Allahova subhanehu ve te’ala robinja

"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88.)

26.07.2011.

Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret....

Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim)
 Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Neke od koristi iskušenja:

• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,
• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,
• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),
• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,
• jačanje veze između roba i Gospodara,
• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,
• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,
• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.


Tri su vrste ljudi u iskušenjima:

PRVI: Lišeni i uskraćeni dobra; ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju sudbinu – kader.

DRUGI: Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.

TREĆI: Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti.


Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra: šta god da mu se desi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)
Od Allahove mudrosti je da vjernik doživljava iskušenja i nedaće, koje su mu ili iskup za počinjene grijehe još na ovom svijetu, ili povećanje deredža i mjesta na ahiretu; dok nevjernik i licemjer biva pošteđen i sačuvan na dunjaluku, ali zato mu se kazna odgađa do preseljenja na drugi svijet. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)
Iskušenja i nedaće mogu doći na razne načine: u porodici, imetku, djeci, vjeri, a najveće iskušenje za jednog Allahovog roba je iskušenje u vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnoga iskušenja u porodici, imetku, djeci, vjeri, pa se strpio računajući na nagradu, sačuvao lijepo mišljenje o svom Gospodaru, pomirio se i zadovoljio Njegovom odredbom, nastavio slijediti i sprovoditi Allahove propise ne kršeći Njegove granice, postajući tako istinski primjer na koji treba da se ugleda svako ko doživi kakvo iskušenje i nedaću.

Prilikom iskušenja, Allahov rob je dužan da postupi na sljedeći način:

1. da bude ubijeđen da je ono što ga je snašlo od Allaha i da se pouzda u Njega,
2. da ustraje u slijeđenju Allahovog zakona, ne kršeći Njegove propise; tako da se ne ljuti i ne srdi (zbog iskušenja ), niti da proklinje sudbinu,
3. da poduzme sve što je korisno i svrsishodno u cilju odbijanja nedaće,
4. da od Allaha zatraži oprost i pokaje se za učinjene grijehe.
Žalosno je da jedan dio muslimana čija je vjera oslabila, kada ih zadesi kakvo iskušenje i nedaća, srde se i ljute, proklinju sudbinu i prigovaraju svome Stvoritelju na Njegovoj odredbi, gubeći iz vida Njegovu mudrost u tome i obmanjujući se svojim dobrim djelima, pa tako upadaju u još gore iskušenje i čine veliki grijeh.


Ako Allahov rob u iskušenjima i nedaćama bude razmišljao na jedan drugi način, dajući im ljepši smisao i značenje, osjetit će u njima lahkoću, strpit će se i dati prednost lijepoj završnici na ovom svijetu, očekujući veliku nagradu i Allahovo obećanje, kao npr.:

1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;

2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, bit će mu lakše u njegovom;

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče'';

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;

6. Allah mu je na taj način omogućio činjenje veličanstvenih djela, poput istrajavanja u strpljivosti, nadanja u Allahovu milost i nagradu i iščekivanje pomoći i spasa; sve su to ibadeti – dobra djela kojima robujemo Allahu i približavamo Mu se;

7. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

8. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.
Pa ako Allahov rob bude ispunjen ovako lijepim i pozitivnim značenjima i razmišljanjem, njegovo iskušenje i nedaća pretvorit će se u blagodat, pružit će mu se prilika da se osami sa svojim Gospodarom, osjeti slasti robovanja i skrušenog obraćanja Njemu, učvrsti vezu sa Njim, poveća nadu u Njegovu milost, uljepša svoje mišljenje o Njemu Uzvišenom i uradi mnoga dobra djela koja se ne daju ni opisati.


Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

Neke od stvari i postupaka koje olakšavaju onome ko je u iskušenju i nedaći, umiruju tugu, stimulišu moral i volju, okrepljuju srce i daju mu snagu:
1. Dova: Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti. Zato je pri pomračenju Sunca i drugim prirodnim čudima i događajima naređeno da se klanja namaz, dovi, traži oprost i udjeljuje sadaka.''

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''

4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.'' (El-Isra', 82.)
5. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove: ''A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!''' (El-Bekare, 155-156)

''Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti' a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''

Ovo sve naravno ne znači da trebamo biti pesimista,nego uvijek optimista i rob se mora prepustiti saburu.Musliman treba uvijek nastojati poboljšati svoje stanje, a ako mu je nepravda nanesena, protiv toga se treba boriti u skladu sa Allahovim zadovoljstvom. No u slučajevima kada izbavljenje iz određene nedaće nije u našim rukama, onda se trebamo u potpunosti pouzdati u Gospodara i dovom Ga moliti da nam nevolju otkloni. A musliman treba uvijek biti optimističan, i imati na umu da je sa poteškoćom i olakšanje: Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je i last! (Al-Inširah: 5-6.).


Iskreni vjernik nikada neće zapasti u depresiju. Nikada neće biti tužan niti razočaran. On nikada nije na gubitku, jer kada ga zadesi iskušenje bude strpljiv i nada se Allahovoj nagradi pa doživi pobjedu u svakoj situaciji, a kada mu Milostivi podari Svoje blagodati, bude Mu zahvalan i svjestan da to nije njegovih ruku djelo pa mu Allah još više poveća blagodati.

To je naš cilj i naš put. Ponosni smo i sretni što smo pripadnici najodabranije vjere kojoj je zagarantovan džennet. Zadovoljni smo svime što nam naš Rabb odredi i više volimo da smo mazlumi, nego zalimi. Niti jedno dunjalučko iskušenje ne može nas odvratiti od pripadnosti časnom islamu i svako iskušenje nas samo više ojačava, jer znamo i vjerujemo da je ovaj dunjaluk samo put ka džennetu ili džehennemu.


Poslusaj te:
hfz.Jusuf Barcic r.a-iskusenje
http://www.youtube.com/watch?v=t54XVvAtY8U&feature=player_embedded

mr.Safet kuduzivic-sabur na iskusenjima
http://www.youtube.com/watch?v=h5wwkPdPpwc&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=wxQ5SUmf-UA
25.07.2011.

Sta su to ljudski grijesi?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta su to ljudski grijesi?

Grijesi unižavaju i potcjenju čovjeka

Grijesi ponizavaju dusu, guse je i potcjenjuju se dok ne postane beznacajna. Sa druge strane, pokornost razvija dusu, usavrsava je i uvecava. Uzviseni Allah kaze: „Uspjece samo onaj koje ocisti, a bice izgubljen onaj koje na stranputicu odvodi!“ (Es-Sems,9-10) Znaci, uspjet ce onaj ko uzdigne, osnazi i usavrsi dusu kroz pokornost Allahu; a propast ce onaj koje ugusi, potisne i ponizi grijesenjem Allahu.

Osnova glagola dessa- ukazuje na skrivanje, pokrivanje. Kaze Allah Azze ve Dzelle u suri (En-Nahl,59)...“ili da je u zemlju zarovi“. Grijesnik utapa svoju dusu u grijeh i prekriva je. Krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena. On je ponizen u vlastitim ocima, u ocima Allaha i u ocima drugih ljudi. Medutim, pokornost i dobrocinstvo jacaju dusu, uzdizu je i usavrsavaju tako da ona postaje vrijedna, velika, cista i znacajna.

Pored toga, ona se prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznoscu i skromnoscu. Time ona stice spomenutu moc, ugled i velicinu. Nista drugu ne moze uniziti kao nepokornost Allahu I nista je ne moze osnaziti kao pokornost Njemu.

Grijesi uzrokuju robovanje sejtanu i prohtjevima

Grjesnik je neprekidno u sejtanovom ropstvu I opsadi prohtjeva I nahodenja. On je, dakle, svezan I zarobljen. Niko nije u tezoj situaciji od covjeka kojeg je zarobio najveci mu neprijatelj. Najteza je opsada nahodenja I sputanost prohtjevima. Kako se moze okrenuti Allahu srce koje je zarobljeno, opsjednuto I sputano? Kako moze napraviti makar jedan korak?

Sputano srce zasipaju nesrece sa svih strana, shodno stupnju sputanosti. Srce je poput ptice. Sto se vise uzdize, sigurnija je od nevolja, a kada se spusti, nevolje sun a vidiku. U hadisu se kaze:
“Sejtan je covjeku vuk.”

Kao sto ovca bez cuvara brzo strada od copora vukova, tako I covjek postaje plijen kada nema zastitu od Allaha. A zastita od Allaha je bogobojaznost (-takvaluk). Ona ga stiti I brani od vukova kao sto ga stiti od dunjajluckih I ahiretksih kazni.
Sto je ovca bliza pastiru, sigurnija je od vuka, a sto je dalja, izlozenija je stradanju. Vuk uzima udaljene brave, koji su daleko od pastira. Osnova svega ovog lezi u tome da je srce vise izlozeno nesrecama sto je dalje od Allaha. Sto je blize Allahu, sigurnije je od tih nedaca. Udaljenost od Allaha ima vise oblika. Jedan od njih je gaflet, nemar.Opasnija vrsta udaljenosti je nepokornost i razvrat; bid’at- novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a nifak (licemjere) sirk (mnogostvo) su najopsaniji oblici udaljenosti.

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i casti kod Allaha i kod ljudi

Ovo je, dakle, jedna od posljedica grijeha. Najdostojniji covjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najblizi Mu je onaj koji mu je najpokorniji. Koliko je covjek odan Allahu, toliki ce imati ugled kod Njega.
A kada Mu okrene leda I prekrsi Njegove naredbe, gubi ugled kod Njega, a zatim I kod ljudi.

Kada covjek izgubi ugled kod ljudi, oni ga tada omalavazavaju I izbjegavaju. Njegov zivot postaje pakao; niko ga ne spominje, ne postuje, ne uvazava, ne cijeni. Nista ga ne raduje, jer, nezainteresovanost ljudi, gubitak postovanja I ugleda covjeku donose brigu I tugu, a nikako radost I srecu. Moze li se ovaj bol mjeriti sa slascu grijeha, ako izuzmemo opijenost strascu? Od najvecih blagodati koje Allah daje robovima je: dam du stvorenjima spomen na njega visoko uzdigne I njegovu vrijednost poveca.

Zato je Svoje poslanike I vjerovjesnike obdario osobinama kakve nemaju drugi ljudi:
“I sjeti se robova Nasih Ibrahima I Ishaka I Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih I dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: d aim je uvijek bio na umu onaj svijet.” (Sad,45-46) Tj.obradili smo ih vrlinom - lijepim spomenom na ovom svijetu, a Ibrahim el-Halil zato molio Allahu: I ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci.” (Es-Su’ara,84) A Uzviseni o njemu I Poslaniku u Kur’anu kaze: “ I darovasmo im svako dobro I ucinismo da budu hvaljeni I po dobru spominjani.” (Merjem, 50) Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzviseni kaze: “ i spomen na tebe visoko uzdigli” (El-Insirah, 4) Svi koji budu slijedili poslanike imat ce udio u ovom lijepom spomenu, srazmjerno dosljednosti u tom slijedenju. Isto tako, I oni koji se odreknu nasih poslanika izgubit ce ovaj lijepi spomen srazmjerno stepnu njihovog odricanja I poroka.

Grijesi privlace mahane

Medu posljedicama grijeha je I to da oni ponistavaju pozitivne kvalitete covjeka montirajuci mu pokudene I negativne attribute. Oni covjeku oduzimaju epitete vjernika, dobrocinitelja, poboznog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Allahovog), postenog, ispravnog, vjernog, pazljivog, dobrog, dostojnog i dr., a daju mu epitete grjesnika, nepokornog, odmetnika, zlocinca, destruktivnog, prljavog, omrazenog, bludnika, lopova, ubice, lasca, prevaranta, homoseksualca, varalice, covjeka koji kida rodbinske veze i sl.

Sve su ovi izrazi za –
“Ruzno li je grijesenje nakon vjerovanja” (Hudzurat, 11) Koji dovode do srdzbe Uzvisenog, ulaska u Vatru i do poniznog zivota.
Imena iman dovode do zadovoljstva Milostivog I ulaska u Dzennet. Zbog njih se covjek uzdize iznad ostalih tipova ljudi. Kada bi samo ovo bila kazna za grijehe, pametnom covjeku nebi trebalo vise razloga da ich se okane. A kad bi se nagrada za pokornost ogledala sao u ovim epitetima i njihovim znacenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio pokornosti.

Medutim, ono sto Allah da je nista ne moze sprijeciti, niti ono sto On sprijeci neka druga sila moze dati. Onoga koga je On udaljio nista ne moze privuci, kao sto noga koga On priblizi nista ne moze udaljiti.
„ A koga Allah ponizi, niko ga ne moze postovanim uciniti; Allah ono sto hoce radi” (El-Hadzdz, 18)

Grijesi su uzrok ogranicenja uma...

Grijesi narocito uticu na ogranicenje uma. Kada suporedimo da covjeka, vjernika i grjesnika – primjecujemo da je um vjernika potpuniji. Njegove misle su tacnije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strain. Iz tog razloga, Kur’an se obraca razumom obdarenim ljudima “I Mene se bojte, o, razumom obdareni!” (El-Bekare),198) “Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono sto zelite postigli” (El-Maide, 100); “ A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni” (El-Bekare,269).

Ovakvih primjera je mnogo. Kako razuman covjek razvijenog uma moze biti nepokoran Onome u cijoj se ruci nalazi i u cijoj kuci boravi – znajuci dag a On vidi I postmatra? Taj covjek grijesi svjestan da nije skrive od Njegovog pogleda, I sluzi se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje porocne ciljeve. U svakom momentu on priziva Njegovu srdzbu, proklestvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, napustanje I ponizenje, prepustanje njegovoj dusi I neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim ocima, uskracivanje Njegovog zadovoljstva I ljubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini I gledanju u Allahovo lice zajedno sa Njegovim vjernim prijateljima.

Ovo su samo neke od pocasti koje pokorni zasluzuje I neke od kazni koje ocekuje grjesnike. Kakvu pamet ima onaj ko odabira privremeno uzivane koje nastaje poput sna, pored vjecnih blagodati I velike dobiti? U tome lezi sreca ovog I buduceg svijeta. Da nije uma koji ce ujedno biti razlog njegove odgovornosti, takv covjek bi se ubrajao u ludake; stavise, mozda je njihov polozaj bolji i sudbina svjetlija. To sto jse tice ovog aspekta. Sto se tice uticaja grijeha na narusavanje zivotnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran covjek bi jasno uocavao ogranicenost grjesnika.

Medutim, nesrece su opsta pojava, a ludilo ima razlicite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se slasti, radosti, sreca I ugodan zivot postizu zadovoljavanjem Onoga u cijem su zadovoljstvu sva blagostanja I u cijoj su srdzbi I ljutnji sve boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, sredu dusi, zivot srcu, slast dusi, blagostanje zivota I najljepsa uzivanja. Kada bi se mrvica tog uzivanja mjerila sa dunjalukom I svime sto je na njemu, ona bi prevagnula. Stavise, kada srce dozivi I najmanji dio tog uzivanja, nece pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk I sve tso je na njemu. Pored toga, on uziva u onome sto ga sljeduje od ovog svijeta vise nego sto uzivaju oni koji su se dunjajluku prepustilli.

To uzivanje ne moze pomutiti ono sto kvari uzivanje onih koji su se prepustili – brige, tuge, I problem. On obje stvari shvaca kao blagodati I ocekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga sto je tripi boli. Uzviseni u Kur’anu kaze: “Ako vi trpite bol, trpe I oni bol kao i vi, a vi se jos od Allaha nadate onom cemu se oni ne nadaju” (En-Nisa, 104) Drugog Boga osim Allaha! Ima li veceg maloumnika od covjeka ko prodaje dragulj za balegu I mosus za izmet? Ko moze zamijeniti drustvo sa onima kojima je Allah podario milost – poslanicima, odanim robovima, sehidima i poboznima, za drustvo sa onima na koje je Allah ljut, koje je prokleo I priremio in najruznije boraviste – Dzehennem?

Grijesi kidaju komunikaciju izmedju roba i Raba

Medu posljedicama grijeha je prekid veze imezu covjeka I njegovo Gospodara. Kada nestane te komunikacije, covjek gubi svaki kontakt sa dobrom I prelazi u ruke zla. Kakav spas, kakvu nadu I kakav zivot moze ocekivati onaj koje izgubio vezu s dobrom I koje prekinuo svaku vezu sa svojim Zastitnikom, Gospodarem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne moze i kojega mu nista zamijeniti ne moze. On se povezao sa svakim zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zastitnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj prekid I povezivanje.

Jedan od selefa je rekao: “ Covjek je bacen izmedu Allaha i sejtana. Ako ga Allah ostavi, preuzet ce ga sejtan. A ako ga Allah uzme u zastitiu, sejtan mu ne moze nista.“ Uzviseni u Kur’anu kaze: A kad smo rekli melecima: „Poklonite se Ademu“ svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od dzinnova i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar cete njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je sejtan losa zamjena nevjernicima!“ (El-Kehf,50) Uzviseni kaze Svojim robovima: Ja sam udostojio vaseg oca. Podgiao sam njegovu vrijednost i odlikova ga nad ostalim stvorenjima.

Naredio sam melecima da mu ucine sedzdu (da mu se poklone) u znak postovanja. Oni su poslusali, ali se Moj i njegov neprijatelj uzjogunio. Prekrsio je Moju naredbu i otkazao Mi poslusnost. Kako vam on moze zeljeti dobro, pa da njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelje prihvatite. Kako mozete njega slusati, a Meni grijesiti; sa njim se udruzivati, a Mene srditi, kad vam je on najveci neprijatelj. Prijateljute sa Mojim neprijateljem, a Ja sam vam naredio da mu budete neprijatelji. Ko bude prijatelj sa neprijateljem Vladara taj kod njega ima isti tretman kao i ti neprijatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postici samo iskazivanjem neprijateljstva protiv njegovih neprijatelja i ulaskom u saveznistvo sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarevim neprijateljima zu tvrdnju da se zeli biti prijatelj sa njim - to je nemoguce. Ovo je slucaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i vas.

Medutim, sta onda reci za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i to u vecoj mjeri nego stoj e vuk neprijatelj ovci? Kako pametan covjek moze biti prijatelj sa neprijateljem svog roda i neprijateljem jedinog Zastitnika i Gospodara? Uzviseni ukazuje na pokudenost ovog prijateljestva ..“kad su vam oni neprijatelji?; „ i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga.“ Dakle, sejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je razlog da i mi njemu budemo neprijatelji. Sta znaci ovo prijateljstvo i o kakvoj zamjeni se radi u ovom ajetu? Moguce je da se u ovoj sintagmi krije latentan i divan prijekor. Znaci, Ja sam postao neprijatelj Iblisu zato sto je odbio da se pokloni vasem ocu Ademu sa ostalim melecima.
To neprijateljstvo je zbog vaseg praoca, a vi ste na to uzvratili time sto ste postali Iblisovi prijatelji i saveznici.

Grijesi uništavaju berićete vjere i ovosvjetskih poslova

Grijesi unistavaju bericet vijeka, nafaka, znanja, rada, dobrih djela. U svemu, oni unistavaju bericete vjere I dunjaluka, tako da grjesnik nema nikakov bericeta u svome vijeku, vjeri i ovo svjetskim poslovima. A bericeti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Uzviseni kaze: “ A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlja slali..”(El-E’raf, 96) “A da se Pravog Puta drze, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, da bimo ih time na kusnju stavili..” (El-Dzinn, 16-17). Covjeku se uskracuje nafaka zbog grijeha koji je pocinio. U hadisu se kaze: “ Dzibril mi je u dusu nadahnuo da nijedno bice nece umrijeti dok svoju nafaku ne istrosi.

Zato, bojte se Allaha I lijepom dovom Mu se obracajte. Ono sto je kod Allaha samo se dobrim djelima moze postici.” 1 Mir i radost se nalaze u zadovoljstvo i cvrstom uvjerenju, a briga i tuga se nalaze u sumnji I srdzbi. 2Naveli smo predaju koju imam Ahmed biljezi u Knjizi o zuhdu: “Jas am Allah, nema drugog boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem bericet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdzba dostize sedmo nebo.” Obilnost nafake I djela se ne ogleda u njihovoj kolicini, niti se vijek mjeri brojem kolicini, niti se vijek mjeri brojem mjeseci i godina - obilje nafake i vijeka se ogleda u bericetu i blagorodnosti u njima. Rekli smo da je covjekov vijek duzina njegova zivota, a ne moze se zivotim nazvati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha I posvetio drugim stvarima. Zivot stoke je bolji od takvog zivota.


Covjek zivi svojim srcem I dusom, a srce zivi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u ljubavi i pokornosti samo Njemu.Ono Mu se kaje, smiruje u zikru I u Njegovoj blizini trazi utociste. Ko izgubi ovaj zivot izgubio je svako dobro. Kada bi na sve nacine nastojao nadoknaditi ovaj gubitak na ovom svijetu citav dunjaluk mu ne bi bio dovoljan. Covjek moze nadoknaditi sve sto izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako to ne moze nadomjestiti.

Kako istinsko siromastvo moze nadomjestiti istinski Bogatog? Kako istinski nemocno moze nadoknaditi istinski Mocnog? Kako istinski mrtvo moze nadoknaditi Zivog i Besmrtnog? Kako stvoreno moze zamijeniti Stvoritelja? Onaj ko ne postoji ne moze se ni po cemu poredi sa Onim kome su bogastvo, zivot, neprikosnoveno postojanje I milost stalne osbine. Kako ono sto ne posjedujuje nijedan trun moze nadomjestiti Onoga ko posjeduje nebesa i Zemlju? Nepokornost Allahu umanjuje bericet nafaci I vijeku, zato seto se on brine za nju I one koji je cine. On vlada tim ljudima, upravlja tom institucijom (nepokornosti), njenim clanovima i ciniocima.

A sve sto je vezano za sejtana nema nikakvog bericeta. Iz tog je propisano izgovaranje Allahovog imena prije jela, pica, oblacenja, putovanja, spolnog opcenja itd., zbog toga sto Njegovo ime privlaci blagodati.Njegovo ime, takoder, tjera sejtana, cime se otvara prostor za bericet i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar kjoa nije ucinjena radi Allaha izgubila je svaki bericet. Jedino Allah daje bericet, i sve potice od Njega. Sve sto se Njemu pripisuje blagoslovljeno je (mubarek) – Njegova Sveta Kuca (Ka’ba), podrucje Sama3 – koje je u sest kur’anskih ajeta opisano kao blagoslovljeno. Blagoslovljen je samo On I ono sto je s Njime vezano – s ljubavlju prema Njemu, s Njegovim obozavanjem I zadovoljstvom. Jer, cijeli svemir Njegovo carstvo i djelo Njegovog stvaranja. Sve sto je daleko od Njega, od predmeta, rijeci i djela, nema bericeta niti koristi u sebi; a sve sto je blizu Njemu ima onoliko bericeta koliko Mu je blizu.Suprotan pojam bericetu je proklestvo. Ono sto je prokleo Allah – bila to zemlja, osoba ili postupak – ne moze imati nikakvog bericeta niti koristi.

Sve sto je vezano za prokletu stvar na bilo koji nacin takoder ne moze donijeti nikakvu korist. Tako je Allah prokleo Svoga neprijatelja Iblisa i ucinio ga najudaljenijim stvorenjem. Sve sto dolazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj mjeri koliko je vezano za sejtana. Iz tog razloga grijesi imaju presudan utjecaj na ukidanje bericeta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvrsen grijeh, ili svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomocu kojih je izvrsen grijeh bit ce na stetu pocinioca, a ne u njegovu korist.

On njegovog vijeka, imetka, snage, autoriteta, znanja i djela ce mu koristiti samo ono sto je sluzilo u svrhe bogobojaznosti. Tako imal judi koji zive stotinu godina na ovom svijetu, ali od toga nije iskoristio ni dvadeset. Neki posjeduju brda zlata i srebra, ali im imetak ne dostize ni hiljadu dirhema, itd. Ista stvar je i sa autoritetom i znanjem. Kod Tirmizija stoji: 4„Dunjaluk je proklet kao i sve sto je na njemu, osim spominjena Allaha Azze ve Dzelle, dobrih djela, ucenjaka ili ucenika.“ U drugoj predaji se kaze: 5„Dunjaluk je proklet, kao i sve sto je na njemu, osim onoga sto pripada Allahu.“ To je , dakle, jedino stvar koja ima bericeta, neka nam Allah pomogne.

__________________________________________________ ____

1 Hejsemi ovaj hadis navodi u medzme’u (4/74). Prenosi ga Huzejfe, a biljezi ga Qudame b. Zaide, o kojem knjige biografije ne govore nista.Ostali prenosioci su vjerodostojni.Ovu predaju biljezi Albani u Sahih el-Dzami, kao hadis Ebu Umamea, br. 2085, uz primjedbu da je sahih.

2 Pod zadovoljstvom I srdzbom se misli na Allahovo zadovoljstvo I srdzbu.

3Podrucje Srednjeg Istoka koje obuhvata dijelove teritorija danasnje Sirije, Palestine, Jordana, Iraka I Libanona.

4 Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2322; Ibn Madze: Zuhd, br. 4112, u predaji Ebu Hurejre radiallahu anhu zatim Darimi u Muqaddini (predgovoru), br. 324, u predaji Ka’bab.Malika.Hadis je hasen (V;Miskat, br.5176)

5 Ovu predaju Albani smatra slabom (Da’if el-Dzami, br.3190)


Grijesi koji izazivaju kletvu

Od posljedica grijeha je i to da ostali ljudi i zivotinje trpe zbog proklestva koje navlaci na sebe grjesnik. Ebu Hurejre je rekao: "Doista, mladunce droplje moze uginuti u svome gnijezdu zbog tudjeg zla". Ikrime je kazao: "Zivotinje i insekti, pa cak i zohari i skorpino govore: Uskracena nam jekisa zbog grijeha Ademovih sinova".Uz kaznu za pocinjen grijeh,znaci, covjek biva proklet i od strane bezgrjesnih stvorenja.Boziji Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo ljude koji cine odredjene harame.Od grijeha koji su spomenuti u njegovim kletvama postoje i veci harami,koji tim prije zasluzuju tu kletvu.

On je prokleo:

*zenu koja tetovira,
*koja se tetovira,
*koja nadovezuje kosu,
*koja silji i tanji zube,
*koja trazi da joj se silje i tanje zubi,
*covjeka koji prima kamatu,
*ko je daje,
*ko svjedoci i pise ugovor o kamati,
*kradljivca,
*onoga ko pije vino-ALKOHOL,
*ko ga ljeva,
*ko ga cijedi,
*ko ga prodaje,
*ko ga kupuje,
*ko se njegovom cijenom hrani,
*ko ga nosi i kome se nosi,
*ko izmijeni medju (granice) imanja,
*ko prokune svoje roditelje,
*ko uzme zivu stvar kao cilj u vjezbanju gadjanja,
*ljude koji se pretvaraju da su zene,
*zene koje se nose kao muskarci,
*ljude koji kolju u necije drugo, a ne u Allahovo ime,
*ko uvede neku novotariju ili zastiti novotara,
*slikakre (likova)
*homoseksualce
*one koji psuju roditelje,
*one koji slijede pogresno upute,
*one koji opce sa zivotinjama,
*onoga ko oprzi zivotinju po licu,
*onoga ko nanese stetu muslimanu ili mu napravi spletku,
*one koji cesto posjecuju groblje,koji na njima prave dzamije i postavljaju svjetiljke,
*onoga ko zeli da iskvari sliku zene kod covjeka ili roba kod gospodara,
*onoga ko vrsli analni odnos,
*zena koja izbjegava da spava sa muzem proklinju meleci dok ne osvane,
*Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinje i onoga ko zagovara da se sin covjeka koji mu nije otac,
*ko uperi oruzje u svog brata,meleci ga proklinju,
*i prokleo je Poslani,sallallahu alejhi ve sellem,onoga ko psuje ashabe.


Allah,dzelle shanuhu, u Svojoj Knjizi proklinje one koji cine nered na Zemlji i kidaju rodbinske veze;one koji ruzno govore o Allahu i Njegovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem;one koji kriju jasne dokaze i uputu koje je Allah objavio;one koji optuzuju vjerne, cedne i neduzne vjernice za razvrat;one koji kazu da je nevjernikov put ispravniji od vjenikovog. Boziji Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo covjeka koji nosi zensku odjecu i zenu koja nosi musku; prokelo je onoga koji daje mito i koji ga prima i posrednika u tome. Postoje i druge stvari koje su uzrok proklestva. Kad ne bi postojala kazna za ove postupke, dovoljno bi bilo da se kaze da zbog toga proklinju Allah,Njegov Poslanik i Njegovi meleci pa da se covjek okane ovih postupaka.

Allahu moj Uzivseni ojacaj me u vjeri i pomozi me na Svome putu,udahni u moju siromasnu dusu prvo ljubav prema Tebi Allahu Uzviseni i iskrenost ,prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i podari mi snage da to potvrdim kroz ovaj trnoviti dunjaluk kroz koji samo putujemo-putnici i idemo dalje subhnallah,ucini me Allahovom svt iskrenom robinjom i da sve sto radim da radim samo u ime Tvoje da bi ti samo bio zadovoljan sa mnom i na ovom i onom svijetu,smiluj mi se miskinu i olaksaj Ja Rabbi kusnju koja je prolazna ko i dunjaluk i nestavljaj me na iskusenja koja necu moci podnjeti...sacuvaj me i smiluj mi se,sacuvaj me svakog zla,vidljiva i nevidljiva i utociste kod tebe trazim od svega sa cim ti nisi zadovljan!Uputi neupucene,olaksaj nam dunja,OPROSTI NASE GRIJEHE-OCISTI NAS i kisom i ledom i smiluj nam se na danu u kojem nema sumnje,oprosti nam i upisi nasa dobra djela i sa Svojom Milosti i pomoci nas uvedi u Dzennetske basce u drustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem-AMIN

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN


Ibn Kajjim el-Džewzijje

Bolesti i lijek

 

24.07.2011.

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli Allaha robe...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli Allaha  robe...

“Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)
“Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Kur’an je Božija,Allahova dž.š., Objava, Riječ i Uputa. On je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Objavljivan je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadest i tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je i sačuvan putem mutevatir predaje koja s naučne strane ne ostavlja ni najmanje sumnje u autentičnost onoga što se prenosi. Tako je svaka kur’anska riječ sačuvana baš onako kako je objavljena i muslimani imaju u potpunosti sačuvan izvornik svoje svete knjige.
Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upućen čovjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću... To je govor koji izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
To je Knjiga koju je Allah opisao na sljedeći način:
'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.' (El-Maide, 15-16)
'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.

Allah, dž. š., objavio je Kur'an da bude “objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.' (En-Nahl, 89)

Sa objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji vjerovanja (akaida) i osnove islamskog vjerozakona (šerijata), kao i opća načela islama, tj. njegovi osnovni principi u vjerskom, ideološkom, zakonodavom i moralnom pogledu.

Kur’an - knjiga dova

Evidentno je da Kur’an, pored svega navedenog, u sebi sadrži mnoštvo dova. Riječ dova (ar. du’ã) na bosanskome jeziku ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.
Ako bi se kazalo da je Kur’an, između ostalog, knjiga dova – takva konstatacija bila bi tačna. Evo nekoliko primjera:
Prva kur’anska sura (El-Fatiha ili Fatiha) ustvari je jedna predivna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari uputu na Pravi put. “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 1-7)
Najduža kur’anska sura (El-Bekare) završava se takođe divnom molbom (dovom) Svevišnjem: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 286)
Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Ali ’Imran, 8-9) Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa “ulu-l-elbãb” (razumom obdareni); oni se mnogo sjećaju Allaha i oni razmišljaju: Oni, također, mole: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.” (Ali ’Imrãn, 193-194)
U kur’anske dove spadaju i molbe koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Primjer za to su sljedeće dove:
Dova Adema, ’alejhi-s-selam, i njegove supruge koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)
Dova Ibrahima, ’alejhi-s-selam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)

Dova Zekerijjã’a, ’alejhi-s-selam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlãda: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)

Dova Junusa, ’alejhi-s-selam: (Lã ilãhe illã ente subhãneke inni kuntu mine-z-zãlimin)Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)
Dova ibãdu-r-Rahmãn-a (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkãn, 65, 74)
Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: “Reci: - Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!” A u suri En-Nãs (Ljudi) traži se Allahova zaštita: “Reci: - Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”
Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ

Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima: “Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)
“Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’rãf, 55)
“Reci: - Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isrã’, 110) “Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!” (Gãfir, 14)


U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’ã – jed’u (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…
Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove (svjesne) ovisnosti o Njemu i Njegovoj Volji. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
Svejedno da li ćemo riječ du’ã koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili ćemo to protumačiti u smislu ibãdeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.

Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje moljenju kao jednom od glavnih oblika obraćanja čovjeka svome Stvoritelju. Riječ salãt (namaz, molitva) u etimološkom pogledu ima značenje dove – tvrde brojni autoriteti arapske jezikoslovne znanosti. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki ustvari predstavljaju dovu koju vjerni upućuju svome Stvoritelju. Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih molitvi (namaza) ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.
Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova. Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., u jednom hadisu je rekao: (Ed-Du’ãu muhhu-l-’ibãdeti), “Dova je srž ibãdeta (robovanja).” U drugoj verziji ovog hadisa kaže se: (Ed-Du’ãu huve-l-’ibãdetu), “Dova – to je ibãdet!”
Iz spomenutog hadisa proizilazi da čovjek neće moći ostvariti svrhu svoga postojanja na Zemlji bez dove, jer svrha čovjekovog postojanja je u tome da čini ibãdet svome Stvoritelju. Ibãdet, po učenju islama, ne smije se svoditi samo na obredoslovne radnje. Naprotiv, on obuhvata cjelokupni ljudski život i kretanje. Suština ibãdeta je – kako se navodi u ovom hadisu - dova, tj. okrenutost čovjeka svome Stvoritelju. Moljenje je jezgra svijesti i zamišljanja, način odnosa roba prema Gospodaru. Ono prodire u najdublje predjele bića i oblikuje osjećanje i mišljenje pa se njime usredsređenja na vlastito jastvo prevode u čovjekovo okretanje Bogu i potčinjavanje Volji Njegovoj. Zbog svega toga dova je čovjekova nasušna potreba, jer ona predstavlja izraz čovjekove ovisnosti o Stvoritelju. Bez dove čovjek ne može ispuniti funkciju ibãdeta za koju Kur’an kaže da je zbog nje Svevišnji stvorio ljude.
Kur’an, također, ističe dovu kao čovjekovu potrebu koju on ispoljava u teškim i kritičnim situacijama. Traženje pomoći i zaštite u takvim situacijama je, generalno gledajući, svojstveno čovjeku bez obzira na njegova vjerska ubjeđenja.
Kur’an kaže: “Kada se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu (dovu Mu čine), a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge njemu ravnim smatraju da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im mi dajemo i da bi uživali. A znaće oni!” (El-’Ankebut, 65-66)
“Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila.” (Junus, 12)

U dovi nema posrednika


U moljenju (činjenju dova) na koje upućuje Kur’an nema posrednika između čovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba). To je jedan od temeljnih islamskih principa.
U Kur’anu se nalazi ovaj ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Evidentno je da Kur’an nalaže Poslaniku, a.s., da na pitanja koja mu se postavljaju uvjek kaže: “Kul!” – “Reci!”, kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik samo objekt primanja Objave. Međutim, na ovom mjestu je situacija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan odgovor na njihov poziv (dovu). Nije rečeno: “Reci im: - Ja sam blizu”, nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim robovima čim su Ga zamolili kazavši: “Ja sam blizu, odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli.” Time se htjelo naglasiti to da je dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospodara. U toj vezi nema posrednika.
Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva, osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja molbe usmjerava Allah svoje robove da udovolje Njegovom pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put, uputu i dobro.

Dova i kategorije ljudi

Kur’an časni u vezi s dovom kategoriše ljude. Tako u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: - Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu! Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: - Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekare, 200-202)
Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupacija prve grupe orjentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina njihova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah ponekad i podari njihov udio na ovom svijetu – ako to on odredi – ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udjela!
Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su u kontaktu sa Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tom ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Oni od Allaha traže dobro i na ovom i na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju Allahu. Allah bira njima ono što je za njih dobro, a oni su tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio. Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom djelu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika, s.a.v.s., (El-Ezkjãr) navodi predaju koju bilježe Buharija i Muslim od Enesa b. Malika, mladića koji je dugo vremena proveo u Poslanikovoj kući s obzirom da ga je njegova majka stavila na raspolaganje Poslaniku, s.a.v.s., kada je prispio u Medinu. U toj predaji Enes, r.a., priča: - Dova koju je Poslanik, s.a.v.s., najviše učio je: (Allahumme ãtina fi-d-dun’jã haseneten ve fi-l-ãhireti haseneten vekinã azãbe-n-nãr!) - “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”

Uvjeti za primanje dove

Za primanje dove postoje uvjeti i pravila ponašanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha, dž. š., i iskreno obraćanje Njemu.
Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate. Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizilazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.
Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona. Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta. A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa: Muslim i Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, s.av.s., spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: 'Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” - A negova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?! Poznati ashab, S’ad b. Ebi Vekkas, r.a., jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, s.a.v.s., da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dž.š. Poslanik mu je odgovorio: “Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene!”
Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Poslanik saws upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri. Odvdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s Ibrahimom b. Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?

”“Vaš dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena:


1) Tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu;

2) Govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet;

3) Smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate;

4) Vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate;

5) Ubjeđeni ste da je Džhennem istina a opet od njeg ne bježite;

6) Kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim manama, a zaboravljate svoje!” , on im je odgovorio.

Druga stvar koju treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, s.a.v.s., u tom pogledu kaže: “Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!”
Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je poželjno u njima doviti. O ovome je govorio poznati autoritet, imam Ebu Hãmid el-Gazãli, u svom kapitalnom djelu Ihjã’u ’ulumi-d-din. On kaže: “Dova ima deset ãdãba (stvari koje je lijepo činiti):


1) Da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru itd.;

2) Da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se uči ikãmet (priprema za namaz) kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također, stanje srčane omekšanosti;

3) Okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dlanovima prema nebu).

4) Spustiti glas da bude između poluglasnog govora i šaputanja;

5) Nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene od Poslanika saws

6) Dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah, dž.š., kaže: “Molite Gospodaru svog skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)!” (El-A’raf, 55) Također, Svevišnji je rekao opisujući neke Svoje odabranike čije su dove primljene: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.” (El-Enbijã’, 90)


7) Prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da će dova biti uslišana.

8) Biti krajnje uporan u činjenju dove.

9) Započeti dovu zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. To isto učiniti i na kraju dove.

10) Pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti halala od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje dove.”

O tome koliko čovjek treba biti ustrajan u činjenu dove svjedoče sljedeći hadisi Allahovog poslanika:
Buharija i Muslim prenose da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Prima se dova svakom od vas ukoliko ne žuri i ne dodaje: - Obraćao sam se molbom i nije mi primljena!”
Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Čovjekova dova biva primljena osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili kada se traži da se molba udovolji odmah. Neko upita: - Božiji poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovoljeno? Vjerovjesnik, ’alejhi-s-selam, odgovori: - To je da dotični kaže: - Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba primljena, - udaljio se tada i prestao da moli.”
Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato na koji način će biti primljena njegova dova. To najbolje odslikava hadis u kojem Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije grijeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu Allah, dž. š., neće zbog te dove dati jednu od tri stvari:

1) Primiće mu njegovu dovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio;

2) Ili će mu odgoditi ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu;

3) Ili će zbog te dove od njega otkloniti neku nesreću i belaj.

Onome kome se dova ne odbija :

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, a.s., odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)

3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)


4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)

5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)

6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)

9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

 

” Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., koji je često učio ove dove: “Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom.” “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” AMIN

23.07.2011.

Razmisli o tajnama Posta!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Razmisli o tajnama  Posta

Zasto je muslimanima propisan post?

183. O vjernici! Propisuje vam se post..., kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,

184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.


185. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.

186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.


187. Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;* one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* od tada postite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i‘tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.

sura El-Bekara, broja ajeta je notiran ispred svakog ajeta...


Ako bi čovjek pažljivo pogledao u šerijatske tekstove zasigurno bi se iznenadio vidjevši koliko je vjera Islam potpuna i sveobuhvatana, da svakoj stvari pridaje pažnju onoliko koliko zaslužuje. Mnogo je ljudi, a naročito u današnjem vremenu, koji imaju pogrešna ubjeđenja i vizije o vjeri Islamu. Faktori koji su prouzrokovali ta neispravana ubjeđenja su mnogobrojni, nerijetko je neznanje i nepoznavanje principa i načela vjere faktor koji čini da ljudi imaju pogrešna ubjeđenja o vjeri Islamu. Nekada su pogrešna interpretacija Islama od strane muslimana i nemar u pojašnjavanju i dostavljanju originalne vjere ljudima bili razlogom da su mnogi zamrzili Islam ili da, u najmanju ruku, o njemu imaju mnoge predrasude.
Ako na sve to pridodamo trud i napor koji nevjernici-neprijatelji čovječanstva- ulažu kako bi Islam prikazali u očima ljudi vjerom terorizma, nasilja, a muslimane, kao sljedbenike te vjere, konzervativnim, zaostalim, netolerantnim, tada će nam biti kristalno jasno zašto ljudi u velikom broju slučajeva imaju pogrešna ubjeđenja o jedinoj priznatoj vjeri kod Allaha, vjeri koja je derogirala i dokinula prijašnje vjerozakone, vjeri Islamu. Tada će nam biti jasno zašto neprijetelji čovječanstva vrijeđaju insana koji je poslan kao milost svjetovima, da bi, Allahovom voljom, čovječanstvu pokazao put iz dubokih tmina zablude na svijetlost upute, sreće i zadovoljstva na dunjaluku prije sreće i zadovoljstva na budućem svijetu.

U ovom tekstu ćemo pokušati spomenuti neke tajne propisivanja posta, ovog velikog ibadeta, kako bi se po ko zna koji put uvjerili u istinitost činjenice da je Islam savršena vjera, i da je pogrešno ubjeđenje velikog broja muslimana i nevjernika da vjera Islam nema nikakve veze sa čovjekovim svakodnevnim životom. Ubjeđenje da se vjera prakticira samo u unutrašnjosti džamije, a kada iziđeš iz nje da se život, ponašanje, izgled muslimana ni u čemu ne razlikuje od života, ponašanja, izgleda nevjernika. Pitanje koje bi svako od nas trebao da postavi sebi; da li smo ikada razmišljali o razlozima propisivanja posta? To, da je muslimanima naređen i da im je to jedan od temelja vjere da poste jedan od dvanaest mjeseci u godini?
Da li smo postavili sebi pitanje; da li Uzvišenom Allahu treba naše gladovanje, sustezanje od vode, pića i svega onoga što kvari post, ili propisivanje tog posta nosi sa sobom mudrosti i koristi koje koriste čovjeku u ovodunjalučkom životu? Da Uzvišenom Allahu nije potrebno naše gladovanje i da je post priopisan zbog koristi koje se vraćaju nama ukazuju nam riječi Allahovog miljenika koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.:
Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrijeđanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pića.“(br.1903)
Koliko je muslimana koji kada poste to drugi ne primjećuju na njegovom ponašanju sve dok on to ne kaže, a trebalo bi da se tragovi posta vide na čovjekovom ponašanju.
Post je propisan da bi se povećala čovjekova bogobojaznost, strah od Uzvišenog Allaha
Na to nam jasno i nedvosmisleno ukazuju riječi mudrog zakonodavca, Uzvišenog Allaha: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, da bi ste se Allaha bojali.“ Da li naš post nama povećava strah od Allaha ili ne povećava, da li smo postigli korist posta koja je spomenuta u ovom ajetu?
Nerijetko se dešava da se dan u kojem ljudi poste i dan u kojem ne poste ne razlikuju ni po čemu. Čovjek izlazi iz ramazana isti onakav kakav je bio i prije ramazana, a da smo postili postom koji od nas traži Mudri Zakonodavac ne bi bilo tako.

Dan u kojem postimo razlikovao bi se od dana u kojem ne postimo, naše stanje poslije ramazana bi se razlikovalo od našeg stanja prije ramazana. Zar nije apsurd, da čovjek u toku posta može da ostavi i da se strpi od onoga što mu je u osonovi dozvoljeno i ono što mu koristi; hranu, piće, spolni odnos, a ne može da se strpi od stvari koje su mu zabranjene i čije činjenje u velikom broju slučajeva nosi sa sobom velike štete, kako po počinioca tako i po društvo u kojem živi.
Čudno, zar ne?! Zar Gospodar zbog kojeg si ostavio dozvoljene i korisne stvari u toku posta nije Živ i Viječan, u ramazanu i izvan njega? Imam osjećaj da velik broj ljudi vjeruje da je Uzvišeni Allah živ samo u ramazanu, i da je dovoljno da obožavamo Allaha pokoravajući mu se u ramazanu a da sa prvom jacijom u ševalu se vraćamo starom načinu življenja.
Možda to ljudi ne govore svojim jezicima ali njihovo ponašanje i djela ukazuju na to. Zamislite da čovjek ima baštu koju jedanaest mjeseci tokom godine prekriva snijeg, a jedan preostali mjesec snijeg se topi i sunce obasijava tu baštu. Da li bi taj mjesec dana bio dovoljan da čovjek zasije usjeve i da dočeka plodove od kojih zavisi njegova egzistencija?
Sigurno bi taj čovjek umro od gladi. Tako je i sa nama, kako očekivati Allahovu milost na Sudnjem danu ako smo jedanaest mjeseci u godini bili nepokorni Gospodaru i oglušivali se o njegove naredbe a jedan mjesec u toku godine- samo- bili pokorni.
Zamislite da imate roba koji vam je poslušan jedan mjesec u godini a jedanaest mjeseci je nepokoran, da li bi bili zadovoljni tim robom ili bi gledali da ga se riješite i da nađete nekoga ko će, minimalno, biti pokoran pola godine, i više.
Post je propisan kao prilika da se čovjek pokaje i okrene novu, bijelu stranicu u svome životu.
Kada bi ljudi razmišljali o postu sigurno bi shvatili da je period ramazana idealna prilika da se pokajemo za počinjene grijehe i da crne stranice našeg života zatvorimo i okrenemo novu, bijelu stranicu života. O vrijednosti pokajanja čovjeku muslimanu ne treba govoriti jer je on svjestan toga.

A da pokajanje nema drugih koristi osim da Allah voli one koji se kaju, da se Allah raduje pokajanju svojih robova više nego što bi se čovjek obradovao izgubljenoj devi u pustinji na kojoj mu je voda i hrana, da je Allah obećao da će pokajnike pomoći imecima, čestitim porodom i kišom, da je obećao da loša djela pokajnika, ne samo da će ih oprostiti, već ih u dobra pretvoriti, to bi bio dovoljan razlog da čovjek musliman žudi za pokajanjem.
Pogledajmo samo koliko nam je to olakšano u ramazanu. Uzvišeni Allah je iz svoje milosti, potstičući robove na pokajanje učinio da šejtani budu zatvoreni u ramazanu. Istinitost hadisa koji govore o tome primjetna je na svakom koraku. Ljudi koji tokom cijele godine ne znaju za Islam niti njegove principe u ramazanu dolaze u džamiju, pokorno padaju Uzvišenom Gospodaru na sedždu. Ljudi koji su iskušani nekim od poroka, u ramazanu strpljivo ostavljaju te poroke, tražeći time Allahovu milost, Njegov oprost, vječnu nagradu džennet. Ljudi koji izvan ramazana ne mogu zamisliti dan bez ispušene kutije cigara, u ramazanu smognu snage da ostave duhan od pojave zore pa sve do zalaska sunca.
Žene, koje tokom cijele godine razgolićene šetaju ulicama našega grada i na taj način prkose Milostivom Allahu, i one u ramazanu pobijede šejtana na momenat pa pokriju svoje tijelo i odlaze u džamiju kako bi u džematu klanjale teravih namaz. Koliko je onih koji izvan ramazana ne mogu da zamisle dan bez alkohola, a u ramazanu smognu snage da ostave alkohol, i ne samo u danima ramazana, već tokom cijelog mjeseca. Sve su to pokazatelji istinitosti hadisa u kojima je Allahov Poslanik kazao da kada nastupi mjesec ramazan šejtani se sputavaju i povezuju u lance. Ovakav ambijent svuda oko nas zasigurno mnogo olakšava onima koji žele da se pokaju za ono što su počinili u prošlosti. Ovaj mjesec je velika prilika za sve da okrenemo novu stranicu u našem životu, da se pokajemo za počinjene grijehe.
Ako sada u ovom blagoslovljenom mjesecu ne donesemo čvrstu odluku da ćemo ostaviti grijehe koje smo svijeno ili nesvijesno činili prije ramazana, pa kada ćemo. Ne smijemo dopustiti sebi taj luksuz pa da kažemo „ja sam mlad, imam ja još vremena, pokajat ću se slijedećeg ramazana“.
Zaista su to izgovori koji nemaju nikakvu težinu, jer kako odgađati pokajanje za momenat koji ti niko ne može garantovati da ćeš doživjeti.

Pogledajmo oko sebe pa ćemo vidjeti da je mnogo onih koji su bili naših godina ali više nisu među živima. Oni su otišli svome Gospodaru, a da li su se pokajali prije odlaska? Da li su propustili priliku da se rasterete velikog bremena grijeha, za koje će sigurno polagati račun na Sudnjem danu. Ako su oni prokockali tu šansu, pa zar da i mi padnemo u istu grešku, ili ćemo se okoristiti od tuđih grešaka i nećemo čekati da svaku stvar učimo na sopstvenim greškama, jer je to ponekada i nemoguće, kao u ovom slučaju.
Zato, cijenjeni brate i poštovana sestro, čvrstu odluku donesi da će ovaj ramazan biti prekretnica tvoga života, da ćeš od ovog ramazana ostaviti poroke koji ne samo da su zabranjeni načelima ove savršene vjere, već nose sa sobom mnoge štetne posljedice kako po pojedinca tako i po društvo u kojem počinioc živi.
Čvrsto odluči da ćeš od ovog ramazana ostaviti loše društvo koje te svakim danom sve više i više odvodi u ponor, koliko je samo omladinaca upropašteno jer nisu smogli snage da ostave loše društvo. Omladinci koji su više nego potrebni ovom napaćenom društvu. Koliko je omladinaca katastrofalno završilo svoju životnu karijeru, koji su umrli kao ovisnici o drogi, oboljeli od side i mnogih drugih neizlječivih oboljenja.
Doživjeli su poniženje još na ovom svijetu, a ono što ih čeka na onom svijetu je mnogo teže i bolniije. Koliko je djevojaka koje su izgubile svaki vid vrijednosti kao posljedica druženja sa lošim društvom, čemu vrijedi dijevojka koja je izgubila nevinost –čednost- još u osnovnoj školi, prije nego li je postala punoljetna?!
Čemu vrijedi djevojka koja je zatrudnila prije braka i zbog toga se morala udati ili se očistiti, kako bi se sačuvala od ovodunjalučke sramote?! Zar da takve žene odgajaju buduće generacije, zar će takva žena biti vjerna svome mužu? A vrijedi li živjeti u braku u kojem muž nije siguran da ga njegova supruga ne vara s nekim s kim je imala veze još prije braka.
Ovo su samo neke posljedice druženja sa lošim društvom, a kada bi smo htjeli da spomenemo sve negativne posljedice druženja sa lošim društvom trebalo bi nam mnogo vremena. Zato, ponavljam, cijenjeni brate i poštovana sestro, čvrstu odluku donesi da ćeš od ovog ramazana ostaviti loše društvo i ono čemu oni pozivaju.

Ne dozvoli sebi da budeš od onih koji će kazati kada dođu na Sudnji dan: „Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –“
Post nas uči da smo neprestano pod nadzorom Uzvišenog Gospodara.
Islamski učenjaci često spominju da je post jedini ibadet u kojem se čovjek ne može pretvarati i da to čini kako bi se pokazao pred ljudima.
Kako to? Zato što čovjek može da kaže ljudima da posti a u stvari on ne posti, jer je to nemoguće provjeriti. Ko čovjeka vidi kada je sam u kući, kada zaključa kućna vrata i navuče zastore na prozore? Postač, iako zna da ga u tom momentu niko ne vidi, samo iz straha od Allaha ne poseže za onim što kvari post. To je ta korist koju trebamo uzeti od propisivanja posta, da taj osjećaj Allahovog neprestanog nadzora nad nama iz ramazana prenesemo i u druge mjesece tokom godine.
Kada htjednemo da učinimo ono što nam je Uzvišeni Allah zabranio, da se sjetimo Njegovog neprestanog nadzora nad nama, da to ostavimo kao što smo u ramazanu ostavili jelo i piće koje je u osnovi, izvan ramazana, dozvoljeno, i druge stvari koje kvare post.
Žena, kada htjedne izići iz kuće nepropisno obučena, da se sjeti da je neprestano pod nadzorom Uzvišenog, da je neprestano pod nadzorom Onoga zbog kojeg je ostavljala jelo i piće u ramazanu u momentima kada je niko nije vidio. Mladić koji sjedi u parku sa djevojkom i nagovara je na razvrat da se sjeti da ga tog momenta vidi Onaj zbog kojeg je ostavljao jelo i piće u momentima kada ga niko nije vidio.
Zar nije apsurd, da čovjek u ramazanu ostavlja ono što mu je izvan ramazana dozvoljeno, hranu i piće,bespotreban govor... strahujući od Allaha, znajući da ga On neprestano vidi i čuje, a da nakon ramazana ne osjeća Njegov neprestani nadzor onda kada čini stvari koje su zabranjene u ramazanu i izvan njega. Pitanje koje se samo postavlja; da li smo o ovoj koristi posta u ramazanu ikada razmišljali, da li smo se čudili našoj naivnosti i kontradiktornosti.

Post nas uči tome da ne gubimo nadu u popravljanje stanja u našem društvu, društvu koje se odalo svim grijesima koji su im zabranjeni od strane Mudrog Zakonodavca.
Stanje muslimana je sigurno više nego jadno u svakom pogledu, materijalnom,
duhovnom, ekonomskom, političkom. Ali, to ni u kom slučaju ne znači da se stanje ne može popraviti. Šta je to učinilo Arape, koji su bili jedan od najbijednijih naroda u vremenu u kojem se pojavio Poslania, da su postali vodiči svijeta u svakom pogledu; materijalnom, ekonomskom, duhovnom. Ništa drugo osim njihovo pridržavanje za načela i principe Islama. Mjesec ramazan je idealna prilika i veliki pokazatelj da je moguće popraviti jadno stanje ummeta.
Ljudi koji su tokom cijele godine kršili Allahove granice u svakom pogledu sa prvom noću ramazana ostavljaju mnoge grijehe i mnoge loše navike. To nije samo slučaj sa muslimanima naših prostora, to je slučaj sa muslimanima cijeloga svjeta. Muslimani preko noći ostavljaju ono što im je Uzvišeni Allah zabranio i na taj način, za kratko, kreću putem koji im obećava uspjeh i sreću na dunjaluku prije uspjeha i sreće na onom svjetu.
Muslimani preko noći od pojave zore pa do zalaska sunca ostavljaju ono što će pokvariti post pa makar to u osnovi bila dozvoljena stvar.
Pa zar ne mogu da nastave tako tokom cijele godine, da žive životom pokornih Allahovih robova, koji se pokoravaju Gospodaru tokom cijele godine, a ne samo u jednom mjesecu. Malo je onih koji će uzeti ovu korist od propisivanja posta, jer velik broj ljudi ne posti na način koji od njega traži Islam. Da čovjek posti, a da sa njime posti njegov jezik, njegove oči, njegove ruke, njegove noge.
Da poste njegove oči od gledanja onoga što mu nije dozvoljeno, od gledanja u otkrivene žene, bez razlike na ulici ili na televiziji. Suprotno tome, da svoje oči uposli onim što će mu koristiti, kao što je učenje Kur'ana, čitanje korisne literature. Da posti njegov jezik od laži, ogovaranja. Suprotno tome, da ga uposli u onome što će mu koristiti kao što je spominjanje Allaha, učenje Kur'ana i mnoge druge korisne stvari.
Da poste sa njime njegove ruke, od bespravnog uzimanja imetka, od mita, od krađe i da pokuša da ih uposli u onome što će mu koristiti.

Da sa njim poste njegove noge od hodanja prema onome što nije dozvoljeno, da poste od odlaska u kafanu, diskoteku i da ih uposli u onome što je dobro kao što je odlazak u džamiju radi obavljanja namaza, obilazak poznanika i rodbine. Onaj ko bude postio na ovaj način, od njega je očekivati da i nakon ramazana ostane na tome, da to bude prvi korak u popravljanju jadnog stanja muslimana. Jer, ne moguće je da popravljamo stanje drugih ako sami sebe nismo popravili.
Zato kažemo, ovaj mjesec je idealna prilika da se korači prvi korak ka popravljanju jadnog stanja muslimana. Moramo biti svjesni da se od nas očekuje da koračimo prvi korak a zatim da očekujemo pomoć od Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ Ako mi koračimo prvi korak na tom puti, sigurno neće izostati pomoć Uzvišenog i Svemogućeg Allaha.
Post nas uči lijepom moralu, lijepom ponašanju pa makar i kada budemo vrijeđani od strane drugih
Tu korist će također postići oni koji budu postili onako kako od njih traži Islam, a neće je postići oni koji poste tako što ostavljaju hranu i piće ne mijenjajući ništa kod sebe u vremnu posta. Poslušajmo smijernice najboljeg insana koji je ikada kročio Allahovom zamljom, riječi Allahovog Poslanika, koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.: “Post je štit, kada neko od vas posti neka ostavi ružan i vulgaran govor, neka ne podiže svoj glas u ophođenju sa drugima, a ako ga neko bude vrijeđao ili napadao neka kaže „Ja postim“.“
Kako su divne smijernice Allahovog Poslanika njegovim sljedbenicima, kako bi sretno živjeli kada bi ih se pridržavali.Kada bi čovjek uspio da sačuva svoj jezik tokom mjeseca ramazana sigurno bi to bio veliki korak u ostavljanju ružnih i vulgarnih riječi koje velik broj ljudi koristi u svakodnevnom životu, do te mjere da su određene vulgarne uzrečice postale normalana pojava kod velikog broja ljudi.
Ako bi čovjek zaista želio da vidi da li je to pohvalano neka pogleda u javne nastupe političara ili drugih javnih ličnosti, pa će vidjeti da u svome govoru nikada ne koriste te izraze, a da je to ispravno i poželjno oni bi to sigurno koristili. Također, u prilog spomenutom ide i hadis kojeg smo spomenuli na početku teksta: “Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrijeđanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pića.“

Post nas uči solidarnosti i suosjećanju sa siromasima i onima koji ne uživaju blagodati koje mi uživamo
Jedna od velikih koristi koje bi trebao da postač uzme iz propisivanja posta je suosjećanje sa drugima, naročito sa siromasima. Čovjek kada posti sigurno ogladni, pa u tim momentima trebao bi da se prisjeti onih koji tokom cijele godine poste, ne zato što vole dobrovoljni post, već zato što nemaju šta da jedu.
Mi živimo u postratnom vremenu kada je mnogo onih koji iz raznoraznih razloga ne mogu sebi da priušte osnovne potrebe za egzistenciju. Stoga je na onima kojima je Allah podario blagodati svoje, i opskrbio ih pa posjeduju mnogo više od onoga što im je potrebno, da se suosjećaju sa braćom muslimanima koji ne mogu sebi priuštiti osnove egzistencije, da im pomognu i da im udijele onoliko koliko će im biti dovoljno.
Ne bi li na taj način zaslužili milost Allahovu, Allahov Poslanik je kazao: „Smilujte se onima koji su na zemlji nebi li se vama smilovao Onaj Koji je na Nebesima.“ Čovjek ne zna gdje može da zasluži Allahovu milost, zato je treba tražiti na svakom mjestu i na svaki dozvoljen način. Poznat je hadis u kojem Allahov Poslanik kaže da je Allah oprostio prostitutki samo zato što se sažalila kada je vidjela psa kako od žeđi liže zemlju pa ga je napojila, pa joj je Allah oprostio zbog tog djela.
Ako je Allah oprostio prostitutki zato što se sažalila na stanje psa, pa zar da se ne smiluje onome ko se smiluje na stanje insana.
Ako bi se samo malo raspitali vidjeli bi da i u našem komšiluku ima onih koji su potrebni pomoći i onih koji sa nestrpljenjem čekaju da neko zakuca na njegova vrata i da mu udijeli nešto čime će riješiti osnovne probleme.
Post nas uči preciznosti i potpunoj predanosti Uzvišenom Allahu u onome što nam se naređuje od principa ove plemenite i savršene vjere.
Kako nas post uči preciznosti i potpunoj pokornosti Uzvišenom? Pogledamo li u post, vidjet ćemo da je to izuzetno precizan ibadet, ibadet koji počinje od pojave zore a završava sa zalaskom sunca.

Tako, ako bi postač postio cijeli dan i samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, svjesno znajući da sunce nije zašlo, popio samo jednu kapljicu vode, njegov post bi bio pokvaren po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka.
Samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, minuta ili dvije, samo kapljicu vode i ništa više, zar nas to ne uči preciznosti i potpunoj predanosti Allahu u svemu što se tražio od nas muslimana. Trebali bi da tu potpunu preciznost koju prakticiramo u ramazanu prenesemo u svakodnevni život izvan ramazana, tokom cijele godine.
Da, kako god smo bili spremni u ramazanu da tačno u minut započnemo post i isto tako tačno u minut da prekidamo post, željno iščekujući glas mujezina, želeći na taj način da iskažemo potpunu predanost Stvoritelju Zamlje i nebesa, tako bi trebali izvan ramazana da smo spremni na potpunu pokornost u izvršavanju svega što nam se naređuje i ostavljanju svega što nam se zabranjuje.
Jer, zaista je nepojmljivo da je čovjek u jednom mjesecu tako predan Stvoritelju, a u preostalih jedanaest mjeseci tako je daleko od Stvoritelja i svega što on traži od svojih robova.
To nam nedvosmisleno ukazuje da preciznost u ibadetu posta nije bila plod potpune pokornosti već običaj koji je naslijeđen sa koljena na koljeno. Jer, da je ta preciznost nastala kao plod potpune pokornosti neminovno bi bilo da vidimo tragove te pokornosti, pa makar i u manjem obimu, kod ljudi nakon ramazana.
Čovjek, dok je postio, u sekundu precizno je gledao kada će iftariti, potpuno se pokoravajući Gospodaru, a nakon ramazana bez imalo oklijevanja ostavlja temeljna načela ove vjere na čijem čelu je obavljanje propisanih namaza. Bez imalo oklijevanja poseže za onim što je strogo zabranjeno načelima ove vjere pod raznim izgovorima koji na vagi vjere nemaju nikavu težinu.
Ta preciznost koju prakticiramo u ramazanu trebala bi da nas učini, da kada čujemo neku naredbu ili zabranu, da samo kažemo “Gospodaru, čuli smo i pokoravamo se“. Kao što smo bili spremni u ramazanu da u sekundu pratimo i iščekujemo glas ezana tako i izvan ramazana da u najsitnije detalje budemo spremni da se pokorimo smijernicama Sveznajućeg.

Post nas uči strpljenju i jača kod nas to svojstvo koje nam je u ovim vremenima itekako potrebno.
Pogledajmo u post i vidjet ćemo da nas uči ovom velikom svojstvu, uči nas da budemo strpljivi. Postač od zore pa do zalaska sunca ostavlja ono za čime čezne njegova duša, ostavlja one stvari koje su mu izvan ramazana dozvoljene, ostavlja jelo i piće, ostavlja spolni odnos, tražeći time zadovoljstvo Onoga Koji kada je zadovoljan svojim robom učini da ga i drugi zavole.
Postač tokom cijelog dana čuje miris hrane koja mu je na dohvat ruke, hrana za kojom čezne njegova duša, gleda u pića koja je navikao piti tokom dana u kojima ne posti, strpljivo čeka iftara pa da okusi hranu koju je tokom cijelog dana gledao očima prepunim žudnje. Ako bi čovjek istinski to ostavljao radi zadovoljstva Gospodara, na taj način će steći naviku da se strpi na onome što njegova duša želi. Sutra, kada završi ramazan pa ga prohtijevi duše pozovu ka činjenju onoga što nije dozvoljeno, on će smoći snage da se odupre prohtjevima duše, pa makar to bilo nešto što njegova duša želi.
On je ukrotio prohtjeve svoje duše kroz školu posta, on čvrsto drži cugle prohtjevima svoje duše i daje joj ono što joj je dozvojeno, a toga zasigurno ima mnogo, jer ova vjera nije zabranila ništa a da za to nije dala alternativu. Primjera radi, zar Islam nije zabranio alkohol a dozvolio stotine drugih korisnih napitaka? Zar Islam nije zabranio kamatu a dozvolio je trgovinu i velik broj partnerskih poslovanja?
Zar Islam nije zabranio prostituciju a dozvolio je sklapanje braka? Zar Islam nije zabranio ženi da izlazi razgolićena iz kuće a dozvolio je da se žena uljepša svome mužu u kući na sve moguće dozvoljene načine? Psiholozi kada govore o ostavljanju loših navika kažu da čovjek ako želi da ostavi neku lošu naviku i zamijeni je sa nekom drugom, treba da tu ponovi od šest do dvadeset i jedan puta, ako uspije to postaje njegova navika.
Ovo je jedinstvena prilaika da ostavimo loše navika, lunarni mjesec ima dvadeset devet ili trideset dana, što je dovoljno da čovjek ostvari spomenute pokušaje.

Post nas uči da budemo principijelni, da se ne kolebamo, kada donesemo odluku da stojimo iza nje i da istrajemo u tome.
Pogledajte samo kako je ispravnost posta u ramazanu uvjetovana donošenjem čvrste odluke od noći, da će čovjek postiti sutrašnji dan. Postač treba da istraje u toj odluci tokom cijelog dana u kojem posti sve dok ne upotpuni dan, a ako bi u toku dana donio odluku da prekine post, pa makar i ne pojeo ništa, neki učenjaci su kazali da je time njegov post pokvaren. Čovjek ako tokom cijelog ramazana bude donosio čvrste odluke da će istrajati u postu sve do kraja mjeseca, to će ga učiniti da bude od onih koji se ne kolebaju u donošenju odluka. Ta navika, ta čvrstina, to nekolebanje nam je itekako potrebno kako u ramazanu tako i izvan njega, kada je u pitanju izgradnja čovjekove ličnosti.
Potrebni su nam ljudi sa jakim odlukama, koji kada kažu da neće činiti ono što im je zabranjeno ili da će ostaviti određeni porok koji je postao dio insana, da su čvrsti u svojoj odluci i da će ustrajati u tome. Da kada kaže da ostavlja loše i pokvareno društvo koje vodi putem kojim nije zadovoljan Gospodar, da istraje u tome i da se ne koleba po tom pitanju, kada ih sutra vidi kako u zabludi i grijesima provode svoj ovodunjalučki život, a za koji će precizne i stroge račune polagati na Sudnjem danu.
To su neke od poruka posta koje bi trebali da uzmemo i da ih pretočimo u svakodnevni život.

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .-amin

 Poslusaj te obavezno:

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-Propisi posta

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=-NjZmFj7lGk

 Prof.Elvedin Pezic

http://www.youtube.com/watch?v=ONftmRbabeI

http://www.youtube.com/watch?v=vkoObtYvdME&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=gpNf1g9Udy8&feature=related

Prof.Samir Avdic-Ramazn mjesec oprosta

http://www.youtube.com/watch?v=CJiw209MWGE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kEPjmSmm7zM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Asiml4Qauqc&feature=player_embedded


22.07.2011.

Emanet - Nas odnos prema obecanjima

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Emanet - Nas odnos prema obecanjima

A šta je to emanet o kojem govorimo? Emanet dolazi od iz arapskog jezika od riječi (emine, je'menu) što znači imati povjerenja, nekome vjerovati, biti povjerljiv, biti siguran, biti pošten. Emanet je ono što damo nekome na čuvanje da o tome vodi brigu, da ga ne uništi, da sa njim postupa kao sa svojim imetkom, i da kada nam to zatreba vrati naš emanet onakvim kakvim smo mu ga predali. Naš Poslanik saws, je bio u mladosti poznat pod nazivom „El-Emin" povjerljivi, jer su svi bili oni muslimani, mušrici ili židovi ostavljali svoje stvari kod Resulullaha na čuvanje i kada bi došli svoje bi stvari preuzimali bez ikakvog nedostatka ili mahane.Emanet je i riječ koja se izgovori. Emanet je i ono o čemu se dogovaraju dvojica da ne sazna treći. Emanet je ne otkrivanje tajni, bilo to poslovnih, bilo bračnih, bilo društvenih bilo državnih. Emanet je i održati zadatu riječ, ispuniti svoje obećanje. Emanet je biti siguran od zla i tvog i tuđeg. Sve je to braćo i sestre moje drage emanet.

Vratimo se emanetu u našem vremenu. Sada kada smo spoznali šta sve emanet obuhvata pitamo se da li ima emaneta u našem društvu. Jesmo li povjerljivi? Da li ljudi imaju smjelosti da ostave svoje stvari kod nas? Da li nam neko odaje svoju tajnu, a mi je nosimo u sebi i nikome o tome ne govorimo? Da li održavamo datu riječ? Da li ispunjavamo naša obećanja?

Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak,  tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim.

        Tri su vrste emaneta:

1.    Emanet roba prema svom Gospodarom, tj. da Mu ibadet čini, ne pripisuje Mu druga, izvršava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana;

2.    Emanet prema samom sebi, tj. da odgaja svoju dušu i da je čuva od zablude;

3.    Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da ispoštuje ono što mu se povjeri.

"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj." (El-Isra`, 53)
"Nema imana (vjerovanja) onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)
Jedna od osobina pravog vjernika je povjerenje i ispunjavanje ugovora. Kada se vjerniku nesto povjeri, on ne iznevjeri, vec izvrsava povjereno, drzi se ugovora i onoga cega se obavezao.
Inace, ugovor koji se sklapa izmedu ljudi znaci pridrzavanje onoga sto on sadrzi, dok u Serijatu on obuhvata obaveze vjernika prema Allahu, dzelle sanuhu, a u te obaveze spada poslusnost, potpuna poniznost i pokornost u svemu onome sto vjera nareduje.
U ugovore kojih se musliman mora pridrzavati spadaju svi ugovori koje muslimani sklapaju medu sobom, trzisni ugovori, bracni ugovori, a obaveza je svakog covjeka da ispunjava i date zavjete prema Allahu Uzvisenome.
Uslov za ispunjavanje ugovora jeste da se time ne ucini neposlusnost prema Allahu, dzelle sanuhu. Kada Kur'an trazi ispunjenje ugovora on zahtijeva da se time ne narusi Allahova odredba i odredba Njegova Resula, sallallahu 'alęjhi we sellem. Zato kaze ulema: "Ne spada u ispunjenje obecanja slaganje sa bratom u onome sto je u suprotnosti sa istinom u stvarima vjere i u tom slucaju izvrsavanje datog obecanja postaje protuzakonito." Zato iskreni vjernik treba da poznaje svoje mogucnosti i da ne obecaje osim ono sto je u mogucnosti da izvrsi. Njegov jezik ne smije biti brz u davanju obecanja, a zatim da ne ispuni dato obecanje. To biva krsenje obecanja i jedan od znakova munafikluka (dvolicnjastva). Muslimanu je bolje da prilikom obecanja kaze: "Insa'Allah" i da cvrsto odluci ispunjenje datog obecanja. Ukoliko bi neko obecao nesto smatrajuci da je u mogucnosti ispuniti obecanje, a nakon toga ga nesto sprijeci u tome, on se ne ubraja u munafika.
Kaze Uzviseni Allah: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo covjek - a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen." (Kur'an, XXXIII/72)
Znacenje emaneta u spomenutom ajetu je kako kazu ucenjaci sve ono sto je dato na povjerenje po pitanju vjere i dunjaluka. Serijat je dat ljudima na povjerenje, on je emanet i vjernik je duzan da nosi emanet vjere, da ga cuva i brani makar ga to i zivota kostalo. Cuvanje vjere je prece od cuvanja zivota, a ispunjenje datog obecanja Allahu, dzelle sanuhu, zahtijeva pozrtvovanje radi ocuvanja vjere i Serijata.
Ponuda emaneta covjeku od Uzvisenog Gospodara, subhanehu ve te'ala, je pocast njemu. Nosenje tog emaneta je takode pocast i velika vrijednost, a njegovo napustanje je nasilje i prevara.
Allah, dzelle sanuhu, opisuje vjernike: "I oni koji povjerene emanete budu cuvali i obaveze svoje ispunjavali." (Kur'an, LXX/32 i XXIII/8) Lijepim rijecima Allah, dzelle sanuhu, opisuje iskrene vjernike i doticni ajet se zbog svoje vaznosti dva puta ponavlja u Kur'anu. Ukoliko ljudi postanu iskreni vjernici, tada ce ispunjavati povjerene im emanete, bili oni veliki ili mali. Allah, dzelle sanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu 'alęjhi we sellem, nareduju izvrsavanje datih obaveza i zabranjuju prevaru, a spas pripada onima koji su iskreni u izvrsavanju svojih obaveza.
Jedno od svojstava da'ija jeste iskrenost u ispunjavanju obaveza i u onome sto im je povjereno. Allahov Poslanik, sallallahu 'alęjhi we sellem, opisuje vjernika rijecima:
"Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoj zivot i imetak." (Et-Tirmizi)
Cuvanje emaneta je obaveza koja se mora ispuniti prema svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, a Ibn-Hadzer kaze: "Krsenje emaneta je zlocin i u tome je saglasna sva ulema, odnosilo se to na pravo vjernika ili zimijje (sljedbenik knjige koji zivi u islamskoj drzavi). Musliman treba da postuje emanet, pa cak i sa osobom koja je poznata po varanju i krsenju dogovora. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "Ispuni emanet prema onome koji ti je ukazao povjerenje i ne varaj onoga koji je tebe prevario!" (Ebu-Davud)
Jedna od lijepih osobina jeste davanje savjeta onome koji trazi savjet i iskrenost prema toj osobi. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "...a onaj koji ukaze svome bratu na nesto, a zna da je ispravno u suprotnom tome, prevario ga je." (Ebu-Davud)
Mudzahidu na Allahovom putu je naredeno da izvrsava emanet i da se kloni prevare, dok je onome koji je ostao iza njega naredeno da cuva njegovu porodicu. Ukoliko bi on iznevjerio mudzahida i uskratio nesto njegovoj porodici, na Sudnjem danu ce njemu mudzahid oduzeti od dobrih djela i pitanje je da li ce mu ista ostati.
Jedan od najopasnijih emaneta jeste cuvanje tudih tajni, prikrivanje sramota drugih i neprenosenje govora. Iako osoba sa kojom razgovaramo ne zahtijeva od nas da ne prenosimo njegove rijeci, to ne smijemo bez njegove dozvole i znanja. Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem, je izrazio strahovanje od postojanja prevare nakon najbolja tri stoljeca i kaze: "...Nakon vas ce biti narod koji ce varati i u koje se nece imati povjerenje." (Buhari)
Nakon tog perioda nastupaju padovi, jedan za drugim, poslovi se daju onima koji ih nisu sposobni obavljati, ukazuje se povjerenje prema varalici, a oduzima se onome koji zasluzuje povjerenje. Na kraju ostaje samo mali broj onih koji su povjerljivi, kao sto stoji u hadisu: "...i reci ce se: "Kod tih i tih se nalazi povjerljiv covjek..." (Buhari) Medutim, i pored toga sto je njihov broj mali, oni ce biti izolovani i udaljeni, a na njihova mjesta ce biti postavljani drugi ljudi i to ce biti dodatni razlog za umanjenjem i nestajanjem ljudi od povjerenja. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem:
"Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - pa je rekao Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu: "Kada ce ono nestati, o Resulallah?" Kaze: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to, onda cekaj sahat." (Buhari) Tumaceci rijeci ovog hadisa: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to..." - kaze Ibn-Bettal: "Imamima je Allah dao na povjerenje Svoje robove i naredio im da ih savjetuju i oni su duzni da postavljaju iskrene vjernike na odgovarajuce polozaje. Ukoliko budu slijedili druge, izgubice povjerenje koje im je Allah stavio u obavezu." (Fethu el-Bari)
Tumaceci hadis: "Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - Ibn-Hadzer kaze: "...Postojanje ovog hadisa u poglavlju znanja jeste sto je davanje stvari na upravljanje onima koji nisu sposobni za to biva zbog neznanja i nestanka znanja sto je od predznaka Sudnjeg dana." (Fethu el-Bari)
Ispunjenje emaneta je jedno od svojstava iskrenih vjernika, a dok je neispunjenje datih emaneta jedno od svojstava munafika kako stoji u hadisu: "...i kada mu se nesto povjeri, on iznevjeri..." (Buhari) i kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "Nema vjerovanja onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)
Onaj ciji je moral ukrasen povjerljivoscu on tezi za izvrsavanjem svojih obaveza, daleko je od prevare, spletki i neispunjenja obaveza. Takva osoba izvrsava svoje obaveze i pridrzava se ugovora.
Blago onome koji ispunjava svoje obaveze i koji je povjerljiv, a tesko onome koji vara i koji se ne pridrzava dogovora slijepo slijedeci svoje strasti.
Nosenje poruke islama, njegovo sirenje i borba na tom putu ne moze napredovati osim sa povjerljivima, pa da li sebe ubrajamo u takve...?

Muslimanu je duznost da pomogne svoga brata muslimana

Danas su muslimani u svijetu najcesce zrtve kafirsko - nevjernickog nasilja (terora). Njihova je krivica u tome sto su islam izabrali za svoju vjeru i zbog toga moraju "ispastati svoj grijeh" time sto ce ih njihovi neprijatelji fizicki likvidirati. Ubistvo muslimana je postalo pravi modni trend na sto bi nam i najvece modne kuce u svijetu pozavidjele. Necemo se iznenaditi ako neki od tih "modnih kreatora" smrti uskoro pocne nositi i majice natopljene muslimanskom krvlju, jer, moda je. Hela nejse, nije u tome problem, vec smo navikli da nam krv muslimanska bude jeftinija od kilograma krompira. Problem je u tome sto vecina potlacenih muslimana u svijetu jos uvijek nisu culi kucanje na njihovim vratima od strane njihove brace koji mozda i ne pitaju o jadnom stanju u kojem se nalaze ti muslimani. To je zato sto neki muslimani ne shvataju da je od islamskog ahlaka prispjeti u pomoc svome bratu muslimanu kad god mu je pomoc potrebna. Duznost je svakog muslimana da sprijeci i onemoguci nasilje koje se nad njegovim bratom cini.
Ibnil-Dzeuzi kaze: "Nasilje je gore od svih grijeha jer se ono sprovodi samo na one koji zbog svoje slabosti i nisu u stanju da uzvrate." Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je u svojim hadisima naredio muslimanima da priteknu u pomoc svojoj potlacenoj braci. Musliman ne smije nijemo posmatrati nasilje koje se cini njegovom bratu: "Musliman je brat muslimanu, nece mu nasilje uciniti, niti ce dozvoliti da drugi nad njime nasilje cini. Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah ce njemu pomoci u njegovoj nevolji. Ko otkloni od muslimana jednu nevolju, Allah ce od njega otkloniti jednu od nevolja Sudnjeg dana; ko prikrije (mahanu) jednog muslimana, Allah ce njega prikriti na Sudnjem danu (oprostice mu neki grijeh). - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem." (Prenosi Buhari)
Da li poslije ovih Poslanikovih rijeci mi muslimani mozemo dopustiti sebi da svakodnevno slusamo vijesti u kojima se govori o stradanju nase brace sirom svijeta!? Kako mozemo mirno posmatrati nasilje koje nevjernici sprovode nad nasom nevinom bracom!? Slusamo da kafiri muce nasu bracu na nacine od kojih se ledi krv u zilama, pa i pored toga smo nijemi i nepokretni!!! Moramo pomagati svojoj braci svim raspolozivim sredstvima koje posjedujemo.
U predislamsko doba, musrici su pomagali svoju bracu u dobru i zlu. Islam je zadrzao i upotpunio ovu instituciju time sto je pomaganje u zlu preinacio na nacin koji je spomenut u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Pomozi svome bratu koji cini nasilje ili se njemu cini nasilje." "Allahov Poslanice! Pomoci cu ga ako mu se cini nasilje, ali kako da ga pomognem ako on cini nasilje!?" - upita neko od prisutnih ashaba. "Zabranices mu da cini nasilje, time si mu pruzio pomoc." (Prenosi Buhari)
Oni koji iskreno pomazu svoju bracu, nadajuci se Allahovoj, dzelle sanuhu, nagradi, to su oni koje On Uzviseni voli. U hadisi kudsiji stoji: "Moju ljubav zasluzuju oni koji se zbog Mene pomazu." (Prenosi Ahmed)
Islam mora imati muskarce, borce koji ce se medusobno potpomagati u pozivu ljudi u ovu vjeru. Ako se oni ne pomazu nece biti zivota pozivu ovoj vjeri. Najnizi stupanj pomaganja svome bratu jeste otklanjanje nasilja sa njega, a najveci stupanj je potpomaganje medu muslimanima u borbi na Allahovom, dzelle sanuhu, putu.
Oni koji ce na Sudnjem danu biti srecni i spaseni, njihove su osobine pomaganje muslimana i odbrana Allahove , dzelle sanuhu, vjere. Sto se tice onih sto ne pomazu svojoj braci u trenucima njihove nevolje i nedace i ostavljaju ih na cjedilu ne trudeci sa da im pomognu ili da bar suosjecaju sa njima, takvi ljudi su pravi licemjeri i kukavice s kojima se ne treba druziti sve dok se takvog ponasanja ne okanu.
Allaha, dzelle ve ala, molimo da nas sacuva ove veoma ruzne osobine koja ne smije naci mjesta u dusi i srcu jednog iskrenog mu'mina koji vjeruje u Allaha, dzelle sanuhu, i nada se lijepom susretu sa svojim Gospodarom, subhanehu ve te'ala.

I ne ogovaraj te jedni druge,kako je to odvratno!

Uzviseni Allah, kaze: "... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (Kur'an, XLIX/12)
"On (covjek) ne izusti nijednu rijec, a da pored njega nije prisutan onaj (melek) koji bdije." (Kur'an, L/18)
Od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono sto je dobro, ili neka suti." (Prenosi Buhari)Iz navedenih ajeta i hadisa se jasno vidi da musliman ne smije govoriti govorom u kojem nema dobra. Dobar govor je svaki govor od kojeg musliman i njegova braca imaju koristi, u suprotnom, nije muslimanu dozvoljeno govoriti.
Od Ukbe ibn-Amira se prenosi da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Allahov Poslanice! U cemu je spas? "Cuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuca bude dovoljna, i placi nad svojim grijehom", - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi)
Ebu-Musa, radijellahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Allahov Poslanice, ko je najbolji musliman?" "Onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", - odgovori mu Poslanik." (Prenose Buhari i Muslim)

Ibnil-Kajjim, rahimehullah, uporeduje cuvanje jezika od beskorisnog i stetnog govora sa mudzahidom koji u rovu ceka neprijatelja, a zna se da rov predstavlja granicu izmedu islamske drzave i kafirskih vojski koje zele da je uniste. Dokle god su ti rovovi jaki i dobro utvrdeni, neprijatelji islama nece moci oskrnaviti svetinje i cast muslimana i zivoti ce im biti zasticeni. Ko sacuva jezik, sacuvace se propasti i zaradice Dzennet, kako to kaze Poslanik, sallallahu alejhi we sellem "Ko mi garantuje cuvanje jezika i spolnog organa (od zinaluka), ja mu garantujem Dzennet." (Prenose Buhari i Muslim)
"Kada covjek osvane, svi se organi tijela pokore jeziku, i govore mu: "Boj se Allaha zbog nas, jer nasa sudbina zavisi od tebe, pa ako budes na ispravnom putu, i mi smo na ispravnom putu, a ako skrenes, i mi smo skrenuli s pravog puta." (Prenosi Tirmizi) Cuvati jezik od laznog govora i ne cuvati ga kada se treba govoriti istina, to su stvari koje ce covjeka spasiti od Allahove, dzelle sanuhu, kazne. Ko govori neistinu i podrzava smutnju, on je sejtan koji govori; ko presucuje istinu, on je nijemi sejtan. Ljudi ce na Sudnjem danu uci u Dzehennem samo zbog necuvanja svojih jezika, kao sto je to objasnjeno u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada ga je Muaz ibn-Dzebel, radijellahu anhu, upitao: "Zar cemo mi odgovarati i zbog onoga sto govorimo?" "Tesko tebi, a zar ce ljudi zbog iceg drugog biti na licima u vatru strmoglavljeni, ako ne zbog onoga sto su svojim jezicima govorili! - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi)  Prim. prev.Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da je najbolji musliman onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u nasem svakodnevnom zivotu, na zalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje brace, ako sta pogresno kazu ili sta nepravilno ucine, da ih odmah "pokose". Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogresne postupke svoje brace, imaju lose misljenje o njima, a kada kritikuju (citaj ogovaraju), jezici su im ostriji od glatke britve. Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da docekaju neki povod kojeg, na zalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem jos dubljih nerazumijevanja i razilazenja medu sinovima islamskog ummeta. Na taj nacin, mi samo pomazemo neprijateljima islama. Zahvaljujuci nasoj medusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljace i razne tajne organizacije koje rade protiv islama, osigurali naseg otpora i suprotstavljanja istima. Zar da i pored svih ovih cinjenica napadamo svoju bracu u islamu!?Jednom je prilikom Ibnil-Mubarek upitan: "Kako ti uspijeva da sacuvas sebe od ogovaranja?" Evo kako jedan ucenjak i veliki poboznjak odgovara na ovo pitanje: "Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje jer su oni najzasluzniji mojih dobrih djela! " Upravo tako, ogovaranje oduzima covjeku njegova dobra djela. Onda se nije cuditi Hasanu Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je cuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kuci i licno bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da ce na Sudnjem danu nadoknaditi to ogovaranje time sto ce uzeti od njihovih dobrih djela.
Braco i sestre!Cuvajmo se jezika i govorimo samo dobro jer je to kljuc spasa. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Covjek izgovori rijec dragu Allahu, ne obracajuci paznju na nju, a Allah ce ga zbog nje uzdici na visoke stepene; drugi izgovori rijec koja rasrdi Allaha, ne obracajuci paznju na nju, a zbog nje ce biti bacen u Dzehennem." (Prenosi Buhari)
Takoder Ebu-Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao: "Znate li sta je ogovaranje?" Prisutni rekose: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominjes po onome sto on ne voli", - rekao je on. "A sta ako pri njemu bude ono sto spominjemo?" "Ako bude pri njemu ono sto spominjes, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga", - odgovori on." (Prenosi Muslim)
Braco i sestre! Islam nas uci da se medusobno volimo i da jedni druge postujemo. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je o mu'minima rekao: "Primjer vjernika u medusobnoj paznji, milosrdu i saosjecanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruze u bolu sa nesanicom i groznicom." (Prenose Buhari i Muslim) Pravi musliman mora postediti muslimane od svojeg jezika i ruke ako zaista vjeruje u iman i islam. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uporedio s jednim tijelom? 

NE ZABORAVI EMANETE KOJI SU :

1.    Emanet roba prema svom Gospodarom, tj. da Mu ibadet čini, ne pripisuje Mu druga, izvršava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana;

2.    Emanet prema samom sebi, tj. da odgaja svoju dušu i da je čuva od zablude;

3.    Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da ispoštuje ono što mu se povjeri.

Mr.Safet Kuduzovic-EMANET

http://www.youtube.com/watch?v=V7oggLYVPlg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=x7pKs4bvFMo

21.07.2011.

Allahove subhanehu ve te’ala blagodati...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Allahove subhanehu ve te’ala blagodati...


Za roba nema ništa pogubnije od omalovažavanje i obezvređivanja Allahovih blagodati, jer tada rob blagodati neće smatrati darom, neće smatrati darom, neće se zbog njih Allahu zahvaljivati, niti će im se radovati. Naprotiv, rob će ih prezirati, tražiti mahane, smatrati ih nesrećom i teretom, a te blagodati su, zapravo, Allahovi najveć darovi robu.

Većina se ljudi neprijateljski odnosi prema Allahovim blagodati. Oni se, zbog svoga neznanja i ne primjećuje da im je Allah Uzvišeni otvorio vrata Svojih blagodati. Oni se, zbog svega neznanja i čineći nasilje, trude da odbace, vrate i ne prihvate te blagodati. Koliko je samo blagodati pred nekim od njih bilo otvoreno da ih uzme, a on se, poričući Allahove darove, trudio odbiti ih?! I koliko je samo blagodati nekom od njih bilo podareno, a on se, zbog svoga neznanja i čineći nasilje, borio da ih odagna od sebe i uništi.

Pa zar nije blagodat tvoja uputa na ppravi put i sto te Allah pocastio da si Njegov rob, pa zar nije blagodati zdravlje-tvoje zdravo tijelo ( imas razum,ruke i noge,subhanallah oci da na njih vidis sve u halalu i druge Allahove blagodati...)a toliko insana u svijetu boluje i umire u mukama ,pa zar nije blagodat sto te Allah pocastio da govoris i nemoras dvije recenice pola sahata rukama nekom objasnjavati i ne umarati se,a zar nije blagodat sto te Allah pocastio da imas majku i oca,hanumu i djecu koja su radost tvoja,zar nije blagodat sto ustajes u miru i lijezes bez granata i straha,imas jelo el hamdu lillah i pilo,naravno koliko ti je Uzviseni odredio,zar nije blagodat tvoje srce koje nikom zlo ne misli,i zar nije blagodat tvoj sabur koji ti je Allah podario da lakse podnosis ovo dunjalucke musibete i iskusenja...i zar nije blagodat ..... i zar nije blagodat....???Koja se nemogu nabrojati i ispisati a toliko blagodati je samo Uzviseni dao kada bi samo malo insan razmislio! Pa zar nisu ovo sve blagodati koje posijedujes i sa kojima te Allah Uzviseni pocastio a opet si nemaran prema svome Stvoritelju Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala koji ne samo da je stvorio tebe kao bice,nego sve sto postoji,Zemlju i nebesa bez stubova,tebe od kapi sjemena-vode pa si sada covijek odrastao,tvoje roditelje,mora,kisu koju s neba spusta,hranu sa kojom se hranimo,sveee....a malo mu zahvaljujes i spominjes Ga danju i nocu,zaboravis radi dunjaluka koji si uzeo na prvo mijesto u svom zivotu! Pa kako  je Allah subhanehu ve te’ala stvorio nas i sve oko nas,tako ce nas i uzeti sebi i unistiti sve a ON JE ZIVI I VJECNI a Njemu cemo se svi vratiti,a tako si nemaran i nezahvalan robe a toliko blagodati je samo ti Allah dao,tebi,meni i svima nama ...pa Njegovim pokornim i iskrenim robovima a i kafirima-nevjernicima Allahove vjere (jedu i piju kao i vjernici,imaju djecu,kuce itd  pa zar Allah subhanehu ve te’ala nije milostiv ? ) Razmisli o tome i bolje danas da se pokajes i pocenes Jednog Jedinog Gospodara Obozavati i pokoravati mu se jer jedini ispravan put do Dzenneta je Islamom , Kur'anom kao uputom i slijedenjem prakse-sunneta njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem! Jedna napomena samo za primjer: Kada covijek kupi masinu,peglu itd u svmu stoji upustvo kako koristiti i kako se sluziti sto vise i korisnije jer ti se neisplati kupovati takva stvar svaki mijesec...pa sjednes pa pogledas i pomalo i svakodnevno koristis ! A sta je sa Kur'anom koja je uputa i upustvo za citavo covijecanstvo do sudnjeg dana ( kako zivjeti,raditi,posudjivati,molitvu obavljati,obilaziti rodbinu,paznja prema roditeljima,djeci ,brak i pravo,razvod,borba,odrzavanje rodbinskih veza,sstetne stvari po zivot i sve dobre stvari po zivot itd...) Pa o vi razumom obdareni Allahove blagodati nemozete nabrojati nikad koliko ih ima ,samo kada bi malo bolje razmislili i pameti imali !

Uzvišeni je rekao: “To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni, a Allah sve čuje i sve zna!” (Prevod značenja, El-Enfal, 53) Niko ne pokazuje veće neprijateljstvom prema blagodatima od čovjeka, tako da čovjek, zajedno sa svojim neprijateljem, čini nasilje samo sebi. Šejtan, najveći čovjekov neprijatelj, baca užarak na Alalhove blagodati, a čovjek ond apuše u njega i vatru raspiruje. Sam čovjek dopušta da šejtan baci užarak na blagodait, a zatim mu pomaže da se vatra razjari i rasplamsa. No, kad se vatra razbukta, čovjek priziva u pomoć, a na kraju kori sudbinu.

Allah nam u Kur’anu govori da je svijet podredio nama da se koristimo raznim blagodatima. Svijet nam nije nepristupačan. Allah nas ohrabruje da budemo kreativni i da otkrivamo svijet.

Zbog toga nas je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naučio da kada izlazimo iz džamije govorimo sljedeće: U ime Allaha, mir i spas Allahovu Poslaniku; Allahu moj, molim Ti se da me dobrom obaspeš; Allahu moj, zaštiti me od prokletog šejtana. (Ibnu-Madže)

Ova dova je primjerena za izlazak iz džamije jer napuštamo mjesto formalnog obožavanja Allaha i vraćamo se našim domovima ili poslu kako bismo tražili Allahove blagodati. O molitvi petkom Allah kaže: O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! (62.9) A u sljedećem ajetu Allah kaže: A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite. (62.10)

Na sličan način Allah govori o hodočašću u Mekku: Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. (2.198)

Allah nam u ovom ajetu govori o traženju blagodati i traženju Njegove milosti. U našem kontekstu, Allahove blagodati se odnose na dobra ovoga svijeta, ona koja smo spomenuli da tražimo pri izlasku iz džamije: Allahu moj, molim Ti se da me dobrom obaspeš.


Na ovaj način s pozitivnošću gledamo na ovaj svijet. Naš dunjalučki život nije prepreka za onaj svijet, već prije je to mjesto na kojem sijemo ono što ćemo na ahiretu požnjeti. Ljudi se ne dijele na one koji traže dobro na ovom svijetu i one koji teže za onim svijetom. Umjesto toga, ljudi se dijele na one koji traže samo ovaj svijet i one koji žele dobra i ovog i budućeg svijeta - te na taj način, dobijaju oboje.

Jedan od načina na koje je Allah „sve što je na nebesima i na Zemlji“ učinio u službi čovjeku je i taj što nam je dao mogućnost da otkrivamo zakone prirode i da iskoristimo to znanje u našu korist. Naše materijalno napredovanje i naučni napredak svjedoče ovo. Čovječanstvo je napravilo velika dostignuća koja su srušila dugo njegovane pretpostavke o prirodnom svijetu i koja su promijenila naše živote iz temelja. Ljudi su otišli u svemir. Dostignuća u tehnologiji komunikacije su revolucionizirale naš način življenja. Otkrivena je karta ljudskog genoma, a podatomski svijet je dosta istražen. Slava pripada Allahu koji nas je naučio onome što prije nismo znali.

Ova naučna dostignuća predstavljaju blagodati koje nam je Allah ukazao. Kada bi čovječanstvo to prepoznalo, onda bi naučno znanje bilo, na neki način, nastavak božanske poruke koju je Allah slao poslanicima. Na taj način bi nauka služila ljudima, i nikad ne bi bila izvor zla.

Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem je rekao:
„Kome su date ove četiri stvari, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: jezik koji Allaha spominje, srce koje Mu zahvaljuje, tijelo koje iskušenja strpljivo podnosi i dobra žena koja neće iznevjeriti svoga muža kada je u pitanju njegov imetak i njen moral“.

Allahove najveće blagodati

Ove četiri blagodati su Allahove najvrjednije blagodati koje čovjeku daje. One su bolje od imetka, ugleda i svega čemu čovjek žudi: stoke, usjeva, zlata i srebra. Kome budu date te četiri stvari kao da mu je dato svo dobro na dunjaluku i Ahiretu.

Prva blagodat: jezik koji Allaha spominje

Prva blagodat je da ti Allah podari jezik koji Ga Allaha uvijek i u svakoj situacji spominje; jezik koji se ne umara od zikra i koji je vlažan od spominjanja Uzvišenog Allaha. Kada se ljudi zauzimaju za dunjaluk i za svoje ovosvjetske dobrobiti tada vjernik svojim jezikom spominje Uzvišenog Allaha. Jer Uzvišeni Allah nije zadovoljan da Ga robovi samo nekad ili malo spominju, već kaže: „O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte“ (El-Ahzab: 41-42).
Licemjeri spominju Allaha ali malo i rijetko.
„Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu (En-Nisa': 142). A što se vjernika tiče, oni stalno Allaha spominju: „Za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. „Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!“ (Alu Imran: 191). Oni u svakoj situaciji spominju Allaha. Ne zaboravljaju Ga ni u miru ni u ratu. Čak i kada se dvije vojske susretnu i njihovi borbeni redovi potuku, vjernici spominju Allaha:
„O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite“ (El-Enfal: 45). Oni najviše nastoje da spominju Allaha na mjestima gdje se to zapostavlja, poput pijace, itd., jer, kako se navodi u hadisu: „Onaj koji spominje Allaha, među nemarnima, nalik je ratniku među dezerterima“ . Jezik koji Allaha spominje, označava vlažan jezik, kao što je jedan čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „O Božiji Poslaniče, propisi islama su se dosta nakupili za mene, tako da su vrata za koja se držimo široka“. Poslanik mu odgovori: „Jezik ti je još uvijek vlažan od spominjanja Allaha! “
Uz to, srce treba da se udruži sa jezikom, ako to nije slučaj onda će se ono navići, pa će zikr dospjeti i do srca.

Druga blagodat: zahvalno srce

Spominjanje Allaha, (zikr) i zahvaljivanje Allahu (šukr) su uvijek zajedno, kao što Allah kazuje: „Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (El-Bekare: 152). U hadisu Muhammeda, s.a.v.s., se navodi: „Moj Bože, pomozi mi da Te se sjećam, da Ti zahvaljujem i ibadet činim“ .
Zahvala je potrebna, a prvi stepen zahvale je da čovjek bude svjestan da su sve blagodati od Allaha. To je priznanje srca da su sve blagodati kod Allaha, pa čak i kada dođu u ruke stvorenja, jer onaj ko ih je podario je Allah:
„Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od njega glasno pomoć tražite“ (En-Nahl: 53).
Zahvalno srce spoznaje da Allah upravlja ni'metima i njima raspolaže, i da je sve oko njega, upravo, Allahova blagodat. A mnogo je Njegovih blagodati koje mi uživamo. Sve što je oko nas, sve nama služi, a Allah je taj koji nam je to omogućio i za nas stvorio. „I daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan“ (Ibrahim: 34).
Na vjernicima je da budu zahvalni na tim blagodatima kao što je bio Sulejman, a.s., zahvalan kada mu je prije nego je okom trepnuo donešen Belkisin prijesto. Tada je rekao: „Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit“ (En-Neml: 40).
On svojom dušom se zahvaljuje jer ima koristi od te zahvale. Zahvala čuva njegovu blagodat i učvršćuje je, kao što je i uvećava, kako stoji u ajetu: „I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’“ (Ibrahim: 7).
To je jezik koji Allaha veliča i srce koje Mu zahvaljuje.

Treća blagodat: Tijelo koje je na iskušenjima strpljivo

To je tijelo koje na Allahovom putu podnosi teškoće, teret i muku. Ono gladuje i žednuje radi Uzvišenog Allaha, bori se na Allahovom putu i zbog Allaha trpi i sabura. Čovjek ne može uspjeti na ovom i onom svijetu osim ako je strpljiv. Isa, a.s., je rekao: „Vi nećeće ostvariti ono što želite osim ako budete strpljivi na ono što ne želite“. Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Strpljivost je svjetlost“ . Odnosno, ona je svjetlost koja čovjeku osvjetljava put, jer bez nje svijet će mu pocrnjeti i a zemlja koliko god da je prostrana postat će mu tijesna, postat će uskogrud, pa zato mora biti strpljiv.

Strpljivost je ključ željenog,i sve teško s njom postaje lakše,Zato se strpi iako noći potraju,
jer možda će tvrdo postati mekše,Ne gubi nadu iako molba potraje, Ako sebi pomogneš strpljenjem, možda ćeš spas vidjeti,okiti se strpljenjem pa ćeš potrebu namiriti,onaj koji uporno kuca na vrata, jednom prođe kroz njih.


Stprpljivost je blagodat. Kome ona bude data, dato mu je veliko blago. Ona je mač koji ne tupi. Alija ibn et-Talib je rekao: „Strpljivost je mač koji ne tupi i jahalica koja ne posrće“.

Četvrta blagodat: dobra žena

Potom, četvrta blagodat se ogleda u dobroj ženi, koja neće iznevjeriti u moralu i imetku. Ženi koja će biti čestitog morala i koja će savjesno čuvati imetak njenog supruga. To je dobra žena koja, radi Allaha, pazi na ono što joj se povjeri. Takva žena čini svoga supruga srećnim kada je pogleda, posluša ga kada joj nešto naredi i čuva njegov obraz i imetak kada je odsutan . To je jedna od Allahovih blagodati, a u vezi takve žene Poslanik, s.a.v.s. je jedne prilike rekao: „Dunjaluk je užitak. A najbolji užitak u njemu jeste dobra žena“ . Zo je Poslanik, s.a.v.s., iskusio kada je oženio Hatidžu, r.a. on nije tragao za imetkom, niti godinama i dr. već je tragao za ženom, dobrom i čestitom suprugom. On je bio insan koji je tragao za insanom kako bi upotpunjavali smisao humanosti i insanijeta. Zato ju je i oženio znajući da joj nije bio prvi suprug i da je starija od njega za 15 godina, znajući da je imala djecu sa čovjekom prije njega. Međutim, u njoj je vidio dobrotu i moral. Zato nije čudo što mu je bila sva radost u njoj i oslonac tokom poslanstva. Ona ga je tješila, dušu mu smirivala a srce učvrstila. Govorila je: „Tako mi Allaha, On te neće nikako rastužiti! Ti uvijek o rodbini brineš i istinu govoriš; Ti teret opskrbe za gosta, sirotinju i porodicu ispunjavaš! Ti materijalnim dobrima nemoćne snabdijevaš! Ti goste ugošćuješ! Ti zagovornike Istine pomažeš!“ .
To je dobra žena.

Žene naših dobrih prijethodnika (selefus-salih)

Žena je veliko blago. Jedan mudrac veli: „Dobra žena je veliko blago. Kome takva žena bude podarena, kao da mu je podareno svo bogatstvo ovoga i onoga svijeta“. To iz razloga što ga ona pomaže da je pokoran Bogu, dž.š., i da izbjegava ono što je On zabranio. Žena jednog dobrog našeg prijethodnika (selefa) bi govorila mužu kada bi izlazio da zarađuje ili trguje: „Čuvaj se haram zarade, jer se mi možemo strpiti na gladi i žeđi ali se ne možemo strpjeti na vrelini Vatre i srdžbi Silnoga“.
Strpljiva je na gladi i žeđi, ali nije strpljiva na toplini vatre i ljutnji Silnoga . To je prava blagodat. Dobra žena koja pomaže poslušnost Allahu pokornosti njovoj obostranoj,sluzi ga i podrzaje na svakoj njegovoj odluci koja se ne krsi sa Allahovom zakonom,tjesi ga i ohrabruje i forsira ga na džihad, a ne odvrće od njega. Žene naših vrlih prijethodnika su bile supruge koje su tjerale muževe da iziđu u džihad, pa iako su im možda dolazili neki govoreći: Kako da dozvoliš svom čovjeku da ide u džihad? Kako sama da ostaneš? Ko će te opskrbljivati? Ko će tvoju djecu hraniti? One bi im odgovarale sa vjerničkom pouzdanošću: „O ljudi, mog muža, od kako sam ga uzela i upoznala, znam kao nekog koji jede, a ne koji opskrbu daje. Pa ako ode onaj koji jede, sigurno će ostati Onaj koji opskrbu daje“ .
To je blagodat. Zato je Poslanik, s.a.v.s., dobru ženu označio kao najveću blagodat na dunjaluku i Ahiretu. U jednom hadisu je rekao: „Kome Allah bude podario dobru ženu, pomogao ga je na jednom dijelu vjere, pa neka se Allaha boji na drugom dijelu“ .
U jednom hadisu se navodi: „Četvoro spada u sreću: dobra žena, prostrani stan, udobna jahalica i dobar komšija“ .
Sve su to djelovi sreće koji olakšavaju čovjeku dobar život. Zato, dragi muslime, kada se budeš ženio, nastoji da oženiš dobru ženu. Ne traži materijalnu stranu, niti ljepotu i ugled. Prvo na što trebaš obratiti pažnju jeste vjera i dobrota. Pa ako uz to ona bude lijepa, bogata i ugledna, neće ti naštetiti. Ali prioritet je da žena bude dobre vjere, odnosno lijepog vladanja: „A ti uzmi onu s vjerom pa će ti biti dobro!“ .
„Kome su date ove četiri stvari, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: jezik koji Allaha spominje, srce koje Mu zahvaljuje, tijelo koje iskušenja strpljivo podnosi i dobra žena koja ga, kada je u pitanju ona i njegov imetak, neće iznevjeriti“.

Znaci ovo su jedne od Allahovih blagodati a ima ih koje mi nemozemo ni na brojati el hmadu lillah a o njima svaki razuman covijek treba da razmislja!

Molimo Uzvišenog Allaha da naše jezike ovlaži zikrom, da Mu naša srca budu zahvalna, a tijela na iskušenjima izdržljiva, i da nam podari dobru porodicu:
„Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“. (El-Furkan: 74).



20.07.2011.

Kako odabrati prijatelja za dunjaluk i Ahiret?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kako odabrati prijatelja za dunjaluk i Ahiret?

Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti." (Prijevod značenja - El-Kehf, 28.)

Allah, dž.š., kaže: "Vaši zaštitinici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike, pa Allahova strana će svakako pobijediti." (Prijevod značenja - El-Maide, 55.- 56.)


Koračajući putevima ostvarenja svojih životnih, ovosvjetskih interesa, čovjek nailazi na razne tipove ljudi sa kojima kontaktira i sarađuje. Neki ljudi će mu izaći u susret i velikodušno ga podržati i pomoći, drugi će možda biti hladnokrvni i nonšalantno se odnositi prema cijelom njegovom slučaju, a treći će opet zbog svojih interesa željeti da ga uspore ili onemoguće u ostvarenju zacrtane mu namjere. I naravno, oni koji ga pomognu i učine mu dobročinstvo, takvi će svojim postupkom pridobiti sve njegove simpatije, jer duša voli dobročinitelje.
Poslije će nastojati da što više boravi među njima, da ih oponaša, i što je najveće, želit će da im po svaku cijenu bude na pomoći i hizmetu većeg inteziteta nego što oni to bijahu prema njemu. Što se tiče preostale dvije skupine tipova ljudi naspram čovjekovih interesa, prema njima će se odnositi skladno njihovom odnosu prema njemu. Prema nekima će biti hladnokrvan, a nekima će biti neprijatelj. Ovo je bio odnos prema ljudima u pogledu ostvarenja dunjalučkih interesa, međutim, kada su u pitanju interesi Ahireta, tada ovaj odnos prema ljudima postaje i mora da bude daleko više ozbiljniji. Naime, interes svakog iskrenog mu'mina jeste da stekne zadovoljstvo Gospodara svih svjetova i da zasluži prostranstva Njegove, s.v.t., neograničene milosti. Utrka za dunjalučkim ciljevima postaje imaginarna i krajnje beznačajna upoređujući je sa utrkom za ahiretska obećanja. Zbog toga, vjernik treba da klasificira svoje prijatelje na osnovu njihovog odnosa prema njemu u pogledu njegovog interesa prema Ahiretu, dakle, na pomagače, neprijatelje i one koji su između toga dvoga.
Njegovi pomagači su bez sumnje vjernici koji mu žele kao i sebi, a Allah, dž.š., kaže: "Vaši zaštitinici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike, pa Allahova strana će svakako pobijediti." (Prijevod značenja - El-Maide, 55.- 56.)

Oni koji se neprijateljski odnose prema vjerniku spram njegove težnje ka ahiretskim interesima su nevjernici i njihovi simpatizeri: "O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vašu vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju." (Prijevod značenja - El-Maide, 57.)

"Oni bi jedva dočekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki." (Prijevod značenja - En-Nisa, 89.)

Vjernici i nevjernici su na dunjaluku u neprekidnoj borbi, zato jer: "Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom." (Prijevod značenja - En-Nisa, 76.)

Oni su međusobno suprotnih ideja, želja i interesa, te zbog toga nisu isti, niti će to ikada i biti, a: "Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zaslužio može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem." (Prijevod značenja - Ali Imran, 162.)


Allah i Njegov Poslanik, a.s., nas nisu ostavili da sami, bez ikakve upute i smjernica, koračamo putem spasa. Ukazali su nam na sve činioce koji pospješuju ili umanjuju našu ustrajnost na pravom putu. Od tih činioca je i izbor dobrog prijatelja i druženje sa njim.
Kaže Allah, dž.š.: "Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti." (Prijevod značenja - El-Kehf, 28.)

"O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto sa vjernicima, zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe." (Prijevod značenja - En-Nisa, 144.)

Kaže Ibn Kesir, tumačeći ovaj ajet: "Zabranjuje Allah Svojim robovima - vjernicima da uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se sa njima druže, prijateljuju i savjetuju, da im povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika." Uzvišeni Allah kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to učini, Allah neće zaštititi…" (Prijevod značenja - Ali Imran, 28.)

I veli: "O vjernici, bojte se Allaha i budite uz one koji su iskreni." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 119.)


Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: "Primjer dobrog i lošeg društva jeste kao primjer onog ko nosi miris i onog koji puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris, ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti ugodan miris. A onaj koji puše u kovački mijeh, ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš od njega osjetiti ružan miris." (Mutefekun alejh)

I veli: "Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa gledajte s kim ćete prijateljevati." (Mutefekun alejh)

I veli: "Ne druži se osim sa mu'minom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazan." (Ebu Davud i Tirmizi)

I veli: "Zaista ima ljudi koji su ključevi dobra, a katanci (zatvarači) zla, a ima ih i koji su ključevi zla, a katanci dobra. Pa, blago onome kome je Allah dao da bude ključ dobra, a teško onome kome je Allah dao da bude ključ zla." (Ibn Madže)


U društvu sa bogobojaznima vjernik je zaštićen zla i podržan je na dobru. Ukoliko je s njima povećava mu se iman i ljubav prema principima Islama. Za njih je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Kada ih vidiš, sjetiš se Allaha." Sjedenje s njima je blagoslovljeno, jer društvo gdje se slavi ime Gospodara Veličanstvenog okružuju meleci, mole za njih, pa Allah, dž.š., spušta na njih Svoju milost. Ovakvo društvo pročišćava dušu i srce i razbistruje umove... Odabir ovakvih prijatelja je bez sumnje veličanstven čin, jer je to odabir najiskrenijih pomagača u ustrajnosti na dobrim djelima, na stazi spasa koja vodi ka ahiretskom interesu svakog vjernika, dakle, da što ljepše bude primljen kod svoga Gospodara Uzvišenog. Također, važno je spomenuti da kao što se vjernici razlikuju stepenom svoje bogobojaznosti, tako se i druženje sa njima može klasificirati po stepenima.

NE DRUŽI SE SA LOŠIM LJUDIMA

Neki vjernici su skloni, usljed svog slabog ubjeđenja i stepena imana, da čine postupke koji su islamskim učenjem pokuđeni, te zaslužuju prezir i ukor. Boravak među njima je izvanredna šansa da vjernik na sebe natovari grijeh. Upravo iz ovog razloga on treba da bira i svoje islamsko društvo. Naime, on treba da ide među one gdje može imati najviše koristi za sebe u pogledu ahiretskih obećanja, i to je najljepši moto u izboru njegovog prijatelja. Na ovu definiciju izbora prijatelja upućuju nas slijedeći ajeti:
"Na dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio, nakon što mi je priopćen bio!". (Prijevod značenja - El-Furkan, 27. -29.)
Što se tiče onih koji napuste loše prijatelje i priklone se iskrenim vjernicima, oni će uživati blagodati Gospodara svoga i bit će od onih koji su srećni. O tome nam govori Allah, dž.š., kada opisuje razgovor dženetlija: "I jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednog, koji je govorio: "Zar i ti vjeruješ da ćemo, kada poumremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?" "Hoćete li da pogledate?" - i oni će pogledati i toga usred Džehennema ugledati. "Allaha mi" - reći će, "zamalo me nisi upropastio; da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bi se sada mučio." (Prijevod značenja - Saffat, 51. - 57.)
Koliko je danas onih koji nemaju snage da napuste društvo u kojem njihov iman dolazi u pitanje, ili njegova jačina i potpunost, te da se priklone učenijim i bogobojaznijim od sebe? Koliko je danas braće i sestara u Islamu, čije je društvo zaprljano bolestima jezika od ogovaranja, ismijavanja drugih lažnim govorom, neklonjenjem od onoga što ih se ne tiče, nerazmišljanju o unapređenju Allahove riječi..., a oni svjesni, ne želeći ili nemajući snage sve to da promijene, ostaju među njima? Koliko je onih koji su, na prvi pogled i umišljeno čvrsti u imanu, iz namjere da uđu u loše društvo i poprave ga, postali kao oni i zavolili ih zajedno sa njihovim postupcima, pravdajući se nejakim opravdanjima? Ovaj kratki rad upućujem takvima, moleći Allaha za uputu i našu prisebnost, trezvenost i ustrajnost na pravom putu do Dženneta, upozoravajući ih ajetom: "O vjernici, bojte se Allaha, i neka svaka duša gleda šta je za sutra uradila, i bojte se Allaha, a Allah je dobro upoznat o onome što radite." (Prijevod značenja - El-Hašr, 18.)
Danas se u mnogim islamskim društvima izmišljaju priče i lažan govor da bi se braća i sestre nasmijale. Tim postupkom povlače znak jednakosti sa džahilskim društvom u tom pogledu, jer je to njihova osobina, a kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Teško onome koji priča i laže da bi zasmijao druge, teško njemu, zatim teško njemu." (Tirmizi) Primjećeno je i to da je često u nekim društvima muslimana nezaštićena čast vjernika. Ona se ugrožava i neprimjetno kalja, kako ogovaranjem, ismijavanjem i sl. tako i drugim vidovima, a Šerijat je spušten, između ostalog, da zaštiti i čast ljudi! Rekao je Allahov Poslanik: "Svakom muslimanu je haram čast drugog muslimana, njegov imetak i njegova krv..., a dovoljno vam je zla da prezirete brata muslimana." (Tirmizi)
I na kraju, neka nam sljedeća predaja o ljudima koji su nas preteklli u dobru i zaslužili visoke stepene ljubavi, bude primjer traženja društva gdje će se iman povećati i duše i srca raznježiti. Enes, r.a., pripovijeda: "Nakon Vjerovjesnikove, a.s., smrti, Ebu Bekr, r.a., reče Omeru, r.a.: "Hajde da posjetimo Ummu Ejmen, (za nju je Resul, a.s., rekao da je njegova majka) kao što je Poslanik, a.s., posjećivao!" Kada su došli kod nje, zaplakala je, te su joj njih dvojica rekla: "Šta te je rasplakalo? Ono što je kod Allaha, bolje je za Allahovog Poslanika s.a.v.s.!". Na to je rekla: "Ne plačem zbog toga što ne znam da je ono što je kod Allaha bolje za Allahovog Poslanika, a.s., nego plačem zbog toga što je prekinuta Objava sa nebesa." Ona ih je rasplakala, te su i oni plakali zajedno s njom." (Muslim)


http://www.youtube.com/watch?v=0TIXMdgcdLU&feature=player_embedded

19.07.2011.

Koristi posijecivanja bolesnih i sama bolest je tvoj ispit !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Koristi posijecivanja bolesnih i sama bolest je tvoj ispit !

Uzvišeni Allah je rekao: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive." [Sura El-Bekare 155]

Bolest je uistinu jedan od najjačih motiva za vjernika da se vrati Allahu sa pokajanjem za svoja loša djela, i da se usmjeri ka Džennetskim vrtovima. Ebu Hurejre i Ebu Se’id prenose ovaj hadis: “Ako vjernik pati od neke bolesti, umora ili tuge koja ga čini zabrinutim, ali ako mu otekline oštete njegovu kožu, Allah će mu zbog toga oprostiti neke grijehe.” (Buhari i Muslim)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah želi da nekoga obaspe svojom milošću, učinit će da je on i okusi.” (Buhari)
Aiša, radijallahu anha, je rekla: “Nikad nisam vidjela da je neko imao veće bolove od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Buhari)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ljudi koji najviše pate su poslanici, zatim evlije, zatim salihini. Jačina bola je u srazmjeru sa ljubavlju koju dotični čovjek osjeća prema vjeri. Evlije neće biti oslobođene kušnji sve dok hodaju po zemlji, i dok se ne očiste od svih loših djela.” (Et-Tirmizi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao: “Svaka bolest koja zadesi vjernika, sigurno mu pomaže da se očisti od loših djela, bilo da je to oteklina koja ga izluđuje, ili nesreća koja ga potpuno savladava.” (Buhari)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao: “Da porod Ademov nije dobio ništa osim sigurnosti i zdravlja, i to bi im bilo sasvim dovoljno.” (Ebu Davud)

U starosti su pitali Ebu Abbasa kako se osjeća, a on im je odgovorio: “Patim od bolesti, koju bi svi voljeli imati.” Omer ibn Hajam je rekao: “Moja leđa me nisu zaboljela od stajanja, nego od prolazećih noći i dana, od Allaha sam pohlepno tražio dobro zdravlje, a Oni mi je dao sigurnost.”

Od Allaha trebamo tražiti dobro zdravlje, ali i bolest trebamo prihvatiti sa strpljenjem i zahvalom Allahu Uzvišenom.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Posjećujte bolesne i oslobađajte robove.” (Et-Tirmizi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao: “Posjeta bolesniku je potpuna tek kada stavite ruku na njegovo čelo i upitate ga kako se osjeća.” Ovaj hadis bilježi et-Tirmizi. U drugim verzijama stoji da ga treba pitati kako je proveo noć ili dan.
Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjećivao bolesnika, ako bi ovaj bio bolestan duže od tri dana. Ovaj hadis bilježi Ibn Madže.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada uđete u kuću bolesnika, podsjetite ga na ono što mu je na kraju propisano.” Ovaj hadis također bilježi Ibn Madže.
U drugom hadisu se kaže: “Ko god posjeti bolesnika, on korača dobrim putem koji vodi u Džennet.” Ovaj hadis bilježi Buhari.
Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio bolesnika, stavio bi mu ruku na čelo i rekao bi: “Sve je to dobro. Neka ovo bude način čišćenja od grijeha.” Ovaj hadis također bilježi Buhari.

Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio bolesnika, ili kad bi mu on bio doveden, uobičavao je reći: “O Allahu, otkloni bolest od njega. O Vladaru, izliječi ga, jer Ti si Onaj Koji liječi. Nema lijeka osim od Tebe, lijeka iza koga više nema bolesti.” Poslije ovih riječi bolesnik je trebao proučiti prvu kur’ansku suru, kao i tri posljednje sure iz Kur’ana. Onda je trebao puhnuti u svoje dlanove i potrati lice i tijelo. Ovaj proces je opisan u djelu Es-Sahih.
Bolesnik također treba ponavljati sljedeće riječi: “Nema boga osim Allaha, Uzvišenog, Milostivog, nema boga osim Allaha, Vladara uzvišenog Arša, nema bog osim Alalha, Vladara neba i zemlje, Vladara Prijestolja Milosti.”
Bolesnik ima pravo reći: “Moji bolovi su užasni.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uobičavao reći: “Oh, moja glava, moja glava.”

Osoba koja je bolesna ne treba pokazivati strah ili nezadovoljstvo, već treba Allahu zahvaliti prije nego što pokaže svoje nezadovoljstvo. U tom slučaju, njegova žalba će biti drugačije tretirana.
Rođacima bolesnika je dozvoljeno pitati ljekara o njegovom stanju. Kad god bi Alija, radijallahu anhu, napuštao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u trenučima kad je bio bolestan, ljudi bi ga na ulici pitali o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, stanju, a on bi im odgovarao: “Imao je dobru noć i osjeća se bolje, hvala Allahu.”

Liječenje groznice hladnom vodom

Ibn Omer prenosi hadis u kome se kaže: “Groznica je od džehennemske vatre, pa je gasite vodom.” Ovaj hadis bilježe Buhari i Muslim. Ibn Abbas prenosi sličan hadis: “Groznica je od ključale džehennemske vatre, pa je gasite vodom sa izvora Zemzem.” Ovaj hadis bilježi Buhari.
Esma bint Ebu Bekr prenosi da je neka žena imala problema sa glavoboljom, tako da se nekada zbog bolova znala valjati po prašini. Jedanput je zatražila vode, te se njome umila, a onda je rekla: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da groznicu gaiste vodom, jer ona ima zadah Džehennema.” Ovaj događaj bilježe Buhari i Muslim.
Poslanikove riječi ‘gasite je vodom’ se posebno odnose na stanovnike Hidžaza, jer kad ih vrućina savlada, pijenje ili kupanje u hladnoj vodi im pomaže da prežive. Njegove riječi ‘groznia ima džehennemski zadah’ označavaju štetnost vatre.
Što se tiče riječi ‘gasite je Zemzem vodom,’ one su dokaz da je voda sa ovog vrela najbolja. Različite vode imaju različite efekte na različite bolesti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve selelm, je rekao: “Zemzem liječi groznicu i iscrpljenost.”
Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako neko od vas ima groznicu, polijevajte ga hladnom vodom tri noći tačnije pred zoru.” Hadis bilježi El-Dževzi. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Groznica je od džehennemske vatre, pa držite je dalje od sebe koristeći hladnu vodu.” Ovaj hadis bilježi Ibn Madže.
Rafi’ ibn Hadidž prenosi sljedeći hadis: “Ako vas spopadne groznica koja je uistinu dio džehennemske vatre, ugasite je hladnom vodom.” Ovaj hadis bilježi Et-Tirmizi.

Nije dobro da bolesnik čezne za smrću, osim kada se boji da će izgubiti iman. Aiša, radijallahu anha, je rekla: “Vidjela sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u trenucima kada mu se približavala smrt. Pokraj njega je bila čaša vode, pa bi se on tom vodom umivao. Također je izgovarao sljedeće riječi: ‘O Allahu, pomozi mi da savladam smrtnu bol i agoniju koja je prati.” Aiša, radijallahu anha, također prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Allahu oprosti mi, smiluj mi se, i pridruži me najčasnijem društvu.” AMIN

Uzvišeni Allah je rekao: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive." [Sura El-Bekare 155]

O Allahov robe- bolesniče, znaj da nas je Allah subhanehu ve te'ala stvorio na ovaj svijet da Ga obožavamo, nije nas stvorio bez razloga i nije nas ostavio bez životnog cilja. Mi ćemo odgovarati za svako učinjeno djelo na ovom svijetu, bilo to veliko ili malo, krupno ili sitno, dobro ili loše. Uzvišeni Allah je rekao: "Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!" [Sura Ez-Zarijat 56-58].

Također je rekao: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti? i neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara Arša časnog!" [Sura El-Mu'minun 115-116].

Nije dozvoljeno da nešto od ibadeta upućujemo nekome drugom osim Allahu subhanehu ve te'ala i ko to učini, već je počinio širk prema Uzvišenom Allahu. Danas ima puno ljudi čije vjerovanje i koncepcije su se pomiješale, tako da su počeli smatrati da korist, šteta i lijek su u rukama nekog stvorenja, a to nije ispravno. Zaista, korist, šteta i lijek su samo u Allahovim subhanehu ve te'ala rukama, od Koga mi tražimo pomoć, samo Njega molimo, samo se na Njega oslanjamo, samo u Njegovo ime koljemo (žrtvujemo), neka je Uzvišen, nema drugog koji se s pravom obožava osim Njega.

Uzvišeni Allah je rekao: "Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.'" [Sura El-En'am 162-163]

Drugo: bolesniče, ako tražiš pomoć od Allaha, i učiš ono što je propisano i ispravno za liječenje, treba da budeš potpuno ubijeđen i da čvrsto i bez sumnje vjeruješ da je Uzvišeni Allah učinio da neki Kur'anski ajeti imaju mogućnost liječenja, to su upravo ajeti koje ti trebaš učiti.[1]

Uzvišeni Allah je rekao: "Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“ [Sura El-Isra' 82].

Treće: bolesniče, treba da ti bude jasno da bolest koja te zadesila je Allahovo subhanehu ve te'ala iskušenje, i Allah subhanehu ve te'ala kad voli jedan narod, stavi ga u iskušenje, a mu'min se neprestano iskušava.

Uzvišeni Allah je rekao: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive." [Sura El-Bekare 155]

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Ne zadesi muslimana umor, ni glad, ni briga, ni žalost, pa čak ni trnom kad se ubode, a da mu Allah neće za to oprostiti grijehe." [Hadis bilježe Buhari i Muslim].

U drugom hadisu stoji: "Čudan je posao mu'mina (vjernika). Zaista je cijeli njegov posao za njega hajr (dobro), a to nije za nikoga osim za vjernika. Ako ga zadesi dobro zahvaljuje se pa bude dobro za njega, a ako ga zadesi zlo bude strpljiv, pa opet bude dobro za njega." [Hadis bilježi Muslim].

Pa zato, bolesniče, trebaš biti strpljiv i zato očekuj Allahovu subhanehu ve te'ala nagradu za iskušenje koje te zadesilo i budi zadovoljan s time, jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ko je zadovoljan, na njega je zadovoljstvo, a ko je srdit, na njega je srdžba." [Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je hasen].

Četvrto: bolesniče, ako učiš propisno učenje (za liječenje Kur'anom) trebaš se pridržavati instrukcija koje ti daje liječnik, a to su:

1. Da tvoje srce bude povezano sa Allahom subhanehu ve te'alai da budeš ubijeđen da je tvoj lijek u Allahovim subhanehu ve te'ala rukama, a nije u rukama stvorenja, bio to ljekar u bolnici ili (duhovni) liječnik koji liječi Kur'anom, nego je to samo razlog (sebeb), ako je Allah subhanehu ve te'ala odredio da se preko njih izliječiš.

2. Da redovno i na vrijeme obavljaš propisane namaze u džematu u džamiji, a ako je žensko, klanja na vrijeme kako treba, jer je Uzvišeni Allah rekao: "Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju." [Sura En-Nisa' 103]

3. Da očistiš svoje srce i kuću od svih nevaljalih stvari i grijeha, kao npr. slike, muzika, pušenje, a ako je žensko da bude oprezna i da nosi hidžab (propisno pokrivanje) i da ne izlazi otkrivena, našminkana, i namirisana ne izađe pred ljude, jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ako se žena namiriše, pa prolazi kraj muškaraca da oni osjete njen miris, ona je bludnica." Hasen sahih, 'Sahihul-džami' 1/320.

Isto da žena ne izlazi puno iz kuće bez potrebe, jer je Uzvišeni Allah rekao: "U kućama svojim boravite." [Sura El-Ahzab 33]

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Žena je avret (treba da se pokrije), pa kad ona izađe (iz kuće) šejtan će poglede ljudi usmjeriti prema njoj." [Hadis bilježi Tirmizi].

Sve ovo je samo zato da Allah subhanehu ve te'ala vidi tvoju iskrenost, tvoje pokajanje, tvoj povratak Njemu i da bi meleki ušli u tvoju kuću u kojoj živiš i da iz nje pobjegnu šejtani i džinni. To će biti tako, ako ti izvršavaš ono što su ti Allah subhanehu ve te'ala i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naredili i ako se kloniš onoga što su ti Allah subhanehu ve te'ala i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem zabranili, i sve to uz Allahovu subhanehu ve te'ala dozvolu pomaže u liječenju.

4. Treba svaki dan učiti Kur'an, a posebno suru El-Bekare i neka to bude u kući, jer je odabrani Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Nemojte učiniti vaše kuće grobovima, jer u kući u kojoj se uči El-Bekare ne ulazi šejtan." [Hadis bilježe Muslim i Ahmed]. Isto tako treba neprekidno slušati Kur'an sa kasetofona, u autu itd. I ovo pomaže, uz Allahovu subhanehu ve te'ala dozvolu u liječenju.

5. Redovno učenje zikra iz Kur'ana i vjerodostojnog hadisa, kao što je: zikr ujutro i naveče, za ulazak i izlazak iz kuće, pred spavanje, pred ulazak i izlazak iz nužnika, jer je to šejtanov stan, pri jedenju, itd. Preporučujem svakom muslimanu da nabavi knjižicu koja se zove: 'Hisnul muslim' (Štit muslimana-zikrovi i dowe) od Seid ibn Vehf El-Kahtani.

6. Da redovno uzimaš – upotrijebiš lijek, kojeg ti je preporučio liječnik, kao što je npr. da tri puta dnevno piješ vodu na koju je izvršeno propisno učenje, ili mazanje sa uljem na koje se učilo, tako da namažeš mjesto gdje osjećaš bolove, a možeš i cijelo tijelo ako hoćeš, a to je bolje. Učiniš to pred spavanje, a ne smeta da se ujutro okupaš od onog ulja. Ali sve ovo treba da se obavlja redovno do konačnog izlječenja uz Allahovu subhanehu ve te'ala pomoć. Ili kupanje sedrom ili bez njega. Ako je sa sedrom, to treba da bude, ako je u pitanju sihr i nakon što se provjeri da je to, treba se sedam puta (sedam dana) okupati, sve dok se ne izliječiš, inša'Allah. Ako je bez sedre, onda se to razlikuje prema vrstama bolesti, pa to bude tri, deset, do mjesec dana, ovisno kako preporučuje liječnik. To treba da se obavlja na čistom mjestu (bašća, terasa, krov), jer se na to učio Kur'an i sve to treba da bude u određenim terminima i u određenom broju dana, a to određuje liječnik, da može pratiti promjene stanja.

7. Treba činiti što više istigfara (traženja oprosta), jer čovjek puno griješi i radi neispravno, pa je Allah subhanehu ve te'ala učinio istigfar milost za vjernike, a ko to redovno obavlja, grijesi će mu biti izbrisani.

Uzvišeni Allah je rekao: "I govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite?!" [Sura Nuh 10-13]

Prenosi Ibn Abbas radijallahu anhuma da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ko redovno čini istigfar, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz, za svaku brigu rješenje i opskrbiće ga odakle ne očekuje." [Hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed, Ibn Madždže, Hakim].

9. bolesniče, oprezno, oprezno i još jednom oprezno. Nemoj, ni u kom slučaju da ideš sihirbazima, gatarima, lažljivcima, jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ko ide astrologu, gataru ili vračaru, pa mu vjeruje ono što kaže, učinio je nevjerstvo u onom s čime je došao Muhammed." Lanac prenosioca je dobar.

NAPOMENA !

Ko nosi hamajliju oko vrata, neka je skine odmah, jer u hadisu stoji: "Hamajlije i talismani su širk." Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je također rekao: "Ko nosi hamajliju, Allah mu ne upotpunio, a ko nosi školjku, Allah ga ne ostavio na miru." [Hadis bilježe Ahmed, Ebu Ja'la i Hakim, a Hakim kaže da je lanac prenosilaca vjerodostojan].

Većina ljudi misli da je lijek u tim hamajlijama i da je to jak štit od svih zala. To nije dozvoljeno, jer je to otvoreni širk – pripisivanje Allahu subhanehu ve te'ala druga, a s druge strane, sve te hamajlije i zapisi ne daju nikakav rezultat, osim putem čarobnjaka i gatara.

10.  bolesniče, najveći broj bolesti dolazi čovjeku kao rezultat psihičkih kompleksa i ovo je polovina svake bolesti. Zato, neophodno je da tvoje srce bude povezano s Uzvišenim Allahom, da se na Njega oslanjaš onako kako treba i da svoju stvar (problem) Njemu predaješ. Ja savjetujem, dragi brate i sestro,  mene  i svakog muslimana, bolesnog ili zdravog da obavlja noćni namaz, "jer se Uzvišeni Allah spušta svake noći na zemaljsko nebo kada prođe prva trećina noći i kaže: 'Ja sam Vladar, ko Me moli da mu uslišam, ko traži od Mene, da mu dajem, ko traži oprost od Mene, da mu oprostim, i tako se nastavlja do zore." Lanac je vjerodostojan od Ebu Hurejre, El-Džami'us-sagir.

Pa zato, bolesniče, moli Allaha subhanehu ve te'ala i budi skrušen i skroman prema Njemu, jer je Uzvišeni Allah rekao: "Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi.'" [Sura El-Mu'min 60] Uzvišeni Allah je također rekao: «Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja.» [Sura En-Neml 62].

Bolesniče, trebaš se pridržavati svega onoga što smo spomenuli, instrukcija i objašnjenja stvari koje ti nisu bile jasne u tvom životu i ibadetu (obožavanju Allaha), pa se nadamo da nam zato Uzvišeni Allah podari nagradu i brzo liječenje, uz Njegovu dozvolu.

11.Bolesniče, ako ti se pojavi koja bolest i ti to osječaš u sebi bez psihičkog kompleksa, onda se trebaš obratiti onima koji te mogu izliječiti na propisan način, koji su pouzdani i koji imaju šeriatskog znanja. Allah subhanehu ve te'ala najbolje zna.

Pod propisnim učenjem se podrazumijeva ono što se u arapskom jeziku zove 'Rukja', tj. učenje određenih ajeta iz Kur'ana koji služe kao lijek. Konkretan primjer za to nam je hadis koji navodi da je neko od ashaba radijallahu anhum učio suru El-Fatiha jednom čovjeku kojeg je ujeo akrep, pa je Allahovom subhanehu ve te'ala voljom ozdravio. Kad su to ispričali Allahovu Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Otkud ti znaš da je 'El-Fatiha' 'rukja' – lijek?' Pod ovim se ne podrazumijeva da su zapisi (hamajlije, talismani) dozvoljeni, nego se to odnosi samo na učenje Kur'ana.

12. Posljenje ili ako je operacija u pitanju ,naravno obratiti se Lijecnicima,bolnicama i drugim ustanovama ,opet kazem samo se na Allaha svt oslonuti i pomoc traziti sa Allahovom pomoci i milosti.

“Allah dž.š., je dao bolest ali je dao i lijek, i za svaku bolest je dao lijek…!” (Sunen Ebi Davud, br.3874.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je za svaku bolest stvorio lijek, pa se liječite, ali ne liječite se zabranjenim stvarima." (Ebu Davud, sa slabim lancem prenosilaca) U drugom hadisu stoji: "Allah nije spustio nijednu bolest a da za nju nije spustio lijek, nekim ljudima je poznat (tj. lijek), a nekima nije." (Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca)

Zato Allaho robe budi jak i uvijek se Allahu subhanehu ve te’ala zahvaljuj u svakom stanju ! Zahvljuj se na uputi koju ti je dao jer to ti je najvece bogasto sa kojim te je Allah svt pocastio i sa vjerom dobio si i dunjaluk i Ahiret...sve robe Boziji ! Zahvaljuj se Allahu na svim Allahovm blagodatim sa kojim te je Allah pocastio ( zdravlje pa i bolest ima svoju substinu elhamdulillah ciscenje od grijeha tvojih prije Dzehennema i reci elhamdulillah sto ti se Allah smilovao ovdje da te ocisti, zahvaljuj se na svojiim ocima jer imas vid i vidis Kur'an uciti i  svoju majku koja te rodila,,oca,djecu i hanumu ...svijet , zahvaljuj se na svojim nogama sa kojima mozes krociti i necekati ko ce te u kolicima vozati, zahvaljuj se na nafaki kojom te je Allah pocastio -naravno nekad manje a nekad vise ali elhamdulillah,Poslanika saws je postio i njegovi ukucati danima a tolikog imana a gdje smo mi ? Zahvljuj se na krovu nad glavom toplo ti i cisti dok nam braca i sestre spavaju pod rusevinama od granata u Palestini, Ceceniji,Iraku itd...Zahvaljuj se na svome potomku sa kojim te Allah svt pocastio da ima sutra ko da te obidje i da dowi za tebe kada preselis, zahvaljuj se na svakom dobru ali takodje i na iskusenju robe i tu nam je ispit za Ahireta ! Nije samo elhamdulillah kada ti sve ide dobro mashaAllah,nego i kada te Allah svt iskusa i tu je jos bolje reci elhamdulillah jer Allah ti daje kusnju i u dobu i u tegobi kao tvoj ispit a ti neznas u cemu je hajr i dobro a Allah svt  zna,pa zato osaburi i na Allaha svt se osloni!

Uzvišeni je objavio: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216.)

Budi saburli na svakom koraku svog ovoprolaznog zivota jer je dunjaluk prolazan kao i tvoj ispit-iskusenja a diploma vijecna kada meleci upisu tvoju svakodnevnicu a nema gumice i popravnog -sem kome se Allah svt smiluje i oprosti! Budi robe jak na svkom ispitu jer je to samo za tvoje dobro i Allah svt te provijerava i oprezan sa puno sabura i trudi se da se Allahu svt sto vise priblizis jer ti nece na Ahiretu znaciti i pomoci ni djeca ni zena,imetak,firma,rodbina ama bas niko sem tvoj namaz,tvoje ucenje Kur'ana,tvoj ibadet,tvoja sadaka,tvoja pomoc drugima,tvoje dobrocinstvo....pa ustraj i osaburi na iskusenjima Allahovim stisni zube i kroci trnovitim dunjalukom jer si samo putnik prolaznik !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

1. Elif Lam Mim

2. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni?

3. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

4. Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? - Loše prosuđuju!

5. Onaj ko se boji susreta sa Allahom - pa, doći će, sigurno, Dan obećani; a On sve čuje i sve zna!

6. A onaj ko se bori - bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.

7. Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno, preko rđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili, doista, ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.

8. Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.

Dio Sure sa prevodom : El-Ankabut,1-7

18.07.2011.

Ja se zovem Dunjaluk-kusnja tvoja....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

  Ja se zovem Dunjaluk-kusnja tvoja....

 

 

Bila je neobicno atraktivna, iako je imala veo preko glave i lica. Kao da je bila svjesna njegovog upornog pogleda, ona se okrenu i lagano ali znacajno mu klimnu glavom, prije nego skrenu iza coska medju prodavace svile.Kao pogodzen munjom s neba, covjekovo srce zauvijek postade zatvorenikom tog pogleda. Bezuspjesno je poceo da se bori sa svojim srcem, nudeci mu razor do razloga da krene njegovim putem - zar nije vrijeme za namaz? - vrijeme je proslo: nije ostalo nista drugo nego da slijedi zenu...

Covjek je prolazio pijacom jednog popodneva i bas kad se zacu glas muezina, njegov pogled se zaustavi na ledjima jedna zene.

Covjek ubrza, skrecuci iza coska gdje se prodavala svila, ubrzano disuci...

Bila je vec dosta udaljena od njega, skoro na kraju pijace. Ona se okenu prema covejeku a njemu se ucini kao da je vidio bljesak izazovnog osmijeha ispod crnog vela, dok mu ona (ako mu se nije samo pricinilo?) ponovo klimnu glavom.

Bio je izvan sebe. Ko je ona? Mozda kcerka nekog bogatasa? Sta zeli od mene? Covjek ubrza korake i skrenu prema putu gdje je ona nestala. Tako ga je vodila, uvijek nedokuciva, vijugajuci sad izmedju trgovaca oruzjem, sad izmedju
trgovaca uljem, pa medju trgovce koze; sve dalje i dalje od mjesta gdje su se tek vidjeli.

Uzbudjenje u covjeku je sve vise raslo. Da nije mozda luda? I tako dalje i dalje ga je vodila, sve do samog kraja grada.

Kada je sunce zaslo, zena se odjenom ukaza ispred covjeka. Pored svih drugih mjesta, oni se uputise prema 'Gradu Grobova'.
Da je covjek bio u svom normalnom stanju sigurno bi osjecao strah. Medjutim, ovo mjesto mu se ucinilo kao normalno za asikovanje.

Bilo je jedva 10 - ak metara izmedju njih kad je covjek opet opazio zenu kako mu daje znak silazeci niz stepenice prema velikim bronzanim vratima nekakvog starog groba. U normalnom, svjesnom momentu covjek bi zastao, ali u ovom stanju, nije bilo povratka nazad, pa se i on spusti niz stepenice za zenom.

Unutra, covjek ugleda stepenice koje vode za sprat nize,odakle je dopirala svjetlost, te se uputi prema dole. Nasao se u ogromnoj sobi osvjetljenoj svjetlom svijeca na zidovima.

Tu je sjedila zena nasuprot vratima, na bogatom mimberu, oslanjajuci se na jastuk do zida. Jos uvijek je imala veo na licu. Desno od mimbera, covjek ugleda bunar.

“Zakljucaj vrata za sobom,’ rece zena dubokim glasom, skoro sapcuci, “ I ponesi kljuc.”
On uradi sto mu je receno. Ona pokaza prema bunaru.
“Ubaci unutra.”
Zracak svjesnosti kao da se pojavi kroz oblake njegovog razuma i da je neko posmatrao, mogao bi osjetiti malu pauzu.
“Hajde,” rece zena smjeskajuci se, “ Nisi se dvoumio kada si zanemario namaz da bi me slijedio ovamo, zar ne?”
Covjek je sutio.
“ I vrijeme za aksam je skoro proslo, “rece ona podrugljivo.
“ Cemu briga? Hajde, ubaci. Zar neces da mi udovoljis?”
On pruzi ruku prema otvoru bunara gledajuci kako kljuc pada. Nekoliko momenata prodje, ali nikakav zvuk se ne cu. Covjek osjeti mucninu u stomaku. Osjecao je nekakav uzas.
“ Vrijeme je da me vidis,” ona rece i podize veo da bi pokazala lice ne mlade lijepe djevojke, vec neugledne starice, tamne i ruzne, bez imalo svjetlosti na licu.

“Dobro me pogledaj,”ona rece. “ Ja se zovem Dunjaluk''. Ja sam tvoja voljena. Proveo si svoje vrijeme trceci za mnom I sad si me stigao. Ovdje u svom grobu. Dobrodosao, dobrodosao!”

Smijala se i smijala sve dok se tresuci nije pretvorila u prasinu, cije sjene kao i svjetlosti svijeca, nestade...



Allah, dželle še'nuhu, kaže: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'' (El-Bekara, 197.)

''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.'' (El-Ahzab, 66.)
Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.
Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha svt koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....Osaburi i okreni se Allahovoj svt uputi, Kur'anu,sunnetu Poslanika saws, Allahovim svt zabranama i naredbama,trgni se iz tog san! Znaj da mozes imati sve na ovom dunjaluku od Allahovis svt blagodati ,kuce,zene,djecu,auta i firmu,skolu ili fakultet ....sve...ali znaj da je dunjaluk te upropastio vjeruj! Ne radi tvoga imetka ili hanuma (ima oni koji nemaju hanume ),tvog biznisa ili tvoje casti jer te zovu ovaj ili onaj imas neku mozda i titulu,nego te upropastilo tvoje NEznanje koje si posjedovao i oturio se od prava puta nazalost!
"I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put!" (El-Isra 32)
Sejtan ti je uljepsao mnoge druge ovo dunjalucke stvari ( zene atraktivne i mlade,casopise,internet-chet i kameru,sastanke nedozvoljene itd...) ! Zaboravio si brate moj da gubis nagradu koju ti je Allah svt obecao Dzennet i hurije ljepse od ovog dunjaluka i sve sto je na njemu!!! Vrati se Allahovoj svt vjeri i ispravnom putu,zamijeni svoje svakodnevno sjedenje za kompjuterom za ucenje Kur'ana,zamijeni svoje chetanje sa zenama za sirenje dawe i prenosenju Allahove vjere jer te Allah svt bio i sa tim pocastio, umijesto sto provodis vrijeme sa drugim zenama u razgovrima i chetanjem, zamijeni to sa svojom hanumom ili hanumama i djecom....zamijeni...ako si ne ozenjen onda provedi svoje vrijeme sa roditeljima jer su to Dzennet tvoj ili u mesdzidu -nego za tim sejtanskim kompujterom chetajuci !!!
Znas i sam da nemamo termin kada ce melek smtri doci,niko to nezna do Allah svt a jesili spreman stati pred Allaha u svom tom grijesenju! Sejtan prokleti te zaveo,pa ti dosaptava :''Ma odmori od Islama i ljudi,nesporazuma ...odmori se od hanume-hanuma i djece sjedi malo i chetaj vidis kakvih ima bolji zena na netu ( A ko je to bolji od tvoje hanume koja je za tebe 24 sahata tu i tvoju djecu,koja te cuva od nemorala-bludi,kuha,pere i odgaja tvoju djecu...)!
Kaze sejtan ma ti imas znanja i Allah je mislotiv,malo pogrijesis i opet se pokajes (a ko ti garantuje da ce ti Allah svt oprostiti taj grijeh? ),pa kaze pusti neka drugi sire dawu,vidis punno ih ima svakako a ti moj robu pokorni odmori i sto bi je sirio,neka svak uci za sebe ( a gdje je nagrada onima koji sire Allahovu svt vijeru ma makar i jednim ajetom ),pa kaze: skloni se po strani vidis da te svi potvaraju,mrze pa mrzi i ti njih i kleti ( hm..mrze,eh moj brate iskusenja su posredstvo nekad nasih grijeha mozda tajni ,pa Allah svt dadne da te ponizi sa necim nevaznim javno ),pa kaze ti sejtan prokleti : slusaj nemoras se ti zeniti vise ,ma dosta ti jedan ili dvije svoje koje imas -zavisi koliko ih ima ko ,pa nisi ti socijalna ustanova da zenis one koje su socijaalno ugorzene a vijernice pokorne,straije od tebe,nemaju primanja itd -pusti ih i ponudi im blud ako hoce da svoje dunjalucke potrebe zadovolje a ako ne imaju dzahilke koje to samo i zele jer nece one brak ( a zaboravio si brate da je Poslanik saws zenio se ne radi strasti,nego zenio takve slucajeve udovice,pa neki raspustenice,i starije....sklanjo ih od fitneta i nadao se nagradi Allaha svt ,pomago ih i sam nije imao a nije nudio estagfirullah nijednoj blud do samo BRAK I SPAS ! ) itd ima tih sejtanski vesvesa koje ti sejtan svakodnevno sapce pa moj brate vrati se Kur'anu i sunnetu,vrati se Allahovoj svt vjeri jer si pocascen znanjem iz Njegove knjige ali ti njie doslo do SRCA IZGLEDA TO IZ MOZGA!!! Ocisti svoje srce i kreni putem spasa..potrudi se jer ima lijek u Kur'anu za svaku bolest a to je samo propast tvome sejtanu-otjeraj ga od sebe kad vidis da zbog svojih GRIJEHA i bolesti srca prezires sam sebe,mrzovoljan si,sve te nervira,osamljujes se i mijesnjas ponasanje iz sahata u sat,najradije bi pobijegao negdje bez ikog i sve napustio a vidis sta ti sjetan radi tvoj..svaki grijeh po jedan mala tackica na srcu ..jedna danas pa jedna sutra i tako dok srce ne pocrni skroz .Ti nevidis vise taj svoj grijeh -grijehom ma svejedno ti dali cinio razvrat-blud ili gledao sto netreba, sve ti svejedno-a pogledaj dokle te sejtan tvoj doveo! Prvo ti je to uljepsao,pa te zaveo dok nisi grijeh pocinio i onda ti pobijegne ode jer je postigao sto je zelio a znaj da svaki grijeh je na  pocetku sladak a na karaju gorak vjeruj! A srce ,sta je sa njim oholo,tvrdo i grubo za svakog ...pa se mnogi pitaju sta je sa tobom vise promijenu unutrasnosti neku cudnu a polako i vanjsku a ti hoces da crknes,ubio bi se da ti je dozvoljeno ali ne robe,nemoze tako moras biti svijestan da moras se trgnuti iz sejtanske spletke i sve ispocetka! Prvo tewba-pokajanje i nevracanje na taj grijeh,cisti svoje srce i djelima dokazuj sam sebi da si bolji a nastoj se Allahu svt pribliziti sve vise uz pokajanje svoje! Hajde nije kasno,trgni se i sjeti se Allahove nagrade za njegove iskrene robove-Dzennet ,hurije i vjecno uzivanjeeee  subhanallah!

Ne zaboravi ...

Kako očistiti svoje srce?

● Dova je jedan od najboljih načina čišćenja srca. To vidimo iz prethodno spomenutog ajeta: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također bi učio dovu: „Allahumme es'eluke kalben selimen! Gospodaru moj, molim te da mi podariš čisto srce!"
● Lijepo mišljenje i razumijevanje svake tuđe riječi na najljepši mogući način - Omer, radijallahu te'ala 'anh, je rekao: „ne smatraj nijednu riječ svoga brata muslimana zlom sve dok postoji i najmanja mogućnost da se protumači dobrom!" Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji želi da mu Allah, subhanehu ve te'ala, podari lijepu završnicu, neka ima lijepo mišljenje o ljudima."
● Neistraživanje tuđih mahana i grešaka, a ukoliko se i primjete, neophodno je tražiti im opravdanja - Ibnu Sirin, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Kada ti dođe nekakva loša vijest o tvome bratu, traži mu opravdanje, pa ukoliko ga ne pronađeš reci: „Sigurno on ima opravdan razlog koji ja ne poznajem!" Sjetimo se riječi Abdullaha b. El-Mubareka, rahmetullahi 'alejh, koji je rekao: „Vjernik traži opravdanja, dok licemjer istražuje greške."
-Udaljavanje od ogovaranja i prenosenja tudjih djela
● Uzvraćanje na loše lijepim ponašanjem i to se ne smatra slabošću, kukavičlukom, već, naprotiv, snagom, sposobnošću i razboritošću. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (Prijevod značenja Fussilet, 34.)
●Skloni se od svega gdje bi te ponovo vratilo na taj put grijesenja ( skloni se sa chet programa,nekontaktiraj sa zenama,spustaj svoj pogled,sve sto pozelis od te druge koja ti se nudi sama-odi i zadovolji se kod svoje hanume u halalau,vrati se dawi-sirenjem Allahove vjere,budi jak u tewbi-pokajanju....
● Vjerovanje u Allahovu odredbu i Sudnji dan.
● Prisjećanje na ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji bi se zahvaljivao Allahu, subhanehu ve te'ala, na Njegovim blagodatima koje je podario ne samo njemu već i drugim ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi to činio svako jutro i veče

Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Uzvišeni kaže: ''Da čovjek ne bi uzviknuo: 'teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!' Ili da ne bi rekao: 'Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao'. Ili da ne bi rekao kada doživi patnju: 'Da mi se samo vratiti-dobra djela bi činio!'' (Ez-Zumer, 56-58.)

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

Brate muslimanu ako zelis da svoje strasti zadovoljis na halal-dozvoljen nacin onda znaj sta ti je Allah svt propisao u zeninim kvalitetima a netrazi samo ( da je samo ispod 24 godine,kada znamo da je Poslanik saws bio mladji od prve mu zene Hatidze r.a.,netrazi samo da je super model-atraktivna i da nesmije preci 55 kg,netrazi da je plavusa a ona mozda prirodno crna,netrazi je da je moderna kada joj je hidzab i odjeca iz Kur'ana najpreca,netrazi da je imucna da bi je zenio jer kazes nisi socijalana ustanova-kada je Poslanik saws zenio zene da ih pomogne i sacuva kusnje,netrazi neznam vise sto ! Imas dokaz iz Kur'ana i sunneta pa probudi se zeni se i sa jednom,i dvoje ,tri ili cetri ali da je Allah svt zadovoljan a mani se BLUDI I NEMORALA i chetanja dano-nocno jer ce ti na nos skociti to kad tad jer Allah svt ne zuri sa kaznom zapamti!!!

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera).
A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.
11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .-amin


17.07.2011.

Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica-obori pogled onda!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica-obori pogled onda!

"Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade". (En-Nur, 30. ajet)

Kada se neko kloni nečega u ime Allaha, subhanehu we te'ala, On mu to nadoknadi nečim što je bolje. Duša je privržena gledanju lijepih slika,gledanju tv-ekrana, gledanju Facebook i raznih prijateljica koje nisu ti serajtom naravno dozvoljene,gledanju rekama u novinama,itd... a oko vodi srce. Tako srce šalje svoga vodiča da izvidi, pa ako ga izvijesti o lijepom prizoru, u njemu se rađa želja koja počesto slomi njegova vodiča.Bolno bude na kraju jer svaki grijeh-haram je na pocetku sladak ali na kraju gorak i koban po srce-dusu i um ljudki,pa vidimo kako se ljudi ubijaju zbog prevelike zaljubljenosti,ubijaju svoje te voljene,pocinju da se opijaju alkoholom ili zavrse u drogi... Naravno ovo nece vijernik raditi,ali ima i od vijernika koji pretjeranim gledanjem u ono sto mu nije dozvoljeno pisanjem-gledanjem naravno popusti u imanu pa onda cak dodje do nemorala ,da nas Allah subhnanehu we te'ala sacuva-amin

Obaranje pogleda pred onim što je zabranjeno gledati donosi tri važne i veoma vrijedne koristi. Jedna od njih jeste slast vjerovanja koja je slađa i ljepša od onoga zbog čega čovjek u ime Allaha, subhanehu we te'ala, obara pogled.

Kada taj izvidnik otkrije i izvidi, srce se okani okolišanja u traženju i željama. Ko pogled baca, dugo se kaje. Gledanje rađa želju i nastaje veza kojom se srce povezuje s onim što gleda; želja jača i postaje žarkom, srce joj se u potpunosti predaje; potom ona još jača i pretvara se u strast koja ne napušta srce, a onda se pretvara u ljubav. To je neumjerena ljubav koja potom još jača i pretvara se u opsjednutost. Takva ljubav dospijeva do same srži, jača i postaje pokoravateljkom. Srce onda počinje robovati nečemu čemu ne bi trebalo robovati.

Sve je ovo haranje pogledom. Srce pada u ropstvo i postaje zatočenikom nakon što je bilo vladar, dospijeva u zatvor nakon je bilo na slobodi, žali se na pogled, a pogled mu govori: "Ja sam tvoj vodič i izaslanik, ti si me poslao". Na ovaj način srce u kojima nema ljubavi i iskrenosti prema Allahu, subhanehu we te'ala, bivaju dovedena u iskušenje, jer srce se mora vezati za nekoga koga voli. Ukoliko Allah nije Jedini Koga voli, ono se neizostavno predaje nekome drugom.

Uzvišeni govori i Jusufu, alejhisselamu: "...tako bi da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob. (Jusuf, 24)

Naime, namjesnikova žena koja bijaše mnogoboškinja zagledala se u Jusufa, alejhisselama, mada je bila udata, a i on se zagledao u nju. Međutim, Jusuf je bio iskreno predat Uzvišenom Allah, te se spasio te kušnje iako je bio mlad, neoženjen, usamljen i rob.

Druga korist kojom sobom nosi obaranje pogleda jeste prosvijetljenost srca i ispravno prosuđivanje. Ko se u životu bude javno pridržavao sunneta, kaže Ebu Sudža el-Kermani, te i u osami uvijek bude vodio računa o njemu (sunnetu), zatim se bude suzdržavao od strasti, obarao pogled i bude umjeren u uzimanju onoga što je halal, neće mu se desiti da pogrešno prosudi.

Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): ’’To su, zaista pouke za one koji posmatraju.’’ (El-Hidžr, 75.ajet), tj. to su oni koji ne gledaju u zabranjeno i nedolično. U ajetu koji slijedi, ubrzo nakon ajeta u kojem naređuje vjernicima da obore poglede i da vode računa o svojim stidnim mjestima, Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): ’’Allah je izvor svjetlosti nebesa i zemlje!’’ (En-Nur, 35.ajet)

Suština se u ovome slučaju ogleda u tome da je nagrada iz iste vrste kao i djelo. Ko obori pogled da ne gleda što je Allah, subhanehu we te'ala, zabranio, On mu nadokandi boljim. Ko svijetlu svojih očiju ne dopusti da se upravi prema onome što je zabranjeno, Allah mu podari svijetlo u njegovom razboru i srcu, te vidi ono što ne mogu vidjeti oni što gledaju stvari koje je Uzvišeni Allah zabranio gledati. To je nešto što čovjek osjeti svojom dušom. Srce je kao ogledalo, strast kao hrđa na njemu. Ukoliko je ogledalo čisto od hrđe u njemu se lik pojavljuje onakav kakav uistinu jeste.

Ukoliko je pak ogledalo zahrađalo, onda se u njemu lik ne odslikava valjano, te o onome što se u njemu ogleda govori samo površno i nudi čovjeku da naslućuje.

Treća je korist što srce postaje snažno, postojano i hrabro.

U Allaha je snaga i On srcu daje sposobnost da pobjedi, u Njega je svijetlo i On daje srcu sposobnost da temeljno rasuđuje. Dakle, On mu daje ove dvije sposobnosti i šejtan bježi od njega, kao što stoji u sljedećoj predaji: "Doista, šejtan uzmiče od sjene onoga ko se strasti svojoj ne predaje".

U tome smislu, vidjet ćemo da neko ko se predaje strastima doživljava samoponiženje, slabost i nipodaštavanje koje doživljavaju i oni što su neposlušni Allahu. Uzvišeni uzdiže one koji su Mu pokorni i ponižava one koji su Mu neposlušni.

Evo nam je ljeto i s njim neizbježno kao i svake godine dolazi jedna bolest, jedna pojava koja je proširena među našim narodom i koja se ne uzima za ozbiljno a to je oskudno odijevanje!Ovo se smatra normalnom pojavom i modernim načinom oblačenja i nažalost malo je onih koji dignu svoj glas protiv ovog ili nastoje skrenuti pažnju na ovu ružnu pojavu a da ne kažemo da kod onih čija su srca bolesna ovo nailazi na odobravanje i takvi jedva čekaju da dodje ljeto kako bi njihovi pogledi mogli da uživaju u onom sto je zabranjeno rekao je Uzvišeni:

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je najčednije, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. (En-Nur 30 )

 Ovo je imperativ od Uzvišenog Allaha vjernicima da obore poglede što znači da je oboriti pogled od onog što je Allah zabranio da se gleda, farz svim vjernicima, osim ako pogled ne padne iznenada a ako se to desi onda je obaveza da se pogled okrene kao što je prenio Muslim u svome "Sahihu" od Džerira ibn Abda el-Bedželija, r.a., koji kaže: "Pitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da okrenem svoj pogled."

Također je Poslanik s.a.v.s. je u nekoliko hadisa skrenuo pažnju na obavezu obaranja pogleda pa tako Ebu Davud prenosi od Burejde da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Aliji r.a.: "Ne bacaj pogled za pogledom, imaš pravo na prvi, ali ne i na drugi."

U "Sahihu" od Ebu-Sei'da prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čuvajte se zadržavanja i sjedenja po putevima." Rekli su: "Allahov Poslaniče, mi se moramo zadržavati radi razgovora." Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Ako već odbijate, onda dajte putu njegovo pravo." Upitaše: "Šta je njegovo pravo, Allahov Poslaniče?" On odgovori: "Obaranje pogleda, suzdržavanje od uznemiravanja, uzvraćanje selama, naređivanje dobra i sprečavanje zla."

Neko od prvih generacija je rekao: "Pogled je otrovna strijela za srce i zato je Allah naredio da se čuvaju stidna mjesta, kao što je naredio da se čuvaju pogledi koji su povodi tome."

Pogledi mogu čovjeka odvesti ka jos većem grijehu jer od pogleda sve počinje, iz njega se rađa želja iz želje se radja namjera a iz namjere se rađa djelo te tako čovjek ako ustraje na ne dozvoljenim pogledima polahko se sve više priblizava grijehu koji ga može upropastiti a rekao je Uzvišeni:

"I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put!" (El-Isra 32)

Najbolje kako će se čovjek sačuvati ovog grijeha danas jeste da se ne približava bilo čemu što bi ga moglo odvesti ka ovom grijehu a to je prvenstveno pogled jer što covjek više ide ka tome sve mu je teže da to napusti a sve je bliži da to učini!

Ima onih koji govore kako se toga danas nemoguće sačuvati i kako su oni primorani da to učine jer vele došlo takvo vrijeme i takav narod, došla Europa i njen način života evo kako je Poslanik s.a.v.s. postupio s jednim mladićem koji je od njega s.a.v.s. tražio da mu dozvoli da učini blud:

Imam Ahmed prenosi hadis od Ebu-Umame, r.a.:

"Došao je jedan mladić Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: "Allahov Poslaniče, dopusti mi da učinim blud." Narod se okupio oko njega, negodujući, kritikujući ga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Dovedite ga!" Kada je došao blizu, rekao mu je: "Sjedi!" On je sjeo, a onda ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Da li bi volio da neko učini blud sa tvojom majkom?!" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: "Ni drugi ne vole da se to učini njihovim majkama!" Zatim ga je upitao: "Da li bi volio da se to učini tvojoj kćerci?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim kćerkama." Ponovo je upitao: "Da li bi volio da se to desi tvojoj sestri?!" Mladić je odgovorio: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim sestrama!" Upitao je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po ocu?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po ocu!" Upitao ga je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po majci?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po majci." Tada je stavio svoju ruku na njega i proučio: "Allahu moj, oprosti mu grijehe, očisti mu srce i sačuvaj njegovo stidno mjesto." Ebu-Umame, r.a., kaže: "Nakon toga ovaj mladić se nije na to više osvrtao."

Dolazi vrijeme ili je već došlo koje je još davno predskazao naš Poslanik s.a.v.s., u svom hadisu opominjući ashabe rijecima:” "Kako ćete se ponašati kad se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki?'', upitao je Muhammed, s.a.v.s., svoje ashabe. ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?'' - upitaše oni. Muhammed, s.a.v.s., reče: ''Može i gore .'' ''A zar može biti gore?'' - upitaše ponovo. ''Može. Onda kad ne budete naređivali dobro, a zabranjivali zlo''- reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može doći takvo vrijeme?''- upitaše ashabi ponovo. ''Može i gore. Onda kad dobro budete smatrali zlim, a zlo dobrim.'' ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?''- po treci put upitaše ashabi. ''Može i gore''- odgovori Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može biti gore, o Allahov Poslaniče?'' - čudeći se upitaše ashabi. ''Može. Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro. Tada se ni vaši najučeniji ljudi neće moći snaći''- odgovori Poslanik.

 Također je rekao Poslanik s.a.v.s. upozoravajuci na opasnost od ovog grijeha:

„Ko vrši blud ili zinaluk, vjerovanje izađe iz njega, pa ako se povrati i pokaje, Allah će mu primiti pokajanje“(Taberani – Hasen)

Ponekad šejtan obmanjuje neke od nas tako što, kada bude iskušan prvim pogledom koji ostavi traga na njemu, prikaže mu lijepim i mogućim ublažavanje i liječenje tragova prvog pogleda sa drugim. Da li je to prihvatljivo? Šejhul-islam Ibn-Tejmije odgovara na ovu sumnju sa više aspekata. Kada je ovaj veliki učenjak, znanstvenik, imam, šejhul-islam, Ahmed ibn-Tejmije upitan o onome koga je pogodila otrovna Iblisova strelica, odgovorio je: «Onome kome je nanešena otrovna rana, na njemu je da nastoji uklonuti otrov i da zacijeli ranu, i to na sljedeće načine:

1. Da se posveti namazu, dovi, zikru-velicanjem Uzvisenog Allaha svt,skrušenosti, pogotovo u ranim jutarnjim satima, te da njegov namaz bude uz prisustvo srca i ponizno. Zatim da u svojoj dovi što više uči: Ja mukallibe-lkulubi sebbit kalbi ala dinik. Ja musarrifel-kulubi sarrif kalbi ila taatik. O Ti koji ljudska srca okrećeš, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri. O ti koji srca usmjeruješ kuda Ti hoćeš, usmjeri moje srce ka pokornosti Tebi. Jer, uistinu, ukoliko čovjek bude ustrajan u dovi, pokornosti i skrušenosti Uzvišenom Allahu, sigurno je da će ga izbaviti iz nedaće u koju je zapao, kao što kaže Uzvišeni: ‘I tako smo učinili da bi od njega odstranili grijeh i ružno djelo, jer on je uistinu jedan od naših iskrenih robova.’ (Jusuf, 24.)

2. Da se oženi ili uda sestra, ili da se pozabavi plemenitim, pohvalnim stvarima što će svakako doprinjeti da iščezne ono što ga je zadesilo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Kada neko od vas vidi neku ženu pa ga zadivi nešto na njoj, neka se vrati svojoj, jer će i kod nje to isto naći.’ Ovo su neke od stvari koje umanjuju strasti i ublažavaju pohotu.

3. Da se udalji od boravišnog mjesta i mjesta u kom se kreće ta osoba, kao i osoba koje su u bliskom srodstvu sa njom, koje sa njom dolaze u kontakt tako da je više ne viđa niti šta čuje o njoj kako više ne bi ostavila nekog utjecaja niti dojma na njemu. Nema sumnje da uz udaljenost čovjeka od nečega dolazi i zaborav dotičnog, i da što se manje nešto spominje manje ostavlja traga na srcu. Stoga, na njemu je da čini ove stvari, i da radi ono što će poboljšati i promijeniti njegovo stanje. A Allah najbolje zna.”

4. Da kada ga sejtan prokleti pokusava navratiti da pogleda u neke nemoralne stvari ( filmove,caspoise,chet-programe gdje moze doci prvo do kontakta pisanjem pa kasnije web camerom i gledanjem itd...) Da potrazi kod Allaha svt utociste,abdesti se i sjeti se Dzehennema,uzme da prouci par stranica Kur'ana ili procita koji hadis mu je veca nagrada insaAllah na oba svijeta od HARAMA. Svaka bolest lijek trazi i zastitnu injekciju ili antibiotik da prodje bolest za koji dan ,pa zar vijenik nema antibiotik? Zar nam nije ostalo u sunnetu Poslanika saws ,kako su se najbolje generacije zastitivale od ovakve bolesti-fitne ,da da sa Kur'anom,Zikrom,namazima itd...

Ovo nekazem samo braci-nego i sestrama koje su veliki povod i mamac kao med da braca krenu u haram! Obostrano se u misli jer ce svak stati pred Allaha svt i odogovrati za svoja djela!

Ibnul-Kajjim je upitan: Šta kažu veliki učenjaci o čovjeku koji pogleda neku ženu pa se u njegovom srcu pojavi ljubav prema njoj, te mu, nakon što se situacija pogorša do te mjere da postane nesnosna, njegov nagon kaže: “Sve ovo ti se dešava zbog onog prvog pogleda, i kada bi je samo pogledao drugi put, imao bi drugačiju viziju o njoj, u njemu bi i utjehu i zaborav našao.”, da li mu je dozvoljeno da je namjerno pogleda drugi put sa ovim predumišljajem? – Odgovor je bio sljedeći: Svaka zahvala pripada Allahu. Nije mu to dozvoljeno, zbog deset stvari:

1. Zbog toga što je Allah – Njemu pripada svaka slava – naredio obaranje pogleda, i što nije učinio lijek za čovjekovo srce u onome što mu je zabranio.

2. Što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o slučajnom pogledu, te je, znajući njegov utjecaj na srce, naredio da se mogući tragovi liječe time što će se istog momenta pogled oboriti, i što se više neće gledati u spomenuto, a ne ponovnim obaziranjem i gledanjem.

3. Što je jasno precizirano da je prvi (slučajni) pogled njegov, a ne, nikako drugi. Stoga, jasno je da, ako je u tom prvom pogledu bolest, onda je sigurno u obaranju pogleda i izbjegavanju drugog lijek za nju.

4. Nepobitno je da se sa drugim pogledom sigurno ne može ništa ublažiti – samo iskustvo mnogih je dokaz tome. Ako je to tako zašto onda da se čovjek izlaže novoj opasnosti time što će vratiti pogled?

5. Postoji mogućnost da mu njegova psiha sa drugim pogledom još više dočara i uljepša to što vidi, pa mu se samim time još više poveća i njegova muka, odnosno duševna patnja.

6. Što čovjeku, samo što pomisli da se obazre i pogleda drugi put, sam Iblis daje viziju o svemu tome, čak mu uljepša i ono što nije lijepo, i to samo da bi kušnja i nevolja bila što veća i potpunija.

7. Sigurno je da čovjek neće sebi pomoći u toj nevolji time što će uraditi nešto što je suprotno šerijatskim propisima, niti uopšte može ublažiti, a kamoli izliječiti to što ga je snašlo sa nečim što je zabranjeno (haram). Samom njemu, ukoliko uradi nešto takvo, sasvim je jasno da i ne priliči da mu bude ukazana bilo kakva pomoć.

8. Prvi pogled je jedna od Iblisovih otrovnih strelica i zna se da je drugi pogled kao i druga strelica još otrovniji. Zar se otrov liječi otrovom?!

9. Treba znati da je osoba koja se nađe u ovakvoj situaciji na ispitu – da li će ostaviti nešto čemu je sklona, kako tvrdi. Takva osoba sa drugim pogledom želi da bolje vidi i da sebi bolje dočara ono u što gleda. Ukoliko ga prizor ne zadivi i ne svidi mu se ono u što gleda, on svoj pogled sklanja. Dakle, jasno je da je on svoj pogled sklonio samo zato što mu nije ispunio njegove težnje, a ne radi Allaha Uzvišenog. Gdje je onda, i kakvo je to ophođenje sa Allahom Uzvišenim u ostavaljanju onoga čemu je sklona duša radi Njega?

10. Radi boljeg prikaza svega ovog, na kraju, navest ćemo jedan primjer: Čovjek uzjahao novog konja i on hoće skrenuti sa glavnog puta u neku tijesnu uličicu koja na kraju vodi u provaliju. Uličica je toliko tijesna da se ne može okrenuti i vratiti nazad. Primjeti li samo da konj hoće skrenuti, zategnut će uzde i zaustaviti ga, kako ne bi ušao u nju. Ako se desi da uđe korak-dva, viknut će na njega i što brže ga vratiti nazad, dok još ima mogućnosti za to. Uradi li to na vrijeme i u datom momentu, uspio je, u protivnom, ako mu dozvoli ulazak u tu ulicu i tek onda počne vikati na njega i vraćati ga, teško će ga vratiti. Da li će razumna osoba, kada čuje za ovaj primjer, reći: jedini način da se izbavi iz te tijesne uličice je da nastavi jahati u njoj?

Isti slučaj je i sa pogledom kada ostavi traga u srcu. Ako bi osoba bila odlučna i oprezna pa riješi to pitanje u samom njegovom početku (odnosno sasječe ga u korjenu), lahko mu izliječiti moguće tragove. Ako bi kojim slučajem prvi pogled popratio drugim i njime tragao za lijepim, divnim mjestima onoga što gleda i sve to upijao u svoje inače prazno srce, te ga uz to čvrsto usadio u njega, nema sumnje da će se ljubav pojaviti. Poslije toga, ukoliko se pogledi budu smjenjivali jedan za drugim, oni će biti poput vode koja natapa drvo. To «drvo ljubavi» neće prestajati rasti sve dok srce te osobe ne učini pokvarenim, beskarakternim, nemoralnim i dok ga potpuno ne odvrati od onoga što je njegova stvarna funkcija, zbog koje je stvoreno. Zatim, takvo srce odvodi čovjeka u raznorazna iskušenja te ga navodi da čini zabranjene stvari prekoračujući u tome sve granice. Njegovo srce će tako sa njim nastaviti sve do potpune propasti, a razlog svemu tome je to što je oko’ te osobe prvim pogledom osjetilo neku vrstu slasti u tome što je vidjelo, pa je zaželjelo da je još jednom okusi, baš kao jedenje ukusne hrane, kada čovjek proba samo jedan zalogaj. Da je odmah oborio pogled njegovo srce bi bilo odmorno i spašeno svih tih nedaća. Razmisli malo o riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: «Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica»! Ta strelica biva zabodena pravo u srce, pusti otrov u njega i on se poslije širi čitavim tijelom. Ako čovjek požuri i izvuče otrov prije nego se proširi po tijelu, spašen je, a u protivnom, taj otrov će ga uništiti.

Zato draga braćo i sestre,poslušajmo ono što nam naređuje naš Gospodar jer nam On doista želi samo dobro i propisao nam je samo dobro i klonimo sve svega onog što vodi ka ovom grijehu, ne smatrajmo samo jedan pogled nije ništa jer doista on vuče ka drugom pogledu i ne navikavajmo svoje duše da budu nepokorne Allahu nego učinimo tevbu prije nego sto nam dođe ono sto nam je već određeno jer čovjek dok se rodi vec je dovoljno star da umre!

Molim Allaha da nas uputi na pravi put, sačuva nas griješni pogleda, očisti naša srca, pomogne našu braću muslimane,bude nam Milostiv na Sudnjem danu i uvede u Džennet Firdevs!!!-amin

Pogledaj te obavezno:

Prof.Hajrudin  Ahmetovic-Vrijednost obaranja pogleda

http://www.youtube.com/watch?v=jnCkbYvOsgI&feature=player_embedded#at=79

Obaranje pogleda-poucno

http://www.youtube.com/watch?v=GH5HxyTyzho

Tvoje oci cine zinaluk..

http://www.youtube.com/watch?v=MLL62PJp7_Y&feature=related

Facebook-Fitnaboock

http://www.youtube.com/watch?v=oU8K2QeUQt4&feature=player_embedded#at=729

http://www.youtube.com/watch?v=N_aNi-q8IZg&feature=player_embedded#at=167

Jedno upozorenje samo da ne svatite ozbiljno a i za salu ;)

Na semaforima ili preko prelaska ulice pogledati dobro-da vas nebi auto udarilo i da vam nebi dani prolazili na hirurgiji a za one koji voze isto tako savijet da pogledaju takodje dobro kad voze ,naravno sto je dozvoljeno, da nebi kasnije lezali u zatvoru radi gazenja pjesaka kojeg nije htio da vidi !!!

16.07.2011.

Plasi se Allaha zvog tvog odnosa prema ljudima,a nemoje se plasiti ljudi zbog tvog odnosa prema Allahu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Plasi se Allaha zvog tvog odnosa prema ljudima,a nemoje se plasiti ljudi zbog tvog odnosa prema Allahu

Najbolji metod u postupanju prema ljudima je da svoje postupke uskladiš sa Allahovim zadovoljstvom. Tvoje je da moliš i tražiš od Allaha, a ne da tražiš od njih, mimo Njega. Ti treba da se Njega bojiš, a ne da se stvorenja, mimo Njega, bojiš. Čini im dobro radi Allahovog zadovoljstva, a neočekujući nikakvu nagradu za to. Ne čini nasilje prema njima iz straha od Allaha, a ne strahujući od Njih. Kao što se bilježi u jednoj predaji:
"Traži od Allaha dobro ljudima, a ne traži od ljudi dobro Allahu, plaši se Allaha zbog tvog odnosa prema ljudima, a nemoj se plašiti ljudi zbog tvog odnosa prema Allahu" *a

Značenje ove predaje bilo bi da ne činiš ništa zbog zadovoljstva stvorenja a što je vezano za ibadete i puteve približavanja Bogu. To ti nije dozvoljeno činiti, očekujući njihovu pohvalu, ili strahujući od njihove kritike. Pomoć i podršku očekuj od Allaha i nikoga od stvorenja se ne plaši zbog onoga što si preuzeo kao emanet i obavezu od Allaha. Radi ono što ti je naređeno, makar to ljudima ne bilo po volji.


Poslanik s.a.v.s. je kazao i sljedeće: " Doista je znak slabosti vjere i to, da izazivajući srdžbu Allahovu, pokušavaš udovoljiti ljudima..." *b
Sigurnost ili znak pouzdanosti u vjeri predstavlja izvršavanje onoga što je Allah naredio, iskrenu ubjeđenost u ispunjavanje Njegovog obećanja koje je dao Svojim pokornim robovima i potpunu vjeru u Njegovo određenje i stvaranje i uređenje.
Pa ako ljude budeš nastojao zadovoljiti, izazivajući pri tom sržbu Allahovu na sebe, onda je to znak nepouzdanosti u vjeri. Ta nepouzdanost se onda očituje i prema Njegovom obećanju i obilju koje daruje. A to što čovjeka navodi na takav postupak je želja za ostvarenjem onoga što drugi ljudi imaju a on nema, pa onda napušta ono čime ga Allah zadužuje i traži ostvarenje toga moleći ljude. Također, možda ga na takav postupak navodi nepostojanje osobne, istinske pouzdanosti u istinitost Allahovog obećanja za pokorne robove, a koje se ogleda u Njegovoj pomoći, podršci i nagradi na ovome i na budućem svijetu. Ako budeš nastojao svojim postupcima postići Allahovo zadovoljstvo, On će te onda pomoći, pružiti obskrbu i sačuvati od toga da pomoć moliš od ljudi.

Nastojanje da se udovolji ljudima pridobijanjem Božije srdžbe na sebe, posljedica je straha od ljudi i traženja od njih. A to je sve znak slabosti i nepouzdanosti u vjeri. A, ako ti ne bude suđeno da budeš mogao proniknuti u ono što ljudi namjeravaju stobom učiniti, znaj dobro da je stvar u Allahovim Rukama, a ne u njihovim. Pa, ono što je On htio, desilo ti se, a ono što je odredio da te mimoiđe, mimoišlo te je.
Ako ljudima budeš upućivao prijekor za ono što nije suđeno, pa to ukazuje na tvoju slabu pouzdanost u vjeri. Nemoj se plašiti ljudi, moliti od njih, ali ni kritiku im, po svome nahođenju, bez argumenata upućivati. Znaj da onaj na koga se odnosi Božija i Poslanikova pohvala, on je istinski pohvaljen, a onaj koga Allah i Njegov Poslanik pokude, on je uistinu pokuđen.
Jedan od članova delegacije Benu Temim, koja je došla Božijem Poslaniku s.a.v.s., rekao je: "O Muhammede, pokloni mi, jer moja je hvala zaista visoka, a moja je kritika uistinu teška","To jedino Allah Uzvišeni može."*c Poslanik mu odgovori:

Aiša r.a. je napisala poruku sljedeće sadržine Muaviji, a za koju se prenosi da je riječ o Poslanikovim s.a.v.s. riječima: "Onaj ko bude težio postizanju Allahovog zadovoljstva, ne težeći pri tom da odobrovolji ljude, bit će mu to najbolja zaštita od svijeta. A onaj ko bude nastojao da postigne zadovoljstvo ljudi, izazivajući pri tom na sebe Allahovu srdžbu, to mu neće nimalo pomoći." *d
Ovo su riječi Božijeg Poslanika s.a.v.s. a u riječima ashaba se kaže: "Ko bude težio postizanju Allahovog zadovoljstva, ne mareći pri tome da ljude odobrovolji, steći će Allahovu ljubav i ljubav svih drugih ljudi. A ako bude nastojao postići da ljudi budu zadovoljni sa njim, čineći pri tom ono sčim Allah nije zadovoljan, doći će u situaciju da će onaj koji ga je hvalio postati njegov kritizer." *e

Ove riječi predstavljaju veliku poruku u razumijevanju vjere. A ovaj tekst koji je sa lancem prenosilaca sve do Božijeg Poslanika (tj. merfu') je vjerodostojniji. Doista, onaj ko bude težio postizanju Allahovog zadovoljstva, ne težeći pri tome da udovolji ljudima, to će mu biti najbolja zaštita. Tada je čovjek Njegov iskreni rob, a On je zaštitnik Svojih čestitih robova, i dovoljan mu je samo On kao zaštitnik.


Uzviseni kaze:...a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i obskrbit će ga odakle se i ne nada... (Et-Talak,2)
Nema sumnje da će mu Allah biti dovoljan i da će mu uštedjeti trud oko priskrbljivanja zadovoljstva i ljubavi drugih ljudi. A nikada i nije moguće ostvariti da svi ljudi budu stobom zadovoljni. Ljudi će biti zadovoljni ukoliko se solobode vlastitih ambicija i koristi u pogledu prijateljevanja sa nama i budu sa jasnim , čistim namjerama prijateljavali sa nama. A onaj ko bude nastojao postići zadovoljstvo ljudi, čineći ono sa čim Allah nije zadovoljan, to mu kod Allaha neće pružiti nikakvu zaštitu.

Kao što će se naslilnik pokajati zbog svog naopakog života i reći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo." (El-Furkan, 27-28)

A što se tiče pak pretvaranja hvale u prijekor, pa to se danas veoma često dešava, a posebno će se to na koncu dešavati. Konačni ishod pripada Bogobojaznima, a ne onima koji se za svojim strastima povode. A Allah je Taj Koji najbolje zna.
Tevhid stoji nasuprot širku. Pa ako čovjek ustvrdi Allahovu jednoću, a što spada u domen Allahovih prava nad Njegovim robovima, onda Mu on ništa ne pridružuje, i istinski manifestira vjeru u Jednoga Boga. U domen tevhida i iskazivanja ibadeta Allahu spada i to da se samo na Allaha oslanjamo, samo Njega za pomoć molimo i samo pred Njim strah osjećamo. Na ovaj način čovjek se čisti od širka, uči se ljudima davati njihova prava i ne čini nasilje prema njima.

Tevhidom se čovjek čuva nasilja od ljudi i njihovog izjednačavanja sa Allahom-Bogom. Iskazivanjem pokornosti Allahu i izbjegavanjem neposlušnosti prema Njemu čovjek se štiti od iskazivanja nasilja prema samome sebi.
Uzvišeni u hadisu-kudsiji kaže: "Namaz sam podijelio između Mene i Moga roba na dva jednaka dijela." Sadržaj ova oba dijela donosi čovjeku korist. također u ovom kontekstu se spominje i hadis kojeg bilježi Taberani: "O robe Moj, od četiri stvari Meni pripada jedna, tebi druga, treću dijelimo Ja i ti, dok četvrtu dijeliš ti sa drugim robovima Mojim. Ono što Meni pripada je da nikog drugog ne obožavaš i neizjednačavaš nikoga sa Mnom. Ono na što samo ti polažeš pravo je da budeš nagrađen za djelo koje si počinio. Ono što je između Mene i tebe je to da ti uputiš dovu a Meni pripada da tu dovu uslišam, a ono što je između tebe i svih drugih stvorenja, je da im činiš ono što bi želio da oni tebi čine."*f

A Allah zaista voli obje polovine namaza, i voli kada Mu se ibadet čini. Ono što On, Uzvišeni, daruje čovjeku u pogledu upute i pomoći izraz je Njegove neizmjerne Dobrote i Vrijednosti koju samo On posjeduje.
Uputa i pomoć su samo sredstva približavanja Voljenome, a On ih voli zato što vode do Njega. Čovjek, pak, prvo moli za pomoć, jer mu je ona potrebna da bi došao do upute koja će ga onda dovesti na Pravi put. Čovjek, dakle, moli za ono što će ga odvesti do Gospodara, gdje će naći smiraj i svoje zadovoljstvo. U tom kontekstu su i sljedeće Poslanikove s.a.v.s. riječi: "Djelo za koje ćeš dobiti nagradu je tvoja prijeka potreba."*g

Allah voli darovati nagradu, a koja je konac dobroga djela. A čovjek radi ono što ide u njegovu korist ili protiv njega. Uzvišeni je rekao: "...u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi..." (El-Bekare,286)

Čovjek i kada ibadetu pribjegava, pa on to radi zbog toga što u tome prepoznaje vlastitu korist, izvor sreće i zadovoljstva, i zaštitu od kazne Gospodara svoga. On nikada neće tražiti nešto u čemu ne visi svoju vlastitu sreću i korist, pa ako se poistovjeti njegova želja sa Božijim zadovoljstvom, on njeno ostvarenje želi samo zbog toga što to njemu ide u prilog. Onaj ko bude iskreno samo Allaha obožavao, ne čineći širka prema Njemu, Allah će takvoga zavoljeti i za Svoga prijatelja uzeti. Blagodati koje uživa na ovom svijetu rezultat su ljubavi prema Gospodaru. Ovaj odnos bi se mogao usporediti sa kupoprodajom, gdje prodavač želi uzeti od kupca novac zaponuđenu robu, a što podrazumijeva slobodnu volju prodavca za njenom prodajom. Kupac, pak, želi robu, a što podrazumijeva njegovo slaganje sa utvrđenom cijenom.
Allah voli da Mu iskazuju ljubav. Put za postizanje istinskih vrijednosti ibadeta je iskazivanje ljubavi Njemu Jedinome. Čovjek teži za onim što mu je potrebno za život i onim gdje korist ostvaruje a iz čega onda proističe njegova ljubav prema ibadetu.

U domen Allahovih prava prema robovima Njegovim i dužnosti robova prema Allahu, te kao prava manifestacija istinske vjere, ubraja se obožavanje samo Allaha i činjenje dobročinstva prema ljudima. Onaj ko bude činio dobro prema ljudima očekujući od njih zauzvrat zahvalu, dovu ili nešto slično, pa on, onda to nije učinio iskreno i u ime Allaha. Ko bude imao strah od Allaha u svojim postupcima prema ljudima, a ne bude imao straha od njih, onda čini dobro svim stvorenjima i sebi samome. Strah od Allaha navodi ga da prema ljudima njihovo pravo ispuni i prestane činiti nasilje prema njima. A onaj, pak ko se bude bojao stvorenja mimo Allaha, čini nasilje prema sebi samome i prema svim drugim ljudima, jer se boji nekoga mimo Allaha i očekuje od nekoga drugoga pored Allaha.

Ukoliko se čovjek bude ljudi mimo Allaha bojao, onda će biti primoran pod svaku cijenu otkloniti od njih svaku vrstu zla i onoga sa čime oni nisu zadovoljni. On će to biti primoran uraditi varanjem, licemjernim odnosom, ili pak nekom većom nesrečom od one u kojoj se nalaze oni kojih se on plaši i od kojih strahuje. Ukoliko bude tražio od ljudi, onda neće biti pravedan u sudu prema njima. A ako se ne bude Allaha bojao, neće imati drugog izbora do napada na one kojih se boji, jer po svojoj prirodi čovjek je čak nasilan i prema onome ko mu ne čini nasilje, a šta tek reći za onoga ko mu već čini nasilje?

Brojni su primjeri ovakvih kraraktera ljudi. Velike manifestacije nepravde naći ćemo u tom svijetu ljudi, gdje se uzdiže i veliča neko ko vlada represijom i silom. On se sam plaši ljudi, jer pribjegava nasilju i zastrašivanju, a što stvara smutnju i nered među ljudima.

Čovjek kada nešto moli od ljudi i oni mu ne izlaze u susret, kao rezultat toga pojavljuje se mržnja i ispoljavanje nasilja prema njima. Sve se ovo dešava usljed odsustva straha od Allaha. Mnogo je primjera u svijetu gdje ljudi strahuju jedan od drugih i gdje traže jedni od drugih izvršenje nekih svojih potreba. Svako od njih se žali na učinjenu nepravdu od strane drugoga. A oni čine nasilje jedni prema drugima, neizvršavajući obavezu prema Allahu, jer se boje nekoga drugoga i traže pomoć od nekoga, mimo Allaha.
Čineći ove grijehe čovjek radi nešto zbog čega pati njegova duša i zbog čega će biti kažnjen na drugome svijetu. On onda ne preza počiniti i tako ozbiljne prijestupe kao što su širk i blud. Kada god kod čovjeka nestane straha od Boga, onda on slijedi svoju strast. Posebno je to slučaj kada čovjek teži ostvarenju nečega što ranije nije nikada ostvario. Njegova duša je u stalnoj potrazi za onim gdje nalazi svoj smiraj i što odagnava njenu tugu i neraspoloženje. Ta duša ne nalazi mir i spokoj u spominjanju Allaha i prakticiranju ibadeta, već u činjenju loših, zabranjenih stvari, konzumiranju opojnih pića, lažnoga govora, iznošenja u javnost onoga što je djelo duše koja zlu naginje, igri, zabavi, druženju sa lošim ljudima i drugim stvarima. Srce svoju potpunu neovisnost postiže preko prakticiranja ibadeta Allahu Jedinome.


Fetwe Šejhul-Islam Ibn Tejmijje



*a - Ova predaja kao riječi Božijeg Poslanika s.a.v.s. ne navodi se u osnovnim hadiskim izvorima
*b - Dio je ovo slabog hadisa kojeg bilježi Ebu Nu'ajm, u El-Hil'ji i El-Bejheki u Šu'abul-imamu
*c - Hadis navodi Et-tirmizi i kaže da je hasen-garib (dobra usamljena) predaja, En-Nesai i Ahmed ibn Hanbel
*d - Hadis bilježe Et-Tirmizi, Ebu-Nu'ajm i El-Bejheki u Kitabuz-Zuhdi el-Kebiru
*e - Ovu predaju ashaba bilježi Et-Tirmizi
*f - Hadis-kudsijju navode Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ebu-Davud, Ibn Madže, Ahmed i Malik
*g - Ovakav tekst hadisa se nalazi u osnovnim hadiskim zbirkama
15.07.2011.

Savjetujem sebe i sve vas moje sestre u ISLAMU!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Savjetujem sebe i sve vas moje sestre u ISLAMU!

Esminim unukama koje je slijede u čednosti, čistoti i neporočnosti... onima koje kroče putem Aiše, Hafse i Sumejje, radijallahu anhunne... čistim, neporočnim, bogobojaznim i čednim... Onima koje je zaveo i obmanuo lažni ovodunjalučki sjaj i ukras... koje civilizacija zaostalih zadivljuje i bez daha ostavlja... onoj koja je zgriješila prema svome Gospodaru, pocijepala zastore svoje čednosti pa iz svoga doma izašla obučena a gola, da, i sama zavedena, skreće pažnju na sebe i zavodi druge... svima njima želim uputiti savjet, upozoriti ih i opomenuti...

Sestro vjernico, ti kojoj je Allah podario blagodat zdravlja, blagodat vjere islama, zahvaljuj Uzvišenom Allahu, nastoj Mu se približiti i biti Mu pokorna... jer je u pokornosti Njemu sreća i ovoga i onoga svijeta, a bliskost sa Njim Uzvišenim je veličina i ponos i na dunjaluku i na ahiretu. Kaže Uzvišeni: ''A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.'' (El-Ahzab, 71.) Čuvaj svoj hidžab, svoju čednost i poštenje. Hidžab je čistota, krepost, čestitost i neporočnost. Kaže Uzvišeni: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti.’’ (El-Ahzab, 59.)

Da, baš tako, on je ukras i obilježje čiste, plemenite i časne žene. Hidžab je dokaz njenog stida, pokazatelj čistote i neporočnosti, i njena zaštita od šejtana među ljudima i džinnima. Zato dobro čuvaj svoj hidžab, Allah ti se smilovao, jer je on tajna tvoje sreće. Čuvaj se onih koji zagovaraju otkrivanje i razgolićavanje, jer oni ti samo zlo žele. Budi poput čvrste brane pred njihovim idejama i zamislima, neprobojna tvrđava pred njihovim strastima i prohtjevima. Da, tako je, sestro moja, tvoj stid i čednost im ne da mira, ne da im zaspati, pa bi htjeli da te pridruže povorci grješnica sa Zapada, samo da bi zadovoljili svoje strasti i prohtjeve i želje svoje ostvarili. Čuvaj se takvih, ja te iskreno savjetujem i želim ti samo dobro. Svoj jezik čuvaj od ogovaranja (gibeta) i prenošenja tuđih riječi (nemimeta). Ova dva grijeha uništavaju dobra djela i proždiru nagradu pokornosti. Kaže Uzvišeni: “...i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno.” (El-Hudžurat, 49.)
Izbjegavaj sijela i skupove u kojima se čine ovi grijesi, i mnogo Allaha spominji i Kur’an uči, tako ćeš se sačuvati i zaštititi od tih stvari. Svim srcem nastoj, Allah te čuvao, da se podučiš propisima svoje vjere i temeljima vjerovanja. Savjetujem ti da čitaš korisne knjige, savjete i poslanice naših učenjaka i daija, da posjećuješ predavanja i korisne skupove, jer ćeš na taj način postići gore navedeno. Sjeti se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bude krenuo putem traženja znanja, Allah će mu time olakšati put do Dženneta.” Sestro u vjeri, historija nam neprestano priča o životima velikih žena, žena koje su se žrtvovale i uložile svoje vrijeme i trud, odgajajući tako velikane i heroje, svijetle primjere o kojima čitav svijet govori, a historija uvažava. Još davno je rečeno: “Iza svakog veličanstvenog odgoja stoji veličanstvena žena.” Pa hoćeš li ti biti jedna od onih koje su svoje ime uklesale u stablo vremena, i trag svojih djela ostavile na stranicama historije, podižući jedinstvenu i izvanrednu generaciju, usađujući joj ljubav prema vjeri i zajednici muslimana (ummetu) i spremnost na žrtvu, dobivši na kraju, kao plod, čvrstu vjeru uz zalaganje i žrtvovanje za nju?! Zato samo naprijed, sestro… trud neće propasti, a rad i zalaganje neće biti uzaludni i beskorisni.I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici.’” (Et-Tevbe, 105.) Plemenita sestro, nastoj obavljati što više dobrovoljnih djela (nafila), ustraj u dijeljenju imetka, i budi od onih koje hrle i žure ka Džennetu, prostranom poput nebesa i Zemlje. Kaže Uzvišeni: “Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost” (El-Hadid, 21.); “…i neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!” (El-Mutaffifūn, 26.). Zato, sestro, hajde, požuri… megdan je prostran, a put dalek. Opskrbi se imanom i naoružaj se pokornošću… Džennet je posljednja stanica. Cijenjena sestro, jesi li čula priču o Ummu Salih (majci Salihovoj)? Bila je to jedna starija žena. Čula je o vrijednosti pozivanja u Allahovu vjeru i velikoj nagradi za to, pa je, zajedno sa svojom djecom, odselila u jedno mjesto da bi podučavala i savjetovala žene, stanovnice tog mjesta... pa ima li danas žena koje bi se povele za ovako divnim primjerom? Kaže Uzvišeni: “I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati.” (Ali Imran, 104.) Pa hoćeš li se pokoriti i predati ovom veličanstvenom pozivu Božijem? Nadam se da hoćeš... Sestro vjernice, još uvijek ima puno žena koje žarko žele da svoje brige podijele sa nekim, da svoju tugu i bol iznesu onome ko će saosjećati sa njima. One su u potrebi za dobrim i pobožnim ženama poput tebe, zato pohitaj, Allah te čuvao, budi im pri ruci i pomozi ih u pokornosti Stvoritelju, usmjeri ih na put dobra i spasa. Ti to, ako Bog da, možeš. I sjeti se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Da Allah preko tebe uputi samo jednog čovjeka, bolje ti je od blaga crvenih deva.” Savjetujem ti da čitaš o životima dobrih i pobožnih žena iz prijašnjih generacija, žena čiji su životi veličanstveni uzori, jedinstveni primjeri i neponovljive priče. Uistinu su u tome važne životne lekcije i neprocjenjive pouke i poruke. Allah neka te čuva i učini sretnom i iskrenom vjernocom na oba svijeta! -AMIN

Sjetim se rijeci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Da Allah preko tebe uputi samo jednog čovjeka, bolje ti je od blaga crvenih deva.”

Allahu moj Uzivseni ojacaj me u vjeri i pomozi me na Svome putu,udahni u moju siromasnu dusu prvo ljubav prema Tebi Allahu Uzviseni,prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i podari mi snage da to potvrdim kroz ovaj trnoviti dunjaluk kroz koji samo putujemo-putnici i idemo dalje subhnallah,ucini me Allahovom svt iskrenom robinjom i da sve sto radim da radim samo u ime Tvoje da bi ti samo bio zadovoljan sa mnom i na ovom i onom svijetu,smiluj mi se miskinu i olaksaj Ja Rabbi kusnju koja je prolazna ko i dunjaluk i nestavljaj me na iskusenja koja necu moci podnjeti...sacuvaj me i smiluj mi se,sacuvaj me svakog zla,vidljiva i nevidljiva i utociste kod tebe trazim od svega sa cim ti nisi zadovljan!Uputi neupucene,olaksaj nam dunja,OPROSTI NASE GRIJEHE-OCISTI NAS i kisom i ledom i smiluj nam se na danu u kojem nema sumnje,oprosti nam i upisi nasa dobra djela i sa Svojom Milosti i pomoci nas uvedi u Dzennetske basce u drustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem-AMIN

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

14.07.2011.

''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' (Sura El-Beqare, 21)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' (Sura El-Beqare, 21)

Šta je to robovanje? Koji su to njegovi ogranci? Da li cjelokupna vjera ulazi pod ovaj termin ili ne? Šta je suština robovanja? Da li je robovanje najuzvišeniji stupanj na dunjaluku i Ahiretu, ili iznad njega ima veci stupanj? Pa da nam se pojasni ovo spomenuto.
Ovo obracanje kroz rijeci Uzvišenog ''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' je upuceno svim ljudima; vjernicima i nevjernicima, muškarcima i ženama,arapima i nearapima, slobodnim ljudima i robovima, dakle svima njima su upucene ove rijeci, i od svakog pojedinacno, od njih, se zahtijeva da robuju Allahu , ujedno ovo je prva naredba (imperativ) u Kur'anu u suri El-Beqare, prva naredba koja im je naredena u rijecima Uzvišenog :O ljudi, Gospodaru svome robujte, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni" Te je imam bio upitan o ovom
plemenitom ajetu.
Neko ce se zapitati: ''Allah nam je naredio robovanje (ibadet),onda šta je to robovanje? Koji su to njegovi ogranci? Da li opci pojam vjere ulazi u ovaj termin ili nešto što je van nje tj. vjere? Šta je suština ibadeta? Da li je robovanje najuzvišeniji stupanj ili postoji visociji stupanj osim ibadeta? Što znaci da se radi o pitanju koje ima svoja podpitanja. A u odgovoru ce doci da ibadet ili robovanje obuhvata sve vrste naredbi i zabrana, kao i da je cjelokupna vjera unutar ovog termina. A suština robovanja jeste da iskreno obožavaš Allaha samo Njemu vjeru
ispoljavajuci, kao i to da je robovanje najuzvišeniji stupanj, jer su najuglednija stvorenja medu ljudima bili vjerovjesnici i poslanici a za njih je najuzvišeniji stupanj bio robovanje Allahu i poslanstvo. Takode najuzvišeniji stupanj našeg Vjerovjesnika je bilo robovanje Allahu i poslanstvo.
Robovanje je cjelokupni naziv za sve ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan od rijeci i skrivenih i ocitih djela. Tako da su, namaz, zekat, post, hadž, istniti govor,izvršavanje emaneta, poslušnost roditeljima, održavanje rodbinskih veza,pridržavanje na ugovore, naredivanje dobra, sprjecavanje zla, borba protiv nevjernika i licemjera, dobrocinstvo prema komšiji, jetimu, siromahu i putniku namjerniku, prema robu ljudskog roda i životinjama, dova, zikr, ucenje Kur'ana, i sl. tome, vrste ibadeta ili robovanja Allahu . Isto tako ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku , strah od Allaha i stalno traženje utocišta kod Njega,iskreno ispoljavanje vjere Allahu, strpljivost radi Njegove presude ili propisa,zahvala na Njegovim blagodatima, zadovoljstvo sa Njegovom odredbom, oslonac na Njega, nada u Njegovu milost, strah od Njegove kazne i sl. tome su vidovi robovanja Allahu .

Kaže: ''Robovanje'' je cjelokupni naziv za sve ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan od rijeci i skrivenih i ocitih djela, što je ujedno i definicija ibadeta ili robovanja. Dakle to je naziv koji obuhvata sve ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan bez obzira da li se radi o rijecima ili djelima, bez razlike izmedu onoga što je skriveno i onoga što je ocito, takode bez razlike da li se radi o srcanim djelima ili djelima udova ili rijecima jezika, jer sve to ulazi u naziv robovanja sve dok se radi o necemu što Allah voli i sa cime je zadovoljan. Sve ono što Allah voli i sa cime je
zadovoljan je ibadet, bez razlike da li to bilo djelo ili rijec, bez razlike da li bilo skriveno ili ocito, bez razlike da li to bile rijeci jezikom ili rijeci srca, kao i bez razlike da li to bio govor srca i jezika ili to bila djela srca i udova jer sve spomenuto ulazi pod naziv ibadeta sve dok je od onoga što Allah voli i sa cime je zadovoljan. Ili drugacije receno: Ibadet je izvršavanje Allahovih naredbi i klonjenje od Njegovih zabrana, tj. izvršavanje obaveza (vadžiba) i klonjenje od zabrana (harama). Ili izvršavanje obaveza kojima nas je Allah obavezao, od rijeci i djela, skrivenih i ocitih, i klonjenje od zabrana, od rijeci i djela, skrivenih i ocitih.


Zatim je autor naveo primjer, pa kaže: ''Namaz, zekat, post i hadž, sve su to vrste ibadeta.'' Namaz predstavlja vrstu srcanih djela istovremeno kao i djela udova.Srcano djelo jest iskrenost kroz obavljanje namaza Allahu s jedne strane, a s druge strane djelo jezika jer u njegovom sastavu se podrazumijeva ucenje Kur'ana, velicanje Allaha kao i izgovaranje tehlila (la ilahe illallah) i td. Zekat je takode davanje i ubjedljivo vjerovanje ili akida, post je takode sustezanje od prohtjeva sa nijetom.
Hadž, istinit govor, izvršavanje emaneta, poslušnost roditeljima, održavanje rodbinskih veza, pridržavanje ugovora, naredivanje dobra, sprjecavanje zla, sve su to vrste ibadeta. Borba protiv nevjernika je ibadet, borba protiv licemjera je ibadet,dobrocinstvo prema komšiji je ibadet, dobrocinstvo prema siromahu je ibadet,dobrocinstvo prema robovima ljudskog roda je ibadet, dobrocinstvo prema potcinjenim nam životinjama je ibadet, upucivanje dove Allahu je ibadet, zikr je ibadet, ucenje Kur'ana je ibadet.
Zatim je naveo primjer srcanih djela, jer ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku je srcano djelo, strah od Allaha je srcano djelo, stalno utocište i povratak Allahu je srcano djelo, iskreno ispoljavanje vjere je srcano djelo, strpljivost radi Allahovih propisa je srcano djelo, oslonac na Allaha (tevekul) podrazumijeva dvije stvari tj.stvaranje preduslova i prepuštanje dogadaja Allahu, nada u Allahovu milost, strah od Njegove kazne, sve su to vrste ibadeta.
Zakljucak ovoga jeste da ibadet obuhvata srcana djela i djela udova, rijeci srca i rijeci jezika. Rijeci jezika poput zikra, ucenja Kur'ana, velicanja Allaha i izgovaranj tehlila,tekbira,naredivanja dobra i sprjecavanja zla, pozivanja ka Allahu. Rijeci srca su priznavanje i potvrdivanje, a srcana djela su poput onih što smo spomenuli od ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, strah od Allaha i stalni povratak Njemu, iskrenost u ispoljavanju vjere, strpljivost, zahvalnost, zadovoljstvo, nada i strah, su od srcanih djela. Djela udova su namaz, zekat i hadž, a istinit govor je od djela jezika.
Možemo reci da ibadet obuhvata sve ono sa cime je došao šerijat, bez obzira na to šta je šerijat naredio ili zabranio, kao i bez obzira na to što je naredio ili zabranio da li je djelo ili rijec, i bez obzira na to da li se radi o rijecima jezika ili rijecima srca, i bez razlike da li se radi o djelima srca ili djelima udova.Zato što je ibadet Allahu vrhunski cilj kojeg On voli i sa kojim je zadovoljan, i zbog cega je stvorio stvorenja. Kao što Uzvišeni kaže:
''Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.'' (Sura Ez-Zarijat, 56)
Sa njim ( robovanjem ili ibadetom) je poslao sve poslanike, kao što je Nuh rekao svom narodu:
'' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' (Sura EL-A'raf, 59)
Iste su rijeci Huda, Saliha. Šuajba i drugih poslanika kada su se obracali svojim
narodima. Allah kaže:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu robujte, a kumira se klonite! I
bilo je medu njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su
zaslužili da ostanu u zabludi.'' (Sura En-Nahl, 36)
Uzvišeni kaže:
''Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga
osim Mene, zato Meni robujte!'' (Sura El-Enbija, 25)
I kaže:
''Ova vaša vjera jedina je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato samo Meni
robujte!'' (Sura El-Enbija, 92)
Kao što kaže u drugom ajetu:
''O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jer Ja
dobro znam što vi radite! '' ( Sura El-Mu'minun, 51)


Kaže: ''Zato što je ibadet'' – ovo je položaj ibadeta kod Allaha , on je vrhunski cilj kojeg Allah voli i sa kojim je zadovoljan. A sve dok je ibadet vrhunski cilj kojeg voli Allah i sa kojim je zadovoljan, on je i na najuzdignutijem položaju. Tj. najveci položaj tebi covjece, tebi kao stvorenju da budeš Allahov rob pa ostvariš robovanje Allahu. A ako uspiješ ostvariti robovanje Allahu onda ceš postati voljen kod Allaha i On ce biti zadovoljan tobom. Ljudi koji su najbolje sproveli i kroz život ostvarili robovanje su poslanici – da je na njih Allahov blagoslov i mir, a najsavršeniji u ostvarivanju robovanja Allahu medu poslanicima su bili odabrani poslanici ili svita poslanika (ulu-l-azm) Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed .

A najsavršeniji u ostvarivanju

ibadeta izmedu dojice Allahovih prijatelja je bio naš Vjerovjesnik Muhammed .Ovim ti biva jasno da najsavršenija osoba u ostvarivanju i realiziciji ibadeta je bio najsavršenije stvorenje Muhammed . Iza njega je Ibrahim , zatim Musa , zatim ostali od svite a iza njih dolaze ostali poslanici i svi vjerovjesnici, a iza njih dolaze dobri ljudi od Allahovih istinskih robova, zatim šehidi, zatim dobri ljudi, i svi oni su najsavršenija stvorenja u ostvarivanju robovanja od ove cetiri skupine, a)vjerovjesnici, b) dobri ljudi, c) šehidi i d) istinski robovi. Najsavršeniji od njih je EbuBekr Siddik , a iza njih dolaze ostali vjernici na cijem celu su ucenjaci, imami i
odabrani vjernici medu ljudima.Stvorenja su stvorena radi ibadeta što ukazuje na važnost položaja samog ibadeta,kao i na to da je savršenstvo stvorenja da bude Allahov rob, zato su stvorenja i stvorena radi robovanja, kao što Uzvišeni kaže: ''''Džine i ljude sam stvorio samo
zato da Me obožavaju.''
Radi toga je slao poslanike, jer svaki poslani poslanik je
naredivao svom narodu da robuju Allahu , kao što Allah kaže da je Nuh govorio: '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Hud je rekao: ''Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Salih je govorio svom narodu '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Šuajb je govorio svom narodu '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Tako da je svaki poslanik kojeg je Allah poslao naredivao svom narodu robovanje Allahu ,kao što Uzvišeni kaže: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu robujte, a
kumira se klonite!" Uzvišeni kaže: ''Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni robujte!'' Allah kaže:''Ova vaša vjera jedina je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato samo Meni robujte!''
Obracajuci se poslanicima Allah kaže: ''O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jer Ja dobro znam što vi radite! ''
Ovim postaje jasno da najuzvišeniji položaj koji se može postici je robovanje Allahu,
a najsavršeniji ljudi u ostvarivanju robovanja su poslanici – da je Allahov blagoslov i
mir na njih.To je ucinio obavezom Svom Poslaniku sve do smrti pa kaže:
''Obožavaj Allaha sve dok ti smrt ne dode.'' (Sura El-Hidžr, 99)
Time je opisao Svoje meleke i vjerovjesnike pa kaže:
''Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru
da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, hvale Ga nocu i danju, ne malaksavaju."
(Sura El-Enbija, 19-20)
I Uzvišeni kaže:
"Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet cine; samo
Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju." (Sura El-A'raf, 206)
A oni koji se ohole i odbijaju da robuju Allahu pokudio je sa rijecima:
'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time
da Mi robuju uci ce, sigurno, u Džehennem poniženi." (Sura Gafir, 60)
A najcestitija Svoja stvorenja je opisao iskrenim robovanjem pa kaže:
''Sa izvora iz kog ce samo Allahovi robovi piti, i koji ce kuda hoce bez muke
razvoditi.'' (Sura El-Insan, 6)
I kaže:
"A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice
oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'' (Sura El-Furqan, 63)
A kada je šejtan rekao:
"Gospodaru moj" rece "zato što si me u zabludu doveo, ja cu njima na Zemlji
poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da ih sve zavedem, osim Tvojih robova
iskrenih medu njima. ''Ovo je pravi put k Meni" rece On. "Ti neceš imati nikakve
vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih
zalutalih" (Sura El-Hidžr, 39-42)


Kaže: ''To je ucinio obavezom'' – Ovakav biva stupanj robovanja, a njegov stupanj je uzvišen u odnosu na stvorenje, pa ako ostvari robovanje onda je njegova bliskost sa Allahom u onolikoj mjeri koliko je ostvario sam pojam ibadeta. Niko od stvorenja ne može zanemariti ovaj pojam pa da izade iz njegovih okvira zauvijek. A ako neki covjek tvrdi da sa njega spadaju obaveze i da mu nije moguce naložiti neki vid ibadeta, sa naznakom da je njegov razum cist, nije prestrašen, niti nenormalan, niti je žena u post-porodajnom periodu ili mjesecnom pranju kada nije obavezna da klanja kao ni da posti u tim vremenima, biva mu data prilika na pokajanje a ako se ne pokaje onda ce biti ubijen kao nevjernik. Kako je to rekao Šjehu-l-Islam i drugi imami
– da nas Allah sacuva i spasi od toga – zato je Allah robovanje ucinio obavezom Svom Poslaniku sve do smrti, iako je Poslanik bio najsavršenije stvorenje medu ljudima, ali mu je i pored toga Allah robovanje ucinio obavezom do smrti pa kaže'Obožavaj svog Gospodara sve dok ti smrt ne dode.'' U ajetu se stoji dok ti ne dode 'ubjedenje' (jekin) ali se odnosi na smrt. Tj. ustraj na robovanju svom Gospodaru i neka ti to bude stalna obaveza sve dok ti ne dode smrt a ti si u tom stanju.
Meleci i vjerovjesnici su najbolja Allahova stvorenja, Allah ih je opisao svojstvom robovanja, pa kaže: ''Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!'' Ovo je opci pojam Allahovog posjedovanja nebesa i Zemlje, zatim kaže: ! A oni koji su kod Njega'' tj. meleci '' ne zaziru da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, hvale Ga nocu i danju, ne malaksavaju." Ovako iako su meleci, vjerovjesnici i poslanici najbolja stvorenja, Uzvišeni za njih kaže: "Oni koji su bliski Gospodaru tvome'' tj. meleci, ''doista ne zaziru da Mu ibadet cine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju."
Zatim je obavijestio da svako onaj koji se bude oholio da ce uci u Džehennem ponižen, pa kaže: "Gospodar je vaš rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time da Mi robuju uci ce, sigurno, u Džehennem poniženi." Najcišca Svoja stvorenja opisao je sa svojstvom robovanja pa kaže: ''Sa izvora iz kog ce samo Allahovi robovi piti, i koji ce kuda hoce bez muke razvoditi.'' Njihovo spominjanje u genitivnoj vezi ''Allahovi robovi'' je kao pocast i plemenitog stupnja, kao što Uzvišeni kaže: "A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'' Tako da
ih je opet spomenuo sa Sobom zbog pocasti i plemenitog stupnja. Kada je Allah ,dao rok Iblisu, Iblis se zakleo da ce zavoditi ljude ali je izdvojio Allahove iskrene robove, jer on nad njima nema nikakve vlasti o cemu Allah o njemu kaže: "zato što si me u zabludu doveo, ja cu njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da ih sve zavedem, osim Tvojih robova iskrenih medu njima.'' A u drugom ajetu Allah kaže: "Ti neceš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih." Tako da ih je Allah spomenuo pripisujuci ih Sebi kao robove zbog pocasti i plemenitog stupnja.
Opisujuci meleke robovanjem kaže:
' Oni govore: Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvišen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta ce raditi, i oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.'' (Sura El-Enbija,26-28)
Uzvišeni kaže:
''Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!" Vi, doista, nešto krupno govorite!Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Svemilosnom pripisuju dijete! A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete! Ta, svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, doci Svemilosnom kao robovi. On ih je sve obuhvatio i tacno izbrojio, i svi ce Mu na Sudnjem danu doci pojedinacno.''(Sura Merjem, 88-95)

Razmisli Allahov robe,koliko vec zivis a melek smtri je blizu nama svima a sta ces reci Svome Gosodaru kada stanes pred njeg? Bio ti preci posao ili,karijera pa nisi imao vremena saznati o Uzvisenom Stvoritelju ,koji je nebesa i zemlju stvorio,koji daje da iz mrtve zemlje bilje i plodovi rastu,koji te je stvorio od kapi sjemena-vode u utropi tvoje majke,koji je Njapravedniji Sudac,koji ti daje vid-hej vid pa mozes svoje sve dunjalucke poslove obaviti ali neces ibadet,koji ti je dao noge-pa nemoras u kolicima proves zivot da ti je osporen da gledas ko ce te izvesti pa makar pred zgradu,dok sad hodas i sam na haram mijestima,ko ti je dao opskrbu-koliko si puta bio da nema posla,situacija stotine ali dadne Allah da dodje od nekle Njegova pomoc da nisi umro od gladi ti i tvoja djeca....ko ti je----? RAZMISLI PRIJE NE BUDE KASNO-koga si uzeo za Bozanstvo karijeru, zenu svoju, kipove ili Poslanike-Isa a.s.-Jesusa i njegovu majku, auto i firmu, druge zene...?

I bojte se Allaha kada ce te se svi Njemu vratiti:
http://www.youtube.com/watch?v=vZAZ90lXHZc&feature=fvsr

Prof.Hajrudin Ahmetovic
Vjera je ophodjenje
http://www.youtube.com/watch?v=LjTPnzzfI_4

Prof.Hajrudin Ahmetovic
Kako osijetiti slast imana

http://www.youtube.com/watch?v=InZPqrtTNBk

Prof.Elvedin Pezic
Sta je to istinska sreca?
http://www.youtube.com/watch?v=wmo9EEpmOls

13.07.2011.

Dali mi je zdravo ili bolesno srce ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dali mi je zdravo ili bolesno srce ?

"A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena."
(Hud :Hud: Hud, 120)


Upravo kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oporučio Abdullahu b. Omeru, radijallahu 'anhuma, rekavši mu:„Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik, i smatraj se od stanovnika kabura.“ (Buharija, 6416; Tirmizi, 2333.) Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, je rekao: „Uistinu, dunjaluk se kreće odmičući se, dok se ahiret kreće približavajući se. Svaki od njih ima svoje stanovnike, svoje sinove. Pa, budite od sinova ahireta, a ne budite od sinova dunjaluka. Doista, danas je vrijeme rada, a ne obračuna, a sutra će biti vrijeme obračuna, a ne rada.“ Kada god se srce izliječi od bolesti, usmjeri se ka ahiretu, približi se njemu, postaje jedan od njegovih sinova. Dok, kada god se srce razboli, prikloni se za dunjaluk, uzima ga za svoju domovinu i biva jedan od njegovih stanovnika.

Općenito, zdravo srce je ono srce čija je sva briga samo Allah, čija je sva ljubav posvećena samo Allahu, namjere usmjerene ka Njemu, tijelo, san i java, sva djela posvećena samo Allahu Uzvišenom. Govor o Allahu draži mu je od govora o bilo kome drugom! I Spominjanje Allahova govora draže mu je od spominjanja bilo čijeg drugog govora! Samo se uz spomen svoga Gospodara smiruje. Ukoliko poželi da se okrene ka nekome drugom, svoju potrebu iskaže nekome drugom, tada prouči svojoj duši: „O smirena dušo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna Njime i On tobom zadovoljan!

Sveijedan organ u tijelu stvoren je radi određene funkcije. Ukoliko taj organ bude potpun i zdrav, u potpunosti će i ispunjavati svoju funkciju. Dok, ukoliko dotični organ bude bolestan, obavljanje njegove funkcije biće poremećeno i otežano. Pa, ukoliko oboli ruka, ona neće moći doticati i stiskati. Ukoliko oboli oko, njime se neće moći promatrati i gledati. Ako oboli jezik, govor će biti otežan. Proširi li se bolest cijelim tijelom, tijelo će se otežano kretati, oslabit će i vjerovatno pasti na postelju. Ukoliko se srce razboli, tada ono neće ispunjavati svoju funkciju zbog koje je i stvoreno, a stvoreno je radi spoznaje Allaha, subhanehu ve te'ala, iskazivanja ljubavi prema Njemu Uzvišenom, žudnje za susretom s njim, vraćanjem Njemu i radi davanja prednosti Allahu nad svim prohtjevima i strastima. Kada bi čovjek poznavao sveijedno pitanje, imao ogromno znanje, međutim, ne bude poznavao svoga Gospodara, taj kao da ništa i ne poznaje. Kada bi postigao sveijedan dunjalučki cilj, osjetio i doživio svaku vrstu uživanja na dunjaluku, međutim, ne osjeti ljubav prema Allahu Uzvišenom, želju za Njim i Njegovom blizinom, takav kao da nije uživao u slastima i uživanjima ni koliko je treptaj oka. Naprotiv, ukoliko srce bude prazno od ljubavi prema Allahu, sva ta uživanja u slastima i strastima, na kraju, kazna će biti za njega. Kažnjavat će samoga sebe zbog onoga u čemu je uživao na dva načina:


● Kajat će se za tim jer sve to će proći i između čovjeka i njegovih uživanja jednog dana pregrada će se postaviti. Iako je on bio čvrsto vezan za njih, nije se odvajao od slasti i strasti, uživanja, na kraju morat će se odvojiti od njih, pa će se kajati: cijeli svoj život založio je za ta uživanja i sada na kraju mora se rastaviti od njih.

● I kajat će se što ga je mnogo bolje, i korisnije, i vječnije prošlo, ništa od toga on nije postigao. Od voljenog za kojim je žudio i na svakom koraku ga upražnjavao sada se mora rastati, a mnogo vrijednije od toga on je propustio i nije postigao.

Svaki onaj koji spozna Allaha sigurno Ga i zavoli, iskreno Mu ispovijeda vjeru, samo Njega obožava, Njemu Uzvišenom daje prednost nad svim voljenim stvarima i uživanjima. Dok, onaj koji svojim uživanjima da prednost nad Allahom, subhanehu ve te'ala, njegovo srce je bolesno.

Pokazatelji bolesnog srca

Ponekada se srce razboli i njegova bolest se poveća, a da to čovjek –zbog zaokupiranosti dunjalukom, okretanja od saznavanja simptoma zdravog srca i razloga koji vode do njegova zdravlja- i ne primjeti. Naprotiv, zna se desiti da srce potpuno zamre, a da njegov sahibija-čovjek i ne osjeća njegovo mrtvilo. Simptomi svega toga su: ne tište ga i ne bole njegova loša djela i ne brine ga njegovo nepoznavanje istine, njegovo ništavno ubjeđenje. Doista, srce, ako ima života u njemu, kada počini loše djelo to ga tišti i peče, i brine ga njegovo neznanje. Ponekad čovjek osjeti bolest svoga srca, međutim, teško mu je da se liječi, teško podnosi gorčinu lijeka i nema strpljenja na njegovom dugotrajnijem uzimanju, tako da se opredjeljuje za bol nad njegovim liječenjem. Tako lijek srca –iako je u tome samo korist za njega- ukoliko se suprostavlja strastima, tada je to nešto najteže za njegovu dušu. Ponekada čovjek primora svoju dušu na strpljenje ali brzo posusutane, ne može da ustraje u tome zbog slabog i nedovoljnog znanja i strpljenja. Poput je onoga koji krene opasnim putem znajući da on na kraju dovodi do sigurnosti. Zna da ako se strpi na njemu, savlada strah, na kraju će postići sigurnost. Takav je potreban velikog strpljenja i velikog ubjeđenja u put kojim hodi da ga on na kraju dovodi do potpune sigurnosti. Ukoliko njegovo strpljenje i ubjeđenje oslabe, on će se vratiti s tog puta, neće moći podnijeti tegobu tog puta, naročito ako ne bude imao saputnika, ako na tom putu bude sam. Ovakvo je stanje većine ljudi i takvo ih stanje upropaštava. Od pokazatelja bolesti srca jeste i njihovo okretanje od korisne ishrane, one hrane koja im je namijenjena, pa se okreću od nje ka hrani koja im šteti; kao i okretanje od korisnih djelotvornih lijekova ka štetnim beskorisnim lijekovima. Tako da kada je riječ o srcu potrebno je poznavati sljedeće četiri bitne stvari:

● korisnu ishranu,

● koristan lijek,


● štetnu ishranu,


● upropaštavajući lijek.


Zdravo srce daje prednost korisnom i djelotvornom nad štetnim i uznemiravajućem, dok, bolesno srce, potpuno je suprotno. Znajmo da je najkorisnija hrana, imanska hrana, i najkorisniji lijek jeste Kur'an.

Pokazatelji zdravog srca

● Od simptoma zdravog srca jeste putovanje dunjalukom sve dok se ne stigne i zaustavi na ahiretu. Zdravo srce za ahiretom čezni i žudi, ljubav ga veže za njega kao da je od njegovih stanovnika i potomaka. U ovu dunjalučku kuću dolazi samo da ispuni svoju potrebu, a zatim se vraća svojoj domovini, svojoj istinskoj kući, upravo kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oporučio Abdullahu b. Omeru, radijallahu 'anhuma, rekavši mu:„Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik, i smatraj se od stanovnika kabura.“ (Buharija, 6416; Tirmizi, 2333.) Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, je rekao: „Uistinu, dunjaluk se kreće odmičući se, dok se ahiret kreće približavajući se. Svaki od njih ima svoje stanovnike, svoje sinove. Pa, budite od sinova ahireta, a ne budite od sinova dunjaluka. Doista, danas je vrijeme rada, a ne obračuna, a sutra će biti vrijeme obračuna, a ne rada.“ Kada god se srce izliječi od bolesti, usmjeri se ka ahiretu, približi se njemu, postaje jedan od njegovih sinova. Dok, kada god se srce razboli, prikloni se za dunjaluk, uzima ga za svoju domovinu i biva jedan od njegovih stanovnika.

● Od simptoma zdravog srca jeste da stalno podstiče i savjetuje svoga sahibiju da se vrati Allahu, da bude samo Njemu Svevišnjem pokoran i ponizan, i da se veže za Njega. Onome kojeg najviše voli i kojeg je najviše potreban, Onoga bez kojeg mu nema života, Onoga bez kojeg nema uspjeha, nema uživanja niti sreće osim u Njegovom zadovoljstvu i Njegovoj blizini. Samo s Njim se smiruje! Samo Njemu pribjegava! Samo radi Njega se raduje! Samo na Njega se oslanja! Samo u Njega ima povjerenja! Samo Njemu se nada i samo od Njega strahuje! Snaga njegova srca je u spominjanju Svevišnjeg Allaha! Njegova hrana je ljubav prema Allahu! Žudnja za Allahom, život je srca, uživanje, slast i radost! Okretanje od Njega Uzvišenog ka nekome drugom, bolest je srca, dok je njegov lijek u vraćanju Allahu, subhanehu ve te'ala. Kada srce spozna svoga Gospodara, smiruje se, biva spokojno, sigurno, daleko od svakog straha, uznemirenosti i nesigurnosti. U srcu postoji praznina koju ne može popuniti ništa drugo do ljubav prema Uzvišenom Allahu! U srcu postoji nesklad i nered kojeg ne može uskladiti i urediti osim okretanje prema Allahu, subhanehu ve te'ala! U srcu se nalazi bolest koju ne može izliječiti ništa do ihlas-iskreno ispovijedanje vjere samo Svevišnjem Allahu, iskreno obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te'ala! Zdravo srce stalno podstiče i savjetuje svoga sahibiju na Allaha, sve dok se ne smiri i ne postane potpuno spokojno uz Allaha, subhanehu ve te'ala, jedinog istinskog boga. Tada ono istinski doživljava život, osjeća ljepotu i slast, njegov život biva drugačiji od života nemarnih - onih koji se okreću od cilja zbog kojeg su stvoreni, zbog kojeg je stvoren Džennet i Džehennem, zbog kojeg su slati poslanici i objavljivane knjige. Ebul-Hasan el-Verrak, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Život srca je u spominjanju Živog koji nikada neće umrijeti i njegovom posvećivanju samo Allahu, nikome drugom.“ Jahja b. Mu'az, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Koga raduje da bude pokoran Allahu i u hizmetu Njegove vjere, sve drugo će biti radosno da bude u hizmetu njemu! Čije se oko bude radovalo susretu i viđenju Allaha, subhanehu ve te'ala, svi drugi će se radovati susretu i viđenju s njim!“

● Od znakova zdravog srca je da ne prestaje sa spominjanjem svoga Gospodara, ne prestaje sa hizmetom Njegove vjere, ne prijateljuje s nekim drugim, niti traži blizinu nekoga drugog osim onoga koji ga usmjerava ka Allahu, subanehu ve te'ala, ukazuje mu na Njega, podsjeća ga i podstiče na Njega Uzvišenog.

● Od znakova zdravog srca je i kada ga prođe neki stalni ibadet, veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, to ga više tišti, peče i boli nego onoga koji mnogo žudi za imetkom, bude nadomak njega pa ga izgubi.

● Od znakova zdravog srca je da priželjkuje, žudi, izgara za hizmetom Allahove vjere kao što gladan žudi za hranom i pićem.

● Od znakova zdravog srca čovjeka je da kada stupi u namaz, da od njega odlazi svaka dunjalučka briga i žalost. U namazu osjeća rahatluk i uživanje. Njegovo oko biva radosno, a srce presretno.

● Od znakova zdravog srca je da njegova briga bude samo jedna - briga za Allahom, subhanehu ve te'ala.

● Od znakova zdravog srca je da vodi računa o svome vremenu kako ga koristi. Ne dozvoljava da i najmanji trenutak bude uzaludno proveden. Pohlepniji je za vremenom od najpohlepnijih ljudi za onim što imaju u svojim rukama.

● Od znakova zdravog srca je veća briga za iskrenošću djela od samog djela, pa, vjernik nastoji što više da poveća svoju iskrenost, svoje slijeđenje i dobročinstvo, svjesnost o Allahu prilikom činjenja djela. U toku svega toga svjestan je Allahove blagodati prema njemu i svoje manjkavosti u ispunjavanju Allahovih prava kod njega.


Općenito, zdravo srce je ono srce čija je sva briga samo Allah, čija je sva ljubav posvećena samo Allahu, namjere usmjerene ka Njemu, tijelo, san i java, sva djela posvećena samo Allahu Uzvišenom. Govor o Allahu draži mu je od govora o bilo kome drugom! I Spominjanje Allahova govora draže mu je od spominjanja bilo čijeg drugog govora! Samo se uz spomen svoga Gospodara smiruje. Ukoliko poželi da se okrene ka nekome drugom, svoju potrebu iskaže nekome drugom, tada prouči svojoj duši: „O smirena dušo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna Njime i On tobom zadovoljan!“ (Prijevod značenja El-Fedžr, 27-28.)
Ove riječi ponavlja svojoj duši, sve dok iste riječi ne čuje od svoga Gospodara kada Ga sretne na Sudnjem danu.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Čistimo svoje srce! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: 'Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire'." (Muslim)

Vjera islam podstiče na jedinstvo ljudskih srca, ljubav, samilost i osuđuje mržnju, zavist, prekidanje rodbinskih i prijateljskih veza. Allah, subhanehu ve te'ala, odlikovao je vjernike ovom osobinom pa kaže: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća." (Prijevod značenja Alu Imran, 103.) Mjesec Ramazan posebno treba iskoristiti kada je riječ o jačanju bratskih međusobnih odnosa, bratske ljubavi. U ovom mubarek mjesecu, kada su šejtani povezani i ne mogu, kao u drugim mjesecima, da ljude podstiču na grijehe, loša djela, kidanje rodbinskih, prijateljskih i bratskih veza, treba posegnuti za svim raspoloživim sredstvima i dozvoljenim metodama u jačanju naših međusobnih bratskih odnosa. Treba iskoristiti lijepu riječ, vedro lice i osmijeh, hediju-poklon, zijaret-posjetu, obilaske, izlaske u prirodu, druženja, zajedničke iftare, mirne razgovore, lijepe savjete, ne bi li nam se Svevišnji Allah smilovao, zbližio i ujedinio naša srca. Međutim, pri realizaciji svih spomenutih aktivnosti a i drugih, naša srca moraju biti čista prema drugim muslimanima. Moraju biti čista od zavisti, zlobe, mržnje, prezira, umišljenosti, uzdizanja nad drugima, oholosti, kako bi i naša djela bila lijepa, draga, prihvatljiva, očekivana u svakom trenutku. Govor o srcu i njegovoj čistoći je potreban, naročito danas, kada su se mnogi ljudi posvetili vanjštini zaboravljajući svoju unutrašnjost i njen odgoj i pored toga što znaju da Uzvišeni Allah ne gleda u njihove izglede i njihova tijela, već gleda u njihova srca i njihova djela. Potrebno je govoriti o srcu i njegovoj čistoći jer se nalazimo u plemenitom mjesecu Ramazanu u kojem je mnogo lakše čistiti svoje srce, zbog velikog dobra u njemu, za razliku od drugih mjeseci. I svakako, potrebno je govoriti o ovome i zbog toga što je Allah, subhanehu ve te'ala, spas i sreću na Sudnjem Danu uslovio čistim srcem. Rekao je: „Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti." (Prijevod značenja Eš-Šu'ara, 88-89.) Čisto srce jeste srce koje je čisto od širka-višeboštva, nevjerstva, licemjerstva, zavisti, mržnje i prezira, svih upropaštavajućih sumnji i prohtjeva. O vjerniče, koji vodiš računa o svome srcu, nastojiš da bude čisto od svih ovih prezrenih radnji, znaj da tim svojim postupkom zaslužuješ da budeš jedan od najboljih ljudi kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upitan o najboljim ljudima, pa je odgovorio: „To je svaki onaj koji ima srce mahmum i iskren jezik!" Prisutni su rekli: „Znamo šta je iskrenost (iskren jezik) a kakvo je to srce mahmum?" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odgovorio: „To je bogobojazno čisto srce u kojem nema grijeha, nepravde, mržnje i zlobe." (Ibnu Madže, sahih)
Želimo li da budemo najbolji kod Allaha, subhanehu ve te'ala?! Čistimo svoje srce! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: 'Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire'." (Muslim) Želiš li da se tvoja djela dižu ka Allahu i da ti On Svevišnji oprosti tvoje grijehe, čisti svoje srce od mržnje, zavisti, pređi preko sukoba i zavade, reci drugima da prema njima nemaš ništa do želju da obožavaju Allaha, subhanehu ve te'ala, prihvate se Njegove vjere kako On to traži i zahtijeva, a ono što te snalazi od njih na tom putu, preko toga im pređi.

Čišćenje srca vodi u Džennet

Čišćenje srca jedan je od puteva koji vode do Dženneta. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, opisujući prvu skupinu koja će ući u Džennet, kaže: „Među njima nije bilo sporova, razmirica niti mržnje. Njihova srca bila su poput srca jednog čovjeka." (Buharija) Jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prisutnim ashabima u džamiji je rekao: „Sada će vam na vrata ući jedan od stanovnika Dženneta!" Na vrata je ušao naizgled običan čovjek. Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ove riječi ashabima u mesdžidu je govorio tri dana uzastopno kada se na džamijskim vratima pojavljivao ovaj čovjek. Pa je Abdullah b. Amr, radijallahu te'ala 'anh, odlučio da se bolje upozna s dotičnim čovjekom. Kada se upoznao s njim, ništa posebno nije vidio kod njega, pa ga je obavijestio o riječima Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitao ga za djela kojima je zaslužio Džennet još na Dunjaluku. Čovjek je rekao Abdullahu: „Ja ne činim od djela osim ono što si vidio. S tim da u mojim prisma, mojoj duši, nema mržnje niti zavisti ni prema bilo kojem muslimanu zbog onoga što mu je Allah, subhanehu ve te'ala, dao od dobra." Čuvši te riječi, Abdullah b. Amr je rekao: „To je ono čime si zaslužio mjesto u Džennetu." Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o stanju stanovnika Dženneta pa kaže: „Iz njihovih grudi Mi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći ..." (Prijevod značenja El-E'araf, 43.) „I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti." (Prijevod značenja El-Hidžr, 47.) Kakvi su oni bili na Dunjaluku? Kaže se da je nagrada srazmjerna djelu. Allah, subhanehu ve te'ala, opisuje njihovo stanje i na Dunjaluku, pa kaže: „i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se usčuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti. Oni koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama o braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'" (Prijevod značenja El-Hašr, 9-10.)

Kako očistiti svoje srce?

Dova je jedan od najboljih načina čišćenja srca. To vidimo iz prethodno spomenutog ajeta: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također bi učio dovu: „Allahumme es'eluke kalben selimen! Gospodaru moj, molim te da mi podariš čisto srce!"
● Lijepo mišljenje i razumijevanje svake tuđe riječi na najljepši mogući način - Omer, radijallahu te'ala 'anh, je rekao: „ne smatraj nijednu riječ svoga brata muslimana zlom sve dok postoji i najmanja mogućnost da se protumači dobrom!" Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji želi da mu Allah, subhanehu ve te'ala, podari lijepu završnicu, neka ima lijepo mišljenje o ljudima."
● Neistraživanje tuđih mahana i grešaka, a ukoliko se i primjete, neophodno je tražiti im opravdanja - Ibnu Sirin, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Kada ti dođe nekakva loša vijest o tvome bratu, traži mu opravdanje, pa ukoliko ga ne pronađeš reci: „Sigurno on ima opravdan razlog koji ja ne poznajem!" Sjetimo se riječi Abdullaha b. El-Mubareka, rahmetullahi 'alejh, koji je rekao: „Vjernik traži opravdanja, dok licemjer istražuje greške."
● Uzvraćanje na loše lijepim ponašanjem i to se ne smatra slabošću, kukavičlukom, već, naprotiv, snagom, sposobnošću i razboritošću. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (Prijevod značenja Fussilet, 34.)
● Udaljavanje od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi.
● Vjerovanje u Allahovu odredbu i Sudnji dan.
● Prisjećanje na ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji bi se zahvaljivao Allahu, subhanehu ve te'ala, na Njegovim blagodatima koje je podario ne samo njemu već i drugim ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi to činio svako jutro i veče



Pojam qalba-srca u Kur'anu

Kur’anski tekst uveliko operira sa terminom srca/qalba. U akaidskoj literaturi se spominje srce kao primateljka i sjedište vjere u Allaha, dž.š. Pa čak i u našoj svakodnevnoj komunikaciji navodimo za primjer dobrog čovjeka onoga ko ima dobro, široko i čvrsto srce.

Srce ima dvojaku upotrebu. Postoji čulno srce, čije je mjesto u grudima. To je poseban komad mesa koji je povezan, u čijoj unutrašnjosti je šupljina, a u njoj krv. Njegova ispravnost je povezana sa našim fizičkim životom.
Kur’an koristi riječ qalb za drugo srce, čije je mjesto, također, u grudima. Povezano je sa čulnim srcem, u njemu je smješten iman ili kufr.

Našu pozornost vraćamo ovom srcu kojeg Kur’an spominje na mnogim mjestima.
Kur’an govori da je srce sjedište intelektualnih i moralnih kvaliteta. Ono je ponekad, oznaka za ljudsku savjest (III :156), srce sadrži i sposobnost shvaćanja (VII:179 ).
Pored toga što je srce mjesto različitih afektivnih stanja ( XXI:3, XXIII:63), valja naglasiti da srce nosi odgovornost za čovjekova djela ( XXXIII :5). Srce zauzima posebno mjesto u Kur’anu, jer ono dobija Objavu ( XVI:194 ) i smirenost od Dragoga Boga, dž.š., ( XL:4 ) rado se otvara vjeri ( LVIII :22)

Kur’anski ajet koji nas upućuje da nisu samo oči slijepe već srca, daje ljudskim srcima svojstvo gledanja, te nije to samo tjelesni organ. Iako je središte tijela, za srce može biti rečeno da transcendira ostatak tijela
Značajna je uloga srca kao mjesto posebnog ljudskog znanja i spoznaje. To duhovno srce je uveliko u suglasju s Kur’anom u kojem se srce često koristi za sjedište mudrosti u najširem značenju te riječi.. Kada nam Kur’ an preporučuje da putujemo kako bi srca shvatila ono što treba da shvate, posebno tada nam se otvaraju horizonti tog znanja srca jer srca trebaju mudrost steći i posmatranjem doći na stepen onih srca koja shvataju.
Prema tome, iz srca potječe spoznaja ili neznanje Allaha, dž.š., ali ne spoznaja o čistom intelektualnom shvaćanju nego spoznaja koja obavezuje život. Da bi srca, zaista, bila okićena ovakvom spoznajom, ona moraju biti čista, odana, smirena pri pomenu Božijeg Imena. Ustvari, srce je mjesto u kojem se smješta taj Dar vjere, mjesto tog milosrđa koje je znano samo onima koji jesu dosegli taj stepen spoznaje. To spuštanje smirenosti u srca (sekineh) čini vjernika još čvršćim u vjeri svojoj, ta posebna deredža koju doživljava vjernik u stanju dodavanja vjere svojoj vjeri ( li jezdadu imana ) .
Mnogobrojna su djela koja razmatraju ovo znanje srca. Imami Gazali i Džewzi su na najbolji način opisali sva ova stanja srca. Tako Imam Gazali u svom Ihjau jedno čitavo poglavlje naziva Komentar o čudesima srca. Pored qalba, on razmatra i pojmove ruha, nefsa i akla koji će biti, ako Bog da, predmet našeg narednog razmatranja.

Širenje prsa i srca

U suri Inširah se govori o otvaranju grudi kao o blagodati Poslaniku islama, grudi njegove su učinjena prostranim za vjeru. Biografi Poslanika bilježe da su meleki, još dok je on bio dječak, došli i izvadili mu srce, pa iz njega izvadili crnu grudvicu usirene krvi i bacili je. Onda su mu srce prali sve dok mu nisu dobro oprali.
Ovo otvaranje Poslanikovih grudi i srca radi same širokogrudnosti, po mnogima se dogodilo tri puta: kada je imao pet godina, na početku silaska Objave i u noći mi’radža. Ovo je svojevrsni vid pripreme Poslanika islama za Objavu.

O ovom otvaranju i širenju grudi i čišćenju srca Kur’an govori na više mjesta:
„Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili „
„Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga „
„ Onome koga Allah želi da uputi, On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi, On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo da uzleti..“
„ Gospodaru moj - reče Musa - učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj, odveži uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj „

Vrlo zanimljivo je pratiti u navedenim ajetima spominjanje ljudskih prsa ( sadr) i njihovo otvaranje ( inširah ) prema islamu. Dragi Allah, dž.š., je prsa vjernika otvorio sklonošću prema islamu, te su tako njihova srca obasjana nurom Njegovim. Poslanik islama je često u dovi molio svog Gospodara da mu podari nur u srcu, kaburu, u vidu. Kada nur bude ubačen u srce, ono se raširi, a rašire se i prsa zbog toga.
Nasuprot ovih nurli srca su srca koja su neosjetljiva na pomen Njegova Imena. Tako će prevodioci Kur’ana ovu suru Inširah prevesti kao Širokogrudnost ciljajući tako, upravo, na srce ljudsko, jer samo očišćeno srce, obasjano nurom Božijim, može biti širokogrudno.
Musa, a.s. kada ide faraonu, moli svog Gospodara da mu prsa učini prostranim, da mu srce potpuno očisti da može podnijeti ta iskušenja na koja može naići kod tog tiranina. On se boji za svoje srce u kojem obitava vjera, hoće li moći podnijeti sve te provokacije od strane faraona, boji se da njegovo srce neće ustuknuti pred faraonovom silom.
Naime, onaj događaj koji se desio Poslaniku islama snažno nam ukazuje da Istina Objave može sići samo u očišćeno srce, taj susret sa Allahom. na mi’radžu, može se desiti samo očišćenog srca. Istna Objave silazi u očišćeno srce Poslanika. Ta grudva usirene krvi na koju tipuje šejtan, je izbačena iz Poslanikovih prsa pa su ona postala širokogrudna da mogu prihvatiti Istinu koja dolazi od Allaha dž.š. On Istinu mora ne samo primiti na svoje srce, već prenositi i drugima, pa njegovo srce mora biti čisto.
U jednoj se predaji navodi da kada u srce uđe nur ono se raširi.
Ako sve to promotrimo na našoj ljudskoj razini onda trebamo imati na umu da svi naši ibadeti imaju cilj i svrhu čišćenja naših srca. Ta grudva usirene krvi, ustvari, jesu naši grijesi. Ne može Istina vjere sići u srca onih čije srce nije očišćeno. Tvrda, nehajna, okorijela, neosjetljiva srca onih koji su ih svojim konstantnim griješenjem učinili takvima, ne mogu primiti, razumjeti i shvatiti Istinu vjere.
Svi smo mi učili da kada čovjek hoće učiniti tevbu mora se okupati. Taj gusul, upravo ima tu duboku i snažnu simboličnost našeg duhovnog čišćenja, ne samo čišćenje tjelesne prljavštine. Sapiranje prljavštine koja se nataložila činjenjem grijeha. Taj naš susret sa Istinom mora se zbiti u času kada smo čisti, pa i sama tevba.
Isti slučaj imamo i sa abdestom. Pranje svakog dijela tijela, mi se vraćamo svojoj primordijalnosti. Prilikom svakog našeg abdesta, mi ne molimo Dragoga Boga, dž.š., da nam omogući da ( samo ) operemo taj dio tijela od vanjske nečistoće, već Ga molimo npr. da učvrsti naše noge na pravom putu onog dana kada će mnoge noge uzdrmane biti. Prema tome, pored toga što abdest znači da pred svog Stvoritelja možemo stati samo čisti u fizčkom smislu, mi abdestom podsjećamo svoje srce na Dan polaganja računa za svaki dio tijela. Tako srce čistimo od dunjalučkih stvari i suzavamo prostor šejtanskog zavođenja.
Kao što smo kazali, i sa abdestom mi vežemo srca svoja za onaj svijet jer samo čistih srca mi možemo primiti, shvatiti Istinu vjere. Na takav način možemo iskreno razgovarati o vjeri.
Mnoga naša srca nisu širokogrudna, pred prvim naletom iskušenja ona ustuknu. Mnoga naša srca ne mogu shvatiti i razlikovati šta je dobro i korisno a šta zlo i štetno na ovom dunjaluku uslijed svakovrsne zaprljanosti ovodunjalučkim stvarima.
Zato su alimi ispisali mnoge stranice upravo o fenomenu naših srca.

Duhovno srce

Život na ovome svijetu započinje kada srce proradi jer kada novorođenče poprimi formu i u njega uđe duša, srce je prvi organ koji počinje s radom. Isto tako, kada duša napušta tijelo srce je posljednji organ koji prestaje s radom. Imam Dževzi tumačeći pedeset drugi ajet sure Eš-Šura, veli da Uzvišeni zajedno spominje ruh ( dušu), pomoću kojeg se uspostavlja život, i nur ( svjetlo), pomoću kojeg se postiže prosvijetljenost. To su, dakle, ruh zahvaljujući kojem su srca živa, i svijetlo, zahvaljujući kojem ona bivaju prosvijetljena.
Međutim, srce o kojem govori Kur’an razlikuje se od pojma fizičkog srca, tog matrijalnog organa u ljudskom organizmu, veoma bitnog da organizam u fizičkom smislu bude živ. Pa čak i u slučajevima kada se spominju osobine koje se mogu povezivati sa tim srcem, primjera radi, bolesno i zdravo srce, Kur’an podrazumjeva osobine jednog drugog srca. To je duhovno srce. Pod pojmom srca se podrazumjeva ljudsko shvatanje, ponašanje, emocije, odlučnost. Srce je to središte gdje se zbilja ljudska smješta..
Prema tome, to srce čovjek svojim ponašanjem može očistiti ili onečistiti. Kao što fizičko srce mjenja položaj krvi u ljudskom organizmu, tako i ovo naše duhovno srce, zavisno šta je u njemu smješteno, mjenja naše duhovno stanje.
U jednoj predaji se prenosi da je Poslanik islama kazao da su srca nazvana „qalbom“ zbog svoje prevrtljivosti. Dalje se navodi da je primjer srca kao primjer pera zakačenog za drvo kojeg vjetar okreće na ovu ili onu stranu.
Stoga će Imam Gazali u svom Ihjau posvetiti mnogo stranica objašnjavajući kako srce postaje šejtansko gnijezdo i njegov rudnik jer „ su prohtjevi šejtanske oranice i pojilišta. Ako se čovjek odupre strastima i ne dozvoli da ga ona obuzmu i ako se potrudi da ima moralne osobine meleka, onda njegovo srce postaje obitavalište meleka.“
Različiti su načini šejtanskom zaposjedanja ljudskog srca. Gazali će kazati da su većinu srca osvojili šejtani i ispunili ih vesvesama koja podstiču na dunjaluk a odvraćajau i odbacuju ahiret.
Tim konstantnim odvraćanjem, zabluđivanjem i vesvesama, šejtan nastoji ljudska srca učiniti mjestima strasti i prohtjeva, učiniti ih nemarnim prema zikru, nehajnim i gluhim prema vjeri općenito.
Poslanik islama je kazao da šejtan presreće čovjeka na putevima islama , hidžre i džihada. Prvog zavodi govoreći mu da li će primiti islam i ostaviti vjeru svojih predaka? Drugoga pokušava zavesti riječima hoćeš li ostaviti svoju zemlju i svoje nebo? Trećem veli, boriti ćeš se i poginuti pa će tvoju suprugu uzeti neko drugi i podijeliti tvoj imetak?
Gazali navodi mnogo primjera šejtanskog zavođenja čovjeka tako da njegovo srce postane bolesno, obamrlo i gluho na svaki poziv ka Istini.
Tako nam Gazali navodi jedno zanimljivo kazivanja kada je po srijedi zavođenje učenih, onih koji kontrolišu svoje strasti. Prvi njegov korak na tom putu je savjetovanje učenog da govori o vjeri ljudima, došaptavajući mu Allah dž.š., ti je dao čisto srce, slatkorječivost i argumente. Stalno će to ponavljati učenom, koristiti se raznim smicalicama sve dok čovjek ne počne da govori ljudima i da ih savjetuje. Onda će šejtan početi nagovarati da se dotjeruje ljudima i da uljepšava svoje riječi i da im se pokazuje boljim nego što jeste i govorit će mu: - Ako ne postupiš tako, tvoje riječi i savjeti neće imati utjecaja na njihova srca i oni neće prihvatiti istinu. To će mu stalno ponavljati, a ovaj će se, u međuvremenu, sve više predavati pretvaranju i pokazivanju ljudima, uživat će u popularnosti i ugledu, godit će mu mnoštvo koje ga dolazi slušati. Govorit će misleći da vodi dobru, a ustvari željet će popularnost i ugled.
Ovaj primjer nas upozorava da su njegovi ( šejtanski ) nasrtaji, nek je Božije proklestvo na njega, na naša srca različiti. Navedeni primjer je njegov pokušaj da zlo prikaže dobrim.
Ljudska srca su kao posude, ako su ispunjena vodom ili nekom drugom tekućinom, onda nema prostora za zrak ili nešto drugo. Ako je srce ispunjeno vjerom onda nema prostora za nešto drugo. Međutim, šejtan nastoji da ih ispuni pohlepom, zavidnošću, pretjerivanjem i mnogim drugima osobinama koje se ne mogu naći u srcu vjernika.
Gazali navodi da se Iblis, nek je Božije proklestvo na njega, ukrcao u lađu sa Nuhom, a.s. u liku nekog starca kako bi obuzeo srca njegovih saputnika, pa kada ga je Nuh, a.s., primijetio i istjerao sa lađe, on otkri Nuhu, a.s., dvije stvari kojima upropaštava ljude, kazavši: „ Te dvije stvari i čine me onim što jesam i njime odvodim ljude u propast. To su pohlepa i zavist. Zbog zavisti sam proklet i prozvan šejtanom, a pohlepa je takva da je Ademu čitav Džennet učinjen dozvoljenim osim drveta, ja sam opet svoj cilj nad Ademom proveo i ostvario preko pohlepe.“
Ponekad naša srca mogu ostati prazna (farigan ) ispunjena zebnjom uslijed raznih iskušenja kao srce Musaove majke zbog svog djeteta. Allah dž.š., u tim momentima učvršćuje naša srca. Srca onih koji iskreno vjeruju, On ispunjava blagošću i samilošću ( re’feten ve rahmeten )
Sve ove primjere navodimo da bismo ukazali na sve one vrste srca sa početka ovog našeg teksta. Kao što smo i kazali, Poslaniku islama je izvađena ona grudvica usirene krvi na koju tipuje šejtan. To su učinili meleki po zapovijedi svog Gospodara jer se radi o Poslaniku koji treba primiti i prenositi Istinu. Ljudima je preostalo da svojim ibadetima i dobrim djelima stijesne puteve šejtanskog dolaska do naših srca. Jer, to mu je cilj i zadaća.

.
Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .-amin

Prof.Hajrudin Tahir Ahmetovic
Ibadeti srca
http://www.youtube.com/watch?v=vzz7wtgPA1o
Blistava SRCA

http://www.youtube.com/watch?v=O7Qq3XhGZIc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LpsXDFJuS1I

12.07.2011.

Znacaj i pisanje opruke-vesijjeta!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Znacaj i pisanje oporuke-vesijjeta!

Sva zahvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika. Svjedočim da nema drugog istinskog boga mimo Allaha jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik.

A zatim: Od neophodnih stvari na koje treba upozoravati, napominjati i podsticati muslimane jeste i pisanje vesijjeta jer su u njemu ogromno dobro i koristi, kako ahiretske tako i dunjalučke i, također, to treba činiti zbog nemara većine muslimana prema ovome propisu.

Ukoliko bi upitao nekoga od muslimana: "Jesi li napisao svoj vesijjet?", zasigurno bi te pogledao s čuđenjem. Možda bi ti rekao, ili u najmanju ruku pomislio: "Pa nisam ja na samrtnoj postelji pa da pišem vesijjet-oporuku!" A činjenica je da je smrt svakom od nas tako blizu. Mnogi umiru i bez da se nađu na postelji. Iznenadne smrti danas su u velikom broju. Uzvišeni Allah nas obavještava da je jedan vid Njegove kazne i uzimanje duša iznenada, usljed čega dotični nemaju vremena da napišu oporuku. Kaže Uzvišeni kako stoji u prijevodu značenja: "I govore: 'Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?' A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti, pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti." (Prijevod značenja Jasin, 48-50.)

Koliko li je samo onih koji umiru pod dugom a drugi ne znaju da je dužan jer nije ostavio vesijjet i u njemu pojasnio svoje stanje a u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anh, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjernička duša je vezana za dug sve dok se on ne vrati!" (Tirmizi, 1078, 1079; i kaže da je hadis dobar dok ga je šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami'u, 6779.)  Koliko je bogatih koji umiru i njihov metak nakon njih propada, ne biva iskorišten na način kako bi to oni voljeli? Koliko li se samo tuđih prava zapostavlja, veliki broj emaneta ne dostavlja njihovim vlasnicima, a razlog svega toga je nemarnost prema pisanju vesijjeta-oporuke.

Znacenje vesijjeta

Vesijjet u arapskom jeziku znači ostavljanje ugovora ili dogovora drugom, ili izdavanje naredbe drugom i sl. U šerijatskoj terminologiji pod vesijjetom se podrazumijeva da jedna osoba oporuči, ostavi, drugoj nešto što će ta druga moći preuzeti, biti pravi vlasnik i upravljati time tek nakon smrti prve osobe. Međutim, vesijjet je šireg značenja od ovog pa obuhvata i naredbu na upravljanje nakon smrti, obuhvata i kupanje dotične osobe nakon njene smrti, klanjanje joj dženaze od strane osobe koju ona odredi, vraćanje njenog duga ili izdvajanje iz njenog imetka određenoj strani i sl.

Propisanost vesijjeta

Vesijjet je propisan Kur'anom, sunnetom i idžmaom-konsenzusom islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah rekao je, kako stoji u prijevodu značenja: "Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allah boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bli‍žnjima." (Prijevod značenja El-Bekara, 180.) Ibnu Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema nijednog muslimana koji zanoći dvije noći a kod sebe ima nešto što bi oporučio, a da njegova zapisana oporuka nije pored njegove glave." (Muttefekun alejh: Buharija, 2738; Muslim, 1627.) Abdullah, radijallahu anh, je rekao: "Otkako sam čuo ove riječi, nije mi prošla nijedna noć a da moja oporuka nije bila pored mene." (Buharija, 2738.) I islamski učenjaci su složni da je ostavljanje oporuke dozvoljeno.

Dakle, vesijjet je sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sunnet svih poslanika prije njega, pa je neophodno svakom muslimanu da se povodi za svojim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i da oporuči svojoj djeci i svojoj bližnjoj porodici bogobojaznost i pridržavanje za Allahovu vjeru, da im oporuči ono što su Ibrahim i Ja'kub, alejhimasselam, oporučili svojim sinovima: "Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drž‍i do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom će biti među dobrima. Kada mu je Gospodar njegov rekao: 'Budi poslušan!' – on je odgovorio: 'Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!' I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: 'Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!'" (Prijevod značenja El-Bekara, 130-132.)

Status vesijjeta u Serijatu

Shodno situaciji vesijjet može biti: obavezan, preporučen, dozvoljen, pokuđen ili strogo zabranjen.

Vesijjet je obavezan muslimanu ukoliko mu je ostalo nešto od Allahovih prava neispunjeno, poput da se zavjetovao da će učiniti nešto, ili nije izdvojio zekat, ili se pripremao za hadždž pa ga smrt pretekla u njegovim namjerama i sl.; ili da je ostao dužan nekome od ljudi ili da su drugi ljudi ostali njemu dužni a on im taj dug nije oprostio, halalio.

Onome koji ma mnogo imetka preporučuje se da oporuči nešto od svoga imetka, da ga izdvoji u puteve na kojima se čini dobročinstvo. To će mu biti trajna sadaka nakon njegove smrti. Ovakav vesijjet ima dva uslova:

1) da se oporuči trećina imetka ili manje od toga zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi Sa'du, radijallahu anh, kada je htio da oporuči nešto od svoga imetka: "Onda trećinu a i trećina je mnogo!" (Buharija, 2742; Muslim, 1627.)

2) da taj imetak koji oporučuje ne oporučuje nekome od svojih nasljednika jer stoji u hadisu Ebu Umame, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu je Allah dao svakome njegovo pravo tako da se u oporuci ne ostavlja ništa nasljedniku." (Ebu Davud, 2853; Tirmizi, 2203, i kaže da je hadis hasen-sahih; bnu Madže, 2713. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Ibni Madže, 2193, i u Miškatu-l-mesabih, 3073.)

Vesijjet je dozvoljen onome koji je bogat, ima mnogo imetka, općenito, svejedno da li onaj kome oporučuje svoj imetak bio od bližnjih ili daljnih.

Pokuđen je vesijjet onome koji ima malo imetka a njegovi nasljednici budu potrebni tog imetka, kao što je pokuđeno ostaviti u vesijjet imetak onima za koje se misli da će isti imetak iskoristiti u grijehu.

I vesijjet je strogo zabranjen onda kada se suprotstavlja šerijatu poput da oporuči svojoj porodici da nariču za njim nakon njegove smrti ili da prekinu vezu s njegovom porodicom, njegovim roditeljima, ili da u svojoj oporuci želi da naudi svojim nasljednicima i sl. Ukoliko neko napiše sličan vesijjet, njegov vesijjet nije ispravan i neće se sprovoditi. Uzvišeni Allah rekao je, kako stoji u prijevodu značenja: "A onaj ko se plaši da je oporučilac nenamjerno zastranio (učinio dženef) ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha. – Allah, zaista, prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Bekara, 182.)

Koristi pisanja vasijjeta

● Ogromna nagrada za onoga koji napiše vasijjet jer time se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku. Svevišnji je rekao: "A onaj ko se bude pokoravao Allahu i Njegovom Poslaniku, on će, doista, postići veliki uspjeh."(Prijevod značenja El-Ahzab, 71)

● Ogromna korist za oporuke i savjete koje oporuči, za koje se nada da će koristiti drugima.

● Ispunjenje svoje odgovornosti u vraćanju i ispunjenju tuđih prava.

● Otklanjanje mogućih nesuglasica između nasljednika i drugih osoba kojima se ostalo nešto dužno ili koje su ostale dužne umrlom.

Molim Uzvišenog Allaha da nam podari znanje od kojeg ćemo se okoristiti i da nam pomogne da se okoristimo od onog znanja kojeg smo već stekli, a On Uzvišeni, Sveznajući je i Mudri.


 Autor teksta : Prof.Hajrudin Tahir Ahmetovic

11.07.2011.

Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

VAŽNOST HADISA

Koliko je samo ljudi kojima se dunjaluk ispriječio na putu pridržavanja vjerskih obaveza? Koliko je Allahovih robova kojima je ljubav prema dunjaluku ušla u srce pa su postali njegove sluge? Koliko je samo onih koji su zbog dunjaluka prodali vjeru, dušu i svoj narod?
Zbog navedenog Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, objašnjava kako čovjek treba da se postavi prema dunjaluku, kako bi zaslužio i ušao u ''Kuću mira''. Ovaj hadis je osnova u odricanju i preziranju dunjaluka te u zadovoljstvu sa malo a čime se postiže Ahiret, džennet.

RIJEČI ULEME O OVOJ OPORUCI ALLAHOVA POSLANIKA, S.A.W.S.

O riječima Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik'', Et-Tibi rahimehullahu kaže: ''Veznik 'ILI' u ovom hadisu nije zbog sumnje, već upućuje na slobodan izbor između dvije stvari ili na njihovu dozvoljenost. Mada je bolje da se kaže da ''ILI'' u hadisu ima značenje ''BEL-ne, nego kao''. (pa bi značenje hadisa tada bilo: ''Budi na dunjaluku kao stranac, ne nego kao putnik). Tako je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u ovom hadisu uporedio pobožnjaka sa strancem koji nema svoga doma niti skloništa. Zatim je otišao korak dalje pa ga uporedio sa putnikom prolaznikom. Jer se može desiti da stranac stanuje u tuđem gradu za razliku od putnika-prolaznika koji samo putuje prema svome konačnom odredištu a ispred njega su smrtonosne doline i pustinje. Kaže Ibn-Bettal: ''Kao što musafir, putnik ima potrebu samo za onoliko imetka koliko mu je dovoljno da stigne do cilja, isto tako i vjernik ima potrebu za dunjalukom samo onoliko koliko mu je potrebno da stigne do mjesta koje želi.'' Kaže En-Newewi: ''Značenje hadisa bi bilo: ''Ne uzdaj se u dunjaluk niti ga uzimaj svojom domovinom (kućom), ne govori sebi da ćeš na njemu vječno ostati i ne veži se za njega isto kao što se stranac ni zašta ne veže u tuđini.'' Neki alim čije ime Hafiz ibn- Hadžer nije spomenuo u ''Fethu'' navodeći samo njegove riječi veli: ''Putnik je prolaznik koji traži svoju domovinu. Čovjek je na dunjaluku poput roba kojeg je vlasnik poslao da ga posluša u neki drugi grad. Zato on gleda da što prije obavi ono zbog čega je otišao i da se što prije vrati svojoj domovini ne interesujući ga pri tom ništa drugo sem ono zbog čega je poslat.'' Neki drugi alim je rekao: ''Želi se reći da je vjernik na dunjaluku poput stranca koji ne veže svoje srce ni za što u tuđini u kojoj se zadesio jer njegovo srce je vezano za njegovu pravu domovinu u koju će se vratiti. Vjernik na dunjaluku boravi samo da obavi svoju potrebu i spremi se za povratak svojoj domovini. Takav je slučaj i sa strancem. Ili je vjernik na dunjaluku poput putnika koji se ne nastanjuje ni u jednom gradu već stalno putuje prema gradu njegovog pravog boravka.'' A što se tiče riječi ibn-Omera: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro...'' one su zaključak iz Poslanikove, sallallahu 'alejhi we sellem, oporuke njemu, r.a. One upućuju na kratkoću nade u ovaj dunjaluk, zato rob treba da uvjek ima na umu da ga njegov edžel može prestići. Ovakav osječaj ga motiviše na zadovoljavanje sa malo od dunjaluka, pripremanje za Dan povratka i da čini dobro djelo kojim je zadužen bilo ono obavezno ili pohvalno (dobrovljno).

ISKORIŠTAVANJE ŽIVOTA U ONOME ŠTO JE KORISNO

Riječi Ibn-Omera, r.a.: ''Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti'' su velika oporuka od časnog ashaba crpljena iz knjige našeg Gospodara i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem. Ovim riječima Ibn-Omer, r.a., nam oporučuje iskorištavanje zdravlja u pokornosti jer čovjek u toku bolesti ne može mnoga djela da radi, te kako bi se na taj način rob pomagao u bolesti onim dobrim djelima što je radio dok je bio zdrav. Ovaj plemeniti ashab nam također oporučuje iskorištavanje života u pokornosti Allahu i Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, i opskrbljavanje dobrim djelima za Dan povratka. Allah, dželle še'nuhu, kaže: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'' (El-Bekara, 197.)

Smrt zaista zna iznenaditi čovjeka tako da može sresti svoga Gospodara bez opskrbe i na taj način propasti. Kao što kaže pjesnik: ''Da li bio volio da budeš drug ljudima; koji su opskrbljeni a ti nemaš ni malo opskrbe''. Tada će se čovjek kajati za onim što je propustio prema Allahu, dželle še'nuhu, ali to nije vrijeme za kajanje. Uzvišeni kaže: ''Da čovjek ne bi uzviknuo: 'teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!' Ili da ne bi rekao: 'Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao'. Ili da ne bi rekao kada doživi patnju: 'Da mi se samo vratiti-dobra djela bi činio!'' (Ez-Zumer, 56-58.)

Na drugom mjestu kaže Uzvišeni: ''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.'' (El-Ahzab, 66.) Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.

PROLAZNOST DUNJALUKA

Čovjek sigurno zna da je dunjaluk prolazan ali je nemaran i zaboravlja ovu veliku istinu zbog utopljenosti u dunjaluk. Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Pametnog roba-čovjeka čije je srce Allah, dželle še'nuhu, osvijetlio sa razumjevanjem suštine dunjaluka ne može ovaj prolazni svijet obmanuti. On ne nalazi smirenost u njegovim ukrasima i uživanjima. On ga smatra samo njivom za Dan povratka.

POUKE IZ OVOG HADISA

1. Poslanikovo, sallallahu 'alejhi we sellem, držanje Abdullaha ibn-Omera za rame upućuje na to da onaj ko traži znanje treba obratiti pažnju na ono što mu se kazuje. Također upućuje na pažnju učitelja prema učeniku te na jaku želju za prenošenje znanja. Hadis također ukazuje na Poslanikovu, sallallahu 'alejhi we sellem, ljubav prema Abdullahu ibn-Omeru.

2. Iz hadisa se vidi koliku je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, imao želju za prenošenjem dobra svome ummetu.

3. Od pouka hadisa je i ograničavanje na ono što je neophodno.


4. Podsticaj na žurenje u činjenju pokornosti Allahu, dželle še'nuhu.


Prošla je još jedna godina. Zatvorena je knjiga u kojoj je zapisano svako ljudsko djelo, dobro i loše, veliko i malo, vidljivo i nevidljivo za čovjekove oči, sve baš sve je zapisano. Šta sada? Otvara se nova stranica tvoga života. Prije nego što kalem (olovka) počne ponovo pisati, izvrši obračun! Osami se od čitavog svijeta i dobro razmisli. Dobro se prisjeti svojih propusta, greški i grijeha. Budi strog prema sebi! Ukori sebe! Nađi sebi mahane! Ostavi druge ljude, njihove greške i njihove mahane! Zabavi se sada samo sa samim sobom! Znaj da ćeš se jedino tako popraviti i da ćeš tako jedino postići uspjeh!

Šta misliš zbog čega se Uzvišeni, tvoj i moj Gospodar, kune baš dušom koja sebe kori? Kaže Uzvišeni: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. (El–Kijama, 1-2.) Znači li to da takvu dušu voli tvoj Gospodar?! Sjeti se prošle godine, prošlih mjeseci i dana! Imaš li više grijeha ili dobrih djela?! Budi sudija samom sebi! Šta misliš kada bi vagao svoja djela, koja li bi pretekla?! Da li ti je godina uspješno prošla gledajući na urađena dobra djela?!

Mnogi zaboravljaju ovaj obračun, a on je itekako bitan. Kad uvidimo svoje grijehe i propuste, trudit ćemo se da ih izbjegavamo u novoj godini. Zbog toga znaj da je obračun sa samim sobom put uspjeha i sreće! Tvoj i moj Gospodar, i Gospodar svih svjetova kaže: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 18.)

U tefsiru ovog ajeta Ibnu Kesir rhm. kaže: Obračunaj se sa samim sobom, prije nego što ti se obračuna. Pogledaj šta si sve pripremio od dobrih djela za dan kada će to sve biti iznešeno na vidjelo pred Gospodarom svih svjetova.

Poslušaj šta je rekao Hasan el-Basri: O ljudi, osvanuli ste, pa vam se vrijeme do određenog roka skratilo, a mogućnost za djela vaša smanjila. Smrt je iznad vas, a Džehenem vam se još više približio.

Pa, blago tebi ako svoju dušu odgojiš i navikneš je na pokornost Allahu, Gospodaru svjetova, a teško tebi ako svoju dušu i svoje prohtjeve za gospodara svoga uzmeš.

Govoreći o obračunu sa samim sobom Ibnu Kajjim, rhm., kaže sljedeće: Prvo sa čim čovjek mora otpočeti svoj obračun su farzovi (obaveze). Ukoliko je propuštao farzove, mora ih nadoknaditi, a ukoliko je izvršavao farzove, ali krnjavo, onda ih mora popraviti i uljepšati. Druga stvar su harami (zabrane). Ukoliko ih je činio, mora se pokajati i tražiti oprosta od Allaha, dž.š.. Zatim dolazi gaflet (nemar). Zbog nemarnosti se propuštaju sunneti, a samim tim i nagrade koje se dobijaju za činjenje istih. To se može nadoknaditi zikrom i čestim spominjanjem Allaha, dž.š., i čvrstim prihvatanjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Prve generacije muslimana shvatile su vrijednost obračuna sa samim sobom. Zbog toga su za svaki svoj propust u ibadetu kažnjavali sebe. Navodi se da je Abdullahu b. Omeru, r.a., kada bi mu prošla jacija u džematu, tu noć ne bi spavao, već bi je proveo u ibadetu. Znači, trudio bi se da propušteni ibadet nadoknadi dobrovoljnim nafilama, ne bi li mu se Uzvišeni smilovao.

Šta je sa nama? Da li nešto poduzimamo kada propustimo neki namaz u džematu, ili nam je svejedno?! Uporedimo nas sa Ibnu Omerom. Da li mi probdijemo noć kada propustimo namaz u potpunosti, a da ne spominjemo propušteni namaz u džematu?!

Prošla godina je završena, knjiga zapečaćena. Ono što je prošlo ne može se povratiti. Otpočeli smo novu hidžretsku godinu mjesecom Muharemom. Zato gledajmo da svoj život provedemo u pokornosti našem Stvoritelju i u približavanju Njemu.

Vodimo računa o svom vremenu, gdje ćemo ga i kako utrošiti. Uzvišeni Allah kaže: Tako mi vremena, čovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.


Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam da iz Njegove dobrote pa da razumijemo ovaj hadis onako kako su ga razumjeli Njegovi dobri robovi i prijatelji i da se rezultati tog razumijevanja primjete u našim životima i na našim djelima. Hvala Allahu, dželle še'nuhu, Gospodaru svih svjetova.-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=Bs47rqSdHWM&feature=player_embedded



10.07.2011.

Cemu srdzba i ljutnja ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Cemu srdžba i ljutnja?

Sve pojave, predmeti, osobe i različite situacije izazivaju kod čovjeka pozitivne i negativne doživljaje, tako da on često zapadne u srdžbu i ljuti se zbog svoje slabosti.
Nekada to čini opravdano, a veoma često se ljuti i zbog sitnice. Srdžba opija razum i donosi nepromišljene postupke i neželjene situacije. Ona uglavnom kratko traje, ali ostavlja velike posljedice, tako da dovodi do poremećaja krvotoka, podiže krvni pritisak, mijenja boju kože, disanje mijenja svoj ritam, nastaju stomačni poremećaji itd. Uzroci srdžbe mogu biti organskog porijekla (glad, žeđ), različite prepreke u ostvarivanju nekog cilja, izgubljena stvar, druge osobe, nesanica, nedostatak sabura, blagosti i opraštanja. Djeca i odrasli reaguju srdžbom kada ih ograničavamo u nečemu, s tim što mlađi uzrast jače manifestuje ljutnju. Intenzitet ovog osjećanja (srdžbe) kreće se od sitnih, ali čestih negodovanja do bezumnog bijesa. Istraživači su utvrdili da su uzroci čestih negodovanja prije svega drugi ljudi, njihovi postupci i njihove osobine. Ponekad se ta agresivnost ispoljava prema objektu ili osobi koja je izazvala srdžbu, ali se agresivnost često ispoljava prema drugim osobama koje nisu vezane za izvor ljutnje.

Vjernik ima pravo da se ljuti u situacijama kada se vrijeđaju i ne poštuju Allahovi propisi, jer se u takvim situacijama ljutio i Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi se ljutio i njegovo lice bi promijenilo boju kada bi naišao na rušenje ugleda vjere, ili kada bi naišao na neko loše sprovođenje njenog propisa, ili nemarnosti u uspostavljanju njenih hududa (kazni ili granica). Znači, vjernik ima pravo da se ljuti samo radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, a ne radi sebe i svojih prohtjeva. Srdili su se i drugi Allahovi poslanici zbog zapostavljanja i nepoštovanja Allahovih naredbi, kao npr. Musa, alejhisselam, i Junus, alejhisselam, Uzvišeni Allah, kaže:
"I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. 'O narode moj' - reče, 'zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!'" (Prijevod značenja - Ta-ha, 86.) Musa, alejhisselam, bio je srdit i žalostan zbog toga što su Izraelćani u njegovoj odsutnosti počeli obožavati tele i na taj način iznevjerili obećanje koje su mu dali. Uzvišeni Allah, kaže: "I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: 'Nema boga sem Tebe! Hvaljen nek Si! A ja sam se zaista prema sebi ogriješio.'" (Prijevod značenja - El-Enbija, 87.) Zunnun je drugo ime za vjerovjesnika Junusa, alejhisselam, upućenog narodu drevnog grada Ninive. On se rasrdio na svoj narod zbog nepoštovanja Allahovih propisa. Junus, alejhisselam, napustio je svoj narod bez dopuštenja Uzvišenog Allaha, pa je onda zbog svoje pogreške postao plijen velike ribe. Međutim, Uzvišeni Allah, spasio ga je tegobe, jer se on iskreno pokajao.

Savlađivanje srdžbe i ljutnje

Savlađivanje srdžbe ubraja se u najbolja svojstva muslimana i muslimanki, koje Uzvišeni Allah, voli kod Svojih robova vjernika. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Tri stvari spašavaju, tri uništavaju. Spašavaju: strah od Allaha javno i tajno, umjerenost u siromaštvu i bogatstvu, zatim pravednost u radosti i ljutnji. Uništavaju: prevelika škrtost, prepuštanje prohtjevima i visoko mišljenje o sebi (divljenje samom sebi)." Od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, neki čovjek je tražio savjet i on mu je uputio savjet jednom rječju: "Ne ljuti se." Čovjek je nekoliko puta ponavljao riječi: "Posavjetuj me", a odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, svaki put bi bio sadržan u riječi koja u sebi sadrži plemeniti moral: "Ne ljuti se." Lijek protiv srdžbe i ljutnje je praštanje, sabur, samosavlađivanje, blagost i lijepo ponašanje itd.

Praštanje

Uzvišeni Allah obećava Džennet onima koji se u srdžbi savlađuju i ljudima praštaju. Tako je rekao Uzvišeni Allah: "... i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine." (Prijevod značenja - Ali Imran, 133.-134.) Uzvišeni kaže: "Sve što vam je dato - samo je uživanje na ovom svijetu, a ono što je u Allaha - bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji kada ih ko rasrdi, opraštaju." (Prijevod značenja - Eš-Šura, 36.-37.) Sve što je ljudima dato na dunjaluku od uživanja prolazno je, pa zato vjernici treba da praštaju da bi zaradili blagodati onoga svijeta, jer se srdžbom ne postižu blagodati kako onoga tako ni ovoga svijeta.

http://www.youtube.com/watch?v=r1W-EXkJLZE

09.07.2011.

Allah ima meleke koji kruže putevima...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Allah ima meleke koji kruže putevima...


Buhari i Muslim bilježe hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah ima meleke koji kruže putevima i traže one koji spominju Allaha.

Kada naiđu na ljude koji spominju Allaha,oni se međusobno dozivaju: ‘Požurite prema onom što tražite.’ Zatim ih prekrivaju svojim krilima sve dok ne dopru do zemaljskog neba. Potom ih njihov Gospodar upita, a On najbolje zna: ‘šta govore Moji robovi?’ Oni odgovaraju: ‘Slave Te, veličaju Te i zahvaljuju Ti.’
On kaže: ‘Da li su Me vidjeli?’ Oni kažu: ‘Ne, tako nam Tebe, nisu Te vidjeli.’
On kaže: ‘Kako bi to bilo da su Me vidjeli? Oni odgovaraju: ‘Da su Te vidjeli, bili bi još vredniji u robovanju Tebi. Više bi Ti zahvaljivali, više bi Te veličali i više bi Te slavili.’
On kaže: ‘šta traže od Mene?’ Oni odgovaraju: ‘Traže od Tebe Džennet.’
On kaže: ‘Da li su ga vidjeli?’ Oni odgovaraju:’ Ne, tako nam Tebe, nisu ga vidjeli.’
On kaže: ‘Kako bi ga tek tražili da su ga vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Kada bi ga vidjeli, želja bi im se povećala, više bi ga tražili i više bi za njim čeznuli.’
On kaže: ‘Od čega traže da ih zaštitim? Oni odgovaraju: ‘Od Vatre.’
On kaže: ‘Da li su je vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Ne, tako nam Tebe, nisu je vidjeli.’
On kaže: ‘Kako bi se tek utjecali da su je vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Kada bi je vidjeli, oni bi još više bježali od nje, i još više bi je se uplašili.’
Uzvišeni Allah tada kaže: ‘Vi ste svjedoci da sam im oprostio.’ Jedan će melek reći:’S njima je neki čovjek, nije od njih. Došao je samo radi neke svoje potrebe.’ Uzvišeni odgovara: ‘To je sijelo čiji sabesjednik ne može biti nesretan.’”
(Buhari, 11/208, Muslim, 2689)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše i najljepše je spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala. Spominjao Ga je u svim stanjima i situacijama. Cijeli njegov govor spominjanje je i podsjećanje na Svevišnjeg Allaha. Njegove naredbe, zabrane, njegovo propisivanje, podsjećanje je na Allaha. Obavještavanje o svome Gospodaru, Njegovim imenima i svojstvima, radnjama i propisima, bilo je spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala. Zahvala svome Gospodaru, slavljenje, odbijanje manjkavosti, upućivanje dove i zahtjeva svome Gospodaru, strah od Njega i nada u Njega, sve je to bilo jedan od načina kako je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slavio i spominjao, zikrio svome Gospodaru.
Spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, jedan je od najlakših ibadeta ali i od najvećih i najboljih ibadeta. Pokret jezika mali je pokret ljudskih organa a Svevišnji Allah za to je propisao ogromnu nagradu i sevab kakve nije propisao za druga djela.
Brojni su šerijatski tekstovi iz Kur'ana i hadisa koji govore o vrijednosti dove i zikra. Neki od njih su i sljedeći:

(( يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّهَ ذِكْرًا كَثِيرًا * وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا * هُوَ الَّذِي يُصَلِّي عَلَيْكُمْ وَمَلائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا))
„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svj etlo izveo – On je prema vjernicima milostiv.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 41-43.)

((فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلا تَكْفُرُونِ))
„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 152.)

((إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ وَاخْتِلافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لَآيَاتٍ لِأُولِي الأَلْبَابِ الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللَّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَى جُنُوبِهِمْ وَيَتَفَكَّرُونَ فِي خَلْقِ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ رَبَّنَا مَا خَلَقْتَ هَذَا بَاطِلًا سُبْحَانَكَ فَقِنَا عَذَابَ النَّارِ))
U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'“ (Prijevod značenja Alu Imran, 190-191.)

((يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تُلْهِكُمْ أَمْوَالُكُمْ وَلا أَوْلادُكُمْ عَنْ ذِكْرِ اللَّهِ وَمَنْ يَفْعَلْ ذَلِكَ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْخَاسِرُونَ))
„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9.)

((فَإِذَا قُضِيَتِ الصَّلاةُ فَانتَشِرُوا فِي الأَرْضِ وَابْتَغُوا مِنْ فَضْلِ اللَّهِ وَاذْكُرُوا اللَّهَ كَثِيرًا لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ))
„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (Prijevod značenja El-Džumu'a, 10.)

((فَاصْبِرْ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ وَاسْتَغْفِرْ لِذَنْبِكَ وَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ بِالْعَشِيِّ وَالإِبْكَارِ))
Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!“ (Prijevod značenja Gafir, 55.)

((فَسُبْحَانَ اللَّهِ حِينَ تُمْسُونَ وَحِينَ تُصْبِحُونَ * وَلَهُ الْحَمْدُ فِي السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ وَعَشِيًّا وَحِينَ تُظْهِرُونَ))
„Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveče i u podne!“ (Prijevod značenja Er-Rum, 17-18.)

Što se tiče hadisa Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o vrijednostima zikra, oni su, također, mnogobrojni. Ovom prilikom spomenućemo samo neke.
Semure b. Džundub, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najdraže riječi Allahu, subhanehu ve te'ala, jesu četiri riječi: subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. Nema smetnje da bilo kojom od njih otpočneš...“ Muslim (5724).

Mu'az b. Džebel, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće čovjek učiniti djelo koje ga više spašava od Allahove kazne od zikrullaha.“ Tirmizi, Ibnu Madže, Malik i šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio ga je vjerodostojnim u „Sahihul-Džami'u“ (5644).

Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dvije riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-Azim.“ Buharija (6682), Muslim (7021).

Sveobuhvatni zikrovi i dove, I dio

1. Od Šeddada b. Evsa, radijallahu anh, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
(سيد الاستغفار أن يقول العبد: اللهم أنت ربي، لا إله إلا أنت، خلقتني وأنا عبدك، وأنا على عهدك ووعدك ما استطعت، أعوذ بك من شر ما صنعت، أبوء لك بنعمتك عليَّ، وأبوء بذنبي، فاغفر لي، فإنه لا يغفر الذنوب إلا أنت).
„Sejjidul-istigfar (prvak istigfara) je da rob kaže: 'Allahumme Ente Rabbii, la ilahe illa Ente, halakteni, ve ene abduke, ve ene 'ala 'ahdike ve va'dike mesteta'tu, e'uzu bike min šerri ma sana'tu, ebu'u leke bi ni'ametike alejje, ve ebu'u leke bizenbii, fagfir li fe innehu la jagfiru-z-zunube iila Ente! / Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!'“ (Buharija, Da'wat, 5947; Tirmizi, Da'wat, 3393; Nesa'i, Istiaza, 5522; Ahmed, 4/125.)

(سبحان الله، والحمد لله، ولا إله إلا الله، والله أكبر)
2. „Subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. / Slavljen i uzvišen (od manjkavosti) neka je Allah, i hvaljen neka je Allah, i nema boga osim Allaha, i Allah je najveći.“ (Muslim, Adab, 2137; Ahmed, 5/21.)

(لا إله إلا الله وحده لا شريك له، له الملك، وله الحمد، وهو على كل شيء
قدير).
3. „La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku, ve lehul-hamdu, ve huve 'ala kulli šej'in kadir. / Nema boga osim Allaha jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlas, i Njemu pripada sva hvala, i On je nad svim moćan.“ (10 x) (Buharija, Da'wat, 6041; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2693; Tirmizi, Da'wat, 3553; Ahmed, 5/420.)

(سبحان الله وبحمده).
4. „Subhanallahi ve bi hamdihi. / Slavljen i uzvišen (od manjkavosti) neka je Allah i hvaljen neka je On.“ (100 x u jednom danu) (Buharija, Bed'ul-halk, 3119; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2691; Tirmizi, Da'wat, 3468; Ibnu Madže, Edeb, 3798; Ahmed, 2/375; Malik, Nida'u lis-salati, 486.)

(سبحان الله وبحمده، سبحان الله العظيم)
5. „Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-Azim. / Slavljen i uzvišen (od svih manjkavosti) neka je Allah i hvaljen neka je On, slavljen i uzvišen neka je Allah Veliki.“ (Buharija, Da'wat, 6043; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2694; Tirmizi, Da'wat, 3467; Ibnu Madže, Edeb, 3806; Ahmed, 2/232.)

(اللهم إني أعوذ بك من زوال نعمتك، وتحول عافيتك، وفجاءة نقمتك، وجميع سخطك)
6. „Allahumme innii e'uzu bike min zevali ni'ametike, ve tehavvuli 'afijetike, ve fudžaeti nikmetike, ve džemi'i sehatike. / Allahu moj, Tebi se utječem od prestanka Tvoje blagodati, promjene zdravlja, iznenadne osvete i sve Tvoje srdžbe.“ (Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2739; Ebu Davud, Salat, 1545.)

(اللهم إني أعوذ بك من غلبة الدين، وغلبة العدو، وشماتة الأعداء)
7. „Allahumme innii e'uzu bike min galebeti-d-dejni, ve galebetil-'aduvvi, ve šematetil-e'adaai. / Allahu moj, utječem Ti se od toga da me nadvlada dug, da me nadvlada neprijatelj i utječem Ti se od likovanja neprijatelja.“ (Nesa'i, Isti'aza, 5475; Ahmed, 2/173; Albani ga je ocijenio dobrim u „Silsili ehadisi-s-sahiha“, 1541.)

(اللهم إني أسألك بأني أشهد أنك أنت الله لا إله إلا أنت الأحد الصمد الذي لم يلد ولم يولد، ولم يكن له كفواً أحد)
8. „Allahumme innii es'eluke bi ennii ešhedu enneke Entellahu la ilahe illa Ente, el-Ehadu, es-Samedu, ellezi lem jelid, ve lem juled, ve lem jekun lehu kufuven ehadun. / Allahu moj, ja Te molim time što svjedočim da si Ti Allah, nema boga osim Tebe, Jedan, Vječan, Koji nije rodio, niti je rođen, niti Mu ima iko ravan.“ (Tirmizi, Da'wat, 3475; Ebu Davud, Salat, 1493; Ibnu Madže, Du'a, 3857; Ahmed, 5/350; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u „Sahihu-t-tergiba ve-t-terhiba“, 2/130.)

(اللهم أصلح لي ديني الذي هو عصمة أمري، وأصلح لي دنياي التي فيها معاشي، وأصلح لي آخرتي التي فيها معادي، واجعل الحياة زيادة لي في كل خير، واجعل الموت راحة لي من كل شر)
9. „Allahumme aslih li dinii ellezi huve 'ismetu emrii, ve aslih lii dunjaje elleti fiha me'ašii, ve aslih lii ahiretii elleti ilejha me'adii, vedž'ali-l-hajate zijadeten lii fi kulli hajrin, vedž'ali-l-mevte rahaten lii min kulli šerrin. / Allahu moj, poboljšaj moju vjeru, koja je moja zaštita, i poboljšaj mi moj dunjaluk, na kojem živim, i poboljšaj moj ahiret, na koji se vraćam, i učini moj život povećanjem u svakom dobru, i učini moju smrt odmorom od svakog zla.“ (Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2720.)

(اللهم اغفر لي خطيئتي وجهلي، وإسرافي في أمري، وما أنت أعلم به مني، اللهم اغفر لي جدي وهزلي، وخطئي وعمدي، كل ذلك عندي، اللهم اغفر لي ما قدمت وما أخرت، ما أسررت وما أعلنت، وما أنت أعلم به مني، أنت المقدم وأنت المؤخر، وأنت على كل شيء قدير)
10. „Allahumme igfirli hatietii, ve džehlii, ve israfii fi emrii, ve ma Ente e'alemu bihi minni. Allahumme igfir li džiddi, ve hezlii, ve hataii, ve amdii, ve kullu zalike 'indi. Allahumme igfirlii ma kaddemtu, ve ma ehhartu, ve ma esrertu, ve ma e'alentu, ve ma Ente e'alemu bihi minnii, Ente-l-Mukaddemu, ve Ente-l-Muehhiru, ve Ente ala kulli šejin kadir. / Allahu moj, oprosti mi moje greške, neznanje i pretjerivanje i ono što Ti bolje znaš od mene. Allahu moj, oprosti mi moju zbilju i moju šalu, ono što sam uradio greškom, ili ono što sam uradio namjerno, a sve je to kod mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam uradio i ono što ću uraditi, i ono što sam uradio u tajnosti i ono što sam uradio javno, i ono što Ti bolje znaš od mene. Ti si Onaj koji daje i Onaj koji sprečava i Ti si nad svim moćan.“ (Buharija, Da'wat, 6035; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2719; Ahmed,

08.07.2011.

Moj najbolji prijatelj je moja majka

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Moj najbolji prijatelj je moja majka



Osoba koja je od insana najvrednija moga postovanja, ljubavi, to je moja majka. Osoba koja me voli nesebicno, svim srcem, to je moja majka koja uvjek misli na mene, koja zna zaplakati i tugovati zamnom, njene dove me uvjek prate, a njeno dobrocinstvo prema meni je nesebicno i beskrajno, moja najbolja majka, moja najbol...ja odgajateljica, naucila me skromnocsu, poducila me Islamu, naucila me da budem ponosna i stabilna licnost, koja voli i postuje druge, ona je bila moj primjer lijepog ophodjenja prema drugima, govorila mi je da zlo drugih ljudi uzvratim dobrim, i da Allahu prepustim te lose, neodgojene ljude, a ja da budem smirena i sretna jer imam Allah za zastitnika koji me pazi voli i stiti, i moju majku koja upucuje dove i ostavlja me Allahu ne emanet!Elhamdulillahi Rabbil alemin. Gospodaru moj oprosti grijehe mojoj majki i babi, ucini ih ponosnim i sretnim i na dunjaluku i na ahiretu, a meni podari da budem joj poslusna i dobra, i smiraj njenoj dusi kao i do sada. Amiiin.

To je majka koja je najsretnija trpila mukotrpno te u utrobi svojoj a zedravlje joj trpilo!

To je majka kojoj je vijest o tome da te nosi u svom stomaku najljepša vijest na dunjaluku, raduje se i osjeća najsretnijom osobom na svijetu. Nosi te u svom stomaku devet mjeseci, radujući se pri svakom tvom pokretu koji osjeti u svojoj utrobi i bez obzira što joj ti tvoji pokreti ponekad znaju zadati bol. Nježno miluje mjesto gdje je udariš želeći da te dotakne i mašta o tom sićušnom stvorenju koje će jednog dana moći da uzme u zagrljaj. Kako mjeseci prolaze ti rasteš i sretna je zbog toga iako joj teret postaje sve teži, sa teškoćom ustaje i kreće se, noći provodi u nespavanju, a i kada zaspi probudi je nagli udarac, a ona se nasmiješi jer zna da je to njena beba koju s nestrpljenjem očekuje. Kada dođe vrijeme poroda, u bolovima i mukama te rađa, smrti u oči ona tad gleda, ali sabura, brinući se da ti se nešto ne dogodi, a kada začuje tvoj plač, pogleda te i privije na svoje grudi. Osjećajući tvoj miris i tvoje udisaje, zaboravi na svaku bol i tegobu.

Ona je majka, u njenim prsima je hrana za tebe, njene ruke su tvoja nosiljka, a njeno krilo tvoja postelja. Hrani te i bdije nad tobom noćima. Dok drugi spavaju ona je budna da bi tvoj plač umirila i ušuškala te. Kada počneš da hodaš nesigurnim koracima, ona je tu uvijek iza tebe, brinući se da se ne povrijediš. Kada te pogleda, za nju je to najljepši prizor, a tvoj glas joj je draži od poja slavuja. Osjećaš sigurnost kada si u njenom zagrljaju, a njen topli pogled ti ulijeva smiraj.

Sve to je ona, majka, i još više, pa zar da joj budeš neposlušna.

Kaže Uzvišeni Allah: "I Allaha obožavajte i nikoga njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite!" (En-Nisa, 36);

Nježno srce, blagost, toplina pogleda i sigurnost zagrljaja, duša veća od hiljadu drugih duša i ispunjena neizmjernom milosti od koje je samo Allahova milost veća, srce koje voli i kada nije voljeno, koje ti na zlo ne uzvraća zlom, već ti oprašta i uzvraća dobrim i dovom, veseli se kad se ti veseliš, a tuguje kad ti tuguješ... koliko je puta tugovalo kako bi ti bila sretna, koliko je puta plakalo da bi se ti smijala. Podnosi teškoće da bi tebi bilo dobro, žrtvuje se za tebe, a ne traži ništa zauzvrat. Da li znaš čije je to srce? Da li znaš, draga sestro, ko te voli više nego sav svoj imetak, više nego cijeli dunjaluk i njegova bogatstva, pa čak više i od samog sebe?

 

“Gospodar Vam vas naredjuje da samo Njega obozavate, a da roditeljima dobro cinite. Ako jedno ili oboje kod tebe starost dozive, ne reci im ni uf, ne budi grub prema njima, i plemenitom rijecju im zbori.” [El-Isra' 17:23]

“Iskazi zahvalnost svoju Meni i roditeljima svojim, a meni ce se sve vratiti.” (31:14)A nema ničega boljeg za čovjeka od toga da su njegovi roditelji zadovoljni sa njim i da mu čine dovu, jer ta dova je primljena i neće biti odbijena. Prenosi se da je Musa a.s. pitao svog Gospodara: „Gospodaru, pokaži mi ko će biti moj drug u Džennetu?“ Pa mu Uzvišeni Allah objavi: „O Musa, onaj čovjek koji prvi prođe ovim putem pored tebe on će biti tvoj drug u Džennetu.“ I prođe pored njega jedan čovjek, a Musa a.s. krenu za njim želeći da dozna šta ovaj čovjek čini da bi dostigo tu deredžu da bude u društvu poslanika a.s. u Džennetu? Ččovjek stiže do jedne kuće, uđe u nju i sjede ispred jedne starice, pa uze meso koje je donio sa sobom i ispeče i zalogaj po zalogaj nahrani onu staricu, a zatim je napoji i izađe iz kuće, pa ga upita Musa a.s.: „Tako ti Allaha, ko je ona?“ A čovjek, ne znajući ko ga pita, reče: „Ona je moja majka.“ Pa mu reče Musa a.s.: „A zar ona ne moli Allaha za tebe?“ Odgovori mu ovaj čovjek: „Ona moli Allaha za mene samo jednom dovom i nikad je ne mijenja.“ Reče mu Musa a.s.: „Šta kaže ona u toj dovi?“ Odgovori mu: „Ona stalno moli u toj dovi za mene riječima: - Allahu moj, učini mog sina drugom Musa'a ibni Imrana u Džennetu.“ Pa mu reče Musa a.s.: „Raduj se! Allah je primio njenu dovu, a ja sam Musa ibn Imran!“


I ovo je zbog bereketa dove majke, zato što se dova roditelja prima.


Veliko je poniženje i opasnost za čovjeka ako ne stekne Allahov oprost i milost zbog dobročinstva prema roditeljima, kao što i upozorava Poslanik a.s.: „Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Ponižen je, ponižen je, ponižen je ko doživi da mu roditelji ostare, jedno ili oboje, a ne uđe u Džennet!“ (Prenosi ga Muslim).

I na kraju, da li možemo činiti dobročinstvo prema roditeljima poslije njihove smrti i da li i tada imamo dužnosti prema njima?


Od Ebu Seida Malika ibn Rebia Es-Sa'dija r.a. se prenosi da je rekao: „Dok smo sjedili kod Poslanika a.s. dođe čovjek iz plemena Benu Seleme i reče: „ O Allahov Poslaniče, da li je ostalo nešto od dobročinstva prema roditeljima što mogu činiti poslije njihove smrti?“ Reče Poslanik a.s.: „Da! Da im činiš dovu i da moliš Allaha da im oprosti grijehe, da izvršiš njihove ugovore i emanete koji su ostali iza njih, da uspostaviš rodbinsku vezu koja se ne uspostavlja osim preko njih i da poštuješ njihove prijatelje.“ (Prenosi ga Imam Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže i Hakim)Ibnu Abbas r.a. prenosi da je jedna žena iz plemena Džuhejn došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i kazala: “Moja majka se zavjetovala da ce obaviti hadždž ali ju je smrt preduhitrila. Hocu li ja za nju obaviti hadždž? Da, otidi za nju na hadždž, jer šta misliš da je iza tvoje majke ostao kakav dug, da li bi ga za nju ti odužila? Oduži je, jer je u izvršenju dugova, Allah najpreci.”

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

savjet o dobročinstvu prema roditeljima


1.Obraćaj se roditeljima na najprimjereniji način, i ne reci im ni "UH", ne podvikuj na njih, i govori sa njima najplemenitijim govorom.

2. Budi uvijek poslušan roditeljima, izuzev kada naređuju djelo koje je grijeh prema Allahu, jer nema pokornosti stvorenju kada se griješi prema Stvoritelju.

3. Blago i nježno se obraćaj roditeljima, i nemoj im se mrštiti u lice, i nemoj ih gledati pogledom srdžbe.

4. Čuvaj obraz, ponos i imetak svojih roditelja, i ne uzimaj ništa bez njihove dozvole.

5. Radi poslove koji će im olakšati življenje, poput poslova usluživanja i kupovine, i budi ustrajan u traženju nauke.

6. Dogovaraj se s njima oko poslova, i izvini im se ako moraš postupiti suprotno njihovom mišljenju.

7. Na poziv njihov odazivaj se žurno, nasmijana lica i reci izvolite majko i babo, a ne mama i tata, jer tako govore nemuslimani.

8. Poštuj njihove bližnje prijatelje i nakon njihove smrti.

9. Sa njima se ne prepirite i pokušavajte im objasniti šta je ispravno.

10. Ne inadi se njima i ne diži glas na njih, a kad oni govore slušaj ih.

11. Ustani roditeljima kad uđu u kuću i poljubi ih u čelo.

12. Pomozi svojoj majci i u kućnim poslovima, a i ne zaostaj u pomaganju ocu izvan kuće.

13. Ne putuj bez odobrenja svojih roditelja, makar to bilo radi važnog posla, ako budeš primoran, izvini im se i redovno piši.

14. Ne ulazi kod njih bez dozvole, a naročito kad spavaju ili se odmaraju.

15. Ne jedi prije njih, i počasti ih hranom i pićem.

16. Ne laži im i ne grdi ih ako učine posao koji te iznenađuje.

17. Ne daji prednost ženi ili djeci nad roditeljima, i traži njihovo zadovoljstvo prije svega, jer je Allahovo zadovoljstvo uz njihovo zadovoljstvo i srdžba uz njihovu srdžbu.

18. Ne sjedi iznad njih i ne pružaj noge oholo ako su oni prisutni.

19. Ne odbacuj svoju pripadnost ocu, makar bio nosioc visokih funkcija ili titula. I ne uznemiravaj roditelje, pa makar jednom rječju.

20. Ne škrtari iz imetka da daš roditeljima, to bi bila sramota, i tebi bi tako tvoji činili, jer kako uzajmiš, tako će ti se vratiti.

21. Često posjećuj roditelje i daruj im poklone, zahvaljuj im na odgoju i hizmetu koji su oko tebe činili, a na to upozori i svoju djecu, kako ne bi postali nemarni prema njima.

22. Najzaslužnija za tvoju plemenitost je tvoja majka, pa otac, i neka znaš da je džennet pod stopalama majčinim.

23. Izbjegavaj neposlušnost prema njima i nemoj da budu na tebe srditi, jer tada očekuj nesreću dunjaluka i ahireta, a i tvoja djeca će činiti tebi što si ti činio njima.

24. Ako nešto budeš tražio od njih, čini to blago i zahvaljuj se ako ti daju, i izvini se ako odbiju, i nemoj im dosađivati tražeći.

25. Čim mogneš sam privređivati, privređuj i potpomaži roditelje.

26. Roditelji imaju kod tebe prava, žena kod tebe ima prava i svakom daj njegovo pravo, te nastoj da ih usaglasiš, ako ne možeš onda daji hedije (poklone) objema stranama potajno.

27. Ako se tvoji roditelji spore sa tvojim suprugom, a ona je u pravu, objasni joj da si obavezan zadovoljiti roditelje.

28. Ako nisi suglasan sa roditeljima oko ženidbe ili oko razvoda, postupi po propisu islama, to je svima dobro.

29. Njihova dova se prima, traže li njom dobro ili zlo, pa se pričuvaj da ne čine dovu protiv tebe.

30. S ljudima postupaj moralno, jer ko vrijeđa ljude, vređaju i oni njega. Kaže Muhammed sallallahu alejhi ve sellem: "Od velikih grijeha je da Čovjek psuje svoje roditelje. Psuje oca nekom čovjeku, pa ovaj psuje njegova, ili majku, pa ovaj psuje njemu." (Mutefekun alejhi)

31. Posjeti svoje roditelje žive ili mrtve, i daj za njih sadaku i često čini dovu za njih riječima:

"Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!"
(Ibrahim :Ibrahim: Ibrahim (Abraham), 41)

"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' - i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima poštovanja punim.
(Al-Isra :Noćno putovanje: The Israelites, 23)

"Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni će te se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.
(Al-Ankabut :Pauk: The Spider, 8)

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim.
Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.
(Luqman :Lukman: Luqman, 14)

"A čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka ga njegova tegobno nosi i tegobno ga rađa! A njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci. Pa kad zrelost svoju dostigne i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: 'Gospodaru moj, uputi me da Ti zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovao meni i mojim roditeljima, i da dobro radim s kojim si zadovoljan Ti, i potomstvo moje Ti učini dobrim! Ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam musliman, predan Tebi.'"
(Al-Ahqaf :Ahkaf: The Sandhills, 15)

Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a zulumćarima samo propast povećaj!'"
(Nuh :Nuh: Nuh (Noah), 28)


Na kraju možemo zakljuciti da naš status u vjeri uveliko odreduje naš odnos prema roditeljima. Uzvišeni kaže: «Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim, ako budete poslušni, pa, Allah ce doista oprostiti onima koji se kaju. Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u imanu pretekla i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si zaista dobar i milostiv. Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima onoga dana kada se bude polagao racun. Amin !!!

Pogledaj te obavezno:
Prof.Hajrudi Ahmetovic da ga Allah nagradi na oba svijeta-amin


http://www.youtube.com/watch?v=4x2yrf0aFG0&feature=player_embedded
http://www.youtube.com/watch?v=vknXBTUVCqw&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=YmpfG1zdSqE&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=Frwv6xW7dhg&feature=related

http://www.islamika.net/index.php?option=com_community&view=groups&groupid=19&task=viewgroup&Itemid=81

07.07.2011.

Allahov robe budi primjer ti onom koga pozivas u vjeru Allahovom svt pomoci

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Allahov robe budi primjer ti onom koga pozivas u vjeru Allahovom svt pomoci

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi."

Davet je pozivanje ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru - Islam i on ima čvrsto utemeljenje kako u Kur'anu, tako i u Sunnetu.
Kaže Uzvišeni Allah: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam doista musliman!". (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 33.).
Ovo ne samo da je najbolja uloga jednog muslimana u društvu, već nam je svima i obaveza da prenosimo ono što znamo od Islama na druge. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Prenesite od mene makar jedan ajet." (Buharija).

Sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u Allahovu, tebareke ve teala, vjeru i ukazivao ljudima na pravi put cijeli period svoje poslaničke misije i ostavio nam najbolji primjer kako treba da ga slijedimo u ovom najčasnijem pozivu.
Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Prijevod značenja, sura Ahzab, ajeti 45. - 48.)

I poslanici prije posljednjeg, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pozivali su svoje narode u jednu vjeru i ukazivali im na pravi put. Kaže Uzvišeni Allah: "Prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte." (Prijevod značenja, sura Enbija, ajet 25.) Svaki narod je imao među sobom one koji su im ukazivali na pravi put i opominjali ih na loše posljedice njihovih djela. Kaže Uzvišeni: "Ti si samo opominjač, a svaki narod je imao onoga ko im ukazuje na pravi put." (Prijevod značenja, sura Ra'd, ajet 7.) I kaže: "Svaki narod je imao poslanika. Pa kada im dođe poslanik njihov, bude među njima pravedno presuđeno i nikakvo nasilje im ne bude učinjeno." (Prijevod značenja, sura Junus, ajet 47.)

Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika, jer poznaju njihovu nauku dostavljenu im od Svevišnjeg, po njoj rade i šire je. Kaže Uzvišeni: "Svjedoči Allah da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i posjednici znanja, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog." (Prijevod značenja, sura Ali 'Imran, ajet 18.) A kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista su ulema (učeni u Islamu) nasljednici vjerovjesnika. A zasigurno vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, već su jedino ostavili znanje, pa ko ga se prihvati, dobio je veliki udio u nasljedstvu.". (Lanac prenosilaca je hasen (dobar), a hadis prenosi Ahmed, Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže i Darimi)

Musliman može biti u jednoj od dvije uloge na ovom svijetu: da bude od učenih koji znaju čime se okoristi i druge poučava, ili da svoje znanje, koliko god da je, prenosi na druge, makar ne bio od učenih koji ga tumače, razumiju i njime se koriste. On ne smije biti treća vrsta koja niti se okoristi znanjem, niti ga drugima prenosi. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer onoga sa čime me je poslao Allah od upute i znanja je kao primjer obilne kiše koja se spusti na neku zemlju, pa jedan njen dio plodan, primi vodu, te izniče ispašu i mnogo rastinja, a jedan njen dio bi neplodan, sačuva vodu, pa Allah njome okoristi ljude, te su se napili, napojili druge i zasijali. Kiša se spusti i na jedan drugi dio zemlje, a biješe ravan, ne sačuva vodu, niti izniče ispašu. To je primjer onoga koji se pouči u Allahovoj vjeri i kome koristi ono sa čime me posla Allah, te sazna i druge pouči, i primjer onoga koji time ne diže glavu i ne primi Allahovu Uputu sa kojom sam poslan." (Buharija i Muslim)

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi." (Muslim) Daija ima koristi od svoga rada i nakon smrti, a nauka koju je ostavio iza sebe među ljudima piše mu se u trajni sevap. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Kad čovjek umre prestaju njegova djela osim u trome: trajnoj sadaci, nauci kojom se koristi ili dobrom djetetu koje za njega dovu čini." (Muslim)

Onaj ko oživi u Islamu neki zamrli sunnet ili uspostavi lijep običaj, koji ima svoju osnovu u Islamu, isto tako ima nagradu kao i oni koji ga u tome slijediše, a onaj ko uvede loš običaj u Islam ili uspostavi neki bid'at (novotariju) u vjeri, isto tako će imati grijeh kao i svi oni koji ga budu u tome slijedili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u Islamu lijep običaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih nagrada. A onaj ko uvede u Islam loš običaj, na njemu je grijeh toga i grijeh svakog onoga ko radi po tome nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih grijeha." (Muslim)

U jednom širem značenju, davet obuhvata naređivanje dobra i podsticanje na njeg, te sprečavanje zla i njegovo zabranjivanje. Nužno je da u svakom društvu ima onih koji ukazuju na pravi put, pozivaju u dobro i odvraćaju od zla. Kaže Uzvišeni Allah: "I neka među vama bude jedna skupina koja dobru poziva i naređuje poznato, a zabranjuje loše, i to su oni koji su uspjeli.". (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajet 104.) Musliman mora biti aktivan član ljudske zajednice i dužnost mu je, u skladu sa svojim mogućnostima, da poziva u dobro i istinu, te da sprečava i otklanja zlo koje se pojavi. Kaže Allah, džele šanuhu: "Tako Mi vremena, čovjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje." (Prijevod značenja, sura ’Asr, ajeti 1.-3.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda srcem, a to je najslabiji iman." (Muslim)

U slučaju da ummet zanemari ovu svoju veliku obavezu, onda posljedice neće osjetiti samo oni koji zlo rade, već kazna pogađa sve. Kaže Allah, dželle ve ala: "I bojte se iskušenja koje neće zadesiti samo one koji su nepravdu učinili, i znajte da Allah žestoko kažnjava." (Prijevod značenja, sura Enfal, ajet 25.)

Ne boriti se protiv zla ili ga, u najmanju ruku, ne prezirati, znači utopiti se u njega i odobravati ga, te izgubiti glavnu karakteristiku imana, a to je el-vela vel-bera (biti uz istinu i odreći se svega suprotnog Islamu). Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah poslao među njegov narod prije mene a da nije imao u svojim sljedbenicima pomagače i drugove koji su uzimali za njegov sunnet i slijedili njegove upute, zatim mjesto njih dolaziše kasniji, koji govore ono što ne rade, i čine ono što im nije naređeno, pa ko se protiv njih bori svojom rukom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim jezikom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim srcem, mu'min je, a mimo toga nema ni koliko zrno gorušice imana." (Muslim)

Daije su od svog postojanja bile izložene raznoraznim neprilikama, zlostavljanjima, progonima, vrijeđanjima, ismijavanjima, pa čak i fizičkim likvidacijama. Kaže Allah, subhanehu ve teala: "Oni koji niječu Allahove ajete i ubijaju vjerovjesnike bez ikakvog razloga i ubijaju one među ljudima koji naređuju Pravdu, pa ti takvima navijesti bolnu patnju. To su oni čija su djela propala i na ovome i na onome svijetu i oni nemaju nikog ko će im pomoći." (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajeti 21.-22.) Davet zahtijeva veliki sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) i u njemu uspijevaju samo oni kojima Allah podari Svoju blagodat. Kaže Uzvišeni Allah: "S tim se mogu susresti samo strpljivi, i s tim se mogu susresti samo vrlo srećni.". (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 35.) I kaže Allah, dželle šanuhu: "... i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.". (Prijevod značenja, sura El-Asr, ajet 3.) I kaže Uzvišeni: "Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas. Njih su zadešavale neimaštine i bolesti i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali, uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć." Eto, Allahova pomoć je zaista blizu. (Prijevod značenja, sura Bekare, ajet 214.)


Allahovoj vjeri se ne smije govoriti po pretpostavkama

Musliman je dužan da sve svoje postupke zasniva na čistoj namjeri u ime Uzvišenog Allaha, želeći Njegovo, tebareke ve teala, zadovoljstvo. Tako cjelokupni život vjernika postaje ibadetom u skladu sa riječima Svevišnjeg: "Nisam stvorio ni džine ni ljude osim da Mi ibadet čine." (Prijevod značenja, Ez-Zarijat, 56.)
Pozivanje ljudi u Allahovu vjeru i njihovo poučavanje islamskim principima i propisima jedan je od najvećih ibadeta, pa ako ga čovjek radi samo u ime Uzvišenog, imaće za to i veliku nagradu, a ako ga bude radio u ime nečega i nekoga drugog, i želio time postići neku ovosvjetsku korist, onda gubi nagradu svog ibadeta, bez obzira što se radilo o najvećim djelima. Veličina učinjenog djela sama po sebi nije garant njegove prihvaćenosti kod Uzvišenog, uz to se mora naći iskrena namjera činjenja tog djela isključivo u ime Allaha, subhanehu ve teala, želja za Njegovo, azze ve dželle, zadovoljstvo. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista se djela cijene prema namjerama i uistinu će svaki čovjek dobiti prema onome što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru učinio u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude hidžru učinio zbog materijalne dobiti, ili zbog žene da bi se njom oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio." (Muttefekun alejhi) Daija koji poziva Uzvišenom Allahu nikada ne smije pozivati u ono što nema svoju osnovu u Islamu, jer su novotarije najgore stvari i vode na stranputicu.Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Uistinu je najbolji govor Allahova Knjiga, a najbolja uputa, uputa Muhammedova (sallallahu alejhi ve sellem), a najgore stvari su novotarije (u vjeri), a svaki bid'at (novotarija) je dalalet (stranputica)." (Muslim) Nikada se Šerijatom nedozvoljeno sredstvo ne smije koristiti u davetu, jer se haramom ne stiže do halala, a da je u tome bio hajr, zasigurno bi ga uradio Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ili nam ukazao na njega. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to je odbačeno." (Muttefekun alejhi) Biti uzrokom u nečijoj stranputici znači snositi njegov grijeh, s tim što se neće onome ko ga bude u tome slijedio, od njegovog grijeha ništa umanjiti. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko poziva na Uputu, imaće nagradu, kao i oni koji ga budu u tome slijedili, a to neće ništa umanjiti njihove nagrade. Onaj ko poziva na stranputicu, ponijeće na sebi grijehe onih koji ga budu slijedili, a to neće ništa umanjiti njihove grijehe." (Muslim) Ni u kom slučaju ne smije se govoriti u i o Allahovoj vjeri po pretpostavkama, jer je Islam pravo jedino Uzvišenog Stvoritelja. Čisto i čvrsto znanje Objave je to koje je mjerodavno da govori o Islamu, a ne smije se nikako desiti daiji da ga zavede mnoštvo onih koji se ne obaziru na istinsko znanje, već po tminama svojih pretpostavki lutaju i tumaraju. Kaže Uzvišeni Allah: "... a o tome oni ništa ne znaju, ništa drugo ne slijede do svoje pretpostavke, a uistinu pretpostavke istini ništa ne koriste. Zato se ti okani onoga koji se okrenuo od Naše Opomene i koji samo život na ovom svijetu želi. To je vrhunac njihova znanja, - Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravom putu." (Prijevod značenja - En-Nedžm, 28.-30.) Govoriti o tome šta je halal, a šta haram u Islamu po svom nahođenju, znači izmišljati laž na Uzvišenog, a onaj ko to radi, zasigurno je od onih koji su propali i nikakvom se ne može dobru nadati. Kaže Allah, subhanehu ve teala: "I ne govorite neistine onim što opisuju vaši jezici: "Ovo je halal, a ovo haram.", da biste tako na Allaha laži iznosili. Oni koji izmišljaju neistine na Allaha, neće uspjeti. Malo uživanje, a njima pripada bolna kazna." (Prijevod značenja - En-Nahl, 116.-117.)
Daija je posebno dužan voditi računa o svojim djelima, iz razloga što su djela najbolji poziv u vjeru i zato što će slabo biti prihvaćen ako ne bude radio po onome što govori. Kaže Uzvišeni Allah: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite. Zar se opametiti nećete." (Prijevod značenja - El-Bekare, 44.) I kaže: "O vi koji povjerovaste, zašto govorite ono što ne činite. Kako li je kod Allaha ružno da govorite ono što ne činite." (Prijevod značenja - Es-Saff, 2. - 3.) Još gore od ovoga je raditi suprotno onome što se govori. Kaže Allah, tebareke ve teala: "Prokleti su nevjernici od sinova Israilovih jezikom Davuda i Isaa sina Merjeminog - to zato što su bili nepokorni i granice zla prelazili, jedni druge nisu odvraćali od nevaljalština, sami su ih činili. Ružno li je uistinu to kako su postupali. Ti vidiš mnoge od njih kako se okreću nevjernicima. Ružno li je ono što su sebi pripremili, što se Allah na njih rasrdio i u patnji oni vječno ostaju." (Prijevod značenja - El-Maide, 78. - 80.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Na Sudnjem danu će se dovesti čovjek i biti će bačen u vatru, pa će mu crijeva iz stomaka ispasti, te će on oko njih kružiti kao što magarac kruži oko stožine. Stanovnici Džehennema će se oko njega iskupiti i reći mu: "Šta to bi s tobom, čovječe? Zar nisi naređivao dobro i odvraćao od zla?" On će im tada odgovoriti: "Jesam, naređivao sam dobro, a sam ga nisam činio, odvraćao sam od zla, a sam sam ga činio." (Muttefekun alejhi) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer onoga koji popušta u Allahovim propisima i onoga koji ih krši je kao primjer jednog naroda koji se ukrca u lađu, pa jedni bijahu na njenom dnu, a drugi na palubi. Prolaziše sa vodom oni na potpalublju preko onih gore, pa ih tako uznemiravaše, te jedan uze sjekiru i poče bušiti dno lađe, a ovi mu dođoše i rekoše: "Šta ti je?", a on reče: "Ja sam vas uznemirio, a meni je potrebna voda." Ako ga spriječe spasiće i njega i sebe, a ako ga puste uništiće i njega i sebe."
(Buharija)

 Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=zUCzryVZ9sM&feature=related

06.07.2011.

Tevekkul- potpuno oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Tevekkul- potpuno oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Rijec tevekkul, i glagol od kojih je izvedena ta rijec, prevodi kao: pouzdati se u ili osloniti se na. Ipak, mnogo je teže definisati tevekkul i odrediti njegovu suštinu. Imam Ahmed ga definiše kao djelo srca. Pojedini ga definiraju kao zadovoljstvo sa odredbom «rida», a do toga se dolazi sljedecim putem:
- Spoznaja Gospodara i Njegovih svojstava, što bolje naucimo i spoznamo o svome Gospodaru to ce naš tevekkul biti ispravniji i jaci.

- Biti svjestan povoda – a to na takav nacin da bez našeg djelovanja ne možemo ocekivati rezultat. Da bismo obavili hadždž moramo otputovati u Mekku, a da bismo se spasili na Buducem svijetu uslov je Islam.

- Cvrstina srca na jednoci tevekkula – podrazumijeva da se covjek oslanja samo na Allaha, a moramo biti svjesni da sve u što se covjek pouzda zauzme dio njegovog srca, a to ugrozi jedan dio ispravnog tevekkula.

- Oslanjanje srca iskljucivo na Allaha dž.š., povezivanje i smirenost sa Njim – cuva covjeka od straha, poput onog koji je izašao na megdan neprijatelju koji je puno jaci od njega, pa ovaj ugleda dobru zaštitu koju mu ponudi njegov Gospodar i on se tu skloni. Stanje covjeka i tevekkula se poredi i sa malom bebom koja se jedino uzda u majcino mlijeko i ne zna nizašto drugo, samo se u njega uzda. Zato pojedini kažu da je tevekkul kao beba koja se ne zna osloniti ninašto drugo do na majcino mlijeko. Takoder i tevekkul, on se vezuje samo za Gospodara Uzvišenog.

- Lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu – s tim u vezi je i definiranje tevekkula pojedinih ljudi koji kažu da je to lijepo mišljenje o tvome Gospodaru.

- Potpuno pokoravanje srca Njemu Allahu svt

- Prepuštanje i povjeravanje – a ovo je duša tevekkula, njegovo srce i suština. Ovo podrazumijeva da sva svoja djela prepuštamo Uzvišenom Allahu, dobrovoljna i obavezna, bez imalo prezira i sumnje. Onaj koji prepušta svoja djela Allahu cini to sa željom da mu Allah podari u njegovom životu i nastojanju samo ono što je hajr – dobro, pa cak i u onome što je suprotno njegovom mišljenju.

- Kada covjek prede sve ove stupnjeve dolazi do necega što se smatra plodom svega ovoga, odnosno plodom tevekkula u Uzvišenog Allaha, našeg Stvoritelja i Gospodara, a to je zadovoljstvo. Oni koji objašnjavaju tevekkul objašnjavaju ga sa ovom rijeci – zadovoljstvo. Stoga se kaže da je ono što je predodredredeno zavijeno sa dvije stvari: tevekkul prije toga i zadovoljstvo poslije toga.
Ebu Bekr el-Džezairi u Putu pravog muslimana definira tevekkul da covjek «... plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Dakle, kod muslimana pouzdanje u Allaha, uz potpunu smirenost srca i duše, podrazumijeva istovremeno rad i nadu, sa dubokim uvjerenjem da ce biti ono što Allah hoce, a nece ono što Allah nece, te da Allah nece dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela cinio.»

Komentarišuci 160. ajet sure Alu Imran, «I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.»Sejjid Kutb kaže: «Tako se shvatanje i poimanje muslimana procišcava i oslobada traženja bilo cega od nekog drugog mimo Allaha dž.š., Njegovo srce se direktno veže za djelotvornu snagu u univerzumu i odbacuje sva prividenja, iluzije i lažne uzroke pomoci, zaštite i utocišta. Uzda se samo u Allaha dž.š u stvaranju rezultata, ostvarenju sudbine, mudrom odredivanju stvari i smireno prihvata Allahovo odredenje kakvo god ono bilo.»
Dakle, tevekkul prestavlje jedinstvo djelovanja, izgovaranja i osjecaja srca te je neophodno da se o njemu vodi racuna. Musliman, koji vjeruje da je Allah dovoljan kao zaštitnik, i oslanjat ce se samo na Njega.

Odnost izmedju tevekkula i djelovanja

Za potpuno razumijevanje tevekkula neophodno je pojasniti odnos izmedu ovog velikog i važnog svojstva sa djelovanjem covjeka. Zašto je važno baš to pojasniti? Svijest da je Allah dovoljan kao zaštitnik i pomagac nije dovoljna za normalno dešavanje i odvijanje stvari. Covjekov trud je faktor koji ne smije izostati. Zato se oni koji su shvatili velicinu tevekkula ne smiju zavarati time da je samo oslanjanje dovoljno. «Zato je i receno da je nepoduzimanje u granicama mogucnosti povreda vjerozakona, a vjerovanje samo u uzroke (bez oslanjanja na Allaha) povreda tevhida.» Definirajuci tevekkul, vec smo rekli do se pod njim podrazumijeva da plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Bilo ko da je govorio o tevekkulu, govorio je o radu i nadi, tako da tvrdnje onih koji se nepravilno oslanjaju na Allaha, pravdajuci svoj nerad time, nemaju mjesta, te im ne preostaje ništa drugo nego da se pokaju i prihvate svoje djelovanje kao cinilac koji uz tevekkul daje rezultate. Jer, oslanjanje na planiranje i pripremu potrebnih sredstava je vid širka i nevjerstva, a neplaniranje i nepripremanje svojevrsni grijeh kojeg se mora odreci i moliti Allaha za oprost.

Tevekkul se u suštini ogleda u iskrenosti srca prikom oslanjanja na Allaha Uzvišenog u sticanju korisnog i dobrog i odricanju od svega nekorisnog i štetnog, kao dunjalučkih tako i ahiretskih stvari. Prepuštanje svih stvari Allahu i ostvarivanje istinskog ubjeđenja, vjerujući da ne daje, ne sprečava, ne šteti, niti koristi iko osim Njega.

Rob mora da ima željeni cilj i sredstvo stizanja do tog cilja. A najplemenitiji od svih ciljeva, cilj od kojega nema većeg, jeste obožavanje svoga Gospodara, upoznavanje Njega, i oslanjanje na Njega, a najmoćnije sredstvo, mimo kojega nema drugog sredstva, jeste tevekkul (oslanjanje) na Allaha, traženje pomoći samo od Njega i prepuštanje Njemu: "Gospodaru naš u Tebe se uzdamo, i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti." 60:4

Oslanjanje na Allaha je svojstvo pravovjernih i to je plod vjerovanja. Uzvišeni kaže: "...i na Allaha neka se oslanjaju pravovjerni."14:11 , "...I na Allaha se oslonite ako ste pravovjerni." 5:3; i kaže: "A ko se osloni na Allaha On mu je dovoljan."65:3

Mjesto tevekkula je u srcu i vanjska djela ne niječu tevekkul nakon što rob čvrsto povjeruje da se sve događa sa Božijom moći i određenjem i da je Allah, dželle šanuhu, Stvaralac svega. Prenosi Enes bin Malik: "Došao je jedan čovjek na devi, pa reče: »O Allahov Poslaniče, puštam svoju devu i slanjam se, uzdam se u Allaha!« Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: »Sveži je, pa se onda osloni.«" (Tirmizi)

Onaj koji nastoji hoditi Allahovim putem, mora da posjeduje ovu osobinu, a pogotovo kada je u pitanju sticanje opskrbe, što je obuzelo ljudska srca, a nekima i smorilo tjelo, nanjelo brige, noćne besanice i dnevne patnje.
Neki su pristali da zbog toga budu poniženi, pognu svoje glave, pogaze svoju čast zbog komada hljeba, misleći da je opskrba kod čovjeka koji mu je može pružiti ili uskratiti, tako da njegov život i život njegove djece ovisi o tom čovjeku. Neki su možda otišli i dalje od toga pa su sebi dozvolili da jedu nedozvoljeno, uzimaju mito,uzimaju kamatu, stiču imetak na nedozvoljen način bojeći se za opskrbu. 

Primjeri tevekkula-oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Kao najsvjetliji primjer svakom muslimanu navest cemo Allahova Poslanika s.a.v.s. koji je u bitke išao sa oružjem u rukama, sa oklopom, zauzimao najpovoljnije položaje za što bolji ishod bitke, a noci je provodio u dovi Uzvišenom Allahu da mu bude pomagac i zaštitnik, a i svima koje je on predvodio. Jedan od najjasnijih primjera ispravnog tevekkula je Hidžra Allahovog Poslanika s.a.v.s. u društvu sa Ebu Bekrom. Iz poznatog putovanja izvlacimo nekoliko jasnih i nedvosmislenih poruka:

- Poslanik s.a.v.s. nije krenuo na put sam, bez saputnika koji ce mu pomoci ako to zatreba, bez umanjivanja Allahove nadmoci nad svime.
- Za put je sebi pripremio dovoljne kolicine hrane.
- Kod izlaska iz svoje kuce u postelji ostavlja Aliju r.a. koji je imao zadatak da tim ostajanjem zavara i zadrži neprijatelja koji ga je namjeravao ubiti.
- Za put se snabdio zdravom i snažnom jahalicom koja je mogla podnijeti veliki napor dalekog puta po vrelini sunca i pijeska, bez dovoljno hrane i vode.
- Za putovanje uzima vještog i snalažljivog vodica koji je dobro poznavao sve staze i puteljke kojima je bilo moguce kretati se i umaci gonicima.


- Sklanja se u pecinu kako bi zabacio trag gonicima, ne cekajuci da mu budu za petama.
- Tek nakon toliko priprema i uradenih stvari i uloženog truda izražava svoje oslanjanje na Allaha kada Ebu Bekru, koji je imao izuzetno jak iman i cvrsto uvjerenje i koji se uplašio gonica koji su došli pred pecinu u kojoj su se nalazili on i njegov prijatelj, govoreci, da je sa njima dvojicom Allah. «Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice - kad su njih dvojica bili u pecini, kad rece drugu svome:“Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama.” Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojacao ga vojskama koje niste vidjeli. I ucinio je rijec onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Rijec Allahova - ona je gornja. A Allah je Mocni, Mudri.

Drugi primjer je vezan za Allahovog poslanika Musa a.s. On svome narodu nareduje da ude u Svetu zemlju, ali se oni pobojavaju snage naroda koji je unutra. «Rekoše: “O Musa! Uistinu u njoj je narod jakih (ljudi), i uistinu, mi necemo uci u nju dok ne izadu iz nje. Pa ako izadu iz nje, tad cemo uistinu mi biti ti koji ce uci.” Dvojica ljudi od onih koji su se bojali - obdario je Allah njih dvojicu, rekoše: “Udite im na kapiju! Pa kad udete na nju, tad cete uistinu vi biti pobjednici; i u Allaha se zato pouzdajte, ako ste vjernici.” Dakle, kao uslov ispravnosti vjerovanja ovog naroda naveden je tevekkul, a kao nagrada za tevekkul i trud je pobjeda.


Jedan od najsvjetlijih primjera u historiji ljudskog roda vezanih za tevekkul je primjer Ibrahima a.s. koji je u mnogo situacija pokazao kako treba postupati u situaciji u kojoj prestaje moc ljudskog djelovanja. Jedan primjer njegovog tevekkula je primjer za sve ljude i sva vremena do Sudnjeg dana, a vezan je za njegovo bacanje u vatru od strane nevjernika koji su se usprotivili njegovom pozivu da odbace vjerovanje u kipove i prihvate vjeru u jednog Boga. “(Ibrahim) rece: “Pa zar obožavate mimo Allaha ono šta vam nimalo ne koristi, niti vam šteti? Teško vama i onom što obožavate mimo Allaha! Pa zar ne shvatate?”

Rekoše: “Spalite ga i pomozite bogovima svojim, ako ste radini.” Rekosmo: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” O ovom dogadaju koji se desio, govori se u djelu Kazivanja o vjerovjesnicima od Ibn Kesira i navodi se da kada je napravljen katapult sa kojeg je Ibrahim trebao biti bacen u vatru i biti spaljen, te mu bile svezane ruke i noge, kada je izgubio svu moc djelovanja, obraca se Allahu, na Njega se oslanja i u Njega uzda govoreci: Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik. Dok je Ibrahim letio u vatru, došao mu je Džibril i upitao ga: “Ibrahime, imaš li neku potrebu?”, a on mu odgovara: “Od tebe ne!” Time je Ibrahim pokazao snagu svoga imana i oslanjanja samo na Allaha, pa mu je Allah i pomogao i rekao: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” Kao rezultat njegovog tevekkula bila je spašavanje, o tome se od Minhala b. Amra prenosi da je rekao: “Cuo sam da je Ibrahim a.s. cetrdeset i pet dana bio u vatri, i da je rekao: -Nisam doživio ljepše dane i noci od onih u vatri. Da mi je da citav život bude onakav!”
Brojni su primjeri i iz života ashaba i tabiina i svih prijašnjih generacija, a o tome bismo mogli navoditi mnogo primjera. Svi oni su se cvrsto uzdali u Allaha dž.š. i bili cvrsto uvjereni da je Allah jedini koji im može pomoci. I mi sami smo se mnogo puta našli u situaciji da se uvjerimo da je naše uzdanje u nešto mimo Allaha uzaludno i beskorisno jer Allah ima vlast i moc nad svime.

Kao rezultat tevekkula je ljubav Allaha dž.š. koji nam to garantuje u svojoj Knjizi govoreci: „A kad se odluciš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah, zaista, voli one koji se uzdaju u Njega.“ Ima li išta vrijednije i važnije od toga da steknemo ljubav Allaha dž.š., a to cemo upravo postici ispravnim tevekkulom u kojem necemo sumnjati u pomoc i zaštitu Uzvišenog.
Kao rezultat tevekkula je i zaštita Uzvišenog Allaha, a ima li iko da nas bolje može zaštiti od Onoga ko je sve stvorio i ko svime upravlja? Ako svemu tome dodamo i pomoc, koja onima koji se u Allaha, dž.š., uzdaju neizostavno dolazi, uvidamo koliku važnost ali i rezultat ima ova plemenita i casna osobina koja je jedan od glavnih uslova ispravnosti vjerovanja svakog muslimana, osobina koju Allah dž.š. voli i one koji se njome okite. Za njom vjernici treba da žude.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio je tevekkul i objasnio njegovu važnost u životu, i vrijednost u usađivanju mira i smirenosti u duše ljudi, rekavši: "Da se vi oslanjate istinski na Allaha, dželle šanuhu, On bi vas hranio kao što ptice hrani (spavaju gladne, a lete site)"(Tirmizi), odnosno, ujutro odlaze gladne, a naveče se vraćaju site. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je islamskom ummetu preporučio tevekkul u svakoj situaciji, a posebno kad čovjek izlazi iz svoje kuće: "Ko, kad izađe iz svoje kuće, kaže: »U ime Allaha, u Allaha se uzdam, nema snage ni moći osim u Allaha«, tom čovjeku bude rečeno: »Upućen si, sačuvan si, zaštićen si«, i šejtan odustane od njega, pa jedan šejtan drugom šejtanu kaže: »Šta imaš s tim čovjekom, okani ga se on je upućen, sačuvan i zaštićen.«" (Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)

Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, veli: `` Čuo sam kako je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: `` Kada bi ste se svi oslonili na Allaha onako kako treba da se oslonite, On bi za vas uistinu osigurao opskrbu kao što to čini za ptice, koje se ujutro probude gladne, a vraćaju se site u sumrak. (Sahih Tirmizi)
Ebu Hatim er-Razi rekao je da ovaj hadis uspostavlja temeljno načelo da je oslanjanje na Allaha jedino od najvažnijh sredstava da bi se postigla opskrba.
Mnogi uzvišeni ajeti pozivaju na tevekkul, njegovo uljepšavanje i upotpunjavanje. Kaže Uzvišeni:
"I na Allaha se oslonite ako ste vjernici."(Prevod značenja, El-Ma`ide, 23) 
Dovoljan je On Pomagač i divan li je On Zaštitnik. Tako o Allahovi robovi budite robovi samo Allaha subhanehu ve te ala samo od Njega pomoć tražite i samo na Njega se oslonite, jer znajte da Allah nikada neće svoga roba ostaviti na cjedilu.

Takođe Kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja, sure  Et-Talak, treceg ajeta: "A onaj ko se na Allaha osloni, On će mu biti dovoljan."
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je svojim ashabima naređivao oslanjanje na Allaha riječima: "Ko kaže (kada izađe iz kuće): Bismillah tevekkeltu alallah vela havle vela kuvvete illa billah.
U ime Allaha na Njega se oslanjam, nema snage ni moći osim kod Allaha. Reći će mu se:` Dovoljno ti je, sačuvan si, a šejtan se od njega okrene
." (Bilježi Tirmizi )
Imam Buharija navodi kazivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Sedamdeset hiljada ljudi iz moga ummeta ući će u Džennet bez polaganja računa ili kažnjavanja. To su od onih koji od drugih ne traže da ih liječe zabranjenim rukjama, ne poriču budućnost putem priča ili drugih znakova, ne liječe svoja tjela paljenjem, i koji se u potpunosti oslanjaju na svoga Gospodara." (Buhari)

Znakovi tevekkula 

Oslanjanje na Allaha, tevekkul, ima velike koristi i znakove od kojih su skrušenost, smirenost, snaga, ponos, zadovoljstvo i nada.
Koje stvari potpomažu tevekkul? Postoje mnogo stvari koje pomažu u tome, a neke od njih su: spoznavanje Allaha na osnovu Njegovih lijepih imena i uzvišenih svojstava- sifata, povjerenje u Allaha Uzvišenoga, spoznaja čovjekove nemoći i slabosti, spoznaja vrijednosti tevekkula i njegove vrijednosti.


Prepreke tevekkula

Spriječiti tevekkul može džehl-nepoznavanje Allaha i Njegove veličine, umišljenost, oslanjanje na ljude i ljubav prema dunjaluku te zadivljenost njime.

''Hasbunallahu ve ni'mel vekil''
Ove riječi izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bio bačen u vatru pa ju je Allah učinio hladnom i spasonosnom za njega. Izgovorio ih je i Muhammed, a.s., u situaciji koju i Kur'an opisuje: ''...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.'' (Ali Imran, 173-174). Jedan mudrac je rekao: ''Čudim se četverici koji budi iskušani a ostanu nemarni spram četvero: čudim se onome ko se boji nekog naroda ili skupine a ne govori 'Hasbijellahu ve ni'mel vekil', a Allah poručuje: '...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar'; čudim se onome koji se zadivi nečemu a ne rekne: 'Mašallah, la kuvvete illa billah' (Biva onako kako Allah hoće, nema moći osim u Allaha), a Allah veli: 'A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ (El-Kehf, 39); čudim se onome kome se podmeću spletke a on ne rekne: 'Ve ufevvidu emri ilallah, innallahe basirun bil-ibad' (Ja ovu stvar prepuštam Allahu, On uistinu vidi robove Svoje), a Allah kaže: 'I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi' (Mu'min, 45); i čudim se onome koga zadesi briga ili nevolja pa ne kaže: 'La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin' (Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam uistinu prema sebi nepravedan bio), a te riječi kazao je Junus, a.s., pa Allah nakon njih veli: '...i Mi mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike' (El-Enbija, 88).'' (Adžaibul-Kur'an)

http://www.youtube.com/watch?v=yZPNdT0nLZA

Primjer ISTINSKOG tevekkula

05.07.2011.

Sestro muslimanko NE slijedi sejtanove stope!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sestro muslimanko NE slijedi sejtanove stope!

“I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite pa da vas odvoje od puta njegova." (Prijevod znacenja - El-En’am, 153.)

Kao što i biva, svjetlo istine uvijek naidje na ogorčene protivnike, okovane tminama neznanja, pokvarenosti i zlobe. Svim mogućim snagama i sredstvima oni nastoje da omalovažavaju, napadaju potvaraju sljedbenike te istine. I ćim neki propis jedine ispravne vjere Islama nadje odjeka u srcima ljudi, neprijetelji Islama odmah upere svoje oružje nastojeći ga potisnuti u zaborav i daleko od stvarnosti.Svjesni cinjenice da zena mu‘minka (vjernica), cedna i ponosna, daleko od pokvarenosti društva, predstavlja stub koji će da učvrsti muslimanski ummet, oni svoje napade uglavnom usmjeravaju na tu stranu. "Žalosni" zbog mišljenja da je žena u Islamu obespravljena, zarobljena u okove, oni nude svoja "rješenja i izlaze" iz te obespravljenosti. Oni ženi muslimanki nameću ideju emancipacije žene, oslobadjanje od svih okova i upuštanje u "slobodan" način živIjenja. lskreno rečeno, to je daleko od onoga što oni propagiraju, jedini cilj im je ženu muslimanku isčupati iz zagrljaja Islama, za ostalo ih nije briga. Jedna od stvari koja je najviše izlozena njihovim napadima i koju oni karakterišu kao simbol nazadka, jeste hidžab - odječa žene muslimanke.

Neprijatelji žene muslimanke nastojali su da je u potpunosti odvrate od njenog hidžaba. No, nemogavši to oni poćeše da smišljaju šta da urade da hidžab prestane biti ono što jeste i da žena muslimanka sama ostavi svoju zaštitu.Njihove prljave zamisli uvijek nadju pravce kuda se šire pa tako i sljedeća zamisao. A to je: Učiniti da hidžab postane modni trend, na "FIN" način pod maskom "MODE" izmijeniti u potpunosti štit mu’minke.

Modni kreatori baciće se na posao. Posebne novine ispunjenje manekenkama prelijepo obučenim u islamskoj nošnji ,butici posebno opremljeni gardarobom za pokrivene žene. Pitate se šta je u tome loše? Na prvi pogled ništa, čak je dobro je da se neko brine i za takvu vrstu odječe. No, ne budimo naivni! Samo dio i to mali dio te njihove odječe može se svrstati pod pojmom hidžaba, ostalo je daleko od toga.

Funkcija hidzaba i zasto hidzab?

Hidžab ženi daje sigurnost, štiti je od zlih pogleda i pohote žednih vukova, on joj daje ljepotu i sjaj, u njemu je poput bisera u školjci ćija je ljepota nedostupna drugima sem onome ko je posjeduje. Osnovna fukcija hidžaba je zaštita žene u svakom pogledu, i kao takav on mora da ispunjava i odredjene uslove koji doprinose toj zaštiti. Ukoliko dodje do odstupanja od osnovnih šarta (normi) hidžaba, dolazi do gubljenja njegove funkcije te on može da postane dokaz protiv svoje vlasnice, a ne za nju. I ako su šarti hidžaba dobro poznata stvar, ja ću ih navesti podsjecanja radi-Hidžab žene treba da prekrije čitavo tijelo (jedan dio učenjaka smatra da treba prekriti sve osim šaka i lica).

Ne smije da bude tanak i providan, jer se navodi u djelu hadisa o dvije vrste stanovnika Džehennema: "I žene, obučene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju, i okrenute od pokornosti Allahu, glave im kao krive grbe deva. One neće ući u Džennet niti će osjetiti njegova mirisa, a zasigurno se njegov miris osječa na ogromnoj daljini." (Muslim)

Aiši r.a. ušla je, jedne prilike Hafsa, kćerka Abdurrahmana, na cijoj je glavi bio tanak pokrivač. Aiša r.a. je uzela njen pokrivač poderala ga i rekla: ‘Zar ne znaš šta je Allah objavio u suri En-Nur?!’ Zatim joj je dala drugi deblji - neprovidni pokrivač. (lmami Malik i lbn Sad)

Kao što ne smije biti providan, hidžab ne smije biti ni tijesan, pa da ocrtava dijelove njenog tijela i ističe njene tjelesne ukrase. - Isto tako, odječa mu’minke ne smije biti kao muška odjeća, jer je Poslanik s.a.v.s. prokleo muškarce koji oponašaju žene u nošnji i žene koje u nošnji oponašaju muškarce.

- Hidžab žene ne treba da bude nakićen i namirisan pa da time privlači pažnju muškaraca i odvodi sebe i njih u grijeh. Poslanik s.a.v.s. je ženu koja se namiriše i izadje iz kuće okarakterisao kao bludnicu.

- Odječa muslimanke ne smije biti identična odječa koju nose nevjernice, mušrikinje, bludnice, te osobe labavog morala, jer poredjenje sa nečim znaći i pripadnost tome. "Ko se poredi sa jednim narodom, on i pripada njemu.’

A Islam trazi od svojih sljedbenika da budu različiti od drugih u mnogim aspektima života, pa eto i po pitanju odijevanja.

Zamijeniti stit mu'minke hmmm

Ako sve ovo sumiramo i uporedimo sa odječom koja nam se danas "servira" u buticima "za pokrivene", onda ćemo uvidjeti veliku i jasnu razliku.Ta njihova odječa u prvom planu ima za cilj predstaviti ženu u islamskoj nosnji lijepom, privlačnom, milom za gledanje. To što će takva odječa privući i poglede koji su haram, to nikoga nije briga i to što u takvoj odječi dužina, širina te debljina platna nemaju baš neke važnosti i što se na repertoaru može naći odječa identićna muškoj (hlače), mnogima ne smeta.

Naprotiv, sestre koje su stavile hidžab lahko podliježu toj modi ‘islamskog" oblačenja. Tako vidimo sestre koje nose hidžab, ali su umjesto dugih haljina na njima hlače (I to ne široke), košulje kratke, uske providne, mahrame šarene i ukrasne, cipele sa štiklom koje zveckaju prilikom hodanja, i ne baš rijetko mogu se jasno vidjeti ocrtani tjelesni ukrasi žena iako je Uzvišeni Allah u suri En-Nur (u ajetu koji ženi nareduje hidžab) objavio: ". ..l neka vela svoja spuste niz grudi svoje." Onda, na osnovu ćije se objave krajevi mahrama podižu i uklanjaju sa grudi?!

Zna se da su prve generacije mu’ minki slijedile ajet iz sure El-Ahzab: "0, vjerovjesniče,reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjenika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemiravane biti. A Allah prašta i samilostan je", nosile "džilbabe", kada bi izlazile iz kuće, a to je vrsta haljine koja prekriva kompletno tijelo žene.

Prenose Buhari i Muslim od Ummi Atijje koja kaže da je Poslanik s.a.v.s. naredjivao ženama za Bajram da izlaze na musalu, pa mu je ona rekla da jedna od njih nema "džilbab", na što je on odgovorio da ona koja nema neka uzme od svoje sestre. Komentarišući ovaj hadis šejh Enver el-Kašmiri kaže: ‘Iz ovog hadisa saznajemo da je džilbab tražen pri izlasku iz kuće, pa ona žena koja ga nije imala, nije mogla ni izlaziti. On je pokrivao sve, od glave do pete. Takodjer prenosi da su one najviše koristile crnu odječu, jer je takva odječa najmanje upadljiva. Medjutim, nije obavezno da bude crne boje, i samo se ne smiju koristiti boje koje su upadljive, šarene i sjajne. Još jedna stvar lahko uočljiva kod puno žena koje nose hidžab jeste šminkanje i namirisavanje. Šminkom dolazi ljepota ženinog lica do izražaja, te tako može lakše pnivući poglede muškaraca. A znamo da žena mu'minka treba - i smije da bude lijepa našminkana, namirisana samo za svoga muža i u svojoj kući . Pa sta onda reći na sve ovo ?!

Na putu sestro do Dzenneta!

Draga sestro! Kao što se navodi u ajetu na početku teksta, postoji samo jedan pravi put, put koji vodi sreći na dunjaluku i na ahiretu. Na ostalim su putevima šejtani, a šejtan svoj posao postepeno odradjuje. "I ne slijedite stope šejtanove", naredjenje je Uzvišenog Stvoritelja. Nemoj lahko pasti na podvale šejtana u vidu ljudi koji ti nameću svoj stil u tvojoj nošnji. Danas ti još nude koliko - toliko odječu koja slići pravom hidžabu , sutra će već uvesti kao moderno da otkriješ dio vrata, kose, prsa, ruku... Da svoju suknju jos malo skratiš, a svoju košulju jos malo suziš...

Na kraju, možda, i sama svojom rukom skineš u potpunosti svoju zaštitu i tako se baciš u propast. A zar postoji gora propast od poniženja na dunjaluku i džehennemske vatre na ahiretu?! Čuvaj svoj hidžab, pazi na njega! On je tvoja čast, tvoj štit i tvoj pomagač na putu do Dženneta.A sretan završetak pripada samo bogobojaznima!

Budi jaka sestro i nemoj da te sejtan prokleti pokoleba a on nikad ne spava,budi jaka i smogni snage kao prvo i ako svakodnevno nailazis na iskusenja razna i ako ti sejtan podmece noggu sa svih strana i ako si u drustvu mode,ojacaj vezu sa Svojim Gospodarom i priblizi mu se da bi samo On bio zadovoljan imanski,ucenjem Kur'ana,namazima i zikrom-velicanjem Allaha,dobrocinstvom, cuvaaj svoju cast i cednost od raznih vukova koji cekaju sa svih strana,cini dobra djela jer melek smrti je blizu i u svakom casu moze doci a STA CES RECI GOSPODARU? Morala si tako da zivis ili radis ili se nosis hmm! Toga nema jer serijatom je zena muslimaka dobila svoje mijesto i cast i nemoj za modom i ako si u Evropi,Americi itd ti imas najboju modu koju je za tebe Uzviseni odredio i njegov Poslanik saws i znaj da mi greske i pravimo ali Allah ne i niti bilo cemu pa sve sto ti je dozvolio uradi i slijedi,jedi i pij,nosaj....a sto ti je zabranio mani se toga,ostavi i preziri jer ce to tvoje zlo biti sutra vjeruj. Mani se utegnuti suknji ko u kafirki,utegnuti triko majci,podkracivanje suknji i nenosenje hidzaba,nikaba neko malo krpe stavis subhnallah i to umotas dabi i tvoje lijepe grudi dosel svakom oku a gdje je ajet '' i spusti te svoju odijecu niza se !''  Kao da nije za tebe estagfurullah napisan ili mislis napisan samo ashabinkama bio tad prije 1400 god a sad je 2011 hmm pa mora se za modom ! Ma wallahi NE MORA I NE SMIJE !!!! Malo razmisli i pokaj se i uzmi Kur'an u ruke pa citaj i on je najbolji odgajatelj svega pa ces vidjeti kad se vrati tvoj iman ,pa stid pa cu te pitati hoces li se ikad vise utegnuti kada vidis tezinu kaburski iskusenja ili sudnjeg dana a da o Dzehennemu i ne pricam...POSLUSAJ I BUDI POKORNA ALLAHAOVA ROBINJA!!!

Gospodaru nas, nasu bol zamjeni utjehom, tugu radoscu, a strah sigurnoscu. Gospodaru nas, neka jekin zgasne pozudu srca, neka rijeka imana utrne zar duse. Boze, umornim ocima podari siguran san, nemirnim dusama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Boze, neka Tvoj nur prosvjetli izgubljene oci, neka zalutali nadju Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.-amin

Gospodaru nas, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna sejtanska saputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrsi sve spletke sejtanske. Boze, sacuvaj nas od tuge i brige, a iz nasih dusa odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoc trazimo. Ti si nas Gospodar i Zastitnik, pa divnog li Gospodara i Pomagaca.-amin

http://www.youtube.com/watch?v=OIkaPuupSq0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=T43agOltyyQ&feature=related

Muslimanka u fitni i iskusenja

http://www.youtube.com/watch?v=DpDnZvZMyHI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=2x2OJ3pp6Ls&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=G42RDPqc_b0&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=_udOwh185D4&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=IgbPumpdHz4&NR=1

04.07.2011.

Nada u Allahovu milost i oprost

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Nada u Allahovu milost i oprost


Nada u Allahovu milost (redža’) je da se raduješ u Allahovoj darežljivosti i dobrosti, te da budeš zadovoljan Njegovom plemenitošću. Postoje tri vrste nade u Allahovu milost:

1.Nada čovjeka koji je radio dobra djela na osnovu Allahove upute i on se nada Allahovoj milosti.
2.Nada čovjeka koji je griješio, a zatim ostavio te grijehe, očekujući Allahov oprost, rahmet i dobročinstvo.
3.Nada čovjeka koji je prešao granice u griješenju, nemaru i nehaju. On očekuju Allahovu milost, a ne čini dobra djela.


Rekao je Uzvišeni Allah: “Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu nikoga ravnim.” (Prevod značenja, El- Kehf, 110)
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, da je rekao :Rekao je Allah s.v.t, u hadisi kudsiji: ” Ja sam kod svoga roba kada me se sjeti..(Buharija)
Redža´ ima jednu od najveći, najuzvišenijih i najčasnijih deredža. Put do Allaha se zasniva na nadi, ljubavi i strahu od Allaha. Da nema nade u Allahovu milost, srčani ibadeti i ibadeti ostalih organa bi otkazali. šta više, da nema nade ne bi bili ni pokorni.
Svakom muslimanu treba nada u Allahovu milost. Musliman je između grijeha za koje se nada oprostu, mahane za koju se nada da će je ispraviti, dobrog djela za koje se nada da će biti primljeno, hodanje Pravim putem za kojeg se nada da će ustrajati, blizine Allahu koju se nada da se postići.


Zašto nam je potrebna nada u Allahovu milost?

Nada u Allahovu milost nam je potrebna radi tri stvari:

1. Nada u Allahovu milost potiskuje veliki strah.
2. Nada u Allaha čovjeku uljepšava put Allahu i potiče ga na isti.
3. U nadi je iščekivanje Allahove dobrote, a to iziskuje stalno spominjanje Allaha, Njegovih imena i svojstava.


Imamo takođe i primjere halefa kako su svoju nadu u Allaha ispoljavali.
Mekhul Es-Sami, jedan od velikih tabi´ina, je tugovao, pa su mu došli u posjetu na samrtnoj postelji, a on se smijao. Zapitali su ga o tome, a on im je odgovorio: “ Kako se ne bih radovao kad je došlo vrijeme da se oprostim s onim čega sam se ustručavao i plašio, i susretom s Onim kome se nadam i za kim čeznem?!
Abdullah ibn El-Mubarek ,(preselio je 181,g po hidžri) je otvorio oko pred smrt , te se nasmijao i rekao:

“Za ovako nešto neka se trude oni koji rade. “(Prevod značenja, Es Saffat, 61)

Allah, subhanehu ve te'ala, je najmilostiviji i Njegova milost se ne može porediti s bilo čijom milošću. On, dželle še'nuhu, je Milostiv kada je stvorio kosmos, kada nas je stvorio u najljepšem obliku, kada je u nas duše udahnuo, kada nas je obdario razumom, kada nas je opskrbio bez našeg truda i zasluge, kada nas je počastio porodom - kojim produžavamo svoju vrstu, kada nam je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je objavio Knjigu, kada nam se smiluje na Danu poravnanja i Svojom milošću uvede nas u džennete u kojima ima onoga što oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti je čovjeku kad na um palo.
Allah, subhanehu ve te'ala, je Najmilostiviji i Njegova milost je obuhvatila svako stvorenje, a meleki koji mole Allaha, dželle še'nuhu, za vjernike hvale Ga ovim velikim svojstvom, kao što stoji u sedmome ajetu
Sure Gafir:
رَبَّنَا وَسِعْتَ كُـلَّ شَىْء رَّحْمَةً وَعِلْماً فَٱغْفِرْ لِلَّذِينَ تَابُواْ وَٱتَّبَعُواْ سَبِيلَكَ وَقِهِمْ عَذَابَ ٱلْجَحِيمِ
Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!


Blago onima za koje Allaha, subhanehu ve te'ala, mole meleki za oprost njihovih grijeha!
Allahova, subhanehu ve te'ala, milost je ogromna - što potvrđuje predaja koju bilježi imam El-Buhari:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Allah je učinio milost (rahmet) od stotinu dijelova; kod Sebe je zadržao devedeset devet, a na Zemlju je spustio jedan dio. Od tog jednog dijela stvorenja su samilosna jedna prema drugima tako da kobila podigne nogu sa svoga mladunčeta bojeći se da ga ne povrijedi.'"
Slava Allahu, Koji je 99 dijelova Svoje milosti zadržao za Sebe, a ovaj jedan dio je podijelio na stvorenja pa smo od tog djelića milostivi jedni prema drugima.
A kakva je milost Milostivog, svjedoči predaja koju bilježi imam Buharija:
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu:
"Jednom prilikom vidješe ashabi kako jedna žena uplašeno trči i nešto traži, pa kad nađe svoje dijete, zgrabi ga sva sretna i stavi sebi u krilo i poče ga dojiti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Viditeliovuženu, dalibionabacilasvojedijeteuvatru?' Ashabi rekoše: 'Ne bi, tako nam Allaha!' Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allah je milostiviji svojim robovima od ove majke prema svome djetetu.'"
Ljudima su u međusobnoj komunikaciji potrebni: milost, sigurnost, ljubav, blagost, lijep osmijeh, srce koje prašta, ruka koja daje, bez traženja i očekivanja protuusluge i pomoći te utjeha u nevolji. Gubljenje spomenutih osjećaja i načina međusobnog ophođenja čovjeka spušta na nivo životinje, koja ne može rasuđivati i on postaje kao robot, bez duše, nalik tvrdom kamenu i sluga svojim niskim prohtjevima. Čovjek se, braćo i sestre, uzdiže nad drugim stvorenjima svojim srcem i osjećajima, a ne po svojoj fizičkoj konstrukciji.
Milost je od potpunosti ljudskih osobina, kojom ga je počastio njegov Gospodara, ona potiče čovjeka na dobročinstvo a u teškim situacijama ga smiruje. Svojom milošću čovjek osjeća bol drugih ljudi i trudi se da im pomogne a kada vidi čovjeka koji griješi, u ime Allaha mu na najljepši način ukazuje na greške moleći Gospodara da ga uputi njegove upute i spasi od džehennemske vatre.
Milost se ne ogleda samo prema pojedincima koje pozanjemo, već prema širem krugu ljudi - kao što stoji u sljedećoj predaji:

Prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Nećete vjerovati dok ne budete međusobno milostivi!" Rekoše: "Allahov Poslaniče, svi smo mi milostivi." Reče: "Nije milost nekog od vas prema prijatelju, već milost prema svim ljudima!" (Et-Taberani)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava jednog ashaba, a samim time i sve nas, kako ćemo omekšati svoja srca:
Prenosi Ebu Ed-Derda', radijallahu anhu, da je došao neki čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na grubost svoga srca, pa mu je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) rekao: "Želiš li da ti omekša srce? Budi milostiv prema jetimu (siročetu), pomiluj ga po glavi i nahrani ga od svoje hrane, smekšat će ti srce!" (Es-Sujuti)
Braćo i sestre, svako od nas ima priliku da omekša svoje srce - na način spomenut u hadisu - u zemljama jetima, za koje ćemo biti pitanu na Sudnjem danu!
Po islamskom učenju posebna milost ukazuje se prema djeci i starijim osobama - što potvrđuje sljedeća predaj koju bilježi ima Tirmizija:

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Nije od nas onaj ko nije milostiv prema mlađima i ko ne poštuje starije!"
Prenosi Usame ibn Zejd, radijallahu anhu, da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao sebi u krilo zajedno s Hasanom, svojim unukom, pa bi ih zagrlio govoreći:"اللَّهُمَّ ارْحَمْهُمَا، فَإِنيِّ أَرْحَمُهُمَا""Allahu, smiluj se njima dvojici i ja sam milostiv prema njima!" (Buharija) (البخاري)

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu El-Akrea ibn Habisa poljubio unuke Hasana i Huseina, pa je rekao El-Akre': "Imam deset sinova i nikada nijednog nisam poljubio!" Pogleda ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče: "مَنْ لَا يَرْحَمُ لَا يُرْحَمُ" "Konijemilostiv, nipremanjemunemamilosti!" U drugoj predaji stoji: "أَوَ أَمْلِكُ أَنْ نَزَعَ اللهُ الرَّحْمَةَ مِنْ قَلْبِكَ" "Ja sam nemoćan ako je Allah iz tvoga srca iščupao milost!" (Buharija)
Kolika je Allahova, subhanehu ve te'ala, milost govore hadisi u kojima se spominje žena vjernica, koja će biti kažnjena Džehennemom zbog mačke koju je zatvorila i ostavila bez hrane dok nije uginula; spominje se i bludnica, koja je napojila žednog psa pa će joj biti otvorena vrata Dženneta. Ali, braćo i sestre, nemojmo pomisliti kako svjesno možemo činiti velike grijehe, pa ih s lahkoćom brisati na ovaj ili slične načine - a Allahova milost je nepresušna!
Braćo i sestre, šta onda kazati za one koji privode, isljeđuju, potvaraju, lažno sude, osuđuju, muče i ubijaju ljude? Kako će na budućem svijetu, nakon Obećanog dana, kada više neće biti neraščišćenih računa, biti žestoko kažnjavanje onih koji su na Zemlji činili nasilje i nered?!
Braćo i sestre, budimo od onih koji su milostivi, kako bi zaslužili milost Svemilosnog!

Gospodaru, učvrsti nas na Putu islama, učini nas od onih koji su milostivi, oprosti našim roditeljima i našim dobrim prethodnicima, uputi i učvrsti naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!-AMIN

Iskren mu’min nikada ama baš nikada ne smije gubiti nadu u Allahovu milost ma koliko jedna situacija, stanje, period izgledao poguban, nemoguć, strahovit.

"Allah se vise obraduje pokajanju Njegovog roba, nego sto bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova“


"Zaista Allah dz.s. drzi Svoju ruku ispruzenu tokom cijele noci, primajuci pokajanje onih koji su grijesili danju, a danju pruza ruku, primajuci pokajanja onih koji su grijesili nocu, sve dok sunce ne izadje sa zapada (kao jedan od predznaka Sudnjeg dana).“


"Ko se pokaje prije nego sto sunce izadje sa zapada, Allah ce primiti njegovo pokajanje.“


"Zaista Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu dusa ne dodje do grla (tj. sve dok covjeku ne dodje smrt)."


"Svi ste vi grijesnici a najbolji grijesnici jesu oni koji se kaju“


"Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, da ne grijesite, pobojao bi se za vas neceg sto je gore i teze od grijesenja. To je samoljublje i egoizam.“


-Hadis kudsi kaze: “O robovi Moji, vi grijesite i nocu i danju,a Ja grijehe prastam i na njih se ne obazirem. Zato Me za oprost molite i Ja cu vam ga podariti.“


-Allah Uzviseni kaze: „O sine Ademovc, kad god Me pozoves i ponadas Mi se, Ja cu ti sve oprostiti i na to se necu osvrtati. O sine Ademov, da tvoji grijesi budu toliki da dosegnu oblake na nebesima, a da Mi poslije toga dodjes trazeci oprosta, oprostio bih ti, i na to se ne bih osvrtao. O sine Ademov, da Mi dodjes s grijesima koji bi Zemlju ispunili, ali da Mi druga ne pripises, Ja bih te docekao sa Zemljom punom oprosta.“

-Uzviseni Allah kaze u Kur'anu: "Ja cu sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini, i koji zatim na Pravom putu istraje." (Ta-Ha, 82)

"I nastojte da zasluzite oprost Gospodara svoga i Dzennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdzbu savladjuju i ljudima prastaju - a Allah voli one koji dobra djela cine: i za one koji se, kad grijeh pocine ili kad se prema sebi ogrijese, Allaha sjete i oprost za grijehe zamole - a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah ? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih ceka nagrada - oprost od Gospodara njihova i dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!" (Al- Imran, 133 - 137)
03.07.2011.

Sta je to ljudski grijeh ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta je to ljudski grijeh ?

Grijesi unižavaju i potcjenju čovjeka

Grijesi ponizavaju dusu, guse je i potcjenjuju se dok ne postane beznacajna. Sa druge strane, pokornost razvija dusu, usavrsava je i uvecava. Uzviseni Allah kaze: Uspjece samo onaj koje ocisti, a bice izgubljen onaj koje na stranputicu odvodi!“ (Es-Sems,9-10) Znaci, uspjet ce onaj ko uzdigne, osnazi i usavrsi dusu kroz pokornost Allahu; a propast ce onaj koje ugusi, potisne i ponizi grijesenjem Allahu.

Osnova glagola dessa- ukazuje na skrivanje, pokrivanje. Kaze Allah Azze ve Dzelle u suri (En-Nahl,59)...“ili da je u zemlju zarovi“. Grijesnik utapa svoju dusu u grijeh i prekriva je. Krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena. On je ponizen u vlastitim ocima, u ocima Allaha i u ocima drugih ljudi. Medutim, pokornost i dobrocinstvo jacaju dusu, uzdizu je i usavrsavaju tako da ona postaje vrijedna, velika, cista i znacajna.
Pored toga, ona se prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznoscu i skromnoscu. Time ona stice spomenutu moc, ugled i velicinu. Nista drugu ne moze uniziti kao nepokornost Allahu I nista je ne moze osnaziti kao pokornost Njemu.


Grijesi uzrokuju robovanje sejtanu i prohtjevima
 
Grjesnik je neprekidno u sejtanovom ropstvu I opsadi prohtjeva I nahodenja. On je, dakle, svezan I zarobljen. Niko nije u tezoj situaciji od covjeka kojeg je zarobio najveci mu neprijatelj. Najteza je opsada nahodenja I sputanost prohtjevima. Kako se moze okrenuti Allahu srce koje je zarobljeno, opsjednuto I sputano? Kako moze napraviti makar jedan korak?
Sputano srce zasipaju nesrece sa svih strana, shodno stupnju sputanosti. Srce je poput ptice. Sto se vise uzdize, sigurnija je od nevolja, a kada se spusti, nevolje sun a vidiku. U hadisu se kaze: Sejtan je covjeku vuk.”
Kao sto ovca bez cuvara brzo strada od copora vukova, tako I covjek postaje plijen kada nema zastitu od Allaha. A zastita od Allaha je bogobojaznost (-takvaluk). Ona ga stiti I brani od vukova kao sto ga stiti od dunjajluckih I ahiretksih kazni. Sto je ovca bliza pastiru, sigurnija je od vuka, a sto je dalja, izlozenija je stradanju. Vuk uzima udaljene brave, koji su daleko od pastira. Osnova svega ovog lezi u tome da je srce vise izlozeno nesrecama sto je dalje od Allaha. Sto je blize Allahu, sigurnije je od tih nedaca. Udaljenost od Allaha ima vise oblika. Jedan od njih je gaflet, nemar.Opasnija vrsta udaljenosti je nepokornost i razvrat; bid’at- novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a nifak (licemjere) sirk (mnogostvo) su najopsaniji oblici udaljenosti.


Grijesi su uzrok gubitka ugleda i casti kod Allaha i kod ljudi
 
Ovo je, dakle, jedna od posljedica grijeha. Najdostojniji covjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najblizi Mu je onaj koji mu je najpokorniji. Koliko je covjek odan Allahu, toliki ce imati ugled kod Njega. A kada Mu okrene leda I prekrsi Njegove naredbe, gubi ugled kod Njega, a zatim I kod ljudi.
Kada covjek izgubi ugled kod ljudi, oni ga tada omalavazavaju I izbjegavaju. Njegov zivot postaje pakao; niko ga ne spominje, ne postuje, ne uvazava, ne cijeni. Nista ga ne raduje, jer, nezainteresovanost ljudi, gubitak postovanja I ugleda covjeku donose brigu I tugu, a nikako radost I srecu. Moze li se ovaj bol mjeriti sa slascu grijeha, ako izuzmemo opijenost strascu? Od najvecih blagodati koje Allah daje robovima je: dam du stvorenjima spomen na njega visoko uzdigne I njegovu vrijednost poveca.
Zato je Svoje poslanike I vjerovjesnike obdario osobinama kakve nemaju drugi ljudi:I sjeti se robova Nasih Ibrahima I Ishaka I Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih I dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: d aim je uvijek bio na umu onaj svijet.” (Sad,45-46) Tj.obradili smo ih vrlinom - lijepim spomenom na ovom svijetu, a Ibrahim el-Halil zato molio Allahu: I ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci.” (Es-Su’ara,84) A Uzviseni o njemu I Poslaniku u Kur’anu kaze: “ I darovasmo im svako dobro I ucinismo da budu hvaljeni I po dobru spominjani.” (Merjem, 50) Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzviseni kaze: i spomen na tebe visoko uzdigli” (El-Insirah, 4) Svi koji budu slijedili poslanike imat ce udio u ovom lijepom spomenu, srazmjerno dosljednosti u tom slijedenju. Isto tako, I oni koji se odreknu nasih poslanika izgubit ce ovaj lijepi spomen srazmjerno stepnu njihovog odricanja I poroka.

Grijesi privlace mahane
 
Medu posljedicama grijeha je I to da oni ponistavaju pozitivne kvalitete covjeka montirajuci mu pokudene I negativne attribute. Oni covjeku oduzimaju epitete vjernika, dobrocinitelja, poboznog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Allahovog), postenog, ispravnog, vjernog, pazljivog, dobrog, dostojnog i dr., a daju mu epitete grjesnika, nepokornog, odmetnika, zlocinca, destruktivnog, prljavog, omrazenog, bludnika, lopova, ubice, lasca, prevaranta, homoseksualca, varalice, covjeka koji kida rodbinske veze i sl.

Sve su ovi izrazi za –Ruzno li je grijesenje nakon vjerovanja” (Hudzurat, 11) Koji dovode do srdzbe Uzvisenog, ulaska u Vatru i do poniznog zivota. Imena iman dovode do zadovoljstva Milostivog I ulaska u Dzennet. Zbog njih se covjek uzdize iznad ostalih tipova ljudi. Kada bi samo ovo bila kazna za grijehe, pametnom covjeku nebi trebalo vise razloga da ich se okane. A kad bi se nagrada za pokornost ogledala sao u ovim epitetima i njihovim znacenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio pokornosti.
Medutim, ono sto Allah da je nista ne moze sprijeciti, niti ono sto On sprijeci neka druga sila moze dati. Onoga koga je On udaljio nista ne moze privuci, kao sto noga koga On priblizi nista ne moze udaljiti. A koga Allah ponizi, niko ga ne moze postovanim uciniti; Allah ono sto hoce radi” (El-Hadzdz, 18)

Grijesi su uzrok ogranicenja uma...
 
Grijesi narocito uticu na ogranicenje uma. Kada suporedimo da covjeka, vjernika i grjesnika – primjecujemo da je um vjernika potpuniji. Njegove misle su tacnije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strain. Iz tog razloga, Kur’an se obraca razumom obdarenim ljudima I Mene se bojte, o, razumom obdareni!” (El-Bekare),198)
Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono sto zelite postigli” (El-Maide, 100);
A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni” (El-Bekare,269).

Ovakvih primjera je mnogo. Kako razuman covjek razvijenog uma moze biti nepokoran Onome u cijoj se ruci nalazi i u cijoj kuci boravi – znajuci dag a On vidi I postmatra? Taj covjek grijesi svjestan da nije skrive od Njegovog pogleda, I sluzi se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje porocne ciljeve. U svakom momentu on priziva Njegovu srdzbu, proklestvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, napustanje I ponizenje, prepustanje njegovoj dusi I neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim ocima, uskracivanje Njegovog zadovoljstva I ljubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini I gledanju u Allahovo lice zajedno sa Njegovim vjernim prijateljima.

Ovo su samo neke od pocasti koje pokorni zasluzuje I neke od kazni koje ocekuje grjesnike. Kakvu pamet ima onaj ko odabira privremeno uzivane koje nastaje poput sna, pored vjecnih blagodati I velike dobiti? U tome lezi sreca ovog I buduceg svijeta. Da nije uma koji ce ujedno biti razlog njegove odgovornosti, takv covjek bi se ubrajao u ludake; stavise, mozda je njihov polozaj bolji i sudbina svjetlija. To sto jse tice ovog aspekta. Sto se tice uticaja grijeha na narusavanje zivotnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran covjek bi jasno uocavao ogranicenost grjesnika.
Medutim, nesrece su opsta pojava, a ludilo ima razlicite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se slasti, radosti, sreca I ugodan zivot postizu zadovoljavanjem Onoga u cijem su zadovoljstvu sva blagostanja I u cijoj su srdzbi I ljutnji sve boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, sredu dusi, zivot srcu, slast dusi, blagostanje zivota I najljepsa uzivanja. Kada bi se mrvica tog uzivanja mjerila sa dunjalukom I svime sto je na njemu, ona bi prevagnula. Stavise, kada srce dozivi I najmanji dio tog uzivanja, nece pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk I sve tso je na njemu. Pored toga, on uziva u onome sto ga sljeduje od ovog svijeta vise nego sto uzivaju oni koji su se dunjajluku prepustilli.
To uzivanje ne moze pomutiti ono sto kvari uzivanje onih koji su se prepustili – brige, tuge, I problem. On obje stvari shvaca kao blagodati I ocekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga sto je tripi boli. Uzviseni u Kur’anu kaze: Ako vi trpite bol, trpe I oni bol kao i vi, a vi se jos od Allaha nadate onom cemu se oni ne nadaju” (En-Nisa, 104) Drugog Boga osim Allaha! Ima li veceg maloumnika od covjeka ko prodaje dragulj za balegu I mosus za izmet? Ko moze zamijeniti drustvo sa onima kojima je Allah podario milost – poslanicima, odanim robovima, sehidima i poboznima, za drustvo sa onima na koje je Allah ljut, koje je prokleo I priremio in najruznije boraviste – Dzehennem?

Grijesi kidaju komunikaciju izmedju roba i Raba

Medu posljedicama grijeha je prekid veze imezu covjeka I njegovo Gospodara. Kada nestane te komunikacije, covjek gubi svaki kontakt sa dobrom I prelazi u ruke zla. Kakav spas, kakvu nadu I kakav zivot moze ocekivati onaj koje izgubio vezu s dobrom I koje prekinuo svaku vezu sa svojim Zastitnikom, Gospodarem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne moze i kojega mu nista zamijeniti ne moze. On se povezao sa svakim zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zastitnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj prekid I povezivanje.
Jedan od selefa je rekao: Covjek je bacen izmedu Allaha i sejtana. Ako ga Allah ostavi, preuzet ce ga sejtan. A ako ga Allah uzme u zastitiu, sejtan mu ne moze nista.“ Uzviseni u Kur’anu kaze: „ A kad smo rekli melecima: „Poklonite se Ademu“ svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od dzinnova i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar cete njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je sejtan losa zamjena nevjernicima!“ (El-Kehf,50) Uzviseni kaze Svojim robovima: Ja sam udostojio vaseg oca. Podgiao sam njegovu vrijednost i odlikova ga nad ostalim stvorenjima.
Naredio sam melecima da mu ucine sedzdu (da mu se poklone) u znak postovanja. Oni su poslusali, ali se Moj i njegov neprijatelj uzjogunio. Prekrsio je Moju naredbu i otkazao Mi poslusnost. Kako vam on moze zeljeti dobro, pa da njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelje prihvatite. Kako mozete njega slusati, a Meni grijesiti; sa njim se udruzivati, a Mene srditi, kad vam je on najveci neprijatelj. Prijateljute sa Mojim neprijateljem, a Ja sam vam naredio da mu budete neprijatelji. Ko bude prijatelj sa neprijateljem Vladara taj kod njega ima isti tretman kao i ti neprijatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postici samo iskazivanjem neprijateljstva protiv njegovih neprijatelja i ulaskom u saveznistvo sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarevim neprijateljima zu tvrdnju da se zeli biti prijatelj sa njim - to je nemoguce. Ovo je slucaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i vas.
Medutim, sta onda reci za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i to u vecoj mjeri nego stoj e vuk neprijatelj ovci? Kako pametan covjek moze biti prijatelj sa neprijateljem svog roda i neprijateljem jedinog Zastitnika i Gospodara? Uzviseni ukazuje na pokudenost ovog prijateljestva ..kad su vam oni neprijatelji?; „ i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga.“ Dakle, sejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je razlog da i mi njemu budemo neprijatelji. Sta znaci ovo prijateljstvo i o kakvoj zamjeni se radi u ovom ajetu? Moguce je da se u ovoj sintagmi krije latentan i divan prijekor. Znaci, Ja sam postao neprijatelj Iblisu zato sto je odbio da se pokloni vasem ocu Ademu sa ostalim melecima. To neprijateljstvo je zbog vaseg praoca, a vi ste na to uzvratili time sto ste postali Iblisovi prijatelji i saveznici.

Grijesi uništavaju berićete vjere i ovosvjetskih poslova

Grijesi unistavaju bericet vijeka, nafaka, znanja, rada, dobrih djela. U svemu, oni unistavaju bericete vjere I dunjaluka, tako da grjesnik nema nikakov bericeta u svome vijeku, vjeri i ovo svjetskim poslovima. A bericeti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Uzviseni kaze: “ A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlja slali..”(El-E’raf, 96) “A da se Pravog Puta drze, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, da bimo ih time na kusnju stavili..” (El-Dzinn, 16-17). Covjeku se uskracuje nafaka zbog grijeha koji je pocinio. U hadisu se kaze: Dzibril mi je u dusu nadahnuo da nijedno bice nece umrijeti dok svoju nafaku ne istrosi.

Zato, bojte se Allaha I lijepom dovom Mu se obracajte. Ono sto je kod Allaha samo se dobrim djelima moze postici.” 1 Mir i radost se nalaze u zadovoljstvo i cvrstom uvjerenju, a briga i tuga se nalaze u sumnji I srdzbi. 2Naveli smo predaju koju imam Ahmed biljezi u Knjizi o zuhdu: Jas am Allah, nema drugog boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem bericet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdzba dostize sedmo nebo. Obilnost nafake I djela se ne ogleda u njihovoj kolicini, niti se vijek mjeri brojem kolicini, niti se vijek mjeri brojem mjeseci i godina - obilje nafake i vijeka se ogleda u bericetu i blagorodnosti u njima. Rekli smo da je covjekov vijek duzina njegova zivota, a ne moze se zivotim nazvati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha I posvetio drugim stvarima. Zivot stoke je bolji od takvog zivota.
Covjek zivi svojim srcem I dusom, a srce zivi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u ljubavi i pokornosti samo Njemu.Ono Mu se kaje, smiruje u zikru I u Njegovoj blizini trazi utociste. Ko izgubi ovaj zivot izgubio je svako dobro. Kada bi na sve nacine nastojao nadoknaditi ovaj gubitak na ovom svijetu citav dunjaluk mu ne bi bio dovoljan. Covjek moze nadoknaditi sve sto izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako to ne moze nadomjestiti.
Kako istinsko siromastvo moze nadomjestiti istinski Bogatog? Kako istinski nemocno moze nadoknaditi istinski Mocnog? Kako istinski mrtvo moze nadoknaditi Zivog i Besmrtnog? Kako stvoreno moze zamijeniti Stvoritelja? Onaj ko ne postoji ne moze se ni po cemu poredi sa Onim kome su bogastvo, zivot, neprikosnoveno postojanje I milost stalne osbine. Kako ono sto ne posjedujuje nijedan trun moze nadomjestiti Onoga ko posjeduje nebesa i Zemlju? Nepokornost Allahu umanjuje bericet nafaci I vijeku, zato seto se on brine za nju I one koji je cine. On vlada tim ljudima, upravlja tom institucijom (nepokornosti), njenim clanovima i ciniocima.
A sve sto je vezano za sejtana nema nikakvog bericeta. Iz tog je propisano izgovaranje Allahovog imena prije jela, pica, oblacenja, putovanja, spolnog opcenja itd., zbog toga sto Njegovo ime privlaci blagodati. Njegovo ime, takoder, tjera sejtana, cime se otvara prostor za bericet i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar kjoa nije ucinjena radi Allaha izgubila je svaki bericet. Jedino Allah daje bericet, i sve potice od Njega. Sve sto se Njemu pripisuje blagoslovljeno je (mubarek) – Njegova Sveta Kuca (Ka’ba), podrucje Sama3 – koje je u sest kur’anskih ajeta opisano kao blagoslovljeno. Blagoslovljen je samo On I ono sto je s Njime vezano – s ljubavlju prema Njemu, s Njegovim obozavanjem I zadovoljstvom. Jer, cijeli svemir Njegovo carstvo i djelo Njegovog stvaranja. Sve sto je daleko od Njega, od predmeta, rijeci i djela, nema bericeta niti koristi u sebi; a sve sto je blizu Njemu ima onoliko bericeta koliko Mu je blizu.Suprotan pojam bericetu je proklestvo. Ono sto je prokleo Allah – bila to zemlja, osoba ili postupak – ne moze imati nikakvog bericeta niti koristi.
Sve sto je vezano za prokletu stvar na bilo koji nacin takoder ne moze donijeti nikakvu korist. Tako je Allah prokleo Svoga neprijatelja Iblisa i ucinio ga najudaljenijim stvorenjem. Sve sto dolazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj mjeri koliko je vezano za sejtana. Iz tog razloga grijesi imaju presudan utjecaj na ukidanje bericeta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvrsen grijeh, ili svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomocu kojih je izvrsen grijeh bit ce na stetu pocinioca, a ne u njegovu korist.
On njegovog vijeka, imetka, snage, autoriteta, znanja i djela ce mu koristiti samo ono sto je sluzilo u svrhe bogobojaznosti. Tako imal judi koji zive stotinu godina na ovom svijetu, ali od toga nije iskoristio ni dvadeset. Neki posjeduju brda zlata i srebra, ali im imetak ne dostize ni hiljadu dirhema, itd. Ista stvar je i sa autoritetom i znanjem. Kod Tirmizija stoji: 4Dunjaluk je proklet kao i sve sto je na njemu, osim spominjena Allaha Azze ve Dzelle, dobrih djela, ucenjaka ili ucenika.“ U drugoj predaji se kaze: 5„Dunjaluk je proklet, kao i sve sto je na njemu, osim onoga sto pripada Allahu. To je , dakle, jedino stvar koja ima bericeta, neka nam Allah pomogne.
__________________________________________________ ____
1 Hejsemi ovaj hadis navodi u medzme’u (4/74). Prenosi ga Huzejfe, a biljezi ga Qudame b. Zaide, o kojem knjige biografije ne govore nista.Ostali prenosioci su vjerodostojni.Ovu predaju biljezi Albani u Sahih el-Dzami, kao hadis Ebu Umamea, br. 2085, uz primjedbu da je sahih.
2 Pod zadovoljstvom I srdzbom se misli na Allahovo zadovoljstvo I srdzbu.
3Podrucje Srednjeg Istoka koje obuhvata dijelove teritorija danasnje Sirije, Palestine, Jordana, Iraka I Libanona.
4 Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2322; Ibn Madze: Zuhd, br. 4112, u predaji Ebu Hurejre radiallahu anhu zatim Darimi u Muqaddini (predgovoru), br. 324, u predaji Ka’bab.Malika.Hadis je hasen (V;Miskat, br.5176)
5 Ovu predaju Albani smatra slabom (Da’if el-Dzami, br.3190)

Bolesti i lijek
Ibn Kajjim El-Dzevzijje

02.07.2011.

Blagodat noćnog namaza (kijamu-llejl )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Blagodat noćnog namaza ( kijamu-llejl )

"Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju" (Es-Sedzda 16-17)

Od najbolji dijela i od najplodnih ibadeta koje je propisao i koje želi naš tvorac Allah, dželleša'nuhu, jeste NOĆNI NAMAZ, to je ustrajnost dobrih i trgovačka roba vjernika. Tokom noći vjernici se sklanjaju u okrilje Milostivog, Njemu se obraćaju i svoju tugu i bol iznose, traže od Njegove dobrote – oni tokom noći sa svojim Gospodarom razgovaraju žude i hrle ka činjenju dobrih dijela.Ustaju u zadnjoj trecini noci mracnoj i tihoj kada se Uzviseni Gospodar Allah svt spusta na prvo nebo i usisava molitve-molbe svojih iskrenih robova a Allah svt se stidi vratiti ruke njihove prazne...pa nekom dowa bude uslisana odmah,nekom za koji dan,mijecec ili godineee a nekom je Uzviseni ostavi za Ahireta pa elhamdulillahi a u to doba i tihoj noci dok rob Allahov se Uzvisenom klanja,moli ,obozava Ga, tewbu-pokajanje cini i place nad svojim grijesima u ta ista doba neki nemarni insani  nemarno i mirno spavaju haman ko da su vizu za Dzennet rezervisali vec,ili misle da imaju toliko hmmm dobrih djela,ili ih je sejtan zaveo pa duboko spavaju a takodje druga skupina u grijesenju ( chetanju po internetu i gledanju porografije ,alkoholu i kahvanama,diskotekama medju muzikom,bludi,drogom,na ranim grijesnim mjestima gdje Allah svt nije zadovljan i gdje ih je zabranio...) Eeeeeeeeeh dunja je tako kratak ili ovaj nas zivot dunjalucki a smrtni cas ili melek smrti moze svake sekunde da dodje po nase duse pa nebudi nemaran Allahov robe...kada mozes naviti sat da ustanes u neka doba noci kada je box ili utakmica,repriza neke serije koju nisi pregledao danas jer si radio ili ti se prijateljica javlja na facebook iz nekog dijela svijeta gdje je kod nje dan a kod tebe ta noc hmmmm pa USTANI I ZA SVOJE DOBRO I NAVI SAT ZA MAKAR SAMO DVA REKIJATA NOCNOG NAMAZA!!!!


Jedne prilike upitao je Muaz, radijallahu anhu, Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem:"Obavjesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet i udaljiti od vatre." Na što mu je Poslanik kao odgovor proučio ova dva ajeta sure Sedzda.
Ajet koji je naveden je opcenit i ukljucuje svaki ibadet i učenje dove noću, no Poslanik sallallahu alejhi ve Sellem, posebno je istakao čovjekov namaz u toku noći pa se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve Sellem rekao: "Najbolji namaz nakon farza jeste noćni namaz" Hadis je vjerodostojan i bilježi ga Muslim.
Allah s.v.t., kaže: "A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju:'Mir s vama', i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tle padajući i stojeći." (Furkan, 63,64.)
Pored blagosti i širokogrudnosti kojima je Allah s.v.t. okitio pokornog roba, kraj ajeta nam jasno govori da su to istovremeno oni koji ne oklijevaju provesti dio noći sa svojim Rabbom, kada su ostali u dobokom snu, umotani u svoje pokrivače ili pak na nekoj zabavi popračenoj porocima i nemoralom. U momentima kada se Allah s.v.t. spušta na nama najbliže nebo rob spušta svoje čelo na sedždu i moli...
Ono isto čelo koje je uzdignuto i dostojanstveno, koje se ne pokorava niti jednom stvorenju, ali se klanja Uzvišenom Allahu, nadajući se Njegovoj Milosti, čitaju Allahov govor i utjecu mu se od vatre. Zasigurno je da to ne čine radi pridobijanja nečijeg zadovoljstva, ili za željom i popularnošcu, vec radi Allaha.

U jednom hadisi Kudsiji Allah s.w.t. kaže:

Allah svt kaze:"...neće mi se Moj rob približiti s nečim Meni dražim od onoga što sam mu propisao. Moj će mi se rob približavati dobrovoljnim namazom sve dok ga ne zavolim, onda budem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi, njegova noga kojom kroči. Ako Me zamoli dat ću mu, ako od mene traži zaštitu, ja ću ga zaštititi." (Buhari, sahih)
Pa kako da budemo od onih koji su nemarni prema noćnom namazu, kada nam Allah drage volje nudi nagradu poput ove?
Jedan je čovjek iz prve generacije muslimana imao slugu koji je noću klanjao, pa mu je na to rekao:"Doista tvoje klanjanje noću utječe na tvoj rad danju" On mu je na to odgovorio:"Ja ništa posebno ne radim!. Kada se prisjetim Dženneta-uveća mi se čeznja za njim, a kada se prisjetim vatre-uveća mi se strah od nje, pa kako onda mogu spavati izmedju straha koji me uznemirava i čeznje koja me izgara?"
Takve robove Allah s.v.t. je opisao u ajetu koji je vec naveden:
"Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz želje i straha klanjaju, a dio onoga što im Mi dajemo udjeljuju" (Es-Sedzda, 16)
Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: "Allah je pohvalio one čiji se bokovi odvajaju od postelja kako bi Ga molili. To obuhvata svakog onog koji je ostavio san nocu radi zikra i moljenja njega."
Kolika je samo želja jednog Roba za zadovoljstvom Gospodara kada, nakon što noć spusti svoju veo, on ustaje uprkos toploti i prijatnosti postelje, a u tim trenutcima do izrazaja dolazi samo jedno a to je "Rob daje prednost onome što Allah voli nad onim što on sam voli."
Imam Ahmed, radijallahu anhu, od Mes'uda prenosi da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve Sellem rekao: "Naš Gospodar se zadivio dvojici ljudi: čovjeku koji je u svojoj familiji radi namaza ustao iz postelje i caršafa.
Tom prilikom je Allah s.v.t. rekao:"Pogledajte u Moga roba, ustao je iz postelje i caršafa i izdvojio se od svoje žene i porodice iz zelje i ljubavi prema mojoj blagodati" i čovjeku koji se borio na Allahovom putu, pa su mu u toj borbi suborci pobjedjeni i spoznao je šta ga čeka zbog poraza, ali, uprkos tome, nije pobjegao sa bojnog polja, vec se vratio u boj i svoju krv prolio.
Tom prilikom je Allah dž.š., rekao:"Pogledajte u Moga roba, iz čeznje i ljubavi prema Mojim blagodatima se vratio u borbu i u njoj poginuo."
Noćni namaz predstavlja čast, ugled onome ko ga obavlja, jer oni njime traže, ato je najteža vrsta pokornosti, Allahovo zadovoljstvo u najtežim casovima. Zbog toga se na njih, za nagradu, stavljaju znakovi casti od Allaha, a to je nur u srcima, nur na licima, nur u njihovom životu, nur prilikom njihove smrti, sve dok klanjaju noćni namaz radi Allaha u noćnim tminama.

"Znaj da je vjernikova čast njegovo klanjanje noću, a njegov je ponos nezavisnost od ljudi" (Hadis biljezi Et-Taberani i Hakim, a Albani ga je ocjenio vjerodostojnim)
Hasan el Basri, rahimehullah, veli:
"Nisam našao nikakav ibadet teži od namaza u noćnoj tmini." Zatim je upitan:"Zašto oni koji klanjaju noćni namaz imaju najljepša lica?" "Zato što su se oni osamili sa svojim Gospodarom, pa ih je ogrnuo jednim dijelom svoga nura" odgovori on.
Jednog dana su Ubejd ibn Umejr i Ata ibn Ebi Rebbah otišli kod Aiše i upitali je: "Obavjesti nas o najcudnijem što si vidjela kod Poslanika sallallahu alejhi ve Sellem" Ona malo zašuti, a potom reče:"U nekim nocima bi mi rekao: "Aiša pokrij me, hocu ovu noć da provedem u pokornosti svom Gospodaru." Rekoh: "Tako mi Allaha, ja doista volim biti u tvojoj blizini i volim ono što te čini sretnim." Aiša dalje nastavlja: "Zatim je ustao i očistio se, pa počeo da klanja. Nije prestajao plakati sve dok mu se ne bi ovlazilo krilo." Aiša još kaže: "Kada bi sjedio ne bi prestajao da plače sve dok mu se brada ne bi ovlažila, a onda i još plakao u toj mjeri da bi se i zelja ovlažila. Onda bi došao Bilal i zaučio ezan za namaz. Kada je Bilal vidio kako plače upitao ga je: 'O Boziji Poslaniče, plačeš, a Allah ti je vec oprostio prijašnje i kasnije grijehe.' A on mu reče: 'Zar da budem rob nezahvalni u ovoj noći mi je objavljen ajet, teško onome ko ga pročita a ne razmisli o njemu: "U stvaranju nebasa i zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i zemlje razmišljaju: Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri'"
Takva je bila noć Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i takvi su mu bili drugovi.
Kakvi smo mi?
Kakvi su ljudi sa kojima provodimo vrijeme?
Jesmo li i jesu li u službi Gospodara Svjetova?
Ma gdje smo mi i koliko je nas ovakvih?
Sta li mi radimo u tim kasnim ili ranim satima u noci hmmmm....Boze,Boze....spavamo ili hmmm gledamo filmmove razvrata ili hmmm...jos gore na internetu chetamo sa nekima koji nam nisu dozvoljeni serijatom .... naja nismo mi ti koji bi se sjetili koliko je sati pa obavili nocni namaz a Poslanik saws koji je bio bezgrijesan bi znao po citavu noc klanjati da bi mu i noge naticale a Ja Rabb ,gdje su nasi grijesi subhanallah i gdje su nasi nocni namazi....tewbe-pokajanje u tim nocima kada Allah svt se spusta na prva nebesa i ceka svoje robove koji mu se zahvaljuju,dowe-mole i tewbu-oprost cine ...hmmm ma slabo nema ih  serije su tu i filmovi razvrata i malde djevojke na chetu jah!

Ibnul Dževzi, rahimehullah, kaže:

"Znaj da je noćni namaz težak svakom drugom, osim onom, kome je to Allah učinio lahkim, putem postojećih stavri. Neke od njih su vidljive prirode, a druge skrivene. Što se vidljivih tiče, to je da puno ne jede. Neki su govorili:"O skupino učenika, nemojte puno jesti jer ćete puno piti, puno spavati i puno izgubiti!" U to spada da se danju ne zamara teškim poslovima. Od toga je da ne propušta podnevni odmor (kajlulu), jer mu to pomaže da klanja noćni namaz. Od toga je, a to spada u skriveno, da se kloni grijeha."
Es-Sevri veli:
"Nisam mogao klanjati noćni namaz pet mjeseci zbog jednog grijeha koji sam počinio." Tada mu bi rečeno."A koji je to grijeh?" Reče:"Vidio sam covjeka kako plače, pa sam u sebi rekao: 'Ovaj čovjek se pretvara"
Ako noćni namaz predstavlja čast vjeniku, oni koji ga obavljaju nalaze se na različitim stepenima u pogledu te časti: Pogledaj svoj stepen, Allah nam se obojici smilovao, na kojem si stepenu te časti, budi iskren prema sebi?? Ako nadješ sebe na najvišim stepenima, onda zahvaljuj Allahu. Ako vidiš da si na srednjim stepenima, onda traži pomoć od Allaha. Ako vidiš da si na najnižim stepenima, onda moli oprost od Allaha. Ako vidiš da nisi ni na kojem stepenu, onda reci: 'Mi smo Allahovi i Njemu se vračamo. Nema snage ni moći osim u Allaha!'

Ibnul-Dzevzi, rahimehullah, veli:

"Klanajnje noćnog namaza ima stepene: jedan je da čovjek provede čitavu noć u namazu, to se prenosi od jednog broja selefa, drugi je da klanja pola noći, to se takodje prenosi od jednog broja selefa, a najbolji je način da spava prvu trećinu noći i zadnju šestinu. Treći je stepen da klanja trećinu noci, pa tako treba spavati prvu trećinu i zadnju šestinu noći. Tako je klanjao Davud alejhi sellam a kako se prenosi u Buharijinoj i Muslimovoj zbirci hadisa "Najdraži namaz Allahu je namaz Davudov alejhi sellam, i najdraži post Allahu je Davudov post.
On bi spavao pola noći, klanjao trećinu, spavao šestinu, dan postio, dan mrsio."
Prenosi se da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ko se probudi u toku noci i probudi svoju zenu, pa zajedno klanjaju dva rekata, bit će upisan te noci medju one koji mnogo Allaha spominju" (Ebu davud, ibn Madze, Albani je hadis ocjenio vjerodostojnim)
Prošao je jedne prilike Ebu Hanifa, a tada je klanjao samo jedan dio noci, pored grupe ljudi, pa neki od njih prstom pokaza u njeg i reče: "Eto, to vam je čovjek koji probdije cijelu noć u klanjanju." A on na to reče: "Tako mi Allaha, ja se stidim od Allaha da budem opisan nečim što ne činim." Nakon toga je cijelu noć provodio pred Gospodarom.Ebus-Su'd kaze: "Posebno izdvajanje zore kao vremena za traženje oprosta jeste zbog toga što je najbolji trenutak da dova tada bude uslišana, jer je ibadet tada najteži, duša najčistija (najbistrija) i srce najpribranije, pogotovo kod onih koji se trude" (Tefsirul-Ebu es Su'd')
To je vrijeme nemara i sna, pa čovjekov trud da u to vrijeme bude budan, da traži oprosta i kaje se, ukazuje na njegovu budnost i pokornost.
Prenosi se od El-Hasena da je Lukman svome sinu rekao:
"Sinčiću, nemoj biti nemočniji od svoga pjetla koji u zoru pjeva, a ti spavaš na postelji" (Navodi el-Begavi u svome tefsiru)
Jedan od pravnika prve generacije Hasan ibn Salih je drzao komšinicu da sluzi njegovo pleme. Kada je nastupila zadnja trećina noći, ona je ustala i počela ih dozivati:
"Ustajte na namaz, ustajte na namaz!" Oni joj rekoše:"Jesmo li to dočekali sabah? Da li je nastupila zora?" a ona ih upita.
"A da li vi to klanjate samo sabah?" Rekoše: "Da. Mi ne klanjamio ništa drugo, do obaveznih namaza." Ona se potom vrati prvom gazdi i reče mu: "Prodao si me ljudima koji nemaju udjela u noćnom ibadetu. Tako ti Allaha, nemoj me tamo više vračati!"

Rekao je Huzejfe Ibn Jeman, radijjallahu anhu:

"Klanjao sam jedne noći sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem pa je počeo odnosno učio na prvom rekatu suru Beqara, pa sam rekao učinit će ruku nakon stotinu proučeni ajeta, no on je nastavio pa sam rekao klanjat će sa njom cijelom prvi rekat, no on je nastavio pa je počeo da uči suru Nisa' i proučio je, potom je učio Ali Imran i proučio je spojeno, na mjestu gdje bi bio spomenut Tesbih on bi to činio, a na mjestu gdje bi naišao na pitanje (dova), on bi zatražio to od Allaha dok kada bi naišao na ajet u kome se traži utočište on bi se uticao Allahu od toga."
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi podsticao svoje Ashabe da klanjaju NOĆNI NAMAZ, pa je jedne prilike rekao u svezi Abdullah Ibn Omera, radijjallahu anhu:

فَقَصَصْتُهَا عَلَى حَفْصَةَ فَقَصَّتْهَا حَفْصَةُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- فَقَالَ النَّبِىُّ -صلى الله عليه
وسلم- «نِعْمَ الرَّجُلُ عَبْدُ اللَّهِ لَوْ كَانَ يُصَلِّى مِنَ اللَّيْلِ». قَالَ سَالِمٌ فَكَانَ عَبْدُ اللَّهِ بَعْدَ ذَلِكَ لاَ يَنَامُ مِنَ اللَّيْلِ إِلاَّ قَلِيلاً.

"Divan li je čovjek Abdullah, samo još da klanja noću." Rekao je Salim: Nakon toga Abdullah nije spavao noću osim malo!
Također Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podstakao ummet na NOĆNI NAMAZ, pa je rekao:

عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ - رضى الله عنه - قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- «أَفْضَلُ الصِّيَامِ بَعْدَ رَمَضَانَ
شَهْرُ اللَّهِ الْمُحَرَّمُ وَأَفْضَلُ الصَّلاَةِ بَعْدَ الْفَرِيضَةِ صَلاَةُ اللَّيْلِ».

„Najbolji post nakon mjeseca Ramazana je post Allahova mjeseca Muharema, a najbolji namaz nakon obaveznog (Farza) je noćni namaz.“  
Vrijeme noćnoga namaza je nakon Jacije namaza pa sve do Sabahskog Ezana, od Ibn Omera, radijjallahu anhu, se prenosi da je rekao, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

عَنْ ابْنِ عُمَرَ أَنَّ رَجُلًا سَأَلَ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَنْ صَلَاةِ اللَّيْلِ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ عَلَيْهِ السَّلَام
: صَلَاةُ اللَّيْلِ مَثْنَى مَثْنَى فَإِذَا خَشِيَ أَحَدُكُمْ الصُّبْحَ صَلَّى رَكْعَةً وَاحِدَةً تُوتِرُ لَهُ مَا قَدْ صَلَّى.

"Noćni namaz je dva po dva, pa kad se neko od vas poboji zore, neka klanja jedan rekat, da mu učini neparnim ono što je klanjao.“
Od Džabira, radijjallahu anhu, se prenosi da je rekao, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

روى مسلم عن جابر قال : قال رسولُ اللَّه صلى اللَّه عليه وسلم: "من خاف ألا يقوم من آخر الليل فليوتر
أوله ومن طمع أن يقوم آخره فليوتر آخر الليل فإن صلاة آخر الليل مشهودة".

"Ko se poboji da neće ustati u zadnjem dijelu noći neka klanja Vitr na njenom početku, a ko je siguran da će ustati u zadnjem dijelu noći neka onda klanja Vitr u tome vremenu jer doista namaz u zadnjem dijelu noći je posjećen."
 
Od Ebu Hurejre bilježi se hadis da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenoseći riječi od Allaha dželleša'nuhu:

عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- قَالَ «يَنْزِلُ رَبُّنَا تَبَارَكَ وَتَعَالَى كُلَّ لَيْلَةٍ إِلَى السَّمَاءِ الدُّنْيَا حِينَ يَبْقَى ثُلُثُ اللَّيْلِ الآخِرُ فَيَقُولُ مَنْ يَدْعُونِى فَأَسْتَجِيبَ لَهُ وَمَنْ يَسْأَلُنِى فَأُعْطِيَهُ وَمَنْ يَسْتَغْفِرُنِى فَأَغْفِرَ لَهُ».


„Naš Gospodar se spušta svake noći na dunjalučko Nebo u zadnjoj trećini noći te kaže: Ko će da me zamoli (pozove) pa da mu se odazovem, ko će da zatraži pa da mu dam, ko će da zatraži oprosta pa da mu oprostim.“

Od najvažni stvari koje pomažu da čovjek ustane na NOĆNI NAMAZ jeste rano lijeganje i ne sjedenje nakon Jacije a posebno ukoliko ova sijela i sijeljenje nakon Jacije nije u pokornosti Allahu nego naprotiv to su sijela gibeta ili rekla kazala i sve što je iz toga domena. Iz istoga razloga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mrzio sjedenje nakon Jacije namaza i također spavanje prije Jacije namaza.

Rekao je šejh Ibn Usejmin, rahimehumullahu:
"Noćni namaz tokom mjeseca Ramazana ima posebnu vrijednost u odnosu na noćni namaz mimo Ramazana, od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu,  se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:
 
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَنْ قَامَ رَمَضَانَ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ.  


"Ko bude postio mjesec Ramazan vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, njemu biva oprošteno ono što je prethodno počinio (od malih grijeha)."
Mjesec ramazan je sveobuhvatan kada je u pitanju noćni namaz na početku i na kraju noći, na osnovu gore spomenutih riječi Teravija namaz je od noćnog namaza, i bitno je da se o svemu ovome povede računa kako bi se za to stekla nagrada kod Allaha dželleša'nuhu i ovo je vrijeme ograničeno prvo mjesecom Ramazanom a potom i ljudskim životom. Na svakom muslimanu je da bude pažljiv i vodi računa da noćni namaz klanja sa imamom sve dok ne završi namaz, od Ebu Zerra El-Gafarija, radijjallahu anhu, se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

عَنْ أَبِى ذَرٍّ قَالَ صُمْنَا مَعَ رَسُولِ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- فَقَالَ «إِنَّ الرَّجُلَ إِذَا صَلَّى مَعَ الإِمَامِ حَتَّى يَنْصَرِفَ حُسِبَ لَهُ قِيَامُ لَيْلَةٍ».


"Onaj čovjek koji klanja sa imamom sve dok ne završi (dok ne ode imam) ima nagradu kao da je klanjao cijelu noć."  

Allaha molimo da nas sve uputi i olakša nam naše ibadete i poveća broj rekata noćnoga namaza kao i  sve druge obrede a On je svemu KADAR. Neka je Sallavat i Selam na najbolje i najčistije biće Muhammeda Ibn Abdullaha sallallahu alejhi ve sellem.

http://www.youtube.com/watch?v=E4pA6imixSA


http://www.youtube.com/watch?v=uS3LbhVJvLA&feature=related




01.07.2011.

Pripremajmo se za Dan najveceg straha subhanaAllah..

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pripremajmo se za Dan najveceg straha subhanaAllah..

Obračun će biti brz i tezak. Nevjernicima će se obračun brzo svoditi, brzo će im se obračunati. Želit će da se otkupe svim samo da oni budu pošteđeni. Ali, njihova molba neće biti uslišana. Od njih se na Dunjaluku tražilo mnogo manje. Tražilo se da samo Allaha, subhanehu ve te'ala, obožavaju i nikoga Mu ne smatraju ravnim. Allah, subhanehu ve te'ala, govori o njihovom stanju na Sudnjem danu pa, kaže: „Kada bi sve ono što je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i još toliko, i htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih čeka muka nesnosna." (Prijevod značenja El-Maida, 36.) Toga dana Allah, subhanehu ve te'ala, će zaboraviti nevjernike kao što su i oni Njega zaboravljali na Dunjaluku. Prvi, drugi, treći ... obračun brzo teče. Jedan za drugim, nevjernici brzo bivaju obračunavani. Brzo! Kad... jedan od njih kaže: Gospodaru moj, ja sam vjerovao u Tebe, vjerovao sam u Tvoju Knjigu i Tvoga poslanika." Ha! Munafik! Licemjer! Dobro, drugi neka idu za Džehennem a ti stani, sačekaj ovdje. Sada ćemo potražiti svjedoka! Pogledat će desno i neće vidjeti svjedoka protiv sebe. Pogledat će lijevo, pa, ni tamo neće vidjeti svjedoka. Obradovat će se. Uspio je da se provuče. Kad! Usta će mu se zapečatiti! Njegove ruke i noge, njegova koža počet će da svjedoče protiv njega: „Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti." (Prijevod značenja Jasin, 65.) Ruke će govoriti šta i koga je doticao u svome životu, svjedočit će kako je u noćima birao televizijske programe tražeći nemoralni sadržaj, puštao i pojačavao muziku, kupovao časopise sramnog sadržaja. Noge će svjedočiti kuda su sve išle, kakva su sve mjesta obilazile: Allahove kuće ili birtije. Kože će svjedočiti uz koga su se na Dunjaluku privijale i pribijale - na halal ili haram način. Slično će se postupiti sa velikim grešnikom. Ko god bude htio da svjedoči protiv njega, on će ga odbiti. Tražit će da on sam svjedoči za sebe, međutim, ishod će biti: svjedočenje protiv njega samog. Tada će svi oni reći svojim tijelima i kožama: „Zašto svjedočite protiv nas? - upitat će oni kože svoje. Odgovorit će: Allah Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas!" (Prijevod značenja Fussilet, 21.)

Dragi brate, cijenjena sestro, šta će nam ovoga dana koristiti kada svi, čak i naša tijela, budu protiv nas svjedočila, šta će nam koristiti ako naš život na ovom Dunjaluku ne bude ispunjen imanom-iskrenom vjerom u Allaha? Šta će nam vrijediti ako naš život, naš ibadet ne bude sazdan na ispravnom znanju - znanju iz Kur'ana i Sunneta i radu po njima? Šta će nam vrijediti ako naši dani i naše noći ne budu prosvijetljeni namazima, naši imeci zekatom, mjeseci postom Ramazana, naši postupci naređivanjem na dobro i odvraćanjem od zla? Hoće li nam koristiti naše porodice? Naša djeca, hoće li nam koristiti? Naši imeci? Naša porijekla? Naši položaji i funkcije? Ne, tako mi Allaha! Ništa nam neće koristit osim dobrih djela.

Namaz - prvo polaganje računa

Prvo za što će biti pitano i obračunavano na Sudnjem danu jeste namaz, pa, ako namaz bude ispravan i potpun i ostala djela će biti ispravna i potpuna, a čiji namaz ne bude ispravan ni ostala druga djela neće mu biti ispravna. Šta mislite onda šta je sa onima koji nikako ne klanjaju, koji nikada nisu pali Allahu, subhanehu ve te'ala, na sedždu? Pitat će se za nasilje, nepravedno prolivenu krv, bespravno otuđenu imovinu. Pitat će se za dunjalučke blagodati, uživanje na Dunjaluku. Za sve će biti pitano: „I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista odgovarati!" (Prijevod značenja El-Isra, 36.) Dovest će se vjernik, pa će ga Svevišnji Allah pitati za mnoge njegove grijehe. Robe, sjećaš li se tog i tog grijeha,sjećaš li se tog i tog grijeha, sjećaš li se ... sjećaš li se ... sjećaš li se? Vjernik će vidjeti svoju gotovu propast. Zatim će ga Allah, subhanehu ve te'ala, dozvati i reći: „Robe moj, robe moj, Ja sam ti ih prekrio na Dunjaluku, a sada, ovoga dana ti ih opraštam!" Dovest će se vjernik koji bi na Dunjaluku nakon što počini loše djelo, grijeh, odmah se pokajao Allahu, borio se sa svojim grijesima, nije gubio nadu u Allahovu milost, znao je da ima Gospodara Koji prašta, pa bi Mu žurio sa tevbom. Jednom od takvih, Allah će na Sudnjem danu loša djela zamijeniti dobrim, pa će ovaj poželjeti da ima još loših djela da mu ih Svevišnji Allah zamijeni dobrim. Ali, to će biti samo kome Allah bude htio.


Mizan-vaga

Postavit će se mizan-vaga da se dokaže potpuna Allahova pravednost toga dana. Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je o tome: „Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne, pravedne, terezije postaviti, pa se nikome nepravda neće učiniti, ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo doći s tim, a dosta je to što ćemo Mi račune sviđati!" (Prijevod značenja El-Enbija', 47.) Također, je rekao: „Mjerenje toga dana biće pravedno: oni čija dobra djela prevagnu, oni će šta žele postići; a oni čija dobra djela budu lahka, oni će, zato što dokaze Naše nisu priznavali, stradati." (Prijevod značenja El-E'araf, 8-9.) Zato, Allahov robe, povećaj svoje spominjanje i veličanje Uzvišenog Allaha. Ne zaboravi hadis Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Dvije riječi drage Milostivom, lahke na jeziku, ali teške na mizanu-vagi su: 'Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahi-l-Azim." (Buharija i Muslim) Sjeti se hadisa: „Čistoća je pola vjere! Riječi 'El-hamdu lillahi' ispunjavaju mizan-vagu, a riječi 'subahanallahi vel-hamdu lillahi' ispunjavaju sve što je između nebesa i Zemlje ..." (Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također je rekao: „Uh! Uh! Ništa neće biti teže od pet stvari na mizanu: riječi la ilahe illallah, Allahu Ekber, Subhanallah, El-hamdu lillah; i dobro dijete koje umre pa se njegov roditelj strpi na njegovoj smrti i očekuje nagradu od Allaha!" (Ahmed) Blago li se onome čija dobra djela prevagnu loša, pa se poviče: „Uspio je, sretan je taj i taj, postigao je sreću poslije koje nikada više neće biti nesretan!" A teško li se onima čija loša djela prevagnu dobra, pa se poviče: „Propao je taj i taj, doživio je propast nakon koje nikada više neće biti sretan!"


Munafici će tog dana biti razotkriveni

Kada se sazna ko su pravi nevjernici, ko će to vječno boraviti u Vatri, Allah, subhanehu ve te'ala, će reći: „A vi, o nevjernici, danas se odvojite!" O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: 'Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni!'" (Prijevod značenja Jasin, 59-60.) Reći će se svakom nevjerničkom ummetu da slijedi onoga koga je obožavao na Dunjaluku i da zajedno s njim ide u Vatru. Kada se odvedu nevjernici, na mjestu okupljanja ostat će samo vjernici-oni koji su istinski vjerovali u Allaha, subhanehu ve te'ala, i licemjeri-oni koji su se pretvarali u svome vjerovanju. Čekat će svoga Gospodara kojeg su obožavali na Dunjaluku, Allaha, subhanehu ve te'ala. Uzvišeni Allah će doći i otkriti Svoju plemenitu potkoljenicu, pa će Mu svaki vjernik i vjernica pasti na sedždu. Sedždu neće moći učiniti licemjeri i licemjerke. Njihova kičma bit će ukočena. Kada god pokušaju da padnu na sedždu, da se poviju, vratit će se i pasti na potiljak. Oni nisu istinski vjerovali u Allaha, niti su mu iskreno padali na sedždu. U svemu tome su se pretvarali, pa će njihov završetak biti ovakav. Allah, subhanehu ve te'ala, govori o tome: „Na Dan kada se Potkoljenica otkrije i kada budu pozvani da licem na tle padnu pa ne budu mogli, oborenih pogleda i sasvim poniženi će biti, - a bili su pozivani da licem na tle padaju dok su živi i zdravi bili." (Prijevod značenja El-Kalem, 42-43.)

Allaha, subhanehu ve te'ala, molimo da nas učini od Njegovih iskrenih robova, onih koji Mu iskreno padaju na sedždu dok su na Dunjaluku i od onih kojima će omogućiti da Mu padnu na sedždu na Sudnjem Danu, a On, Svevišnji Allah je kadar da to učini! Neka je njemu svaka hvala na početku i na kraju, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem!-AMIN

30.06.2011.

Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha svt ne bojite?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha svt ne bojite?

Allah Uzviseni kaze: “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji pa je Allah vasa srca objedinio i postali ste Allahovim ni’metom braca i bili ste na samoj ivici vatre pa vas je Allah izbavio iz nje, tako vam Allah objasnjava svoje dokaze kako bi ste bili na uputi.” (Ali Imran, 103)

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u Kur'anu: 'O vjernici! Klonite se mnogih sumnjičenja, doista, neka sumnjičenja su grijeh. I ne uhodite jedni druge ...' Tako da nije dozvoljeno muslimanu da uhodi svoga brata muslimana, tj. da istražuje njegove mahane i ono što mu je Uzvišeni Allah učinio skrivenim a tiče se njegovog brata muslimana „A Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'I ne uhodite jedni druge! Ne mrzite jedni druge! Ne okrećite se jedni od drugih! Već - o Allahovi robovi-budite braća.'“

Loš ahlak je odašiljanje lošeg signala svijetu oko sebe, uskraćivanje ljepote i dobrote svih tipova, kićenje ružnim svojstvima i udaljavanje od fadileta i vrijednosti! Loš i ružan ahlak se zna javljati u raznim kombinacijama, a mi ćemo za današnju hutbu spomenuti samo neke od njih:

1. Oholost (kibur) – je druga manifestacija lošeg ahlaka i ružnog ponašanja,
kada se čovjek oholi i uzdiže kako nad samim sobom i nad svojim nefsom tako i nad drugim ljudima, podcjenjujući mišljenja, riječi i rad ostalih, umišljajući da su njegove riječi, mišljenja ili stavovi nešto najispravnije i najtačnije što postoji na svijetu! Oholost je prvi grijeh koji je počinjen spram Allaha dž.š., i spram Njegovih stvorenja. Šejtan je postao šejtanom prvashodno zbog oholosti!
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: "Oholost i kibur su gori od širka! Oholoj osobi je ispod nivoa da se pokori Allahu dž.š., da Ga obožava i da Mu robuje, za razliku od mušrika koji će uz Allaha dž.š., obožavati još po nekoga!"
Džehennem je stanište prvashodno oholih osoba, kao što Allah dž.š., kaže: "Ulazite na vrata džehennemska, vkečno u njemu boraveći, a loše li je to staniše oholih!" (Gafir, el-Zumer, 72.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "U džennet neće ući onaj koji u svom srcu bude imao koliko trun kibura i oholosti!" (Muslim) – dok će u džennet ući osoba koja bude na šehadetu i tevhidu bez primjesa oholosti i kibura pa makar bio u pitanju zinalučar ili lopov!
Oholost i uzdizanje izaziva i čini da tom čovjeku bude zapečaćeno srce, kao što Allah dž.š., kaže: "Tako Allah pečati svako srce koje je oholo i koje se nad drugima uzdiže!" (Gafir, 35.) Oholost je poput bumeranga – najbrže se vraće i obija o glavu onima koji se time bave!


2. Osorost, krutost i žestina. često smo u prilici da nailazimo na osore i krute ljude, koji kada zbore koriste samo osore i grube riječi pune nekulture, bezobrazluka ali i žestine! često puta takvom zboru pridodadnu namršteno lice i tamno čehre, pošteðeni bilo kakve blagosti, osmijeha i lijepog čehreta. Uskraćeni su nasmijanosti i vedrine lica, a na ostale ljude gledaju s visine, sa prezirom i podozrenjem.
Allah dž.š., je rekao:"(O, Muhammede) da si bio grub i osora srca razbježali bi se od tebe!" (Alu Imran, 159.)
Ako je ovaj stepen upozorenja važio za Allahovog Poslanika s.a.w.s., u radu i da'awetu sa svojim ashabima, i da je on - kao Božiji Poslanik - bio osor i grub, od njega bi bježali ashabi – pa šta bi tek trebalo reći za ostale tj. šta reći za onoga koji nije na stepenu Božijeg Poslanika a ponaša se oholo, osoro i grubo i to prema ljudima koji nisu na stepenu ashaba!
Nakon spomena ovog detalja ćemo shvatiti zašto mnogo ljudi bježi od dina i od praktikovanja islama! Razlog njihovom bježanju od islama možda je i naša osorost i grubost i nekulturno ponašanje koje je od nas kao džematlija više zapaženije i uočljivije nego li kod drugih.

3. Ophodjenje prema ljudima sa dva lica – a ovakvih je stvarno mnogo. Koliko je onih koji kada se naðu u društvu sa nekim ljudima prema njima su dobri, vole ih i poštuju i sa njima se slažu, i sa osmjehom na licu ih dočekuju ali što se prvo obrnu od njih isuču svoje jezike prema njima, psujući ih i grdeći, otkrivajući svoje pravo lice! Ovo je jedno od najružnijih svojstava i kod koga se ono naðe taj čovjek je jedan od najgorih ljudi!
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Naći ćete da su najgori ljudi dvoličnjaci, koji jednima dolaze sa jednim licem a drugima sa drugim!" (Buhari, br.3304.)
Ammar r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko bude dvoličnjak na dunjaluku na Sudnjemu Danu imaće u ustima dva jezika od vatre!" (Darimi, br.2764.)
Imam Ebul-'Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: "Dvoličnjaštvo se može podijeliti na dvoje, na ono koje je pokuðeno i na ono koje je pohvaljeno. Pokuðeno dvoličnjaštvo je ono ponašanje kada čovjek hvali i podržava nekog čovjeka onda kada je u njegovom prisustvu a kada se naðe kod drugog čovjeka kudi ga, grdi ga i protiv njega je, a pohvaljeno je ono ponašanje kada čovjek svakome čovjeku ili skupini priča o dobru svakoga od njih, a traži ispriku i opravdanje svakome od njih. Ljudima će prenositi lijepe i ispravne stvari, a ružne i neispravne stvari će pokušavati da prekrije i da o njima javno ne zbori." (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/145.)

4. Okretanje ledja i napuštanje jednih druge. Primjetićemo da su današnji muslimani spremni veoma brzo okrenuti leða drugome muslimanu zbog obične stvari oko koje se raziðu a kamo li ako se ne slože oko nečeg težeg, zbog čega su u stanju porušiti i ljubav i bratstvo i rodbinsku vezu!
Ali, ima jedan zanimljiv detalj. Obično su oni koji su brzi na okretanju svojih leða prema muslimanima i kidanju veza sa njima vrlo brzi i hitri u uspostavljanju veza sa nemuslimanima i nevjernicima, i sa njima može i da se nasmije i da muhabbeti i da posluje i da trguje i da bude dobar komšija itd., a sa muslimanom ne može ni da se nasmije, ni da šta prozbori, niti da muhabbeti, niti da sa njim posluje, niti da sa njim trguje, niti da mu bude dobar komšija itd.!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Nemojte bojkotovati jedni druge, i nemojte okrećati leða jedni drugima, i nemojte se mrzjeti, i nemojte jedni drugima zavidjeti! Budite, o Allahovi robovi, braća! Muslimanu nije dozvoljeno da više od tri dana ne govori sa svojim bratom muslimanom!" (Sunen Tirmizi, br.1935.)

5. Nabijanje na nos, svakog dobra kojeg smo učinili, drugome. Ima ljudi koji kada dadnu ili se za vas kod nekoga zauzmu ili vas u nečemu nasavjetuju ili vam kakvo dobro učine – kasnije proprate to svoje dobro djelo sa spočitavanjem, ezijjetom, vrijeðanjem i stalnim ukazivanjem na onoga koji mu je dobro učinio. Ovo je takoðer još jedno ružno svojstvo koje ne priliči osobama s lijepim ahlakom.
Allah dž.š., kaže: "O vjernici, ne kvarite svoje sadake prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put." (el-Bekara, 264.)
Ovaj ajet nam ukazuje na to da su dobra djela koja radimo podložna propadanju i kvarenju, i to samo zbog jedne riječi ili jednog postupka što znači da pored činjenja dobrih djela moramo biti angažovani i na polju očuvanja već učinjenih i stečenih dobrih djela kako nam ne bi propala. Tako se ponašamo u dunjalučim pitanjima, pa se tako moramo ponašati i u ahiretskim pitanjima!
Prigovorima svojim si pokvario dobra djela svoja
Nije častan čovjek onaj koji se u prigovarače svrsta!


6. Loše ophodjenje prema svojoj familiji. Naći ćemo ljude koji se prema običnom svijetu ophode kulturno, lijepo i blago, meðu njima je nasmijan, sav je u bontonu, pazi šta zbori i bira svoje riječi – ali kad se vrati svojoj kući situacija se mjenja, nestaje njegove dobrote i ljubaznosti a do izražaja dolazi njegova osorost, grubost i prostakluk. Postaje pravim lavom spram svoje jadne i slabašne majke ili žene, ponašajući se prema njima bez ikakvog bontona i edeba. Izgovara oštre i bolne riječi, i njih krivi za sve. Za svaku sitnicu skače im za vrat, a ženi svojoj prijeti razvodom za bilo šta što se desi. Neko je u stanju trošiti stotine na kocku i kafane, a ako mu žena potraži što god novca da se kupi nešto namah je prekine sa "nema" ili "ne može"! – a da se kocka i da se pije "ima i može"!?
Ovo je takoðer jedna od velikih grešaka i ružnih svojstava. Tvoja familija je najzaslužnija i najpreča da se prema njima lijepo ponašaš i da prema njima svoj lijepi ahlak ispoljiš. Tvoja familija je sa tobom danju i noću, u tajnosti i na javi. Ako ti se desi nešto isto kao da se i njima desilo.
Ako te usreći nešto isto kao da je i njih usrećilo! Ako ti zažališ za nečim i njima je žao. Stoga, neka i tvoje ponašanje spram tvoje familije bude lijepo, a najbolji su oni koji su najbolji prema svojim familijama!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Najsavršenijeg imana su oni koji su najljepšeg ahlaka, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama!" (Sunen Tirmizi, br.1162.)
Na drugoj strani imamo i žena koje se ružno odnose prema svojim muževima, kojima ne daju hakka i prava kojeg im je Allah dž.š., uagarantovao i dao. Ima žena koje se sa svojim muževima ophode kao sa zadnjim jadnicima na zemaljskoj kugli, koje se deru i viču na njih, koje ih svakog dana opterećuju sa novim izdacima, trošeći pare na luksuziranja i nepotrebne stvari. Da je pitaš: kako je - začuo bi prave žalopojke i kukanja, dobro muževljevo zaboravljaju a sve mu loše pamte i spominju. Ne sviða joj se ništa što joj muž radi i danonoćno ga odbija od njegovih roditelja i rodbine i komšiluka.

7. Nepridavanje pažnje haku i pravu naših prijatelja i drugova. U ovo će spadati slabo ili nikako interesovanje za njihovu situaciju ili hal, njihovo neposjećivanje i neobilaženje, ne pridavanje pažnje njihovim redovima kako žalosnim tako i veselim poput smrtova, raðanja, vjenčanja, bajrama itd.. U ovo će spadati i nekontaktiranje istih putem telefona ili pisma ili emaila, kao i svaka vrsta ne obnavljanja te prijateljske ljubavi i poštivanja. Neki prijateljuju s ljudima samo dok imaju i dok im je lijepo a ako zapadnu muka i teškoća i budu u potrebi za nekom pomoći zaborave ih, i ne izlaze im u susret i odmah bacaju niz vodu dugogodišnje prijateljstvo koje su imali. Neki ljudi čim se domognu novca, pozicija ili ugleda odmah zaborave na svoje stare prijatelje ili se prave da su ih zaboravili – što sve odreda ne smije biti ahlak jednog muslimana!

8. Imanje lošeg mišljenja spram drugih. Ovo je još jedno svojstvo lošeg ahlaka koje uraða plodovima zavisti, kvari ljubav, kida veze i izaziva brigu i tugu. Zbog svega ovoga je Allah dž.š., rekao: "O vjernici, klonite se brojnih sumnjičenja, neke od njih su zaista grijeh!" (el-Hudžurat, 21.)
Imam el-Gazali rhm., kaže: "Razlog ove zabrane jeste to što tajne srca ne poznaje niko izuzev Poznavaoca Nevidljivog i Gajba – Allaha dž.š., pa stoga čovjek nema pravo da misli o drugom čovjeku zlo izuzev ako nam se potpuno jesno i nedvosmisleno razotkrije nečiji postupak koji nije podložan drugačijem shvaćanju. Tek tada nemaš kud nego li da vjeruješ shodno onome što si saznao i čemu si lično svjedok bio. A što se tiče onoga čemu nisi prisustvovao, i što nisi svojim okom i svojim uhom propratio, a u srce ti doðe sumnja znaj da je to od šejtana, što ti on ubacuje u srce, što odmah moraš poreći i zanijekati jer je šejtan najgriješniji griješnik, a Allah dž.š., je rekao: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete." (el-Hudžurat, 6.) Nakon svega nije ti dozvoljeno da vjeruješ šejtanu niti da se povodiš za njegovim željama!" (Pogledaj: Ihja'u 'Ulumid-din, 3/150.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer su sumnje najveće laži!" (Muttefekun 'alejh)
Ima ljudi koji su stalno skeptični i lošeg mišljenja prema ostalima. Misli da je svaki glas uperen protivu njih, i da je sve što se dešava zbog njega i nekog njegovog interesa. Po njemu ljudi nemaju druge brige osim njega. Svi su se ljudi urotili protiv njega, i svi samo njega čekaju u klopku. Kada vidi dvojicu da pričaju odmah pomisli da pričaju o njemu. Ako čuje neku javnu kritiku odmah pomisli da je upućena njemu. Ako se negdje napravi veselje a on ne bude pozvan odmah pomisli na to da neće gazda da ga pozove a ne pada mu napamet da je možda zaboravio ili je nešto drugo bilo u pitanju. Ako vidi da neko hodi uz njega odmah pomisli da ga taj uhodi i špijunira. Ako mu neko priðe da razgovara s njim ili ga časti nečim odmah pomisli da je uradio to zbog toga što mu treba da mu se nešto završi a ne što mu je stalo do njega, itd..

Musliman se mora utjecati Allahu dž.š., od ove bolesti i od ovih šejtanskih vesvesa, smjerno koračajući Allahovim putem, imajući lijepo mišljenje o svojoj braći muslimanima, tumačeći njihove riječi i postupke na najljepši mogući način, tražeći im 70 isprika i opravdanja prije nego li zasnujemo loše mišljenje protivu njih, i prije nego li zapadnemo u grijehe i tame sumnji i sumnjičenja.

9. Ogovaranje i gibet je još jedno od kapitalnih ružnih svojstava, za koje je Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Kada sam bio uzdignut na Mi'iradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od bakra, kojima su grebali svoja lica i svoje prsi. Upitao sam: Ko su ovi ljudi, Džibrile? Reče: Ovo su oni koji su na dunjaluku jeli ljudska mesa i dirali im u čast!" (Sunen Ebi Davud, br.4878.)
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Ka'ab b. Malik r.a., je rekao: "Gibet uništava dobra djela!" (el-Samt, br.188.)
Katade rhm., kaže: "Trećina kaburskih iskušenja i kazni je zbog gibeta!" (el-Samt, br.189.)
Hasan el-Basri rhm., je rekao: "Strogo se čuvajte ogovaranja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša gibet je gori za dobra djela nego li što je vatra za drva!" (el-Samt, br.300.)

Nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 3.) Svaki musliman je kod Allaha zaštićen i ima svoju vrijednost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nestanak dunjaluka lakši je Allahu od prolijevanja krvi muslimana." Šerijat je došao sa smjernicama, bontonom, zakonima i propisima koji štite i čuvaju sve ono što je sveto. Ti zakoni i propisi štite muslimana i od najmanjeg uznemiravanja, pa čak i njegove emocije i osjećanje. Islam je utemeljio princip bratstva, koji zahtijeva da se prema bratu po vjeri čini dobročinstvo i da ga ne uznemi¬ravamo na bilo koji način. Uzvišeni Allah rekao je: Samo su pravi vjernici braća. (El-Hudžurat, 10.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu.
Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim) Skrnaviti ovu svetost i nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha. Zločin i grijeh su još veći ako se uznemiravaju Allahovi odabrani i čestiti robovi. U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)
U uznemiravanje muslimana spada i to da ih uznemiravamo po putevima, na javnim mjestima, tako što ćemo bez ikakvog poštovanja i obzira bacati i ostavljati otpatke. Islam zabranjuje da se uznemirava i onaj ko živi pod zaštitom islamske države, a kamoli da se uznemirava vjernik - musliman. Ono što najviše uznemirava muslimana jeste psovanje, grdnja, ogovaranje, prenoše¬nje tuđih riječi i kaljanje časti. Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)


Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)

Trebamo li sakriti mahanu brata muslimana?

Društvo kojim vlada čistoća je ono društvo kojim kruže samo lijepe i čedne vijesti i lijepe priče, dok oni koji rade određene grijehe, skriveno i u tajnosti, ostaju u tom stanju prikriveni Allahovim dž.š., zastorom sve dok ne dođu tewbe i dok se ne pokaju, a i vjernici se prema takvome na isti način ophode kako se ne bi upustio u javno praktikovanje grijeha ili kako ne bi istrajavao na njemu te kako vjernici ne bi bili pomoćnici šejtanovi u borbi protivu tog čovjeka!

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je negodovao onima koji svoj prljavi veš iznose u javnost, pa kaže: "čitavom mom ummetu će biti oprošteno izuzev mudžahirima hvalisavim griješnicima! Mudžahera je kada neki čovjek uradi neko ružno djelo noću pa onda osvane ujutro a Allah dž.š., mu je već prikrio to djelo, pa počne govoriti: O ti i ti! Jučer sam radio to i to! Proveo je noć pod Allahovom dž.š., skritosti, a jutro provodi skidajući sa sebe Allahov dž.š., pokrivač!" (Buhari, br.6069.)

Ovo je bila opomena onima koji sami sebe brukaju, ali naznačujemo da se stvar ne završava ovdje! Muslimanu je zabranjeno da bruka drugog muslimana i to riječima Allaha dž.š., koji kaže: "One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate." (Nur, 19.)

U Džessasovom "Ahkamul-Kur'an"-u, (5/163), stoji slijedeće: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) – Allah dž.š., je ovim ajetom obznanio to da je obaveza imati lijepo mišljenje o vjernicima/mu'minima, i da im se mora željeti hajr i dobro, prijeteći se onima koji žele otkrivati bestidnosti, iznositi potvore, i pogrdno pričati o vjernicima, okarakterisavajući takav postupak kao veliki grijeh, koji je zaslužan kazne. Sve ovo nam ukazuje na to da naša srca moraju biti u selametu kada su vjernici u pitanju, što je slučaj i sa ostalim djelovima tjela, i sa jezikom kada je u pitanju nanošenje zla njima!“

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mu'min je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji je hidžru učinio od onoga što je Allah dž.š., zabranio!" (Sahihul-Buhari)

Od Ebu Šurejha r.a., se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije vjernik osoba od čijeg zla nije siguran njegov komšija!" (Sahihul-Buhari)

Od Abdullaha b. Omera r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koga veseli to da bude udaljen od vatre, i da udje u džennet  kada mu doðe smrtni čas neka posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, i da želi ljudima ono što želi samom sebi!" (Muslim)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!" (Muttefekun 'alejh)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "...ko proturi i razglasi neku riječ, po pitanju čovjeka-muslimana, koji je od nje čist, želeći ga njome uniziti na dunjaluku – Allah dž.š., ima pravo baciti ga zbog nje u vatru – pa, potvrdjujući sve navedeno, prouči ajet iz Allahove dž.š., knjige: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) (Pogledaj: El-Džami' el-Sagir ve zijadetuhu, br. 5044.; Medžme'ul-Zeva'id, br.7040.; Fejdul-Kadir, br. 2966.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Šejh Šu'ajb el-Arna'ut kaže da je ovaj hadis: Sahih ligajrihi, a ovaj lanac - hasen. Pogledaj: Medžme'uz-Zeva'id, 8/164., br.13093.)

Dakle, oni koji uživaju u tudjim grijesima, iznoseći ih u javnost, vješto prikrivajući svoje grijehe koje kriju kao zmija noge – neka se pripaze i na ovom i na onom svijetu od kazne koju Allah dž.š., obećava za takvo postupanje.

Nasuprot ovome, Allah dž.š., obećava veliku nagradu onima koji prikrivaju mahane svoje braće muslimana, i to nagradu tipa da će takvim osobama biti prikrivene mahane i na ovom i na budućem svijetu, kao što je potvrðeno u sahih hadisu: "Ko prikrije mahanu jednog muslimana, Alah će prikriti njegovu mahanu na ovome i na budućem svijetu!" (Muslim)
Ovo ne znači to da čovjek neće nikako savjetovati ili upozoravati onoga koji čini izvjesne grijehe. Nasuprot, umjesto što ćemo ogovarati toga čovjeka bolje bi nam bilo da s njime popričamo i da ga nasihatimo možda naša iskrenost bude utjecala na njega, ali ako se dotična osoba počne hvalisati grijesima ili javno ih činiti onda je dozvoljeno na takvoga i javno upozoravati!

Najpreče ja da čovjek ne iznosi svoje mahane i svoje grijehe u javnost koje mu je Allah dž.š., već skrio. Neka čovjek bude svjestan toga da ga je Allah dž.š., počastio time što ga je sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah dž.š., će se, na Sudnjemu Danu, približiti vjerniku kojeg je skrivao i čuvao, pa će mu reći: Sjećaš li se ovog grijeha? A sjećaš li se onog grijeha? Pa će čovjek odgovarati: Da, Gospodaru, sjećam se – pa će Allah dž.š., nakon što upozna Svog roba sa svim njegovim grijesima i primjeti da je čovjek pred kolapsom, reći: Prikrio sam ti ove grijehe na dunjaluku, i opraštam ti ih danas, pa će čovjeku biti uručena knjiga dobrih djela...!" (Buhari, br.2309.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Neće Allah dž.š., pokriti grijehe nekom čovjeku na dunjaluku, a da mu ih neće oprostiti na ahiretu!" (Ahmed, br.25164.)

Dakle, neka svako koga je Allah dž.š., prirkrio i sačuvao bruke činjenja grijeha neka čuva sam sebe i neka se ne bruka!
Počast koju jedan musliman uživa kod Allaha dž.š., jeste ta da ga Allah dž.š., čuva od drugih ljudi i sveti se u njegovo ime.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

Dakle, dragi brate, prikrivaj mahane muslimana jer nisi u stanju s Allahom dž.š., se boriti, sa onim koji je u stanju vršiti uvidjaj nad tvojim grijesima i nad tvojim mahanama, i koji je u stanju obrukati te pred drugima u onome što ti drugi ljudi ne znaju. Ustegni svoj jezik od ostalog svijeta, zahuzdaj ga i ne kopaj njime kao ralom po tuðim grijesima.

Možemo primjetiti da ima bolesnih duša koje se liječe samo slušanjem toga šta ostali ljude rade, istražujući im grijehe i mahane, otpočinjući svoje posjetke i sijela i svoje sjednice sa razmatranjem takvih slučajeva. "Allah dž.š., voli stid i pokrivanje mahana", (Ahmed, 4/224.) - što znači da je osoba koja se bavi brukanjem drugih ljudi i govorom o njihovim grijesima osoba koja je bezobrazna, i ona koja je strgala sa sebe svu odjeću stida i srama!

Čuvajući ljude od našeg izvršavanja uvidjaja nad njihovim grijesima dajemo ljudima nove šanse za lijep život i lijep svršetak. Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko primjeti kakvu mahanu ili grijeh pa ga prikrije biće poput čovjeka koji naiðe na živu zakopanu djevojčicu pa je spasi i u život povrati!" (Ebu Davud, br.4870.)

Ovaj hadis nam ukazuje na to da je brukanje ljudi poput njihovog ubijanja a da je prikrivanje ljudi njihovo ostavljanje u životu!

Kada je u pitanju čast jednog muslimana, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je nije želio štetiti pa makar bio i veliki grijeh u pitanju. Enes b. Malik r.a., kaže: Bio sam kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada mu doðe jedan čovjek koji reče: O Allahov Poslaniče, počinio sam veliki grijeh – kazni me! Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je čuo i ne htjede ga ništa pitati o tome. Nastupio je vakat za namaz i taj čovjek klanjaše sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, i kada završiše sa namzom onaj čovjek priðe Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i opet mu reče: Počinio sam veliki grijeh Allahov Poslaniče, pa sprovedi nadamnom Allahovu Knjigu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Zar nisi malo prije klanjao s nama? Reče: Da. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Allah ti je oprosti grijeh tj. kaznu!" (Buhari, br.6437.)

Razmisli Allahov robe :

1. Onaj koji tajno radi neki grijeh neka zna da je Allah dž.š., Taj koji ga je skrio i prikrio.

2. Iznošenje mahana i grijeha u javnost je ružno djelo pa makar se radilo i o nama samima.

3. Nije sporno da nekog čovjeka prikrivamo i da ga lično savjetujemo i nasihatimo.

4. Otkrivanje tuðih mahana vodi otkrivanju ličnih mahan.

5. Uživanje u slušanju i kopanju tuðih mahana je znak bolesti nečijega srca.

6. Prikrivati tuđe grijehe je obaveza pa makar se radilo i o velikim grijesima!

http://www.youtube.com/watch?v=nQA0BdRtMWE


http://www.youtube.com/watch?v=Ntbesi6DqCw&feature=related


http://www.youtube.com/watch?v=UNq_BkDjcZY&feature=related



Moj komentar u ime Allaha subhanehu ve te’ala:

"One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) 


Ja Rabbi,sta je ovo danas sa ummetom,sta se ovo desava svakodnevno,ljudi su postali KO STOKA I GORE OD TOGA... nevide svoje zlo i grijehe koje cine svakodnevno jer nismo meleci,dok danima i nocima su u haramamima do plafona,sakrivaju se da  ih ljudi nevide i spetkare i podmecu drugima nogu da podapunu a zaborace da Allah svt sve vidi i cuje i zna svacije misli i sta radimo i tajimo u prsima svojim-ZASTO ROBE TO RADIS I STO SPLEKTARIS I IZUVIJEDAS MAHANE SVOGA BRATA ILI SESTRE A IMAS SVOJIH STOTINU?
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Meti ispred svojih vrata i svedi inventur svojih dijela pa ako imas imalo imana svatices koliki su tvoji grijesi teski pa neces imati vakta da o drugima izuvijedas danima,nocima i sahatima dok chetas isti ti taj po inernetu sa zenama koje ti nisu dozvoljene a tvoja ili tvoje spavaju,dok mozda i sam bludnicis ili drugima blud nudis,dok lazes na druge i poturas razne spletke iz svoje kuce da cast muslimana pokaljas i unistis,dok zavadjas po mahali braca,dok gibetis,dok ISKUPLJAS DOKAZE PROVIT MU'MINA  ALLAH TE UPUTIO I  SRAM DA TE BUDE A ZABORAVIO SI DA CES STATI NA SUDNJI DAN I TI SESTRO MUSLIMANKO KOJA  MISLIS DA SI REZERVISALA VIZU ZA DZENNET SA SVOJIM NIQABOM A JEZIK A JEZIK STA CE ZENE BACITI U DZEHENNEMSKU VATU JEZIK ! Pogledajte svoja djela i onda trazite mahane drugih vijernika a ne splektarite I NE ISKUPLJAJTE DOKAZE JEDNI PROTIV DRUGIH I PISMENI I USMENI I SMS PORUKE I MSN-MAILOVE ITD!!!!
I ti sestro koja nemas izgleda svojih iskusenja subhanallah,a svima dunjaluk tezak pa uz kahvu sa svojim sestrama smisljas i sama sta ces nalagati prtiv sestre koja ti nije draga samo zato jer bi je tvoj muz pozelio za drugu ili trecu hanumu pa iz svoje puke ljubomore udri sto je najgore uz kahvu,telefon -izmisljate samo i od muhe napravite medvijeda i samo gibetite i odovarajte i LAZI TE  ELHAMDULILLAH; U IME ALLAHA SVT VAM TREBA KUPITI PARFEM DA MIRISETE NA DUNJALUKU A SMRDICE TE I GORITI U DZEHENNEMSKOJ VATRI ZA TO VJERUJ TE PA CE TI BITI DZABA 8 METRA PLATNA NA TEBI SA TVOJIM NIQABOM JER CE PODLOZENA VATRAA BITI SA TOBOM BAS SA TOBOM KOJA SI SE UZDIGLA I MOZDA VIZU REZERVISALA ZA DZENNET ,ili  REZERVISALA  MOZDA ZA DZEHENNEM.....jah dunja dever a mora nas neko cistiti  jezicima svojim i prati GRIJEHA nasih ,pa nemora biti uvijek bolestima glavoboljom,hmm operacijom itd naja samo nastavite ....
Allahu svt hvala na svakom stanju kusnja je vijerniku neminovna do sudnjeg dana i ovdje na dunjaluku i u kaburu sigurno kada bi to svak imao na umu POZABAVIO BI SE SAMO OKO SEBE I SVOJIH GRIJEHA I PLAKO NAD SVOJIM GRIJESIMA I KAJAO SE I MOLIO ZA OPROST A NEBI DANONOCNO ISTRAZIVAO MAHuANE DRUGIH  naravno kad mu je iman u dnu cipela pa i nevidi brda svojeih grijeha!
Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)
Zasto si ljbomoran i azsto izmisljas lazi i zasto sluoljas poli dokaz da nekog oblatis  ? Nemozes podnjet da tvoj brat ima dvije hanume i firmu i da mu sve ide dobro ili ti se bivsa treba udati pa da joj srecu pokvaris i da je blatis a znas da je nemozes serijetski vratiti ili nemozes podnjeti  da je drugi ima ili si bolestan sejtanskim vesvesama idi uci rukiju i pokaj se ne zavidi nikome -svom bratu vijerniku i sestri ako imaju vise nesto od tebe ili im bolje ide nego tebi raduj se pa ce i tebe Allah obradovati a ne istrazuj mahane jer NIJE NIKO MELEK A SVOJ TAJNI GRIJEH KRIJES I DOKAZE DOK IH ALLAH NECE SAKRITI VIJERUJ MI I KAD SE BUDES NAJMANJE NADAO OBZNANI CE TI IH JER SE SVETIS SVOME BRATU I SESTRI BOLESNICE JEDAN A NEVALJA TO I VIJERUJ NE VALJA TO STIDI SE I SRAM DA TE BUDE!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu. Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim)
Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)

Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)
U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)

Čovjek se prihvatio emanete na Zemlji, poslije odbijanja drugih oko njega da ga prime. Zato je pored ostalog čovjek velika neznalica, nezahvalnik i oholi ulizica,  koji sije nered, čini nepravdu i zulum drugim živim bićima oko sebe. Insan sijući nered, tlačeći, omalovažavajući druge slabije i  nejake,  zaboravlja da nakraju svega postoji odgovaranje i kažnjavanje na ahiretu, a da će posigurno sam doživjeti i  degredaciju i razne belaje na ovom svijetu. Svi koji ponižavaju druge ljude, uzurpirajući pri tom  njihova prava (nesvjesno a često  i namjerno i ciljano pri punoj svijesti) mogu doživjeti da ih mazlumi prokunu.

Takvi ljudi izlažu se opasnosti da dova mazluma (onoga kome je nepravda učinjena) protiv njih bude primljena, a između dove mazluma– pa makar on bio i veliki griješnik – i Uzvišenog Allaha nema nikakve pregrade; pa šta onda tek reći za dovu koju uputi Allahov štićenik, o kome je Uzvišeni u spomenutom hadisi-kudsijju rekao: ''Ako Me šta zamoli, udovoljit ću mu, a ako od Mene zatraži utočište, pružit ću mu ga!''


Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Allahu moj ti si moj Gospodar i nema drugog Boga osim tebe i ti se stvorio i ja sam tvoj rob,ja sam pod ugovotom sa tobom i obecanje nisam ga ispunio,priznajem tvoje blagodati koje si mi dao i priznajem grijeh svoj pa mi oprosti a niko drugi ne OPRASTA OSIM TEBE-AMIN

29.06.2011.

''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.)

Ovaj svijet, sa svim onim što se u njemu i na njemu nalazi: čovjek, životinje, biljke, prirodne pojave kao što su padanje kiše, izlazak Sunca, zemljotresi, vulkanske erupcije, puhanje vjetrova, kao i samo stvaranje čovjeka u etapama, odvija se u skladu sa sveopćim zakonitostima koje je Uzvišeni Allah uspostavio.

Sunnetullah – Allahove zakonitosti

Ništa se ne dešava slučajno i ništa ne izlazi iz okvira ovoga zakona i sve živo i neživo mu je potčinjeno. Postojanje ovoga sveopćeg zakona u kosmosu jedan je od najvećih dokaza Allahove egzistencije, jer neživa materija ne umije i ne može da uspostavi ovako savršen, precizan i sveobuhvatan zakon za sve što postoji. Da je sve potčinjeno ovim zakonima, potvrđuje i Kur'an u mnogim ajetima: ''I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnog i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut“ (Jasin, 38-39.);
''Mi smo zaista čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa onda od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje oživljujemo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj'' (El-Mu'minun, 12.). 


Drugi aspekt ovoga Božanskoga zakona je da su mu potčinjeni i svi ljudi, kako pojedinci, tako i zajednice. To znači da su ljudska djela i postupci, kao i posljedice tih djela na oba svijeta, te različita stanja: rahatluk, sreća i nesreća, ponos i poniženje, napredak i nazadak, snaga i slabost, u skladu sa ovim zakonitostima i u neposrednoj zavisnosti od njih. Ove zakonitosti o kojima govorimo poznate su kao ''sunnetullah'' (pravila, praksa, zakon). Šta je ''sunnetullah'' kada su ljudi u pitanju? Sunnetullah (Allahove zakonitosti) je ustaljeni i uobičajeni način Allahovog odnosa prema čovjeku u zavisnosti od njegovih postupaka, ponašanja i uopće odnosa prema Allahovim naredbama i zabranama, kao i posljedice ljudskoga djelovanja na ovome i na onome svijetu. S obzirom da je ''sunnetullah'' jedan sveopći i univerzalni zakon, jedna od njegovih glavnih karakteristika je konstantnost i nepromjenljivost, što potvrđuju mnogi kur'anski ajeti u kojima Uzvišeni Allah govori o prošlim narodima i onome što je njih zadesilo kao posljedica njihovih djela i postupaka. Uzvišeni Allah rekao je: ''Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po Zemlji i vidite kako su okončali oni koji su poslanike u laž ugonili.To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.'' (Ali Imran, 137-138.) Da ove zakonitosti nisu vječne i univerzalne, Uzvišeni Allah ne bi nas podsjećao da iz spomenutih događaja uzmemo pouku i poruku.

Šta je istina, a šta laž?

Kao i u svim drugim segmentima života na ovome svijetu, tako i po pitanju istine i laži postoje određene zakonitosti po kojima se sve odvija. Za sve što postoji na ovome svijetu možemo dati jednu generalnu podjelu. Tako sva djela, vjerovanja, pojave, riječi i stvari, možemo podijeliti na istinu i laž. Sa islamskog stanovišta, u suštini, ne postoji neka poluistina ili polulaž. Postoji samo istina i laž. Uzvišeni Allah rekao je: ''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.) Sva istina je dobro, a svaka laž je zlo. Jedno od ključnih pitanja svakako je – šta je to istina, a šta laž i ko ima pravo da neko djelo, pojavu ili vjerovanje svrsta u laž ili istinu? Naravno, mi muslimani duboko vjerujemo da je Sveznajući Stvoritelj i Gospodar taj koji određuje šta je istina, a šta laž i da je Njegov sud konačan. Stoga ćemo kazati da je istina sve ono što je Allahovim sudom i propisima označeno kao istina ili hakk, bilo da se radi o vjerovanju, riječima ili djelima. Neki su istinu definirali kao sve ono što je Uzvišeni Allah naredio, a laž je sve ono što je zabranio. Osnovne istine ovoga i onoga svijeta izrečene su u jednom hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se prenosi da je, kada bi ustajao na noćni namaz, učio ovu dovu: ''...Ti (Allahu) si istina, susret s Tobom je istina, Tvoje riječi su istina, Džennet i Džehennem su istina, poslanici su istina, Muhammed je istina i Sudnji dan je istina...“ (Buharija i Muslim) Ovo su temeljne istine vjere islama i uopće temeljne istine života.

Neizbježnost sukoba između Istine i laži

S obzirom da prema generalnoj podjeli postoji samo istina i laž, ljudi se mogu svrstati i opredijeliti ili za istinu ili za laž. Tako, svjesno ili nesvjesno, možemo biti na strani istine, štititi je i pomagati, ili na strani neistine, pa je štititi i promovirati. Ljudi su se oduvijek tako dijelili na one koji promoviraju i pomažu istinu i dobro i one koji pomažu i promoviraju laž i zlo. Kao što su voda i vatra, svjetlo i tama, toplota i hladnoća, suprotnosti koje ne mogu zajedno, nego jedna uvijek mora dominirati, tako su isto istina i laž (neistina) dvije suprotnosti koje se ne trpe i ne podnose, nego jedna uvijek mora dominirati u nekom vremenu i prostoru. To je jedna od Božijih zakonitosti koja je konstantna i nepromjenljiva. Sukob između Istine i laži, odnosno njenih sljedbenika je neminovnost i on traje otkako čovjek postoji na Zemlji. Sukob ili konflikt između Kabila i Habila, dvojice Ademovih sinova, nije ništa drugo do sukob između istine i laži. Sukob između Božijih poslanika, njihovih sljedbenika, s jedne strane i onih koji su ih u laž utjerivali i protiv njih se borili, s druge strane, ustvari je sukob između istine i laži. Ovaj sukob između istine i laži traje stalno, s tim da je kroz historiju samo mijenjao svoje forme i intenzitet. U Kur'anu Svevišnji Allah u mnogim ajetima spominje da su određena stvorenja, džinni i ljudi, neprijatelji Allahu, poslanicima i pravim vjernicima, a to su ustvari neprijatelji istine, jer istina je, kako smo prethodno kazali, na strani poslanika i njihovih istinskih sljedbenika. Uzvišeni Allah rekao je: ''Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju'' (El-En'am, 112.); ''Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku pokvarenjaci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao upućivač i pomagač'' (El-Furkan, 31.).

Istina je vječna i uvijek će do Sudnjega dana biti onih koji će istinu promovirati i braniti. Oni će nekada biti jaki i moćni, a promotori i zaštitnici zla i neistine slabi i nemoćni. Međutim, taj odnos snaga će se mijenjati i nerijetko će sljedbenici istine, zbog različitih uzroka koji su dio Allahovih zakonitosti, biti slabi i nemoćni u odnosu na sljedbenike laži i zla, ali konačni ishod ovoga vječnog sukoba pripada istini i njenim sljedbenicima, na ovaj ili onaj način. Prethodno spomenuti ajeti otkrivaju nam još jednu Božiju zakonitost, a to je da će se u svakom vremenu među ljudima naći zlobnici, pokvarenjaci i zlikovci koji će zauzeti neprijateljski odnos prema Božijoj istini i njenim sljedbenicima. Tako je i danas. Kroz prizmu ovih Allahovih zakonitosti možemo posmatrati i našu bosanskohercegovačku stvarnost. Antiislamsku kampanju koja je aktuelna već nekoliko godina možemo razumjeti samo kao odraz mržnje i netrpeljivosti prema Božijoj istini i njenim vrijednostima, od strane onih koji su stali na stranu laži i zla. Njihovim umovima i postupcima vladaju i upravljaju sile zla i u njima dominiraju. Oni su šejtana, svoje strasti i nagone za bogove svoje uzeli i njima se slijepo pokoravaju. Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, iako mu je Istina poznata, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?'' (El-Džasije, 23.)

Konačni ishod pripada Istini

Uzvišeni i Moćni Stvoritelj obećao je da će konačni ishod i dominacija pripasti Istini i njenim sljedbenicima, a da će laž i njeni sljedbenici biti poraženi i još na ovome svijetu poniženi i kažnjeni. Kur'an o tome govori u mnogim ajetima: ''Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kada ustanu svjedoci'' (El-Mu'min, 51.);
''Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji, sigurno ćemo pobijediti!' – Allah je, zaista, moćan i silan'' (El-Mudžadele, 21.);
 ''A poslanici su i prije tebe u laž utjerivani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti'' (El-En'am, 34.);
''Allah poništava neistinu i potvrđuje istinu riječima Svojim; On dobro zna svačije misli'' (Eš-Šura, 81.).

Pravi vjernici duboko su ubijeđeni da konačnica pripada Istini i njenim promotorima, te da će promotori i pomagači laži doživjeti poraz i kaznu još na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja nesnosna. Međutim, sljedbenici Istine moraju dati od sebe sve što su u mogućnosti, pa tek onda očekivati Božiju pomoć. Mnogobrojni primjeri koji su zabilježeni na stranicama historije potvrđuju nam da Allah zlikovce i pokvarenjake žestoko kažnjava još na ovome svijetu. Pedesetih godina prošloga vijeka na jednom fakultetu u jednoj od arapskih zemalja, ustao je jedan student i držeći sat u svojoj ruci na sav glas povikao: ''Ako Allah postoji, neka me onda usmrti nakon sat vremena!“ Prizor je zaista bio čudan i zanimljiv, a posmatralo ga je na desetine studenata i profesora. Sat je brzo prošao, a ovaj studenat je ushićeno i prkosno viknuo: ''Jeste li vidjeli? Da Allah postoji, usmrtio bi me.'' Studenti su se razišli, neki sa određenom dozom sumnje koju im je šejtan u njihove misli ubacio, drugi su smatrali da ga je Allah zbog određene mudrosti ostavio, dok su se treći ismijavali sa prizorom. Kada se ovaj student vratio kući, prvo je po običaju prije ručka otišao u kupatilo da se umije i da ruke opere, i dok je lice brisao maramicom, pao je na zemlju i ostao nepomičan. Umro je! Kasnije je doktor utvrdio da je uzrok smrti voda koja mu je ušla u uho dok se umivao. Doktor Abdurezak Nevfel rekao je: ''Allah nije želio osim da umre kao magarac!'' Naučno je poznato da magarac i konj, kada im voda uđe u uho, momentalno umiru.
 Allaha Svemoćnog i Mudrog molimo da pomogne Istinu i njene sljedbenike i da nas učini od onih koji su Istinu odabrali. Amin!

28.06.2011.

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Nauka o Kur'anu: KUR'AN

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg poslanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su:
"Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

Fadileti (dobrobiti) druženja s Kur’anom

Razmišljanje o Allahovim subhanehu ve te'ala ajetima je nedvojbeno čin ibadeta koji osobu približava Uzvišenom Allahu. Ovo razmišljanje nije lahkomisleno i besciljno razmišljanje. Naprotiv, ono uključuje izučavanje klasičnog tumačenja[1] ajeta o kojima se razmišlja.

Ni jedna druga knjiga, zaista, nije poput Allahove subhanehu ve te'ala Knjige koja je Njegov vječni govor, (a ne Njegovo stvorenje), koja je priručnik za život i smrt kao i za ono što slijedi poslije toga. Stoga, Allahova subhanehu ve te'ala Knjiga zaslužuje proučavanje koje je pažljivije od proučavanja bilo čijeg drugog govora.

Ovakvo proučavanje iziskuje potrebu da se čitalac vrati na rane predaje onih koji su bili svjedoci Objave i koji su čuli njeno objašnjenje od onoga koji je poslan od Allaha subhanehu ve te'ala da kazuje i objasni Njegove riječi čitavom ljudskom rodu (Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem), jer ukoliko osoba pokuša prosuđivati značenje ajeta bez predhodnog izučavanja povoda objave te pojašnjenja datih od strane Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, iskvarenost vremena u kojem ta osoba živi, njeno nepoznavanje na šta se ajeti odnose, i neposjedovanje razumijevanja koje su imale rane generacije muslimana, će zasigurno dovesti do pogrešnog razumijevanja Allahovih subhanehu ve te'ala riječi te će stoga osoba otići na stranputicu smatrajući da ispravno robuje Allahu.

Zbog ovoga, svaki iskreni musliman koji se učeći Kur’an i razmišljajući o njemu nada Allahovoj subhanehu ve te'ala ljubavi treba čvrsto držati značenja, koja nam je pojasnio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zatim njegovi ashabi radijallahu anhum, oni koji su došli odmah poslije njih te rani islamski učenjaci.

Uz ovo, dragi brate i sestro u Islamu, znaj da učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu, te redovno odvajanje vremena za njegovo izučavanje i primjenu, ima ogromne dobrobiti (fadilete) u životu na ovom i na onom svijetu. Stoga, pogledajmo sada nekoliko tih fadileta kako bismo se još čvršće vezali za Allahove subhanehu ve te'ala veličanstvene riječi. Svaka od ovih dobrobiti je sama za sebe dovoljan podsticaj za klonjenje lijenosti i posvećivanje Kur’anu.

1. Učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu upotpunjuje jednu islamsku dužnost

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je zaista u ovoj svojoj izjavi sumirao (sažeo) našu vjeru: “Vjera je nasihat (savjetovanje)!” “Na ovo smo mi”, prenosi Temim ibn Avs Ed-Darijj radijallahu anhu, “upitali: Prema kome?” On odgovori: “Prema Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama ljudi, i običnom narodu.” [Hadis bilježi Muslim].

Nasihat (savjetovanje) koje smo dužni prema Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi uključuje redovno čitanje, učenje pravila tedžvida i lijepog recitovanja, izučavanje njenog tumačenja i povoda Objave, svjedočenje da je ona Istina i savršen Allahov subhanehu ve te'ala govor, a ne njegovo stvorenje, zatim poštovanje prema njoj i njeno čuvanje, pridržavanje njenih naredbi i zabrana koje se u njoj nalaze, podučavanje drugih njoj kao i pozivanje ka njoj.[2]

Dakle, čitanjem i razmišljenjem o Kur’anu, insan ispunjava svoju obavezu i za to je nagrađen. Nakon izvršavanja ove obaveze, Kur’an na Sudnjem Danu postaje dokaz u korist insana! To je druga dobrobit koju dobijamo prihvatanjem ove Plemenite Knjige.

2. Kur’an će na Sudnjem Danu biti dokaz u našu korist

Ovo zaključujemo iz Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem izjave: “A Kur’an je dokaz ili u vašu korist ili na vašu štetu.” [Hadis bilježi Muslim].

Dakle, sa ovim dokazom, Allahovom subhanehu ve te'ala Knjigom, će se desiti jedna od sljedeće dvije stvari. Ili će svjedočiti u našu korist, ili će biti dokaz protiv nas na Dan u kojem će nam biti potrebno svako dobro djelo. Ukoliko naš odnos sa Kur’anom ne bude među našim dobrim djelima, onda će taj Allahov subhanehu ve te'ala govor zaisigurno biti dokaz protiv nas. A ko bi mogao biti spašen od užasa tog Dana ukoliko Allahov subhanehu ve te'ala vlastiti govor bude protiv njega?

Pažljivo razmisli, dragi brate i sestro u Islamu, o svojoj poziciji u odnosu na Kur’an! Da li ga zapostavljaš i da li mu protivrječiš nehajno postupajući prema njegovim naredbama i zabranama? Da li se nad njegovim tekstom ikada duboko zamisliš? Da li će on na Sudnjem Danu da bude na tvojoj strani?

3. Kur’an će se za nas zalagati na Sudnjem danu

Dokaz: Ebu Ummame prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čitajte Kur’an, jer će on zbilja doći na Sudnjem danu i zagovarati (oprost kod Allaha op.p) za one koji su se s njim družili.” [Hadis bilježi Muslim].

4. Naš položaj (stanje) na ovom svijetu će se poboljšati

U Muslimovom Sahihu nalazimo lijepu priču o tome kako je čovjek kome je obećan džennet, Omer ibn El-Hattab radijallahu anhu, razumio ovo načelo. Neki ljudi su za vrijeme njegove vladavine došli da ga pitaju o poglavaru Mekke: “Ko ti je vladar Mekke?” On je odgovorio: “Ibn Abza radijallahu anhu.” Oni su potom upitali: “A ko je Ibn Abza?” Omer radijallahu anhu je odgovorio: “On je jedan od bivših robova koje smo mi oslobodili.” Oni prokomentarisaše: “Ostavio si osobođenog roba da vlada ljudima Doline (plemenitim plemenima Kurejša)?!?!” On im na to odgovori: “Zaista je on od onih koji čitaju Allahovu subhanehu ve te'ala Knjigu i dobro poznaje obaveze muslimana. Zar vi niste čuli izreku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista će Allah Svojom Knjigom uzdići neke ljude, a neke će njome poniziti.’”

5. Biti ćemo najbolji među ljudima

Osman radijallahu anhu je rekao kako je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže: “Najbolji među vama su oni koji nauče Kur’an i druge njemu podučavaju.” [Hadis bilježi Buhari].

6. Za svako proučeno slovo Kur’ana slijedi deset nagrada (dobrih djela)

Ovo nam dokazuje autentičan hadis iz Tirmizijeve zbirke hadisa: “Ko god prouči jedno slovo iz Allahove Knjige imat će za to nagradu. Ta nagrada će biti udesetorostručena. Ne kažem da su Elif, Lam i Mim jedno slovo. Elif je slovo za sebe, Lam je slovo za sebe, i Mim je slovo za sebe.”

Stoga, dragi brate i sestro u Islamu, povećajmo svoje učenje Kur’ana kako bismo stekli ove kao i sljedeće nagrade:

7. Učači Kur’ana će biti u društvu časnih i poslušnih meleka

Aiša radijallahu anha prenosi od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista će onaj ko Kur’an uči lijepo, tečno i tačno biti u društvu časnih i poslušnih meleka. A što se tiče onoga ko Kur’an uči uz poteškoće, zamuckujući i praveći greške, on će imati dvostruku nagradu.” [Hadis bilježe Buhari i Muslim].

Dakle, dragi brate i sestro u Islamu, ne dozvoli da te šejtan lanetullahi alejhi zavede lažnim izgovorima kao što su ‘ja nisam Arap’ ili ‘arapski nije moj jezik’. Ovaj hadis je jasan dokaz protiv ovakvih došaptavanja. Posveti se Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi bio (bila) Arap ili ne. Izgovora nema i put ka prihvatanju Allahove subhanehu ve te'ala Knjige ti je raskrčen. Nema mjesta ustezanju i nalaženju opravdanja. Siguran sam da ćeš prestati oklijevati u svojoj odluci da si nađeš učitelja ili grupu sa kojom bi izučavao/la Kur’an kada uskoro čuješ posljednju, i možda najveću, blagodat učenja i razmišljanja o Kur’anu.

8. Naš položaj u džennetu će biti određen na osnovu obima memorisanih ajeta Kur’ana

Abdullah ibn Amr ibn El-Âs radijallahu anhuma je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako kaže: “Reći će se onome ko se družio sa Kur’anom: ‘Čitaj i uzdiži se (kroz deredže - stepene - dženneta) i uljepšavaj svoj glas kao što si to činio dok si bio na dunjaluku! Jer zaista će tvoje mjesto u džennetu biti mjesto do kojeg stigneš pri učenju posljednjeg ajeta.’” [Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a hadis je sahih].

9. Kur’an nas vodi ka džennetu


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Kur’an je posrednik kome je dato pravo zalaganja i u njega se s pravom vjeruje kao u istinu. Ko god Kur’an stavi ispred sebe, on će ga voditi džennetu, a ko god ga stavi iza sebe, on će ga odvesti u džehennemsku vatru.” Ovo je autentičan hadis kojeg nalazimo kod Taberanija, a prenosi ga Abdullah ibn Mes’ud radijallahu anhuma.

Znaj brate i sestro da se ovih devet blagodati može postići samo kroz iskrenu predanost Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi i to ne kroz izjave poput “Ja volim Kur’an. On je divan!”, nego iskrenim srcem vezanim za Allahovu subhanehu ve te'ala Knjigu, srcem uz koje tijelo i jezik slijede ovu vezanost.

Budi svjestan/na brate i sestro da su navedene blagodati samo neke od mnogobrojnih blagodati za koje saznajemo iz Kur’ana i zbirki hadisa. Među onim blagodatima koje nismo spomenuli su zagovorništvo koje će kur’anske sure činiti za nas u kaburu, zatim kur’anska moć liječenja, osjećaj odmora i relaksacije kojeg Kur’an pruža našim srcima itd. A Allah najbolje zna.

O Allahu! Molimo Te, Tvojim savršenim govorom i Tvojim lijepim imenima i atributima, da učiniš da Kur’an bude dokaz u našu korist! O Allahu! Ne daj da Kur’an toga Dana bude dokaz protiv nas, i sačuvaj nas patnje u vatri! Jer ukoliko Allah subhanehu ve te'ala Kur’an učini dokazom za, a ne protiv nas, onda će Kur’an, također, biti naš zagovornik kada zagovaranja neće biti osim po Njegovom subhanehu ve te'ala odobrenju.-amin

KUR'ANSKA PRVA I POSLJEDNJE TRI SURE
Bosanski prevod Besim Korkut


1. Al-Fatiha - Pristup
Mekka - 7 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo
2. Milostivog, Samilosn
3. Vladara Dana sudnjeg,
4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!
5. Uputi nas na Pravi put,
6. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,
7. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!



112. Al-Ihlas - Iskrenost
Mekka - 4 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Reci: "On je Allah - Jedan!

2. Allah je Utočište svakom!

3. Nije rodio i rođen nije,

4. i niko Mu ravan nije!"



Objava: Mekka Ajeta: 4


113. Al-Falaq - Svitanje
Mekka - 5 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Reci: "Utječem se Gospodaru svitanja

2. od zla onoga što On stvara,

3. i od zla mrkle noći kada razastre tmine,

4. i od zla smutljivca kad smutnje sije,

5. i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!"



Objava: Mekka Ajeta: 5


114. An-Nas - Ljudi
Mekka - 6 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Reci: "Tražim zaštitu Gospodara ljudi,

2. Vladara ljudi,

3. Boga ljudi,

4. od zla šejtana napasnika,

5. koji zle misli unosi u srca ljudi -

6. od džina i od ljudi!"



Objava: Mekka Ajeta: 6


UPOZORENJE: OBAVEZNO poslusati i pogledati insa'Allah,da Allah svt nagradi naseg profesora Elvedina Pezica -amin

Elvedin Pezic - Potreba covjecanstva za Kur'anom 1.dio

http://www.youtube.com/watch?v=9QtPlzlx9Vg&playnext=1&list=PL94DCB2296DB90EB7

28.06.2011.

Naučna ispitivanja potvrdila fiziološka djelovanja Kur’ana na njegove slušaoce

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Naučna ispitivanja potvrdila fiziološka djelovanja Kur’ana na njegove slušaoce

Kur’an je bio i jeste, i zauvijek će ostati, mu’džiza kako je to Allah, subhanehu we te’ala, odredio da bude. U svakom vremenu otkrivaju se blagodati, riznice i pokazuju svijetu njegove nadnaravnosti.

On uvijek nosi novinu (svježinu) i vrijeme ga ne može prevazići. On je nadnaravnost koju ne može potpuno spoznati ni jedno biće. Allah, subhanehu we te’ala, je odredio njegovo čuvanje (pamćenje) kao što je odredio i prsa koja će ga nositi, čuvati. A ljudi su se obavezali da će ga učiti i svetim smatrati, zaranjati u njegove dubine kako bi vadili njegove bisere do kojih mogu doći.Potvrda je govor Uzvišenog Allaha
: Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim… (sura Fussilat, 53. ajet),

i riječi Njegove neka je hvaljen: …u njemu je lijek ljudima… (sura An-Nahl, 69. ajet).


Ovdje ćemo ukazati na neka istraživanja koja je obavio doktor Ahmed El Kadi u gradu Panama Siti na Floridi, kako bi pojasnio (utvrdio) utjecaj Kur’an-i-Kerima na dijelove ljudskog tijela. I kako bi se spoznala iscjeliteljska moć Kur’an-i-Kerima, te da li je to djelovanje tjelesno, duhovno ili pak i tjelesno i duhovno.

U pokušaju odgovora na ovo pitanje, počeo je učiti neke od kur’anskih ajeta muslimanima i nemuslimanima, kao i gluhim osobama. Među njima su bili oni koji znaju arapski jezik kao i oni koji ga ne znaju. Kao što je pokušao i sa čitanjem tekstova na arapskom jeziku, koji nisu kur’anski, ali su sličnog izraza i melodije.


Kako bi saznao djelovanje (utjecaj) Kur’an-i-Kerima na ove osobe koristio je i kompjuter posebno programiran za ovo istraživanje. Zatim je povezao ove aparate na tijela osoba koje su obuhvaćene istraživanjem.


Nakon toga je izvršeno mjerenje pulsiranja, pritiska, stepena znojenja, visine temperature na koži (tijelu) i stepen vezivanja sa njihovim mišićima.


Kako bi se izbjegla nepreciznost kod rezultata, te kako smirenost ne bi bila uzrokovana time što ispitanik unaprijed zna da ono što će slušati jeste Kur’an, ili da je glas onog koji govori lijep, ili da je mjesto gdje će se sastati ugodno, istraživač je učinio da jedan govornik (glas) bude za sve prilike, i da ispitanici ne znaju da li je ono što im se govori kur’anski tekst ili ne.


Najprije je izvršio mjerenje i bilježio promjene kod njih bez slušanja bilo čega. Zatim je to usporedio sa promjenama nakon što su slušali kur’anske ajete i druge arapske tekstove slične Kur’anu.


U svakoj od ovih skupina početna ispitivanja su potvrdila utjecaj na smirenost prilikom učenja Kur’ana kod 97% ispitanika.


Istraživač je u nastavku istraživanja pokušao da sazna što je djelovanje samih kur’anskih riječi i njihov fiziološki uticaj, ne gledajući i ne prateći da li su one bile razumljive za slušaoce ili ne.


Za tu svrhu je odabrao 210 ispitanika, petinu dobrovoljaca su činili oni koji ne čuju, i čitao im je Kur’an kao i arapske tekstove koji nisu kur’anski, a slični su kur’anskim po glasnosti, izgovoru i slušnosti (prikladnosti uhu). Potom je isprobao i to da im ne pušta ništa da slušaju nego da samo mirno sjede zatvorenih očiju da bi saznao djelovanje i uticaj mirnog sjedenja – da nije to, možda razlog raspoloženja (da nisu napeti)!?


Kao rezultat se pokazalo da je 60% ispitanika koji su slušali Kur’an zapušenih ušiju reagiralo, dok je grupa koja je samo sjedila i nije im puštao ništa da slušaju, bila bez ikakvog smirujućeg djelovanja, što upućuje na to ka kur’anske riječi, same po sebi, bez obzira razumjeli ih ili ne, imaju fiziološko djelovanje, smirujuće za napetost ljudskog tijela.


Ovo je, dakle, ono što potvrđuje objektivno istraživanje o smirujućem uticaju kur’anskih ajeta i riječi na ljudsko tijelo.


Ovo iskazuje tačnost riječi Uzvišenog:
Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima… (sura Fussilat, 53. ajet),

i riječi Uzvišenog: …a i u njima samima, zar ne vidite? (sura Ad-Darijat, 21. ajet).


Zaista se rezultati ovog istraživanja slažu (podudaraju) sa onim što je Istiniti rekao u Knjizi objavljenoj prije 14 stoljeća: Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov put na koji On ukazuje onome kome On hoće, a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti. (sura Az-Zumar, 23. ajet)

Primijećujemo ovdje (u ovom ajetu) da učenje Kur’ana djeluje na ljudsku kožu, što je potvrdilo i spomenuto istraživanje.

Allah Uzvišeni u (svojim) mudrim ajetima govori o nekim vrijednostima i djelovanju (utjecaju) Kur’ana Uzvišenog:


Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima… (sura Al-Isra, 82. ajet),

Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr, a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci, meleki i Ruh (Džibril), s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake. Selam (sigurnost) je u njoj sve dok zora ne svane. (sura Al-Qadr, 1-5 ajet),

A da Kur’an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli: ”Trebalo je da su mu ajeti razumljivi, zar je jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap”? Reci: ”On je vjernicima upustvo i lijek”… (sura Fussilat, 44. ajet),

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje i u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.” (sura Al-Ankebut, 51. ajet),

…A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. (sura Al-Furqan, 32. ajet).

Također postoji još niz drugih ajeta koji ukazuju da Kur’an lijepo i smirujuće djeluje na dušu i srce kao i na živčani sistem. Ali nam za nabrajanje svega toga ovdje nedostaje prostora.

I u mnogobrojnim hadisima Božijeg Poslanika imamo dokaz (uputu) na lijepo djelovanje Kur’ana. Muslim navodi u svom Sahihu od Allahova vjerovjesnika; sallalahu alejhi wesellem, da je on rekao:
”Neće se sastati ljudi u nekoj od kuća Božijih da uče Kur’an i proučavaju ga međusobno, a da im neće biti spuštena sigurnost (smiraj) i prekriti ih milost, te ih okružiti meleki i Allah, subhanehu we te’ala, će ih spomenuti među onima koji su kod Njega”.

Ima li išta ljepše od nadnaravnog Kur’ana!? Ima li išta ljepše od jasnih ajeta!? Da li ima većih dokaza Božije moći od Uzvišenosti Kur’ana koji ostaje nadnaravan (mu’džiza)!?

Allahova, subhanehu we te’ala, mu’džiza za vijek vijekova:
Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili”. (sura Az-Zumar, 27. ajet)

I kao što Uzvišeni, subhanehu we te’ala, kaže: ”I vi ćete uskoro saznati njegovu poruku”! (sura Sad, 88. ajet)

Noviji postovi | Stariji postovi

Allahova subhanehu ve te’ala robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
219628

Powered by Blogger.ba