu, sagradi mesdžid, kuća u kojoj se dragom Allahu na sedždu pada, u kojoj se Njega mnogo spominje, slavi i veliča. Mislimo da su tom prilikom i postavili kamenu ploču sa uklesanim njihovim imenima i pripovijesti o njima za nauk budućim generacijama, a dragi Allah najbolje zna. Njemu neka je svaka slava i hvala.

Pouka iz svega je:

1.Taqwaluk-Bogobojaznost od Allaha svt i ljubav prema Allahu

2.Postovanje prema roditeljima i briznost

3.Djela iskrena u Ime Allaha svt

4.Ostavljanje HARAMA u Ime Allaha svt

5.Sadaka-udjeljivanje u Ime Allaha svt

6.Oslonac na Allaha svt u svakoj situaciji

7.Zikrullah-Velicanje Allaha svt

8.Zahvala Allahu svt

9.Nada u Allahovu Milost i Oprost

10.Et-Tevvab-pokajanje

11.Skromnost i blagost

12.El havf-Strah od Allaha svt

13.Dowa-Molba samo Allahu svt

14.Mijesto prijatelja u zivotu

15.Ponasanje prema svom radniku

16.Putovanje sa dobrim ljudima

17.Izabrati sebi prijatelja- (vjernika...)

 

Razmisli Allahov robe i robinjo i uzmi pouku od ove Kur'anske sure ili price sta prvo znaci vjerovanje u Allaha svt,pa sta znaci oslonac u svakoj situaciji,pa sta znaci ustrajati na iskusenju ,pa sta ako te kakva nevolja zadesi STA SU TO TVOJA DJELA ISKRENA U IME ALLAHA SVT,pa recimo ako danas sutra se sruci na tebe pecina,zgrada ili tunel kada se vozis KAKO CES SE TI KOD ALLAHA OPRAVDATI ??

Dali ces reci Allahu moj ja sam morao raditi ,obrijati bradu,skinuti niqab u ime Tvoje da bi zaradio koji dinar na kupim televizuiju pa sam tek kuci naklanjao sve namaze ...

ili ces reci Allahu moj ja sam u ime Tvoje radio najnizi posao za najnizu platu ali gdje sam mogao namaz obaviti-klanjati da bi prehranio svoju porodicu i da bi mogao udijeliti sadaku!!

RAZMISLI !!!!

Sta ako se sruci Igman na tebe,nema tad mobitela jer ce predplatnicki predplatnik biti nedostupan -nema mreze tad...hmmmm jer mi samo u nevoljama zovemo prijatelje a nema odmah OSLONCA TEWEKULA na Allaha svt,podici ruke i reci Ja Rabb OLAKSAJ; POMOZI; DAJ IZLAZ IZ MOJE SITUACIJE .......

RAZMISLI ,opet kazem RAZMISLI jer Allah svt nas moze i dan danas kusati sa tim kusnjama ,pa zar nevidimo ZEMLJOTRESE, pa granatiranja i zatrpane kuce, ZUNAMIJE, vjertove, Japan i zemljotrese, itd UPITAJ SE Allahov robe da dok spavas moze Allah dati potre-zemljotres tebi i tvojoj porodici pa sta ces onda reci:''Gospodaru moje ja sam varo,lago,krao,gibetio bracu i sestre,potvaro,zavadjo ili....

''Gospodaru moja u Ime tvoje sam strahovao,oslanjo se samo na Tebe,klanjo sam propisane namaze,nafile,udjeljivao u ime Tvoje ..... itd!!

Tu je istina a nezaboravi robe melek smtri je blizu nama svima a sta ponjeti sa  sobom!

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

12.05.2012.

Koliko su nam djela iskrena u ime Allaha subhanehu ve te’ala?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Koliko su nam djela iskrena u ime Allaha subhanehu ve te’ala?

 

ABDULLAH IBN OMER Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we seleme kada je ispricao sljedece: "Zaputila su se trojica ljudi - od prijasnjih naroda - na dalek put te ih zatece noć pored jedne pecine, u koju udose da bi u njoj prenoćili. Medutim jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz u pecinu. Oni tada jedni drugima rekose: - Jedini nacin da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha dzs da ukloni ovu stijenu zbog nasih dobrih djela koja smo učinili."
Jedan od njih tada reče: - Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu niti svoje robove i sluge. Jednoga dana tražio sam bolju pasu svome stadu, pa im nisam dosao na vrijeme, te sam ih, nakon sto sam namuzao mlijeka i donio, nasao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prje njih nahranim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao - sa sudom u svojoj ruci - igledao kad ace se sami probuditi i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!"
Stijena se malo maknu, ali ne toliko dabi mogli izaći pored nje.
Drugi od njih reče:- Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh,-kaže se u jednoj drugoj predaji tako jako, kako to ljudi samo vole žene, pa sam je poželio imati, ali mi ona to ne dopusti. Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Onana to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio, onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zplaka i reče: "Boj se Allaha; i ne raskidaj prsten moje nevnosti bespravno!" Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i otav joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove nedaće u kojoj se nalazimo!"
Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.
Treći od njih reče: "Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu palaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio , tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatržio svoju plaću koja je kod mene ostala. Ja sam mu na to odgovorio: "Sve što ispred sebe vidiš od ovog balga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!" On mi tada reče: "Robe Božiji, ne izigravaje se sa mnom!" "Ne izigravam se sa tobom," rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi ako sam je to isključivo radi tebe učinio, spasi na sove naše nevolje u kojoj se nalazimo!"
Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni iziđoše iz pećine i odoše dalje.

Rijadussalihin br. 13.Sahih /Buhari

 

Sta je to iskrenost u Islamu

Svemogući Allah stvorio je sva stvorenja da bi Ga obožavali, i slao je poslanike ljudima da bi Ga obožavali i da Mu ne bi pripisivali druga. Svemogući Allah kaže:

"A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je - ispravna vjera. " (Kur'an 98:5)

"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (Kur'an 21:25)

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali." (Kur'an 16:36)

 

Nemoguće je savršeno obožavati Svemogućeg Allaha osim ukoliko mu se iskreno ne posvete sva djela obožavanja. Iskrenost je kamen temeljac vjere, suština obožavanja, preduvjet da bi djela bila primljena. Iskrenost je ono što je temelj za kuću, što je duša za tijelo. Stoga je Svemogući Allah učinio djela nemuslimana da budu poput praha i pepela, jer im nedostaju dva esencijalna elementa; vjera u Allahovu jednoću i iskrenost.

Svemogući Allah kaže:

"I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti. " (Kur'an 25:23)

 

Ovakav gubitak bit će sudbina onih koji se nisu iskreno posvetili obožavanju Svemogućeg Allaha, i onima koji su obožavali nekog drugog osim Allaha s.v.t.

Svemogući Allah kaže:

"Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili." (Kur'an 25:23)

 

Gubitnik u pravom smislu riječi je onaj koji izvršava brojna djela i onda ih Svemogući Allah pretvori u prah i pepeo a njega baci u džehennemsku vatru.

Ebu Hurejre je ispričao jedan hadis koji kaže: "Prvi čovjek među ljudima kojima će se suditi na Sudnjem danu bit će čovjek koji je umro mučeničkom smrću. On će biti doveden, a Allah će ga podsjetiti na njegove blagodati, i on će ih priznati. Allah će ga onda pitati: "Šta si učinio sa njima?" a on će reći: "Borio sam se za Tebe dok nisam umro mučeničkom smrću." On (Allah) će onda reći: "Lažeš, borio si se da bi svi rekli kako si ti hrabar, pa su to i govorili" Onda će On narediti da ga vuku licem prema zemlji i bace u vatru. Zatim će doći čovjek koji je stekao znanje, podučavao druge tom znanju, i učio Kur'an. On će biti doveden, i Allah će ga podsjetiti na blagodati u kojima je uživao, i on će ih priznati. Allah će ga onda pitati: "Šta si učinio sa njima?" a on će reći: "Sticao sam znanje, podučavao druge i učio sam Kur'an u Tvoje ime." On (Allah) će reći: "Lažeš, ti si sticao znanje da bi se za tebe moglo reći da si učenjak, i učio si Kur'an da bi se pričalo o tebi kako učiš Kur'an, a ono što si htio i pričalo se o tebi." Onda će On narediti da ga vuku licem prema zemlji i bace u vatru. Zatim će doći čovjek kojem je Allah dao obilno bogatstvo. On će biti doveden, a Allah će ga podsjetiti na njegove blagodati, i on će ih priznati. Allah će ga onda pitati: "Šta si učinio sa njima?" a on će reći: "Nisam izostavio nijedan način na koji Ti želiš da se milostinja udjeluje, pa sam udjeljivao u Tvoje ime." On (Allah) će reći: "Lažeš, udjeljivao si da bi se pričalo kako si ti darežljiv, a i pričalo se o tome." Onda će On narediti da ga vuku licem prema zemlji i bace u vatru." (Muslim)

Da nas Svemogući Allah zaštiti od ovakvih razočarenja. Slava pripada Allahu, od Kojeg nijedno naše djelo nije skriveno. On zna ono što oči odaju, i ono što grudi skrivaju. Bez obzira koliko neka osoba vara i obmanjuje ljude svojim vanjskim izgledom, ta obmana neće imati nikakvog uspjeha. Kaže Svemogući Allah:

"Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu." (Kur'an 4:142)

 

Osim toga, Poslanik s.a.v.s. Kaže: "Allah ne gleda u vaš izgled ili vaše bogatstvo, nego u vaša srca i u vaša djela." (Muslim)


Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer


11.05.2012.

Pogledaj ruke svoje majke!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Pogledaj ruke svoje majke!

 

"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'" (El-Isra', 23-24.)

Prica jedan mladic!Diplomirao je visokom ocjenom, bio je zadovoljan postignutim uspjehom i bio je siguran da ga čeka lijepa karijera. Jedna od najvećih firmi u njegovoj državi je raspisala konkurs za popunu određenih mjesta. Odmah je priložio potrebnu dokumentaciju te prošao prvi intervju. Završni intervju od kojeg zavisi da li će biti primljen, je razgovor sa generalnim direktorom te firme. Dok je sjedio ispred direktora i...pregledao njegove dokumente, podigao je pogled prema njemu te počeo sa pitanjima.

Direktor:“Da li si tokom studiranja imao neku stipendiju?“

Mladić:“Ne, nikakvu.“

Direktor:“Da li je otac plaćao tvoje studiranje?“

Mladić:“Ne, otac mi je umro kad sam ja imao jednu godinu, moja majka me je školovala čitavo vrijeme.“

Direktor: “A gdje je zaposlena tvoja majka, gdje radi?“

Mladić: “Ona ustvari nije zaposlena u nekoj firmi, ona kod kuće pere i pegla odjeću od drugih ljudi.“

Onda je direktor zatražio da mu on pokaže svoje ruke. Kad ih je pokazao bile su to dvije bijele i nježne ruke. Direktor ga onda upita: “A da li si ikada pomogao svojoj majki u pranji odjeće?“

Mladić:“Ne, nisam, ona mi nije dozvoljavala, stalno je govorila da učim i ponavljam.“

Direktor:“Dobro, vidi, imam za tebe jednu malu molbu, zamolio bih te da odeš kući i da opereš majčine ruke.“

Mladić je bio na početku zbunjen ali kad je u pitanju posao, onda nema zbunjenosti i šale. Otišao je kući objasnio majki zahtjev direktora te je zamolio da joj opere ruke. Kad je majka čula za posao, bila je radosna, ali je u isto vrijeme se osječala čudno zbog tog zahtjeva, ipak je pristala na to da joj sin opere ruke.

Nasuo je vode u posudu i počeo da joj pere ruke. Dok ih je prao počeo je da plače. Tek sada prvi put u životu je vidio u kakvom su stanju ruke njegove majke. Bile si ispucane, koža je bila gruba i hrapava, na njima su bili stari žuljevi, ruke su bile nabrekle i otečene...plakao je kao dijete.

Tek sada, prvi put dosad, mladić je shvatio da su te dvije ruke njega odhranile i odškolovale, da sve što ima u životu, ima od te dvije ruke...

Kad je završio sa pranjem, poljubio ju je u čelo a zatim je oprao ručno svu odjeću i ispeglao. Tu noć su sjedili dugo i razgovarali.

Sutradan, kad je suznih očiju došao kod direktora i kad mu je rekao šta se desilo te da je on ostatak odjeće sam oprao, direktor ga upita, šta je naučio iz svega toga, a on odgovor


“Naučio sam sljedeće:

1) Shvatio sam stvarno značenje riječi „zahvalnost“

2) Da nije bilo moje majke, danas ja ne bi bio ovo što jesam

3) Shvatio sam koliko je neke poslove teško raditi

4) Shvatio sam važnost porodice.

Direktor se nasmija i reče: “Ovakvog sam radnika tražio, koji će znati cijeniti svoj rad i trud, te pomagati drugima.“

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

09.05.2012.

Osam lazi moje majke…

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Osam lazi moje majke…

 

Uzvišeni Allah kaže, kako stoji u prijevodu značenja: "I Allahu se klanjte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu." (En-Nisa', 36.)

 

 Allah, subhanehu ve te'ala, u ovom ajetu naređuje da se samo On Uzvišeni obožava i da Mu se niko ne smatra ravnim. On, subhanehu ve te'ala, sve stvara i opskrbljuje, svime vlada i sve uređuje i zbog toga jedini On Uzvišeni i zaslužuje da se obožava.

 

Zatim, Allah, subhanehu ve te'ala, oporučuje dobročinstvo prema roditeljima.

Naše roditelje Uzvišeni Allah je učinio razlogom našeg dolaska na ovaj svijet. Na mnogo mjesta u Kur'anu Allah, subhanehu ve te'ala, spominje dobročinstvo prema roditeljima uz činjenje ibadeta samo Njemu Uzvišenom.

 

"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'" (El-Isra', 23-24.)

 

Moja mati nije uvijek govorila istinu... slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima! Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici... siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo riže u kući... Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći: ''Jedi, sine, ja nisam gladna.''

Ovo je bila njena prva laž.

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Allahu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši: ''Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.''

Ovo je bila njena druga laž.

Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnim predmetima i dogovorila se s vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu s odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: ''Majko! Hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!'' Ona se nasmijala i rekla: ''Sine moj, ja nisam umorna.''

Ovo je bila njena treća laž.


Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, doveći za moj uspjeh. Kada su ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočekla u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ''Majko, pij'', a ona reče: ''Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.''

Ovo je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često smo gladovali. Pored naše kuće živio je moj amidža, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ''Ja nemam potrebe za ljubavlju.''

Ovo je bila njena peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ''Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.''

Ovo je bila njena šesta laž.

Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Njemačka firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene.
Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ''Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.''

Ovo je bila njena sedma laž.

Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao hizmetiti. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao... Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši: ''Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.''

Ovo je bila njena osma laž.

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem:

- Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.

Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem:

- Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe. Moli Allaha da joj oprosti i da joj se smiluje.

 

Uzviseni Allah u Kur'anu kaze:''Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti." (Lukman, 14-15.)

 

Istaknuti učenjak, tabiin, Sufjan b. Ujejne, rahmetullahi alejh, kaže: "Ko klanja pet dnevnih namaza, zahvalio se Uzvišenom Allahu i ko poslije svakog namaza dovi za svoje roditelje, zahvalio se njima."

Kaže se da je zahvalnost Allahu, subhanehu ve te'ala, na blagodatima vjerovanja a zahvalnost roditeljima na blagodatima odgoja. U prethodno spomenutom ajetu je dokaz da je pokornost roditeljima obavezna u svim stvarima, izuzev stvari koje su ili grijeh prema Uzvišenom Allahu ili ostavljanje pokornosti Njemu, subhanehu ve te'ala.

08.05.2012.

Kudsi hadisi…sta su to i koji su to Hadisi ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Kudsi hadisi…

 

Kudsi hadis predstavlja vrstu hadisa koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a koje on na kraju prenosi od Uzvišenog Allaha. Upravo zbog toga što ih on pripisuje Allahu, ovakva vrsta hadisa dobila je posebno obilježje kudsi (svetim), zbog toga se jos naziva el-hadisu-l-ilahi ili el-hadisu-r-rabbani.

Kudsi hadis kao interesantna pojava unutar hadisa,u sebi sadrži narocito odlicje svetosti, jer na kraju potice od Uzvišenog Allaha, zbog cega se i naziva kudsi – sveti, ilahi – Božiji i rabbani – Gospodarov. Sve što je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s., istina je, ali sva istina nije ogranicena i sadržana samo u njegovim izrekama i poukama. Tvrdnju da i Kur'an i hadisi imaju status Objave, naglašenu u ajetu iz sure Nedžm 3-4, gdje Allah s.v.t. kaže: "On ne govori po svome hiru, to je samo Objava koja mu se objavljuje." razjašnjava hadis zabilježen u Ebu Davudovoj zbirci: “Dat mi je Kur’an i ono njemu slicno.” I pored toga što su i Kur’an i hadis i kudsi hadis izgovoreni mubarek ustima Allahovog Poslanika s.a.v.s., postoje glavne razlike izmedu ova tri stupnja Objave. Kur’an je govor Uzvišenog Allaha, te su rijeci i smisao Kur’ana iskljucivo od Allaha s.v.t. Uloga Poslanika s.a.v.s. je ogranicena na dostavu, obznanu i saopcenje: U suri Maide 67 Allah s.v.t. kaže: “Poslanice, dostavi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – a ako ne uciniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu.", a u suri Nur 54 Allah s.v.t. kaže: "A Poslanik je jedino dužan da jasno obznani." S druge strane obavezne, besprijekorno i stoprocentno autenticno prenesene objave putem tevatura (predaje koja je po indukciji toliko sigurna da je svaka sumnja u njenu autenticnost logicki iskljucena), nalazi se hadis, praksa i razjašnjenje Kur’ana. I rijeci i smisao hadisa poticu od Allahovog Poslanika s.a.v.s., tj. hadis je jasna i vlastita poruka i pouka Muhammeda s.a.v.s., zašticena i garantirana mogucom intervencijom Objave.

Središnji stupanj izmedu Kur’ana i hadisa jeste kudsi hadis, (sveti hadis). Razlikuje se od Kur'ana i hadisa po tome što je on govor Muhammeda s.a.v.s. kojeg on na kraju jasno ili indirektno, pripisuje Allahu s.v.t., te je kudsi hadis izreka koja potice od Svevišnjeg Allaha, a izražena je i stilizirana rijecima Muhammeda s.a.v.s. Pored ove razlike ima razlike i u sadržaju. Kudsi hadis, sa obzirom da teorijski objašnjava i precizira što je neprikosnovena vjera, uglavnom se odnosi na ukazivanje i potvrdivanje Allahove s.v.t. Jedinosti, Velicine i Svemoci, Njegovog neizmjernog rahmeta, sveobuhvatnosti Njegove Vlasti i bezgranicnog blagodarivanja onima koji su Mu iskreno pokorni i poslušni.



Ako se ima na umu da je hadis, pored ostalog, prakticna primjena i poduka vjeri, onda je opravdano ocekivati da on detaljno razraduje probleme uredenja života pojedinaca i porodice, uže zajednice, države i medudržavnih odnosa, razgranicava šta je halal, a šta je haram, podstice na trajno sjecanje na Allaha s.v.t. (zikrullah), prakticnu pokornost kroz dobra djela za koja je obecana nagrada (va’d), ili klonjenje loših djela koja prouzrokuju prijetnju džehennemskom kaznom (ve’id). Zajednicki i skupni cilj hadisa i kudsi hadisa svakako jeste duboko ukorjenjivanje cvrstog moralnog zakona u svijesti mu’mina na principu dobrocinstva (ihsan), naznacenog u hadisu poznatom kao “majka hadisa” (ummu-l-hadis), naspram Fatihe koja je “majka Kur'ana" (ummu-l-kitab): “Dobrocinstvo je da Allahu robuješ kao da Ga vidiš, jer, ako ti Njega ne vidiš, On vidi tebe”. Bilježi Muslim.


40.Kudsi Hadisa

HADIS 1-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: Kada je Allah Stvorio Stvorenja u Knjizi koja je kod Njega, obavezao se! “Uistinu Moja milost preteže nad Mojom srdžbom”. Bilježe Muslim, Buhari, Nesai i Ibn Madždže.

HADIS 2-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: ”Covjek Me porice, a to mu nije dozvoljeno, covjek Me vrijeda, a to mu nije dozvoljeno!
Porice Me kada govori: Allah me nece ponovno stvoriti kao što me je prvi puta stvorio! A prvo stvaranje nije ni malo lakše od ponovnog proživljenja! Vrijeda Me kada govori: Allah ima sina! A ja sam Jedan, utocište svakome! Nisam rodio niti sam roden, i niko Mi nije ravan!” Bilježe Buhari i Nesai.

HADIS 3-Zejd ibn Halid el-Džuheni r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., nakon kišne noci na Hudejbiji klanjao sabah – namaz i kada je završio okrenuo se ljudima, zapita: Znate li šta vam vaš Gospodar kaže? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju – odgovoriše. Medu robovima Mojim ima onih koji su osvanuli kao vjernici i kao nevjernici. Vjernik je onaj koji je rekao: kiša je padala iz Allahove dobrote i milosti – poricuci tako moc zvijezda, a onaj ko je rekao: kiša je padala zbog uticaja te i te zvijezde, taj ne vjeruje u Mene, nego vjeruje u zvijezde!" Bilježe Buhari (Malik i Nesai).

HADIS 4-Ebu Hurejre, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Allah kaže: Ljudi psuju vrijeme, a Ja sam vrijeme, u Mojoj Ruci su noc i dan." Bilježe Buhari i (Muslim).

HADIS 5-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko ucini neko djelo u ime nekog osim Mene, Ja cu ga prepustiti tome drugom." Muslim (i Ibn Madždže).

HADIS 6-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada kaže: "Na Sudnjem danu ce prvo biti presudeno covjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah ce mu pokazati sve Svoje Blagodati i covjek ce ih priznati, pa ce ga Allah zapitati: Šta si ucinio sa blagodatima?
Borio sam se na Tvome putu dok nisam poginuo – odgovorit ce. Lažeš, borio si se da ti ljudi kažu: kako je hrabar! – i eto, hvalili su te! – a zatim ce narediti da ga naglavacke bace u vatru Džehennema. Onda ce biti sudeno ucenjaku koji je poducavao druge i mnogo ucio Kur’an. Allah ce ga podsjetiti na Svoje Blagodati, on ce ih priznati, a Allah ce ga zapitati: Šta si ucinio sa blagodatima? Ucio sam Kur’an i poducavao druge u Tvoje Ime. Lažeš, ucio si da ti ljudi kažu: kako je ucen! – i ucio si Kur’an da ti kažu: mnogo uci! – i eto, hvalili su te! A zatim ce narediti da ga naglavacke bace u vatru Džehennema. Pa ce suditi se covjeku kome je Allah dao obilan i raznovrstan imetak. Allah ce ga podsjetiti na svoje blagodati, on ce ih priznati, pa ce ga Allah zapitati: Šta si ucinio sa blagodatima? Dijelio sam imetak na svaki nacin za koji sam znao da si Ti zadovoljan – odgovorit ce. Lažeš, djelio si imetak da ti ljudi kažu: kako je darežljiv! – i eto, govorili su! – a zatim ce Allah narediti da ga naglavacke bace u vatru Džehennema." Bilježe Muslim (Tirmizi i Nesai).

HADIS 7 -'Ukbe ibn 'Amir r.a. prenosi da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Allah je ushicen pastirom koji po vrhovima planina uci ezan i klanja namaz. Tada Uzvišeni Allah kaže: Pogledajte ovog Moga roba, uci ezan i klanja namaz bojeci se Mene. Vec sam Mom robu oprostio i uveo ga u Džennet." Bilježi Nesai hadis je sahih.

HADIS 8-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Ko u namazu ne prouci Fatihu, namaz mu nije potpun – ponovivši tri puta rijeci nije potpun." Upitaše Ebu Hurejru:" - A šta kada klanjamo za imamom?" Prouci Fatihu u sebi, jer cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s. kada je rekao: Uzvišeni Allah kaže: Namaz je podijeljen izmedu Mene i Mog roba, i njemu pripada sve što zamoli. Kada kaže Hvala Allah, Gospodaru Svjetova, Allah odgovori: Moj rob Mi zahvaljuje; kada kaže Milostivom, Samilosnom, Allah odgovori: Moj rob Me hvali; kada kaže Vladaru Sudnjeg Dana, Allah odgovori: Moj rob Me uzvisuje; kada kaže Tebi robujemo i od Tebe pomoc tražimo, Allah odgovori: Ovo je izmedu Mene i Mog roba i njemu pripada ono što traži; kada kaže Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si blagodat svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali, Allah odgovori: Ovo pripada Mome robu, i njemu cu dati ono što zamoli!" Bilježe Muslim (Malik, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže).


HADIS 9-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Namaz je prvo za što ce covjek odgovarati na Sudnjem Danu. Ako mu namaz bude ispravan, bice spašen i sretan, a ako bude neispravan, propašce i ostati bez nade. Ako mu zafali farzova, Uzvišeni Allah ce reci melekima: Pogledajte ima li Moj rob nafile-namaza da mu se upotpune farzovi? Tako ce biti i sa ostalim djelima njegovim."Bilježe Tirmizi (Ahmed, Ebu Davud, Nesai i Ibn Madždže, hadis hasen).

HADIS 10-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Post je Moj i Ja za njega nagradujem. Postac ostavlja strast, jelo i pice zarad Mene. Post je štit. Postac ima dvije radosti: radost kada iftari i radost kad se susretne sa Gospodarom svojim.
Zadah iz usta postaca draži je Allahu od mirisa miska." Bilježe Buhari (Malik, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 11-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Allah kaže: Covjece, dijeli pa cu i Ja tebi udijeliti!" Bilježe Buhari i (Muslim).

HADIS 12-Ebu Mes’ud r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Jednom imucnom covjeku iz ummeta prije vas obracunavana su djela, i jedino dobro djelo mu je bilo poslovanje sa ljudima. Naredivao je svojim ljudima da oproste dug svakom dužniku koji ga ne može izmiriti. Allah mu rece: Mi smo preci od tebe da tako ucinimo. Prodite ga se!"Bilježe Muslim (Buhari i Nesai).

HADIS 13-Adijj ibn Hatim r.a. je kazivao: Bio sam kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., kada dodoše dva covjeka. Jedan se žalio na siromaštvo, a drugi na razbojništvo na putu. Allahov Poslanik s.a.v.s. im rece: Što se tice razbojništva na putu, za kratko vrijeme ceš doživjeti da karavane putuju iz Mekke bez pratnje. A što se tice siromaštva, nastupit ce vrijeme prije Kijametskog dana kada ce covjek tragati kome da udijeli sadaku i nece mu je niko primiti.
Zatim ce biti izveden pred Allaha – a izmedu njega i Allaha nece biti zastora niti prevodioca – pa ce ga Allah upitati: Zar ti nisam dao imetak? Jesi – odgovorit ce. Zar ti nisam poslao Poslanika? Jesi – odgovorit ce. Tada ce pogledati na desnu stranu i vidjet ce samo vatru, a zatim ce pogledati na lijevu stranu i vidjet ce samo vatru. Zato se cuvajte vatre, pa makar koliko je pola hurme, a ako ne makar lijepom rijecju."Bilježi Buhari.

HADIS 14-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni i Mocni Allah je odredio meleke koji putuju tražeci skupove u kojima se Allah spominje (medžalisu-z-zikr). Kada nadu takav skup, pridruže se okupljenim i prekriju ih krilima sve do najbližeg neba. Nakon što se okupljeni razidu, meleki se uzdignu na nebo i Uzvišeni Allah ih zapita – a On najbolje zna: Odakle dolazite? Dolazimo izmedu Tvojih robova sa Zemlje, koji Tebe slave, velicaju i uznose, hvale Te i mole. Za što Me mole? A jesu li vidjeli Moj Džennet? Nisu, Gospodaru naš. A šta bi da su ga vidjeli? Tražili bi Tvoju Zaštitu. Od cega bi tražili Moju Zaštitu? Od Tvoje vatre, Gospodaru. A jesu li vidjeli Moju vatru?
Nisu Gospodaru naš. A šta bi da su je vidjeli? Molili bi te za oprost. Oprostio sam im, dao im ono za što su Me molili i zaštitio ih od onoga od cega su tražili Moju zaštitu. Gospodaru, - rekoše meleki – medu njima je jedan griješnik, naišao je i sjeo uz njih? I njemu sam oprostio, oni su skup u kojem njihov sabesjednik nece biti nesretan."Bilježe Muslim (Buhari, Tirmizi i Nesai).

HADIS 15-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako Me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedalj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi za lakat, Ja mu se približim za hvat. Ako Mi u susret krene iduci, Ja krenem njemu žureci." Bilježe Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže).

HADIS 16 -Ibn 'Abbas r.a. kazuje da Allahov Poslanik s.a.v.s. prenosi od Uzvišenog Allaha i kaže: "Uzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da ucini dobro djelo, pa ga ne ucini, Allah mu ga upiše kao da ga je i ucinio, a ko naumi da ucini dobro i ucini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo vecu. Ko naumi da ucini loše djelo, pa ga ne ucini, Allah mu to upiše kao dobro djelo, a ko naumi da ucini loše djelo i ucini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo." Bilježe Buhari i Muslim.

HADIS 17 -Ebu Zerr el-Gifari r.a. kazuje da je Allahov Poslanik s.a.v.s. prenosi da Uzvišeni Allah kaže: "Robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje (zulum), i vama ga ucinio zabranjenim, pa ne cinite jedni drugima nepravdu. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga Ja uputim, pa tražite da vas uputim i Ja cu vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa tražite da vas nahranim i Ja cu vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja cu vas odjenuti. Robovi Moji, vi griješite i nocu i danju, a Ja sve grijehe opraštam, pa tražite da vam oprostim. Robovi Moji, vi nikada ne možete doci do onoga što bi meni koristilo pa da Mi koristite. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najpobožnijeg covjeka, to ništa ne bi povecalo Moju vlast. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najveceg griješnika, to ništa ne bi umanjilo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste se svi vi, i prvi i zadnji i ljudi i džini, sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja udovoljio svacijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega zamoci igla. Robovi Moji, sve je do vaših djela koje vam Ja zapisujem, a potom cu vam za njih dati odgovarajucu naknadu. Pa ko zatekne dobro neka zahvali Allahu, a ko zatekne loše neka kori samoga sebe." Bilježe Muslim (Tirmizi i Ibn Madždže).

HADIS 18-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah ce na Sudnjem Danu reci: Covjece razbolio sam se, a ti Me nisi obišao! Gospodaru, kako da Te obidem kada si Ti Gospodar Svjetova?
Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao pored njega? Covjece, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio! Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu? Covjece, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio? Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar Svjetova?Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi za to našao nagradu kod Mene?" Bilježi Muslim.

HADIS 19-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah je rekao: Ponos je Moja odjeca, a velicina Moj ogrtac! Bacit cu u vatru onoga ko Mi se bilo kojem od njih suprostavi." Bilježe Ebu Davud (Ahmed i Ibn Madždže, sahih hadis).

HADIS 20-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Vrata Dženneta se otvaraju svakoga ponedeljka i cetvrtka i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, osim covjeku koji ne govori sa svojim bratom.
Tada se kaže: Sacekajte nece li se ova dvojica pomiriti! Sacekajte nece li se ova dvojica pomiriti! Sacekajte nece li se ova dvojica pomiriti!" Bilježe Muslim (Malik i Ebu Davud).

HADIS 21-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Ja cu na Sudnjem Danu biti protivnik trojici ljudi: covjeku koji sa Mojim imenom zada rijec, pa prevari; covjeku koji slobodnog covjeka proda kao roba i taj novac potroši; i covjeku koji ne dadne platu kada iznajmi radnika, a ovaj mu završi ugovoreni posao." Bilježe Buhari (Ahmed i Ibn Madždže).

HADIS 22-Ebu Se'id r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Neka niko sam sebe ne ponižava." Allahov Poslanice, kako može neko sebe ponižavati? Kada nešto što se Allaha tice vidi, a što može sprijeciti, pa ne sprijeci, na Kijametskom Danu Uzvišeni Allah ce ga zapitati: Šta te sprijecilo da govoriš o tome i tome? Bojao sam se ljudi – odgovorit ce. Zar nije bilo prece da se Mene bojiš?" reci ce On." Bilježi Ibn Madždže, hadis sahih.

HADIS 23-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Na Sudnjem Danu ce Allah reci: Gdje su oni što su se voljeli u Ime Moje Uzvišenosti? Danas cu ih uvesti u Moj hlad, kada nema drugog hlada osim Moga!" Bilježe Buhari (i Malik).

HADIS 24-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada Allah zavoli nekoga Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti – i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi – i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje. A kada Allah zamrzi nekog Svoga roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja mrzim tog i tog, pa ga i ti mrzi – i Džibril ga zamrzi. potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah mrzi tog i tog, pa ga i vi mrzite – i oni ga zamrze. Tada ga zamrze i stanovnici Zemlje." Bilježe Muslim (Malik, Buhari i Tirmizi).

HADIS 25-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže cime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim cuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit cu mu, ako zatraži Moju zaštitu, zaštit cu ga. Nizašto se ne dvoumim koliko se dvoumim da uzmem dušu vjerniku.
On ne želi smrt, a Ja ne želim da ga ožalostim." Bilježi Buhari.

HADIS 26-Ebu Umame r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Zaista je u najzavidnijem položaju kod Mene od šticenika Mojih siromašni mu’min koji mnogo klanja, iskreno robuje svome Gospodaru i pokoran Mu je u samoci. Medu svijetom je nepoznat, a u njega niko ne upire prstom i strpljivo živi od nasušnog hljeba. Allahov Poslanik s.a.v.s. otrese ruke i rece: Rano umrije, malo ga ko oplakiva i ostavi malo nasljedstva." Bilježi Tirmizi (Ahmed i Ibn Madždže, sahih hadis).

HADIS 27-Mesruk pripovijeda da je pitao Abdullaha ibn Mes'uda r.a. o znacenju ajeta: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne oni su živi i u izobilju su kod svoga Gospodara. Ali 'Imran 169. Za ovaj ajet smo upitali Allahovog Poslanika s.a.v.s., pa nam je rekao: "Njihove duše su u utrobama zelenih ptica, ciji kandilji vise o Aršu, lete po Džennetu kuda zažele, a potom se ugnijezde u kandiljima. Allah ih pogleda i upita: Želite li nešto? Što možemo poželjeti kada slobodno hodamo po Džennetu kuda zaželimo? Allah ih upita tri puta, i kada vidješe da ce ponovno biti upitani rekoše: Želimo da nam povratiš naše duše pa da ponovno poginemo na Tvome putu. Pošto vide da nemaju neke potrebe bijahu ostavljeni."Bilježe Muslim (Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 28-Džundub r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "U narodu prije vas bio je jedan covjek ranjenik. Bilo mu je teško i on nožem poreza ruku. Krv je tekla dok nije umro. Tada Uzvišeni Allah rece: Moj rob Me preduhitrio sa svojom dušom i zato Sam mu zabranio Džennet." Bilježi Buhari.

HADIS 29-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Džennet je jedina nagrada Mome robu kada uzmem dušu njegovom najboljem prijatelju, pa on to u Moje Ime strpljivo podnese." Bilježi Buhari.

HADIS 30-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Kada Moj rob voli susret sa Mnom i Ja volim susret sa njim, a kada ne voli susret sa Mnom i Ja ne volim susret sa njim." Bilježe Buhari i Malik. Ovaj hadis pojašnjava Muslimova predaja koju bilježi od Aiše r.a.: "Allah voli susret sa onim ko voli susret sa Allahom, a Allah ne voli susret sa onim ko ne voli susret sa Njim.
Allahov Vjerovjesnice, je li to zato što on ne voli smrt? Ta niko od nas ne voli smrt. Ne, nije zato, nego kada nevjerniku nagovijeste kaznu i srdžbu, on ne želi susret sa Allahom, pa Allah ne želi susret sa njim."

HADIS 31-Džundub r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Jedan covjek se zaklinjao: Tako mi Allaha, Allah nece oprostiti tom i tom covjeku! – pa mu je Uzvišeni Allah odgovorio: Ko je taj što se Mojim Imenom zaklinje da nece biti oprošteno? Njemu sam vec oprostio, a tebi djela poništio!" Bilježi Muslim.

HADIS 32-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Jedan covjek se ogriješio prema sebi, jer je oporucio kada mu je došao smrtni cas sinovima svojim: Kada umrem, spalite me smrvite me i bacite u more, jer tako mi Allaha, ako me Allah oživi, kaznit ce me kaznom kakvom nikoga nije kaznio! I oni uciniše onako kako je oporucio. Potom Allah naredi Zemlji: Vrati ono što si uzela! – i on odjednom stajaše (živ).
Šta te je navelo da uciniš ono što si ucinio? – upita ga Allah. Strah od Tebe Gospodaru moj - odgovori. I Allah mu zato oprosti." Bilježe Muslim (Buhari, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 33-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. prenio od Uzvišenog Allaha: "Covjek ucini grijeh pa zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob ucini grijeh, a zna da ima Gospodara koji za grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Covjek ponovno ucini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob ucini grijeh, a zna da ima Gospodara koji za grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Covjek ponovno ucini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob ucini grijeh, a zna da ima Gospodara koji za grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Cini šta hoceš vec sam ti oprostio!" Bilježe Muslim (i Buhari).

HADIS 34-Enes r.a. prenosi da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Covjece, opraštat cu ti grijehe ne obaziruci se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Covjece, kada bi imao grijeha koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Covjece, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!" Bilježe Tirmizi (i Ahmed, sahih hadis).

HADIS 35-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Svake noci kada prestane zadnja trecina noci, Naš Gospodar, slavljen i uzvišen je On – silazi na najbliže nebo i kaže: Ima li ko da Me moli, pa da mu molbi udovoljim?
Ima li ko da od Mene traži, pa da mu dam? Ima li ko da traži oprost, pa da mu oprostim?" Bilježe Buhari (Malik, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi).

HADIS 36-Enes r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Na Sudnjem Danu ce se sakupiti mu'mini i reci: Kad bismo zatražili da se neko zauzme kod našeg Gospodara! Tada ce doci Ademu a.s. i reci: Ti si otac covjecanstva, Allah te stvorio sa Svojim Sopstvenim Rukama i naredio Svojim melekima da ti sedždu ucine, pa te naucio imenima svih stvari. Molim te zauzmi se za nas kod našeg Gospodara tako da nam On može olakšati ovo naše mjesto na kome smo sada! Adem ce reci: Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, "Ali bolje otidite Nuhu, jer on je bio prvi Vjerovjesnik poslan od Allaha narodu Zemlje. Oni ce otici Nuhu koji ce odgovoriti: Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, Ali bolje otidite Ibrahimu, Kalil Er-Rahman. Oni ce otici Ibrahimu koji ce odgovoriti: Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, Ali bolje otidite Musau, robu kome je Allah dao Tevrat i kome se obratio direktno Otici ce Musau on ce odgovoriti, Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, Bolje je da odete do Isaa, Allahovog roba i Njegovog Vjerovjesnika i Njegove Rijeci (Budi: I on bi) i duše stvorene Njime. Otici ce Isau on ce reci: Ne pripada šefa’at meni, ali bolje otidite Muhammedu ciji su prošli i buduci grijesi oprošteni (od Allaha). Pa ce oni doci meni i ja cu tražiti dozvolu Gospodara, i bit ce mi dozvoljeno (da se predstavim) pred Njim. Kada vidim svoga Gospodara, ja cu mu pasti na sedždu pred Njim i On ce me ostaviti na sedždi sve dok god On bude želio, pa ce mi biti receno: O Muhammede! Digni svoju glavu i govori mi, bit ceš saslušan, i pitaj, bit ce ti dozvoljeno (tvoj zahtjev), i zagovaraj, tvoje zagovaranje ce biti prihvaceno. Ja cu potom dici svoju glavu i zahvaliti se Gospodaru sa odredenom zahvalom kojoj me On naucio, pa cu onda tražiti šefa’at i On ce Mi odabrati skupinu koju cu uvesti u Džennet. Kada se ponovno vratim, ugledat cu svoga Gospodara i pasti na sedždu kao i prije. Zatražit cu šefa’at i On ce mi odabrati drugu skupinu koju cu uvesti u Džennet. Zatim cu se vratiti treci, pa cetvrti put i reci: U Džehennemu ne osta niko, osim onih koje Kur’an zarobi tamo i za koje vjecnost Džehennemske vatre posta neizbježna'" Bilježe Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže) U drugoj Buharijinoj predaji navodi se sljedeci dodatak: Poslanik s.a.v.s. doda: “Izaci ce iz Džehenemske vatre svako ko kaže: ‘La ilahe illallah,’ i koji ima u srcu vjere koliko je pšenicno zrno. Onda ce izaci iz Džehennemske vatre svako ko kaže: ‘La ilahe illallah,’ i ima u svome srcu dobra koliko jedan trun."

HADIS 37-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Mojim dobrim robovima sam pripremio nešto što oci nisu vidjele, za što uši nisu cule, niti je ikada palo na um ljudskom srcu." Proucite ako hocete ajet: I niko ne zna kakve ih skrivene radosti cekaju kao nagradu za njihova djela. Sedžda 17. Bilježe Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže).

HADIS 38-Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada je Allah stvorio Džennet i Džehennem, poslao je Džibrila u Džennet i rekao mu: Otidi pogledaj Džennet i nagradu koju sam pripremio stanovnicima Dženneta. Džibril ode, pogleda Džennet i nagradu pripremljenu njegovim stanovnicima, kada se vrati, rece Allahu: Tvoje mi moci, u Džennet ce uci svako ko za njega cuje! Allah naredi pa se Džennet okruži neugodnostima i rece Džibrilu: Vrati se i pogledaj kakvu sam nagradu pripremio stanovnicima Dženneta. Kada se Džibril vrati do Dženneta – ugleda Džennet okružen neugodnostima, odma se vrati Allahu: Tvoje mi moci, bojim se da ce iko uci u Džennet! Otidi i pogledaj Džehennem i kaznu koju sam pripremio stanovnicima Džehennema – naredi mu Allah. Kada dode do Džehennema i ugleda njegovu razbuktalu vatru, vrati se nazad i rece: Tvoje mi moci, niko ko cuje za Džehennem nece uci u njega! Allah naredi da se Džehennem okruži strastima, pa rece Džibrilu da ga ponovno pogleda. Kada ugleda Džehennem, Džibril progovori: - Tvoje mi moci, bojim se da ce se iko spasiti Džehennema!” Bilježe Tirmizi (Ebu Davud i Nesai, hadis hasen-sahih).

HADIS 39-Ebu Se'id el Hudri r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Prepirali su se Džennet i Džehennem. Džehennem rece: U meni su silnici i oholi! – U meni su nemocni i siromašni – odgovori Džennet. Tada im Allah presudi: Ti Džennete, si Moja milost kojom cu se smilovati onome kome hocu; a ti, Džehenneme, si Moja kazna kojom cu kazniti onoga koga hocu, a na Meni je da vas oba napunim." Bilježe Muslim (Buhari i Tirmizi).

HADIS 40-
Ebu Se'id el Hudri r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. kazivao: "Allah ce reci stanovnicima Dženneta: O vi u Džennetu! Gospodaru naš, sa radošcu Ti se odazivamo, u Tebe je svako dobro. Jeste li zadovoljni? – upitat ce ih. Kako ne bismo bili zadovoljni kada si nam darovao ono što nisi darovao ni jednom stvorenju? Hocete li da vam darujem nešto bolje i od toga? Gospodaru, šta može biti bolje od dara kojeg si nam vec darovao? Obasut cu vas Mojim zadovoljstvom i više se nikada na vas necu rasrditi! – odgovori im Allah."
Bilježe Buhari (Muslim i Tirmizi).


07.05.2012.

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva,da Allah oprosti i smiluje nam se-amin!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva,da Allah oprosti i smiluje nam se-amin!

 

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva spadaju u najteže i najveće grijehe - grijehe koji mogu izazvati nesagledive negativne posljedice.

To je jedan od negativnih produkata našeg jezika. U ovom radu će biti aktualiziran stav šerijata o spomenutim pitanjima.

Laž, lažno obećanje, lažno svjedočenje i lažna zakletva veliki su grijesi. Koliko su ta svojstva štetna najbolje potvrđuju brojni kur'anski ajeti i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi u kojima se oštro osuđuju ti veliki grijesi. Tako Allah Uzvišeni u jednom ajetu s Svojoj Knjizi naglašava da neće uputiti na Pravi put onoga koji mnogo laže: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“

U svojstva pravih i iskrenih vjernika Allah Plemeniti ubraja udaljavanje od laganja i lažnog svjedočenja: „I oni koji ne svjedoče lažno!“

Dovoljno je pogledati ajet u kojemu Allah Milostivi u istu ravan smješta mnogoboštvo i lažan govor i shvatiti koliki grijeh predstavljaju laž, lažni iskaz i lažno svjedočenje: „I klonite se kumira poganih i klonite se lažnog govora!“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je laž uvrstio u licemjerna svojstva, što, eksplicite, potvrđuje njegovu opasnost po vjeru čovjeka. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Tri su znaka licemjera: kada govori – laže; kada obeća ne – ispuni i kada mu se šta povjeri – iznevjeri!“
U predaji 'Abdullaha b. 'Amra, r.a., spominju se četiri svojstva. U toj predaji Poslanik islama, s.a.v.s., upozorava: Kod koga se nađu četiri svojstva bit će, uistinu, licemjer, a kod koga se nađe jedno od njih on ima jedno svojstvo licemjera, sve dok ga ne ostavi, a to je: kada govori – laže, kad šta ugovori – iznevjeri, kada obeća – ne ispuni i kada raspravlja - pretjeruje!“

Poslanik, s.a.v.s., u predaji 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a., upozorava na taj veliki grijeh napominjući da je on uzročnik griješenja a sa griješenjem se stiže do džehennemske vatre. U toj predaji Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno afirmira istinit govor a upozorava na opasnost lažnog govora, ističući: „Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu a dobročinstvo vodi u Džennet. čovjek će neprestano govoriti istinu i tražiti istinu sve dok se kod Allaha ne upiše da je iskren. čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenosti i griješenje a pokvarenost i griješenje vode u Vatru. čovjek će neprestano lagati sve dok se kod Allaha ne upiše da je lažac.“

'Abdullah b. Mes'ud, r.a., pojašnjava, kako navodi Malik, da čovjek kada god slaže, na njegovom srcu se pojavi po jedna crna tačka i, ukoliko nastavi sa takvom praksom, njegovo srce totalno pocrni i tada se kod Allaha upisuje u osobe koje postaju lašci!

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kategorički negirao da vjernik može biti lažac! U predaji Sulejma b. Safvana se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan, da li vjernik može biti kukavica i škrtica, pa je odgovorio da može, ali je na pitanje da li vjernik može biti lažac, odlučno odgovorio: „Ne može!“
Lažljivce Allah Uzvišeni neće ni pogledati, neće sa njima govoriti, niti će im oprostiti na Sudnjem danu, nego će im pripremiti strašnu kaznu, kao što Vjerovjesnik, s.a.v.s., prijeti u predaji Ebu Hurejre, r.a: „Allah na Sudnjem danu tri osobe neće ni pogledati, niti će s njima govoriti, od grijeha ih neće očistiti a dobit će i tešku kaznu: starac koji počini blud, vladar koji laže i siromah koji je ohol!“

Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a., a u kojem se kaže: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo mrže od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik, s.a.v.s., bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“

Laž nije samo štetna, ona čak i zaudara, ali mi to trenutno ne osjećamo. To meleki, obzirom na njihovu suptilnost, itekako osjećaju i udaljavaju se od lažljivaca, koji svojim lažima nadaleko šire neugodan miris i neprijatan smrad. 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi u vezi s tim: „Kada osoba slaže meleki se, zbog neugodnog mirisa te laži, udalje na veliku udaljenost!“

Laž je svojstvo stanovnika Džehennema. Zbog toga to svojstvo svakako treba izbjegavati. To je naglasio i Ebu Bekr es-Siddik, r.a., kada je, nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prve godine stajao na ovom mjestu na kome ja sada stojim, a onda je zaplakao i rekao: „čuvajte se laži, jer je ona grijeh a oboje (i laž i grijeh) će u Džehennem!“

Ta negativna osobina, koju realiziramo našim jezicima, spada u najveće prevare. Tako je definira Allahov Poslanik, s.a.v.s., u predajama Nuvasa b. Sem'ana i Sufjana b. Usejida u kojima se kaže: „Među najveće prevare spada da kažeš nešto svom bratu, pa ti on povjeruje, a ti njemu slažeš!“

Mnogi ljudi lažu i izmišljaju priče kako bi druge nasmijali i zabavili. Treba naglasiti da je smijeh i opuštanje islamom dozvoljeno, ali ako se tom prilikom ne koristi laž. Poslanik, s.a.v.s., nikada, ni u šali, nije lagao. Naprotiv, on je oštro upozoravao na takvu aktivnost našeg jezika. U predaji Behz b. Hakima, od njegovog oca a on od djeda, kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.s.v., oštro kritikovao laž prilikom nasmijavanja društva: „Teško onome ko priča i tom prilikom laže kako bi nasmijao društvo! Teško njemu! Teško njemu!“

Kakva kazna će snaći lažljivca najbolje potvrđuje Vjerovjesnikov, s.a.v.s., san a njegov san je istinit. Kako prenosi Semure b. Džundub, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je u snu vidio dvojicu ljudi, jednoga koji je sjedio i drugoga koji je stajao uz onog što je sjedio. Onaj koji je stajao držao je gvozdeni žarač kojim je ubadao u usta onoga koji sjedi i tako ga vukao dok mu taj žarač nije došao do zatioka. Tako je ponavljao sve dok Poslanik, s.a.v.s., nije upitao, šta to znači, pa mu je odgovoreno: „Što se tiče ovoga kome razguljuju i cijepaju vilice, on je bio veliki lažac, pričao je laži i od njega je ta laž prenošena na sve strane, pa će takvu patnju imati sve do Sudnjeg dana!“

Prenosi se da je Musa, a.s., pitao Gospodara svjetova: „Koji Ti je rob, Gopodaru moj, najdraži?“, na što mu je On odgovorio: „Onaj koji jezik ne koristi za laž, čije srce nije grešno i čiji spolni organ ne čini blud!“
Mudri Lukman je savjetovao svoga sina: „Sinčiću, čuvaj se laži! Ona je slasna kao meso prepelice kada ga čovjek tek ispeče!“

Lažno obećanje

Vjernikovo obećanje je dug i emanet koje treba ispuniti u cijelosti. Allah Uzvišeni na to upozorava: „O vjernici, ispunjavajte obaveze!“

Ta osobina je krasila, pored ostalih, Isma'ila, a.s., kojeg Allah Plemeniti u Svojoj Knjizi ističe i hvali: „I spomeni u Knjizi Isma'ila! On je ispunjavao dato obećanje!“ Imam Kurtubi u svom tefsiru navodeći predaje u vezi sa spomenutim ajetom, kaže da je to zbog toga što je Isma'il, a.s., obećao jednom čovjeku da se u određeno vrijeme sretnu. čovjek je zaboravio na dogovoreni sastanak, pa ga je Isma'il čekao čitav dan i noć, a po jednoj predaji tri dana i tri noći! čak Jezid er-Rekaši tvrdi da ga je Isma'il a.s., čekao čak 22 dana!!!

Ispunjavanje datog obećanja bila je prepoznatljiva crta svih Allahovih poslanika. Ebu Davud bilježi da je posljednji Allahov vjesnik, Muhammed, s.a.v.s., čak i prije nego što je postao poslanik, čekao jednog čovjeka tri dana i tri noći, jer je on zaboravio na obećani sastanak. 'Abdullah b. ebi el-Hamsa' (u nekim predajama: el-Hansa'), čovjek koji je zabrovaio na taj sastanak, sjetio se nakon tri dana i pohitao ka tom mjestu i, gle, čuda: zatekao mladog Muhammeda, a.s., kako ga čeka! Muhammed, a.s., mu je tada rekao: „Momče, doveo si me u neugodnu situaciju, čekam te evo već tri (dana)!“

Koliko su ashabi vodili računa da nekome ne dadnu lažno obećanje najbolje će nam posvjedočiti slučaj 'Abdullaha b. Omera, r.a., koji je, iako je bio na samrti, htio realizirati dato obećanje. On je na samrti rekao svojim ukućanima: „Jedan je Kurejšija zaprosio moju kćerku. Ja sam mu dao nešto slično obećanju. Tako mi Allaha, ne želim da Allaha sretnem s trećinom licemjerja pri sebi!
Pozivam vas za svjedoke da sam mu dao svoju kćerku za ženu!“


Lažna zakletva i lažno svjedočenje

Među najveće grijehe spadaju lažna zakletva i lažno svjedočenje. Ranije smo spomenuli da je Allah Uzvišeni u poglavlju El-Hadždž u istu ravan stavio obožavanje kumira i lažni govor i lažno svjedočenje, dok u poglavlju El-Furkan robove Milostivog opisuje, pored ostalog, kao one „koji ne svjedoče lažno!“
Kolika je opasnost toga grijeha najbolje će dočarati Ebu Bekretova, r.a, predaja u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ To je ponovio tri puta. Nakon toga je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor!“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa je sjeo. Toliko je to ponavljao (tj. riječi: lažno svjedočenje ili lažni govor“)da smo u sebi rekli: „Da hoće ušutjeti!“ (tj. suosjećali smo sa njim i nismo željeli da ga to uznemirava).

Dakle, lažno svjedočenje i lažan govor je Poslanik islama, s.a.v.s., posebno izdvojio i toliko ponavljao, kako bi ukazao na njihovu izuzetnu opasnost i stravične posljedice koje mogu iz toga proizaći.
Hurejm b. Fatik el-Esedi, r.a, prenosi jedan, takođe, upozoravajući hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s. u kome se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon klanjanja sabah-namaza, ustao i rekao: „Lažno svjedočenje je ravno širku!“, a onda je proučio kur'anski ajet: „i izbjegavajte lažni govor, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte Njemu nikoga ravnim!“(El-Hadždž, 30)


Kada je laž dozvoljena?

Laž nije zabranjena sama zbog sebe, nego zbog štete koju obavezno uzrokuje. Budući da je govor sredstvo kojim se ostvaruju ciljevi, onda treba napomenuti da u situaciji kada se cilj može ostvariti i istinom i neistinitim govorom – tada je laž strogo zabranjena! Međutim, ako se cilj ne može ostvariti istinom, a on je neophodan ili obavezan, onda laž postaje dozovoljenom. Tako je, naprimjer, zaštita muslimanske krvi obavezna, pa ukoliko bi se izgovaranjem istine ugrozio muslimanski život i stradala neka osoba zbog zulumćara kojem bi se istinita informacija pružila – onda je laž obavezna, kako bi se nevina osoba zaštitila!

Tako Mejmun b. Mehran kaže da je nekada laž bolja od istine! Za tu tvrdnju on navodi primjer čovjeka koji nosi sablju i pita za drugu osobu koju namjerava ubiti. Ako mu kažemo istinu, otkrit ćemo čovjeka koji će biti ubijen! Zbog toga se istina mora prešutiti i upotrijebiti laž, koja nam tada postaje obavezna, kako bismo sačuvali život dotične osobe!

Takođe, ako se rat ne može spriječiti ili zaustaviti, ili se ne mogu pomiriti zavađeni, ili se ne može pridobiti nečije srce da afirmira dobro, izuzezv pomoću laži, onda ona postaje dozvoljena, samo je potrebno čuvati se koliko god je to više moguće. Naime, ukoliko čovjek slaže, postoji bojazan da mu to ne pređe u naviku, pa da, eventualno, slaže i kada za to ne bude u nužnoj situaciji.
Izuzetne situacije je Poslanik islama, s.a.v.s., opisao u predaji Ummu Kulsum bint 'Ukbe b. ebi Mu'ajt, r.a., gdje kaže: „Nije lažac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa prenese dobro ili kaže dobro (lijepu riječ) od sebe, u cilju njihova izmirenja!“

Islamski učenjaci, tumačeći citirani hadis, kažu da će čovjek iznositi samo dobre osobine ili dobra djela tih ljudi a izbjegavati njihove loše osobine i ono što su rekli o drugima, tako da to neće, ustvari, biti laž, već izbjegavanje spominjanja loših osobina i stvari kod dotičnih ljudi, kako bi, na taj način, došli do izmirenja dvije osobe.

čak neki učenjaci idu dotle da kažu da se može upotrijebiti i klasična laž, hvaleći jednoga drugome, kako bi se izmirili. Uz to, spada i laž u ratnim uvjetima kako bi se izbjeglo stradanje i laž čovjeka svojoj supruzi i supruge njemu, kako bi sačuvali bračnu zajednicu i postojeću harmoniju u braku. To se ekspilicite prijećuje u Muslimovom predanju u kojem, već spomenuta, Ummu Kulsum, r.a., kaže: „Nisam čula Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je dozvolio bilo šta od laži koje ljudi prakticiraju, izuzev u tri momenta: u ratu, u pomirenju između ljudi i u priči čovjeka svojoj ženi i ženinoj priči njemu!“


Umjesto laži - aluzija

čovjek će nekada doći u vrlo neugodan položaj. Ako kaže istinu – može načiniti velike neugodnosti, a ako slaže – učinit će grijeh. Tada čovjek sasvim slobodno može pribjeći aluziji, nekoj vrsti marifetluka i konkretno ne odgovoriti na postavljeno pitanje. Prenosi se da je jedan od naših časnih prethodnika govorio: „U aluziji je čovjeku dovoljno izlaza od laži!“

Poznat je slučaj Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a, kada su bili u nekoj vrsti izvidnice u blizini Mekke, dobijajući informacije o mušricima, prije nego je došlo do oslobođenja Mekke. Upitani odakle dolaze, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: „Mine-l-mai“ / „Iz Vode“, aludirajući da smo svi stvoreni iz vode, što je bila istina, a prikrivajući da dolaze iz Medine, jer bi ih onda neprijatelj otkrio i, tako, osujetio oslobađanje Mekke. čovjek je mislio da se radi o plemenu Ma' iz Iraka i time se zadovoljio, te iznio vrlo važne i dragocjene informacije o kretanju idolopoklonika iz Meke i tako muslimanima olakšao konačno oslobađanje Mekke iz ruku nevjernika 630. god.

Na kraju ćemo navesti neke primjer kako su se naši prethodnici vješto koristili aluzijom i marifetlucima kada su željeli izbjeći laž i tako se sačuvati od grijeha, ali i izbjeći neugodnosti koje bi ih zadesile da su direktno kazali ono što su mislili.

Muaz b. Džebel, r.a, bio je hazreti Omerov, r.a., namjesnik. Kada se vratio kući, žena mu je prigovorila: „Nisi donio svojoj porodici ono što je uobičajeno da donose namjesnici!!!“ On se pravdao tako što joj je rekao: „Nisam mogao jer sam imao nadzornika!“ Ona na to primjeti: „Kako je Omer mogao poslati nadzornika za tobom, a bio si povjerljiv kod Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra?!“ Te njene riječi su se proširile među ženama, pa kada je za to čuo Omer, r.a., poslao je po njega i upitao ga: „Kako to tvrdiš da sam za tobom poslao nadzornika?!“ Mu'az, r.a, mu je odgovorio: „Nisam imao drugogo izlaza nego da se tako opravdam pred svojom ženom!“ (misleći pod nadzornikom na Allaha Uzvišenog, koji sve svojim znanjem zna i nadzire!). Nakon toga, Omer, r.a, se nasmijao i dao mu nešto, rekavši: „Zadovolji je ovim!“
Ibrahim en-Neha'i, poznati učenjak iz druge generacije muslimana, nije svojoj kćerki govorio: „Kupit ću ti slatkiš“, već je govorio: „Šta misliš da ti kupim slatkiš?“, plašeći se da, eventualno, zaboravi ili ne imadne mogućnosti kupiti, da ne dođe u iskušenje da joj slaže!
 
Spomenuti učenjak, kada bi ga neko zvao a nije volio da ga sretne i dočeka u svojoj kući, rekao je svojoj služavki: „Reci mu da me potraži u džamiji, a nemoj mu govoriti da nisam ovdje kako ne bi bila laž!“, a Ša'bi, veliki islamskih učenjak iz prvih generacija muslimana, kada bi ga neko tražio a on bio u kući, a nije volio da izlazi sa tom osobom, nacrtao bi krug i rekao svojoj služavki: „Stavi prst u ovaj krug i reci mu: „Nije ovdje!“
Mudro nas savjetuje Ibrahim en-Neha'i kako da postupimo kada dođemo u izuzetno neugodnu situaciju. On kaže: „Kada te neko pritijesni, pa ne budeš imao drugoig izlaza, a mrsko ti je slagati, onda reci: „Allah zna šta (ni)sam rekao o tome.“ Tako će onaj koji sluša misliti da se negira nešto, a kod tebe će to biti potvrda!“

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

05.05.2012.

Spominjanje i velicanje Allaha subhanehu ve te’ala ( ZIKR )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Spominjanje i velicanje Allaha subhanehu ve te’ala ( ZIKR )

 

Mnogi vjernici su nemarni prema njemu, tako je jednostavan, blago onome kome postane svakodnevna navika. Jezik svakog vjernika, bez obzira bio on bogat ili siromašan, mlad ili star, učen ili neuk, izgovara ga sa toplinom i ljubavlju koja se ne može opisati, a za njegovo izgovaranje obećana je velika nagrada.

Od Allahovih, dželle šanhuh, blagodati i dobra prema Njegovim robovima je da je učinio mnogobrojne koristi i pohvalne ciljeve zikra. Na to su ukazali neki islamski učenjaci poput En-Nevevija koji je naveo više od stotinu koristi zikra koje musliman zadobiva njegovim učenjem. Od njih su da čini zadovoljstvo Milostivom, tjera šejtana, otklanja brige, donosi radost, ojačava srce i tijelo i osvjetljava lice. Zatim, donosi opskrbu, samopouzdanje i slast vjere, uzrokuje ljubav prema Allahu, dželle šanuhu, znanje, pokajanje, osjećaj blizine Gospodara, te oţivljava srce itd.

 

Njegove riječi su veoma lahke na jeziku, teške na Vagi i drage Gospodaru.
Da, riječ je o ZIKRU - spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala

"...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." (Al-Ahzab, 35)
"O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte." (Al-Ahzab, 41- 42)
"I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem." (Al-A'raf, 205)
"Doista se uz zikrullah smiruju ljudska srca!“ (El-Ra'ad, 28.)


Vrijednosti zikra

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše i najljepše je spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala. Spominjao Ga je u svim stanjima i situacijama. Cijeli njegov govor spominjanje je i podsjećanje na Svevišnjeg Allaha. Njegove naredbe, zabrane, njegovo propisivanje, podsjećanje je na Allaha. Obavještavanje o svome Gospodaru, Njegovim imenima i svojstvima, radnjama i propisima, bilo je spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala. Zahvala svome Gospodaru, slavljenje, odbijanje manjkavosti, upućivanje dove i zahtjeva svome Gospodaru, strah od Njega i nada u Njega, sve je to bilo jedan od načina kako je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slavio i spominjao, zikrio svome Gospodaru.
Spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, jedan je od najlakših ibadeta ali i od najvećih i najboljih ibadeta. Pokret jezika mali je pokret ljudskih organa a Svevišnji Allah za to je propisao ogromnu nagradu i sevab kakve nije propisao za druga djela.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, kaže da postoje dvije vrste zikra-spominjanja i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala:


1) Spominjanje i veličanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, imena i svojstava, hvaljenje Allaha njima; negiranje i otklanjanje od Allaha, subhanehu ve te'ala, onoga što Mu ne dolikuje; svejedno da li to sam čovjek od sebe radio, tj. spominjao Uzvišenog Allaha svojim riječima ili Ga spominjao Njegovim, subhanehu ve te'ala, riječima u kojima se spominju Njegova imena i svojstva, hvala kojom Uzvišeni hvali Sebe ili spominjanjem hadisa u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje Uzvišenog Allaha. I sve to biva bez izmjene, negiranja, poistovjećivanja i poređenja.


2) Spominjanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, naredbi i zabrana; svejedno da li to bilo spominjanjem Allahovih, subhanehu ve te'ala, riječi u kojima su sadržane dotične naredbe i zabrane, ili praktikovanjem samih tih naredbi i zabrana od strane čovjeka.
Svakako da veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, zahtijeva i veličanje Njegovih naredbi i zabrana, povođenje i rad po njima a to je razlog poslanstva Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i srž njegove poslanice putem koje čovjek spoznaje svoga Gospodara. Stoga, veličanje Allahovih naredbi i zabrana dokaz je i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala, Onoga Koji naređuje i zabranjuje.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, rekao je: „Ukoliko se objedine ove vrste zikra, to će biti najbolji vid zikra, s najpotpunijom i najvećom koristi.“Brojni su šerijatski tekstovi iz Kur'ana i hadisa koji govore o vrijednosti dove i zikra. Neki od njih su i sljedeći:

„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svj etlo izveo – On je prema vjernicima milostiv.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 41-43.)

„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 152.)

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'“ (Prijevod značenja Alu Imran, 190-191.)


„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9.)

„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (Prijevod značenja El-Džumu'a, 10.)

„Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!“ (Prijevod značenja Gafir, 55.)

„Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveče i u podne!“ (Prijevod značenja Er-Rum, 17-18.)
Što se tiče hadisa Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o vrijednostima zikra, oni su, također, mnogobrojni. Ovom prilikom spomenućemo samo neke.
Semure b. Džundub, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Najdraže riječi Allahu, subhanehu ve te'ala, jesu četiri riječi: subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. Nema smetnje da bilo kojom od njih otpočneš...“ Muslim (5724).
Mu'az b. Džebel, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće čovjek učiniti djelo koje ga više spašava od Allahove kazne od zikrullaha.“ Tirmizi, Ibnu Madže, Malik i šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio ga je vjerodostojnim u „Sahihul-Džami'u“ (5644).
Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dvije riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-Azim.Buharija (6682), Muslim (7021).

Od Abdullaha sina Busra, r.a., prenosi se da je neki čovjek rekao Božijem Poslaniku: "O Božiji Poslaniče, meni se čini da ima puno islamskih propisa, pa mi kaži neke najvažnije, kojih ću se pridržavati", pa mu je rekao: "Neka ti jezik neprestano spominje Allaha, dželle šanuhu" (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasen)
Kazao je Allahov Poslanik:" Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca." (Sahihu - l -Buhari)
Od Muaz ibn Džebela, r.a., se prenosi da je upitao Poslanika, savs:"Allahov Poslaniče, koje je djelo Allahu najdraže?" Pa mu je Poslanik, savs., odgovorio:"Da umreš a jezik ti mokar (vlažan) od spominjanja Allaha." (Ibn Hiban u svom Sahihu, hadis je hasen)

Mnogo je kur'anskih ajeta i hadisa Poslanika, savs., koji ukazuju na važnost ZIKRA - spominjanja Allaha. Pored propisanih zikrova za određene situacije (jutarnji i večernji zikr, pred spavanje, prije jela, ulazak i izlazak iz kuće, na putovanju i drugi), postoje svakodnevni zikrovi pomoću kojih rob obnavlja svoju imansku energiju i pomoću kojih podiže svoje stepene kod Allaha. Nagrada za učenje tih zikrova je velika. Svaki od tih zikrova ne uzima mnogo vremena, to su veoma kratke i na jeziku lagane rečenice, tako da njihovo zanemarivanje je samo dokaz čovjekove nemarnosti prema Allahu, subhanehu ve te’ala

Ovom prilikom Vam nudimo nekoliko svakodnevnih zikrova pomoću kojih možete uvijek da osvježite svoje srce, zato dok ste u autu, u sobi, na poslu, šetnji, sjetite se svog Gospodara ovim zikrom.

1)
سبحان الله - SubhanAllah. (100 puta)

Od Ebu Se'ida, r.a. se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Da li može neko od vas da u toku jednog dana zaradi hiljadu dobrih djela?" Jedan od prisutnih upita:"A kako da neko do nas zaradi hiljadu dobrih djela u toku dana?" Resulullah, sallallahu alejhi ve selem odgovori:"Onaj ko u toku dana kaže stotinu puta: SubhanAllah, biće mu upisano hiljadu dobrih djela ili izbrisano hiljadu njegovih grešaka." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, br. hadisa 2698)

2)
سبحان الله العظيم وبحمده - SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi

Od Džabira, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejh ve selem rekao:"Ko kaže: SubhanAllahi-l-A'zim ve bihamdihi, biće mu zasađena palma u Džennetu." (Sunen Et-Tirmizi, 5/61, hadis je hasen)

3)
سبحان الله وبحمده سبحان الله العظيم - SubhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi -l-a'zim

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na Mizanu (Vagi) i drage (mile) Gospodaru: subhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi-l-a'zim." (Sahihu-l-Muslim, poglavlje o zikru, dovi i tevbi, br. hadisa 2694)

4)
لا إله إلا الله وحده لا شريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير - La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko kaže: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve alla kulli šej'in kadir u jednom danu stotinu puta, kao da je oslobodio deste robova, upiše mu se stotinu dobrih djela i pobriše stotinu loših. Biće mu zaštita od šejtana toga dana sve dok ne omrkne. Niko neće učiniti bolje od onoga što je on uradio, osim onoga ko to više puta izgovori." (Sahihu-l-Muslim, 6041)

5)
لاحول ولا قوة إلا بالله - La havle ve la kuvvete illa billah. (100 puta)

Prenosi se od Ebu Musa el-Eša'rija, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem upitao:"Hoćeš li te uputim na jednu od džennetskih riznica?" "Svakako." Onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"La havle ve la kuvvete illa billah." (Sahihu-l-Muslim, 2830)

6)
سُبحانَكَ الَّلهُمَّ وبحمدكَ أشهدُ أنْ لا إلهَ إلاّ أنتَ، أستغفِرُكَ وأتوبُ إليكَ - Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:"Ko sjedne u neko sijelo pa bude na njemu govorio mnogo bespotrebnih stvari, pa prije nego što ustane sa svoga mjesta kaže: Subhaneke allahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejke, biće mu oprošteno ono što je bilo na tom skupu (sijelu)." (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasenun garib)

7)
اللهم صل على محمد وعلى آل محمد - Allahumme salli ala Muhamed ve ala Ali Muhamed - Salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve selem. (10 puta i više)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Ko na mene donese jedan salavat (blagoslov), Allah će na njega donijeti deset salavata (blagoslova)." (Sahihu-l-Muslim, 6/456)

8)
سبحان الله و بحمده - - SubhanAllahi ve bihamdih (100 PUTA)

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem: "Ko kaže u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi' (Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene." (Muttefekun alejhi)

9)
أستغفر الله - Estagfirullah (100, 200, 300.....puta u toku dana i noći)

Od Abda ibn Besera, r.a., se prenosi da je rekao:"Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve selem gdje kaže:"Blago onome ko bude našao na Sudnjem danu na svojoj ploči (kartici) upisano mnogo istigfara." (zabilježio ga El-Munziri, a šejh Albani je hadis ocijenio kao sahih u "Sahih et-tergib ve-terhib, 2/125)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Tražite od svoga Gospodara oprosta, ja svaki dan to uradim stotinu puta." (Sahih Džami'a, 944, šejh Albani je za hadis rekao da je sahih)

10)
سبحان الله والحمد لله ولا إله إلا الله والله أكبر - SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber (100 puta)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem:"Da kažem: SubhanAllahi vel hamdulillahi ve la ilahe illaAllahu Allahu ekber, draže mi je od svega što Sunce obasjava (Dunjaluka)."
(Sahihu-l-Muslim, 4/564)

 

Od zikrova (tj. dova) koje se koriste u određenom vremenu ili mjestu su:

 

1. Zikr pred spavanje, u strahu i na javi

Vjerodostojno se prenosi od Resulullaha, sallAllahu alejhi we sellem, da je prije spavanja govorio:"Bismikel-lāhumme emūtu ve ahjā" – (tj. sa Tvojim imenom, Bože moj, živim i umirem). Kada bi ustao iz sna rekao bi: "El-hamdu lillāhillezī ahjānā ba'de mā emātenā ve ilejhin-nušūr." (Prenosi Buhari) (tj. "Hvala Allahu Koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i Njemu pripada proživljenje). Učio je sure El-Felek, En-Nas i Ajetul-kursijju, a Et-Tirmizi od Ebu Umame prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, govorio:

"Ko pod abdestom legne u svoju postelju i bude spominjao Allaha dok ga drijemež ne uhvati, ni u jednom času noći se neće ustati i moliti Allaha u njoj za dobro, a da mu ga Allah neće dati."(Hadis je hasen)

Čovjek će u noćnom strahu reći: "E'ūzu bi kelimātillāhit-tāmmeti, min gadabihī ve min šerri ibādihī ve min hemezātiš-šejātīni ve en jahdurūn." (tj. utječem se Allahovim uzvišenim riječima od Njegove srdžbe i zla Njegovih robova i šejtanskih navraćanja na zlo i utječem se Allahu od njihovog prisustva.) Sunnet je započeti san pod abdestom na desnom boku.

 

2. Zikr početkom i krajem dana, tj. između zore i izlaska sunca i ikindije i zalaska sunca

Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja):

"O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte."(Prijevod značenja, suretul-Ahzab, ajet 41-42)

El-Dževheri kaže da "naveče" znači vrijeme između ikindije i akšama. Ovo nam pojašanjava i govor Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve sellem:

"Ko kaže kada osvane i omrkne "Subhānallāhi ve bi hamdihī" stotinu puta, niko neće doći sa boljim na Sudnjem danu osim onoga ko je isto ili više od toga rekao."(Prenosi Muslim)

 

3. Zikr prilikom ulaska i izlaska iz kuće

Prenosi se od Enesa, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko kaže kada izađe iz svoje kuće "Bismillāhi tevekkeltu alallāhi, ve lā havle ve lā kuvvete illa billāh" bude mu rečeno: "Dovoljno ti je, zaštitio si se i upućen si", a šejtan će od njega pobjeći."(Prenosi se u 'Sunnenima')

U Sahihu-Muslimu od Džabira, radijAllahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Kada čovjek uđe u svoju kuću i prilikom ulaska i jela Allaha spomene, šejtan kaže: "Nema nam prenoćišta niti večere." A kada ne spomene Allaha prilikom jela šejtan kaže: "Imate i prenoćište i večeru." Sunnet je prilikom ulaska u kuću reći: "Allāhumme innī es'eluke hajrel-mevlidži ve hajrel-mahredži. Bismillāhi veledžnā bismillāhi haredžnā ve alallāhi Rabbinā tevekkelnā."(Prenosi Ebu Davud) (tj. Allahu moj, ja Te molim za dobro prilikom ulaska i izlaska. S Allahovim imenom ulazimo i s Allahovim imenom izlazimo (iz kuće) i na Allaha našeg Gospodara se oslanjamo).

 

 4. Zikr prilikom kretanja na putovanje i prilikom povratka

Prenosi Et-Taberani od Vjerovjesnika, sallAllahu 'alejhi ve sellem, da je rekao:

"Niko neće bolje učiniti i ostaviti svojoj porodici do čovjek koji kada krene na put klanja dva rekata namaza."

U "Musnedu" imama Ahmeda od Ebu Hurejre, radijAllahu 'anhu, se prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko želi ići na putovanje neka onima koji ostaju kaže: "Allah te čuvao, Onaj Koji ne zaboravlja povjerene stvari" i kaže: "Allah te čuvao u vjeri, emanetima i tvojim ishodima djela."(Prenosi Et-Tirmizi)

Allah, dželle šanuhu, u ajetu govori o dovi onih koji se ukrcavaju tj. sjedaju u prevozno sredstvo:

"Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti."(Prijevod značenja, suretu-Ez-Zuhruf, ajet 13-14)

Tada će vjernik činiti tesbih, zahvaljivati Allahu i tražiti oprosta od Njega." U "Sahihu-Muslimu" stoji dodatak: "Allāhumme innā nes'eluke fi seferinā hāzā el-birre vet-takvā ve minel-ameli ma terdā. Allāhumme hevvin alejnā seferenā hāzā vatvi annā bu'dehū. Entes-sāhibu fis-seferi vel-halīfetu fil-ehli. Allāhumme innī e'ūzu bike min va'sāis-seferi ve ke'ābetil-menzari ve sū'il-munkalebi fil-māli vel-ehli." (tj. Allahu naš, mi Te molimo na putu ovom za dobročinstvo i takvaluk i od djela ono čime si Ti zadovoljan. Allahu naš, olakšaj nam ovaj put i skrati nam daljinu njegovu. Ti si uz nas na putu i Povjerenik u ostavljenoj porodici. Bože moj, utičem Ti se od putnih teškoća i ružnih prizora, te ružnog povratka imetku i porodici).

Kada bi se vraćao izgovorio bi iste riječi i dodao: "Āibūne, tāibūne, ābidūne li rabbinā hāmidūn."(Prenosi Ahmed, El-Bezzar i Muslim) (tj. Povratnici, pokajnici, pobožnjaci i našem Gospodaru zahvalnici).

 

5. Zikr prilikom jela i pića

Od adaba jela i pića je učenje bismille prilikom otpočinjanja jela i pića, jedenje desnom rukom, zajednička sofra i zahvala Allahu, dželle šanuhu, poslije jela tj. zahvala na blagodati. O ovome se prenose vjerodostojni hadisi u Sahihu-Muslimu.

Prenosi Ebu Davud sa vjerodostojnim lancem da je Se'id ibn Ubade došao Poslaniku, sallAllahu 'alejhi ve sellem, sa hljebom i uljem, pa je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, jeo i rekao:

"Postači se kod vas iftarili, vašu hranu jeli čestiti i meleki na vas salavate donosili."

Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, također, kaže:

"Ko nešto pojede od hrane i kaže: "El-hamdu lillāhillezī at'amenī hāzā ve rezekanī min gajri havlin minnī ve lā kuvvetin" (tj. Hvala Allahu Koji me je nahranio ovim i opskrbio me bez moga učešća u tome) bit će mu oprošteni prijašnji grijesi."(Prenosi Et-Tirmizi)

 

6. Iskupljenje zajedničkog sastanka (sijela)

Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko dođe na neko mjesto okupljanja, a bude prekomjerno pričao i ţamor poticao i prije nego što ustane kaže: "Subhānekellāhumme ve bi hamdike, ešhedu en lā ilāhe illā Ente estagfiruke ve etūbu ilejke" Allah će mu oprostiti i očisititi ga od tog govora na sijelu." ( Prenosi Et-Tirmizi, hadis je hasen-sahih)

 

7. U ljutnji će se reći: "E'ūzu billāhi mineš-šejtānir-radžīm" i uzeti abdest

 

8. Kada se vide ljudi u iskušenju treba reći: "El-hamdu lillāhillezī āfāni mimmebtelāke bihī ve feddalenī alā kesīrin min men haleka tefdīla." (Prenosi Tirmizi) (Hvala Allahu koji me sačuvao od ovoga čime je tebe iskušao i odlikovao me nad mnogim od stvorenja).

 

9. Kada ga nešto zadivi reći će: "Mā šāallāh, la kuvvete illā billāh" i spomenut će Allaha.

 

10. U nevolji će reći: "Innā lillāhi ve innā ilejhi rādži'ūn. Allāhumme edždžirnī fī musībetī ve ahlif lī hajren minhā."(Prenosi Muslim) (Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Bože moj, nagradi me u nevolji mojoj i daj mi uz nju dobro).

 

 11. U strahu i patnji će musliman reći: "Bismillah" pa će se šejtan smanjiti i bit će kao mušica. Ibn Kesir kaže: "Ovo je uticaj blagodati Bismille". Lijepo je Bismillu reći prije ulaska u zahod, na početku abdesta, prilikom jela, klanja, a neki su rekli da je vadžib. Lijepo ju je reći prilikom bračnog spolnog odnosa."

 

12. Zikr prije bračnog spolnog odnosa

Lijepo je reći Bismillu i proučiti dovu, jer se od Ibn Abbasa , radijAllahu 'anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Kada neko od vas priđe svojoj supruzi i kaže: "Bismillāh. Allāhumme džennibniš-šejtāne ve džennibiš-šejtāne mā rezaktenā" i bude određeno da dobiju dijete šejtan mu neće nikada nauditi." (Mutefekun alejhi)

 

13. Zikr prije ulaska u zahod i poslije izlaska iz njega

U Sahihul-Buhariji i Muslimu se od Enesa, radijAllahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, prije ulaska u zahod govorio:

"Allāhumme inni e'ūzu bike minel-hubusi vel-habāisi" a kada bi izlazio: "Gufrāneke." (Prenosi Et-Tirmizi, sa isravnim lancem) U zahod se ulazi prvo lijevom nogom, a izlazi desnom i u njemu se neće ništa pričati (osim u prijekoj potrebi).

 

14. Dova u nesanici

Prenosi Et-Taberani od Zejda ibn Sabita, radijAllahu anhu, da je rekao:

"Uhvatila me noćna nesanica pa sam se požalio na to Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, a on mi reče: "Reci: Allāhumme garretin-nudžūmu ve hede'etil-ujūnu ve Ente Hajjun Kajjūmun. Jū Hajju, jā Kajjūmu enim ajni ve-hdi' lejlī", ove riječi sam rekao i nesanica je prestala."

 

15. Zikr u brizi, tuzi i potištenosti

Prenosi Ahmed s vjerodostojnim lancem da je Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ne snađe roba briga i tuga, a on kaže: Allāhumme innī abduke ve-bnu abdike, ve-bnu emetike. Nāsijeti bi jedike, mādin fijje hukmuke adlun fijje kadā'uke, es'eluke bi kulli-smin huve leke semmejte bihi nefseke ev enzeltehū fi kitābike ev allemtehū ehaden min halkike eviste'serte bihī fī ilmil-gajbi indeke en tedž'alel-Kur'āne rebī'a kalbī ve nūre sadrī ve dželā'e huznī ve zehābe hemmī ve gammī", a da Allah neće otkloniti njegovu brigu i tugu i zamijeniti ih radošću. Et-Tirmizi o dovi u potištenosti prenosi: "Ja Hajju ja Kajjūmu bi rahmetike estegīsu." El-Hakim, također, prenosi: "Hoćete li da vas obavijestim o nečemu kada čovjeka potištenost i dunjalučko iskušenje snađe, a on time Allaha zamoli, pa mu On potištenost otkloni! Zun-Nun (Junus, alejhi sellem) je dovio sljedećim riječima: "Lā ilāhe illā ente. Subhāneke innī kuntu minez-zālimīn."

 

16. Zikr onoga kome je nanešena nepravda ili onoga ko je opsihren: "Hasbunallāhu ve ni'mel-vekīl." Ovo će musliman govoriti sa namjerom činjenja dove i slamanja nepravde i otklanjanja sihra, jer je Ibrahim, alejhi sellam, izgovorio ove riječi kada je bio bačen u vatru, a Poslanik Muhammed, sallAllahu 'alejhi ve sellem, kada su ga Kurejšije zlostavljale.

 

17. Dova kada vjernik vidi nešto što voli ili prezire

Kada vidi nešto što voli reći će: "Elhamdulillāhillezī bi ni'ametihī tetimmus-sālihātu", a kada vidi nešto što ne voli reći će: "El-hamdu lillāhi alā kulli hālin." (Prenosi El-Hakim)

 

18. Također, u Šerijatu su potvrđeni ostali zikrovi poput onoga prilikom grmljavine, padanja kiše, velikih vjetrova (bura), mlađaka, kao i dove prilikom slušanja glasova nekih životinja kao laveža pasa, rikanja magarca, pijetlova kukurikanja, što je sve potvrđeno u knjigama o zikrovima i vjerodostojno preneseno od Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve sellem.

Allah najbolje zna.

 

Iz knjige 'Načela islamskog življenja', str:447-451.

Autor: Abdurrahman b. Abdillkerim el-Ubejjid

 

http://www.youtube.com/watch?v=2d_F4AIlUWY

http://www.youtube.com/watch?v=dcQZJvlCoOo

 

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer


04.05.2012.

Propisi odlaska,ulaska i boravka u Mesdzidu-Dzamiji !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Propisi odlaska,ulaska i boravka u Mesdzidu-Dzamiji !

 

Pitanje: Eselamu alejkum brate. Imao bih pitanje: kako se treba ponašati u džamiji? Šta se uglavnom treba raditi kad se dođe u džamiju? Kod nas uglavnom mnogi pričaju o dunjaluku. Kad se prouči ezan i u vremenu od 10 min do ikameta, dok se klanja 2 rekeata, malo ko upućuje dovu. Većinom ponovo se okrenu i pričaju a jel radiš ... i opet dunjaluk. Jel' meni dozvoljeno da kažem nemojte o dunjaluku pričati? Neki kažu da pretjerujem.

Odgovor: We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu

Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-'alemin. Wes-salatu ves-selamu 'ala nebijjina Muhammed ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.

Na samom početku, molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da te, dragi brate, učvrsti na Svome putu i podari ti svako dobro oba svijeta!

 A zatim, što se tiče tvoga pitanja: kako se treba ponašati u džamiji, ovdje u odgovoru spominjem –istina ukratko- radnje koje bi se trebale činiti prilikom odlaska do džamije, ulaska i boravka u njoj.

Zbog skučenog prostora i vremena, spomenut ću samo radnje i pojedine njihove koristi s napomenom da za sve rečeno postoji uporište (dokaz) u Allahovoj knjizi, sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi njegovih ashaba, Allah svima njima bio zadovoljan.

Propisi odlaska do džamije

1-Izlazak iz kuće i odlazak do džamije u najljepšem izgledu

a)obući najljepšu odjeću koja prekriva ramena i stidna mjesta

b)obući kapu

c)namirisati se lijepim mirisom

d)koristiti misvak


2-Otići na vrijeme u džamiju

Ranim odlaskom u džamiju postižu se brojne koristi od kojih su i:

a)ubrajanje u jednu od kategorija koje će Uzvišeni Allah staviti na Sudnjem danu u hlad Arša kada mimo njega ne bude nikakvog drugog hlada,

b)onaj koji porani u džamiju radi namaza pa iščekuje u njoj namaz on je u namazu sve dok ga čeka,

c)sve dok bude čekao namaz meleki će tražiti oprosta i milosti za njega,

d)smireno će ići do džamije i u tome slijediti sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,

e)stići će u prvi saff o čijim vrijednostima govore brojni hadisi

f)klanjat će namaz prije ikameta

g)proučit će dovu između ezana i ikameta

h)prisustvovat će donošenju početnog tekbira.

Onaj koji ne porani do džamije biće uskraćen mnogih ovih odlika i vrijednosti!


3-Učiti dove i zikr prilikom odlaska do džamije

Što se tiče dokaza koji govori o tačno propisanoj dovi ili zikru koji se uče prilikom izlaska iz kuće i tokom odlaska do džamije, o tome ne postoji jasan i vjerodostojan dokaz –a Allah najbolje zna- tako da se mogu učiti razne dove i zikrovi, bez ograničenja.

4-Smireno i dostojanstveno ići do džamije

5-Ići pješke ako u tome nema tegobe i po mogućnosti praviti manje korake, kako bi se do džamije napravilo što više koraka

6-Odlaziti u sebi najbližu džamiju i ne odlaziti u drugu, osim sa opravdanim razlogom jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Klanjajte u svojim mesdžidima i ne idite za drugim mesdžidima.“ (Taberani u Kebiru, 12/370. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami'u, 5332.)


Propisi ulaska u džamiju i boravka u njoj

1-U džamiju se ulazi desnom nogom.

2-Prilikom ulaska u džamiju proučiti jedinu propisanu dovu zabilježenu u Muslimovom sahihu.

3-Nazvati selam prisutnima u džamiji.

4-Proći do prvog saffa u džamiji.

5-Ne uznemiravati prisutne u džamiji: prolazeći ispred njih dok klanjaju, ili koračajući preko njih, ili dizati svoj glas dok drugi klanjaju ili uče Kur'an.

6-Ako ima vremena klanjati dva rekata iza sutre-perde koja treba biti udaljena od klanjača tri lakta.

7-Sjesti na mjesto najbliže imamo ako već nije zauzeto.

8-Ne podizati drugog kako bi se sjelo na njegovo mjesto.

9-Ne zauzimati svoje mjesto tako d aniko nikada ne smije sjesti na naše mjesto u džamiji.

10-Ne razgovarati o dunjaluku, već ili klanjati namaz, ili učiti Kur'an, ili govoriti o vjeri ako se posjeduje šerijatsko znanje.

11-Kada se prouči ezan za namaz ne izlaziti iz džamije bez potrebe.

12-Ponavljati riječi ezana za muezzinom, zatim donijeti salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i proučiti propisanu dovu.

13-Klanjati dva rekata između ezana i ikameta a zatim proučiti dovu jer se tada dova ne odbija.

14-Kada se uči ikamet, ponavljati riječi ikameta kao što se ponavljaju i riječi ezana i ako se ima vremena donijeti salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i proučiti propisanu dovu. Ukoliko će se zbog ovoga zakasniti na početni tekbir, onda se prednost daje početnom tekbiru.

15-Kada se prouči ikamet za namaz popuniti i poravnati saff.

16-Stati u prvi saff i nikome ne davati prednost. O vrijednostima prvog saffa govore brojni veličanstveni hadisi pa neka se za tu vrijednost natječu oni koji hoće da se natječu!

17-Nakon obavljenog namaza, ukoliko se može, ostati što duže na tome mjestu.

18-Ukoliko si u mogućnosti sunnete nakon farza ostavi za kuću jer nas na to podstiču brojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovom prilikom da spomenem samo dva hadisa zbog njihove janoće i ljepote: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čovjekov namaz u njegovoj kući vrijedniji je od njegova namaza u ovom mom mesdžidu, osim obaveznih namaza.“ (Sahihu-l-Buhari, 731, 6113, 7290; Sahihu Muslim, 781.)

U hadisu Suhejba, radijallahu anh, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čovjekov dobrovoljni namaz kada ga niko od ljudi ne vidi jednak je dvadeset pet njegovih namaza pred očima drugih ljudi!“ (Ebu Ja'la; Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami'u, 3821.)

19-Nakon namaza ispitaj se sa džematlijama, svojim komšijama jer upravo zbog poznavanja stanja i prava naših komšija kod nas naređeno nam je da klanjamo u sebi najbližim džamijama.

20-Kada izlaziš iz džamije, uči propisanu dovu zabilježenu u Muslimovom sahihu i prvo izađi lijevom nogom.

Ovo je ono što mi je Uzvišeni Allah olakšao da skupim sada o propisima i adabima odlaska, ulaska, boravka u džamiji i izlaska iz džamije. Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji uče Njegovu vjeru da bi radili po njoj!

 

Odogovorio: Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic

El-bejan.com

02.05.2012.

Na sto te sestro poziva Sejtan a na sto Islam pa razmisli?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Na sto te sestro poziva Sejtan a na sto Islam pa  razmisli?



Ljudski život na ovom svijetu nije uzalud i bez smisla. On je dat u kontekstu višeg života, života koji dolikuje covjeku. To je život sa simbolom pobjede nad svim destruktivnim, život koji se razlikuje od animalnog. Moralni zakoni što ih je Kur'an proklamovao, covjekov život cine osmišljenim i dostojnim respekta. Socijalna strana covjeka bitan je faktor za ideal pravog života, a ispravnost pojedinca sudbinski je vezana za ispravnost zajednice.

Pod parolom blistave slobode i pozivom ka potpunoj jednakosti među polovima, zagovarači raspada moralnih vrijednosti, seksualne slobode i zapadne anarhije žele od tebe ako se predaš njihovoj podloj propagandi i njihovim zahtjevima da otkriješ svoje tijelo, da se miješaš sa muškarcima i da prkosiš naređenjima Uzvišenog Allaha – sljedeće:

1. Da budeš najopasnije sredstvo za širenje razvrata i glavni element uništavanja porodice, društva pa i cijele zajednice muslimana (ummeta), kao što je rekao jedan od istaknutih vođa: "Čaša i pjevačica će srušiti muhammedansku zajednicu više nego hiljadu topova! Zato ih navedite da se ludo odaju strastima!"

2. Da budeš poluga rušenja čednosti, čistote i svih ostalih islamsko – moralnih vrijednosti – kako bi naši neprijatelji zavladali našim prostorima i pljačkali naša dobra, jer je poznato da je lahko ovladati društvom koje je razjedinjeno i rascjepkano.

3. Da ti, koja si dragocijeni dragulj, budeš jeftina roba, pa da taj ološ i njihova gospoda trguju tvojim tijelom na današnjim pijacama robljem, te da im ti poslužiš kao ponižavajuća propaganda kojom privlače mušterije i da tvojim golim ili polugolim slikama uljepšavaju svoje raznorazne reklame.

4. Da budeš lahak plijen i sladak i ukusan zalogaj razjarenim vukovima koji izgaraju od želje da unište tvoju čednost i oskrnave tvoju čast.

5. Da budeš lijepa lutka s kojom će se oni sa nezasitim strastima poigravati kako god oni hoće, u koje god vrijeme hoće i po cijeni koju god oni hoće! Pa kada te se zasite – što će se sigurno brzo desiti – sa poniženjem će te odbaciti, da bi se poigrali sa drugom lutkom. I kada zađeš u godine, pa uvehne tvoja ljepota – što će se sigurno desiti – bit ćeš ostavljena i zaboravljena, bez muža koji bi ti pravio društvo, bez djece koja bi te pazila i bez unučadi koja bi se s tobom igrala.

Zato se čuvaj, sestro, takvog tragičnog završetka i toga mračnog tunela, u koji nije dospjela nijedna djevojka ili žena, a da nije zalutala i pohitala da izvrši samoubistvo, kao što je to prije izvjesnog broja godina uradila Dalila, francuska pjevačica koja je dostigla vrhunac navodne umjetničke slave. Prije nje samoubistvo je izvršila i Merlin Monro, najpoznatija, najljepša i najizazovnija glumica Holivuda! Prije nego što je skončala svoj život, ona je napisala u svom oproštajnom pismu: "Ja sam najnesrećnija žena na Zemlji, jer nisam mogla biti mati! Častan porodični život smatram vrijednijim od svega drugog, jer se ženina stvarna sreća krije upravo u tom čistom životu…" Na kraju pisma ona poručuje: "Angažman bilo koje žene u filmu čini je jeftinom i bezvrijednom robom, bez obzira na to koliko lažne slave i ugleda stekla! Savjetujem svim djevojkama da se nebave glumom, kako ne bi skončale poput mene."

To su samo dva od stotina gorkih primjera i iskustava kroz koje su prošle te poznate žene koje su imale sve ono o čemu ti sanjaš i u snu i na javi. Međutim, uprkos tome velikom bogatstvu, slavi i opčinjenosti miliona ljudi njima, one su sve više bile nesretne, kao rezultat zastranjivanja od prave ljudske prirode i udaljavanja od Božije staze. Zato, sestro, uzmi pouku iz toga, jer, kao što se kaže: Sretan je onaj ko uzme pouku od drugog. Još jednom te upozoravamo da ne padneš u to strašno šejtansko leglo i savjetujemo te da budeš bogobojazna i da se pripremiš za susret sa Allahom prije nego što te zadesi Njegova strašna kazna.

Šta mi hoćemo od tebe?

Mi pozivamo islamu, pozivamo istini, dobru, uputi i svjetlu. Mi od tebe ne tražimo nikakvu materijalnu korist, nego mi – iz milosti i saosjećanja sa tobom, te iz želje da te spasimo od raznoraznih poniženja i patnji – iz dubine naših srca želimo:

1. Da budeš dobra vjernica, da istinski činiš ibadet svome Gospodaru, da izvršavaš Njegove naredbe i kloniš se Njegovih zabrana, da budeš čestita i poštena, da imadneš uzoran život i lijepo ponašanje i da budeš što dalje od onoga što je sumnjivo i od bestidnih, nemoralnih i razvratnih mjesta.

2. Da budeš neovisna ličnost, da imaš snažnu volju, da se oslobodiš od pritisaka pokvarenog načina života, da se oslobodiš slijeđenja nevjernica, da se oslobodiš obmana i varki lažnog ugleda i sreće i da se podržavaš principa svoje prirodne vjer, pogotovo hidžaba. Ovo je zgodna prilika da ti pojasnimo da hidžab nije samo komotna odjeća koja pokriva tvoje draži, nego je on simbol mnogih Allahovih propisa koji ženi muslimanki daju posebne odlike i čine je dobrim i korisnim članom islamskog duštva, u kojem nema nevolja poput raskalašenosti, golotinje i miješanja sa muškarcima…

Nema nikakve sumnje da su upravo te nevolje uzrok problema ove slijepe materijalističke civilizacije i uzrok porastu broja zločina, silovanja, nastranosti i strašnih polnih bolesti, od kojih "SIDA" sigurno neće biti zadnja. Još gore od toga jeste to što su te nevolje uzrok prokletstvu, sramoti i propasti na ahiretu – da nas Allah subhanehu ve te'ala sačuva od takvog završetka.

3. Da svojim roditeljima činiš dobro, da nastojiš izvršiti svoje obaveze prema njima i ispuniti njihove zahtjeve, da budeš odana svome mužu, da nastojiš pridobiti njegovu ljubav i da mu budeš pokorna, da učestvuješ u njegovoj i radosti i tuzi, da činiš ono što će ga smiriti, rashladiti i odmoriti, da se samo njemu uljepšavaš i da iznalaziš razne načine da bude zadovoljan sa tobom, kako ne bi obraćao pažnju ni na jednu drugu ženu i kako ne bi razmišljao o onome što je haram.

4. Da bueš dostojanstvena i časna, da budeš obrazovana i da znaš sve ono što će ti koristiti za vjeru i život, pa čak i da druge podučavaš i da žrtvuješ sve što je potrbno na putu promicanja svoje vjere.

5. Da rađaš junake i uspješno odgajaš nove generacije i da učestvuješ u izgradnji civilizacije na visokim moralnim i čvrstim materijalnim temeljima.

I na kraju: Uzvišeni Allah te počastio dajući ti razum i darovao ti je mogućnost izbora, pa izaberi:

-Ili ćeš se prikloniti taboru naših neprijatelja koji putem onih koji rade za njih uljepšavaju nastranost i pokvarenost – kako bi te lakše ulovili. U tom slučaju gubitnik nećeš biti samo ti, nego i cijeli naš ummet i nećeš izgubiti samo ovaj svijet negi i ahiret, što je tek pravi gubitak!

- Ili ćeš se sa punom sviješću prikloniti našem islamskom identitetu i ponositi se principima naše prirodne vjere i pridržavati se svih tih principa, čime ćeš obezbijediti sebi sretan i lijep život i spasiti samu sebe od nesreće na ovom svijetu i ponižavajuće kazne na ahiretu.

Komentar 26. ajeta sure El-E'araf)

Allah Uzvišeni u Kur'anu casnom je rekao:

„ O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeca cestitosti; to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.“

Ljudski život na ovom svijetu nije uzalud i bez smisla. On je dat u kontekstu višeg života, života koji dolikuje covjeku. To je život sa simbolom pobjede nad svim destruktivnim, život koji se razlikuje od animalnog. Moralni zakoni što ih je Kur'an proklamovao, covjekov život cine osmišljenim i dostojnim respekta. Socijalna strana covjeka bitan je faktor za ideal pravog života, a ispravnost pojedinca sudbinski je vezana za ispravnost zajednice. Stoga Allah, subhanehu ve te'ala, Kur'anom uspostavlja pravila ponašanja koja su optimalno rješenje za osmišljen život na Zemlji.
Ciniti dobro a suprotstavljti se zlu, jedan je od najviših principa islamskog ucenja. On se odnosi na svaku poru ljudskog života: porodicu, susjedstvo i širu društvenu zajednicu. Cijelim tim kodeksom provejava osnovna kur'anska intencija – da dobro može trijumfovati nad zlom, samo ako se covjek zalaže za te principe i živi u skladu s njima. Na taj nacin on ostvaruje dimenziju ovosvjetskog života koja ga razlikuje od animalnog, s kojim se uklapa u harmoniju zakona koji vladaju u kosmosu.

Uspostavljanje moralne zajednice

U cilju uspostavljanja moralne zajednice Kur'an, pored ostalog, spominje i odjevanje kao jedan od bitnih faktora za sklad i funkcionisanje zajednice. Shodno covjekovoj prirodi Uzvišeni Tvorac propisao je norme ponašanja, medu njima i odijevanje, koje ga upucuju na krepostan život i distanciraju od svih oblika nastranosti i griješenja, ucinivši ga uz to namjesnikom na Zemlji i podredivši mu na njoj sve potrebno za život, Uzvišeni mu je time iskazao pocast i visoki stepen milosti. Stoga, suprotstavljanje Njegovoj volji, covjeka vodi u zabludu i grijeh koji, u konacnici, rezultira njegovom propašcu i na ovom i na buducem svijetu.
Navedenim ajetom sure El-E'araf, Svevišnji traži od muslimana da paze na svoj izgled, da budu propisno odjeveni, da cuvaju svoje dostojanstvo i da uživaju u odjeci i ukrasima koje im je On stavio na raspolaganje. Tim ajetom ljudima je objašnjena svrha propisa o odjeci koja se ogleda u: pokrivanju tijela (el-'avre) i uljepšavanju licnog izgleda. Uz ovaj ajet, u istoj suri s istovjetnim nacinom obracanja, Uzvišeni zapocinje još dva ajeta sinovima Ademovim (ljudima uopce), u kojima ih upozorava na golotinju i zapuštanje izgleda kao znakove povodenja za šejtanom:
„O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjecu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.“
O, sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hocete da namaz obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“


Odjeca cestitosti

U predmetnom ajetu Allah, dželle šanuhu, spominje odjecu cestititosti, (libasut-takva) naglašavajuci da je to, ono najbolje, kao što za opskrbu potrebnu za hadždž kaže: Za put se opskrbite, a najbolja opskrba je bogobojaznost (fe inne hajrez-zadit-takva)! Osjecaj bogobojaznosti je vjerniku osnovni pokretac na putu cinjenja dobrih djela koja ce mu biti opskrba za drugi svijet. Odjeca bogobojaznosti je ogledalo covjekove duše i njegovog sveukupnog stanja.
Odjevni predmet od materijala pokriva sram covjeka i krasi njegovo fizicko tijelo; na taj nacin on pridonosi da covjek izgleda skromno i ugodno. To je vanjska strana covjeka. Medutim, izrazito je važna haljina poniznosti koja ukrašava njegovo unutarnje bice i oplemenjuje ga duhovno i moralno. Haljina unutarnje poniznosti satkana je od konca straha pred Allahom, dž.š., i najfinijeg smisla skromnosti i poniznosti. Važnost ove unutarnje haljine se može vidjeti u tome da je vanjska, materijalna haljina iskrojena prema njezinom modelu. Ponizan covjek ce se oblaciti trijezno i pristojno.
Odjecu bogobojaznosti (libasut-takva) komentatori Kur'ana razlicito razumijevaju. Ikrime kaže: „To je ono cime ce biti obuceni bogobojazni na Sudnjem danu, dok neki pod ovom kur'anskom sintagmom podrazumijevaju iman, dobra djela, ili lijep izgled lica.“

Odjeca cestitosti pokriva slabosti srca i ukrašava ga, kao što vanjska odjeca, pokriva slabosti tijela i ukrašava ga. Obje su nužne i uzajamno se dopunjuju i potpomažu. Stoga nas naš Gospodar, dželle šanuhu, podsjeca na Svoju milost prema Ademovoj djeci, koja Ga je potaknula da im dadne haljine i nakit. Ljudi su jedina bica kojima je propisana odjeca kojom oni pokrivaju svoja tijela i zbog toga oni treba da budu zahvalni svome Stvoritelju.
Hazreti Alija je otišao u ducan i kupio košulju koju je platio tri dirhema. Obukao ju je i ona mu je pokrivala sve do šaka i clanaka. Tom prilikom je izgovorio: „Hvala Allahu, Koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“ Neko ga je upitao: „Jesili li to cuo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ili to ti kažeš?“ On odgovori: „Cuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako prilikom oblacenja izgovara: Hvala Allahu koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“

Pokrivanje tijela znak je stida

Norma kojom se reguliše islamski nacin odijevanja, uz ostalo, u funkciji je suzbijanja strasti koja se može javiti u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. To je, ustvari, efikasna preventivna mjera protiv zloupotrebe covjekovog prirodnog nagona koji je u biti milost Njegova, ukoliko se upotrijebi na vjerom dozvoljen nacin. Spolni nagon, kao blagodat i užitak, ima svoju višu funkciju u životu covjeka. Covjek njime osigurava produženje vrste na zemlji. Zato stidna mjesta muškarca i žene, sama po sebi, nisu zlo, ali njihova upotreba suprotna Allahovim, dž.š., zakonima rada zlo. Stoga, ko porice obligatnost pokrivanja stidnih mjesta i uljepšavanje izgleda, skrenuo je s puta islama na put šejtana prokletnika.
Da bi se iskrene vjernice na javnim mjestima razlikovale od lahkomislenih žena, Allah, dželle šanuhu, im je propisao odjecu koja ce pokrivati njihova tijela i tako onemoguciti tude muškarce od neprilicnog miješanja i udvaranja. Propisom odijevanja Uzvešeni nije ogranicio slobodu žene, nego ju je zaštitio od eventualnih neugodnosti koje joj se mogu desiti ukoliko je nepristojno odjevena, kao što se navodi u Kur'ani-kerimu:
„O, Vjerovjesnice, reci ženama svojim, i kcerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa nece napastovane biti.“
Propisno odjevena muslimanka bit ce u društvu prepoznatljiva kao plemenita i cista osoba koja drži do svoje cednosti, morala i poštenja, a ne kao ona cije je tijelo obnaženo i koja kod pokvarenih ljudi pobuduje pogrešna ocekivanja i grešne misli. Njena odjeca bit ce ujedno barijera nemoralnim i besposlicarima koji bi je rado zavodili i uznemiravali.

Šta se smatra avretom za muškarca i ženu?

Vecina ucenjaka smatra da je stidni dio tijela (avret) za muškarca predio od pupka do koljena, dok pojedini imami kao npr. Ibn Hazm i neke hanefije i malikije, misle da bedra ne spadaju u avret. Avret žene, u odnosu na tudeg muškarca, je cijelo njeno tijelo, osim lica i šaka, shodno hadisu u kojem se Alejhisselam obratio svojoj svastici Esmi, nakon što je ušla kod njega u prozirnoj odjeci: „O Esma, kada žena dobije prvu menstruaciju, (to jeste kad postane punoljetna) nije dozvoljeno da se na njenom tijelu vidi išta osim ovoga i ovoga (i on pokaza na svoje lice i šake).“ Dakle, i muškarcima i ženama dozvoljeno je vidjeti na tijelu, i muškarca i žene, one dijelove koji se ne smatraju avretom, s tim što to gledanje, kao što smo ranije istakli, ne smije biti požudno.
U citiranom ajetu stoji: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje. Ukras žene je sve ono što je cini ljepšom i privlacnijom, svejedno da li se radi o tjelesnim ljepotama, kao što su lice, kosa i fizicka grada tijela, ili odjeci, nakitu, šminki i sl.
Medu islamskim ucenjacima nije usaglašen stav o pitanju razumijevanja rijeci iz dijela ajeta osim onoga što je ionako spoljašnje, odnosno sve što se ubraja u ženinu vanjštinu koju je dopušteno vidjeti. Po vecini, to su njeno lice, surma, šake i prstenje. Taj stav zastupaju Ibn Abbas, Enes, Seid bin Džubejr, Ata', Evzai' i dr. Hazreti Aiša, Katade i još neki tome pridodaju i narukvice. Kasniji mufessiri kao što su Taberi, Kurtubi, Zamahšeri Razi i drugi takode podržavaju taj stav.
Poslije podsjecanja na prijestup naših roditelja, Allah, subhanehu ve teala, istice svoju blagodat prema „sinovima Ademovim“ u vidu odredivanja odjece i pokrivanja tijela s ciljem zaštite njihove ljudskosti kako se ne bi sunovratili na stepen životinje: da bi se oni opametili.

„Otuda musliman vidi vezu izmedu velikog napada i kampanje usmjerene protiv stida i morala i otvorenog propagiranja tjelesnog razgolicavanja, uime ljepote, civilizacije i ljubavi, s jedne strane, i ciononistickog plana, rušenja njihovog ljudskog dostojanstva i brze destrukcije kako bi se utro put njihovom porobljavanju od strane cionisticke vlasti. (...) Ljudski ukras i ljepota je u pokrivanju, a životinjski ukras i ljepota je u razgolicenosti. Ali ljudi (bica u ljudskim likovima) u ovom vremenu vracaju se nazad u džahilijjetsko doba koje ih opet vraca u svijet životinja, pa se ne prisjecaju Allahove, dž.š., blagodati prema njima, koja štiti njihovo ljudsko dostojanstvo i dignitet.“

Šta se krije iza takozvane emancipacije žene?

U svjetlu intenzivne kampanje protiv morala i stida treba posmatrati zabludjelost i otudenost savremenog covjeka od izvorne božanske objave. U eri seksualnih sloboda i razvrata, posebno se namece problem tzv. emancipacije žene. Cari kojima je obdarena, nakit i koketni odnos spram sredine cine je ekscentricnom. Emancipacija za koju se izborila omogucila joj je prodor u sve pore ljudskog življenja. Na putu borbe za svoj „realni i ravnopravni tretman“ žena je imala veliki broj pristalica. Organizatori modnih revija, glamuroznih izbora za miss, filmskih i muzickih festivala, zatim pisani i elektronski mediji, mogucnost zaposlenja na skoro svim radnim mjestima, omogucili su joj neslavni izlazak na pozornicu života.
Ona je postala žrtvom teorije da „život treba živjeti po nalozima duše“. Zagovornici takvih stavova isforsirali su njenu razgolicenost u kojoj su prepoznali uspjeh za nju i izlazak iz okova konvencionalne sredine. U svemu tome oni nisu zaboravili ni svoje interese. Uz njih i oni su uhvaceni u životni vrtlog koji ih nemilosrdno kovitla. Rezultat takvog iskoraka u njenu „ravnopravnost“ jeste: ugroženost porodice, enormno veliki procenat razvoda brakova, reduciranje potomstva, vanbracni odnosi, raširenost prostitucije, bispolni brak, seksualne nastranosti, zarazne bolesti i još mnogo toga. Sida, koju su nazvali, „kugom modernog doba“, direktni je produkt takvog, razvratnog nacina života. Ta opaka, i zasad neizlijeciva bolest, svakodnevno ubija hiljade ljudi širom svijeta. „Zaista je cudno da oni koji se pozivaju na kršcansku religiju u svijet izvoze razgolicenost i obnaženost tijela, kršenje onoga što je zabranjeno, nudizam, pornografiju, vulgarnost, seksualne perverzije svake vrste... Ja mislim da historija covjecanstva nije vidjela gori razvrat od onoga koji danas šire takvi ljudi.“

Indikativna je izjava jedne poznate glumice koja je, bez imalo ustrucavanja, izašla gola pred novinare kako bi dala intervju. Upitana: „Osjeca li nelagodu zbog takvog izgleda“, odgovorila je: „Zar se treba stidjeti onoga s cim nas je priroda obdarila. Da svoja stidna mjesta trebamo skrivati priroda bi se pobrinula da ona obrastu perjem ili dlakom.“ Nažalost ta izoblicena svijest zadobija sve veci broj pristalica, tako da je savremeni covjek sve bliži stepenu animalnog nacina života.

Muslimanka i njena emancipacija

Nažalost, talas modernog džahilijjeta dobrano je zapljusnuo i muslimanska društva. Ponukana borbom za licnu emancipaciju i naša muslimanka je direktni sudionik tih životnih bura koje nimalo ne slute na dobro. Direktni dodir sa Zapadom i zapleteni društveni život, koji je u mnogim elementima unazadio muslimane, donio je promjene i na planu moralne anarhije. Naš istaknuti intelektualac Mustafa Busuladžic (1914-1945), rahmetullahi alejh, još prije pedeset godina ukazivao je na taj problem. Tako je u svom clanku „Kult golotinje“ izmedu ostalog rekao: „Muslimanka se pocela odavati prostituciji. Zaredala su brakolomstva, pobacaji, cedomorstva i poroci koji nužno proisticu otuda. Ovome nisu iskljucivo krivi slabi gospodarski uvjeti života našeg poslijeratnog covjeka, nego i drugi momenti. Mi cemo ih odmah navesti. Val opce seksualne pokvarenosti i tjelesne golotinje, nošen mahnitanjem feministickog pokreta koji se razmahao u europskim zemljama težeci da umjetno premosti nikad nepremostive duboke psihicke i tjelesne razlike u bicu muškarca i žene, zahvatio je djelimicno muslimanku, koja je sve više zanemarujuci poziv majke postala rob drugarica u Evropi.
Stoga je naša obitelj kako u gradu tako i na selu u cijelosti ugrožena. Sada tek možemo prosuditi koliko su bila kratkovidna, ali istodobno za nas pogibeljna poslijeratna mahnitanja romanticarskog modernizma naših mahom poluinteligenata sa svim osobinama osrednjosti, koji su uprezali sve svoje snage da muslimanku emancipiraju i izjednace sa Europejkom, da je uvedu u vrtlog suvremenog života, kako bi sudjelovala u izgradnji društva.“
Na osnovu kazanog, pogrešno bi bilo zakljuciti da su žene jedini vinovnici moralne anarhije. Svakako da i one snose veliki dio odgovornosti, ali, objektivno gledajuci, na ovaj kompleksni problem, krivca treba tražiti, prije svih, u muškarcima. Nepobitna je cinjenica da su u povijesti, uglavnom, žene bivale onakve kakvim su ih muškarci željeli vidjeti. Oni su skoro uvijek igrali dominantnu ulogu i utjecali na norme društvenog pomanašanja.

Busuladžiceva upozorenja kao da su juce izrecena a ne prije pedesetak godina. Današnja muslimanka, po uzoru na druge, javnosti izlaže sve što se može izložiti.
Mini suknja je premalo da bi istaknula draži svoga tijela. Ona je maksimalno obnažila svoje tijelo, a od odjece što ima na sebi sve je i tijesno i prozirno. Vecina žena su obucene, a ustvari su polunage. Posebna prica su ljetovanja na morskim plažama na kojima se i muškarci i žene maksimalno razgolicuju, a nerijetka su mjesta predvidena za nudiste, gdje covjek dokazuje svoj moralni pad i krajnji stepen arogancije spram božanskih propisa.

Suncanje i zdravlje

Uz nabrojane anomalije koje uzrokuje golotinja, ovom prilikom, smatramo prikladnim iznijeti istraživanja britanskog medicinskog žurnala BMJ, koje je prenio kuvajtski casopis „El-Va'jul-islami“ a koji piše o pojavi jedne vrste raka kože koja zahvata upravo ona mjesta, najcešce, na tijelu žene, koja se izlažu suncu, a koja bi, s aspekta šerijata, trebalo da budu pokrivena. U tom casopisu se, pored ostalog, kaže:
„Maligni karcinom – melanoma, bio je rijetko oboljenje kože, a sada je poceo da se širi i da se broj oboljenje kod djevojaka u zrelijoj dobi umnogostrucava. Najviše obolijevaju noge, a glavni razlog širenja je rasprostranjenost mini mode zbog koje su ženska tijela izložena suncevim zracima duži vremenski period tokom godine.  Ova bolest nastaje izlaganjem tijela suncevim ultraljubicastim zracima, ponajviše tokom suncanja na morskim plažama i pogada oba spola u razlicitim procentima. Bolest se javlja u obliku malih crnih pjega, razlicitih velicina, prvo na stopalu ili potkoljenici, a ponekad i na oku. Zatim se pocne širiti i povecavati po cijelom tijelu, napadajuci limfne žlijezde i krv, zaustavljajuci se u jetri koju pocne razarati. Ponekad dospijeva i u druge dijelove tijela kao što su kosti, bubrezi i drugi unutrašnji organi, iza cega slijedi izmokravanje crne mokrace koja uništava bubrežne celije. On cak može dospjeti i do embriona u utrobi majke. Širenje ove opake bolesti praceno je jakim bolovima. Ova bolest bolesnika ne ostavlja dugo u životu, a operativni zahvati ne pomažu kao u slucajevima drugih vrsta raka, kao ni zracenje.“

Obaranje pogleda

Islam teži da uspostavi cisto društvo u kome se ne bude strasti svakog momenta. Žena ne smije biti predmetom skretanja pažnje na sebe i pobudivati strasti muškaraca. U tom smislu propisano je odijevanje i pravila ponašanja koja ljude vode ka tome cilju. Uzvišeni kaže:
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojima; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima...
U cilju kontrolisanja seksualnog nagona, islam je navedenim ajetima, na prvom mjestu, ogranicio gledanje i muškarcima i ženama, zbog toga što je oko kljuc srca, a pogled je vjesnik zavodenja i glasnik preljube. Strastveni pogled Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je okarakterisao kao blud ociju rekavši: „I oci cine preljubu, a njihova preljuba je strastveno gledanje.“ Drugom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se hazreti Aliji, radijallahu anhu, rijecima: „O Alija, ne pružaj pogled za pogledom, jer samo prvi pogled je tvoj, a svi ostali nisu tvoji.“
Stidne dijelove tijela muškarca i žene haram je gledati i muškarcima i ženama, pa makar se radilo o muškarcu u odnosu na muškarca ili ženi u odnosu na ženu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Muškarcu je zabranjeno da gleda u avret muškarca, a ženi je zabranjeno da gleda u avret žene. Neka se ne priljubljuje muškarac uz muškarca pod jednim pokrivacem, a ni žena uz ženu pod jednim pokrivacem.“
Potom je Uzvišeni zabranio ženi isticanje ukrasa i naredio spuštanje vela niz grudi, dakle prikladnu odjecu. Da bi odjeca udovoljila svojoj svrsi, zabranjeno je da bude kratka, tijesna, prozirna, slicna odjeci suprotnog spola i odjeci koja je karakteristicna za nemuslimanke, izražajnih boja i ekstravagantnog izgleda, kao i to da bude namirisana. Buduci da islam uvažava obicaj sredine, ukoliko se ne kosi sa propisima islama, shodno podneblju i klimatskim uslovima, medu muslimankama svijeta postoje razliciti stilovi odjevanja. Odjeca Pakistanke bitno se razlikuje od odjeca žene Kavkaza ili žene Srednje Afrike, kao što se odjeca africke žene bitno ralikuje od odjece evropske muslimanke.

Pokrivanje tijela je šerijatski propis a ne pitanje slobodnog izbora. To nije puki adet i obicaj sredine, kako tvrde promotori sistematskog kvarenja svijeta s ciljem uništenja cednosti i temeljnih ljudskih vrijednosti. Iz osjecaja bogobojaznosti i stida proistjece osjecaj odvratnosti i prezrenosti razgolicavanja. Ko se ne stidi, ne vidi da ima iceg ružnog u tome.Takav bezobzirno i beskrupulozno propagira razgolicenost, razvrat i razne oblike perverzije.
Postoje i oni (cak medu muslimanima) koji zagovaraju „pristojno odijevanje“ nastojeci na taj nacin reducirati islamske propise o pokrivanju. Za njih je mahrama i duga haljina s dugim rukavima previše za naše prilike pa govore „dovoljno je da bude pristojno odjevena.“ Ne smijemo gubiti iz vida cinjenicu da je pristojno odijevanje samo ono koje su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik propisali Kur'anom i sunnetom.

Na kraju, poštovana sestro, prestani razmišljati hoceš li i kada ceš udovoljiti ovoj vjerskoj obavezi! Što prije doneseš odluku bit ce bolje za tebe, i na ovom i buducem svijetu! Budi ponosna na svoj hidžab s kojim te je Svevišnji odlikovao nad ostalim ženama svijeta! Pokaži da ljepote svoga tijela želiš isticati samo pred onim kojeg ti je Allah ucinio dozvoljenim! Znaj da svojim hidžabom javno manifestuješ islam i doprinosiš suzbijanju zapadne golotinje koja vec uveliko rastace našu zajednicu! Ne dozvoli da tvoje tijelo, kojim si odlikovana, slici robi koja se izlaže u izlogu! Neka tvoj hidžab bude školjka u kojoj se krije tajanstveni i dragocjeni biser! Budi predvodnica u cestitosti i nastoj da se u tebe druge ugledaju! Molim Allaha Uzvišenog da te u tome pomogne. Amin!

Počasti žene u islamu

Islam je počastio ženu veličanstvenim počastima i dao joj sva šerijatska prava i izjednačio je sa muškarcem u ibadetima, obavezama, nagradi i kazni. Osnova u dokazima šerijatskih obaveza je
izjednačavanje između oba spola, osim u nekim slučajevima za kojeje dokaz čineći to striktnim obavezama muškarca kao što je namjesništvo, predvođenje u namazu, džihad i slično tome od ibadeta koji priliče muškarcu i njegovoj prirodi.

Islam gleda na ženu, prilikom njenog kontakta sa drugima, sa strane njene biti, čiji je osnov da je ona sva avret (stidna) i razlogom eventualne smutnje. Rekao je Poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, u nekoliko različitih predaja: "Žena je avret, kada izađe uljepša je šejtan u očima muškaraca" (Tirmizija, hadis sahih, Džamiu Sahih, 6690, Albani), ili: "Nisam ostavio poslije sebe fitnu opasniju za ljude od žena" (Mutefekun alejhi, Buhari, 5096; Muslim 2740), ili: "Bojte se žena zaista je prva fitna Beni Israila bila u ženama" (Muslim, 2742). Rekao je Allah, subhanehu ve te 'ala, kao što stoji u prijevodu značenja: "Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi" (Alu-Imran, 14)

Na osnovu predhodno spomenutog Šerijat je postavio pravila, principe i edebe ženi u njenom ponašanju sa drugima, kako bi se izbjegla smutnja i ostvarile vrijednosti, te kako bi se sačuvala od ružnih stvari i poroka. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke šerijatske propise vezane za žene koji u sebi sadrže njenu počast i zaštitu njene časti. Iako će neprijatelji ove vjere ovo razumijeti i protumačiti strogim naredbama, zabranama i lišenja žene njenih "prava", njihova istinska suština spozna se prilikom temeljnog proučavanja i praktičnog primjenjivanja.

Boravak u kući Uzvišeni je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)

Rekao je Imam El-Kurtubi: "Značenje ovog ajeta je naredba za neophodnim boravakom u kući. Iako se u ovom ajetu Uzvišeni obraća ženama Poslanika, neka je na njega Allahov mir i spas, ajet obuhvata i druge žene sa svojim značenjem. Ajet nije izričit da se odnosi na sve žene, međutim, Šerijat je prepun dokaza koji naređuju ženi da boravi u kući i da je ne napušta osim u nuždi." (Tefsir El-Kurtubi, kod ajeta u suri Al-Ahzab,33)

Naredba pokrivanja - hidžab

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59)

Imam Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: "Uzvišeni naređuje svome Poslaniku da naredi ženama vjernika, te posebno svojim ženama i kćerkama, zbog njihovog ugleda – da spuste niza se njihove haljine, kako bi se raspoznale od džahilijetskih žena i od obilježja ropkinja, a džilbab je ogrtač preko marame." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Prokomentirao je Ibn-Atije, Allah mu se smilovao, ovaj ajet: „U to vrijeme je bio običaj arapkinja, kako ropkinja tako i mnogih drugih žena, po pitanju značenja hidžaba, da otkrivaju lica, što je vodilo tome da su ih muškarci gledali i razmišljali o njima. Allah, subhanehu ve te 'ala, je naredio Svome, Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da naredi ženama da spuste svoje džilbabe, kako bi se prekrile, te se tako raspoznale od drugih“ (El Muharer El-Vedžiz kod tefsira spomenutog ajeta).

Zabrana pokazivanja ljepote i ukrasa

Allah, subhanehu ve te 'ala, je rekao: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte!" (Prijevod značenja Al-Ahzab,33)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Zabranjuje se njima otkrivanje kao u paganskog doba, a to je pokazivanje ukrasa i ljepote kao što je kosa, lice, vrat, grudi, potkoljenica ili slično tome što je od ukrasa. Jer je u tome veliki nemoral i iskušenje što podstiče srca muškaraca da upražnjavaju razloge prostitucije. Ukoliko Uzvišeni Allah, upozorava majke svih vjernika od ovih stvari sa njihovom čistoćom i imanom, pa druge žene su preče da se upozoravaju i bojati se je za njih više od razloga smutnje.“ (Hukmu Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu el-buhus el-islamije, br. 14)

Naredba obaranja pogleda i čuvanja stidnih mjesta

Uzvišeni je rekao: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim ..." (Prijevod značenja An-Nur, 31)

Ibn-Kesir je rekao: "Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha ženama vjernicama, zbog Njegove ljubomore prema ženama vjernika, kako bi se razlikovale od žena paganskog doba i radnji mnogoboškinja.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Naređeno je vjernicama da obaraju njihove poglede i čuvaju stidna mjesta, isto kako je to naređeno muškarcima, kako bi se sačuvale od razloga fitne i iskušenja i da bi se podstakle na čednost i ispravnost.(Hukmu Es-Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu elbuhus el-islamije)

Zabrana pokazivanja ukrasa osim njenim bližnjim

Uzvišeni Allah je rekao: "... I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje.“ (Prijevod značenja An –Nur,31)

Ibn-Kesir je rekao: "Znači da ne otkrivaju nešto od ukrasa strancima osim ono što se ne može sakriti. Ibn-Mes'ud, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: 'Kao što je ogrtač i odjeća, ono što su oblačile arapske žene od pregrtača, s kojim su prekrivale njenu odjeću. Dok ono što bi se otkrilo od donjih krajeva odjeće ne bi bio grijeh, jer se to ne može sakriti'" (Tefsir Ibn-Kesir kod pomenutog ajeta) Sejid Kutb, Allah mu se smilovao, je rekao: „Dozvoljeno je ženi ukrašavanje, odazivajući se njenoj prirodi. Svako žensko je oduševljeveno da bude lijepo i da izgleda lijepo, s tim da se ukrašavanje razlikuje od vremena do vremena. Osim što su njeni razlozi po prirodi isti, a to je želja za sticanjem ljepote i njenog upotpunjavanja i isticanja ljudima. Islam se ne suprostavlja toj prirodnoj želji, nego je on uređuje i oblikuje i čini je da se usmjerava u ispravnom pravcu, ka jednom muškarcu – svom sudrugu. Gleda kod nje ono što nitko ne gleda mimo njega i njeni srodnici mogu, oni koji su u ajetu spomenuti, da vide samo neke dijelove od njenih ukrasa i ljepote, kojima ne pobuđuje strast to gledanje.'“ (Fi zilali Kur`ani kod spomenutog ajeta)

Zabrana skretanja pažnje na sebe sa svojim govorom

Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 32)

Ibn-Kesir, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Znači kad bude morala da priča sa strancima, da se ne osjeti u njenom glasu nježnost, da žena ne priča sa strancima onako kako priča sa svojim suprugom.“ (Tefsir Ibn-Kesir kod spomenutog ajeta)

Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, je rekao: „Svoj govor ne čini nježnim kada se obraća ljudima, kako to rade one koje su pod sumnjom od žena, jer je to uzrok velike smutnje koja je spomenuta u riječima: '... pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno ...' (Al- Ahzab, 32), tj. pokvarenost, sumnja i licemjerstvo.“ (Fethu El-Kadir kod spomenutog ajeta)

Zabrana osamljivanja sa strancima i putovanje samoj bez mahrema

Prenosi se od Ibn-Abbasa, Allah sa njim bio zadovoljan, da je čuo Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov mir i spas, da je rekao: "Neka se ne osamljuje čovjek sa ženom, osim da je sa njom njen mahrem(bliži srodnik) i ne putuje žena osim sa njenim mahremom.", pa je ustao čovjek i rekao: „O Allahov poslaniče, moja žena se zaputila na hadždž, a ja sam se upisao u tu i tu bitku, na to je odgovorio: "Idii i obavi hadždž sa svojom ženom" (Buhari, 1862; Muslim, 1341) Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "U ovom hadisu je zabrana osamljivanja sa strankinjom i to je Idžma`a –saglasnost učenjaka!" (Fethul-Bari) K'adi I'jjad,Allah mu se smilovao, je rekao: „Žena je kušnja i zabranjeno je osamljivanje sa njom, jer su ljudske duše sklone želji prema ženama. Šejtan je zavladao sa muškarcima putem žena i one su avert koji zahtjeva da se pazi i čuva, zbog toga je potreban ljubomoran bliži srodnik, koji ih štiti i one su bezbijedne na putu u njegovom prisustvu od onoga, od čega se pobojavaju.“ (Ikmal El-mua`lim, 4/448)

Upozorenje na ulazak kod žena bez prisustva mahrema

Prenosi Ukbe sin Amirov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, rekao: "Čuvajte se od ulaska kod žena.", pa je rekao čovjek od Ensarija: „O Allahov Poslaniče a šta je sa hammom (mužev srodnik, brat)?“, rekao je: "Djever je kao smrt!" (Buhari, 5232;Muslim, 2083) Komentariše El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve selem, riječi: "Djever je kao smrt!", znače da njegov ulazak kod bratove žene sliči smrti u ružnoći i pokvarenosti, što je haram. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ukazao na tu zabranu i poistovjetio ga sa smrću, jer ga ljudi toleriraju sa strane supruga i supruge, zbog međusobne prisnosti, kao da on nije stranac u odnosu na ženu, što je slično arapskoj uzrečici: "Lav je smrt!",i "Rat je smrt", što znači da lavov susret vodi u smrt, isto tako je ulazak djevera kod žene vodi ka smrti vjere ili u njenu smrt zbog rastave koja će doći zbog muževe ljubomore, ili do njenog kamenovanja na smrt, ukoliko bi počinila sa njim zinaluk.“ (El-Mufhim, 5/501)

Udaljavanje od miješanja sa muškarcima čak i u ibadetima

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji saffovi muškaraca su prvi, a najgori zadnji, a najbolji saffovi žena su zadnji, a najgori prvi." (Sahihu Muslim, šerhu Nevevi, 132)

El-Kurtubi je rekao: „Prokomentirao je Imam Nevevi, Allah mu se smilovao: 'I zaista je data prednost zadnjim safovima žena, koje su prisutne sa ljudima, zbog njihovog udaljavanja od miješanja sa ljudima i njihovog gledanja, te zbog toga što se srce uzbudi prilikom njihovih pokreta ili slušanja govora, a pokudio je prve safove žena zbog toga što su oni suprotni od toga!'“ (Šerhu sahihu Muslim, 4/133)

Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „U vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nisu se žene miješale sa muškarcima, ni u mesdžidima ni na pijacama miješanjem na kojeg danas upozoravaju današnji reformatori. Kur'an i Sunnet usmjeravaju učenjake ummeta da upozoravaju na to miješanje, bojeći se njegove smutnje. I žene koje su klanjale u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu, klanjale su u saffovima udaljenim od saffova muškaraca, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je običavao reći: "Najbolji saffovi ljudi su prvi, a najlošiji zadnji i najbolji saffovi žena su zadnji, a najlošiji prvi", zbog opreznosti da se ne iskušaju zadnji saffovi ljudi sa prvim saffovima žena. U svoje vrijeme Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naređivao ljudima da sačekaju u izlasku kako bi prošle žene i izašle, te kako se ne bih pomiješale sa ljudima na kapijama mesdžida i pored toga što su svi oni, muškarci i žene, bili na imanu i bogobojaznosti, pa kakvo je stanje onih poslije njih? Ženama je bilo zabranjivano da istraživaju puteve, naprotiv naređeno im je da se drže krajeva puta,kako ne bi došlo do kontakta sa ljudima i radi fitne prilikom međusobnog doticaja u trenutcima kretanja.“ (Hukmu ihtilat fi ta`limi, Medželletu el-buhus el-islamije)

Zabrana izlaska namirisane žene

Prenosi Ebu- Musa El-Eša'ri, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi, pa oni osjete njen miris, ona je bludnica!“ (Ebu-Davud, 4167; Tirmizi, 2937; hadis sahih,Džami Sahihu, 323, Albani) Mubarekfuri,

Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Zbog toga što je ona pokrenula strast kod muškaraca i učinila ih da je gledaju, a onaj koji pogleda u nju učinio je blud sa njegovim očima, ona je razlog bluda očiju pa je zbog toga griješna.“ (Tuhfetu El- Ahvezi, 8/58)

Ljubomora prema ženama

Šejh Muhamed Ahmed El-Mukadem kaže: „Zaista je od tragova počasti Islama prema ženi to što je On zasijao ljubomoru u dušama muslimana i cilj sa ljubomorom je naklonjenost koja prisiljava muškarca da čuva ženu od svakog harama, izobličenosti i sramote. Islam smatra odbranu časti i ljubomoru prema porodici džihadom, zbog čega se žrtvuje krv i na čijem se putu žrtvuje život, pa onaj koji tako radi nagrađuje se stepenima šehida u Džennetu.

Prenosi Seid sin Zejdov, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: "Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, i ko pogine braneći svoj život, on je šehid, i ko pogine braneći svoju vjeru, on je šehid, i ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid!" (Tirmizi, Ebu- Davud, hadis-sahih, Džami Sahih, 6445,Albani) Šta više, islam smatra ljubomoru sržom vjerskog odgoja, onaj koji nema ljubomore, nema ni imana (vjere). Zbog toga je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, bio najljubomornije stvorenje u ummetu. S'ad ibn Ubade, radijallahu 'anhu, je rekao: „Kada bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sa oštricom od sablje!“, što je doprlo do Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje je rekao: "Čudite se S'adovoj ljubomori?! Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene i zbog Allahove ljubomore zabranjena je javna i tajna bestidnost!" (Buhari, 6846; Muslim, 1499)

S druge strane nalazimo žestoku prijetnju prema onome tko nema ljubomore.

Abdullah sin Omerov, Allah sa njima obojicom bio zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Trojicu neće Allah, azze ve dželle, ni pogledati na Sudnjem Danu, neposlušnog prema njegovim roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)! (Ahmed 2/134, Nesa`i, 2561; Džami`u sahih, Albani, 3071) (Avdetu El-Hidžab, 3/114-115,skraćeno)


Draga sestro ti si biser skoljke vjeruj !

Sestro, već si vjerojatno mnogo puta čitala o svojoj dragocjenosti i  zaštićenosti u našoj prelijepoj vjeri islamu. Nažalost, mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne shvaćaju, a možda i ne žele shvatiti, koliko je islam uzdigao ženu, na koje nas je časno mjesto postavio i što nam je povjerio. 

Danas je ženski rod podcijenjen i podmetnut je pod noge muškarcima, koje ne zanima ništa osim tjelesnog kontakta, koji ženu vide kao komad mesa i sredstvo uživanja.

Draga sestro, tebe je Allah, subhanehu we te'ala, odabrao i zaštitio te od takvih muškaraca, i ne samo od njih, već od svake ružne i sumnjive stvari. Zabranio je da se s tobom postupa na bilo kakav način i tvoje stanje učinio takvim da se uspoređuješ s biserom u školjci, s dijamantom čija je vrijednost toliko velika da se krije u sefu.

Sve što ti je Allah, subhanehu we te'ala,  naredio i učinio obaveznim, naredio je samo za tvoje dobro - da te zaštiti od ružnih pogleda, da te spriječi od grijeha, da te odgoji na najljepši način kako bi i ti na takav način mogla odgajati ummet.

Budi zahvalna Allahu Uzvišenome što te odabrao i  učinio te muslimankom jer muslimanka je najljepša od svih žena na svijetu. Ona je sunce koje osvjetljava zemlju, ona je mjesec koji pojačava sjaj zvijezda. Nemoj se podcijenjivati i nemoj zanemariti ono čime te Uzvišeni Allah počastio kao što to zanemaraju današnje, tzv. moderne žene koje bježe od onoga što jesu i od onoga što bi trebale biti - bježe od  svoje  velike uloge u životu jednog djeteta, jednog muškarca, majke, oca, brata, sestre i prodaju se dunjaluku pod utjecajem strasti koje truju naše, a i svačije srce.

Trče za cipelama najbolje marke, za skupim restoranima i avanturama - jednom rečenicom, trče za šejtanima koji su im vodiči na dunjaluku. Čvrsto prihvati to uže vjere i ponosno hodaj ovim dunjalukom. Svaka od nas zna da Allah, dželle šanuhu, ne gleda u naša tijela ni u naš izgled već gleda u naša srca!

Nije bitno da svoju ljepotu pokazujemo svima i da hodamo gradom kao da smo artikl na prodaju kad time samo sebe bacamo u ponor koji padanjem postaje sve dublji. Bitno je da svakim korakom i udisajem pazimo da ne zaboravimo na ahiret i na Allaha.

Kad nam je srce čisto i kad je u njemu nastanjena samo ljubav prema Allahu Jedinom, onda će ta čistoća obasjavati i naše tijelo i naš izgled, neće nam trebati nikakva vrsta šminke. Sestro, mi skrivamo svoje tijelo i svoj izgled od svih osim od naših bližnjih i našeg muža jer šejtan, naš otvoreni neprijatelj, koristi svaki način da bi nas približio onome što nije dobro za nas - makar  nedozvoljenim pogledom, krivim pokretom ruku ili nogu...

Ti se sestro od nemuslimanki razlikuješ prvo svojim izgledom: tvoj hidžab je kruna na glavi kraljice, neprobojni štit mecima lošeg ponašanja, bestidnog govora i olahkog shvaćanja vrijednosti žene. Allah te hidžabom štiti od svega toga jer ti si sa svojim hidžabom toliko važna da ga moraš nositi ponosito i čestito! Ti paziš na sve oko sebe i na samu sebe toliko da se svojim ahlakom ističeš u bilo kojem društvu.

Prije islama muškarci su ženu mogli slobodno uspoređivati i sa životinjom. Niko nije pazio na njene osjećaje i razmišljanja, ali dolaskom islama žena je postala cvijet u pustinji, postala je ona preko koje Allah, dželle šanuhu, odgaja generacije i ona koja je izvor suosjećanja i nježnosti za ljudsko biće.

Sestro, ti si krhka poput stakla, i Allah, dželle šanuhu, to zna i zato je tvoje mjesto toliko časno i visoko. Znamo da je Allah, subhanehu we te'ala, najbolji odgajatelj! Mnogi nemuslimani i nemuslimanke ne drže do svoje vjere i zato te gledaju sa podsmijehom ne znajući koliko su zagazili u rijeku grijeha i koliko čvrsto drže šejtana za ruku, ali tebe to, sestro, samo ojačava jer znaš da si odabranija od njih i uviđaš kolika je Allahova milost i da nema milostivijeg od Njega!

Draga sestro, na tebi je da samo shvatiš koliku ti je vrijednost Uzvišeni dao i što je na tvojim ramenima...Ti si uvijek ona koja se najbolje ponaša, ona koja je najbolja sestra, prijateljica, majka, supruga i ona kojoj je ispred svih Allah subhanehu we te'ala. Ti na sebi nosiš odgovornost odgoja djece, savjetuješ ljude i pozivaš na dobro, trpiš u ime Allahovo, služiš svome mužu i činiš dobro svojim roditeljima. Ti si cvijet koji miriše najljepšim mirisom jer ti je korijenje duboko u Allahovoj vjeri, a stabljika vinuta visoko u smjeru Dženneta. Na kraju, ti si, kao i uvijek, ona čiji je cilj samo Allahovo zadovoljstvo i ona koja pazi na svjetlo koje nosi u sebi!

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini iskrenim i jakim vjernicima sa kojima ce Allah biti zadovoljan ,da nas ucini jakim na ovom putu iskusenja,da nam olaksa dunjaluk i putovanje kroz njeg i da nas pomogne na putu do Dzenneta-amin


Molimo Uzvišenog Allaha da nas obuhvati Svojom milošću, uputi nas ljubavi i pokornosti prema Njemu i uvede nas u Svoj džennet! Amin!

Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

 

http://www.youtube.com/watch?v=VuPq8NMpjB4

http://www.youtube.com/watch?v=4i3aXbV2cCg

http://www.youtube.com/watch?v=A_b5icgWDq8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=q2eIUprCMWo

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VaNyXj_eb3k

http://www.youtube.com/watch?v=oUz36WK2n-Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=v8lNs1naobM

http://www.youtube.com/watch?v=mIx0w9JX0LE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=DIE_46DB3QI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kowf0f71f2g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=BxJm1zDbdIE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=7voEnQRWRWY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aCMS7jwxXVQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0GwwQj2D6bQ&feature=fvwrel

http://www.youtube.com/watch?v=IQL-XzTFzp8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aIiAyJX0DaY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=xElZg05xDy0&feature=related
01.05.2012.

Zelis li ovo kratko uzivanje ili vjecno sestro? (vrucine i razgolicavanja )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Zelis li ovo kratko uzivanje ili vjecno ,sestro? (vrucine i razgolicavanja )

 

Sestro moja, nisam iznenađena kad vidim Mariju,Gocu i Kristinu i njima slične kako hodaju razgolićene i "prodaju" svoja tijela na ulici. One nemaju vjere i ubjeđenja, a onaj ko nema vjere nema ni stida. Ono što žalosti i zbog čega mi srce plače je to kada mi se tako "razgolićena" osoba predstavi sa: "Ja sam Amina", ili "Hatidža" ili "Fatima", pa spoznam da je ispred mene moja sestra u vjeri. Tesko mi pada u tom trenutku….jer to je moja sestra po vjeri koja je ohola pa nece da postuje Allahov zakon I svoje tijelo sakrije od bolesnih pogleda I Dzehennemske vatre sutra ili nije spoznala vjeru I zivi jos u dzehlu da Allah uputi I sacuva nas toga svega-amin

 

Naravno proljece je a ljeto nam se  približilo, a sa ljetom „odmor" i ljetne vrućine. Sjetih se šta nam sve donosi ljeto pa poželjeh da napišem pismo tebi sestro muslimanko, kako bih te podsjetila na neke važne stvari, imajući na umu riječi Uzvišenog: "Vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju!"(Prijevod značenja At-Tewba, 71.)

Nemoj mi zamjeriti ukoliko moje riječi budu oštre, jer ne želim da ih tako osjetiš, već samo želim da moj glas dopre do tebe i da razumiješ svaku moju riječ, i da pročitaš šta ti pišem jer ja te sestro moja istinski volim u ime Allaha. Želim ti sreću i uspjeh na dunjaluku i na Ahiretu, a naročito onoga Dana kada ćemo svi stati ispred Stvoritelja Koji nas je stvorio, da bi nam predočio šta smo zaradili na ovome svijetu: "Onoga Dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio - poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima."(Prijevod značenja Ali`Imran, 30.) Da li ćeš me podržati sestrice u tome da obadvije želimo da budemo od prve vrste koja je spomenuta u ajetu? Srce me boli zbog onoga što vidim i šta ćemo biti prisiljeni da gledamo ovih ljetnih dana na našim ulicama, školama, trgovinama i svim drugim javnim mjestima.Ja reces sama:''Ja cu za svoj grijeh odogovarati !!!'' Da ,to je istina ti ces stati pred Allaha i odgovarati za svoje grijehe a ja za svoje el hamdu lillah,ali budi strpljiva i razmisli o ovom sto ti govorim jer svaki dan ili svake sekunde smo blizi SMRTI a sta ces ako tako preselis i sta ces reci Gospodaru ???


Razgolićenost i pokazivanje svega

Sestro moja, nisam iznenađena kad vidim Snjezu, Mariju i njima slične kako hodaju razgolićene i "prodaju" svoja tijela na ulici. One nemaju vjere i ubjeđenja, a onaj ko nema vjere nema ni stida. Ono što žalosti i zbog čega mi srce plače je to kada mi se tako "razgolićena" osoba predstavi sa: "Ja sam Amina", ili "Hatidža" ili "Fatima", pa spoznam da je ispred mene moja sestra u vjeri. Tesko mi pada  u tom trenutku. Da joj kažem: "Sestrice Fatima ili ..., unuko najboljih žena koje su hodile dunjalukom, da li znaš čije ime nosiš?" Zbog čega ti je babo kad si se rodila, to prelijepo ime nadio?" "Da li znaš šta znači biti muslimanka?" Ta i brojna druga pitanja mi nadolaze i ostaju bez odgovora kad god sam na ulici. Na ta pitanja naše muslimanke ne žele, neće ili ne znaju da daju odgovore. Povode se za onim ko im neće pružiti osim propast i nesreću. "Muslimanke", koje ne žele da pokažu obilježja svoje vjere i odbijaju nositi ono što im je dragi Allah naredio prilikom izlaska iz kuće, se povode za modom, žele da budu u "trendu". Boje se da im se ne kaže da su nazadne. Nazadnost je u današnjim vremenima biti okićen sa plemenitim osobinama kao što su stid i čednost. A Poslanik, salallahu 'alejhi ve selem, je pohvalio osobu koja se okitila sa tom osobinom rekavši: "Stid je od imana (vjere)." (Buhari, 5653.)

Da li smo stvarno nazadne ukoliko praktikujemo našu vjeru?

Tako mi Allaha nismo sestro nazadne, budi istinski u to ubijeđena. Muslimanka je od islamskog zakonodavstva zadobila posebnu pažnju. Islam se brine da sačuva njenu čednost, da je učini poštovanom i visokog položaja. Ono što je Šerijat naredio ženi po pitanju njenog oblačenja i ukrašavanja nije da bi je unazadio, nego da bi to bila zapreka za nered koji će proisteći ukoliko dođe do otkrivanja ženskih ukrasa (a svi smo svjedoci tog nereda). Nije to sputavanje ženine "slobode" već ženina zaštita kako ne bi pala u provaliju poniženja ili bila pozornica za svakog gledaoca.Čini se da su naše nane to spoznale bolje od nas, jer vidjet ćemo ih na starim razglednicama u feredžama pokrivene od "glave do pete", ništa im ne vidiš osim spoljašnje odjeće. Obučene onako kako im je Gospodar naredio: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od njihovih ukrasa vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje."(Prijevod značenja An-Nur, 31.)Niko ih zbog toga nije smatrao nazadnim, već su im iz zavisti nametnuli zakon skidanja "feredže". Mnoge nakon toga do svoje smrti nisu izašle iz njihovih kuća.Šta je to njihove unuke nagnalo da im se vidi sve "od glave do pete"?!Ponašanje i moral, sestrice moja, su odraz onoga što je u srcu, jer je početak svih naših radnji u srcu. Skrivena stvar koju niko ne zna sem Vlasnik srca. Međutim, najbolju potvrdu za ono što se nalazi u srcu nalazimo na njegovim djelima. Ukoliko osoba voli Allaha, subhanehu ve te 'ala, i Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, to će se odraziti na njegovim djelima, radit će ono sa čime je Allah zadovoljan, a ne ono sa čime Allah i Njegov Poslanik nisu zadovoljni.

Znas i sama kada te neko voli ili kada ti nekog volis...dali ces mu raditi stvari koje mrzi da ga vise pidobijes i njegovu ljubav ili ces raditi sve stvari koje on voli i trudices se da mu ugodis ,da bi te vise volio!!!

Ovo pricam o ljudima i ljubavi izmedju ljudi a tako je i sa Gospodarom ,ako Ga volimo i ako zelimo da nas voli i Njegovo zadovoljstvo..onda cemo se truditi da radimo stvari sa kojima ce On Allah biti zadovoljan !!!!

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Zaista, u svakom tijelu ima jedan dio (organ) koji, ako je ispravan, onda je i cijelo tijelo ispravno, a ako taj dio bude pokvaren, pokvari se i cijelo tijelo, a taj organ je srce." (Buhari 90, Muslim 2996.)


Ružne posljedice pokazivanja ukrasa

To je nepokornost Allahu, subhanehu ve te 'ala, i Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, a onaj ko je nepokoran Allahu i Poslaniku neće naškoditi osim samom sebi. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Svi moji sljedbenici će ući u Džennet, osim onih koji to odbiju." Neko reče: "A ko će odbiti da uđe u Džennet o Allahov Poslaniče?", odgovorio je: „Ko mi se bude pokoravao, taj će ući u Džennet, a ko mi se suprostavi, taj odbija da uđe u Džennet!"!(Buhari, 6737.) I rekao je: "Cijelom mom umetu je oprošteno osim onima koji javno griješe!" (Buhari, Muslim 2990.)


Uzrok prokletstva i osobina stanovnika vatre

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, je rekao: Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti, ... i žene obučene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju, okrenute od pokornosti Allahu, glave su im ko grbe deve. One neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegova mirisa." (Muslim, 3971.) A u drugom hadisu: "Zaista su one proklete!" (Musned Ahmed, 6786; Silsila Sahiha Muhtesare, 2683.)


Razgolićavanje je nepristojno i ružno

Zato što je žena avret, a otkrivanje onoga što je avret je ružno i odvratno. Zbog toga je naređeno ženama nošenje hidžaba.Allah je tu naredbu započeo sa najčišćim ženama ovog ummeta, majkama pravovjernih, da bi ta naredba bila i ostala svim ostalim muslimankama do Sudnjega dana. Uzvišeni je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je!" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59.) Kako god hidžab bio sa pokrivanjem ženinog tijela, isto tako biva sa njenim boravkom u kući: "U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte!" (Prijevod značenja Al- Ahzab, 33.)"O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi!" (Prijevod značenja An-Nur, 21.)

To nas šejtan poziva na nepokornost našem Gospodaru VJERUJ i nemoj dozvoliti da ti to grijesenje svakodnevno uljepsava a da ti nabija komplekse da ti hidzab-mahrama ruzno stoji,da je vrucina i da ces se u tom skuhati,sta ce ti reci drugi u kuci ili na ulicama,da to samo zaostali rade da sakriju svoje tjelo i td....

Budi jaka i pokusaj i nadji smiraj u svojoj odluci samo da bi zadobila Allahovo zadovoljstvo i vjecni Dzennet i vjecno uzivanje a ovo je samo prolazno ! Pogledaj i sama u casposima i internetu,komsiluku kako narod strada,pogine,umire itd! Svake sekunde a nekada ce doci i tvoja ta sekunda a neznas ti kad ko ni ja,pa pozuri da te smrt ne zatekne tako razgolicenu gdje i ljudi vise nisu zadovljni vasim tijelima jer vam je velika konkurencija a njima to vise prego glave zasitili se silikona,nogu i bretelica vjeruj! Nekima se i gadi to vise i pogledati jer to je vise svakodnevnica a vjeruj da svaki biser je sakriven duboko u kapsuli skoljke ili drgulj koji se cuva i do kojeg je tesko doci a skupocijen je!!! Pa budi jedna od tih poslusaj me!

 

Razgolićavanje je zaostalost i propadanje

 

Zaista je otkrivanje i razgolićavanje životinjski nagon, njemu ne naginje insan osim kada se spusti na stepen, koji je niži od stepena kojim je Allah, subhanehu ve te 'ala, počastio čovjeka. Zbog toga je razgolićavanje znak pokvarene prirode, gubitka ljubomore, "zamrznutost" osjećaja i smrt svijesti i duha.Muslimanka ne smije sebi dozvoliti da se povodi za "modama" koje je odvode u propast. Oni što 'kreiraju' svjetsku modu nemaju vjere i pravila koja vjera nalaže pa zbog toga nije ga briga šta će kod žene otkriti, a šta pokriti (a što je više otkriveno sve je modernije). Životni mu je cilj bogatstvo, slava i iznalaženje načina da ostane "poznat". Zbog toga se poznati modeli, u koje se muslimanske djevojke ugledaju, ne libe da se "potpuno otkriju" kako bi ostale na "ljestvicama popularnosti". One i njima slične nikada nijednoj muslimanki ne smiju biti uzor. Naš jedini uzor je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, majke pravovjernih i dobre vjernice koje su se za njima povodile tokom svih četrnaest stoljeća.Znaj da se na kraju ipak svi moramo vratiti Allahu, teberake ve te 'ala.

Naš primjer u tome je kao primjer ove priče koju je spomenuo Ibnul Kajjim, Allah mu se smilovao: "Vidio sam u jednoj uličici u gradu da su se vrata otvorila i izašlo je djete koje plače. Njegova majka je bila iza njega, vukući ga dok on nije izašao. Ušla je i u lice mu zaključala vrata. Dijete je otišlo malo dalje od kuće, zastalo i zamislilo se, i nije našlo sklonište osim kuće iz koje je istjeran. Nema nikog da ga zaštiti osim njegova majka. Vratilo se slomljenog srca i žalosno, te našlo vrata zaključana. Stavio je sebi nešto pod glavu, položivši obraz na kućni prag i tako zaspao. Spavao je tako dok njegova majka nije izašla. Kada ga je vidjela u tom stanju, ne mogavši da se savlada, bacila se preko njega prigrlivši ga na njena prsa. Pa mu je govorila ljubeći ga: "Dijete moje, gdje ćeš od mene otići?", "Ko će te prihvatiti?", "Zar ti nisam rekla nemoj mi se suprostavljati?" Zatim ga je prigrlivši uvela u kuću. (Priča je preuzeta sa predavanja:"Kucanje na nebeska vrata")

A znaj samo da je Allah milostivniji od ove majke koja je milostivna ovoliko prema svome djetetu! Allah PRIMA POKAJANJE robova svoji,koji se iskreno pokaju i ne vracaju na taj grijeh!! Sesto necekaj sutra jer to sutra mozda necemo docekati ni ja ni ti,raduj se ovom danas sto te Allah prozivio nakon spavanja pa iskoristi ovaj danasnji dan u izvrsavanju Allahovih naredba,i trazi samo Allahovo zadovljstvo u svemu kroz zivot svoj jer ti ljuski komentar na tvoj hidzab nije potreban jer ljudi su nekada zavisni,nekad pakosni,nekad kao sejtani u ljudskom  obliku pa zato nemoj da te brine na tvoju odluku-nosenja Islamske odijece i pokrivanjem hidzabom,sta ce reci ukucani,sta rodbina,komsije ili prolaznici na ulici! Glavu gore i budi ponosna sto si muslimanka i sto je sa tim Allah Gospodar Svih svijetova zadovljan,Gospodar tebe i oni kojima to smeta!!!

A Allahu, subhanehu ve te 'ala, pripada najljepši primjer. On nas je obavjestio u Njegovoj knjizi da će doći dan kada ćemo se Njemu vratiti: "I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, nikome krivo neće učinjeno biti."(Prijevod značenja Al-Baqara, 281.) Zato se sestro za taj dan moramo pripremati.


Allahova subhanehu ve te'ala robinja-ummu_muamer

 

30.04.2012.

Danasnje omiljeno jelo na trpezi ,Allaha se subhanehu ve te’ala bojte!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 

Danasnje omiljeno jelo na trpezi  ,Allaha se subhanehu ve te’ala bojte!


Uzvišeni Allah kaže: "…I ne ogovarajte jedni druge? Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno-, zato se bojte Allaha, Allah zaista, prima pokajanje i samilostan je." Hudžurat 12. "

Tumačeći Allahove riječi »..i ne ogovarajte jedni druge...« (Hudžurat, 12) navodi Ibn Kesir, rahimehullah, u svom Tefsiru da se u ovome ukazuje na zabranu ogovaranja koju je već rastumačio Zakonodavac. Tako stoji i u hadisu koji navodi Ebu Davud od Ebu Hurejre koji kaže: »Rečeno je: 'O Allahov Poslaniče, šta je to gibet'? 'Da spomeneš brata po onome što on ne voli''Ako je istina, time si ga ogovorio; a ako to bude laž, onda si ga potvorio.'« – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa bi upitan: »Šta misliš Allahov Poslaniče, ako je to što sam rekao o mom bratu istina?' Na to će, sallallahu alejhi ve sellem:   Isto ovo prenosi i Tirmizi, navodeći da je hadis hasen sahih, a navodi ga i Ibn Džerir. Ogovaranje je sa stanovništa idžmaa grijeh, dok je izuzetak iz toga ono »ogovaranje« kod kojeg preovladava opštedruštveni interes, kao što je kod iznošenja dobrih i loših osobina prenosilaca hadisa i kod ukazivanja savjeta i slično. Sve drugo je strogo zabranjeno.«


Uzvišeni Allah u Kur´anu kaže:
"A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh." (Prevod značenja, El - Ahzâb, 58)

"A oni koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu." (Prevod značenja, En - Nur,19)

"O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čivjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite." (Prevod značenja, El-Hašr, 18)

 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:
" Neće ući u džennet klevetnik (koji druge ogovara)."  (Ahmed)
" Allah ne voli da se vjernici uznemiravaju."  (Ahmed)
" Nemojte jedni druge klevetati i potvarati."  (El - Tajalisi,  -hasen)
" Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti."  (Muttefekun alejhi)
" Čovjek radi jedne riječi ko joj nije dao nikakvu važnost može pasti u vatru dublje nego što je razdaljina između istoka i zapada."  (Muslim)
 " Ogovaranje je kada o svom bratu govoriš ono što on ne voli."  (Ebu Davud, Muslim, Nesai, Tirmizi, -sahih)
 " Kada sam bio na Mi´radžu, prošao sam pored skupine ljudi koji su imeli bakrene nohte kojima su trgali svoja lica i prsa." "Ko su ovi, Džibrile?" - upitao sam ga, a on mi odgovori: "To su oni što su klevetali ljude i kaljali njihovu čast."  (Ahmed, Ebu Davud)
 
Šejhul-islam ibn Tejmijje rahimehullah kaže: "Ima ljudi koji se bave gibetom i ogovaranjem kako bi ugodio svojim sjeldžijama, drugovima ili rodbini, i pored toga što vrlo dobro zna da je osoba koja se ogovara čista od onoga što se o njoj priča, ili je pri njoj samo dio onoga što se priča, ali, smatra da će se raspustiti sjelo, ili će se steći loš dojam o njemu ako im bude negirao takvo postupanje, ili da će ga napustiti; na ugađanje njima gleda kao na lijep suživot i druženje.
Nekada se naljute na nekoga, pa se i on isto tako naljuti na njega – zbog njih!? Neko se profesionalizirao u gibetu i ogovaranju ljudi, i to na raznorazne načine. Nekada se to zaodjene vjerom i dobrom, govoreći: Nemam običaj da govorim o drugima osim po hajru, i ne volim ogovaranje i laži, ali vas želim samo obavijestiti o nekim njegovim postupcima, pa kaže: Tako mi Allaha, ta osoba je miskin, ili: ta osoba je dobra, samo da nije toga i toga. Možda će reći: Prođite nas se od njega, Allah da oprosti i nama i njemu – imajući za cilj ponižavanje date osobe, probavljajući ga (svojim želucima)!...
Gibete i ogovaraju ljude pod plaštom vjere i dobra – misleći da će tako prevariti Allaha, kao što time varaju ljude. Naišli smo na veliki broj ovakvih, i njima sličnih, ljudi! Neko od njih licemjerno spominje drugog, kako bi time uzdigao sebe, pa kaže: Kako ne proučih jučer u namazu dovu protiv toga i toga, jer su mi stigle svakakve informacije od njega, kako bi time uzdigao sebe, a oborio spomenutog u očima onih koji se za njime povode, ili će reći: Ta osoba je glupa, ništa ne razumije – htjevši time da pohvali sebe, i da drugima da do znanja kako je učen, te da je on bolji od njega!?
Nekoga zavist tjera na ogovaranje, pa time spaja između dva ogavna postupka: gibeta i haseda! Ako bude prisiljen određenu osobu pohvaliti, maksimalno će nastojati da ga unizi, i da sve to zaodjene vjerom i dobrotom, ili da ga zaodjene zavišću, grijehom i lošim govorom, kako bi navodno nešto odstranio od njega. Neko iznosi gibet i ogovaranje kroz ismijavanje i igru, zasmijavajući ostale potcjenjivanjem nekog čovjeka, ili njegovim imitiranjem, maksimalno ga ponižavajući! Neko gibeti i ogovara druge ljude putem čuđenja, govoreći: Začudio sam se od te i te osobe, kako da ne uradi to i to, ili: Zabezeknuo sam se od te i te osobe, kako da uradi to i to – spominjući mu ime prilikom izražavanja svog čuđenja.
Neko gibeti i ogovara druge ljude putem izjavljivanja žalosti i tuge, govoreći: Jadnik, ožalostilo me to što mu se desilo – dajući do znanja onome koji ga sluša da ga žali i sažaljeva, ali je stvar obrnuta jer mu je srce puno i sretno što mu se to dogodilo, i kada bi mogao još više bi mu nadodao nego što ga je snašlo, a možda će ga na taj način spominjati kod njegovih neprijatelja kako bi se sladili onim što ga je zadesilo!
Pored navedenog, postoje još mnoge druge bolesti srca, zasnovane na varanju Allaha dž.š., i Njegovih stvorenja! Neko gibet i ogovaranje ljudi ispoljava putem srdžbe ili negiranja zla, služeći se raznoraznim riječima pri svemu tome, ali mu je cilj i namjera nešto sasvim drugo, vallahul-muste'an!
Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 28/237-238

 

Uzvišeni Allah kaže: "…I ne ogovarajte jedni druge? Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno-, zato se bojte Allaha, Allah zaista, prima pokajanje i samilostan je." Hudžurat 12.

"On (čovjek) ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj (melek) koji bdije." Kaf 18.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji Dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti." Prenosi Buhari

Iz navedenog ajeta i hadisa se jasno vidi da musliman ne smije govoriti govorom u kojem nema dobra. Dobar govor je svaki govor od kojeg musliman i njegova braća imaju koristi, u suprotnom, nije muslimanu dozvoljeno govoriti. Od Ukbe ibn-Amira r.a. se prenosi da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče! U čemu je spas? "Čuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuća bude dovoljna, i plači nad svojim grijehom", - odgovori mu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem." Prenosi Tirmizi

Ebu Musa, radijallahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?" "Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", - odgovori mu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem." Prenose Buhari i Muslim.

Ibnul Kajjim, rahimehullah, upoređuje čuvanje jezika od beskorisnog i štetnog govora sa mudžahidom koji u rovu čeka neprijatelja, a zna se da rov predstavlja granicu između islamske države i kafirskih vojski koje žele da je unište. Dokle god su ti rovovi jaki i dobro utvrđeni, neprijatelji Islama neće moći oskrnaviti svetinje i čast muslimana i život će im biti zaštićen. Rov u džihadu i stanje u kojem se nalazi mudžahid u tom rovu, trebaju nam biti primjer kako treba čuvati svoj jezik u miru. Dakle, čuvanje jezika je Ibnul Kajjim uporedio sa boravkom mudžahida u rovu, a nije to učinio da bi poravnao džihad sa čuvanjem jezika, naprotiv, džihad je najveći i najbolji oblik ispoljavanja pokornosti Allahu subhanehu ve te'ala, ali putem jezika bivaju stvari koje izazivaju srdžbu Uzvišenog Allaha. Ko sačuva jezik, sačuvaće se propasti i zaradiće džennet, kako to kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko mi garantira čuvanje jezika i spolnog organa (od zinaluka), ja mu garantiram džennet." Prenose Buhari i Muslim.

"Kada čovjek osvane, svi se organi tijela pokore jeziku, i govore mu: "Boj se Allaha zbog nas, jer naša sudbina zavisi od tebe, pa ako budeš na ispravnom putu, i mi smo na ispravnom putu, a ako skreneš, i mi smo skrenuli s pravog puta." Prenosi Tirmizi.

Čuvati jezik od lažnog govora i ne čuvati ga kada se treba govoriti istina, to su stvari koje će čovjeka spasiti od Allahove subhanehu ve te'ala, kazne. Ko govori neistinu i podržava smutjnu, on je šejtan koji govori; ko prešućuje istinu, on je nijemi šejtan.

Ljudi će na Sudnjem Danu ući u džehennem samo zbog nečuvanja svojih jezika, kao što je to objašnjeno u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga je Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, upitao: "Zar ćemo mi odgovarati i zbog onoga što govorimo?" "Teško tebi, a zar će ljudi zbog ičeg drugog licima u vatru biti strmoglavljeni, ako ne zbog onoga što su svojim jezicima govorili!- odgovori mu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem." Prenosi Tirmizi.

Imam Ibn Kesir, u svom djelu "El-bidajetu ve En-nihajetu", prenosi događaj Ijjasa ibn Muavije El-Muzenija, koji je bio poznat po svojoj skromnosti i oštroumnosti. Jednog dana je jedan čovjek, u prisustvu Ijjasa, govorio loše o drugom čovjeku. Ijjas ga tada pogleda i upita ga: "Da li si učestvovao u bitkama protiv Bizantinaca?" "Ne", - odgovori mu čovjek. "A da li si učestvovao u bitkama protiv Turaka?" "Ne", - ponovi odgovori čovjek. Tada mu Ijjas reče: "Od tebe su sigurni Bizantinci, Senedi i Turci, a tvoj brat musliman ne može biti siguran od tebe!?" (U vrijeme Ijjasa, Turci do tada nisu primili Islam) Prim. Prev.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da je nabolji musliman onaj od čijeg jezika i ruku se muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u našem svakodnevnom životu, na žalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje braće, ako šta pogrešno kažu ili šta nepravilno učine, da ih odmah "pokose". Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogrešne postupke svoje braće, imaju loše mišljenje o njima, a kada kritikuju (čitaj ogovaraju), jezici su im oštriji od glatke britve. Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da dočekaju neki povod kojeg, na žalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem još dubljih nerazumijevanja i razilaženja među sinovima islamskog ummeta. Na taj način, mi samo pomažemo neprijateljima Islama. Zahvaljujući našoj međusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljače i razne tajne organizacije koje rade protiv Islama, osigurali od našeg otpora i suprostavljanja istim. Zar da i pored svih ovih činjenica napadamo svoju braću u Islamu!?

Jednom je prilikom Ibn Mubarek upitan: "Kako ti uspjeva da sačuvaš sebe od ogovaranja?" Evo kako jedan učenjak i veliki pobožnjak odgovara na ovo pitanje: "Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje, jer su oni najzaslužniji mojih dobrih djela!!" Upravo tako, ogovaranje oduzima čovjeku njegova dobra djela. Onda se nije čuditi Hasanu el-Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je čuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kući i lično bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da će na Sudnjem Danu nadoknaditi to ogovaranje time što će uzeti od njihovih dobrih djela.

Braćo i sestre!

Čuvajmo se jezika i govorimo samo dobro, jer je to ključ spasa. Od Ebu Hurejre radijallahu anhu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne obračajući pažnju na nju, a Allah će ga zbog nje uzdići na visoke stepene; drugi izgovori riječ koja rasrdi Allaha, ne obračajući pažnju na nju, a zbog nje će biti bačen u džehennem." Prenosi Buhari.

Također Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Znate li šta je ogovaranje?" Prisutni rekoše: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli", - rekao je on. "A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?" "Ako bude pri njemu ono što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga", - odgovori on." Prenosi Muslim.

Braćo i sestre!

Prije nego te sejtan natjera da te o nekom neka informacija interesuje,da tudje mahane sazajes,siris sjeti se danas umijesto na stolu za rucak da te ceka pita-grah-corba... da te saceka tijelo mrtvog brata tvoga!!! Dali bi jelo-jela? Neeeee naravno a o tome govore hadisi i ovo nije iz moje glave!

Zato ne treba da te interesuje ko se rastavio a ko ozenio po drugi ili treci put,jeli mu hanuma dzahilka ili neka..ko se posvadao ili ko je obrijao bradu,skinula niqab itd...

Netreba da te se to uopce tice jer ima tvoj jezik umijesto gibeta-ogovaranja i preca posla kao npr.ZIKR-velicanje Allaha Uzvisenog,ima dowa Ja Rabbi uputi tog i tog itd!!!!

Islam nas uči da se međusobno volimo i da jedni druge poštujemo. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je o mu’minima (vjernicima) rekao: "Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruže u bolu sa nesanicom i groznicom." Prenose Buhari i Muslim.

Pravi musliman mora poštediti muslimane od svog jezika i ruku, ako zaista vjeruje u Allaha subhanehu ve te'ala. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati, a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio s jednim tijelom? Kako se organi jednog tijela mogu međusobno napadati? Ko napada svoga brata ili sestru, muslimana ili muslimanku, kao da je napao samog sebe; ko ogovara muslimane, ogovara samog sebe! Prava svojstva vjernika - mu’mina su: "…strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom…" Feth 29 "…prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite…" Ma’ide 54.

http://www.youtube.com/watch?v=kkv_GrT8dxY

http://www.youtube.com/watch?v=bBNsvEsng3A&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LPRjd4aEZL0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=tKhq9wOqdzg&feature=related

 

 

28.04.2012.

Vrijednost i znacaj donosenja salavata ( dowe )…

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 

Vrijednost i znacaj donosenja salavata ( dowe )…

 

Slava i hvala pripadaju Allahu Uzvišenom, salavat i selam na Allahova Poslanika, porodicu njegovu i ashabe sve.


Jedini imperativ koji nam je došao od strane Allaha Uzvišenog u cijem izvršavanju sudjeluje i Allah Uzvišeni je donošenje salavata na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, što svakako ukazuje na važnost i znacaj toga imperativa, ali i vrijednost njegova izvršavanja.
Allah Uzvišeni kaže:
“Uistinu Allah Uzvišeni i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O pravovjerni, donosite i vi na njega salavat i selam.”

Rijec salavat je množina od arapske rijeci salat. U našem jeziku uobicajna je upotreba ove rijeci sa znacenjem u jednini. Tako se kaže uciti, donositi salavat. Ucenje ili donošenje salavata mogli bismo najjednostavnje definisati kao ibadet koji se ubraja u kategoriju spominjanja Allaha Uzvišenog, tj. zikrullaha, kao što je ucenja Kur’ana, izgovaranja tehlîa, tesbîha, tahmîda i drugo i ima posebno mjesto i znacaj.

Podsjeticemo se: zikrullah je spominjanje Allaha Uzvišenog, imperativ koji se odnosi na sve vjernike i koji nije ogranicen preduvjetima kao što su vrijeme, prostor ili kolicina.


Allah Uzvišeni kaže: “O vjernici, cesto i mnogo Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navece Ga velicajte.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: “Ljudi, Allah ima grupe meleka koje se svracaju i zaustavljaju na mjestima gdje se Allah spominje i zikr cini na Zemlji, pa se odmorite u džennetskim bašcama.” Pitali su: “A gdje su džennetske bašce?” Odgovorio je: “Mjesta spominjanja (Allaha Uzvišenog). Izlazite pocetkom dana i krajem dana (tj.osvicite i omrkavajte) u spominjanju Allaha i sami sebe podsjecajte na Njega.  Ko bi volio da zna na kakvom je mjestu kod Allaha neka pogleda na kakavom je mjestu kod njega Allah. Allah, uistinu, postavlja roba u odnosu na Sebe ondje gdje Njega rob postavlja u odnosu na sebe.”


U Kur’anu i hadisu može se evidentirati sedam vrsta salavata:


*Salavat Allaha Uzvišenog na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme,

*Salavat Allaha Uzvišenog na vjernike (mu’minun),

*Salavat meleka na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme

*Salavat meleka na vjernike,

*Salavat Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, na/za vjernike,

*Salavat vjernika kao obavljanje salata, tj. namaza i

*Salavat vjernika na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme

Defincija i analiza svake vrste pojedinacno bila bi isuviše duga, pa cemo, ukratko, s dozvolom Allaha Uzvišenog, kroz dostupnu nam literaturu pokušati definisati navedene vrste salavata, a posljednju vrstu cemo i analizirati.

Salavat Allaha Uzvišenog na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme:
Ova vrsta je evidentirana u citiranom ajetu sure El'Ahzab. Ebul Alije, radijallahu anhu, poznati muffesir iz generacije tabiina ovako je definiše: “Allahov salavat je Njegova pohvala (senâuhu) na Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kod meleka. Hafiz Es Sehavi kaže: “Intencija ovoga ajeta je da Allah Uzvišeni obavijesti Svoje robove o položaju Njegova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, u najodabranijoj eliti (el'meleul'e’ala), tj. da ga On hvali kod bliskih meleka, a i da meleki donese salavat na njega, zatim nareduje stanovnicima nižeg svijeta da donose salavat i selam na njega kako bi se objedinile pohvale stanovnika višeg i nižeg svijeta.” Po predaji od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, znacenje salavata Allaha Uzvišenog je “milost (rahmet).”

Medutim, Ibn Hadžer el'Askalani kaže da je to milost vezana za uzdizanje, ukazivanje pocati, poštivanja (ta’zîm). Ibn Kesir i drugi mufessiri navode predaju od Ata ibn Ebi Rebbaha, takoder mufessira iz generacije tabina, da je rekao: “Salavat Allaha Uzvišenog glasi: ’Subbuhun, Kuddusun - Moja milost (rahmet) pretekla je Moju srdžbu.’.”

 

Salavat Allaha Uzvišenog na vjernike (mu'minun)


Ova vrsta je evidentirana 157. ajetom sure El'Bekare: “To su oni na kojima su salavati od Gospodara njihova i milost…” i 43. ajetom sure el'Ahzab: “On na vas salavat donosi, a i meleki Njegovi da bi vas On iz tmina na svjetlo izveo…”, a i brojnim hadisima, koje cemo kasnije citirati iz kojih se jasno vidi da Allah Uzvišeni donosi salavat na onoga ko donosi salavat na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Mufessiri kažu da je znacenje i ove vrste salavata pohvala Allaha Uzvišenog na doticnog roba i Njegova milost prema njemu, ali posebnom znacenju milosti prema Njegovim robovima vjernicima, kako se i završava ovaj ajet: “A prema vjernicima On je Premilostiv (Rahîm). Salavat je vid milosti Allaha Uzvišenog ogranicen iskljucivo na poslanike, vjerovjesnike, odabrane robove i pravovjernike (el'mu’minun).


Salavat meleka na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme.


Evidentiran je 56. ajetom sure El'Ahzab od strane islamskih ucenjaka definisan kao dova meleka za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, tj. njihovo traženje posebne milosti za njega u znacenju uzdizanja, ukazivanja pocasti i poštivanja (ta’zîm) Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Ibn Abbas kaže da rijeci Allaha Uzvišenog “donose salavat na njega” znace “traže bereket za njega (juberrikune)”

 

Salavat meleka na vjernike


Evidentiran je 43. ajetom sure El'Ahzab “On na vas salavat donosi, a i meleki Njegovi” i hadisom: “Meleki neprestano donose salavat na onoga koji donosi salavat na mene, pa neka to rob umanji ili uveca.”

Definisan je kao traženje oprosta za vjernike, pa je naše ucenje salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, meleksko traženje oprosta za nas. Allah Uzvišeni kaže: “Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega velicaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošcu i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sacuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obecao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, i one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela– Ti si mu se smilovao, a to ce, zaista, veliki uspjeh biti!”


Salavat Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, na/za vjernike:


Allah Uzvišeni kaže: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove salavate (salavatir'Resul) zasluže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah ce ih sigurno milošcu Svojom obasuti, jer Allah prašta i samilostan je.” i “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime ocistiš i blagoslovljenim ih uciniš, i donesi salavat njih, salavat tvoja ce ih sigurno smiriti. – A Allah sve cuje i sve zna.”

Abdullah ibn Ebi Evfa kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, bi na ljude koji su donosili zekat donosio salavat. Kada je moj babo donio zekat rekao je: “Allahu, donesi salavat na porodicu Ebu Evfaovu.”  Džabir ibn Abdullah prenosi da je neka žena zatražila od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme: “Donesi salavat na mene i muža mog.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je odgovrio: “Allah donio salavat na tebe i na muža tvog.

Salavat Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, na vjenike je dova Allahu Uzvišenom onima koji su je dostojni. Ashab Huzejfe, radijallahu anhu, kaže da se dova/salavat Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve selleme, za nekog covjeka, proteže i na njegovo dijete i dijete njegovog dijeteta, tj. unuce.


Salavat vjernika kao obavljanje salata, tj. namaza:


Ova vrsta salavata je jasno evidentirana u Kur’anu i hadisu, a definisana je kao cin koji se sastoji od kijama, rukua, sedždi i dr.


Salavat vjernika na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme:


Ovaj salavat je evidentiran kao imperativ od strane Allaha Uzvišenog, u 56. ajetu sure El'Ahzab: “O pravovjerni, donosite i vi na Njega salavat”. Definisan je kao dova od strane vjernika za Allahaova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u znacenju da mu Allah Uzvišeni ukaže i daruje posebnu milost u znacenju uzdizanja, ukazivanja pocasti i poštivanja (ta’zîm) kakva nikome nije darovana od prethodnih poslanika, alejhimus selam.


Ako bi neko postavio pitanje: “Zar je potrebno uciti dovu i tražiti bilo kakvu milost i odabranost za onoga koji je milost svim svjetovima, koga je Allah Uzvišeni odabrao, dao mu prednosti nad svima drugim odabranicima i ukazao mu pocasti od stvaranja, preko radanja, cjelokupnog životnog puta, položaja na Sudnjem danu, u Džennetu, itd.”,

odgovor bi glasio: “Da, i to prema hadisu: “Nikoga nece uvesti u džennet njegova djela.” Ashabi su pitali: “Zar ni tebe, Allahov Poslanice?” Odgovorio je: “Ne, ni mene, osim da me Allah obaspe i pokrije izobiljem i milošcu. Budite umjereni, ali ustrajni. Nastojite da bude što bliže onome što je ispravno i neka niko od vas ne priželjkuje smrt, jer ako je dobri možda ce još više uciniti dobra, a ako je loš možda ce ostaviti grijehe i pokajati se.”

“Budite umjereni, ali ustrajni, nastojte da bude što bliže onome što je ispravno i budite ozareni, jer nikoga u Džennet nece uvesti njegova djela.” Ashabi su pitali:: “Zar ni tebe, Allahov Poslanice?” Odgovorio je: “Ne, ni mene, osim da me Allah obaspe i pokrije milošcu od Sebe. Znajte da je Allahu najmilije djelo ono na kome se je ustrajno, makar bilo i malo.”

Nakon što smo definisali ovaj imeprativ u svim njegovim kategorijama važnost koju ima nalaže nam da ga u potpunosti i analiziramo.



Imperativ


Jedini imperativ koji nam je došao od strane Allaha. Uzvišenog u cijem izvršavanju sudjeluje i Allah Uzvišeni jeste donošenje salavata na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, što svakako ukazuje na važnost i znacaj toga imperativa, ali i vrijednost njegova izvršavanja. Na narednim stranicama pokušacemo dati odgovor na pitanje kako, u kojoj mjeri, i kada se on izvšava. Zatim kakav smisao i koje znacenje ima njegovo izvršavanje. No, prije toga citiracemo neke predaje koje govore o njegovoj vrijednosti.


Kako donositi salavat?


Donijeti salavat na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, makar jedan puta u životu, stroga je dužnost (fard), shodno ovom kur’anskom imperativu. Pored toga možemo govoriti o donošenju salavata u namazu i van namza.

U namazu na posljednjem sjedenju, po šafijskom mezhebu, obavezno (vadžib) je donjieti salavat i ukoliko je salavat izostavljen namaz je neispravan, za razliku od drugih mezheba, po kojima je to prtivrdeni sunnet.. Cak, po jednom mišljenju u šafijskom mezhebu obavezno je donijeti salavat i na porodicu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. Po drugima, donijeti salavat na njegovu porodicu je u kategoriji sunneta, jer je to utvrdeno praksom Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.

 

Uzvišeni Allah obavijestio nas je u plemenitoj Knjizi da On i Njegovi meleki donose salavat na Vjesnika, Opominjača, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i naredio je, slavljen i uzvišen On je, vjernicima da donose salavat i selam na njega. Kaže Uzvišeni: "Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!" (El-Ahzab, 56.)

Rekao je Ebul-Alijeh: "Salavat Uzvišenog Allaha je Njegova pohvala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod meleka, dok je salavat meleka dova."

Prenosi se od Sufjana es-Sevrija i od još nekih učenjaka da su rekli: "Gospodarov salavat je milost, a salavat meleka je traženje oprosta."

Rekao je Es-Sem'ani: "Salavat od Allaha je u značenju milosti i oprosta, a od meleka i vjernika u značenju dove."

K'ab b. 'Udžra kaže: "Rečeno je: 'O Allahov Poslaniče! Poznato nam je da trebamo donositi salavat na tebe, ali kako ćemo to raditi?' Rekao je: 'Recite: Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin kema sallejte 'ala ali Ibrahime, inneke hamidun medžid.
Allahume barik 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin kema barekte 'ala ali Ibrahime. Inneke hamidun medžid – Gospodaru moj, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahimovu porodicu! Ti si, doista, Svehvaljeni, Vječni! Gospodaru moj, učini bereketnim Muhammeda i njegovu porodicu kao što si bereketnom učinio Ibrahimovu porodicu! Ti si, doista, Svehvaljeni, Vječni!'" (Buhari)



Vrijednosti donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Preneseni su mnogi sahih/vjerodostojni i hasen/dobri hadisi o vrijednostima donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a neki od njih su:

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset." (Muslim)

Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset salavata, poništiti mu deset loših djela i uzdići ga za deset deredža." (Ahmed, Nesai, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Od Abdullaha b. Amra b. El-'Asa, radijallahu anhuma, prenosi se da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Kada čujete mujezina, ponavljajte riječi za njim, zatim salavat na mene donesite, jer doista, ko na mene donese salavat, Allah na njega donese deset (salavata). Potom, molite za mene El-Vesile, to je posebno mjesto u Džennetu, koje neće biti dodijeljeno nikom drugom osim jednom Allahovom robu, pa se nadam da ću to biti ja. Pa ko za mene bude molio El-Vesile od Allaha, šefat za njega bit će mi dopušten!" (Muslim)

Od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Povećajte donošenje salavata na mene tokom petka, jer on je znamenit, svjedoče mu meleki. Doista, niko neće donijeti salavat na mene a da mi se njegov salavat neće dostaviti čim se odvoji od njega.' Rekao sam: 'I poslije smrti?' Pa reče: 'Doista je Allah zabranio zemlji da jede tijela poslanika.'" (Ibn Madže)

Od Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Povećajte donošenje salavata na mene petkom. Doista, meni se svakog petka izlažu salavati mog ummeta, pa ko od njih bude najviše donosio salavat na mene bit će mi najbliži." (El-Bejheki, Albani ga je ocijenio dobrim)

Od Husejna, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Škrt je onaj pred kim se spomenem a on ne donese salavat na mene." (Nesai, Albani ga je ocijenio sahihom)

U predaji koja se završava na Omeru b. El-Hattabu, radijallahu anhu, kaže se: "Doista dova bude zaustavljena između nebesa i Zemlje i ne uspinje se od nje ništa dok ne doneseš salavat na svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Tirmizi, Albani ga je na osnovu drugih hadisa ocijenio sahihom)


Koristi i plodovi salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem


Pored ovog nedvosmislenog kur’anskog imperativa bezbrojni su hadisi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u kojima nas on bodri i podstice da što više donosimo salavate na njega. Citrat cemo samo neke:


*“Najpreci ljudi na Kijametskom danu su mi oni koji najviše donose salavate na mene.”

*“Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset.”

*“Ko donese na mene jedan salavat Allah, za taj jedan, donese na njega deset i upiše mu deset dobrih djela (hasenata).”

*“Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata i umanji mu deset grijeha (hatiata).”

*“Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata, umanji mu se deset grijeha i podigne deset stepeni (deredžat).”

*“Meleki neprestano donose salavat na onoga koji donosi salavat na mene, pa neka to rob umanji ili uveca.”

*“Mnogo i cesto donosite salavat na mene, jer je vaš salavat na mene oprost za vaše grijehe.”

*“Ponižen i osramocen bio covjek kod koga se ja spomenem, a on ne donsese salavat na mene; ponižen i osramocen bio covjek koji doceka ramazan, pa mu prode prije nego mu se oprosti; ponižen i osramocen bio covjek kod kojeg roditelji docekaju starost, a ne uvedu ga u Džennet.”


Jedan ashab je pitao: “Allahov Poslanice, šta misliš, ako bih ja sve svoje dove zamijenio donošenjem salavata na tebe?” Odgovorio je: “Tada ce ti Allah Slavljeni i Uzvišeni biti dovoljan za ono što te brine od tvoga dunjaluka i tvoga ahireta.”


1 - povinovanje Allahovoj naredbi;

2 - blizina Poslaniku na Sudnjem danu. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Najbliži meni na Sudnjem danu bit će su oni koji budu najviše na mene salavat donosili." (Tirmizi, hadis je hasen – sahih);

3 - postizanje deset salavata od Allaha za onoga koji donese jedan salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem;

4 - uzdiže se za deset stepeni;

5 - piše mu se deset dobrih djela;

6 - briše mu se deset loših djela;

7 - daje nadu u uslišavanje dove kada se prije i poslije nje donese salavat;

8 - salavat je sebeb Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, šefata na Sudnjem danu;

9 - on je uzrok opraštanja grijeha;

10 - njime se od osobe otklanja ime škrca, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Škrt je onaj pred kim se spomenem a on ne donese salavat na mene." (Nesai, Albani ga je ocijenio sahihom);

11 - on vodi onog ko ga izgovara na put ka Džennetu, a onog ko ostavi njegovo izgovaranje udaljava od tog puta;

12 - on je razlog dostavljanja imena onoga ko ga izgovara i njegovog spominjanja kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem;

13 - sebeb je salavata meleka na onoga ko ga izgovara;

14 - zauzima mjesto sadake za nevoljnika;

15 - sebeb je obveseljavanja roba Džennetom prije njegove smrti;

16 - salavat je zekat i čišćenje za onoga ko ga izgovara;

17 - sebeb je Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, odgovora onome ko donese salavat i selam na njega;

18 - sebeb je ljubavi, onog koji donosi salavat, prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem;

19 - sebeb je Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, ljubavi prema onome ko donosi salavat na njega;

20 – dovodi do postizanja bereketa za onog ko ga izgovara,

21 – uzrok je postizanja Allahove, subhanehu ve te'ala, milosti;

22 - sebeb je čovjekove upute i živosti njegovog srca.

Doista su koristi i plodovi salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mnogobrojni, a ovo što smo spomenuli je dovoljno za onoga ko želi da se okoristi i bude nagrađen.

Van namza salavate možemo uciti kao poseban ibadet, tj. jedan vid zikrullaha – spominjanja Allaha Uzvišenog, kako je vec ranije istaknuto, ili ih donositi prilikom spomena Poslanikova imena, sallallahu alejhi ve selleme.


Van namaza, u formi ibadeta, salavat donosimo na nacin kojim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, poducio ashabe.

Jednu od tih svi poznajemo, jer to ucimo u namazu na posljednjem sjedenju poslije “Et tehijjatu”. U literaturi je taj salavat poznatkao “salati ibrahimijja”. Pored toga, zabilježene su i druge forme donošenja salavata od samog Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, sa neznatnim razlikama i proširenjima u odnosu na spomenuti salavat, kao što je spominjanje supruga (ve ezvadžihi ummehatil mu’minin), potomstva (zurrijjetihi) i najuže porodice (ehli bejtihi).

Ibni Kesir u svome Tefsiru bilježi ralicite forme salavata od: hazreti Alijje, Abdullaha ibn Abbasa i Abdullaha ibn Mes’uda. Postoje brojne zbirke razlicitih autora u kojima su sabrane razne forme i vidovi izražavanja salavata, koji su sacuvani od ashaba, tabina, etbai tabiina, prvih generacija (selefi saliha) i drugih islamskih velikana i autoriteta. Najpopularnije djelo takve vrste je poznati “Delailul hajrati”, šejha Sulejmana el Džezulija koje se uci svakodnevno širom islamskog svijeta. Dosada su napisane desetine komentara na to djelo. Kao i u drugim ibadetima, treba nastojati svu svoju snagu i pažnju usmjeriti i skoncentrisati na ono što se uci.

Van namaza, prilikom spomena Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, najjednostavniji nacin donošenja salavata je da kažemo alejhis selam, ili alejhis salatu ve ses selam. To cemo reci i prilikom spomena drugih Allahovih poslanika i vjerovjesnika, ukoliko ih spominjemo pojednicano, ili alejhimus selam, ukoliko ih spominjemo skupno.

Potpuniji nacin je da kažemo sallallahu alejhi ve selleme, kako je manje-više uobicajno u literaturi i konverzaciji širom islamskog svijeta. Još potpuniji nacin je da se spomene i porodica, tj. da kažemo sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, što je takoder zastupljeno u literaturi i u govoru, u slucaju nekih autora i govrnika više, a u slucaju drugih – manje. Ranije smo spomenuli da je to obligatna dužnost (vadžib) po šafijskom mezhebu. U 19 razlicitih predaja zabilježenih u hadiskim zbirkama o nacinu donošenja salavata, u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, odgovrajuci na upit ashaba kako se donose salavati na njega, osim sebe spomenuo je i svoju porodicu, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. U nekim predajama, kazali smo da se spominju i njegove supruge, majke vjernika, njegova uža porodica i njegovo potomstvo.

Salavat na ashabe nije zabilježen u ovim predajama, ali možemo kazati da za to nema utemeljenja, jer salavat je dova. Ako je iko zaslužan da bude spomenut, nakon porodice Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme, u ovom kratkom salavatu koji se donosi prilikom spomena njegova imena onda su to njegovi ashabi, radijallahu anhum. Možemo zakljuciti da bi van namaza, a prilikom spomena njegova, imena najpotpunij nacin bio da kažemo: sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme.

 Gospodaru naš, neka je salavat i selam na Tvog roba i Poslanika, našeg vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i na sve njegove ashabe.

 

27.04.2012.

"Djela se cijene (nagraduju) samo prema nijjetima (namjerama)’’

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

"Djela se cijene (nagraduju) samo prema nijjetima (namjerama)’’

 

Poslanikove, s.a.v.s. rijeci: "Djela se cijene samo prema namjeri" znace da ce djela biti primljena i nagradena shodno namjeri s kojoj su uradena. Djela mogu biti uradena radi Allaha, dž.š. ili radi nekog drugog. Ako budu uradena radi Allaha, dž.š. bice primljena, a ako budu uradena radi nekog drugog bice odbijena. 


Prenosi se od emira pravovjernih, Ebu Hafse, Omera ibnu-l-Hataba, r.a. da je rekao: "Cuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže: "Djela se cijene (nagraduju) samo prema nijetima (namjerama), i svakome pripada samo ono što naumi. Pa cija hidžra bude Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Poslaniku. A cija hidžra bude radi toga da postigne nešto od dunjaluka, ili radi žene da se njome oženi, njegova hidžra je radi onoga za što ju je naumio." (Buharija i Muslim)

 

Ovaj hadis je jedan od najvažnijih hadisa u Islamu, on je osnova vjere i oko njega se krece vecina islamskih propisa. Kaže Ebu Davud: "Ovaj hadis predstavlja polovinu Islama, jer vjeru cini ili vanjska forma, što predstavlja djelo, ili unutrašnja što predstavlja namjeru. Kaže Imam Ahmed i Šafija: "U ovaj hadis (djela su prema namjeri) ulazi trecina znanja, a razlog toga je što covjek zaraduje djela srcem, jezikom i fizickim organima, a nijjet srcem je jedna od te tri vrste." Takoder, Imam Ahmed kaže: "Islam se temelji na tri hadisa , hadis Omera, r.a.: "Djela se cijene prema nijjetima", hadis Aiše, r.a.: "Ko uvede u Islam ono što nije od njega, bice mu odbijeno", i hadis Nu'mana ibn Bešira: "Halal je jasan i haram je jasan, i izmedu njih su sumnjive stvari…" Mnogi islamski ucenjaci su zapocinjali svoje knjige ovim hadisom da bi sebe i citaoce podstakli na iskrenost i ispravnost nijjeta. Jedan od tih je i Imam Buharija koji je zapoceo svoj "Sahih" ovim hadisom.

 

POVOD HADISA

Neki hadiski ucenjaci smatraju da je povod hadisa slucaj kada je jedan covjek ucinio hidžru s namjerom da se oženi ženom koja se zvala Ummu Kajs, a za dokaz uzimaju predaju od Ibn Mesu'da, r.a. koju bilježi Taberani u svom djelu "El-Mu'džemul-Kebir" u kojoj stoji: "Medu nama je bio covjek koji je zaprosio ženu po imenu Ummu Kajs, pa ga je odbila dok ne ucini hidžru. On je ucinio hidžru i oženio se njome, pa smo ga zvali Muhadžir Ummu Kajs."

 

Razlog zbog kojeg ucenjaci hadisa tragaju za povodima jeste što se hadis ne može u potpunosti i ispravno shavatiti bez njegovog povoda.

 

ISKRENOST I ISPRAVNOST

 

Poslanikove, s.a.v.s. rijeci: "Djela se cijene samo prema namjeri" znace da ce djela biti primljena i nagradena shodno namjeri s kojoj su uradena. Djela mogu biti uradena radi Allaha, dž.š. ili radi nekog drugog. Ako budu uradena radi Allaha, dž.š. bice primljena, a ako budu uradena radi nekog drugog bice odbijena. Nijjet je uglavnom vezan za šerijatska djela kao što su namaz, post, zekat i ostali ibadeti.

 

Da bi djela bila primljena kod Allaha neophodno je da ispune dva uvjeta. Prvi: da budu uradena sa ihlasom (iskrenim nijjetom), drugi: "da budu u skladu sa Šerijatom. Prvi uvjet potvrduje hadis od Omera, r.a.: "Djela se cijene samo prema namjerama…" a drugi uvjet hadis od Aiše, r.a.: "Ko uvede u ovu našu stvar (Islam) ono što nije od nje, bice mu odbijeno" tj. ako ne bude djelo u skladu s Kur'anom i Sunnetom. Šejtan neprestano nastoji da pokvari covjekov nijjet jer mu time kvari i djelo, a ako mu pokvari djelo, napustio ga je. Za primjer cemo uzeti namaz. Ako covjek klanja s namjerom da ga drugi vide, od svog namaza nema ništa kod Allaha, dž.š. Zbog toga je neophodno da covjek neprestano preispitiva svoj nijjet i to prije svakog djela.

 

Kaže Sufjan es-Sevri: "Ništa mi nije bilo teže da lijecim od mog nijjeta, jer se nijjet prevrce." Kaže Jusuf ibn Esbat: "Cišcenje nijjeta od onoga što ga kvari teže je covjeku od dugotrajne marljivosti."

 

Poslanikove, s.a.v.s. rijeci: "I svakom pripada samo ono što naumi", upucuju na to da covjek koji ima namjeru da ucini dobro djelo, imace za njega nagradu bez obzira ucinio ga ili ne, ako mu se isprijecio opravdani šerijatski razlog, kao što su bolest, smrt i slicno tome. Ovo potvrduju mnogobrojni hadisi, a u jednom od njih kaže Poslanik , s.a.v.s.: "Covjek kome je Allah dž.š. dao imetak i znanje, pa on radi sa svojim imetkom po znanju i udjeljuje ga tamo gdje je obavezan i covjek kome je Allah dž.š. dao znanje, ali mu nije dao imetak i on govori: "Kada bih imao imetak poput imetka onog covjeka, radio bih sa njim isto što i on," imaju istu nagradu." (Ibn Madže i Ahmed)

 

Poslanikove, s.a.v.s. rijeci: "A cija hidžra bude radi toga da postigne nešto od dunjaluka, ili radi žene da se njome oženi, njegova hidžra je radi onoga za što ju je naumio", upucuju na jedno šerijatsko pravilo koje kaže da ce covjek imati od svoga djela ono što je njime namjeravao i tražio, bez obzira bilo to dobro ili zlo. Kaže Uzvišeni Allah: "Ko želi nagradu na ovome svijetu, dacemo mu je, a ko želi nagradu na Ahiretu, dacemo mu je, i zahvalne cemo sigurno nagraditi." (Prijevod znacenja - Ali 'Imran, 145.) U ovom hadisu Allahov Poslanik navodi kao primjer hidžru, ali je jasno da u ovo pravilo ulaze i sva druga djela. Ispravnost ovih djela zavisi od ispravnosti nijjeta (namjere). Allahov Poslanik, s.a.v.s. ukazuje da se hidžre razlikuju s obzirom na namjeru, pa ko ucini hidžru iz ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, iz želje da nauci Allahovu vjeru i da izvršava njene propise, nakon što to nije bio u mogucnosti, on je istinski muhadžir Allahu i Njegovom Poslaniku. A ko ucini hidžru da bi postigao nešto od dunjaluckih dobara i ljepota, od svoje hidžre ce imati samo ono što je tražio, a na ahiretu nece imati nagrade. Svrha nijjeta je da razdvoji ibadete od obicaja, naprimjer: "Suzdržavanje od jela i pica može biti s namjerom uljepšavanja covjekovog tijela ili zbog nemoci da jede, a može biti i zbog ostavljanja prohtjeva radi Allaha dž.š.. Zbog toga je za šerijatski post (radi Allaha dž.š.) potreban nijjet da ga razdvoji od obicnog gladovanja kojim se ne želi Allahovo zadovoljstvo.

 

IZGOVARANJE NIJJETA

 

Izgovaranje nijjeta jezikom je novotarija i pokudeno djelo, zbog toga što nema šerijatske osnove ni u Kur'anu ni u sunnetu, i zbog toga što je osnova u ibadetima zabrana, tj. covjeku nije dozvoljeno da cini bilo kakav ibadet, ako za njega ne postoji naredba u Kur'anu ili sunnetu. Kaže Džemaludin, Sulejman ibn Omer eš-Šafi: "Izgovaranje nijjeta naglas i ucenje naglas za imamom nije od sunneta, nego je pokudeno djelo, a ako se time ometaju klanjaci, onda je haram. Ko kaže da je izgovaranje nijjeta od sunneta, pogriješio je, i nije dozvoljeno ni njemu ni bilo kom drugom da govori o Allahovoj veri bez znanja (El-Ea'lam, 3/194.)

 

Kaže Alaudin el-Afan: "Dizanje glasa pri nijjetu uz ometanje klanjaca je zabranjeno po jednoglasnom stavu uleme (idžma'u), a ako ne ometa klanjace, onda je novotarija. Ako time namjerava da ga vide i cuju ljudi, onda je zabranjeno iz dva razloga i spada u veliki grijeh (…) Izgovaranje nijjeta jezikom nije prenešeno ni od Allahovog Poslanika niti od njegovih ashaba, niti od islamskih ucenjaka koji ga slijede" (Medžmeatu Er-Resail-El-Kubra 1/254.)

 

ZA TROŠENJE NA SVOJU PORODICU IMA NAGRADA

 

Kod ucenjaka usuli-fikha mubah (dozvoljena stvar) je ono za što pocinilac nece biti ni nagraden ni kažnjen, medutim ako dozvoljeno djelo bude propraceno dobrim nijjetom, tada pocinilac ima nagradu za to djelo. Tako, onaj ko jede i pije s namjerom da ojaca za ibadete, ima za to nagradu, kao i onaj ko privreduje da ne bi prosio i tražio od ljudi vec da troši na svoju porodicu.

 

Kaže Sujuti: "Od najboljih dokaza onih koji smatraju da covjek ima nagradu i za dozvoljena djela i obicaje ako su popracena dobrim nijjetom, su rijeci Poslanika, s.a.v.s." i svakome pripada samo ono što je namjerio." Ako pocinilac tim djelom namjerava da se duhovno približi Allahu, ima nagradu, a ako ne namjerava, onda nema nagrade"(Šerh Sujuti ala Nesai).

 

Drugi dokaz su, takoder, rijeci Allahovog Poslanika: "… Allahov Poslanice" -pitaše- "Ako neko od nas izvršava svoju prirodnu potrebu (odnos sa ženom), imali za to nagradu? Rece: "Šta mislite ako bi ispunio potrebu na nedozvoljen nacin, zar ne bi za to imao grijeh? Isto tako, ako je ispuni na halal nacin, imace nagradu." (Muslim i Ahmed).

 

Medutim, dozvoljena djela i postupci (jedenje, stajanje, oblacenje i slicno), nisu u osnovi djela pokornosti, Allahov Poslanik, s.a.v.s. nije dozvolio Ebu Israilu da stoji na suncu. Upitao je o razlogu njegovog stajanja, pa mu rekoše: "To je Ebu Israil, zavjetovao se da ce stajati, i da nece stajati i skloniti se u hlad i da ce postiti i da nece govoriti. Na to Poslanik, s.a.v.s. rece: "Naredite mu da govori i neka se skloni u hlad i neka sjedne i neka dovrši post." (Buharija)

 

U hadisu "Djela su prema namjerama" je dokaz da nijjet ulazi u iman, jer je nijjet djelo srca, a iman (vjerovanje) kod ehli sunneta je; potvrdivanje srcem, izgovaranje jezikom i potvrda djelom.

 

2). U hadisu je, takoder, pouka za muslimana da se prije svakog djela upozna o propisu za to djelo: Da li ima osnove u Šerijatu ili ne, da li je vadžib ili mustehab?, jer ako djelo nije popraceno nijjetom, ne koristi.

 

3). Hadis upucuje da je nijjet uvjet u djelima pokornosti, jer ona djela koja su ucinjena bez nijjeta, nece biti primljena.

Gospodaru nas ucini da svaka nasa rijec i svako nase djelo bude samo za radi Tebe i Tvoga zadovoljstva-Amin!
26.04.2012.

Doista je najbolja dova ‚’’el hamdu lillah !’’

Bismillahir-Rahmanir-Rahim- بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Doista je najbolja dova ‚’’el hamdu lillah !’’

Džabir b. Abdullah r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Doista je najbolja dova - el-hamdu lillah, dok je najbolji zikr - la ilahe illallah.“ (Hasen-Sahih. Tirmizi 9/325., Nesa'i, 'Amelul-jevmi vel-lejleh, str.840-841., Ibnu Madždžeh, br.3800., Ibnu Hibban, str.578., Ebu Hatim, Hakim u Mustedreku)

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: Dova je između ostalog i spomen i prisjećanje na Allaha dž.š., (zikrun lil-med'uvv), jer u sebi sadrži potraživanje od Njega uz pohvale na Njega, putem Njegovih imena i svojstava, tako da je dova zikr i nešto veće od njega, isto kao što je i zikr nazvan dovom, zbog toga što sadrži u sebi potraživanje (taleb), shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji je rekao: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah““.

Riječ „el-hamdulillahi“ (hvala-zahvala), je nazvana dovom, i ako označava suštu zahvalnost i pohvalu, zbog toga što zahvala u sebi sadrži ljubav i pohvalu, a ljubav je najveća vrsta potraživanja kod voljenog. Onaj koji hvali (el-hamid el-talib), traži svog' voljenog, i on je najpreči da se nazove dovadžijom (da'ijom), za razliku od samog molitelja (el-sa'il el-talib), koji traži kod svoga Gospodara neku potrebu... Hvala i pohvala sadrže u sebi najveću molbu – molbu onoga koji voli, i to je prava dova, i ono zaslužuje to ime prije svih ostalih dova koje su manjeg ranga od ovog. Cilj je naznačiti to da i dova i zikr jedno drugo sadrže u sebi, i jedno u drugo spadaju.“ (Pogledaj: el-Tefsir el-Kajjim, 1/385.; Beda'i'ul-Feva'id, 3/521.; Medžmu'ul-Fetava, 15/19.)

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., u komentaru ajeta: „I njihova zadnja dova će biti: el-hamdu lillahi rabbil-'alemin“ (Junus, 10.) - kaže: „Riječ el-da'ava, spomenuta u ovom ajetu, znači el-du'a tj. označava i pohvale kao što označava i potraživanje, kao što se kaže u hadisu: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillahi rabbil-'alemin“. Ovo su riječi dove pohvale i zikra, kojima će Allah dž.š., nadahnuti džennetlije u džennetu.“ (Pogledaj: Hadijel-Ervah ila Biladil-Efrah, 1/293.)

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Poslanički zikrovi sadrže u sebi: pohvalu na Allaha dž.š., dovu i potraživanje, kako je to naznačeno u hadisu: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah“.“ (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 2/434.)

Imam Ebu Omer el-Nimri rhm., u komentaru hadisa: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah“ - kaže: „Zikr je dova - shodno razumjevanju uleme, kojeg temelje na hadisu Husejna b. el-Hasena el-Mervezija rhm., koji kaže: Pitao sam jednoga dana Sufjana b. 'Ujejnu: Šta je Poslanik s.a.w.s., najviše učio na Arefatu – pa reče: La ilahe illallah, subhanallah, el-hamdu lillah, Allahu ekber ve lillahil-hamd. Rekoh: To je sve bio zikr i pohvala bez ikakve dove!? Odgovori mu: Zar nisi čuo za riječi Allaha dž.š., koji kaže: „Ako se rob Moj zauzme hvaljenjem Mnome nad moljenjem Meni – podaću mu najbolje što se može dati moliteljima!“ (Hadis Kudsi. Tirmizi, Bezzar, Abdurrezzak, Bejheki, Ebu Nu'ajm el-Asbehani) Reče: Čuo sam; tu predaju si mi ti pričao, o Ebu Muhammede, od Mensura od Malika b. el-Harisa (el-Huvejrisa).“ (Pogledaj: el-Temhid li-ma fil-Muvetta' minel-me'ani vel-esanid, 6/44.)

Imam el-Alusi rhm., kaže: „Riječ „el-Hamdu“ (hvala-zahvala), svojim značenjem (tarikul-kinaje vel-ta'arid), ukazuje na dovu i molbu.“ (Pogledaj: Ruhul-Me'ani, 13/37.)

Imam el-Adžluni rhm., u komentaru hadisa: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah“ - kaže: „El-hamdu lillah s početka dove i na kraju dove. Ovo je rekao Ibnu Hadžer u djelu el-Fetava el-Hadisijja.“ (Pogledaj: Kešful-Hafa', 1/152.)

Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Znaj da je najodabranije i najispravnije mišljenje, kod meritorne uleme, taj da je učenje Kur'ana bolje od samoga tesbiha ili tehlila i ostalih zikrova, o čemu nam govore brojni dokazi, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: el-Tibjan fi Adabi Hameletil-Kur'an, 1/10.)

Se'id b. 'Ali b. Vehf el-Kahtani kaže: „El-hamdu lillahi“ je najvrijednija dova, jer je dova jedna vrsta zikra i veličanja Allaha dž.š., koja označava i traženje od njega, što „el-hamdu lillah“ u sebi sadrži. Ko se Allahu dž.š., zahvaljuje na ni'imetima, ta njegova hvala iziskuje novo Božije davanje.“ (Pogledaj: Šerhu Hisnil-Muslim, 1/275.)

Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., u komentaru hadisa: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah“; i: „Ako se rob Moj zauzme hvaljenjem Mnome nad moljenjem Meni – podaću mu najbolje što se može dati moliteljima!“; i: “Hvala (el-hamdu), je glava zahvalnosti (el-šukr), a Allahu nije zahvalan rob koji Ga ne hvali!“ (Abdurrezzak, Bejheki) - kaže: „Riječ „el-hamdu“ postiže sve ciljeve dove, pa je zbog toga i metaforično nazvana dovom. Suština dove je traženje blagodati, dok je zahvalnost Allahu dž.š., garant dobijanja Njegovih blagodati, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Ako budete zahvalni još više će vam se dati!““ (Pogledaj: Mesabihul-Tenvir 'ala Sahih el-Džami' el-Sagir, 2/24.)

Ebu Malik el-Eš'ari r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Čistoća je dio vjere, a „el-hamdu lillah“ puni Mizan-Vagu; subhanallah i el-hamdulillah zajedno ispunjavaju sve što je između nebesa i zemlje. Namaz je svjetlo, sadaka je dokaz, sabur je blistavost, a Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek trguje, pa prodadne svoju dušu i oslobodi je ili je zarobi!“ (Muslim, br.223., Tirmizi, br.3517., Nesa'i, br.2437.)

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Ove vrijednosti, i njima slične, one se odnose na pobožne ljude, čiste od teških grijeha i kriminala, dok oni koji istrajavaju na svojim strastima i nepravedno krše harame i propise Allahove vjere – takvi se ne mogu usporediti s pobožnim i bogobojaznim ljudima, o čemu nam, kao potvrda navedenom, govore sljedeći ajeti: „Ovaj Kur'an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju. 21. Misle li oni koji čine zla djela, da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju 22. a Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i zato da bi svaki čovjek bio nagrađen ili kažnjen prema onome što je zaslužio; nikome neće biti učinjeno nažao.“ (el-Džasijeh, 20-22.) (Pogledaj: Fethul-Bari, 11/208.)

24.04.2012.

Znacaj dowe u zivotu covijeka!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim-بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 

Znacaj dowe u zivotu covijeka !

Uzviseni Allah kaze u Kur’anu: ,,A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno, blizu, odazivam se dovi molitelja kada Me zamoli.`` ( El – Beqara, 186 )

 

Ovo je jedna opširna tema, ali je ja neću pisati ono klasično u dijelovima, već sa podnaslovima. Prva tema će biti ova Kur`an knjiga dova, zatim dova je čovjekova potreba i uvjeti za primanje dove koja će imati dva dijela zbog samog značaja. Sada ću krenuti sa prvom temom, dakle Kur`an – knjiga dova. Za početak, riječ dova je arapskog porijekla. Nastala je od riječi du`a i u prijevodu na bosanski jezik ima slijedeća značenja : zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje i molba.

Kur`an Časni, kao Božija objava, riječ i uputa ljudima u mnogim ajetima i različitim kontestima spominje dovu. Evidentno je da Ku`an Časni sadrži mnogo dova, zato je konstatacija apsolutno tačna ako se kaže da je on knjiga dova. Evo ajeta koji to potvrđuju. Ajet sure El – Furkan glasi : ,,Reci: Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.`` ( El – Furkan, 77 ) Također dova je i u ajetu sure El – Beqara, koji glasi : ,,A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno, blizu, odazivam se dovi molitelja kada Me zamoli.`` ( El – Beqara, 186 )

Navest ću još koju dovu koja je izrečena u pojedinim ajetima, a također i prva sura u Kur`anu je zapravo divna dova, a to je naravno Fatiha. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari čovjeku uputu na Pravi Put. Upravo tom surom započinje i posljednja Božija objava ljudskom rodu. U ovoj temi neću govoriti kada i zašto čovjek upučuje dovu Allahu dž.š., jer to je u drugoj temi koju ću pisati, a cilj je ovdje samo ukazati koliki je značaj dove. Također, potrebno je i naglasiti da recimo najduža kur'anska sura El – Beqara završava dovom. Ova dove je zapravo ajet koji glasi : ,,Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo ! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas ! Gospodaru naš, ne stavljaj nam dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!`` ( El – Beqara, 286 )

Također mnogo još dova se može naći u određenim Kur`anskim ajetima pojedinih sura. Pored sure El – Baqare imamo dovu u suri Ali`Imran 8-9 ajet, ista sura 193-194 ajet, sura Gafir 14 i 60 ajet, El – Furkan 65 i 74 ajet itd. Također o značaju dove svjedoče i mnogi primjeri Allahovih dž.š., poslanika koji su upučivali svome Gospodaru. Dova Adema a.s., u suri El - `Araf 23 sjet, zatim dova Zekerijjaa a.s., u suri Ali`Imran 38 ajet kada je u poznim godinama molio Allaha dž.š., da mu podari evlada, te dova Ibrahima a.s., u suri Ibrahim 40-41 ajet kao i Junusa a.s., u suri El – Enbija 87 ajet samo su neki od primjera važnosti upučivanja dove Allahu dž.š., a kada je najbolje uputiti i kako to ću kazati u naredne dvije teme koje sam spomenuo na početku ove teme. Kur`an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika. Počeo je fatihom a završio surom En – Nas : ,,Reci : tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i ljudi.``

U kur’anske dove spadaju i dove koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Brojni su primjeri koje iznosi Kur’an iznosi u tom pogledu, a mi ćemo navesti sljedeće:
Dova Adema, ‘alejhisselam, i njegove supruge Have koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)


Dova Ibrahima, ’alejhisselam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)


Dova Zekerijjaa, ’alejhisselam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlada: “Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)


Dova Junusa, ’alejhisselam: (La ilahe ill ente subhaneke inni kuntu mine-z-zalimin) “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)


Dova ‘Ibadurrahmana (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkan, 65, 74)


Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: Reci: „Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!”

A u suri En-Nas (Ljudi) traži se Allahova zaštita: Reci: „Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”
Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Kako smo vidjeli u predhodnoj temi, da se zaključiti da Kur`an upućuje čovjeka ka tome da što više čini dovu, tj moli Allaha dž.š., kao jednom od glavnih oblika obraćanja svome Stvoritelju. Ono što je zanimljivo jeste to da riječ salat ( namaz ) u etimološkom smislu ima ustvari značenje dove što se može vidjeti u mnogim arapskim riječnicima. Dakle pet dnevnih namaza praktično su dova, a na svakom je obavezno učenje Fatihe koja je opet prelijepa dova. Muhammed a.s., je u hadisu kazao : ,, Ed – Du`au muhhul - `ibadeti ( dova je srž ibadeta ).`` Dakle iz ovog hadisa da se zaključiti da čovjek neće moći ostvariti svrhu postojanja na Zemlji bez dove, jer je njegova svrha postojanja u tome da čini ibadet svome Stvoritelju. Ibadet, po učenju islama, ne smije se svoditi samo na obredoslovne radnje. Njegova suština je zapravo okrenutost čovjeka svome Stvoritelju.

Dova je zapravo čovjekova velika potreba, jer ona predstavlja izraz čovjekove ovisnosti o Stvoritelju. Kur`an, također, ističe dovu kao čovjekovu potrebu koju on ispoljava u teškim i kritičnim situacijama. Međutim treba čovjek da ima ispravan odnos prema dovi, tako da ako želi da mu se primi dova i bude uslišana, onda mora imati ispravan odnos a o tome ću u narednoj temi, a ovdje pogledajmo sada dvije kategorije ljudi, koje se spominju u suri El – Beqara, gdje se kaže : Ima ljudi koji govore : ,,Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu !`` Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore : ,,Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju !`` Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.`` ( El – Beqare, 200 – 202 )

Dakle, kao što i sami ovi ajeti kazuju, ovdje vidimo dvije kategorije ljudi, a ima takvih među nama sasvim je jasno. Jedni su oni kojima je glavna preokupacija, dešavanja na ovom svijetu, tako i u dovama traže samo za ovaj dunjaluk prolazni, a Allah dž.š., im ponešto i podari, ali na onom svijetu nemaju nikakvog udjela. Druga kategorija su oni koji su širokih vidika i većih duša. Oni traže dobro na ovom svijetu, ali pri tome ne zaboravljaju Ahiret. Ne određuju vrstu dobra, već su zadovoljni onim što im Allah dž.š., podari. Razmislimo koliko nas ima ovakvih i kojoj kategoriji pripadamo te koja je vrijednija. Svi smo svijesni da je ovaj svijet prolazan i da na njemu radimo kako bi smo preživili i koristili mnoge Allahove blagodati, ali na njemu isto tako radimo i za onaj svijet, robovanjem Allahu dž.š., jedino.Završit ću predajom Enesa ibn Malika, koji priča, da dova koju je Poslanik a.s., najviše učio glasi : ,,Allahume atina fid – dun`ja haseneten ve fil – ahireti haseneten vekina `azaben – nar !`` - ( Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu i sačuvaj nas patnje u ognju ). Kako lijepa dova, a tako lahka za svakoga. Zaista trebamo se svi pozabaviti tj, preispitati se koliko često dovu upučujemo Allahu dž.š., i koliko i šta tražimo, shodno našoj zaslugi. Naredna i zadnja tema što se tiče dove bit će jako interesantna jer se tiće koji su to uvjeti za primanje dove.

 

Dova je kur’anski imperativ


Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima:
Gospodar vaš je rekao: „Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Uzviseni Kaze:''Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine. (El-A’raf, 55)


Takodje kaze Reci: „Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isra’, 110)

Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko! (Gafir, 14)


U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’aa – jed’uu (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…
Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove svjesne ovisnosti o Njemu i Njegovoj Moći. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)


Svejedno je da li će se riječ du’a koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili će se to protumačiti u smislu ibadeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (činjenja dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.


Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje čovjeka ka tome da što viši čini dovu, tj. moli Allaha, kao jednom od glavnih oblika obraćanja svome Stvoritelju. Interesantno je da riječ salat (namaz, molitva) u etimološkom smislu ima upravo značenje dove. To se ističe u brojnim arapskim riječnicima. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki, u suštini su dova koju vjernici upućuju svome Stvoritelju. Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih namaza ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.
Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova.
Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., u jednom hadisu je rekao: Ed-Du’au muhhu-l-’ibadeti, što znači: Dova je srž ibadeta (robovanja). U drugoj verziji ovog hadisa kaže se: Ed-Du’au huve-l-’ibadetu, što bi značilo: Dova – to je ibadet!

Iz spomenutog hadisa proizilazi da čovjek neće moći ostvariti svrhu svoga postojanja na Zemlji bez dove, jer svrha čovjekovog postojanja je u tome da čini ibadet svome Stvoritelju. Ibadet, po učenju islama, ne smije se svoditi samo na obredoslovne radnje. Naprotiv, on obuhvata cjelokupni ljudski život i kretanje. Suština ibadeta je, kako se navodi u ovom hadisu, dova, tj. okrenutost čovjeka svome Stvoritelju. Moljenje je jezgra svijesti i način odnosa roba prema Gospodaru. To prodire u najdublje predjele bića i oblikuje osjećanje i mišljenje pa se njime usredsređenja na vlastito jastvo prevode u čovjekovo okretanje Bogu i potčinjavanje Njegovoj Volji.
Zbog svega toga dova je čovjekova nasušna potreba, jer ona predstavlja izraz čovjekove ovisnosti o Stvoritelju. Bez dove čovjek ne može ispuniti funkciju ibadeta za koju Kur’an kaže da je zbog nje Svevišnji stvorio ljude. U tom pogledu, Svevišnji Stvoritelj u Kur’anu upozorava: Gospodar vaš je rekao: „Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom (tj. ne budu Meni dovu činili), ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)
Kur’an, također, ističe dovu kao čovjekovu potrebu koju on ispoljava u teškim i kritičnim situacijama. Traženje pomoći i zaštite u takvim situacijama je, generalno gledajući, svojstveno čovjeku bez obzira na njegova vjerska ubjeđenja. Kur’an kaže: Kada se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu (dovu Mu čine), a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge njemu ravnim smatraju da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im mi dajemo i da bi uživali. A znaće oni! (El-’Ankebut, 65-66)


Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila.
(Junus, 12)

23.04.2012.

Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom...

Gdje je slast ibadeta?


"Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.)

"Pravi vjernici su oni čija srca zadrhte kad se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegovi uče, vjerovanje im uvećaju i na Gospodara svoga oni se oslanjaju."(3) "To su oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju."(4) "Oni su, usitinu, pravi vjernici - njih počasti, oprost i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju."(5)
(Suretu Al-Anfal: 3-5)



Nema sumnje da ibadetu pripada i "okus", jer kako da bude slast ako nema okusa. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.), i : "Kod koga se troje nađu okusit će slast imana; da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od onoga što je mimo njih, da voli osobu samo radi Allaha i da mrzi da bude vraćen u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru" (Buhari, 16; Muslim 43.)

Bojmo se Allaha dž.š. i imajmo na umu da On zna svaki naš poket i misao! Radimo dobra djela sa kojima će On biti zadovoljan, volimo Našeg Stvoritelja i radujmo se susretu s' Njim! I čuvajmo se grijeha, kako na sebe ne bi izazvali Allahovu dž.š. srdžbu, a onaj na koga se Allah dž.š. rasrdi je veliki gubitnik i niko mu od stvorenja ne može pomoći.

 

Dragi moj brate i cijenjena sestro u vjeri, priblizavamo se inshaAllah mjesecu Ramazanu, u mjesec gdje svaki mu'min najviše osjeti i doživi ljepotu vjere islama. Želim posjetiti prvo sebe, a onda vas na osjećaj slasti koja treba da se nađe u nama nakon obavljenog ibadeta. Zar nismo ponekad osjetili da bismo željeli ostati na sedždi sve dok nas Allah ne uzme Sebi ili da obznanimo svim muslimanima da ih volimo u ime Allaha, kao rezultat čitanja Kur'ana. To je slast ibadeta o kojoj želim pisati, a ne o teoretskoj spoznaji značenja slasti u ibadetu, dok je srce prazno od praktičnog postojanja istih tih osjećaja.



Kako definisati ibadet

Rekao je Šejhul-Islam Ibnu Tejmije, rahmetullahi 'alejhi: "To je potpuna ljubav sa potpunom pokornošću." i "... onaj kojeg voliš i nisi mu pokoran- ne obožavaš ga, i kojem se pokoravaš bez ljubavi isto tako ga ne obožavaš, sve dok ga ne budeš volio i pokoravao mu se." (Knjiga Ubudije) Obim ibadeta se širi sve dok ne obuhvati svako djelo kojeg Allah, subhanehu ve te'ala, voli i sa kojim je zadovoljan; kako govora tako i ostalih djela koja se vežu za spoljašnost ili unutrašnjost svakog mu'mina. Po šerijatskoj definiciji ibadet ne obuhvata samo "vjerske obaveze" već obuhvata i svako drugo dobro.


Slast ibadeta kroz dunjalučke stvari

Prethodno iznesena teza je jasna i očita u "vjerskim obavezama" kao što je ezan, namaz i slično, jer svaki musliman osjeti određenu slast u njihovom obavljanju. Također ćemo postići slast i u dunjalučkim stvarima sa kojima se želi dunjaluk ukoliko ih činimo iskreno radi Allaha, iako te iste dunjalučke stvari po svojoj prirodi pričinjavaju tjelesno, psihičko i materijalno zadovoljstvo. Allahov vjerovjesnik Sulejman, neka je na njega Allahov mir i spas, je rekao da će imati snošaj sa velikim brojem svojih žena kako bi rodile konjanike koji će se boriti na Allahovom putu. (Buhari, 2819; Muslim, 1655-20.) I plemeniti ashab Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, je volio jesti bundavu zato što ju je jeo Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Buhari 5433.) Uviđamo iz prethodnih primjera da se Sulejman, 'alejhisselam, naslađivao sa nijjetom da žene rode konjanike koji će se boriti na Allahovom putu. Također i Enes je u jelu težio da slijedi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, iako je samo činjenje tih stvari pričinjavalo tjelesno zadovoljstvo.


„Okus" ibadeta

Nema sumnje da ibadetu pripada i "okus", jer kako da bude slast ako nema okusa. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.), i :

"Kod koga se troje nađu okusit će slast imana; da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od onoga što je mimo njih, da voli osobu samo radi Allaha i da mrzi da bude vraćen u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru" (Buhari, 16; Muslim, 43.)



Kako pronaći slast u činenju ibadeta

Osobina dobrih mu'mina je zadovoljstvo. Uzvišeni kaže: "Allah je zadovoljan sa njima i oni su Njime ..." (Prijevod značenja At-Tevba, 100.) Zadovoljini su sa Njegovim naredbama, odredbom, šerijatom, propisima, stvaranjem, mudrošću i sa svim ostalim. Sa ovim zadovoljstvom se ne završava, već mu'mini nastoje i da Allah bude sa njima zadovoljan, što je svakako važnije i prioretnije. Allahovo zadoljostvo se postiže sa oslanjanjem na Njega, subhanehu ve te'ala, pokoravanjem Njegovim naredbama, spoznajom svoje slabosti i Njegove svemogućnosti. Ovo zadovoljstvo proizilazi iz ljubavi prema Njemu, subhanehu ve te'ala, jer onaj ko zavoli Allaha zadovoljan je sa Njim i sa svim onim što dolazi od Njega. Njegova ljubav prema Allahu se uveličava i jača sa prolaskom vremena. Onaj ko zavoli Allaha, naslađuje se pokornošću Onome koga voli. Rekao je Ibnul-Kajjim, rahimehullah: "Ukoliko se zasadi drvo ljubavi u srcu i zalije se vodom ihlasa (iskrenošću), i slijedi se Onaj ko se voli, zasigurno će uroditi različitim plodovima i davat će ih sa dopustom Gospodara sve vrijeme. Njegovi korjeni su čvrsto u zemlji, a grane dosežu do Sidretul-Munteha." (Medaridžu Salikin)


Zadovoljstvo Muhammedom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao poslanikom

Nakon ljubavi prema Allahu obaveza nam je da volimo i Njegova poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je dostavio Allahovu poslanicu ljudima koja predstavlja stazu koja vodi do Njega, subhanehu ve te'ala: "Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti." (Prijevod značenja 'Ali Imran, 31.) A zadovoljstvo sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, biva sa ljubavlju i pokornošću prema njemu, sa slijeđenjem i sa traženjem suda u njegovom Sunnetu. Rekao je El-Hasan b. Adem: "Nemoj se zavaravati govorom onoga koji govori: 'Osoba je sa onim koga voli', jer onaj koji zavoli određenu skupinu slijedit će njihove tragove i njihovu praksu, te će se pridržavati njihovih običaja. Osvanjivat će i omrknjivati, a pridržavat će se njihovog pravca, želeći biti od njih." Onaj ko zavoli Poslanika, naslađivat će se prilikom njegova pomena i njegova slijeđenja.
Ponavljat će ujutro i navečer: "Zadovoljan sam Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom kao poslanikom." (Ebu Davud sened hadisa je jak kako je to spomenuo Ibnu Hadžer u Fethul-Bariju kod hadisa broj: 6325.)


Jačanje imana sa vjerovanjem u Sudnji Dan

Onaj ko želi da osjeti slast ibadeta neka se ponaša kao da živi na Ahiretu sa njegovim blagodatima i patnjama. Pokornost je kod njega blagodat, a nepokornost kazna, poniženje i patnja. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je namaz smatrao kao blagodat. Obraćao bi se Bilalu, radijallahu 'anhu: "O Bilale! Odmori nas namazom." (Ahmed, Ebu Davud, hadis sahih; Sahihu Džamia 7892, Albani)
„Mu'min je na dunjaluku kao u zatvoru, a kjafir je kao u Džennetu." (Muslim, 2956.) 



Udaljavanje od stvari koje čine srce tvrdim

Onaj ko želi da stekne slast u ibadetima mora se boriti u ostavljanju onoga od grijeha za čim duša žudi: "A onome koji se bojao stojanja pred Gospodarom svojim i dušu od prohtjeva uzdržavao." (Prijevod značenja An-Naziat, 40.) Rekao je Ibnul-Kajjim, rahimehullah: "Duša teži onome što joj čini štetu zbog njezinog nepoznavanja te štete ili zbog njene iskvarnosti ili zbog obje stvari." (Igasetu Lehfan) A onaj ko se pokori duši u njenim prohtjevima zasigurno će mu otvrdnuti srce.


Borba protiv duše

Ukoliko se duša ne prisili na pokornost, onda ona postaje nepokorna svome vlasniku. Zato se bori protiv nje, pokori i prisili je na ono što je za njenu dobrobit i ne ostavljaj je njenim prohtjevima. Rekao je Uzvišeni Allah: "... i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti!" (Prijevod značenja Hud, 78.) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Hoćete li da vam ukažem na ono sa čime Allah briše grijehe i uzdiže stepene?", rekli su: „Svakako! O Allahov Poslaniče!", reče: „Upotpunjavanje abdesta u poteškim situacijama, mnoštvo koraka prema mesdžidima i iščekivanje namaza poslije namaza, a to vam je 'pripravnost'!" (Muslim, 251.) Rekli su pojedini ispravni prethodnici: „Nisam prestao "voditi" svoju dušu prema Allahu dok je god plakala, sve dok je nisam "vodio" a ona radosna."


Upućivanje dove

Obavezni smo doviti Allahu, subhanehu ve te'ala, da učini u našim ibadetima slast, čiji ćemo okus nalaziti u našim dušama. Mu'min je bez sumnje slabašan osim onda kad ga Allah ojača. Zato obavezno i redovno upućuj dovu jer mi nismo neovisni.



Spoznaja suštine ibadeta

Spoznaja suštine ibadeta je osnova u postizanju osjećaja "slasti". Bez nje se trud u ibadetu može pretvoriti u rija' (pretvaranje, tj. činjene ibadeta da bi ga ljudi vidjeli) ili novotarstvo, ili pak u običaj koji se ponavlja bez osjećaja "slasti". A način sticanja pomenute spoznaje je življenje sa knjigama rekaika (stvari koje pobuđuju pozitivne i prijatne osjećaje), životopisima poslanika, ashaba i dobrih ljudi, te spoznajom plemenitih ciljeva islamskog šerijata. Rečeno je jednom od dobrih prethodnika: „Da li razmišljaš o nečemu dok si u namazu?", odgovorio je: „A da li ima nešto važnije od namaza pa da razmišljam o njemu?" Tvoja briga o nečemu će biti srazmjerna onome koliko te to isto zanima. Onaj koga zanima obavljanje ibadeta onako kako to zahtjeva Allah, osjetit će slast, jer će pripremiti atmosferu koja će ga pomoći u tome, pa kada započne sa ibadetom nastoji da ga upotpuni jer ne posjeduje na dunjaluku nešto vrijednije od njega. Zato učini ibadet svojom preokupacijom i brigom.


Psihološki i duševni smiraj

Ibadeti kao vjerske obaveze odmaraju tijelo od dunjalučkog umora. S tim da pomenuti smiraj neće biti potpun dok je pamet zauzeta sa mnoštvom drugih misli. I ukoliko neko od nas želi da obavi ibadet, mora se udaljiti od dunjalučkih obaveza prije nego što počne sa ibadetom. S tim da je malo onih koji uspijevaju u tome, jer je ljudska priroda da vodi brigu o dunjalučkim zauzećima koja utječu na njegovu korist od ibadeta i koncentraciju u njemu. A od načina ostvarivanja željene slasti je da osoba učini vremenski raspon između dunjalučkih obaveza i ibadeta kako bi što bolje pripremio dušu za bogobojaznost u tome ibadetu. I moramo vjerovati da je ibadet radi kojeg ostavimo sve dunjalučke obaveze i poslove ključ istinske radosti: "Ti zaista nećeš ostaviti nešto radi Allaha, a da ti ga On neće zamjeniti sa boljim od njega." (Bilježi Ahmed)
Strah od Allaha, subhanehu ve te'ala, čini čovjeka svjesnim da ga Allah Svevišnji nadzire u svim njegovim stanjima. Ništa ne učini niti ostavi, a da nije svjestan Allahove prisutnosti Njegovim neograničenim znanjem. Strah od Uzvišenog ga podstiče na svaki hajr i odvraća ga od svakog zla, svake propasti i nesreće. Allaha molimo da nas, iz Svoje dobrote i milosti, opskrbi strahom od Njega, subhanehu ve te'ala i da nam poveća „slasti" naših ibadeta!


A sta je to robovanje?

Čisto robovanje Allahu dž.š. je svrha našeg stvaranja i postojanja. Allah dž.š. je stvorio i nama potčinio: Sunce, Mjesec, nebesa, zvijezde, Zemlju i na njoj je postavio kao stubove čvrsta brda i stvorio je razne biljke i plodove, stvorio je stoku čije meso jedemo i čije mlijeko pijemo, od njihovih koža i vune se koristimo, potčinio nam je mora iz kojih jedemo razne plodove i iz kojih koristimo razne ukrase, stvorio je žene i ljude da međusobno u skladu sa Njegovim Zakonom žive i razmnožavaju se i dao nam je razne druge blagodati, koje je teško pobrojati, kao što stoji u 34. ajetu Sure Ibrahim:


"I daje vam od svega onoga što od Njega tražite; i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali..."(Suretu Ibrahim: 34)

Sve pomenuto je stvoreno radi ljudi, koji su dužni da robuju samo Allahu dž.š., da se raduju ibadetu Njemu, da žude Njegovoj blizini, da se vesele približavanju Njemu kroz namaze, post, zekat, hadž i druge ibadete, da se raduju slušanju Njegovih riječi, da su sretni kada Mu upućuju dove, da su ponizni kada Ga spominju u zadnjem dijelu noći i da Ga spominju u svakom trenutku.

Braćo i sestre! Osjećamo li i mi slast u našim ibadetima ili ih doživljavamo kao teret ili obavezu koju je važno ispuniti samo formalno?


Neki narodi misle da je sreća u materijalnom blagostanju i visokim standardima života, ali se pokazalo da takva društva i dalje pate od teškoće života, jer su ogrezli u grijesima i prolaznom uživanju i iživljavanju. Oni pored toga što posjeduju od mnogih dunjalučkih dobara osjećaju se nesretnim i nezadovoljnim. Pogledajmo Zapad koji grca u grijesima i nezadovoljstvu mnogih, koji ne nalaze smisao svoga života, pa se odlučuju na samoubistva i ubistva i pate od duševnih bolesti.

 

Na žalost ovaj val je zahvatio i islamski svijet, a osnovni razlog za to je udaljavanje od vjere i udovoljavanje vlastitim prohtjevima.


Kaže imam Ibnu-l-Kajjim El-Dževzi, u djelu "El-Vabilu Es-Saibu": "Brige, tuga i tegoba su brze kazne i dunjalučka kazna i ovosvjetki džehennem. Robovanje Allahu, oslanjanje na Njega, zadovoljstvo u onome sa čime smo opskrbljeni, punjenje srca ljubavlje prema Njemu i stalno spominjanje Njegova imena i slast u Njegovoj spoznaji su brzi sevab i džennet i život, kojem nije sličan niti jedan život vladara."


Zbog toga vjernici trebaju osjećati punu slast u ibadetu i robovanju samo Allahu dž.š..

Najveća blagodat koju posjeduje neki rob je robovanje Allahu dž.š., a ono predstavlja duševno rasterećenje, sreću i punoću duše, u toku ibadeta i poslije njegova završetka. Ovo zadovoljstvo se razlikuje od osobe do osobe, u ovisnosti od jačine imana i ono se postiže kada se postignu uslovi za to, a muslimani žude za postizanjem tog zadovoljstva.


Poslanik s.a.v.s. je govorio Bilalu ibn Rebbahu r.a., kada bi se primaklo vrijeme namaza: "أَرِحْنَا بِالصَّلاَةِ يَا بِلاَلُ!" "Odmori nas namazom, Bilale!"


Slast imana i ibadeta se posebno ogleda u noćnom obavljanju namaza, u posljednjoj trećini noći, kada uglavnom većina ljudi odmara, osim iskrenih mu'mina, koji ibadete radi ljubavi svome Gospodaru. Muaz ibn Džebel r.a. plače na smrti i govori: "Plačem za podnevnom žegom, za noćnim namazom zimi, za druženjem sa ulemom i žudnjom za spominjanjem Allaha."

Jedan od selefi saliha je kazao: "Bijednici od dunjalučara su otišli sa njega, a nisu osjetili najbolje na njemu: ljubav prema Allahu i Njegovu spoznaju i spominjanje."

Šejhu'l-islam, Ibn Tejmijje, je u zanosu svoje sreće i zadovoljstva u vjeri, kada su ga neprijatelji napadali, rekao: "Šta god da urade sa mnom moji neprijatelji, po mene je dobro: zatvor je osama sa Allahom, progonstvo je putovanje na Allahovom putu i ubistvo je šehadet na Njegovu putu!"


Braćo i sestre! Trudimo se da budemo pokorni Allahu dž.š., jer je to preduslov za postizanje slasti ibadeta.
Vjernici na tom putu često nailaze na poteškoće, ali su dužni da budu uporni i strpljivi. Kaže Allah dž.š. u 69. ajetu Sure Al-Ankebut:

"One koji se budu zbog Nas borili (trudili), Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti…"
(Suretu Al-Ankebut: 69)


Kaže imam Ibn Redžeb: "Znaj da je tvoj duša kao tvoja jahalica. Ako vidi da si ozbiljan i ona je ozbiljna. A ako te primijeti nemarnim, onda te ne sluša i ona se ne trudi. U tvojim rukama, nakon Allaha je, pa se trudi!"

Važno je braćo i sestre da budemo umjereni u: jelu, piću, govoru i pogledu. Kaže jedan od selefa: "Smirenost duše je u malo griješenja, rahatluk stomaka je u malo jela i rahatluk jezika je u malo govora."
Na nama je prema tome da se čuvamo bespotrebnog govora.

Kaže Ebu Sulejman Ed-Darami: " Nemojte puno govoriti bez spominjanja Allahova imena, jer mnogo govora bez spominjanja Allahova imena čini srce bezosjećajnim, a ima nekih ljudi čija srca su gruba."

Na nama je da naše jezike zaposlimo spominjanjem Njegova imena, naređivanjem dobra i sprečavanjem zla, a lijep govor će ljudima uvijek donijeti veliku nagradu.

Braćo i sestre! Čuvajmo i naše poglede od harama: gledanja u tuđe žene, u razvratnice na televiziji, novinama, ustanovama i ulicama! Svoje poglede naslađujmo u Allahovim dž.š. prostranstvima, gledajmo u Allahovu dž.š. Knjigu, jer za svaki proučeni harf imamo deset sevaba! I stalno imajmo na umu 36. ajet Sure Al-Isra':
"...I sluh i vid i razum, za sve to će, zaista, odgovarati."(Suretu Al-Isra': 36)

Imajmo na umu da nam: imetak, ugled, porijeklo i porod neće biti od koristi, ako ne budemo imali posebnu blagodat, a to je iman i ako zbog toga ne budemo osjećali sreću.

"Dovite svome Gospodaru ponizno i u sebi, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom, milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine."
(Prijevod značenja El-A'raf, 55-56.)

10.04.2012.

Uzviseni Allah subhanehu ve te'ala je iznad svega i nisi nikad sam!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Uzviseni Allah subhanehu ve te'ala je iznad svega i nisi nikad sam!



Uzviseni Allah kaze:
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu. Odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene da bi bili na pravome putu. (El-Bekare, 186.)
Allah, dž.š., objavio je Davudu: ''O Davude, tako mi Moje veličine i slave, ko god mi se od Mojih robova iskrenog nijjeta obrati za pomoć, makar mu sedam nebesa i sedam zemalja i svi koji su na njima pravili spletke, Ja ću ga od njih zaštititi i izlaz mu dati, i, tako mi Moje veličine i slave, ko god se od Mojih robova pouzda u nekog drugog mimo Mene, uništit ću ga gdje god da se nalazio''. Allah je objavio Musau, a.s.: ''O Musa, sa pet riječi ću ti završiti objavu Tevrata. Ako po njima budeš radio, bit će ti od velike koristi, a ako ne, onda ti neće koristiti: prvo, budi siguran da ti je nafaka propisana jer Moje riznice su pune i ne mogu se isprazniti; drugo, ne boj se moćnika jer je jedino Moja moć vječna i ne prolazi; treće, ne odustaj od borbe protiv šejtana sve dok ti je duša u tijelu jer on neće odustati od borbe protiv tebe nikada; četvrto, ne traži mahane drugih dok pri sebi imaš mahana, a nema čovjeka bez mahane; peto, ne budi siguran od Mojih spletki ni kada uđeš u Džennet, jer je Adema u Džennetu zadesilo to što je zadesilo. Zato, od Mojih spletki ne budi siguran nikada!'' (Ibn Dževzi, ''Bahrud-dumu'i'')


Od Ebu Musaa, r.a., se prenosi da je rekao: Putovali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., pa kada god bi smo se popeli na nekoj uzvisini tekbirali bi (izgovoriti Allahu Ekber – Allah je najveći), pa nam on reče: Ne opterećujte se (dizanjem glasova) jer ne dozivate gluhog i odsutnog. Vi dozivate onoga koji čuje i vidi, i koji je blizu. U drugoj predaji stoji: Zaista Onaj kojeg dozivate je bliži nekom od vas od vrata njegove jahalice. Zatim me je dohvatio, dok sam u sebi izgovarao La Havle Ve La Kuvvete Illa Billahi (Nema snage niti moći osim u Allaha) pa mi reče: O Abdullah b. Kajs, reci: La Havle Ve La Kuvvete Illa Billah, jer je zaista to jedna od džennetskih riznica. Ili je rekao: Hoćeš li da te uputim ... (Buhari)

Putovali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., pa kada god bi se popeli na nekoj uzvisini, tekbirali bi (izgovoriti Allahu Ekber – Allah je najveći): Ovo je i sam Poslanik, s.a.w.s., radio na svojim putovanjima tj. izgovarao bi tekbir kada bi se uspeo na nekoj uzvisini, a riječi Subhanallah kada bi se našao u nekoj dolini. Imam Buhari, rhm., je za oba ova postupka Allahova Poslanika, s.a.w.s., u svom Sahihu izdvojio posebno poglavlje pod naslovom: Tesbih (izgovaranje riječi Subhanallah) - kada se bude putovalo dolinom, a poslije njega slijedi poglavlje: Tekbir – kada se bude putovalo uzvišicom. Kao što vidimo ovo je bila praksa Allahova Poslanika, s.a.w.s., i njegovih Ashaba u toku putovanja. Razlog tome je što čovjek kada se nađe na neku uzvisinu može se uzoholiti i pomisliti da je on velik i uzvišen, pa je baš tada dok je u tom stanju odgovaralo izgovoriti Allahu Ekber (Allah je najveći), podsjećajući sebe na veličinu uzvišenog Allaha, dž.š., a kada se spusti u neku dolinu da kaže Subhanallah (neka je Allah, dž.š., čist od svakih manjkavosti koje mu se pripisuju) podsjećajući sebe da je Allah uzvišen od svake niskosti i manjkavosti. Ovaj postupak Allahova Poslanika, s.a.w.s., i Ashaba je dokaz tome da je Allahova Uzvišenost iznad svega, i da nijedno od Njegovih stvorenja nije niti može biti iznad Njega, Uzvišen neka je On od toga.

Ne opterećujte se: Ashabi, r.a., pri prakticiranju ovoga sunneta bi mnogo podizali svoje glasove, pa im je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Ne opterećujte se tj. budite milostivi prema sebi i ne opterećujte se podizanjem vaših glasova, kada zaista nema potrebe za tim, jer Onaj kojeg veličate i spominjete sve čuje i vidi. Čuje tihe glasove, isto kao što čuje i jake! Vidi sve stvari pa makar bile i sićušne! Dakle, Njemu ništa nije skriveno.

Jer ne dozivate gluhog (esamm) i odsutnog (gaib): Riječ koju je Allahov Poslanik, s.a.w.s., upotrebio u ovom hadisu "Esamm" znači onaj kome su se začepile uši, pa teško čuje tj. čuje samo visoke glasove, dok neki islamski učenjaci kažu da je "esamm" onaj koji je gluh u potpunosti. Sa riječju "Gaib" (odsutan) Poslanik, s.a.w.s., je negirao to da je Allah, subhanehu ve teala, daleko, zato nema potrebe za podizanjem glasova pri dozivanju, kao što Uzvišeni Allah kaže: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu. Odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene da bi bili na pravome putu. (El-Bekare, 186.)

Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Vi dozivate Onoga koji čuje i vidi, i koji je blizu. Uzvišeni Allah, dž.š., je i u ovim kao i u drugim Svojim svojstvima apsolutno savršen. Njegovom sluhu ne može umaći nikakav pokret makar i bio mali. On čuje puzanje mrava na crnoj stijeni kada je najjača noćna tmina a i više od toga. Isto tako od Njegovog vida nikakav zastor ne može spriječiti. On vidi sve vaše pokrete, s vama je i blizu onom koji ga doziva. On je tkđ. sa svojim stvorenjima svojom nadzornošću. Sva stvorenja su u Njegovoj ruci, i ako je On iznad Arša, Uzvišen iznad svih stvorenja, i pored toga ništa Mu nije skriveno od njih.

O Abdullah b. Kajs, reci: La Havle Ve La Kuvvete Illa Billah, jer je zaista to jedna od džennetskih riznica: Džennetska riznica su vrijedna i dobra djela koja Allah, dž.š., prima, zadovoljan je njima i čuva ih njihovome vlasniku, tako da mu bivaju razlogom za njegov ulazak u džennet, i postizanje velikog stepena u njemu. Ovo je također i jedan od mnogobrojnih dokaza tome da se djela razlikuju po vrijednosti. Značenje riznice na koju je Allahov Poslanik, s.a.w.s., uputio opog ashaba znači: Nema prelaska iz jednog u drugo stanje i nema snage za to niko osim uz Allahovu pomoć. On je pomagač i onaj koji stvara sebebe (razloge) za to. Ove riječi dakle znače potpunu pokornost i predanost Allahu, dž.š., Njegovoj moći i volji te potvrdu da se ni jedan pokret ne može dogoditi osim Njegovom voljom.



POUKE IZ HADISA

1. Negiranje toga da je Allah, dž.š., gluh i odsutan, što ujedno znači i potvrdu Allahove savršenosti u sluhu, vidu i viđenju.
2. Čovjek ne treba sebe preopterećivati ibadetom, jer kada čovjek oteža sebi, duša se umori i dosadi joj, što može lako uticati i na tijelo.
3. Oprez i strah od Allaha, dž.š., jer je On blizu, sve čuje i sve vidi. Ovo treba da nam je uvjek na umu, kako nas Allah, dž.š., ne bi vidio u stanju sa kojime nije zadovoljan, niti čuo neku riječ koja se suprostavlja Njegovome zadovoljstvu. Ko bude uvažavao Allaha, dž.š., na osnovu značenja ova dva Allahova svojstva i bude doslijedan u tome on je doista od uspjelih i upućenih.
4.Ako nesto vas muci ili imate iskusenja koja nemozete rijesiti kako vi bi to htijeli a mi nemozemo nista dok Allah svt to ne odredi,ako imate neki tajni-probleme itd ZNAJTE DA NISTE SAMI,jer Allah svt je iznad sedam nebesa i On cuje rijeci i vidi cak mraca u crnoj rupi a da nevidi vas,vasu kunju,vase boli,vasa djela ili zlo!



Znaj plemeniti čitaoče da se nešto spoznaje na jedan od sljedeća tri načina:

1. Viđenjem date stvari.
2. Viđenjem nečeg sličnog toj stvari.
3. Opisom te stvari.


Poznato je da Allaha, dž.š., na dunjaluku niko ne može vidjeti, kao što i nije ničemu sličan, jer on kaže: Niko nije kao On, On sve čuje i sve vidi. (El-Šura, 11.)

Kao što vidimo iz navedenog Uzvišeni Allah se ne može spoznati putem prva dva načina, tako da ne možemo spoznati Allaha, dž.š., osim opisom (putem trećeg načina), tj. putem Njegovih Uzvišenih svojstava kojima je On Sam Sebe opisao, ili Ga je opisao Njegov Poslanik, s.a.w.s.. Ovaj način je i put kojeg su naši dobri prethodnici (selef) slijedili u spoznaji Allaha, dž.š..



Mali komentar na oslonac na Allaha svt u svakoj situaciji jer On sve cuje i sve zna-ne zaboravi!

"Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi."(En-Nisa:Žene:Women, 134)
Znaj Allahov robe pokorni ili ne,da sve sto se zbiva i desava na ovom dunjaluku na kojem smo radi samo ispita je Allahovom svt odredbom -(tj.kada ces se roditi i urijeti,ozeniti,udati,imati kakve bolesti ,roditi djecu,itd sveeeeeeeeee...) A sve sto se desi budi zadovljan na tom i Allahu svt zahvaljuj jer sve sto dolazi od njega dolazi i u tome je samo hajr-dobro! Mi da svoj zivot planiramo -mislimo da bi ssve najbolje isplanirali ali mi nismo nekad u stanju jedan dan isplanirati odmah nam stres hmm...ali Uzviseni ne pravi greske i nas ne opterecuje preko nasih mogucnosti vjerujte i kusnju-iskusenje-ispit koji nam svakodnevno daje ,daje nam onoliko koliko smo jaki imanski i koliko sicusni rob moze podnjeti Allahovom svt milosti i pomoci! Ne gubi nadu nikad u Allaha svt i Njegovu pomoc,pokaj se iskreno jer meleci nismo a svi grijesimo,nastoj naredbe Allahove da uradis jer si samo tako spasen,kusnju koju dobivas Allahu svt zahvaljuj jer ne zaboravi ima i tezi kusnji na dunjaluku recimo hmmm ( nisi uradio dobro test u skoli,ili posao koji si zelio nisi dobio hmmm....) pa nije to nista jer Allah svt zna zasto ti nije omogucio da to polozis ili posao dobijes i NE SRDI SE !!! Jer ima u tome neki hajr a ti ne znas a Allah svt SVE ZNA i osaburi jer ima teze kusnje ( bolesti,slijepilo,leukemija,itd...)
KADA TI NAJTEZE I KADA MISLIS DA SI SAM vjeruj nisi nikad sam jer Allah svt je iznad svega koji sve cuje i sve vidi i ne posustaj u dovama-molbi kad se osamis jer znam tad je najteze ...tad nemas nikog pores sebe kada imas svoju kusnju,nema ni roditelja jer imaju svoje obaveze ili nisu tu daleko su,nema muza ,nema zene,nema djece ili prijatelja ponekad koje mi trazimo ali IMAS ROBE ALLAHA UZVISENOG -ZIVOG-I VJECNOG koji te NIKAD NIKAD NIJE I NECE OSTAVITI !!!! Pogledaj Njegovu milost prema vjernicima koji ga velicaju i koji mu se klanjaju i hvale ga,pogledaj Njegovu milost prema kafirima-nevjernicima koji mu se ne klanjaju i ne obozavaju ga ko vjernici-imaju i hranu,jelo i pilo,djecu,imetak sveeeeee ALLAHU EKBER i pogledaj zivotinje-recimo pticu ona svako jutro ode iz gnjezda sama i ostavi svoje male pticice ...odeeeeeeeeee gdje je Njen Gospodar posalje i hranu nadje Njegovom milosti najede se i cak donese svojim pticicima u kljunu da ih nahrani -zivotinja koja nemoze da radi,nema novac sa biroa za zaposljavanje ili socijale hmmmm ! PA ZAR NIJE ALLAH SVT MILOSTIVAN ?
Ne posustaj ,nego uvijek i uvijek se sjeti samo Allaha svt koji je Gospodar nebesa i zemlje koji sve vidi i sve cuje....


"A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela."(Al-Araf:Bedemi:The Elevated Places, 170)
"A samo strpljive i one koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada velika."(Hud :Hud: Hud, 11)
"A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju."
(Yusuf :Jusuf: Yusuf (Joseph), 57)
"Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada najljepša; a onima koji Mu se ne odazovu - kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih čeka mučno polaganje računa, prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozna je on postelja."(Ar-Rad :Grom: The Thunder, 18)

"na Dan u kome će se svaki čovjek samo o sebi brinuti, i u kome će se svakom čovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se neće učiniti!"
(An-Nahl :Pčele: The Bee, 111)
"Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika",
(Al-Isra :Noćno putovanje: The Israelites, 9

One koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio -(Al-Kahf :Pećina: The Cave, 30)

POTRUDI SE NA OVOM SVIJETU ZA VIJECNI SVIJET-DZENNET sa Allahovom svt milosti i pomoci i ne posustaj jer sve je ovo prolazno!!!

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji su spoznali Allaha, subhanehu ve te'ala, onako kako Ga treba spoznati. "Oni nisu spoznali Allaha onako kako Ga treba spoznati; a čitava Zemlja će na Sudnjeme danu u Njegovoj ruci biti, a nebesa će u Njegovoj desnici smotana ostati. Pa hvaljen neka je On, i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim." (El-Zumer, 16.)

09.04.2012.

Zaista Allah ne gleda u vasa tjela i izgled,nego gleda u vasa srca!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Zaista Allah ne gleda u vaša tijela i izgled, nego gleda u vaša srca

Temeljni je princip kojim se ustanovljava vrijednost i valjanost svakog djela namjera ili nijet, tj. unutrašnja čovjekova odluka zbog čega da nešto (u)radi. To je najbolje objasnio posljednji Poslanik, s.a.v.s., u poznatom hadisu koji prenosi Omer, r.a.: "Zaista se djela cijene prema namjeri, i zaista, svakom čovjeku pripada ono što namjeri. Pa čija hidžra bude Allahu i Njegovom Poslaniku, hidžra mu je Allahu i Njegovom Poslaniku, a čija hidžra bude radi dunjalučke koristi ili radi neke žene kako bi je oženio, pa hidžra mu je onome čemu ju je i učinio."

Ovaj hadis nosi mnoštvo mudrosti, a općenito je bitan za suštinsku vrijednost djela. Prvi temelj te vrijednosti je iskrenost prema Allahu, s.v.t.. Naime, ako u djelu izostane iskrenost prema Gospodaru nevidljivog i vidljivog, djela su bezvrijedna u smislu primljenosti kod Uzvišenog. Mada takva djela ostavljaju trag u stvarnosti, ona neće imati nikakvu vrijednost kad se budu vagala na Sudnjem danu. Primjer za ovaj slučaj je primjer munafika. On izjavljuje da je Allah jedini Bog i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, međutim, ostaje nevjernik jer njegova namjera u tom iskazu nije iskrena izjava pripadnosti islamu, već svjedočenje radi kakve koristi, ili pretvaranje. Njegovo svjedočanstvo neće biti primljeno, ali ostavlja trag na ovom svijetu jer se, po šerijatskim postavkama, s njim postupa kao s vjernikom. To iz razloga jer nije čovjekovo da zaviruje u ljudska srca i sudi o nijetima koja nose, shodno hadisu: "Uistinu, ja sudim prema onome što čujem." Nijet je dakle srčana odluka i uopće nije vezan za jezik.
Naprotiv, ako bi se izgovorilo nešto što bi bilo u koliziji sa srčanom odlukom, važeća bi bila srčana odluka. Npr. ako bi čovjek stao zanijetivši da klanja podne namaz, a izgovori nijet za ikindiju, podne namaz bi mu bio ispravan. Ako bi, opet, u drugom slučaju stao zanijetivši da u podnevskom vaktu klanja ikindiju, ali izgovori nijet za podne namaz, namaz bi mu bio nevažeći i morao bi ponovo klanjati sa srčanim nijetom podneva. Ovo se pravilo, uz činjenicu da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije izgovarao nijet, uzima kao dokaz da je izgovaranje nijeta nepotrebno.

Iskreno i u skladu s praksom

Citirani hadis s početka teksta se može podijeliti na dva dijela. Prvi daje opce pravilo: sva su djela s namjerom i prema njoj se cijene. To znači, nema razumnog čovjeka da učini kakvo djelo a da njime nije nešto prethodno namjerio i svakom pripada nagrada shodno toj namjeri. S tim što se djela koja se čine radi Allaha i radi nagrade na budućem svijetu sigurno postižu. Shodno tome nagrada je obezbjeđena u slučaju kad se namjereno djelo uradi i kad se, radi opravdanoga razloga, ne uradi. Ako je djelo, pak, urađeno radi kakve drugačije namjere, nagrada će izostati.
Ovo je i značenje sljedećeg ajeta: Ko bude želio ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo koliko hoćemo i kome hoćemo"¦ A ko bude želio budući svijet i trudio se radi njega, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti. (El-Isra', 17. i 18.). Ajet kaže, ko bude želio ovaj svijet, Allah će mu dati koliko On hoće, ne koliko rob to želi, i dat će kome Gospodar hoće. Dakle, nekom će se dati sve što bude htio, nekom dio, a nekom sasvim malo ili ništa. Uzvišeni određuje! A onaj ko bude želio Allahovo lice i budući svijet, sigurno će dobiti nagradu budućega svijeta. Ovo bi bilo, između ostalih, značenje prvoga djela hadisa, a obuhvata samo nevidljivu sferu ljudskoga života, dok o vidljivom mjerilu valjanosti djela govori hadis koji prenosi majka vjernika Aiša, r.a.: "Ko uradi kakvo djelo koje nije u skladu sa našom praksom, ono mu se odbacuje." Ovim se upotpunjuje vrijednost i valjanost djela - iskrenost prema Allahu i usklađenost sa šerijatskim propisima.


Nagrada i za izostanak

O iskrenom nijetu i nagradi govori i hadis koji prenosi Ebu Abdullah Džabir ibn Abdullah, rekavši: "Bili smo sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u jednom pohodu kad nam reče: Zaista u Medini ima ljudi koji su bili s vama kud god makli i po kojoj god dolini hodili"¦ Bolest ih je zadržala." A u drugoj predaji stoji: "koji s vama ucestvuju u nagradi"¦" Hadis znaci, ako se čovjeku, koji namjeri učiniti dobro djelo, ispriječi kakav razlog da ga sprovede, nagrada za nijet mu i dalje ostaje. Ako je on to djelo prije radio, u stanju kada je mogao, pa se pojavilo nešto što ga omelo, slijeduje ga potpuna nagrada djela, shodno Poslanikovim riječima: "Ako se čovjek razboli ili krene na put, djela mu se pišu kao kad ih je radio dok je bio zdrav i kad nije putovao." Na primjer, musaliji koji je redovno klanja u džematu piše se nagrada džemata i ako zbog bolesti ili puta i sl., ne ode u džemat. Ovo je Poslanik, s.a.v.s., pojasnio siromašnim ashabima, koji su mu se došli požaliti kako ih bogati pretekoše u dobrim djelima, dijeleći sadaku i oslobađajući robove, uputivši ih da na kraju svakog namaza proucče po trideset i tri puta subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber - tako će stići one koji su ih pretekli u dobrim djelima. To su siromašni ashabi i radili dok se to nije pročulo pa i bogati ashabi počeše činiti iste dove, našto se siromašni ponovo požališe Posalniku, a on im odgovori: "To je Allahovo izobilje od kojeg daje kome hoće." Dakle, nije im kazao da su postigli nagradu njihovih dobrih djela, ali su, bez sumnje, postigli nagradu za svoju iskrenu namjeru. Suštinu nijeta i nagrade koja se njim postiže odslikava i hadis koji prenosi Ebu Jezid M'an ibn Jezid ibn Ahnes, rekavši: "Moj je otac Jezid izdvajao sadaku, te je izdvojio nekoliko dinara jednom čovjeku iz mesdžida, a ja sam došao i uzeo ih. Potom sam otišao do njega, kad mi reče: "Allaha mi, nisam ih tebi bio namjerio!" Poslije sam se na njeg' požalio Allahovom Poslaniku, s.av.s., pa nam reče: Tebi Jezide pripada šta si namjerio, a tebi M'ane ono što si uzeo.". Allahov je Poslanik, s.a.v.s., pojasnio da su djela prema namjeri, "Tebi Jezide pripada šta si namjerio"¦", kad čovjek namjeri kakvo dobro, postigne ga. A riječi :¦ tebi M'ane ono što si uzeo" znače, pošto si od onih koji imaju pravo na sadaku, zadrži sebi dinare koje si uzeo. U praksi se može naći identičan primjer ovakvoga slučaja kad čovjek udjeli zekat nekome za koga misli da ima pravo na njega, pa se potom uspostavi da je taj bio imućan. S prvoga je spala obaveza zekata, tj. računa mu se djelo prema namjeri, i nije dužan da vraća niti ponovo izdvaja zekat. U hadisu je i išaret da je dozvoljeno dati sadaku i najbližoj rodbini, ali se time ne dokida obaveza davanja od imetka osobama koje su pod skrbništvom onoga koji udjeljuje.


Bogobojaznost iznad svega

U kontekstu iskrenoga nijeta i mjerenja djela prema njemu je i naredni hadis, koji se inače vrlo cesto pogrešno interpretira. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista Allah ne gleda u vaša tijela i izgled, nego gleda u vaša srca." Postoji i predaja: "nego gleda u vaša srca i vaša djela." Ovaj hadis upućuje na isto našto upućuje i ajet: O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednoga čovjeka i žene, i učinili smo vas narodima i plemenima da se međusobno upoznajete. Zaista je najplemenitiji kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. (El-Hudžurat, 13)
Uzvišeni Allah ne gleda u tijela Svojih robova, jesu li krupna ili sitna, čvrsta ili krhka, niti u porijeklo, je li jako ili neznatno, vec gleda u njihovu bogobojaznost. Ko je bogobojazniji, tj. ko je dosljedniji naredbama svoga Gospodara i kreposniji u klonjenju od Njegovih zabrana, bliži je Uzvišenom Allahu. Hadis nikako ne znaci da je bitno samo šta je u srcu, bez obzira na djela koja se čine, kao što se to može čuti od nekih ljudi koji time opravdavaju svoje griješenje. Hadis upućuje na to da je srčana namjera osnova svakoga posla. Tako Uzvišeni kaže: Zaista je On moćan da povrati (oživi). Na dan kada se budu ispitivale tajnosti (untrašnjost). (Et-Tarik, 8 i 9) Dakle, bit ce isptivana unutrašnjost, namjera srca. Zato i mnogi ajeti i hadisi upućuju da se kontinuirano čisti srce i unutrašnje namjere, posebno ušvršćivanjem vjere: "Doista na nebesima i Zemlji za vjernike ima znakova, i u stvaranju vas, a i u tome što rasijava životinje, znaci su za jamstvom uvjerene ljude."(El-Džasije, 3,4)

Ujedno moj komentar danasnjoj braci insaAllah...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha svt koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....

Zasto ovo kazem ima razlog ... Poslanik, alejhis-selam, je rekao :"Zaista, Allah ne gleda u vaša tijela niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca i vaša djela.” (Muslim, 2564)

Pa kada brate Allah svt ne gleda u nasa tijela niti u nase likove,nego gleda u nasa srca i nasa djela ...PA ZASTO TI KADA TREBA DA SE ZENIS I TRAZIS IZABRANICU SVOGA DUNJALUCKOG ZIVOTA -TRAZIS SASVIM DRUGO ...ZASTO subhanallah??
Zelis da je mlada pa elhamdulillah a neka starije vijernice,kazem vjernice pocrkaju,ma dzaba vjera,hidzab,niqab...PRESTARE SU CIM IM JE PREKO 30.godina hm...
Zelis da je do nekih max 60.kilograma ... manekenka mozda lijepa,zgodna ma hajd...
Zelis sve OSIM STO SE PRVO PITAS ZA NJENU VJERU I KO JE,KOLIKO KUR'ANA POZNAJE,HADISA,KOLIKO SE VJERE PRIDRZAVA I KAKO SE NOSI jer ona je tvoja bolja polovica ili tvoj Dzennet ili Dzehennem vjeruj!!!

Dali je tako Poslanik sallallahu alejhi ve sellem TAKO TRAZIO??? Eh da je do 24 godine a tebi 36.godina i da je vitka ili zgodna i da je lijepa itd...? Ja nekazem cetri su elementa kod zene koju je udaju : LJEPOTA-PORIJEKLO-BOGASTVO-I MORALNI KAVALITET!!! A PREPORUCENA JE ONA KOJA IMA PRVO MORALNE I DUSEVNE KVALITETE !!!
Hajr subhnallah pa sta bi sa tolikim zenama Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ,raspustenicama ili udovicama ili Hatidzom r.a. koja JE BILA STARIJA OD NJEGA A KOJA JE TO LJUBAV BILA ....imamo razne predaje!
SRETNO BRATE TRAZI TO STO ZELIS,ali ne od zena nego od Allaha svt a zaboravio si DOWU DA UCNIS :''DA TI ALLAH PODARI HANUMU KOJA JE SAMO HAJR PO TVOJU VJERU I TEBE NA OBA SVIJETA-AMIN!!!'' i ja kazem AMIN a kada se Allah svt brine za kafire koji mu ibadet ne cine i ptice sa grana pa pobrinuce se i za raspustenice preko 30 .godina-Allahove robinje insaAllah....

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.

11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.


Uzvišeni Allah ne gleda u tijela Svojih robova, jesu li krupna ili sitna, čvrsta ili krhka, niti u porijeklo, je li jako ili neznatno, vec gleda u njihovu bogobojaznost. Ko je bogobojazniji, tj. ko je dosljedniji naredbama svoga Gospodara i kreposniji u klonjenju od Njegovih zabrana, bliži je Uzvišenom Allahu.

08.04.2012.

Borba sa samim sobom (svojim strastima)!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Borba sa samim sobom (svojim strastima)!

‚’’Zivot na ovom svijetu nije nista drugo do zabava i igra,a samo onaj svijet je zivot,kada bi samo oni znali.’’-Kur’an Al-Ankabut,64.


Draga braco i sestre!Svi mi moramo uciti kako cemo se boriti sa samim sobom i svojim srastima!Moramo naci put da bi izasli iz tmine u koju nas je uvukao dunjaluk I njegovi ukrasi koji nas na svakom koraku privlace da se posvetimo I pozabavimo samo njima,okrecuci lice od svoga Gospodara Allaha subhanehu ve te’ala,Koji je sve sto vidimo I sto nevidimo stvorio-vidljivi I nevidljivi Svijet!!! Znaci da nezaboravimo,nesmijemo zaboravitida sejtan (la’netullahi alejh) neprekidno radi na tome kako ce nam uljepsati dunjalucke ljepote I kako je lijepo to sto sto se mi povodimo za nasim strastima.Braco I sestre,ne zaboravimo da svi mi trebamo sjesti I razmisliti KO NAS JE STVORIO i ZASTO , TE KOME CEMO SE VRATITI I KAKO !?!?


Hocemo li biti prozivljeni nakon nase smrti I hocemo li biti pitani za ono sto smo radili tokom nasega zivotana dunjaluku –napravimo subhanallah inventuru nase proslosti I sadasnjosti-gdje smo?!Nemojte misliti da ako budemo u Allaha svt vijerovali,molitvu obavljali,zekat davali,postili I dobra dijela cinili da ce nam to umanjiti nesto na ovom prolaznom dunjaluku jer smo svakako samo putnici ili da cemo biti nesretni i da gubimo sa ovim putem spasa vijerujte vrijeme! NE!!! Ne,to nije tako,znajte da sve sto budemo radili slijedenjem Kura’ana I sunneta smo insaAllah na pravom Putu,putu spasa I istine te putu sa kojima ce Allaha svt biti zadovoljan insaAllah I put je sa kojima cemo I mi biti insaAllah zadovoljni I streni na dunjaluku I na Ahiretu insaAllah!


‘’…..A dobor koje za sebe unaprijed osigurate naci cete kod Allaha jos vecimI dobicete jos vecu nagradu.I molite Allaha da vam oprosti,jer Allah prasta I milostiv je.’’-Kur’an-Al-Muzzammil,20.
Ovaj ajet nam jasno govori da ako se mi budemo na dunjaluku trudili da sto vise dobrih dijela ucinimo,da cemo za to insaAllah dobiti jos vecu nagradu I bolju nagradu od Allaha svt,Milostivog I na dunjaluku i na ahiretu insaAllah!
‘’Dvije blagodati Allahove su neiskoristene od vecine ljudi: zdravlje I slobodno vrijeme.’’
Ovo sto je Poslanik s.a.w.s rekao je potpuna istina,vecina nas nezna kako ce da iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje koje nam je Allah svt dao!
Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vijeruju I dobra dijela cine, i koji jedni drugima istinu preporucuju I koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’Kur’an-Al-‘Asr
Vecina nas svoje slobodno vrijeme subhanllah trosi u besposlicama,praznim pricama,provodeci vrijeme na kompjuterima na netu-chetanjem ,ispijanjem kahva uz gibet ,potovru,izmisljanje lazi na druge,prenoseci tudje rijeci a i takodje telefoniranjem itd….Mi dok uz takve stvari gubimo I tracimo svoje dragocijeno vrijeme ogovarajuci ili trazeci mahne svoga brata ili sestre ili cak upoznavajuci nove hanume na netu estagfirullah,Mi nevidimo da nas kafiri unistavaju na sve moguce nacine fizicki,psihicki I medijama-ALLAHU EKBER!!!


Danas na televiziji I na nasim svakodnevnim posijetama interneta te tako I mozemo vidjeti svasta I takodje cuti,a to nije dobor za nas,nasu dijecu,omaldinu I one koji jos lutaju stazama dzehla! Jer ako mi budemo gledali I slusali ono sa cim Allah svt nije zadovoljan,normalno da cemo probuditi strasti I sejtan ce nam to uljepsavati na sve moguce nacine jos vise te cemo samo poceti razmisljati estagfirullah da je to za nas dobro I pocecemo se za tim povoditi estagfirullah.Kao sto smo I sami svijedooci sta se sa nas desava ako se neucvrscavamo uz pomoc Allaha svt ,neucvrscavamo temelju u nasoj lijepoj vijeri,neucvrascavamo svoj din I iman te neucvrscavamo put insaAllah ka Dzennetu.I moramo se boriti na Allahovom svt putu I moliti Allaha svt na nas uputi na pravi put I ucvrsti sve vise .
Uzviseni Allha svt kaze u Kur’an:’’Oni koji se budu zbog Nas borili Mi cemo,sigurno,putevima koji Nama vode uputiti,a Allah je zaista,na strain onih koji dobra dijela cine!’’Kur’an-Al-‘Ankabut,69.
Ako se mi budemo borili u ime Allaha svt I da Njegova rijec bude gornja,a nevjernicka donja I ako se budemo borili da sacuvamo Haqq-istinu koju nam je prenjeo Muhammed s.a.w.s od naseg Gospodara Allaha subhanehu ve te’ala.Poslanik s.a.w.s je rekao :’’Ko se neprijateljski ponasa prema mome robu,Ja cu mu nepraviti rat.Najdraze cime mi se Moj rob priblizava je ono cime sam ga zaduzio(fardovima),a zatim Mi se priblizava nafilama sve dok ga ne zavolim,a kada ga zavolim,onda Ja budem njegov sluh kojim slusa,njegov vid kojim gleda,njegove ruke sa kojima on radi,njegove noge sa kojima on putuje(u svemu tome pazi da se neogrijesi I da nepredje Allahove svt granice I zakon…)Ako sta zatrazi,to mu dadnem,Ja ga odmah zastitim.’’


Znaci moramo i samo moramo usmijeriti svoj zivot ka robovanju i obozavanju samo Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala i izvrsavanju dobrih dijela koje nam je Allah naredio i objavio a kloniti se losih djela koje nam je Allah zabranio i haramom ucinio, jer se samo tako mozemo spasiti od dzehennemske vatre.I ako to nece biti lahko za nas,naravno da ce nas Allah svt stavljati na raznorazna iskusenja ali mi moramo insaAllah se samo oslonuti na Allah svt i boriti se zu Allahovu svt pomoc i molost da to sver podnesemo u ime Allaha svt sa strpljivoscu i puno sabura,jer cemo za to insaAllah biti nagradjeni!!!
Uzviseni Alalh svt kaze u Kur’anu:’’Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu:’’Mi vijerujemo!i da u iskusenje nece biti dovedeni?A mi smo u iskusenje dovodili i one prije njih,da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu.Zar misle oni koji zla dijela rade da ce Nama umaci?Lose prosudjuju!Onaj ko se boji susreta s Allahom-pa,doci ce ,sigurno,Dan obecani;a On sve cuje i sve zna!’’Kur’an-Al-‚Ankabut,2-5.
Aisa r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s toliko dugo stajao na nocnom (nafila)namazu,da bi mu noge znale oteci,pa mu je rekla:’’Zasto to cinis Poslanice,kada ti je Allah svt oprostio sve prosle i buduce grijehe?’’On joj na to odgovori:’’Zar netreba da se trudim da budem zahvalan rob?’’
A mi danas i mnogima danas trnu ruke od telefona koje drze radi gibeta,noge nam trne ne od nafila subhanllah ,nego od prevelikoga i dugoga sijedenje na stolicama kraj nasih kompjutera NE raznorazne aktivnosti da’we,slusanja predavanja, NEGO radi gibeta,chetana i estagfirullah posijecanja raznoraznih stranica sa kojima Allah svt nije zadoovljan!!!

Pa sta da mi kazemo za sebe jer vidimo da su Poslaniku s.a.w.s svi grijesi oprosteni,a vidimo iz sunneta da se Poslanik s.a.w.s trudio i iskreno robovao i toliko dugo a bezgrijesan klanjao se Allahu subhanehu ve te’ala,te trudio se za sto vise dobrih dijela te nastojao da bude zahvalan Allahov subhanehu ve te’ala rob!!!


Mi znamo da nam Allah svt nece oprostit grijehe unaprijed,mi moramo insaAllah raditi dobra dijela i moliti Allaha svt da nam oprosti te se moramo iskreno pokajati pa ce nam Allah subhanehu ve te’ala onda insaAllah oprostit! Moramo insaAllah skinuti kosulje dzehla i obuci kosulje ciste bez fleka harama i biti uz Alalhovu subhanehu ve te’ala pomoc optimisti i truditi se i boriti u ime Allah subhanehu ve te’ala –dzihadom protiv svega sto Alalh subhanehu ve te’ala nam zabranjuje i sa cim nije On zadovoljan! Ovo je borba protiv samog sebe ,tj svojih strasti sa kojima Allah subhanehu ve te’ala nie zadovoljan pa hajde robe stisni zube i odrekni se tih stvari koje je samo kratko prplazno uzivanje a vijecno uzivanje je u Islamu,u ibadetu i obozavanju i pokornosti Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala ! Allah subhanehu ve te’ala obecava robovima svojim milost i oprost ako se rob iskreno pokaje i cini istigfar-pokajanje i tewbu oprost trazi radi svojih grijeha i malih i veliki ! Allah subhanehu ve te’ala obecanje svoje nece pronevjeriti pa pokaj se i nevracaj se na taj grijeh vise nikad i neka ti bude mrzak jer to djelo ce biti mjesto tvog boravka u Dzehennemu ako se ne pokajes ,pa jeli iko toga vrijedan NE nije!
Znajte draga braco i sestre,mi smo ti koji Allah subhanehu ve te’ala trebamo,a ne On nas,i nama treba Allahova subhanehu ve te’ala milost i pomoc i na dunjaluku i na ahiretu insaAllah te oprost ali kao je zasluziti –znaci samo drzanjem Allahovih svt gradnica,Kur’ana i sunneta!


Ebu Zerr Dzundub ibn Dzunade r.a. pripovijeda da je cuo od Poslanika s.a.w.s slijedece-hadis-kudsi:’’O moji robovi,Ja sam sebi zabranio nasilje(zulum), a i vama sam ga ucinio zabranjenim,pa nemojte jedni drugima nepravdu ciniti.O robovi moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi,pa od Mene uputu trazite, a Ja cu vas uputiti.O robovi Moji ,svi ste vi gladni,dok vas Ja ne nahranim,pa trazite od Meine hranu da bih vas nahranio.O robovi Moji,svi ste vi neodijeveni,dok vas Ja ne obucem,pa trazite od Meine odijecu,kako bih vas obukao.O robovi Moji,vi grijesite nocu i danju,a Ja oprastam sve grijehe,pa trazite od Meine oprost da bih vam oprostio.O robovi Moji,sta god vi uradite,niste u stanju Meni stetu nanjeti,niti Mi kakvu korist uciniti.O robovi Moji,kada bi svi ljudi i dzinni,od prvoga do posljednjeg bili toliko pobozni kao sto je nabogobjazniji medju vama,sve to nebi uvelicalo Allahovo carstvo.O robovi Moji,kada bi se svi ljudi i dzinni skupili na jdnom mijestu,i od Meine zatrazili sve sto zele,zatim Ja svakom onom dao sto je trazio,to nebi umanjilo ono sto Ja posijedujem ni onoliko koliko bi umocena igla u more umanjila vodu mora.O robovi Moji,samo se radi o vasim dijelima,Ja cu ich sve zabiljeziti,zatim cu svakom dati ono sto je zasluzio,pa ko nedje dobro (hajr);neka bude zahvalan Allahu svt,a ko nadje lose (serr),neka ne kori nikoga drugog osim sebe!’’


Budimo iskreni i priznajmo da je Allah subhanehu ve te’ala najpravedniji sudac,te da nikome zulum ne cini ni koliko trun.Mi smo sami sebi krivi i mi sami sebi nepravdu cinimo,te smo ti koji smo ponekad i sejtanu (la’netullahi alejh)poslusni,jer nam dosaptavaju pored ovako jasnih lijepih dokaza koje Allah svt kaze u Kur’anu:’’Ali,nevijernici lakomisleno slijede strasti svoje,-a ko ce na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio?-njima nece niko u pomoci preteci.’’Kur’an-Ar-Rum,29.
Zar ima neko ko nebi zelio nagradu Allaha subhanehu ve te’ala, milost i oprost,a znajte da Allahu niko ne moze umaci! On sve cuje i zna !


Zato braco i sestre,primite pouku iz naroda prije nas iz svih dokaza Kur’an i sunneta i nedopustite sejtanu da preovladava vama i nasim dusama.Pokajmo se iskreno Allahu subhanehu ve te’ala, jer jedino On prima pokajanje i Milostiv je,prije dana u kojem nece biti sumnje i dana polaganja ispita!!!! Prije zatvaranja vrata pokajanja i dolaska meleka smrti a on moze svkog casa da dodoje pa pozuri i bolje danas nego sutra!
Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=ioUy-FfPUOk

http://www.youtube.com/watch?v=3GYboCzvtVo&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=_83OzdowhAE

07.04.2012.

Stanje vjernika prilikom prvog udara-kusnje (ispita) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Stanje samo vjernika , prilikom prvog udara-kusnje (ispita) !

 

Allahov Poslanik a.s. kaže: ''Čudan li je slučaj s vjernikom! Sve što mu se dogodi – za njega je dobro. A tako nije nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi sreća, zahvali se pa dobije nagradu za to. A ako ga zadesi nesreća, strpi se, pa ponovo dobije nagradu za to.'' (Muslim)

Divno li je kad je neko kao vjernik (mu'min). Kada ga zadesi dobro, vidiš ga kako sedždu čini i Allahu zahvaljuje. A ako ga nesreća pogodi, vidiš ga strpljivog i izdržljivog, u stalnoj dovi koju upućuje Allahu – '' A tako nije nikome osim vjerniku''.

Slast ovog hadisa osjetit će samo onaj ko na sebi isproba i okusi njegovo značenje. Uostalom, zar nije rečeno: ''Ko okusi – spoznat će, a ko spozna – bit će zahvalan!'' Jedno od Allahovih swt imena jeste i ime ''Es-Sabur'', tj.''Onaj koji je neizmjerno strpljiv''.
Jesi li o ovome prije razmišljao – da nema u strpljivosti druge blagodati i časti osim to što je od Allahovih lijepih imena, bilo bi dovoljno. Zato, trebamo se okititi ovim pohvaljenim svojstvima i vrlinom.

Trebamo znati da Allahova strpljivost nije slična ljudskoj strpljivosti – to je strpljivost koja priliči samo Njemu Uzvišenom, jer kako stoji u Kur'anu: '' Niko nije kao On!''

Pročitaj ovaj hadis. Ukoliko ne bude imao utjecaja na tebe, znaj da nešto nije uredu sa tvojim srcem: ''Nema niko strpljiviji prilikom uznemiravanja, koje čuje i sluša, do Allah swt. Oni Mu pripisuju sudruga i dijete, ali im On, i pored toga, čuva zdravlje i daje opskrbu.'' (Buharija)
SubhanAllah (Neka je slavljen Allah)!

Allah Uzvišeni ima moć nad ljudskim rodom, koji danas broji sedam milijardi ljudi-statistika 2011, ali pitanje je koliko njih je Njemu pokorno, koliko Ga od njih spominje? A koliko je samo onih koji  su Mu nepokorni i grijehe čine?

Večini ljudskog roda prolaze dani i noći u nepokornosti Allahu, osim onih kojima se On smilovao i učinio im život lahkim i ugodnim. Ali Allah je, i pored toga, strpljiv. A da li se ti postidiš od Allaha kada se ne možeš strpjeti nad provokacijama ili nepravednim postupcima svoga prijatelja a znaš da je Allah strpljiv nad svi ovim?!

''Allahu, očisti naša srca od grijeha i opskrbi ga (srce) strpljivošću''-AMIN

 Zatim...

Sabur-strpljenje na putu iskusenja...

 

Hvala Allahu subhanehu ve te’ala, Gospodaru svjetova, na svim blagodatima, na strpljivosti kojom daruje Svoje odabrane robove, pa su strpljivi u teškoćama i zahvalni na dobrotama.

Draga moja braco i postovane moje sestre ne zabboravi te ,da naše vrijeme u kojem živimo je puno iskušenja. Svaki dan nas prate razni događaji u kojima doživljavamo određene neugodnosti: na poslu,na ulici, u porodici-sa hanumom,muzem a ponajvise sa djecom, na putu i cak sa bolestima smo malte ne danas svi na neki nacin iskusani. Svaki dan smo izloženi određenim vidovima stresa, na kojima se pokazuje koliko smo strpljivi i izdržljivi. Strpljivost i izdržljivost je jedna od najvećih Allahovih blagodati kojima dariva one Svoje robove koje voli.  U suri El-Bekare, 153. ajet, Allah dž.š. kaže:„O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i namazu. Allah je doista na strani strpljivih“.

Allah subhanehu ve te’ala ,u ovom ajetu, kao uslov za pomoć, daje prednost strpljivom podnošenju nevolja koje nas snađu nad namazom, jer samo oni koji su strpljivi ne gube nadu u Allahovu pomoć. Nestrpljivi često navlače na sebe nevolju i okrivljuju Allaha subhanehu ve te’ala, govoreći: „Šta mi Bog dade, čime sam ovo zaslužio“, pri tome razmišljajući, „ja nisam zaslužio ili zaslužila ovakva iskušenja, radim dobra djela, klanjam, postim i ne zaslužujem da mi Allah daje ovakva iskušenja. To je nepravda“. Pri svemu ovome nestrpljivi zaboravljaju da su najteža iskušenja imali Allahovi najbolji robovi, poslanici, i da su iskušenja veća kod većih vjernika, kod onih koje Allah subhanehu ve te’ala, voli.

 

A cemu iskusenja a cemu sabur-strpljivost ?


Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)


A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim) Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

 

Za svaku nedaću koja zadesi čovjeka, Allah, dželle šanuhu, dao je i lijek, vrlo jednostavan i vrlo važan – SABUR, STRPLJIVOST. Saburom treba da se naoruža svaki vjernik, a posebno onaj koji želi druge ljudi pozivati u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru.


Definicija sabura

Jezički, riječ sabur označava strpljivost, izdržljivost, ustrajnost, samosavladavanje, suzdržljivost...

Terminološku definiciju za sabur dao je imam Ibn Kajjim pa kaže: ''Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.'' (Medaridžu-salikin, 2/115)

Isto tako možemo reći da je sabur izvršavanje Allahovih naredbi, klonjenje zabranjenih stvari i strpljenje na onome što nas zadesi (kaderu).


Vrijednost i važnost sabura

Allah, dželle šanuhu, stvorio je ljude da Mu ibadet čine, ali ni jednog nije ostavio a da ga nije iskušao raznim iskušenjima. Naravno, najviše su bili iskušavani poslanici, a zatim oni koji su poslije njih sa najvećim imanom. Sva iskušenja mogu biti dvojaka: u vjeri i u ovodunjalučkim stvarima. Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proðe čvršći i jači, onda takvo iskušenje donosi štetu. Ni u kom slučaju ne može biti da je ostao na “nuli”. O iskušenjima Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi kaže: “Misle li ljudi da će biti na miru ostavljeni ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, a da u iskušenje neće biti dovedeni? A doista smo Mi u iskušenje dovodili i one prije njih, pa je Allah, uistinu, ukazao na one koji istinu govore i na one koji lažu.” (Prijevod značenja Ankebut, 2-3) Isto tako Uzvišeni kaže: “Mi ćemo vas, uistinu, na kušnju stavljati sa malo straha i glaðu i gubitkom u imecima, životima i ljetini.” (Prijevod značenja El-Bekare, 155)

Znači, ne smijemo žaliti za time što smo iskušani, i što smo na belaju. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.” (Buharija)

Sve rečeno navodi nas na pomisao koliki značaj ima sabur u životu jednog muslimana?

Kur’an veliku pažnju poklanja saburu govoreći na puno mjesta o njemu i na različite načine, kao što je slučaj kada se sabur spominje uz namaz, a znamo da je namaz stub vjere. Kaže Uzvišeni: ''Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.'' (Prijevod značenja El-Bekare, 45-46)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "čistota je polovica imana, zahvala Allahu – puni vjerniku mjerilo njegovih djela, veličanje Allaha – puni sve izmeðu nebesa i Zemlje, namaz je svjetlost, sadaka je dokaz, sabur je sjaj, a Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi, ili je upropasti." (Muslim)

Sabur predstavlja veliki dar koji nam pomaže da dunjalučke poslove i nedaće lakše prebrodimo, a da time zaslužimo i Allahovu, dželle šanuhu, nagradu. Ukoliko se strpimo u nedaći i belaju, zasigurno će nam Allah, dželle šanuhu, pomoći da to lakše prebrodimo.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je jedna grupa ensarija tražila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, razne stvari, pa im je on dao, zatim su ponovo tražili, a on im opet dao što su tražili, dok im nije sve podijelio što je imao, a zatim im rekao: ''Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim. Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura." (Muttefekun alejhi)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Allah kaže: 'Nema druge nagrade za Mog roba mu'mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovome svijetu, pa se on strpi na tom gubitku, osim Dženneta.'"  (Buharija)

Sabur ustvari jeste razlogom oprosta naših grijeha, a to se dešava na taj način što strpljivo podnesemo ono što nas zadesi.

Ebu Seid i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Muslimana ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah ne oprosti dio njegovih grijeha." (Muttefekun alejhi)

Sabur je uvjet uspjeha, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. U tom smislu Uzvišeni kaže: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.” (Ali Imran, 200)

Isto tako oni koji su strpljivi bit će bez računa nagraðeni nagradom od svoga Gospodara. Kao što Uzvišeni kaže: “Reci: 'O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni." (Ez-Zumer, 10)

Strpljivost je blagodat koju Uzvišeni Allah daruje svojim iskrenim robovima, pa sve poteškoće koje im život donese, uz Allahovu pomoć, sa lahkoćom podnose. Muhammed sallallahu alejhi ve sellem  je rekao: „Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv. Nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura (strpljivosti)“

Na mnogo mjesta u Kur'anu, Allah dž.š. ukazuje ljudima da će strpljivi biti mnogostruko nagrađeni.U suri EL-Bekare, 155. i 156. ajet, Allah dž.š. kaže:

 راجعون وانااليه قالواانالله مصيبة اذااصابتهم الذين وبشرالصابرين

„Obraduj strpljive, one koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“.

U sljedećem ajetu Allah dž.š. ukazuju na nagradu strpljivim, pa kaže:

  المهتدون هم واولك ورحمة ربهم من صلوات عليهم اولئك

 „ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu“! 

 Strpljivost je znak jačine imana (vjere). Samo će oni koji su potpuno uvjereni da je Allah dž.š., Gospodar svega, da se na ovom svjetu ne događa ništa bez Njegove volje i znanja, strpljivo podnijeti sve što im se dogodi u životu i za tu strpljivost će biti nagrađeni bez računa.

 Allah dž.š. u suri Ez-Zumer, 10. ajet kaže: انّما يوفّى الصابرون اجرهم بغير حساب

„Zaista će samo oni koji budu strpljivi biti bez računa nagrađeni“.

Muhammed a.s. u hdisu kojeg prenosi Muslim je rekao: „Čudan je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija - a u takvom stanju nije niko osim vjernika; ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvaljuje Allahu što mu donosi korist, a ako ga zadesi kakvo zlo ili šteta, on se strpi i čvrsto drži, pa mu to donese nagradu kod Allaha“.

U suri El-Asr, Allah dž.š. kaže: „Tako mi vremena, zaista je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje“.

Ahmed prenosi hadis od Ebu Hurejre, u kojem Poslanik kaže: „Tri su stvari sušta istina: ako se čovjek kome je nepravda učinjena strpi u ime Allaha, On će ga uzvisiti i pomoći mu, ako čovjek otvori vrata darežljivosti, želeći pomoći rodbini, Allah će ga obogatiti i ako čovjek počne prositi i tražiti od ljudi, Allah će mu imetak umanjivati“.

Strpljivost za iman je isto što i glava za tijelo. Strpljivost je u svakom slučaju korisna za čovjeka, ali je i nešto najteže čovjeku. Koliko smo se puta uvjerili u to? Koliko smo se puta strpili, pa nam je bilo dobro, a koliko smo se puta pokajali zbog žurbe i brzog reagovanja. Saburiti može samo onaj ko je zaslužio Allahovu blizinu i Allahovu Milost.

Mnogi se od nas pitaju, zašto čovjek mora prolaziti kroz poteškoće. Zašto često vjernike snađe teška situacija? Kako razumjeti Allahovu mudrost u pitanju iskušenja kroz koja vjernik prolazi?

 

Evo jednog primjera za razmišljanje!

Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir, nekoliko sati muči, da se izvuče kroz malehni otvor na čahuri. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je makaze i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao slabo tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, to se nije dogodilo! Leptir je ostao puzeći okolo sa slabim tijelom i nerazvijenim  krilima. Nikada nije poletio. Čovjek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čahure, osmislio Allah  kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti. Ponekad su teškoće upravo ono što trebamo u životu....Kad bi nas Allah oslobodio svih prepreka osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti.
Ako tražimo snagu....  možda nam Allah da poteškoće koje će nas ojačati. Ako tražimo  mudrost...  možda nam Allah da  probleme koje će trebati  riješiti. Ako tražimo  ljubav... možda nam Allah  da  ljude kojima trebamo  pomoći. Ako nešto tražimo možda ćemo kroz strpljivost zaslužiti da dobijemo. Možda nećemo dobiti ništa od onog što smo tražili... ali ćemo dobiti sve što nam bude trebalo. „Strpljen, spašen“! „Saburom je džennet pokriven“!

Završićemo  dovom, Allahu Milostivi, ne prepusti nas nama samima ni jedan tren! Učini naša srca iskrenim! Naša iskušenja podnošljivim. Dozvoli da iz njih izlazimo bolji, jači i Tebi bliži! Učini nas od onih koji su strpljivi i na svemu Tebi zahvalni! Spasi nas od iskušenja koja ne možemo podnijeti! Sačuvaj nas od vatre i uvedi nas u džennet! Amin!

http://www.youtube.com/watch?v=rOapVPg8Syc

http://www.youtube.com/watch?v=qCX-h_g0Toc
06.04.2012.

Uskrs ili vaskrs –kukavicije jaje u gnjezdu kriscanstva !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Uskrs ili vaskrs –kukavicije jaje u gnjezdu kriscanstva !

 

Poznata i dokazana historijska činjenica jeste da su dva Pavla uništila kršćanstvo. Prvi je bio tzv. Sv. Pavle, jevrejskog porijekla, koji je rođen deset godina nakon Isaa, a.s. Pravo ime mu je Šaul. Mjesto i vrijeme u kojem je rođen bilo je preplavljeno grčkom kulturom i proučavanjem filozofije. Pavle ili Šaul bio je prvi koji je izmislio priču o ukazanju Isaa i njegove majke Merjem. Ovo ukazanje doživio je navodno na svom prvom putovanju u Damask gdje se zaputio da pohapsi tamošnje kršćane.To je, dakle, bila njegova prva podvala.

Druga podvala kršćanstvu manifestirala se obožavanjem Sunca ili drugim riječima – okretanjem prema istoku odakle Sunce izlazi. Muslimanima je poznata zabrana obavljanja namaza u vrijeme izlaska sunca i obrazloženje da se ono pojavljuje među šejtanovim rogovima. Ali, ovo je bila smicalica kojom je Pavle Šaul promijenio ''kršćanski monoteizam'' u mnogoboštvo.

Vjerovatno najveća podvala i promjena koju im je podmetnuo jeste vjerovanje u trojstvo.
Međutim, ovdje nemam namjeru govoriti o svakoj promjeni i podvali koju je Pavle I napravio u kršćanstvu, niti o posljednjem udarcu Pavla II koji je navodno oprostio jevrejima to što su tobože ubili Isaa, a.s. Njih dvojica su uveli mnoge promjene u prvobitno kršćanstvo, a svakako nije slučajna činjenica da su obojica porijeklom jevreji i da su obojica zadali smrtonosne udarce kršćanstvu i kršćanima koji ih povrh svega toga smatraju svetima, barem ovog drugog hoće da proglase svetim.

Dakle, očigledno je da nije ostalo ništa pagansko iz grčke mnogobožačke kulture a da Pavle I nije uveo u kršćanstvo i samim time obrisao svaki vid monoteizma unutar ove religije.

Između ostalog, na to upućuje i sam čin Uskrsa: proslava, historija, pozadina i simboli. Svi smo mi nekada išli u osnovnu školu zajedno sa kršćanskom djecom. Kao i svako dijete koje slavi praznike svojih roditelja, tako su i oni slavili Uskrs. Bilo je to popraćeno šaranjem jaja i takmičenjem čije je jaje tvrđe u razbijanju onog protivničkog. Iz ovoga nisu bila izuzeta ni muslimanska djeca.

Ono što me je zanimalo jeste odakle ova simbolika jaja i zeca za Uskrs. Tokom istraživanja imao sam šta i naći i vidjeti.

Nepristrasni izvori navode:

Zašto zec nosi uskrsna jaja

Kao i većina ostalih kršćanskih blagdana, u današnje vrijeme je i Uskrs prilično iskomercijaliziran, no uskrsni zeko nije moderna novotarija.
U kršćanskom svijetu NEvjernici slave Uskrs kao dan uskrsnuća Isusa.Estagfirullah!!!

Milijuni će kao simbol Uskrsa bezrezervno prihvatiti sliku zeca koji ostavlja jaja u gnijezdo, bez da se zapitaju što uopće zec i jaja imaju zajedničko sa Isusom? Ili, zašto zec ostavlja jaja u gnijezdo? Zar nije logičnije da to čini kokoš?
Zec odnosno kunić je još u vremenu prije kršćanstva bio simbol plodnosti, a u anglo-saksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre. Zečevi tj. kunići bili su tada poznati kao životinje sa najbržom mogućnošću razmnožavanja i bili su simbol novog rađanja života u proljetno doba, kada se slavio poganski praznik dolaska proljeća. Za vrijeme tih proslava, vjerovalo se da zec donosi jaja kao simbol novog proljeća.

Slično tomu i uskrsna jaja imaju pogansko porijeklo. Upotreba jaja kao simbola ide u daleku prošlost. Jaje je u Mezopotamiji bilo simbolički povezano sa božicom plodnosti Astarte. Stoljećima prije pojave kršćanstva ljudi su u proljeće međusobno izmjenjivali jaja, opet kao simbol novog života, obilja i rađanja. Bogataši su poklanjali jaja prekrivena zlatnim listićima, dok su obični ljudi bojali jaja travama i lišćem. Još su Egipćani stavljali jaja u grobove svojih pokojnika. Kasnije to čine i stari Grci, a i Hrvati su u predkršćansko vrijeme u grob pokojnika polagali šareno jaje. Rimska poslovica kaže "Sav život dolazi iz jajeta". Posebno su običaji darivanja jaja bili rašireni među germanskim i slavenskim narodima. Darovana pisanica na Uskrs, prema narodnom vjerovanju, donosi sreću, a taj običaj počeo se širiti oko 1000. g.

U većini kultura jaje predstavlja simbol rađanja, mladosti, zdravlja, plodnosti i uskrsnuća. Kada je Crkva u drugom stoljeću počela slaviti Uskrsnuće, jaje je već bilo dugo vremena popularan simbol. Kršćanski misionari iskoristili su i ukomponirali poganske tradicije u kršćanske praznike, kako bi na najbezbolniji način priširili svoju vjeru. Kako su se poganske svetkovine proljeća poklapale vremenski sa Uskrsom, bilo je logično da se iskoriste stari običaji. Čak je i engleski naziv za Uskrs – Easter, nastao iz poganskog Eastre.

Kao uskrsni simboli kunići su se počeli koristiti u Njemačkoj, odakle potječu prvi zapisi o tome koji datiraju iz 16. stoljeća. Izrada prvih jestivih kunića (od tijesta i šećera) – uskrsnih poklona, također započinje u Njemačkoj, početkom 19. stoljeća. Iz Njemačke su se oba simbola proširila po cijelom kršćanskom svijetu.

Uskrsni zeko, zajedno sa Krist Kindlom ili malim Isusom, postaje izvor najveće dječije radosti. Djeca vjeruju da ako su bila dobra, zeko će im na uskrsno jutro donijeti šarena jaja i poklone. Na skrivenom mjestu u vrtu, dvorištu ili u kući, prave gnijezda od trave kako bi im zeko mogao ostaviti poklone.

U današnje vrijeme mali broj ljudi je svjestan značenja popularnih simbola i mitova poput uskrsnog zeca. Rezultat je to sveopće komercijalizacije društva i novog, brzog načina života, kada se sve nastoji iskoristiti kako bi se proizvodi što bolje prodali. Možda bismo trebali malo zastati i promisliti što nam ti simboli i mitovi zapravo kazuju. Samim tim se može zaključiti da se kršćanstvo temelji na paganskim ubjeđenjima i svetkovanjima.

Zakljucak na sve ovo sto veze nema el hamdu lillah sa Islamom!!!

Sta ima ovo sa ISLAMOM ? Dali su u vrijeme Poslanika sallallahu alejhi we selleme slavili,uskrs i vaskrs ? Naravno da  nisu jer su imali dva bajrama el hamdu lillah, a sve ostalo se krsi sa Kur’anom i Sunnetom i sto znaci da je bi’dat!

Poslanik, s.a.v.s., kazao je: "Allah vam je te dane zamjenio boljim od njih, ramazanskim i kurbanskim bajramom." (Nesai, Ahmed i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-iktida, 1/486, Fethul-bari, 2/442, Subulus-selam, 2/70 i Es-silsiletus-sahiha, 5/34)

Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”

Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete uznevjerovali, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem za Svoje robove, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni...” (Ez-Zumer, 7)

"Ko čini zlo biće prema njemu kažnjen, a ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, u Džennet će, u njemu će imati u obilju svega bez računa.’’(40,40)

 

Zasto kazem da je dan Allahove kazne (slavljenja i cestitanje uskrsa i vaskrsa)  vam je braco i sestre muslimani!  

Cestitanje nevjernicki praznika; je to Bid’at-novotarija u vjeri!

A sto je to Bid'at-novotarija sad?

Bid’at u arapskom jeziku znaci izum ili pronalazak kojem nije prethodilo nesto poput toga. Zato se kaze da je covjek izumio nesto, tj. pronasao je nesto sto nije bilo poznato.
Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”


Novotarija se moze podijeliti u dvije grupe:

Prvo: Novotarija u obicajima i one su u osnovi dozvoljene ukoliko ne postoji tekst Kur’ana ili sunneta koji to zabranjuje, kao sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ustajanje pred vladarima na nacin kako su to u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radili Perzijanci. Oni su ustajali pred vladarima, a zatim im se naklonili (ruku’ ucinili). To je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jer ruku’ i sedzda pripadaju samo Allahu Uzvisenome. Medjutim, druge obicaje kod stranaca islam priznaje ukoliko se ne kose sa Serijatom. U dozvoljene stvari (koje se ne smatraju novotarijama u vjeri) u islamu spadaju i svi proizvodi (kompjuter, auto, avion, telefon...) koji nisu postojali u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a za koje nema zabrane.


Drugo: Novotarija u vjeri, ona je zabranjena, a osnova u ibadetima je da musliman ne moze robovati Allahu, dzelle sanuhu, osim na nacin kako mu je Gospodar, subhanehu ve te’ala, naredio i kako je to dostavio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bez izmjene, iskretanja, dodavanja ili oduzimanja bilo cega u vjeri. Osnova toga su rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” (Buhari i Muslim) I kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nesto sto nema osnove u vjeri, to je redd.” (Muslim) Zato se u Serijatu bid’atom definise svaki novi nacin kojim se iskazuje robovanje Allahu, zazze ve dzelle, a koji nema osnove u Serijatu, odnosno nacin koji je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i putem ispravnim prethodnika. Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.” Bid’at koji nije u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om prethodnika ovog ummeta jeste bid’at u jezickom znacenju rijeci, kao sto kaze Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Ono sto se kosi sa tekstom (Kuranom, sunnetom i idzma’om) je bid’at i u tome su saglasni svi muslimani, a ono sto se ne kosi sa tekstovima ne ubraja se u bid’at.”

 

Prenosi se da je pravedni halifa Omer, radijallahu zanhu, rekao kada su se sakupili ashabi u Poslanikovom mesdzidu da klanjaju teravih-namaz u dzematu: “Divan li je ovaj bid’at.” Inace, oni su prije toga klanjali teravih-namaz pojedinacno i kada ih je vidio da klanjaju za jednim imamom rekao je te svoje poznate rijeci: “Divan li je ovaj bid’at.” - sto oznacava bid’at u jezickom smislu rijeci, jer on ima osnovu u Serijatu i to ne znaci uvodjenje neceg novog u vjeru, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uz ramazan klanjao teravih-namaz u dzematu sa ashabima, a zatim je prestao klanjati sa njima strahujuci da im Allah, dzelle sanuhu, ne naredi teravih-namaz kao farz. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prestao da klanja teravih-namaz kao imam, a ashabi su nastavili klanjati pojedinacno i tako sve do vremena pravednog halife Omera, radijallahu zanhu. To znaci da teravih-namaz nije postao bid’at, vec sunnet kojeg je praktikovao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a sto je Omer, radijallahu zanhu, ponovo uveo kako bi se klanjalo iza jednog imama kao sto su nekada klanjali iza Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Isti je slucaj i sa pisanjem i sakupljanjem hadisa sto ima osnove u Serijatu, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredjivao nekim svojim ashabima da pisu odredjene hadise. U vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je postojala bojazan od pisanja hadisa kako se njihov tekst ne bi pomijesao sa tekstom Kur’ana, a nakon smrti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nestalo je te bojazni, Kur’an je upotpunjen prije njegove smrti i muslimani nakon toga pocinju pisati hadis iz straha da se ne zaboravi. Da ih nagradi Allah, dzelle sanuhu, za njihova dobra djela i za njihovu brigu za Kur’anom i sunnetom, a jadni li su oni koji se izigravaju sa tim. Iz navedenog mozemo zakljuciti da nije u pravu onaj koji dijeli bid’at na dobri i losi, i koji kaze da postoje dobri bid’ati, jer je to u suprotnosti sa rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” Tumaceci ovaj hadis kaze El-Hafiz ibn Redzeb: “Rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” - spadaju u rijeci od kojih se ne moze nista oduzeti. To je poput rijeci: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” - pa ko nesto unese novo u vjeru sto joj ne pripada to spada u dalalet. Islam je cist od toga, bilo da se to odnosi na pitanja uvjerenja, djela, rijeci koje covjek ispoljava ili krije u sebi. Svi oni koji govore da postoje dobri bid’ati nemaju dokaza za to osim rijeci Omera, radijallahu zanhu, po pitanju teravih-namaza, a sto smo prethodno objasnili.


Imamo 2 vrste Bida'ta a u prvu spadaju recimo ovi :


1. Bid’at koji je uveden kao osnovni dio ibadeta, tj. da se uvede ibadet koji nema osnove u Serijatu, poput nepropisanog namaza, nepropisanog posta, praznika koji nemaju osnove-(rozic 24.dez ili 7.jan.rodjene kako kazu Isa.a.s,dan drzavnosti,8.MART DAN ZENA subhnallah, valentinovo-dan zaljubljenih,  pa dana majki ili dan oceva,uskrsi ili anamo vaskrsi,ajvajtovica ,alidzum,nove godine,1.maj-praznik rada,hmmm itd.... i drugo.

Ako vi budete zadovoljni njima, Allah, sigurno, nije zadovoljan narodom nevjerničkim.
(At-Tawba, 96)

Ibn-Kajjim, Allah mu se smilovao, u knjizi “Ahkamu ehliz-zimme”, gdje kaže: “Čestitati na nečemu što je vezano za nevjerstvo haram je; takav je slučaj sa čestitanjem nevjernicima njihovih praznika ili njihovog posta i pri tome im reći: Sretan ti praznik ili čestitam ti ovaj praznik i sl. Čak i ako je ovaj koji čestita čist od nevjerstva, to se smatra istim haramom kao da čestita nevjerniku na klanjanju pred krstom. To je veći grijeh i mrže Allahu nego kada bi se čestitalo pijenje alkohola ili ubistvo čovjeka ili činjenje bluda i tome slično. Ima mnogo onih koji, ne vodeći računa o vjeri, čine takve stvari, i pri tome ne shvataju kako je ružno ono što čine.

Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete uznevjerovali, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem za Svoje robove, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni...” (Ez-Zumer, 7)
Treba napomenuti da je čestitanje nevjerničkih praznika zabranjeno makar se radilo i o rodbini ili kolegama sa posla. Ako bi nam oni čestitali svoje praznike mi im ne treba da odgovaramo jer to nisu naši praznici i takvim praznicima nije zadovoljan Uzvišeni Allah. Ti su praznici ili izmišljeni ili imaju nekoga utemeljenja u njihovoj NEvjeri a kamoli kako tek nemaju u nasoj lijepoj vjeri Islamu i u zakonu Uzvisenog Allaha svt-serijata. Stavljeni su van važnosti kada je objavljen islam koji je preko Muhammeda, s.a.v.s., objavljen svim ljudima.
Allah, dž.š., kaže: “Onaj ko želi neku drugu vjeru pored islama neće mu primljena biti i on će gubitnik na budućem svijetu biti.” (Ali Imran, 85)


Muslimanima je zabranjeno oponašati nevjernike, te im je zabranjeno tako slaviti u sličnim prilikama ili razmjenjivati darove, dijeliti slatkiše, priređivati gozbe ili uzimati u to vrijeme neradne dane, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ko oponaša neki narod njemu i pripada.”
Ibn-Tejmijje, veliki islamski učenjak, u knjizi “Slijeđenje pravog puta u suprostavljanju nevjernicima” kaže: “Oponašati nevjernike u njihovim praznovanjima svakako za njih znači radost koja počiva na zabludi. To će ih sigurno navesti da pridobijaju slabiće.”
U komentaru riječi Uzvišenog Allaha: ...
"... i oni koje ne prisustvuju laži i nevaljalštini", Ibn-Abbas, Ebul-Alije, Ibn-Sirin, Ed-Dahhak, Rebia b. Enes i drugi, kažu: "To se odnosi na mušričke praznike." (Vidjeti: Tefsirul-Kur'anil-Azim, 3/341 i Ed-durrul-mensur, 5/148)

Poslanik, s.a.v.s., kazao je: "Allah vam je te dane zamjenio boljim od njih, ramazanskim i kurbanskim bajramom." (Nesai, Ahmed i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-iktida, 1/486, Fethul-bari, 2/442, Subulus-selam, 2/70 i Es-silsiletus-sahiha, 5/34)
Omer b. el-Hattab je govorio: "Ne ulazite u njihove crkve za vrijeme njihovog praznovanja, jer se tada Allahova srdžba spušta na njih." (Abdur-Rezzak, 1/411 i Bejheki, 9/392 sa ispravnim lancem prenosialaca. Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimme, 3/1246)

Poznata definicija Na drugom mjestu Ibn-Kajjim kaže: "Onoj ko čestita nevjernicima njihove praznike, ako se već uspije sačuvati nevjerstva, nije se uspio sačuvati očitog harama.
Učenjaci hanefijaske pravne škole, kao i drugi, smatraju strogo zabranjenim (haramom) uručiti poklon nevjerniku na dan njihovih praznovanja, dok za onoga koji to čini sa namjerom veličanja njihovih blagdana, Ebu-Hafs En-Nesefi, veli hanefijski pravnik, kaže: "Kada bi čovjek obožavao Allaha pedeset godina, potom poklonio nevjerniku jaje na dan njihovih praznovanja, želeći uveličati i obilježti taj dan, počinio bi nevjerstvo i njegova djela bi bila poništena. Kada bi, želeći obilježiti taj dan, kupio nešto što nije imao običaj ranije kupovati, počinio bi, također, nevjerstvo." (Vidjeti: Hašijetu Ibn-Abidin, 10/520-521), a Allah najbolje zna.
Allah s.w.t. kaže: I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.(Al-Hašr, 19)

Paa hm.. dali se isplati i slaviti i cestiati bilo koji nevjernicki praznik koji nije dosao Kur'anom i Sunnetom dozvoljen za slavljenje i cestitanje??? Nemoj te da vas sejtan toliko zavodi,pa razmisli te sa koji vam sve strana prilazi svaki dan,sahat i sekunde.. ( pa bez obzira i kad saznas za ovo bice: ''hajd Bogati i moj babo i majka su nekad farbali sa komsijama NEprijateljima jaja i udarali su zajedno ta jaja nekad kada smo bili u komunizmu-brastvu i jedninstvu zajedno hm i sta ima ruzno u tome .pusti fanatike sta pricaju..nemoj uskrs slaviti i cestitati,nemoj vaskrs ,nemoj 8 mart,nemoj rodjendan,nemoj novu godinu ah nemoj dan zaljubljeni itd..pa sta cemo onda slaviti i cestitati a sto ima ruzno u tome?'' Jah eto sejtan te odradi na rijecima,razmisljanjima,pa na djelima a sta ima ruzno u tome pitas se???

Estagfirullah...Allahu Ekber ,dali se uopce Allaha bojite ako vam je jasan dokaz sta samo muslimani trebaju da slave!!!! Dva bajrama i halas-dosta!!! I oni ne slave nase praznike a niti nam plaho cestitaju sem licimjera!!!

Pa ovaj svijet je samo igra i zabava a opet ste nesretni jer nemate cilja,a onaj je vijecan i tamo se uziva insaAllah! Ali ko ce hm? Pa nemoze se uzivati na oba svijeta vjeruj,jer da je ovdje Dzennet i tamo mozda bi to bilo monotono a to nije poenta!!! Treba se pridrazvati svakog upustva pa da nesto funkcionira! Kao naprimjer,kupis novi sokovnik a sto dijelova hm...pa sta da radis i neznas sta i gdje pase! Pa naravno u svakoj kutiji dodoje UPUSTVO!!!

Pa zar nije Allah poslao nam UPUSTVO-Knjigu Boziju Kur'an kako da zivimo,radimo,jedemo,zenimo se,udajemo,rastavljamo,slavimo,cuvamo grijeha i cemu cemo se nadati ako se budemo upute ili upustva cuvali i pazili ili pridrzavali!!!

Pokaj se i znaj nije nikad kasno,sve dok melek smrti nedodje po tvoju dusu a smrt je bliza nego kragna za vratom,svake sekunde moze pokucati ti dok spavas,dok si na poslu,dok slavis taj USKRS ILI VASKRS anamo sa njima KAFIRIMA-nevjernicima... hm,dok si negdje u haramu ili..ili..pa pozuri bujrum budi spasen i sretn jer Allahova je najbolja uputa-uputa bez greske jer je On Savrsen i Uzvisen a svi mi pravimo greske a imamo tewbu-pokajanje!!!

Ispoljavanje vjere bez stida ili drugim riječima ponos Islama
Svaki vjernik treba da ispoljava vjeru dini-l-islam, javno i tajno, sa ponosom jer je on ubjedzen da je na haqq-u.


"O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere otpadne - pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve."(Al-Maida, 54)
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam doista musliman!"(Al-Fussilat, 33)
"Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."(Al-Baqara, 147)

05.04.2012.

Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha subhanehu ve te’ala ne bojite?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha subhanehu ve te’ala  ne bojite?



Allah Uzviseni kaze: “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji pa je Allah vasa srca objedinio i postali ste Allahovim ni’metom braca i bili ste na samoj ivici vatre pa vas je Allah izbavio iz nje, tako vam Allah objasnjava svoje dokaze kako bi ste bili na uputi.” (Ali Imran, 103)

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u Kur'anu: 'O vjernici! Klonite se mnogih sumnjičenja, doista, neka sumnjičenja su grijeh. I ne uhodite jedni druge ...' Tako da nije dozvoljeno muslimanu da uhodi svoga brata muslimana, tj. da istražuje njegove mahane i ono što mu je Uzvišeni Allah učinio skrivenim a tiče se njegovog brata muslimana „A Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'I ne uhodite jedni druge! Ne mrzite jedni druge! Ne okrećite se jedni od drugih! Već - o Allahovi robovi-budite braća.'“

Loš ahlak je odašiljanje lošeg signala svijetu oko sebe, uskraćivanje ljepote i dobrote svih tipova, kićenje ružnim svojstvima i udaljavanje od fadileta i vrijednosti! Loš i ružan ahlak se zna javljati u raznim kombinacijama, a mi ćemo za današnju hutbu spomenuti samo neke od njih:

1. Oholost (kibur) – je druga manifestacija lošeg ahlaka i ružnog ponašanja,
kada se čovjek oholi i uzdiže kako nad samim sobom i nad svojim nefsom tako i nad drugim ljudima, podcjenjujući mišljenja, riječi i rad ostalih, umišljajući da su njegove riječi, mišljenja ili stavovi nešto najispravnije i najtačnije što postoji na svijetu! Oholost je prvi grijeh koji je počinjen spram Allaha dž.š., i spram Njegovih stvorenja. Šejtan je postao šejtanom prvashodno zbog oholosti!


Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: "Oholost i kibur su gori od širka! Oholoj osobi je ispod nivoa da se pokori Allahu dž.š., da Ga obožava i da Mu robuje, za razliku od mušrika koji će uz Allaha dž.š., obožavati još po nekoga!"
Džehennem je stanište prvashodno oholih osoba, kao što Allah dž.š., kaže: "Ulazite na vrata džehennemska, vkečno u njemu boraveći, a loše li je to staniše oholih!" (Gafir, el-Zumer, 72.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "U džennet neće ući onaj koji u svom srcu bude imao koliko trun kibura i oholosti!" (Muslim) – dok će u džennet ući osoba koja bude na šehadetu i tevhidu bez primjesa oholosti i kibura pa makar bio u pitanju zinalučar ili lopov!
Oholost i uzdizanje izaziva i čini da tom čovjeku bude zapečaćeno srce, kao što Allah dž.š., kaže: "Tako Allah pečati svako srce koje je oholo i koje se nad drugima uzdiže!" (Gafir, 35.) Oholost je poput bumeranga – najbrže se vraće i obija o glavu onima koji se time bave!




2. Osorost, krutost i žestina. često smo u prilici da nailazimo na osore i krute ljude, koji kada zbore koriste samo osore i grube riječi pune nekulture, bezobrazluka ali i žestine! često puta takvom zboru pridodadnu namršteno lice i tamno čehre, pošteðeni bilo kakve blagosti, osmijeha i lijepog čehreta. Uskraćeni su nasmijanosti i vedrine lica, a na ostale ljude gledaju s visine, sa prezirom i podozrenjem.
Allah dž.š., je rekao:"(O, Muhammede) da si bio grub i osora srca razbježali bi se od tebe!" (Alu Imran, 159.)
Ako je ovaj stepen upozorenja važio za Allahovog Poslanika s.a.w.s., u radu i da'awetu sa svojim ashabima, i da je on - kao Božiji Poslanik - bio osor i grub, od njega bi bježali ashabi – pa šta bi tek trebalo reći za ostale tj. šta reći za onoga koji nije na stepenu Božijeg Poslanika a ponaša se oholo, osoro i grubo i to prema ljudima koji nisu na stepenu ashaba!
Nakon spomena ovog detalja ćemo shvatiti zašto mnogo ljudi bježi od dina i od praktikovanja islama! Razlog njihovom bježanju od islama možda je i naša osorost i grubost i nekulturno ponašanje koje je od nas kao džematlija više zapaženije i uočljivije nego li kod drugih.



3. Ophodjenje prema ljudima sa dva lica – a ovakvih je stvarno mnogo. Koliko je onih koji kada se naðu u društvu sa nekim ljudima prema njima su dobri, vole ih i poštuju i sa njima se slažu, i sa osmjehom na licu ih dočekuju ali što se prvo obrnu od njih isuču svoje jezike prema njima, psujući ih i grdeći, otkrivajući svoje pravo lice! Ovo je jedno od najružnijih svojstava i kod koga se ono nadje taj čovjek je jedan od najgorih ljudi!
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Naći ćete da su najgori ljudi dvoličnjaci, koji jednima dolaze sa jednim licem a drugima sa drugim!" (Buhari, br.3304.)
Ammar r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko bude dvoličnjak na dunjaluku na Sudnjemu Danu imaće u ustima dva jezika od vatre!" (Darimi, br.2764.)
Imam Ebul-'Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: "Dvoličnjaštvo se može podijeliti na dvoje, na ono koje je pokuðeno i na ono koje je pohvaljeno. Pokuðeno dvoličnjaštvo je ono ponašanje kada čovjek hvali i podržava nekog čovjeka onda kada je u njegovom prisustvu a kada se nadje kod drugog čovjeka kudi ga, grdi ga i protiv njega je, a pohvaljeno je ono ponašanje kada čovjek svakome čovjeku ili skupini priča o dobru svakoga od njih, a traži ispriku i opravdanje svakome od njih. Ljudima će prenositi lijepe i ispravne stvari, a ružne i neispravne stvari će pokušavati da prekrije i da o njima javno ne zbori." (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/145.)



4. Okretanje ledja i napuštanje jednih druge. Primjetićemo da su današnji muslimani spremni veoma brzo okrenuti leða drugome muslimanu zbog obične stvari oko koje se raziðu a kamo li ako se ne slože oko nečeg težeg, zbog čega su u stanju porušiti i ljubav i bratstvo i rodbinsku vezu!
Ali, ima jedan zanimljiv detalj. Obično su oni koji su brzi na okretanju svojih leða prema muslimanima i kidanju veza sa njima vrlo brzi i hitri u uspostavljanju veza sa nemuslimanima i nevjernicima, i sa njima može i da se nasmije i da muhabbeti i da posluje i da trguje i da bude dobar komšija itd., a sa muslimanom ne može ni da se nasmije, ni da šta prozbori, niti da muhabbeti, niti da sa njim posluje, niti da sa njim trguje, niti da mu bude dobar komšija itd.!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Nemojte bojkotovati jedni druge, i nemojte okrećati leða jedni drugima, i nemojte se mrzjeti, i nemojte jedni drugima zavidjeti! Budite, o Allahovi robovi, braća! Muslimanu nije dozvoljeno da više od tri dana ne govori sa svojim bratom muslimanom!" (Sunen Tirmizi, br.1935.)



5. Nabijanje na nos, svakog dobra kojeg smo učinili, drugome. Ima ljudi koji kada dadnu ili se za vas kod nekoga zauzmu ili vas u nečemu nasavjetuju ili vam kakvo dobro učine – kasnije proprate to svoje dobro djelo sa spočitavanjem, ezijjetom, vrijeðanjem i stalnim ukazivanjem na onoga koji mu je dobro učinio. Ovo je takoðer još jedno ružno svojstvo koje ne priliči osobama s lijepim ahlakom.
Allah dž.š., kaže: "O vjernici, ne kvarite svoje sadake prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put." (el-Bekara, 264.)
Ovaj ajet nam ukazuje na to da su dobra djela koja radimo podložna propadanju i kvarenju, i to samo zbog jedne riječi ili jednog postupka što znači da pored činjenja dobrih djela moramo biti angažovani i na polju očuvanja već učinjenih i stečenih dobrih djela kako nam ne bi propala. Tako se ponašamo u dunjalučim pitanjima, pa se tako moramo ponašati i u ahiretskim pitanjima!Prigovorima svojim si pokvario dobra djela svoja...Nije častan čovjek onaj koji se u prigovarače svrsta!



6. Loše ophodjenje prema svojoj familiji. Naći ćemo ljude koji se prema običnom svijetu ophode kulturno, lijepo i blago, meðu njima je nasmijan, sav je u bontonu, pazi šta zbori i bira svoje riječi – ali kad se vrati svojoj kući situacija se mjenja, nestaje njegove dobrote i ljubaznosti a do izražaja dolazi njegova osorost, grubost i prostakluk. Postaje pravim lavom spram svoje jadne i slabašne majke ili žene, ponašajući se prema njima bez ikakvog bontona i edeba. Izgovara oštre i bolne riječi, i njih krivi za sve. Za svaku sitnicu skače im za vrat, a ženi svojoj prijeti razvodom za bilo šta što se desi. Neko je u stanju trošiti stotine na kocku i kafane, a ako mu žena potraži što god novca da se kupi nešto namah je prekine sa "nema" ili "ne može"! – a da se kocka i da se pije "ima i može"!?

Ovo je takodjer jedna od velikih grešaka i ružnih svojstava. Tvoja familija je najzaslužnija i najpreča da se prema njima lijepo ponašaš i da prema njima svoj lijepi ahlak ispoljiš. Tvoja familija je sa tobom danju i noću, u tajnosti i na javi. Ako ti se desi nešto isto kao da se i njima desilo. Ako te usreći nešto isto kao da je i njih usrećilo! Ako ti zažališ za nečim i njima je žao. Stoga, neka i tvoje ponašanje spram tvoje familije bude lijepo, a najbolji su oni koji su najbolji prema svojim familijama!

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Najsavršenijeg imana su oni koji su najljepšeg ahlaka, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama!" (Sunen Tirmizi, br.1162.)
Na drugoj strani imamo i žena koje se ružno odnose prema svojim muževima, kojima ne daju hakka i prava kojeg im je Allah dž.š., uagarantovao i dao. Ima žena koje se sa svojim muževima ophode kao sa zadnjim jadnicima na zemaljskoj kugli, koje se deru i viču na njih, koje ih svakog dana opterećuju sa novim izdacima, trošeći pare na luksuziranja i nepotrebne stvari. Da je pitaš: kako je - začuo bi prave žalopojke i kukanja, dobro muževljevo zaboravljaju a sve mu loše pamte i spominju. Ne svidja joj se ništa što joj muž radi i danonoćno ga odbija od njegovih roditelja i rodbine i komšiluka.



7. Nepridavanje pažnje haku i pravu naših prijatelja i drugova. U ovo će spadati slabo ili nikako interesovanje za njihovu situaciju ili hal, njihovo neposjećivanje i neobilaženje, ne pridavanje pažnje njihovim redovima kako žalosnim tako i veselim poput smrtova, raðanja, vjenčanja, bajrama itd.. U ovo će spadati i nekontaktiranje istih putem telefona ili pisma ili emaila, kao i svaka vrsta ne obnavljanja te prijateljske ljubavi i poštivanja. Neki prijateljuju s ljudima samo dok imaju i dok im je lijepo a ako zapadnu muka i teškoća i budu u potrebi za nekom pomoći zaborave ih, i ne izlaze im u susret i odmah bacaju niz vodu dugogodišnje prijateljstvo koje su imali. Neki ljudi čim se domognu novca, pozicija ili ugleda odmah zaborave na svoje stare prijatelje ili se prave da su ih zaboravili – što sve odreda ne smije biti ahlak jednog muslimana!



8. Imanje lošeg mišljenja spram drugih. Ovo je još jedno svojstvo lošeg ahlaka koje uraða plodovima zavisti, kvari ljubav, kida veze i izaziva brigu i tugu. Zbog svega ovoga je Allah dž.š., rekao: "O vjernici, klonite se brojnih sumnjičenja, neke od njih su zaista grijeh!" (el-Hudžurat, 21.)
Imam el-Gazali rhm., kaže: "Razlog ove zabrane jeste to što tajne srca ne poznaje niko izuzev Poznavaoca Nevidljivog i Gajba – Allaha dž.š., pa stoga čovjek nema pravo da misli o drugom čovjeku zlo izuzev ako nam se potpuno jesno i nedvosmisleno razotkrije nečiji postupak koji nije podložan drugačijem shvaćanju. Tek tada nemaš kud nego li da vjeruješ shodno onome što si saznao i čemu si lično svjedok bio. A što se tiče onoga čemu nisi prisustvovao, i što nisi svojim okom i svojim uhom propratio, a u srce ti doðe sumnja znaj da je to od šejtana, što ti on ubacuje u srce, što odmah moraš poreći i zanijekati jer je šejtan najgriješniji griješnik, a Allah dž.š., je rekao: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete." (el-Hudžurat, 6.) Nakon svega nije ti dozvoljeno da vjeruješ šejtanu niti da se povodiš za njegovim željama!" (Pogledaj: Ihja'u 'Ulumid-din, 3/150.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer su sumnje najveće laži!" (Muttefekun 'alejh)


Ima ljudi koji su stalno skeptični i lošeg mišljenja prema ostalima. Misli da je svaki glas uperen protivu njih, i da je sve što se dešava zbog njega i nekog njegovog interesa. Po njemu ljudi nemaju druge brige osim njega. Svi su se ljudi urotili protiv njega, i svi samo njega čekaju u klopku. Kada vidi dvojicu da pričaju odmah pomisli da pričaju o njemu. Ako čuje neku javnu kritiku odmah pomisli da je upućena njemu. Ako se negdje napravi veselje a on ne bude pozvan odmah pomisli na to da neće gazda da ga pozove a ne pada mu napamet da je možda zaboravio ili je nešto drugo bilo u pitanju. Ako vidi da neko hodi uz njega odmah pomisli da ga taj uhodi i špijunira. Ako mu neko priðe da razgovara s njim ili ga časti nečim odmah pomisli da je uradio to zbog toga što mu treba da mu se nešto završi a ne što mu je stalo do njega, itd..

Musliman se mora utjecati Allahu dž.š., od ove bolesti i od ovih šejtanskih vesvesa, smjerno koračajući Allahovim putem, imajući lijepo mišljenje o svojoj braći muslimanima, tumačeći njihove riječi i postupke na najljepši mogući način, tražeći im 70 isprika i opravdanja prije nego li zasnujemo loše mišljenje protivu njih, i prije nego li zapadnemo u grijehe i tame sumnji i sumnjičenja.


9. Ogovaranje i gibet je još jedno od kapitalnih ružnih svojstava, za koje je Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)


Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Kada sam bio uzdignut na Mi'iradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od bakra, kojima su grebali svoja lica i svoje prsi. Upitao sam: Ko su ovi ljudi, Džibrile? Reče: Ovo su oni koji su na dunjaluku jeli ljudska mesa i dirali im u čast!" (Sunen Ebi Davud, br.4878.)
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Ka'ab b. Malik r.a., je rekao: "Gibet uništava dobra djela!" (el-Samt, br.188.)
Katade rhm., kaže: "Trećina kaburskih iskušenja i kazni je zbog gibeta!" (el-Samt, br.189.)

Hasan el-Basri rhm., je rekao: "Strogo se čuvajte ogovaranja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša gibet je gori za dobra djela nego li što je vatra za drva!" (el-Samt, br.300.)



Nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 3.) Svaki musliman je kod Allaha zaštićen i ima svoju vrijednost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nestanak dunjaluka lakši je Allahu od prolijevanja krvi muslimana." Šerijat je došao sa smjernicama, bontonom, zakonima i propisima koji štite i čuvaju sve ono što je sveto. Ti zakoni i propisi štite muslimana i od najmanjeg uznemiravanja, pa čak i njegove emocije i osjećanje. Islam je utemeljio princip bratstva, koji zahtijeva da se prema bratu po vjeri čini do¬bročinstvo i da ga ne uznemi¬ravamo na bilo koji način. Uzvišeni Allah rekao je: Samo su pravi vjernici braća. (El-Hudžurat, 10.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu.
Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim) Skrnaviti ovu svetost i nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha. Zločin i grijeh su još veći ako se uznemiravaju Allahovi odabrani i čestiti robovi. U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)
U uznemiravanje muslimana spada i to da ih uznemiravamo po putevima, na javnim mjestima, tako što ćemo bez ikakvog poštovanja i obzira bacati i ostavljati otpatke. Islam zabranjuje da se uznemirava i onaj ko živi pod zaštitom islamske države, a kamoli da se uznemirava vjernik - musliman. Ono što najviše uznemirava muslimana jeste psovanje, grdnja, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i kaljanje časti. Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)


Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)



Trebamo li sakriti mahanu brata muslimana?

Društvo kojim vlada čistoća je ono društvo kojim kruže samo lijepe i čedne vijesti i lijepe priče, dok oni koji rade određene grijehe, skriveno i u tajnosti, ostaju u tom stanju prikriveni Allahovim dž.š., zastorom sve dok ne dođu tewbe i dok se ne pokaju, a i vjernici se prema takvome na isti način ophode kako se ne bi upustio u javno praktikovanje grijeha ili kako ne bi istrajavao na njemu te kako vjernici ne bi bili pomoćnici šejtanovi u borbi protivu tog čovjeka!

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je negodovao onima koji svoj prljavi veš iznose u javnost, pa kaže:itavom mom ummetu će biti oprošteno izuzev mudžahirima hvalisavim griješnicima! Mudžahera je kada neki čovjek uradi neko ružno djelo noću pa onda osvane ujutro a Allah dž.š., mu je već prikrio to djelo, pa počne govoriti: O ti i ti! Jučer sam radio to i to! Proveo je noć pod Allahovom dž.š., skritosti, a jutro provodi skidajući sa sebe Allahov dž.š., pokrivač!" (Buhari, br.6069.)

Ovo je bila opomena onima koji sami sebe brukaju, ali naznačujemo da se stvar ne završava ovdje! Muslimanu je zabranjeno da bruka drugog muslimana i to riječima Allaha dž.š., koji kaže: "One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate." (Nur, 19.)

U Džessasovom "Ahkamul-Kur'an"-u, (5/163), stoji slijedeće: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) – Allah dž.š., je ovim ajetom obznanio to da je obaveza imati lijepo mišljenje o vjernicima/mu'minima, i da im se mora željeti hajr i dobro, prijeteći se onima koji žele otkrivati bestidnosti, iznositi potvore, i pogrdno pričati o vjernicima, okarakterisavajući takav postupak kao veliki grijeh, koji je zaslužan kazne. Sve ovo nam ukazuje na to da naša srca moraju biti u selametu kada su vjernici u pitanju, što je slučaj i sa ostalim djelovima tjela, i sa jezikom kada je u pitanju nanošenje zla njima!“

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mu'min je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji je hidžru učinio od onoga što je Allah dž.š., zabranio!" (Sahihul-Buhari)

Od Ebu Šurejha r.a., se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije vjernik osoba od čijeg zla nije siguran njegov komšija!" (Sahihul-Buhari)

Od Abdullaha b. Omera r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koga veseli to da bude udaljen od vatre, i da udje u džennet – kada mu doðe smrtni čas neka posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, i da želi ljudima ono što želi samom sebi!" (Muslim)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!" (Muttefekun 'alejh)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "...ko proturi i razglasi neku riječ, po pitanju čovjeka muslimana, koji je od nje čist, želeći ga njome uniziti na dunjaluku – Allah dž.š., ima pravo baciti ga zbog nje u vatru pa, potvrðujući sve navedeno, prouči ajet iz Allahove dž.š., knjige: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) (Pogledaj: El-Džami' el-Sagir ve zijadetuhu, br. 5044.; Medžme'ul-Zeva'id, br.7040.; Fejdul-Kadir, br. 2966.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Šejh Šu'ajb el-Arna'ut kaže da je ovaj hadis: Sahih ligajrihi, a ovaj lanac - hasen. Pogledaj: Medžme'uz-Zeva'id, 8/164., br.13093.)

Dakle, oni koji uživaju u tudjim grijesima, iznoseći ih u javnost, vješto prikrivajući svoje grijehe koje kriju kao zmija noge – neka se pripaze i na ovom i na onom svijetu od kazne koju Allah dž.š., obećava za takvo postupanje.

Nasuprot ovome, Allah dž.š., obećava veliku nagradu onima koji prikrivaju mahane svoje braće muslimana, i to nagradu tipa da će takvim osobama biti prikrivene mahane i na ovom i na budućem svijetu, kao što je potvrðeno u sahih hadisu: "Ko prikrije mahanu jednog muslimana, Alah će prikriti njegovu mahanu na ovome i na budućem svijetu!" (Muslim)
Ovo ne znači to da čovjek neće nikako savjetovati ili upozoravati onoga koji čini izvjesne grijehe. Nasuprot, umjesto što ćemo ogovarati toga čovjeka bolje bi nam bilo da s njime popričamo i da ga nasihatimo možda naša iskrenost bude utjecala na njega, ali ako se dotična osoba počne hvalisati grijesima ili javno ih činiti onda je dozvoljeno na takvoga i javno upozoravati!

Najpreče ja da čovjek ne iznosi svoje mahane i svoje grijehe u javnost koje mu je Allah dž.š., već skrio. Neka čovjek bude svjestan toga da ga je Allah dž.š., počastio time što ga je sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah dž.š., će se, na Sudnjemu Danu, približiti vjerniku kojeg je skrivao i čuvao, pa će mu reći: Sjećaš li se ovog grijeha? A sjećaš li se onog grijeha? Pa će čovjek odgovarati: Da, Gospodaru, sjećam se – pa će Allah dž.š., nakon što upozna Svog roba sa svim njegovim grijesima i primjeti da je čovjek pred kolapsom, reći: Prikrio sam ti ove grijehe na dunjaluku, i opraštam ti ih danas, pa će čovjeku biti uručena knjiga dobrih djela...!" (Buhari, br.2309.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Neće Allah dž.š., pokriti grijehe nekom čovjeku na dunjaluku, a da mu ih neće oprostiti na ahiretu!" (Ahmed, br.25164.)

Dakle, neka svako koga je Allah dž.š., prirkrio i sačuvao bruke činjenja grijeha neka čuva sam sebe i neka se ne bruka!
Počast koju jedan musliman uživa kod Allaha dž.š., jeste ta da ga Allah dž.š., čuva od drugih ljudi i sveti se u njegovo ime.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

Dakle, dragi brate, prikrivaj mahane muslimana jer nisi u stanju s Allahom dž.š., se boriti, sa onim koji je u stanju vršiti uvidjaj nad tvojim grijesima i nad tvojim mahanama, i koji je u stanju obrukati te pred drugima u onome što ti drugi ljudi ne znaju. Ustegni svoj jezik od ostalog svijeta, zahuzdaj ga i ne kopaj njime kao ralom po tudjim grijesima.

Možemo primjetiti da ima bolesnih duša koje se liječe samo slušanjem toga šta ostali ljude rade, istražujući im grijehe i mahane, otpočinjući svoje posjetke i sijela i svoje sjednice sa razmatranjem takvih slučajeva. "Allah dž.š., voli stid i pokrivanje mahana", (Ahmed, 4/224.) - što znači da je osoba koja se bavi brukanjem drugih ljudi i govorom o njihovim grijesima osoba koja je bezobrazna, i ona koja je strgala sa sebe svu odjeću stida i srama!

Čuvajući ljude od našeg izvršavanja uvidjaja nad njihovim grijesima dajemo ljudima nove šanse za lijep život i lijep svršetak. Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko primjeti kakvu mahanu ili grijeh pa ga prikrije biće poput čovjeka koji naiðe na živu zakopanu djevojčicu pa je spasi i u život povrati!" (Ebu Davud, br.4870.)

Ovaj hadis nam ukazuje na to da je brukanje ljudi poput njihovog ubijanja a da je prikrivanje ljudi njihovo ostavljanje u životu!

Kada je u pitanju čast jednog muslimana, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je nije želio štetiti pa makar bio i veliki grijeh u pitanju. Enes b. Malik r.a., kaže: Bio sam kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada mu dodje jedan čovjek koji reče: O Allahov Poslaniče, počinio sam veliki grijeh , kazni me! Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je čuo i ne htjede ga ništa pitati o tome. Nastupio je vakat za namaz i taj čovjek klanjaše sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, i kada završiše sa namzom onaj čovjek pridje Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i opet mu reče: Počinio sam veliki grijeh Allahov Poslaniče, pa sprovedi nadamnom Allahovu Knjigu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Zar nisi malo prije klanjao s nama? Reče: Da. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Allah ti je oprosti grijeh tj. kaznu!" (Buhari, br.6437.)

Razmisli Allahov robe :

1. Onaj koji tajno radi neki grijeh neka zna da je Allah dž.š., Taj koji ga je skrio i prikrio.

2. Iznošenje mahana i grijeha u javnost je ružno djelo pa makar se radilo i o nama samima.

3. Nije sporno da nekog čovjeka prikrivamo i da ga lično savjetujemo i nasihatimo.

4. Otkrivanje tudjih mahana vodi otkrivanju ličnih mahna.

5. Uživanje u slušanju i kopanju tudjih mahana je znak bolesti nečijega srca.

6. Prikrivati tuđe grijehe je obaveza pa makar se radilo i o velikim grijesima!

7.Zelis li ti robe Allahov da ti se oduzme na sudnjem danu od tvojih dobrih djela ako ih i uopste i imas i dadne insanu kojeg si uhodio,gibetio,lagao na njeg i izmisljasao spletkaranje o njemu drugim ljudima?

8.Zeli li da tvoj jezik ,ocisti grijeha insana kojeg si gibetio-ogovarao a da to samo od tog imas uslugu tom insanu i Dzehennemsku vatru!!

Zato boj te se Allaha Uzvisenog o Allahovi robovi,danas je ovo svakodnevnica ali sjeti te se samo ili Kur'anskih ajeta o ovoj temi,ili hadisa ili Dzehennemske vatre!

Molim Allaha da nas ucini iskrenim Njegovim robovima,sa kojima je On samo zadovoljan,da nas sacuva zla ljudi i Dzinna,da nas sacuva svake porovre,da nas ucvrsti Uzivseni na Svom putu i da nam se smiluje i operosti i Svojom milosto nas uvede u Dzennet Firdevs-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=kkv_GrT8dxY

 

04.04.2012.

Pa zar me vise ne volis ,pa se zenis drugom!!!-1.dio

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 

Pa zar me vise ne volis ,pa se zenis drugom!!!


Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali.“ (Ali Imran, 103) 

 

Tako danas vecina zena misli-da je muz vise ne voli ,da je to razlog zenidbe muza sa drugom,trecom ili cetvrtom zenom..a to nije razlog sigurno da muz zenu ne voli vise i da mu je postala dosadna,monotona i da zivi sa njom samo za radi djece ! POGRESNO shvatanje danasnjih prvi zena!!!

Zena muslimanka koja zamjera da njen muz ima drugu zenu mozda ne shvata da moze da zavrsi sa odbijanjem naredbe Uzvisenog Gospodara, koja dozvoljava muskarcima da ozene vise od jedne zene. Ovo je samo po sebi veoma ozbiljan uzrok za izdaju.

Naravno, prirodno je za mnoge zene da budu ljubomorne na bilo koju zenu sa kojom djeli svog muza, ali da bude ljubomorna je jedna stvar, ali da mrzi Naredbu Uzvisenog Gospodara ili da je porice, odnosno odbija je sasvim nesto drugo.

Kaze Uzviseni Allah s.v.t.: "Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslusa, taj je sigurno skrenuo s pravog puta." (33:36)

Uzviseni Allah, koji nas je stvorio, zna najbolje sta odgovara ljudskom bicu i sta ne odgovara. Da je ostavljeno na nama mi ne bi mogli podnijeti nase poslove ni za jednu sekundu.

Zbog ovoga Poslanik (savs) je dovio: “O Allahu, nemoj me ostaviti samom sebi da se brinem o svojim poslovima, ne ni za treptaj oka.”

Uzviseni Allah, kaze u suri En-Nisa': "Ako se bojite da prema zenama sirotama necete biti pravedni, onda se zenite sa onim zenama koje su vam dopustene, sa po dvije, sa po tri i sa po cetiri." (4:3)

Znacenje ovog ajeta, od Ibn Kathira, se odnosi na siroticu koja ima svog staratelja, u cijoj imovini je imala udio, pa mu se dopala i njena imovina i ljepota i htio je da je ozeni, ali da ne postupi pravedno u pogledu njenog udadbenog dara (mehra) i da joj da dar kakav daje i drugim zenama. Zato im je zabranjeno da sklapaju brak s tim zenama ukoliko nece prema njima pravedno postupati i dati im najvisi iznos dara. Ujedno im je naredeno da sklapaju brak s drugim zenama koje im odgovaraju."

Tacku koju zelim naglasiti ovdje jeste da Allah svt pocinje sa govorom: Zeni dvije, ne jednu. Ovo prema nekim ucenjacima znaci da bi se covjek trebao zeniti sa vise nego jednom zenom, najprije sa dvije ili vise.

Sljedeca tacka je pravo znacenje pravednosti. Neki zele da misle da pravednost spada na sve sto se odnosi u braku. Ali ovo nije istina. Jer ljubav je nesto oko cega covjek nema kontrole. Najvise se odnosi na raspodjelu vremena izmedju supruga.  

 

Prva zena, se inace osjeca ranjena ako ne i ponizena ako njen muz ozeni drugu zenu i ovaj osjecaj se uveca od strane drustvenih normi koje,nazalost, postoje u mnogim muslimanskim drustvima u muslimanskom svjetu. Veci broj zena je odrastao sa idejom da je druga zena zla, takvo je misljenje jos od malih nogu i veoma je tesko za njih da misle drugacije, iako ima muskaraca koji zive sa svojim zenama sretnije nego oni koji su ozenjeni samo za jednu zenu.
Znamo danas brace cije zene zive u istoj kuci zajedno kao sestre. Jedna od njih, kako mi je on rekao, ne bi jela dok druga zena njenog muza ne dodje i ne jede sa njom.
Takodjer, zene brata, koji ima cetiri zene i zive jako harmonicno i ugodno. U stvari, oni svi rade i vode porodicni posao. To je jako lijepo, masAllah.

Allah subhanehu ve te'ala je muskarcima srce prosirio da ima mjesta za ljubav do cetri zene el hamdu lillah...i to samo oni i mogu ..da vole sve cetri! Naravno jedna zena nema sve osobine kod sebe i svaka je drugacija kao npr. (jedna je povucena i mirna i moras joj rijeci izvlaciti iz usta,druga je vesela i razborita,treca je dobar savijetnik svome muz i recimo cetvrta je dobar govornik,veseljak itd..) ZAR NE?

Znaci nema to sve jedna zena da njegovom srcu ugodi ma koliko se trudila da mu to osladi,ucini to je samo trenutno a u stvarnosti svi smo drugaciji po fitri,karakteru,izgledu i ponasanju!!! Allah njemu-muz je njegovo srce pripremio da amoze da voli cetri ali samo neznam dali moze sve cetri izdrzavati jer je danas i jednu tesko izdrzavati i od 3-6 djece u prosijeku!!! A mora biti on u svemu pravedan!!!

Sestro to sto on trazi drugu,vjeruj ne znaci da te ne voli!!!

Pokusaj ga svatiti jer kada ste mladi i neiskusni upoznali ste se preporukama roditelja ili ..ili i uzeli,poceli zivjeti,radjati djecu ali to nije kraj! Naravno da svaki covijek kao i zena ocekuju neku prefekciju u braku,pa ako se jos umijesaju u brak roditelji njegovi ili njeni nema tu slatkog braka! Naravno jadna zena se savije oko djece i njege i brige a muskarac kao i svaki masta i sanja o nekoj vili na konju bijelom hm!!!

Nema vila a konja ima,ali brate moras se probuditi iz tog sna ..ustani !!!! Jeste da to sto sanjas ili gledas na ulicama svakodnevno si primoran ,nemozes uvijek imati kod kuce !

Takodje sestro i tebe razumijem,mlada se udala i svoju si mladost dala,ljepotu i izrodila mu djecu toliku,peres im i kuhas i jos pored muza i sestero djece na vratu ti svekrva i svekar hm!

I pored svega i svih obaveza ...brat hrabar pa se u pola kusnji koje su davno nastale u napola puknutom braku izjasanjava da se zeni drugom!!!

Ma nije to sto te ne voli vjeruj! Nego dodijala mu monotonija svaki dan a stanja se u kuci ne mijenja a i nekad mu se i nemili ni kuci doci kada je sve isto!!!

Evo par savjeta za prvu zenu:

1. Budi upoznata sa cinjenicom da su mediji glavni krivci ovog vremena, koje kontrolise mafija sekularista i modernista koji hoce da uzmu zenu muslimanku iz njene kuce da bi se mijesala sa muskarcima u javnom i privatnom zivotu. Uvecavaju male probleme koji se stvaraju u familiji koja praktikuje visezenstvo, stvaraju mrznju izmedu dvije zene. Prva zena bi se trebala pitati: Da li je prva zena kojoj je njen muz donio drugu zenu? Ili jos bolje; Da li je ona bolja od Majke Pravovjernih Aise r.a.? Neka je Allah svt zadovoljan sa njom i njenim ocem, Amin.

2. Koristi mudrost i nemoj mjeriti stvari po mjeri emocija, jer ovo te moze odvesti od racionalizma i moze uciniti da izgubis ljubav i postovanje od svog muza i drugih.

3. Kad se tvoj muz ozeni sa drugom zenom, ne mora znaciti da postoji problem,da te ne voli, mozda on samo zeli da iskoristi pravo koje mu je dato i u vecini slucajeva njegov drugi brak samo ojaca ljubav izmedju vas dvoje. Nemora znaciti kako rekoh da te vise ne voli,da si mu monotona,dosadna ,itd…

4. Ako zamisljas brak druge zene sa tvojim muzem kao katastrofu, trebala bi biti zahvalna Allahu svt da nije bilo gore, to znaci, nisi izgubila svog muza zbog smrti ili neceg drugog.

Allah svt kaze: “Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas; nesto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.” ( 2:216 )

Ako zamisljas drugi brak kao katastrofu i izdrzis strpljivo, Allah svt ce te nagradi za tvoje strpljenje.

5. Prisjeti se uvjek da je sejtanu drago da unisti tvoju familiju, zato ne dozvoli sejtanu da pobjedi. Allah svt kaze: “Zaista, sejtan je vas neprijatelj, zato ga uzmi kao neprijatelja.”

6. Nemoj podleci ideji da tvoj muz voli vise svoju drugu zenu nego sto voli tebe. U vecini slucajeva ovo je iluzija stvorena od sejtana da bi tebe okrenula protiv druge zene, koja je inace nevina. Jer i ako je voli vise od tebe, to nije njena krivica, mozda ga ona pazi bolje od tebe. Ovo ti ne daje pravo da mrzis drugu zenu.

7. Nemoj se nikada zaliti prijateljicama o braku sa drugom zenom, jer sto vise to cinis, sve vise se tvoje brige povecaju. A zasto? Jer su I one plasljive kao ti I bolje se za svoje muzeve,pa ce ti savijet neke sestre jos vise povecati tvoju bolest,tugu I patnju a ponekad I mrznju prema muzu I tvoj nekoj njegovoj drugoj hanumi a uputaj se dali je onda sa tobom Allah zadovoljan???

8. Potrudi se da pridobijes paznju svog muza na posten nacin. Nemoj ga docekivati sa umornim ili ljutim ili tuznim izrazom lica. Udalji se od zaljenja i rasprave. Ovo je razlog broj jedan koji tjera muzeve od svojih kuca, pogotovo kad druga zena radi suprotno od prve zene.

9. Dopusti svom muzu da nadje smiraj, uzivanje i udobnost kad je u tvom drustvu.

10. Konacno, nikada, sama bas nikada, nemoj da se radujes razvodu braka sa muzevom drugom zenom i prisjeti se da tvoj red slijedi. Nikada nemoj da se radujes nesreci drugih i ponasaj se prema njima kako bi zeljela da se oni prema tebi ponasaju. Zeli svom bratu ili sestri kao i sebi-imamo tih hadisa pa se prisjeti odmah tad kada te sejtan natjera da pocinjes prezirati ,da u tom momentu dowu ucinis Allahu da podari toj drugoj koju je mozda nuzda natjerala da se uda za tvoj muza,na tebe i tvoju djecu,da joj Allah podari svako dobro oba svijeta-amin

Nastavlja se insaAllah....

04.04.2012.

Pa zar me vise ne volis ,pa se zenis drugom!!!-2.dio

Nastavlja se insaAllah...

11.U takvim trenutcima kada tvoj muz se izjasni da se zeni ili se vec ozenio el hamdu lillah,podnesi saburli tu kusnju ili blagodat jer sabur je onaj koji je u prvom udaru! Allahu se vise priblizi da pobijesid sejtana i da tu ljubomoru prevazidjes sa Allahovom pomoci! Imamo primjer u prvim generacijama kako su tesko podnosile takodje zene Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem tu ljubomoru ,pa su cak i zdjele sa hranom bacale od drugih mu hanuma! Ne kazem super polupaj mu sve kada ti sto donese od te hanume i slijedi sunnet! Ne ,to nije sunnet lupati i lomiti,nego je samo navedena kolliko je zestoka ljubomora bila i njih pprvih najbolji generacija..pa tako je sa svim normalno da i mi danas imamo tu ljubomoru jer danasnja zena misli samo da joj imetak ne fali a sto se tice njega kao muza fali joj svakako u svakom seglmetnu muz! Ili je na poslu po citav dan,ili na fudbalu u slobodno vrijeme ili na jaciji nakon posla a nakon jacije ili je na internetu-kompjuteru ili umoran spava! Naravno ti si navikla da ti ga nema i d avecinu poslova moras sama ali osaburi jer Allah je divnu nagradu-Dzennet pripremio za one koji osabure na iskusenjima i udarima! A imali vece kusnje danas zenama od kusnje-kada joj se muz ozeni hm!? Ma nema mislim!

Zato Allahu se vise priblizi i uci Kur’an ,zikri-Allaha velicaj,dovi da ti sejtan i drugarice u liku sejtana ne pridju pa da ti se zice ne sastave pa ces bez sabura odabrati :

*ili pobijeci mu sa djecom bez izuna pa gdje god a dokle si dobro dosla nekom sa 5 ili vise djece?

*ili ces ga mozda prisiliti-ultimatumom da pusti tu drugu koju je ozenio i zavolio kao i tebe-pa ili ona ili ti i djeca!!! Hmm to nije od vjere!

Kaze Uzviseni Allah s.v.t.: "Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslusa, taj je sigurno skrenuo s pravog puta." (33:36)

Uzviseni Allah, koji nas je stvorio, zna najbolje sta odgovara ljudskom bicu i sta ne odgovara. Da je ostavljeno na nama mi ne bi mogli podnijeti nase poslove ni za jednu sekundu.

*ili ces traziti da te pusti –talaqne pa gdje ces onda ? Nigdje nisi prispjela vjeruj…ni ti ni tvoja djeca jer sadaku od svakog dobijes max.mijesec –dva i onda nema mjesta za tebe nigdje sa tolikom djecom a o udaji tvojoj novoj da i ne pricam !!! Nece te niko a djecu neces nikad odbaciti radi novog muza sigurno!!!

*ili ces praviti potvore na novu mu hanumu I splektarenje a to Allah ne voli da se o vjernicama I vjernicama iznose lazi I potvore…

Pa kako god okrenes od dva zla mozras sebi jedno izabrati!

Ili da lijepo prihvatis tu drugi ( koje je takodje tvoje zlo)!!!

Ili da uradis nesto od ovih gore navedenih tacki a sa nijednom nije Allah zadoovljan a nece ni tvoj muz biti vjeruj i samo tako ces dozivjeti propast od Allaha i ponizenje a ujedno i mrznju od tvog voljenog muza koji te voli a ti ga ultimatises a Allah mu to dozvolio subhnallah!

Ja znam da je tesko to podnjeti vjeruj! A neznam sta je gore biti nekad prva ili ta druga a i to znam vjeruj pa pisem iz licnih svojih iskustava!

Sta ces sestro moja ,to je tvoja najveca sad kusnja-visezenstvo tvoga muza-druga hanuma ili treca…nekom je kusnja bolest(tumor,rak,leukemija ),nekom su kusnja djeca ( droga,harami …bolest djece),nekom je kusnja imetak ( nema gdje da zivi,ne radi,nema sta da jede on i njegova porodica ),nekom je kusnja rat i granate,nekom je kusnja sam biti ( nemoze se neka sestra da uda radi nekih svojih kusnji ili Allah neda ili neki brat nemoze da nadje haijrli vjernicu),nekom je kusnja svekrva ,nekom je kusanj posao ..nekom je kusnja….nekom…

 

12. To je tvoja kusnja pa osaburi o ti kojoj ti je samo to Allah odredio!!!


 Sta su to iskusenja i koje su to blagodati Allahove subhanehu ve te’ala kusnje!?

Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)

Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?”   (El-Ankebut, 1-2)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim) Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Neke od koristi iskušenja:

• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,
• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,
• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),
• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,
• jačanje veze između roba i Gospodara,
• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,
• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,
• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.

Tri su vrste ljudi u iskušenjima:

1.vrsta: Lišeni i uskraćeni dobra; ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju sudbinu – kader.
2.vrsta: Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.
3.vrsta: Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti.
Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra: šta god da mu se desi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)

Od Allahove mudrosti je da vjernik doživljava iskušenja i nedaće, koje su mu ili iskup za počinjene grijehe još na ovom svijetu, ili povećanje deredža i mjesta na ahiretu; dok nevjernik i licemjer biva pošteđen i sačuvan na dunjaluku, ali zato mu se kazna odgađa do preseljenja na drugi svijet. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:    ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“  (Bilježi Muslim)
Iskušenja i nedaće mogu doći na razne načine: u porodici, imetku, djeci, vjeri, a najveće iskušenje za jednog Allahovog roba je iskušenje u vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnoga iskušenja u porodici, imetku, djeci, vjeri, pa se strpio računajući na nagradu, sačuvao lijepo mišljenje o svom Gospodaru, pomirio se i zadovoljio Njegovom odredbom, nastavio slijediti i sprovoditi Allahove propise ne kršeći Njegove granice, postajući tako istinski primjer na koji treba da se ugleda svako ko doživi kakvo iskušenje i nedaću.

Prilikom iskušenja, Allahov rob je dužan da postupi na sljedeći način:

1. da bude ubijeđen da je ono što ga je snašlo od Allaha i da se pouzda u Njega,

2. da ustraje u slijeđenju Allahovog zakona, ne kršeći Njegove propise; tako da se ne ljuti i ne srdi (zbog iskušenja ), niti da proklinje sudbinu,

3. da poduzme sve što je korisno i svrsishodno u cilju odbijanja nedaće,

4. da od Allaha zatraži oprost i pokaje se za učinjene grijehe.


Žalosno je da jedan dio muslimana čija je vjera oslabila, kada ih zadesi kakvo iskušenje i nedaća, srde se i ljute, proklinju sudbinu i prigovaraju svome Stvoritelju na Njegovoj odredbi, gubeći iz vida Njegovu mudrost u tome i obmanjujući se svojim dobrim djelima, pa tako upadaju u još gore iskušenje i čine veliki grijeh.

Ako Allahov rob u iskušenjima i nedaćama bude razmišljao na jedan drugi način, dajući im ljepši smisao i značenje, osjetit će u njima lahkoću, strpit će se i dati prednost lijepoj završnici na ovom svijetu, očekujući veliku nagradu i Allahovo obećanje, kao npr.:
1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;

2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, bit će mu lakše u njegovom;

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče''

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;

6. Allah mu je na taj način omogućio činjenje veličanstvenih djela, poput istrajavanja u strpljivosti, nadanja u Allahovu milost i nagradu i iščekivanje pomoći i spasa; sve su to ibadeti – dobra djela kojima robujemo Allahu i približavamo Mu se;

7. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

8. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.
Pa ako Allahov rob bude ispunjen ovako lijepim i pozitivnim značenjima i razmišljanjem, njegovo iskušenje i nedaća pretvorit će se u blagodat, pružit će mu se prilika da se osami sa svojim Gospodarom, osjeti slasti robovanja i skrušenog obraćanja Njemu, učvrsti vezu sa Njim, poveća nadu u Njegovu milost, uljepša svoje mišljenje o Njemu Uzvišenom i uradi mnoga dobra djela koja se ne daju ni opisati.

 

Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“   (Bilježi Tirmizi)

Neke od stvari i postupaka koje olakšavaju onome ko je u iskušenju i nedaći, umiruju tugu, stimulišu moral i volju, okrepljuju srce i daju mu snagu:

1. Dova: Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti. Zato je pri pomračenju Sunca i drugim prirodnim čudima i događajima naređeno da se klanja namaz, dovi, traži oprost i udjeljuje sadaka.''

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''

4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.''   (El-Isra', 82.)

5. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove: ''A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!'''   (El-Bekare, 155-156) 

Postovani brate i cijenjena sestro,vidis da je sve sto se zbiva i desava je samo Allahovom odredbom i stanje u blagostanju i iskusenje pa osaburi i nije to za dzaba! Sjetimo se Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem dove :''Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti' a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''.Zato ustraj i osaburi i znaj da sa kusnjom Allah zeli ti samo dobro ma koliko to nama nebilo drago ali ima u tome hajra vjeruj te! Zato u svojoj kusnji ostani jak,saburli,na Allaha se osloni i vjeruj cvrsto da je to hajr i da ce ti samo Uzvisnei Allah u toj kusnji pomoci dok te ispita i dok osvijetli ono sto je htio Uzviseni da ti ukaze u gajbu sto nama nije poznato! Allahu se vise priblizi da bi ti Allah olaksao i pomogao,dao izlaz i mani se dvoumljenja u toj kusnji jer sejtan ne spava i on nas zavodi do sudnjeg dana,pa polako i saburli ,mirno podnosi te nedace -kusnje! 

Nagrada za onoga ko ustraje na ovom putu,u iskuenju je Dzennet-ne zaboravite pa vrijedi li trpiti sve ovo na dunjaluku-pa vrijedi !!!

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini iskrneim svojim robovima,sa kojim je samo On Allah zadovoljan,da nam poveca iman,da nase korake ucvrsti u svojoj vjeri,da nam poveca zanje i rad po njemu,da nas sacuva prokleta sejtana,da nam podari snage-sabura da izdrzimo,da nam olaksa kusnju i ne stavlja na kusnju koju necmo moci podnjeti,da nas cisti nasim iskusenjima te da nas ciste preseli sebi ,Njegovom zadovoljstvu,da nam oprosti i smiluje se prije dana sudnjeg ,te da nas Svojom milosti uvede u Dzennet Firdevs-amin

 

Konacno, molim Allaha svt da nam pokaze pravi put i da nam da inspiraciju da ga slijedimo, da nam pokaze krivi put i da nam podari inspiraciju da ga zaobidjemo i sva zahvala je Allahova, Amin

http://www.youtube.com/watch?v=RZaEWgNqvuo

http://www.youtube.com/watch?v=dkOOjIiVqg0

http://www.youtube.com/watch?v=ngW3Y4_luDY

http://www.youtube.com/watch?v=Yt2FrCzfzlM

http://www.youtube.com/watch?v=JWNTT0L0Pmk&blend=22&lr=1&ob=5

http://www.youtube.com/watch?v=wxQ5SUmf-UA

http://www.youtube.com/watch?v=vqrPWrGPf3I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=SnNE0XhVEqw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Y3jTCHhEWPw

http://www.youtube.com/watch?v=qqqV50Oo_-Y

03.04.2012.

Visezenstvo u Islamu-preispitajmo se sestre subhanallah...1-dio

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!



Visezenstvo u Islamu -preispitajmo se sestre subhanallah


Buharija bilježi hadis od Aiše, radijallahu anha, koja kaže: “Nisam bila ljubomorna ni na jednu Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, suprugu kao na Hatidžu iako je nisam vidjela. Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je često spominjao. Kada bi zaklao ovcu, isjekao bi je na dijelove a potom poslao Hatidžinim prijateljicama.
- Kao da na ovome svijetu nema druge žene osim Hatidže – rekla sam mu jednom prilikom, a on, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Ona je bila takva i takva i od nje sam imao djecu.”
Bez obzira na nasu žensku ljubomoru, Allahov propis je propis. Allah, subhanehu ve te ala je dozvolio višeženstvo muškarcima a znamo svi, da sve što je Svemogući dozvolio, naredio, odobrio da je samo khajr u tome za mu’mine.


U vjerodostojnom hadisu prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “šta god Allah vjerniku odredi to je dobro za njega. Ako ga zadesi dobro, rob se zahvali pa to bude dobro za njega, a ako ga zadesi iskušenje rob osaburi pa to bude dobro za njega. To ima samo vjernik.” (Muslim, 4/2295)

Na mužu je da se boji Allaha i da bude pravedan prema svojim suprugama, da im poklanja isto vrijeme i pažnju, da isto gleda na djecu ne zapostavljajući ovdje nikoga. Naći ćemo mnogo razloga zašto naš muž ne treba da se oženi sa drugom. Ali ovdje se radi zapravo o nama ženama, o našem pristupu ovoj temi, kako se mi ponašamo, kako se mi ophodimo, kako se mi pokušavamo postaviti u ovakvim situacijama ako se nađemo u njima.Da sebe preispitamo koliko samo jake i sta u tom iskusenju-ispitu uraditi a da bi samo Allah svt bio zadovljan a ne samo mi,nas nefs!!!Trebali bi mnoge staviti sebe u poziciju te sestre druge insaAllah,koja je pristala doci na tvog muza,tvoju djecu,na sestre iz Dzemata i na razne porovre i iskusenja na koje je bila spremna da podnese samo da bi svoju vjeru sacuvala,sacuva hidzab,sacuva se bluda,sacuva se od harama pa pristala da bude ta druga ili treca ili cak i cetvrta!!!

Kaze Uzviseni Allah s.v.t.: "Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslusa, taj je sigurno skrenuo s pravog puta." (33:36)

Stavi sestro sebe u njemu situaciju dali je i to lahko pristati,dali se upitas sta je na to natjeralo,koji je razlog,zbog cega je i na to spremna subhnallah?!?!

Zamisli sestro da mozes sutra i ti biti iskusana da ti muz preseli,da te pusti ili ili,pa gdje si pristigla ti onda,godine te zauzele,djecica se savila oko tebe a dali ce te Allah svt pocastiti da budes opet nekom prva ???

Hmmm subhnallah,Allah svt najbolje zna,ali kad bi mi sve zeljele drugoj sestri ko i same sebi bilo bi elhamdulillah sve dobro inshaAllah..

On je samo dunjalucka stvar-muz tvoj koji je od danas od sutra ko i mi,a kad te Allah svt pocasti ili recimo na tu kusnju stavi-na ISPIT pa kakvoj ces se diplomi nadati ili uspijehu hajr inshaAllah,dobro razmisli!

Mozda je samo glavna briga danas dunjaluk nazalost a mi zaboravimo Ahiret ili Dzennet radi dunjaluka ili dunjalucki stvari nazalost!

Nebrini sestro za dunjaluk,Allah svt hrani i tebe i njeg-muza,kafire svojom milosti,zivotinje,ptice na grani koja neradi pa kad ode ranim sabahom iz gnjezda gladna u podne se vraca punog trbuha Allahovom svt misloti i pomoci samo!

Nebrini se,nece ti Allah svt tvoj rizk usktatiti radi te druge sestre koja je mozda u tezoj situaciji od tebe,nece Allah svt uskratiti nafaku,bereket i ljubav koju si imala sa svojim muzem subhnallah...

Allah svt je propisao sve,KADR-kad i gdje i sa kim i koiko,u Kuranu dokaz i u sunnetu Poslanika saws,odnos prema Stovritelju,Poslaniku saws,prema muzevimaa,zenama,djeci itd.

OK,nisu oni ko nas Poslanik saws,niti smo mi ashabinke ili mi svi nemamo iman ko oni,ali propis iz Kur'ana stoji do sudnjeg dana za sve narode,pa oni koji su bogobojazni ce insAllah i uspijeti na oba svijeta Allahovom svt pomoci i milosti a oni koji se boji za dunjaluk pa uslove ili ULTIMATUME POSAVLJAJU MUZEVIMA,mimo sto je Uzviseni vec davno postavio i Njegov Poslanik saws,takvi ce propasti i na dunjaluku i na ahiretu koji zakone i propise ili ultimatume svoje postavljaju subhnallah!

Zamisli sestro samo sta bi ti da si u situaciji te sestre,gdje bi,dali bi prije pristala biti i ti nekom druga i sacuvati svoju vjeru i hidzab-cednost ili bi radi nuzde se odrekla Allahove svt vjere estagfirullah ,pa skinula hidzab i pocela raditi da prezivis!Dali si se upitala sta bi ti u njenoj situaciji?! Dali si se upitala sta je bolje i gjde je u tome Allah svt zadoovljan biti izgubljena na sejtanovom putu ili biti nekom druga a dalje da i nespominjem subhnallah!

Da li mi iako smo ljubomorne zaista išta radimo na tome sem da kažemo: “Ja ne mogu da se moj muž sa još jednom oženi, ja sam veoma ljubomorna, nek on mene pusti a on nek se ženi opet jer ja ne mogu to izdržati.” Ili: “Ja se ne bih znala prema njoj ponašati možda bih joj i kakvu nepravdu učinila?” Da li nas samo preplave osjećaji ljubomoren, bola i tuge? Hoćemo li se u takvoj situacij samo utopiti u takvim osjećanjima? E, ta ljubomora! Kako prevazići ljubomoru?!Sta cu reci Gospodaru svt na Sudnjem danu a nemoj misliti sta cu reci sestrama iz Dzemata kad me nezovu samo radi gibeta a ne radi Dzenneta i podrske subhnallah!Nedozvoli sejtanu da te zavede i da ti on izdaje svoje zakone i da te u stranputicu odvede plaseci te siromastvom sta ces jesti ako se ozeni,sta ces obuci i kako dalje!Nehrani te muz i neoblaci,nego Uzviseni svt...

Poslanik s.a.v.s., je rekao : " Covjek koji nema ljubomore nece uci u Dzennet"

Pa dali to bile mi i imale ljubomoru ili nasi muzevi elhamdulillah i to je iz sunneta Poslanika saws ostalo LJUBOMORA pa elhamdulillah...
Zamislim tu drugu kao ženu, sestru kojoj je poginuo muž na Allahovom putu, koja je sestra ti u vjeri a ne neka moderna dzahilka, sestra u Islamu, koja je ostala sama bez svoga zaštitnika na ovom prljavom dunjaluku. Zamislimo se mi u njenoj situacij.
Zašto ne imati tu drugu ženu, sestru u Islamu, onu prijateljicu koja nam je potrebna, s kojom možeš da pričaš o svemu, da podjeliš ono što te muči, da učimo zajedno i da se pomažemo u dobru i da odvraćamo jedna drugu od zla? Zašto da ne bodrimo jedna drugu kao prave iskrene mu’minke pa da nam bude lakše u svemu! A koliko puta si imala prijateljica i takozvanih sestara pa na kraju si shvatila i uvidila da nije to ona prava sestra a kamoli prijateljica koja ti je potrebna.Da imas sestru pored sebe a znas da je i sa njom a sa tobom Uzviseni svt zadovljan elhamdulillah,ispit polozen a muz takodje zadovoljan...

Jeli sestro bolje kad mu je Uzviseni svt odredio da se sa tim pomiris i da i on u halalu zivi i sa tobom i sa njom,nego nedo Allah svt kao sto je vrijeme pokazalo subhanallah,estagfirullah za radi pojedinih sestra koje odmah pobijegnu radi visezenstva roditeljima,ili se po dzematima kriju ili,ili pa ga onda TI SAMO SESTRO svojim sebebom natjeras na nesto sto prvo nije Uzviseni svt sa tobom prvom zadovoljan,prizvala si Allahovu svt srdzbu gjde ti je sabur???

Tvojim ga sebebom prisiljavas da pusti tu drugu ALLAHU EKBER,a Allah svt ga neprisiljava Uzviseni Gospodar,ili ga natjeras daa zvi tajni nedozvoljeni brak jer u fitri muskaraca je Allah svt ugradio da mogu 4 zene voljeti odijednom a svaka od njih ima nesto posebno sto ga privlaci a to sve jedna nemoze imati subhnallah!

Kaze Uzviseni Allah s.v.t.: "Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslusa, taj je sigurno skrenuo s pravog puta." (33:36)

ZASTO mu ti uslove postavljas,kad mu je ALLAH svt odredio,dozvolio da sacuva svoju vjeru u halalu i samo ga tako uslovljavas ili prisiljavas na haram jer hoces negdje da bjezis sa djecom njegovom subhnallah,pa kad ti dzemat jedva nekoliko puta udijeli sadaku sjetices se inshaAllah svog muza,porodice koju si srusila ti i tvoj uslov,pitaces se gdje je pastir tvoga stada i babo djeci tvojoj jer brat svaki drugi inshaAllah nemoze biti tvojoj djeci ko tvoj muz kojem si ultimatume postavljala subhnallah!


Razmisli subhanallah jer melek smrti moze sad pa sad doci i sta ces reci svome Gospodaru svt jer to je bilo tvoje iskusenje,ispit...nekom sa bolesti,nekom djeca presele,neko ovo ili ono ali tebi je to Allah svt propisao i Njemu hvala na svkom stanju!

''Kada omrkneš ne nadaj se da ceš docekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ceš docekati vece, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

Drage sestre, treba da radimo na nama samima, da se preispitamo i pripremimo ako bi nas Allah subhanehu ve te ala stavio u ovakvu situaciju. A ako nas Allah subhanehu ve te ala iskuša stim iskušenjem, budimo svjesne da sa više iskušenja i iman raste. Primimo tu drugu ženu kao kartu za Džennet, kao prijateljicu onu koju smo dugo čekale da nam pokuca na vrata, kao sestru koju nismo nikad vidjele i kojoj se radujemo. Vidimo je kao obogaćenje našeg života, naše porodice a ne kao neprijatelja kojem želimo svako zlo. Prevaziđimo same sebe. Dokažimo i na ovaj način da smo jake,iskrene,cvrste, borci na Allahovom putu, na putu Istine.

Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe i obijesni ne budite, jer On dobro vidi što radite!» (112) »I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače vam nema pomoći!« (113) (Suretu Hud, 112-113)

Allahu Uzviseni,Gospodaru moj,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

Nastavlja se insaAllah...

03.04.2012.

Visezenstvo u Islamu-preispitajmo se sestre subhanallah...2-dio

Nastavlja se ....

Višeženstvo i njegova višestruka korist


Oživljavanje zapostavljenih sunneta - Višeženstvo i njegova višestruka korist

Institucija braka u modernom društvu je i te kako narušena. Iz dan u dan je sve manje onih koji stupaju u brak osiguravajući na taj način svome društvu mlađi naraštaj koji će, kako je to i uobičajeno u životu, nasljeđivati brige zajednice i nositi se sa njima. O ovome problemu u nekim zemljama se ozbiljno razmišlja jer on je već počeo rezultirati «nestajanje» ili bolje rečeno izumiranja pojedinih naroda. Zajednica u kojoj je mortalitet mnogo veći od nataliteta je u ozbiljnoj opasnosti.

Razlozi koji su doveli tome su mnogobrojni a jedna od najvećih je raširenost nemorala. S obzirom da sada mladi svoje seksualne potrebe mogu zadovoljiti na vrlo lahak način i sa više osoba, a bez obaveza koje brak sa sobom nosi, i ne razmišljaju o tome. To je zato što je za njih brak jednako strast i seks i ništa više, a to imaju «besplatno» kada god žele.
Allahov Poslanik alejhis-selam kaže: «..brak je moj sunnet pa ko ostavi moj sunnet nije od mene». (muttefekun alejhi)

Islam daje prednost općoj koristi nad pojedinačnom

Površno gledanje na neke propise islama često puta biva razlogom....
neshvaćanja istih ili zauzimanja pogrešnih stavova o njihovom propisivanju ili zabrani. Nekada je mnogo lakše razumiti zašto je u islamu tako ako znamo da je jedno od temeljnih pravila na kojima se zasniva ova vjera davanje prednosti općoj koristi nad pojedinačnom. Pa tako nešto biva zabranjenim zbog toga što njegova raširenost u društvu prouzrokuje štetu. Dok ako bi to činila jedinka ne biva istinski velikim problemom. Na drugoj strani isto pravilo važi i za naredbe i lijepa i preporučena djela. Ako tako budemo gledali i na propisanost višeženstva u islamu bit će nam mnogo lakše da shvatimo razlog njegovog utemeljenja u njemu. Naravno, u društvima u kojima trenutno živimo ozakonjivanje višeženstva bi bila bespotrebna i čudna stvar.

Zato što postoji opća sloboda ljubavnih veza. I ne samo višeženstvo mnogo toga od islam je «bespotrebno» jer su ljudi sami sebi uspostavili sistem života i njihovih međuljudskih odnosa. Kada govorimo o propisima islama i zašto je nešto tako onda se sjetimo da ti zakoni važe za jedno zdravo i moralno društvo tj, tim zakonima se želi napraviti i očuvati tako jedno društvo. I između tih naredbi i zabrana postoji jedna uska veza, jedan se veže ili nadograđuje drugim. Poznato ja da islam zabranjuje blud i to smatra velikim grijehom i propisuje strogu kaznu za njegovo činjenje. A isto tako znamo da je broj žena mnogo veći od broja muškaraca. Na koji način da onda u jednom takvom islamskom društvu riješimo problem većeg broja žena. Da kažemo da je trebalo ozakoniti nemoral i ne ograničavati ljubavne veze na brak samo. To ne bi bilo odgovarajuće rješenje jer bi se tada vrtili u krug i uvijek bi imali jedan od aktuelnih problema na stolu pred sobom kojeg bi morali riješiti. Pa je zato najbolje i najbezbolnije rješenje propisivanje višeženstvo kako bi što lakše mogli da očuvamo svoje društvo zdravim i moralnim.

Utemeljenost višeženstva u Kur'anu i sunnetu

«..onda se ženite sa po dvije, sa po tri i sa po četiri». (en-Nisa 3). A u sahih predajama se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem imao više žena, a što nam sve govori da višeženstvo ima svoju osnovu u Kur'anu i sunnetu Allahova Poslanika alejhis-selam. I pored toga što je većini muslimana i muslimanki poznata utemeljenost ovog propisa mnogi se od njih prema njemu kritički postavljaju. A nekada se u govoru o tome može osjetiti doza podsmijavanja i izrugivanja. Pa zato moramo upozoriti na veličinu i opasnost tog postupka i takvog načina ophođenja prema Allahovom zakonu koji u sebi nema manjkavosti. Kritikovati ovaj propis znači kritikovati Kur'an i praksu Allahova Poslanika alejhis-selam.

To znači i smatrati taj zakon nepotpunim jer se u njemu nalazi promašaj zbog dozvole ovog djela. A nijekanje ovog propisa je nijekanja jednog dijela Kur'an za što su islamski učenjaci rekli da je djelo koje izvodi iz vjere. « Danas sam vam vjeru vašu upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.» (el-Maide 3). Upotpunjavanje vjere za nas znači da ona nema potrebe da se nešto dodaje ili oduzima ili možda se čak nešto smatra bespotrebnim. Islam ne znači samo namaz ili post, on znači život i odnos prema njemu kako to Gospodar Uzvišeni voli.

Islam znači potpunu predanost

Od islama nije dozvoljeno uzimati ono što nam se sviđa a odbacivati ono što po našem nahođenju ne odgovara. Vjernik nikako ne smije sebi dopustiti da prelazi granicu koju ne bi smio ili da daje sebi za pravo što ne zaslužuje. Riječ islam znači predanost i to ne običnu nego potpunu i sveobuhvatnu predanost. Čovjek kada shvati da je samo rob koji treba da se pokorava naredbama svoga Gospodara mnogo će biti jednostavnije razumjeti i pravo značenje ibadeta i predanosti Allahovim zakonima. Od nas se traži da stanemo u odbranu Allahovog zakona a ne da mi njegove propise omalovažavamo, ne daj Bože, ili da ih kritikujemo. Teško je razumjeti nekoga ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan a da ne prihvata Allahove propise ili da čak javno govori protiv toga i napada onoga koji to zagovara i podržava. Iako često ne upotpunjavamo neke ibadete mi ih ne negiramo, a čak više podstičemo sebe i druge da ih izvršavaju.

Uzmimo primjer noćnog namaza koji danas, na veliku žalost, je od zapostavljenih sunneta ali uprkos tome mnogi ga preporučuju i govore o njegovim vrijednostima i nagradi kod Allaha za njegovo praktikovanje. Pokornost i predanost se baš ogleda u tome da izvršavamo ono što nam nekada i nije lahko ili s čime se na prvi pogled i ne slažemo. Time dokazujemo da je naš život, naša smrt i naši ibadeti Allaha radi Jedinog.

Pozitivnosti višeženstva

- sprečavanje nemorala

- ostavljanje mogućnosti da što više žena nađe svoga staratelja pa makar i u poznijim godinama


- povećavanje nafake


- briga o jetimima


- povećavanje broja muslimana što je i te kako bitno


- jačanje međuljudskih odnosa sklapanjem više brakova među ljudima tako da jedan čovjek se veže za više familija.


- Praktikovanje jednog od sunneta Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem


- Razlikovanje od drugih ne muslimanskih naroda


Svoju vjeru učimo od svojem uleme a ne od orijentalista i onih koji o njoj govore s neprijateljskog aspekta. Nemoguće je da neprijatelj o svome neprijatelju priča pozitivne i lijepe stvari jer je njegov cilj da ga što više ocrni u očima drugih. Naša vjera je naš ponos!

Gdje je izlaz?


Ako smo svjesni te realnosti, kako je lijeciti? Da li je izlaz u slijeganju ramenima i zatvaranju ociju pred cinjenicama, ili ce se ti problemi, možda, riješiti sami od sebe, ako se opredijelimo iskljucivo za monogamni brak. Eliminacijom poligamije milioni žena ostat ce bez mogucnosti da se ikada udaju, zakljuce brak i osnuju porodicu. Dokumenti o ljudskim pravima i slobodama, pocevši od Univerzalne deklaracije pa do Evropske deklaracije o ljudskim pravima, deklarativno podjednako garantuju pravo na brak muškarcu i ženi, poput prava na slobodu, sigurnost, rad i dr. Unatoc proklamovanim pravima žena, zbog nesrazmjera u broju u odnosu na muškarce, milioni žena ne ostvare ovo pravo i ostaju neudate. U takvoj situaciji covjecanstvo se nalazi, kako tvrdi Sejjid Kutb, pred tri mogucnosti:


1. Da se svaki covjek sposoban za brak ženi s jednom ženom sposobnom za brak, a njih jedna ili više ostaje bez braka provodeci svoj život bez mogucnosti osjecaja draži muškarca i porodice.


2. Da se oženi svaki covjek sposoban za brak, samo sa jednom ženom u zakonski cistom braku, a da ima ljubavnicu i cini blud sa jednom ili više žena u društvu u kome je veci broj žena od broja muškaraca. 


3. Da se žene svi sposobni muškarci ili neki od njih sa više žena i da ta druga žena upozna muškarca u zakonskom braku javno, a ne ni kao ljubavnica ili «prijateljica», nezakonito.
Prva mogucnost je nehumana i protuprirodna jer lišava ženu prava na brak. Pravo na brak je najprirodnije ljudsko pravo. Nijedna osoba ne bi trebalo da bude lišena tog prava, ni pod kakvom izlikom niti po bilo kojem osnovu.

Pravo na brak je pravo koje svaki pojedinac može tražiti od svog društva, kao i pravo na rad, pravo na slobodu, obrazovanje i sl. U ma kakvom blagostanju žena živjela, ona je istinski nezadovoljna svojim životom bez muža. Hiljadu poslova, hiljadu zarada ne može zadovoljiti potrebu žene za prirodnim životom, bilo da se radi o njenim tjelesnim potrebama ili nagonu, potrebi duše ili intelekta za smirenjem i druženjem u porodici. Zar i muškarac ne nalazi posao i ne ostvaruje zaradu, ali mu to nije dovoljno, nego nastoji živjeti u porodici. Zar i ona nema želju i pravo za toplinom doma, za muškom blizinom i potomstvom koje ju cini sretnom. Svakako, i žena i muškarac isti su kada je o tom pitanju rijec, jer su od jedne vrste. 


Druga mogucnost je protiv cistog islamskog stremljenja, protiv pravila islamske etike, kao i protiv interesa same žene. U tom slucaju žena se, donekle, tjelesno zadovoljava ali je takode lišena obiteljskog života koji je za nju važniji od zadovoljenja njezinih strasti. Ako se ženi uskrati obiteljsko okruženje, ona nipošto ne može, upuštanjem u promiskuitet i ljubavne veze, zadovoljiti cak ni u najmanjoj mjeri svoje materijalne i duhovne potrebe. Pravo na brak za muškarca znaci pravo na zadovoljenje instikta, pravo na ženu, partnera, suputnika dostojnog povjerenja i pravo na zakonitu djecu, ali za ženu pravo na brak znaci, osim svega spomenutog, i pravo na zaštitnika, muškarca pokrovitelja u kojeg se može pouzdati da ce mariti za njene osjecaje. Tu soluciju podržat ce je samo oni koji se suprotstavljaju Allahu i njegovim zakonima i zdravoj ljudskoj prirodi.


Treca mogucnost je ona koju je odabrao islam. Nju je odabrao kao uvjetnu povlasticu, da bi se suocio sa realnošcu u kojoj ne vrijedi slijeganje ramenima niti tupavo mirenje sa stvarnošcu. Nju je islam odabrao kao neizbježnu realnost s kojom ce se ljudi susretati dok budu živjeli na ovom svijetu. Rješava je tako što bi muškarac koji posjeduje potrebne finansijske, moralne i fizicke mogucnosti trebalo da prihvati brak sa više od jedne žene. Prva žena trebalo bi, u duhu islamske dobrodušnosti, za volju i ljubav svoje sestre u islamu, suosjecati s njenim problemom i podnijeti žrtvu. Ona bi trebalo da, drage volje, pristane na tu vrstu sudjelovanja u izgradnji islamske zgrade koja pociva na temeljima morala i cestitosti. Stoga bi prosvijecene muslimanke, svjesne tog problema, trebalo da podrže tu islamsku odredbu i ožive sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s., za cije oživljavanja on garantuje nagradu, svima onima koji taj sunnet budu prakticirali, bez umanjenja nagrade samim izvršiocima. U krajnjem slucaju višeženstvo bi se trebalo smatrati pravom žena koje su lišene muževa i obavezom muškaraca i udatih žena.

Epidemija nemorala 


Historija kao uciteljica života, uci nas da su najmocniji narodi i civilizacije propadali ne zbog njihove ekonomske ili vojne nemoci, vec onda kada su se moralno srozali.
Ne može se reci da je distanciranje od poligamije jedini uzrok moralnoj anarhiji. Puno je razloga koji su vecinu društava u svijetu doveli na ivicu moralnog sunovrata, ali zasigurno je ignorisanje ove islamske odredbe uveliko doprinijelo njenom širenju. Ta pošast dobrano je zahvatila i bošnjacko društvo. Mislilo se da ce ratna stradanja u našoj zemlji doprinijeti moralnom procišcenju, medutim, utjecaji evropske kulture i nesrazmjeran broj žena i djevojaka koje su ostale bez mogucnosti udaje, doprinose ponašanju koje je suprotstavljeno Allahovim, dž.š., propisima.
Dakako da ne treba kriviti jedino ženu, možda nju treba ponajmanje osudivati, jer je za tu pojavu odgovorno više saucesnika. I društvena i Islamska zajednica, kao najodgovorniji faktori, nijemo posmatraju tu pojavu, iako su svjesni njenih štetnih ucinaka. Gotovo da nema ni osude a kamoli sistemskog rješavanja. Kada su jednog uglednog zvanicnika Islamske zajednice u TV-emisiji pitali šta on misli o višeženstvu u islamu i da li bi to on ucinio, odgovorio je: «To može uraditi samo pijan covjek, a kao što vidite ja nisam pijan.» Takvim izjavama potpomažu se džahili i pronositelji lošeg odgoja koji ismijavaju Allaha, dž.š., i Njegov zakon, zadovoljni i nagradeni s onih strana kojima je stalo da se spletkari protiv ove vjere. Bježanjem od problema ne rješava se problem nego ga samo produbljuje. Stoga, ukoliko nismo spremni doprinijeti afirmaciji nekog propisa nemojmo ga omalovažavati i destruktivno djelovati. Opravdanosti ove islamske povlastice ponekad su svjesniji muškarci i žene na Zapadu nego sami muslimani i muslimanke. Za kraj, poslušajmo šta o svemu tome kaže gospoda Ani Bizant, teozof:
«Zapad tvrdi da ne prihvata višeženstvo. Medutim, muškarci na Zapadu našli su nacina da zaobidu zakon i da održavaju seksualne odnose sa više žena i to bez odgovornosti koje traži zakonski brak.


Time im je omoguceno da odbace neželjene ljubavnice kad god im se prohtije, ne ostavljajuci joj drugi izbor nego da ode na ulicu i oda se javnoj i masovnoj prostituciji. Sudbina takve žene neuporediva je sa pozicijom žene koja je ušla u poligamni zakonski brak i koja, iako dijeli muža sa drugom ženom, uživa muževljevo starateljstvo, postaje majka, pa i nana u porodici. Kada nocu posmatram hiljade žena na našim ulicama uvjerena sam da Zapad mora uciti od islama i mora prestati kritikovati islam u vezi sa višeženstvom. Islam omogucava ženi u poligamnom braku da ima muža i djecu u svom krilu na legitiman nacin i sa svim dužnim poštovanjem. A to je mnogo bolje, sretnije, poštenije i dostojanstvenije za ženu od neizvjesnog i teškog samotnickog života u društvu i na ulici. Ona nosi njegovo nezakonito dijete, a zakon je uopce ne štiti.
Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost. Amin!

02.04.2012.

Inoca (zena moga muza ) je moja najbolja drugarica ili neprijatelj!?-1

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Inoca (zena moga muza ) je moja najbolja drugarica ili neprijatelj?!

 

Svaki covjek koji bude proucavao bogatu biografiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, lahko ce otkriti da je neke od tih zena ozenio prvenstveno iz pobude ljudskosti, neke je ozenio da bi pridobio necija srca, da bi neke ljudske duse ucinio dobrima, pripremajuci putem tazbinstva i odobrovoljavanja zemlju za blagoslovljenu misiju. Zatim, treba spomenuti njegovu prirodnu potrebu za brakom, jer je i on ljudsko bice, a ne melek. Prije smo napomenuli da je u zakonu svakog poslanika brak bio propisan cak i onima koji se nisu zenili poput Isaa i Jahje, kao i to da se u cetiri evandelja (Indzila) nigdje ne spominje zabrana visezenstva.

 

Zenidba sa drugom bez saglasnosti prve zene -  Među uvjetima se ne spominje saglasnost prve, druge ili treće žene. Teško bi ijedna žena pristala na davanje dozvole. Nije u prirodi žene da pored sebe voli i želi vidjeti drugu ženu koja bi isto tako bila draga mužu kao i ona i koja bi isto tako imala prava kao i prva. Dijeliti muža ne želi ni jedna žena. I to je sasvim prirodno. Možda upravo zbog težine dobivanja dozvole ili saglasnosti Uzvišeni Allah višeženstvo nije ni uvjetovao traženjem saglasnosti od prve žene.

Pitanje:

''Da li je muzu dozvoljeno da se ozeni drugom zenom, bez pitanja i saglasnosti prve zene??...''

Posto danas imamo brace sto oprvadavaju ono cemu teze.

Odgovor:

Kaze Uzviseni Allah s.v.t.: "Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslusa, taj je sigurno skrenuo s pravog puta." (33:36)

Uzviseni Allah, koji nas je stvorio, zna najbolje sta odgovara ljudskom bicu i sta ne odgovara. Da je ostavljeno na nama mi ne bi mogli podnijeti nase poslove ni za jednu sekundu.

 

Među uvjetima koje je islam postavio za dozvolu višeženstva su pravednost i materijalna pretpostavka. O pravednosti Uzvišeni Allah kaže: Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri.“ Ako strahujete da nećete pravedni biti, onda sa jednom...“ (En-Nisa, 3) Poslanik s.a.v.s. u hadisu kaže: „Ko bude imao dvije žene pa jednoj od njih bude iskazivao veću simpatiju, na Sudnjem danu će se pojaviti vukući jednu svoju polovinu, jadan i naheren.“ (Ibn Hibban)

Ko nije potpuno uvjeren u sebe, da je u stanju biti pravedan prema obje ili više svojih supruga u hrani, piću, odijevanju, stanovanju, noćivanju i izdržavanju, onda mu je zabranjeno oženiti se s više od jednom ženom. A iskazivanje veće simpatije koje je spomenuto u hadisu odnosi se na povredu prava žene, a ne na simatije srca.

Uvjet o materijalnoj mogućnosti za ženidbu se spominje u brojnim pravnim djelima. Muškarac koji nije sposoban izdržavati dvije ili više žena a upusti se u ovakvu avanturu, čini grijeh.

Među uvjetima se ne spominje saglasnost prve, druge ili treće žene. Teško bi ijedna žena pristala na davanje dozvole. Nije u prirodi žene da pored sebe voli i želi vidjeti drugu ženu koja bi isto tako bila draga mužu kao i ona i koja bi isto tako imala prava kao i prva. Dijeliti muža ne želi ni jedna žena. I to je sasvim prirodno. Možda upravo zbog težine dobivanja dozvole ili saglasnosti Uzvišeni Allah višeženstvo nije ni uvjetovao traženjem saglasnosti od prve žene.

Činjenica je da bi veliki broj žena radije bio spreman oprostiti svome suprugu i ljubavnicu i zinaluk, „sam nek je daleko od očiju“, ili „sam nek je ne dovodi kući“, što je naravno veća greška i teži grijeh nego da se suprug legalno oženi.

U nekim slučajevima višeženstvo je dobro i kao rješenje socijalnog pitanja u nekoj državi. Posebno u područjima koja su bila obuhvaćena ratom. Velikom broju udovica udaja za imućnog oženjenog muškarca i legalan, častan i čist život, bolji je nego samački i siromašni.

 

Zatim sestro koja dijelis svoga muza ili ces insaAllah djeliti !!!

Iako je vecina muslimanskih brakova monogamna, Islamski serijat dozvoljava takodje i poligamni brak. Ovo je veoma rijedak slučaj u zemljama koje nisu toliko islamske ali u drugima je veoma učestala stvar budući da se zasniva i na tradicionalnim vrijednostima kao i na materijalnoj situaciji. Ovdje ćemo navesti nekoliko riječi o idealnoj ženi muslimanki kao supruzi u poligamnom braku.


Treba da bude jasno da žena koja ne želi da bude dio ovakve bračne zajednice ima potpuno pravo da takvo nešto uslovi u svom bračnom ugovoru sa svojim suprugom. Ona nije dužna da prihvati bračnu ponudu muškarca koji već ima sklopljenu bračnu zajednicu sa drugom odnosno svojom prvom suprugom.

Međutim postoje okolnosti pod kojima prva supruga nema problem s tim ni prije a ni poslije sklopljenog braka sa svojim mužem. U nekim slučajevima ona čak može da bude ta koja svog supruga i podstiče na takvo nešto. Cak imamo slucajeva el hamdu lillah,gdje prva hanuma svome muz trazi drugu ili mu nudi da zeni njenu najbolju kolegicu ...ali to je rijetkost naravno na nasim podrucijima i nas Bosanski-Sandzacki stolz-ponos nece to da dozvoli ili prevelik komleks sa ljubomorom ''da ja usrecim neku sestru i da trazim mome muze,hmm..ma ne radije i razvod braka neka me Talaqne ili ne ULTIMATUM CU MU JA ''ili ona ili ja i nasa djeca !!!''Pa radi tog naseg ponosa i straha za imetokom zaboravimo da cuvamo muza od bluda i trazenja dalje tajni veza po internetu,cuvanje muza od bluda jer ima previse vremena,pomaganje sestri vjernici da sacuva svoju vjeru,cast ,hidzab i zaboravimo tad ''zeliti njoj hajr kao i sebi!'' Ali el hamdu lillah,Allah je taj koji odreduje ko ce sa kim biti i kako ce koga iskusati !!!

Nova supruga s ovim odabirom se odlučuje na ovaj korak da bi imala supruga radije nego da ostane neudata,da sacuva opet kazem svoju vjeru u kuci svoga muza-bolje nego da je nuzda natjera da skine hidzab i da popusti u vjeri te da ide raditi,da se sacuva bluda i sacuva svoju cast... Možda njegov prvi brak nije u potpunosti sretan, ali ona ne želi da bude uzrok razvoda braka, posebice u slučaju djece, ili ako prva supruga više nije tako mlada. Možda će se desiti i neki slučaj da je prva supruga invalid zbog neke ozlijede i takođe kada je nesposobna da ima djecu.

U ovakvim slučajevima, gdje postoji druga supruga, ako se ona doista brine za dobrobit cijele porodice, ona može u ovom slučaju da bude ta koja će pomoći ovoj familiji da se održi ali nazalost nekada i da propadne taj prvi brak-ali opet NE njenim sebebom-razlogom da je propao,nego uzrokom Allahove odredbe Allahove robkinje i robovi,vi koji vjerujete u Kadr-Allahovo odredjenje...

Mnogo ovisi od stavova žena i sposobnosi muža da bude pravedan i fer između svojih žena i njihove djece.

Kur'an je to učinio jasnim da muškarac koji nije u stanju da bude pravedan da bi trebao samo da se oženi sa jednom ženom, u protivnom on će biti proživljen na Sudnjem Danu sa pola svojih udova prevagnutih na jednu stranu.

Nastavlja se insaAllah...
01.04.2012.

Inoca (zena moga muza ) je moja najbolja drugarica ili neprijatelj?!-2.dio


Nastavlja se ....


Ova pravednost spram ženama uključuje sposobnost da ih zadrži i da im pruži jednak tretman i ne samo u materijalnom pogledu nego i u pravednoj podjeli njegovog vremena , pažnje i intimnih odnosa. On bi takođe trebao da im omogući smještaj odvojen jedna od druge kao što je i bio Sunnet Allahovo Poslanika sallallahu alejhi we selleme U slučaju prve supruge, ona bi trebala da se odnosi prema drugoj supruzi ne kao rivalki nego kao sestri ili kćerci, ovisno o godinama i razlike u njima. Ona bi se trebala potruditi da bude u kontroli svojih osjećanja, da bude razumna i da bude iskrena i da izbjegava sukobe. U protivnom, ako ona preuzme inicijativu da pomogne da učini ovu tranziciju za sviju što udobnijom ovo će biti dobar početak prema stvaranju zdravih odnosa u kojim će vladati dobrota i razumijevanje između ovakvih žena.

Nova žena bi se trebala prisjetiti da prva supruga ima strah da ona neće biti više jedina kraljica svome suprugu, strahove da neće biti poštovana i da će postati zapostavljena. Ovakvi strahovi i moguća ljubomora je normalna reakcija, posebno ako je nova žena mlađa ili ljepša, ali ovo su prirodne ljudske reakcije i ovo se samo može promjeniti ako je nova supruga u stanju da to izbalansira diplomatski i ako se potrudi da ublaži ovakva stanja. A isto tako i prva nebi trebala da iskoristava dobrotu te druge hanume i da svoju ''bolesnu ljubomoru na njoj istresa i lijeci!''

A vjeruj te sestre nezna se vjeruj te kome je teze u toj situaciji dali prvoj koja mora da djeli svoga muza i vec na pola propali brak koji mozda je samo radi djece tu...ili je teze onoj jadnoj drugoj koja je dosal ili ne iz braka od nekog dzahila,kafira..ispacena,koja je u nekim godinama srednjim,mozda i nemoze radjati a Allahu je pokorna !!! Znam..sad ce te pomisliti hm:''Pa sto netrazi sebi slobodan muza i sto se mijesa izmedju muza i zene,djece i brak im unistava''

Odogovor kratak i jasan iz licnog iskustva:'' Prvo-imamoli primjer da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se zenio ne radi STRASTI-nego da sacuva cast zena i vjeru! Sto znaci nije gledao kao DANASNJA BRACA ( dali je mlada hm..makar neka joj je 25 godina a sve sto je starije dzenazu joj treba kanjati,nije gledao jeli zgodna ili nezgodna..nije gledao koji broj nosi odijece tj.jeli mashaAllah pozamasna uhu ili je mashaAllah ko manekenka...nije gledao kafirke..dzahilke ali bracci danas nije bitno kada dovode te hanume samo je parola:''Neka ja cu je prevesti na Islam!'' hmmmm ti,hajr pa prevedi prvo sebe i budi primjer u kuci svojoj prvoj hanumi i njoj pruzi pa onda trazi drugu a koji brate???

Koje se zene zene ??? Dzhilke zategnute ili kafirke zgodne i mlade ili sestre vjernice pa dokaz je

Uzvišeni Allah podstiče na brak riječima: 'Ženite se sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri, i sa po četiri.' (“En-Nisa”, 3)
Kur'an se obraća i skrbnicima da vjenčaju neudate i žene neoženjene: 'Udavajte neudate i ženite neoženjene I čestite robove i ropkinje svoje.' (“En-Nur”, 32) Naš Plemeniti Gospodar obavještava nas da je brak put kojim su išli svi poslanici: ”i prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im darivali.' (“Er-Ra’d”, 38)
Mu’mini će u džennetu biti u društvu svojih supruga vjernica sa kojima su živjeli na dunjaluku: ”Edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov.” (“Er-Ra’d”, 23)
Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre kaže: 'Ženu udaju četiri stvari: njen imetak, porijeklo, ljepota i njena vjera. Izaberi vjernicu, Allah ti dao svako dobro!”

Aha znaci njen imetak...porijeklo...ljepota tek i vjera a izaberi vjernicu!!!!

Dalje ...

One bi trebale da bude iskrena jedne prema drugoj i da bude izvor poštovanja i da pokušavaju da  izgrade sestrinsku vezu kao što smo i gore naveli.Žene bi se trebale međusobno pomagati, u svakodnevnom životu. Ako je jedna bolesna , druga bi joj trebla pomoći i preuzeti brigu o njenoj djeci i kućanstvu. Takođe, razmjena poklona između supruga je poželjna jer to pomaže pri održavanju i produbljavanju dobrih i bliskih odnosa. Druga supruga bi trebala biti milostiva i razumna prema djeci prve supruge kao da su njena sopstvena djeca. Ona bi trebala da ohrabruje svoju djecu da se druže sa djecom prve supruge i da održavaju zdrave međuljudske odnose. Ona bi trebala da izbjegava da podstiče svog supruga da njoj i njenoj djeci daje više nego drugoj supruzi i njenoj djeci, Ona treba da ga podstiče da bude pravedan u svemu pa tako i tome. Svaki pos tupak koji je pravedan će doprinijeti produbljavanju respekta i ljubavi a svaki postupak koji je nepravedan prema drugoj strani dovešće do problema i narušavanja harmonije u ovakvoj bračnoj zajednici.

Obje supruge bi trebale strogo da se čuvaju ideja koje bi im se mogle uvući u glavu da zatruju mužev um sa negativnim i lošim pričama jedna o drugoj, posebice se treba suzdržati od laži kao i izmišljanja i preuveličavanja situacija, to jeste dramatizovanja. Ako između supruga postoji neka nesuglasica one bi trebale lično i međusobno da se potrude da to njih dvije riješe same između sebe. Trebale bi se uključiti u zdravu diskusiju i u dijalog potkrijepljen sa činjenicama i istinitim izjavama. Ako nisu u stanju da riješe svoje razmirice tek onda bi trebale da pozovu svog supruga da im pomogne donijeti ispravnu odluku i da ih posavjetuje pri rješavanju ovog problema. Ako on želi mir u svojim kućanstvima on bi trebao da pristupi ovom problemu hladne glave i čistog i nepomućenog razuma. Nebi trebao da bude subjektivan niti pristrasan ni jednoj ni drugoj supruzi nego da riješi spor za opštu dobrobit obiju supruga , djece i kućanstava. Ako on ne želi međutim da se miješa i odbija da bude umiješan u ovakav spor on će dalje uzrokovati eskalaciju problema i može direktno da doprinese raspadu kućanstava i da izazove ogromne posljedice i mržnju jedne ili čak obje supruge. Iz ovakvih razloga suprug u poligamnom braku mora da bude čvrst, postojan ali i pošten i pravedan, sa velikim kvalitetama diplomate i mudraca. Suprug ako ima ovakve kvalitete, on ima svaku šansu da ima uspješan i kvalitetan poligamni brak i da zaštiti svoje supruge od razvoda.

Žena koja stupa u poligamni brak prvenstveno treba da testira svoju sopstvenu iskrenost, mudrost i samodisciplimu i sabur, i da se potrudi da položi ovaj veliki ispit. Ako se supruge žele takmičiti, to jeste ako su veoma ambiciozne i imaju takmičarski duh, one bi se trebala takmičiti u činjenju dobrih dijela i da udovaljaju svom suprugu i pomognu jedna drugoj, tražeći zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.

Svaka žena treba da bude nesebična i pravedna u smislu da vrijednuje pravo druge žene, pravo koje ona ima nad suprugom. Vremena koja suprug provodi s jednom i drugom suprugom su dezignirana i određena od njega samoga. On je taj koji će sugerirati i reći svojim supružnicama kod koje i kada će provesti svoje dane i noći. Dosađivanje i konstanto nametanje jedne od supruga kada nije njen redoslijed u boravljenju i provđenju vremena s mužem može da doprinese narušavanju harmonije u obje bračne zajednice. Žene se moraju trenirati u samodisciplini i saburu i shvatiti da je to vrijeme koje suprug provodi kod svoje druge supruge samo njeno vrijeme i da ova nema pravo na to. U slučaju neke hitne situacije bilo da se radi o djeci ili njoj samoj, zdravstvenog problema ili pogoršanja, sasvim je razumno da se suprug mora o tome izvijestiti. U slučaju napada na njegovu imovinu ili čast, takođe bi bilo potrebno da se muž izvjesti o tome.

Međutim, sitnice i banalni detalji koji ženska fitra neminovno može da izmisli i da se s time kao izgovorom nameće pri obitavanju muža kod druge supruge bez ikakve sumnje će doprinijeti narušavanju lijepih i harmoničnih odnosa i može dovesti do nepotrebnih svađa i eskalacija. Pri ovome je potrebno da obje supruge shvate tačno i jasno šta znači biti u poligamnom braku, jer ipak nije svaka žena sposobna da dijeli svog muža. Ovakva organizacija ima naravno svoje prednosti, kada surpuga želi da se psihički ili fizički odmori, da se posveti samo sebi ili svojoj djeci ili svojim aktivnostima, kao što je neki koristan hobi, boravak kod svoje porodice ili školovanje, onda odsustvo supruga joj dolazi kao olakšica. Ljubav supruga nije ista i nemože se jednako vrijednovati, međutim treba da bude opštepoznato i jasno, da ako je muž pravedan, pošten i častan, ali prije svega se vlada po Allahovim zapovjedima on neće narušiti duševno stanje i mir niti jedne od supruga, ali i njihova saradnja i kooperacija igra ogromnu ulogu u svemu ovome. Njih dvije bi trebale da budu veoma razumne i da prostudiraju stanje svog supruga u kojem se on i nalazi. On je sam a njih su dvije! One bi trebale da se koriste racionalnim činjenicama i pri tome budu nesebične i velikodušne prema mužu. Ipak, svi smo stvoreni od kvarljive materije i podložni utjecajima šejtana i ostalih ljudskih faktora.

Neminovno je da će doći do ispada i svađa, ali pri tome treba upotrijebiti svoje islamsko znanje i vladati se po sunnetu Poslanika sallallahu alejhi we selleme! Trebamo pribjeći Kur'anu i Sunnetu za svako rješenje životnih problema. U svakom slučaju za ovakav sistem bračne zajednice, osobe koje pristupaju u ovakav brak bi trebale i poželjno bi bilo da posjeduju mnogo islamskog, šerijatskog i fikhskog znanja o ovoj tematici kako nebi narušili prava jedni drugih a s time čak i svoja lična prava. Islam je počastio žene a i muškarce najčastijim dinom, na nama je da to iznesemo na našim plećima do Sudnjeg Dana, a posebice za muža je bitno da ta pleća budu u proporcionalnom balansu a ne kriva na jednu ili drugu stranu, zbog nepravde koju je nanio suprugama, zbog svog neznanja, ili svojih strasti ili poriva.

http://www.youtube.com/watch?v=RZaEWgNqvuo

http://www.youtube.com/watch?v=dkOOjIiVqg0

http://www.youtube.com/watch?v=ngW3Y4_luDY

http://www.youtube.com/watch?v=Yt2FrCzfzlM


Noviji postovi | Stariji postovi

Robinja Allaha Subhanahu wa ta’ala

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Kur'an je uputa za spas...

Kur'an je uputa za spas...





***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
391008

Powered by Blogger.ba