Allahova subhanehu ve te’ala robinja

"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88.)

03.08.2011.

Svakoj zeni i djevojci koja vijeruje u Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Svakoj zeni i djevojci koja vijeruje u Allaha subhanehu ve te’ala

Razodijevanje ljepseg pola

Otkrivenost zenskih djelova tijela u vecoj ili manjoj mjeri prisutna je sirom svijeta.Tu pojavu susrecemo u nasoj kuci,ulici,skoli,na TV-u i sl. ili bolje receno,svugdje gdje dopire pogled(covjekov pogled povlaci za sobom odredjene posljedice koje uticu na njegov zivot cak i vise nego sto on misli).Ovo je pokusaj da protumacimo odredjene stvari u vezi sa tim.

Zasto se zene tako razodijevaju?

1.Razlog je nadmetanje sa drugim zenama kroz skupu odjecu,novi stil sminkanja,nove frizure,izazivanje upadnosti i isticanje u odnosu na njih.

Ovo prouzrokuje oholost u njenom klasicnom obliku.Mnogo zena je zaokupljeno time kako se bolje dotjerati od drugih,jer u drugoj zeni vidi suparnicu koju ce muskarac prije pozeljeti nego nju.Ovo je jedan od najcescih razloga direktnog ili indirektnog neprijateljstva medju zenama.Mnoge bi zeljele da su joj prijateljice losije odjevene od nje.Zato su sklone raznim podrugljivim komentarima zena koje na ulici izazivaju paznju izgledom,a same pucaju od muke sto one nisu glavna meta prema kojoj ce se usmjeravati muski pogledi.

Zene su u stalnoj bojazni da njihov izgled ne bude zasjenjen izgledom neke "bolje".Koliko god zena sebe ocjeni kroz sopstveni dobar izgled i sredjenost kad se u njenoj blizini pojavi bolja,ona gubi vrijednost.

A zasto?Zato sto misli da jedino sto moze ponuditi muskarcu jesu gole noge i duboki dekolte,te u tom trenutku zaboravlja sve druge vrijednosti koje lijepo odgojena zena ima.To prouzrokuje osjecaj manje vrijednosti i mrznje prema "suparnici",a to nije uzrok ljubomore nego oholosti.

Postovana sestro postavi sebi dva pitanja:

1.Ako je sredjenost jedina bitna  stvar da me muskarac ne ostavi i ode za sredjeniju od mene,kako mogu voljeti takvog muskarca?

2.Kako mogu voljeti muskarca kome je bitno samo moje tijelo i koji je spreman ostaviti me cim vidi bolje od mog?

Mnoge se djevojke zale kako njihovi momci ne cijene njihovu licnost i ne uvazavaju njihovo misljenje,vec ih vide samo kao objekat za zadovoljavanje strasti,a i ne slute koliko su same krive za to.Sjetite se okolnosti u kojima ste upoznali svoje mladice;niste li im tada nudili sve drazi vaseg tijela,zbog toga vam je i prisao zbog toga ce vam mnogi i prilaziti(nagonski).Kad sklapate veze na takav nacin ne mozete znati koje sa vama zbog vaseg tijela a ko zbog vaseg tijela.

Da sad vidimo?Kome to zena hoce da se dopadne svojim izgledom?Ako ima muza zar nije razumno da se dotjeruju samo njemu?Ako jeste onda ce to ciniti kad su daleko od ostalih ljudi,a medju ljudima ce se odijevati neupadno!!!Takve govore:"Muzevima se dotjerujemo iz ljubavi,a okolini samo da ne bi izgledale ruzno,a ne iz erotskih pobuda."???

A pitajmo ih:"imaju li one ikakav dokaz da su ruzne bez helanki,mini suknji ili sminke,i da li ce izazvati gadjenje okoline ako nijesu tako odjevene"???

Odgovor je jasan:"NISU I NECE."Ako se okolini dotjeruju ne zeleci pobuditi erotska razmisljanja,cemu onda neprikladna odjeca???(ovo su samo pokusaji da se prikrije zavodjenje u kojima takve uzivaju).Uzivaju da "zavrte pamet" muskarcima,kako onima koji im se svidjaju tako i onima s kojima ne misle imati nista,jednostavno to im je dusevna hrana.Svidja im se osjecaj da neko zbog njih ne moze spavati i sto ljudi na ulici zbog njih osjete tegobu u prsima,a o posljedicama na brak nekog covjeka da i ne govorimo.Zena kod koje se javi zadovoljstvo zbog ovih stvari zaista je na krajnjem stepenu propasti.

Posljedice koje proizilaze iz razodjevanja

Ove posljedice cemo podijeliti u dvije grupe i to u zavisnosti na koga djeluju:

1.Posljedice koje pogadjaju zene

Od trenutka kada je zena prvi put odlucila da pokaze svoje tijelo pred mnostvom ljudi,pocele su se desavati promjene u ponasanju i karakteru.One obuhvataju.

a) unosenje poruka zavodjenja kroz svaki svoj pokret,glas,osmijeh ili najcesce hod da bi se muska strana ucinila uznemirenom.

b) potpuno odsustvo iskrenosti radi prikrivanja zavodjenja.

Na primjer.Hoce li jedna djevojka kazati svome ocu:"Sad izlazim ovako obucena(polugola)da bih uzivala kako me gledaju i nasladjuju se sa tim pogledima,a to je dokaz koliko vrijedim!!!"Sigurno je da nece.Umjesto toga spomenuce kako izlazi sa drugaricom u setnju ili poslovno i to takvim glasom iz kojeg se moze zakljuciti da je njena "razgolicenost" sasvim sporedna stvar i da ona ima pravo na to.

2.Posljedice koje pogadjaju posmatrace.

Veliki broj muskaraca nazalost pilji u svaku takvu prolaznicu,te zali sto mu nije na dohvat ruke.Ovo je samo jedan od segmenata nezadovoljstva,a ono se javlja i u drugim segmentima zivota.npr.jedni svoj polozaj u drustvu dokazuju brojem partnerki za blud,pokazujuci na taj nacin svoj mentalni i moralni nivo.Oni koji nisu dostigli taj "nivo"  smatraju se promasenim slucajem i to zato sto se opterecuju pitanjem:Zbog cega drugi dolaze do ljepotica,a mi ne mozemo?"Koji god razlog da pronadju,ostaju ocajni i nezadovoljni.Obje grupe muskaraca pricaju o zenama svugdje  i na svakom mjestu,a veoma cesto i na vrlo prost nacin.

Zavrsna rijec

Allah dz.s. je dopustio da ljudi iskrive Njegove prethodne Knjige(Objave) da bi kaznio one koji su to radili i one koji danas slijede takve Knjige,a odbacuju zadnju objavljenu i neiskrivljenu knjigu Kur`an.Na osnovu Kur`ana  i govora Allahovog subhanehu ve teala Poslanika s.a.w.s.ukratko smo iznijeli islamski stav po ovom pitanju.Prije svega,u Islamu odjeca ima svrhu pokrivanja,a ne pokazivanja i isticanja.

Rekao je Allah Uzviseni:"O vjerovjesnice,reci zenama svojim,i kcerkama svojim,i zenama vjernika neka haljine svoje spuste niza se."(Ahzab 59.)

Rekao je Allahov Polsanik Muhammed s.a.w.s.:"Zena koja se namirise i lijepo nakiti u namjeri da zavede grupu ljudi kraj kojih prodje je bludnica."(hadis biljezi Ahmed)

Allahov Poslanik Muhammed s.a.w.s. rekao je i ovo:"Dvije vrste ljudi ce biti stanovnici Dzehennema i ja ih poslije ovog zivota necu vidjeti,a to su silnici i zene koje nose providnu odjecu kao da su gole,koje okrecu lice od Allahove zapovijedi i sklone su zlim djelima,a glave su im kao grbe deve(frizure).Takve zene nece uci u Dzennet niti ce osjetiti njegov miris."(hadis biljezi Muslim)

Zena koja prolazi dotjerana pored ljudi ima grijehe za svakog onog koji je sa uzivanjem pogleda,dok oni svi imaju za sebe po jedan grijeh.Kao sto vidimo,Islam ne dopusta razvrat i nemoral,ali ne brani,odnos i uzivanje sa zenama.Tu je Uzviseni Allah subhanehu ve teala postavio jedan sart(USLOV)a to je islamski brak.

Na kraju postovana sestro mozes li ovaj tekst odbaciti bez ikakvih dokaza?Da li je u tvom drustvu bio iko iskren pa ti rekao:"Uzivaj na ovom svijetu,hodaj razgolicena,prepusti se strastima,a poslije ce te Allah na onom svijetu kazniti i muciti.Mucit ce te zemlja u kaburu,mucit ce te posebna vrsta meleka,bit ces objesena kukama za grudi(a to ce biti stvarno,kao sto je ovaj zivot stvaran) u Dzehennemu i to vjecno."

Ovo ti nece reci tvoji "prijatelji" koji uzivaju pri gledanju u tebe i mastajuci o tebi.Za to nemoj u nama gledati zenomrzce nego iskrene prijatelje.

Postati i ostati čedna

Želimo uputiti kratku poruku i savjet svakoj djevojci i ženi koja vjeruje u Allaha i koja Ga se boji, prije nego što nastupi Dan kad neće biti pomagača niti prijatelja.
Plemenita djevojko, znaj da su se sve sile zla ujedinile kako bi uništile Islam. Mediji, razvratne knjige pornografija poslušno je oružje naših neprijatelja koji žele da zabludu i nemoral prikažu civilizacijom i kulturom građanstva. Ne reci: “Nema toga u Bosni!“, jer očit dokaz su tekstovi u dnevnoj štampi koji govore o ilegalnoj dječijoj prostituciji i pornografiji u BiH.
Oni žele ugroziti tvoju čednost i čast, te na taj način okaljati tvoju čistu vjeru – Islam. Nemoj misliti da ne zaslužuješ ljepote življenja koju Islam pruža. Ne zaboravi, koliko god da si griješila, Allah prima pokajanje o­nih koji se kaju. o­n je neizmjerno Milostiv.
Zar postoji bezgrešan čovjek na ovom svijetu? Naravno da ne! Stoga, za pokajanje nikada nije kasno. o­no ruši sve o­no što je loše i vodi ka plemenitosti.
Ne budi od o­nih koje svoj ponos i čast prodaju radi kratkog ovosvjetskog užitka koji će brzo proći, a ahiret je bolji i vječan je. Budi ljubomorna na svoje tijelo i zaštiti ga plaštom Islama. Ti druge vjere, osim njega nemaš! Samo ti ova vjera nudi vječno uživanje i džennet prostran kao nebesa i Zemlja,

Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za bogobojazne. Sve drugo je, draga prijateljice, zabluda i laž i put u vječnu muku, patnju i džehennemsku vatru, čije će gorivo biti ljudi i kamenje. Nema sumnje da će duboko vjerovanje u Allaha povećati snagu tvoje ličnosti i učiniti da ovaj život vidiš o­nakvim kakav o­n i jeste – kuća iskušenja i ispita, čiji rezultati će se pokazati o­nog Dana u koji nema sumnje.
Dobro razmisli o ovome što si pročitala i ne budi prema ovom savjetu nemarna da te smrt ne bi nespremnu zatekla. Znaj da o­na brzo dolazi i da je bliža svakom čovjeku od njegove vratne žile kucavice. Ako si svjesna da moraš umrijeti, a u to nema sumnje, ne reci: “Mlada sam, hoću da proživim.”, jer ne umiru samo stari. Zbaci jaram koji pritišće tvoja pleća i tvoju dušu, budi Allahov rob koji se služi razumom koji posjeduje, a ne budi poput životinje koja slijedi samo svoju strast.

Želiš li saznati nešto više o Islamu i podijeliti sa nama svoja osjećanja? Pa bujrum uci i nije kasno za TVOJE POKAJANJE!

Allah te uputio na pravi put i pomogao te na njemu da dospijes do dzennetskih blagodati,a da te sacuva od dzehennemske kazne.

 

Zena muslimanka

http://www.youtube.com/watch?v=VuPq8NMpjB4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LyWTa4VLz6o

http://www.youtube.com/watch?v=4gnU77C09mM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=lvazQOyTfsg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=99TxyipGDWw&feature=related

moj prelazak na islam

http://www.youtube.com/watch?v=IQL-XzTFzp8&feature=related

mama ja sam muslimanka

zena biser islama

http://www.youtube.com/watch?v=b2LqzFk8oNQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=dc8qRZXdrJI&NR=1

ISKRENO POKAJANJE-TEWBA

Svi smo mi griješnici

Draga moja plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Gdje je put do sreće i uspjeha?

Draga moja plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

Ali, šta je to Tevba?

Tevba je, draga moja cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

Zašto da učinim tevbu?

Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome?
Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)

Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.


Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

Draga moja plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.

Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.

Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"

Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)

Razmišljajmo o posljedicama grijeha

Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.

Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).

Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: „Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)

Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.


Uslovi iskrene tevbe-pokajanja

Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.

Priznati da je dotično loše djelo grijeh.

Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.

Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.

Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.

Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.

Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.


Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio. Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.

3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom
.
4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.

5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka. Kako od takvih osoba očekivati da budu korisni društvu u kojem žive i da vrate islamu i muslimanima ugled koji su nekada imali?!

Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Kajem ti se Gospodaru moj Uziviseni koji sve vidis,pa i crnog mrava u zemlji subhanallah,OPROSTI NAM NASE GRIJEHE i smiluj nam se ,i ojacaj nas na tvom putu,ojacaj nase korake,nas iman i priblizi nas sebi,ucini nas iskrenim te ocisti nasa srca,sacuvaj nas prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i ne vidljiva,smiluj nam se i oprosti,sacuvaj nas Dzehennemske vatre i sa svojom milosti nas uvedi u Dzennet-amin

 Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic

http://www.youtube.com/watch?v=TFNWl61X5iA

http://www.youtube.com/watch?v=66TIrSN93ps&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=AXrWh0OHQTU&feature=player_embedded

 

 


03.08.2011.

Svetost muslimana 1.dio( bolest jezika )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Bolesti jezika 1.dio

Zahvala pripada samo Allahu subhanehu ve te’ala,samo Njega hvalimo i od Njega pomoc trazimo.Njemu se utijecemo od zla nasih dusa i losih dijela. Svijedocim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik.

Uzviseni kaze:’’O vijenici ,bojete se Allaha,istinskom bogobojaznoscu i ne umirite osim kao muslimani.’’(Ali-Imran,102)
Postovana braco i sestre,posjecam sebe i vas na bogobojaznost prema Allahu subhanehu ve te’ala,posjecam sebe i vas na Allahove naredbe i Allahove zabrane.Bojmo se onako kako nam Allah subhanehu ve te’ala nareduje ,onako kako se treba bojati i kako nam je ostalo u praksi Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.
Govoreci o jeziku podvukli bi cinjenicu da je moc govora jedna od najvecih blagodati kojom je obdareno ljudsko bice.Medjutim , treba posebno naglasiti ,da covjeku nije dato vece zlo od’’dugackoga jezika’’,koji nije pod kontrolom razuma i Serijata.Znaci ,jezik pored svoje velike vrijednosti za covijeka moze biti i najveca opasnost za njega.Poslanik saws nas je na to upozorio rekavsi:’’Sta ce drugo baciti ljude naglavacke u Dzehennem,ako ne zetva onoga sto su njihovi jezici posijali….’’(Tirmizi,Sunnen,10/87-88)
Mi muslimani ,mada imamo jasnu uputu i upozorenje u Kur’anu i Sunnetu,najcesce grijesimo svojim jezicima (svijesno ili nesvijesno),Allah svt najbolje zna!Kaze Allah svt u Kur’anu:’’Nece ni jednu rijec izgovoriti a da uz njega nije spremni pratilac.’’(Kaf,18.)Te nase greske su ponekad toliko velike i strasne da dostizu stepene velikih grijeha kao npr.ogovaranje(gibet);prenosenje tudjeg govora( nemimet).
U greske koje mi vrlo ceso cinimo nasim jezikom su beskoristan i prazna govor,te pretjerano hvaljenje…

Beskoristan i prazan govor

Kaze Poslanik saws,u hadisu koji biljezi Ahmed:’’Nece biti ispravan iman jednoga covijeka sve dok nebude ispravno njegovo srce a nece biti ispravno njegovo srce sve dok nije ispravan i dobar njegov govor(jezik).’’Mi mumini koji zelimo da svoj zivot provedemo u korisne svrhe i rad ,rad u ime Allaha svt,tezimo da zivot provedemo u hajru,poslu koji ce dati lijepe rezultate na ovom i na buducem svijetu, te da uvijek imamo i trudimo se Allahovom svt zadovoljstvu s nama!Ponekad insan nije svijesan a zna subhanllah da je putnik samo na ovom Dunjaluku i da ce insaAllah preseliti na onaj svijet i ponovo biti prozivljen ali sa cim i sa kojim dijelima???Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vjeruju i dobra dijela cine,i koji jedni drugima istineu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’(Al-Asr)

.S obzirom da je jezik jedan od najaktivnijih nasih organa,koji je ujedno i najbrzi kada su takvi poslovi u pitanju,ukazuje se potreba da na jezik obratimo veliku paznju i da konstantno sprijecavamo u svakome pokusaju da se mijesa u poslove koji nemaju hajra za nas.Trebamo se uvijek podsijecati na Allahov svt govor u Kur’anu koji kaze:’’I govorite svojim jezicima ono sto ne znate(ono o cemu nemate znanje i smatrate to sitnim),smatrate to malim a to je kod Allaha ogormno.’’(en-Nur,15.)Takodje Poslanik saws je rekao:’’Znak da je covijek dobar musliman je da ostavlja ono sto ga se ne tice.’’(Tirmizi,Sunen,9/196). Prve generacije muslkimana,generacije koje su bile blize duhu islama i smatrale suvisnim svaki govor,osim onoga kojim se uci i tumaci Allahova svt knjiga i Sunnet Njegova Poslanika saws.Upravo zbog toga su nastojali da njihov govor bude svijesan Serijetski koristan cilj i da bude upisan u njihova samo dobra dijela jer su se naravno trudili uz pomoc Allaha svt.Oni su se bojali da meleki ne upisu njihove rijeci u beskoristan govor od kojeg nece imati nikakve koristi ni na dunjaluku,Ahiretu te na dan polaganj racuna-Sudnjem danu.A sta mi da danas kazemo,nakon telefona,sijela beskorisnih,interneta….?

Sejtan,taj najveci neprijatelj ljudskoga roda,vrlo je uspijesan u navodjenju ljudi da se bave poslovima od kojih nemaju koristi,da navodi ljude da ‚’vode tudju brigu’’, da se bave poslovima koji ce ih zabaviti od ne izvrsavajna nekih daleko vrijednilih poslova hajra.Svedimo inveturu proslosti nase,sadasnjosti ,svi sami za sebe.Prelistajmo i pogledajmo dane nasega zivota.Koliko smo dana proveli u poslovima koji nam nisu nista vrijedno donjeli, nama licno a niti drugima ,koliko smo vremena proveli u praznom govoru i razgovru,koliko li smo izgubili dragocijenih trenutaka onoga naseg relativno kratkoga zivota?!?!Svako od nas ce bez imalo sumnje,nakon listanja stranica svoga zivota,osijetit da je napravio puno propusta.Svijesnom muslimanu ce svakao tesko pasti ta cinjenica.Medjutim,svijestan musliman ce smoci snage i nastojace u granicama svojih mogucnosti da se bori,da se neprestalno trudi i preostale minute,sahate,dane svoga zivota utrosi u svakodnevne aktivnosti ibadeta,iskrenom pokoravaju Allahu svt da se orijentise i preda skruseno u namazu,poveca svoj ibadet,ucenju Kur’ana i velicanju Allaha svt spominjanjem zikrulahom.Znaci cinenjem dobrih dijela koje Allah svt voli i ostavljanje dijela koje Allah svt prezire i sa kojima nije zadovoljan insaAllah!Poslanik saws kaze:’’A onaj koji vijeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono sto je dobro ili neka suti.’
Ovdije zelim napomenuti da ovu borbu je tesko savladati onima kojima je iman opao i koji su pali u zamke sejtanove vesvese.Znaci najbolja je borba protiv sejtana i samoga sebe zu pomoc Allaha svt,prakse Poslanika saws te clanove onih sa kojima se nasa dusan napaja-dzemat,clanovi nasa braca i sestre koje nareduju dobro i odvracaju od zla.Musliman je ogledalo svome bratu koji mu cisto oslikava ispravnost,iskrenost ili gresnost njegovih dijela koje radi!

Bolesti i vrste jezika
 
Jezik je zapravo predvodilac srca.Jezik izrazava ono sto covijek nosi u svome srcu te je javni govornik srca i njegov tumac,jer tumaci sve sto lezi na srcu.
Kaze Poslanik saws u hadisu koji biljezi Ahmed:’’Nece biti ispravan iman jednoga covijeka sve dok nebude ispravno njegovo srce a nece biti ispravno srce sve dok nebude ispravan bio njegov govor(jezik):’
Jedan od bolesti je da covijek ulazi u razgovor o oneome sto ga se netice,jer Poslanik saws nam keze:’Od ljepote Islama jednog covijeka je da ostavi ono sto ga se ne tice!’’

Druga bolest ili od tih bolesti,opasnost i musibet koji nas stize od nasih jezika je da se upustamo u govor o ruznim stvarima o grijesima koje se cine na sve strane estagfirullahi,i to na nacin da se cini da te grijehe reklamiramo,osvijezavamo proslosti naseg ili tudjega dzehla ili pak se sa tim u nesvijesnom staju pohvalimo svojim ili tudjim greskama subhanllah!.Kaze Allah svt:’’Zaista oni koji vole da se zlo prosiri medju vjernicima,ceka teska kazna,bolna paznja i na dunjaluku i na Ahiretu.Allah zna vi neznate!’’(en-Nur,19.)

Dakle postovana braco i drage sestre zivimo u svakodnevnici ovakvih tema za koje cemo svi odgovarati u dan u kojem nema sumnje-Sudnji dan!Dakle,ne smije biti tema nasih sijela ili telefonskih razgovora .Nesmije nam se desiti da se mi kao mumini time nasladujemo i komentarisemo to na svojim sijelima.Keze Poslanik saws u jedno od hadisa:’’Zaista,onaj ko bude tragao i pratio sramote svoga brata muslimana Allah svt ,ce prati njegovu sramotu i osramotii ga u njegovoj kuci.’’

Zatim ,od bolesti i musibeta koji nas stizu od nasih jezika je da se cesto upustamo u koristenja estagfirullahi,vulgarnih rijeci,govor koji ne odgovara dostojanstvu jednoga vijernika,ruzan govor,sraman govor.Zatim Poslanik saws kaze:’’Nije mumin onaj koji vrijeda.’’-dakle,vjernik ne vrijeda i ne proklinje,niti govori ruzan govor,bestida govor,niti je vulgaran,Allah svt ga upucuje i daje mu lijek za to pa kaze:’’Ti najljepsim na ruzno uzvrati.’’(El-Muminum,96.)
Treca ili vrsta bolesti je ta koja je cesta ,zbog koje mozemo da stradamo zbog izvodjenja sala,pricanje i izmisljanje viceva masnih na osnovu nekih osoba …itd!Sami smo culi ma koji put da pretjerano smijanje umrtvljuje nasa srca. Allah svt prijeti onima koji se ismijavaju ljudima pa kaze:’’Tesko svakom klevetniku i podrugljivcu.’’(el-Humezeh,1)ili u ajetima sure(El—Hudzurat,11)Kaze Allah svt:’’O vijernici,neka se muskarci jedni drugima ne rugaju,mozda su oni bolji od njih,a ni zene drugim zenama,mozda su one bolje od njih.I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni gruge ruznim nadimcima!O,kako je ruzno da se vijernici spominju podrugljivim nadimcima!A oni koji se ne pokaju-sami sebi cine nepravdu.’’Vidimo da ovaj ajet,zapravo, je zabranio, sve ono sto je danas u 95% na sijelima nasim-tema!

Molim Uzvisenog Allaha svt da nam oprosti,da nas uputi ,ucvrsti na putu istine i spasa.Molim Allaha svt da nas jezik sto vise dova cini.Javnih i tajnih za sve nas,da sto vise velicamo Allaha svt nasim jezicima koji bi trebali uvijek biti vlazni od zikrullaha,da sto vise oprost trazimo –tewbu dok smo jos ovdije u prolazu samo kao putnici a valja nam preseliti I sa cim???

ummu Muamer

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-gibet i nemimet

http://www.youtube.com/watch?v=Pgjs6X-wXSQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LKwbbjXdhAU&feature=related

 

03.08.2011.

Svetost muslimana 2.dio ( gibet i nemimet )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Bolesti jezika 2.dio-Gibet(ogovaranje)i nemimet (prenosenje tudjeg govora )!

Gibet(ogovaranje)

Jedna od najtezi i najtezih bolesti i musibeta koji nas stizu sa nasim jezicima je svakodnevno svakao gibet-ogovaranje estagfirullahi!Ogovaranje je veliki grijeh kojeg je Uzviseni Allah svt uporedio s jedenjem mesa svoga umrloga brata:…..i ne ogovarajte jedni druge!’’Zar bi neko od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga,-a vama je to odvratno,-zato se bojte Allaha.Allah,zaista,prima pokajanje i samilostan je.’’(Al-Hudzurat,12.)
Poslanik saws je govorio da muslimanu je haram proliti krv svoga brata,uvrijediti njegovu cast,ili uzeti njegov imetak.Gibet je da spomenes covijeka po oneome sto on nevoli,makar i to istine bila..Kaze Poslanik saws:’’Nece u Dzennet uci onaj koji prenosi tudje rijeci.’’Ovo je dio upozorenja na spomenute grijehe.Pa sta postovana braco i drage sestre da mi kazemo na ovoj svakodnevnici,kada nemozemo ustati ni leci da necujemo ili neogovorimo usput ili onako nesvijesno svoga brata ili sestru,subhanllah!Dobro vodimo racuna o svojim jezicima i o svojim rijecima.Zaista,cemo svaku rijec koju smo izgovorili sresti na Sudnjem danu.Ovo sto kazem,neka nam posluzi kao poziv na tewbu(iskreno pokajanje)i na preispitivanje,na ucvrscavanje nasih jezika na istini i na bogobojaznosti prema Allahu svt.
Znaci onaj ko u svome prisustvu slusa kako neko nekoga ogovara je u izvijesnom smislu u tome saucesnik u tome poslu i snosi njegove posljedice,ukoliko se ne oslobodi tog saucesnistva.Nacin da se onaj koji cuje gibet-ogovaranje,oslobodi saucesnistva je da svojim jezikom pokusa sprijeciti ogovaranje,tako sto ce na njega upozoriti.Ukoliko se boji posljadica pa se nesmije javno suprostaviti,on ce to ogovaranje nijekati i mrziti svojim srcem i nece ga odobravati.U svakom slucaju musliman je duzan da sprijeci ogovaranje ukoliko je to u njegovoj moci.Pasivno posmatranje ogovaranja i zadoovljastva s njime je saucesnistvo u tom velikom grijehu.

Iskup(kefaret) za pocinjeno ogovaranje-gibet

Prvo,pocinilac ogovaranja-gibeta je pocinio grijeh prema Uzvisenom Allahu svt,jer je prekrsio Njegovu zabranu.Iskup za to je iskreno pokajanje-tewba,cvrsta odlika da se vise nece nikada tom velikom grijehu vratiti i molba Allahu svt da mu oprosti taj grijeh.
Drugo,on ili ona je pocinila grijeh prema drugom insanu.Ukoliko je doticni saznao da je ogovaran,potrebno je da onaj koji ga je ogovoraio licno od njega zatrazi oprost-halal izrazavajuci mu kajanje i gresku koju smo napravili.Ukoliko pak,onaj koji je ogovan,za to ogovranje nije sazno,onaj koji ga je ogovarao nece ga moliti za njega svako dobro i lijepo ce o njemu pricati,a posebno pred onim osobama pred kojima ga je gibetio-ogovarao,kako bi popravio sliku i ispravio dojam kojeg su oni mozda stekli o doticno osobi zbog njegova ogovaranja.Mi nesmijemo u ovom nijetu posustati i nesmijemo licimjerstvo iskoristit nasprem sebe i te osobe koja je ogovorena jer sa tim necemo steci Allahovo svt zadovolstvo ,a to nam je najvaznije i na dunjaluku i na Ahiretu.

Nemimet-prenosenje tudjeg govora

Prenosenje tudje rijeci-nemimet je cin takodje koji spada u haram, jer izaziva fesat,pravi nered,svadju,neslogu ,mrznju i sa tim se prouzrokuju sukobi.To je ruzna osobina koja postice na fitnet,nejedinstvo i zavidnost.Ona raspravlja prijatelje i cini od nas brace ili sestara stranice koje su okrenute,unistene i nepoznaju se ti listovi knjiga koje pisemo svakodnevno.Ogovaranje lici na prenosenje opasnih klica ili bakterija,a onaj koji bez serijetskih opravdanog razloga prenosi tudje rijeci lici na bice koje prenosi opake i zarazne bolesti.Poslanik saws kaze:’’Nece u Dzennet uci onaj koji prenosi tudje rijeci.’’
Upravo zbog cinjenice da je nemimet ruzno dijelo sa pogubnim posljedicma.Allah svtna njega upozorio,a Njegov Poslanik saws ,najstrozije je zabranio.Allah svt kaze:’’I ne slusaj nijednog krivokletnika,prezrena,klevetnika,onoga koji tudje rijeci prenosi.(Al-Qalam,10.11.)
Poslanik saws kaze:’’U Dzennet nece uci spletkar-nemmam.’’-(Muttefekun’alejhi)
Jedne prilike je Poslanik saws prosao pored dva kabura i rekao je:’’Ova dvojica se sada kaznjavaju,i ne kaznjavaju se zbog velikoga grijeha (tj.oni ga nisu smatrali velikim kada su ga cinili,a on je zaista veki kod Allaha svt).Prvi je prenosio tudje rijeci(cinio nemimet),a drugi se nije skrivao (cuvao i prao)kada bi obavljao malu nuzdu.’’-(Muttefekun’alejhi)

Iz prdhodnoga ajeta i hadisa mozemo jasno razumijeti da je spletkarenje,prenosenje tudjih rijeci bez serijetski opravdanoga razloga,veliki grijeh kojeg muslimani moraju najstrozije da se klone.To zlo se mora iskorijeniti iz nasih kuca,dzemata,gradova ako zelimo miran zivo na ovom svijetu i na Ahiretu insaAllah.

Kako se postaviti prema onima koji spletkare?

Prvo sto trebamo insaAllah da se sijetimo je sijecanje na Allaha svt ,zadoovljstvo Njegovo,Dzennet ili Dzehennem!Znaci trebamo da znamo i cega uvijek treba da se sijecamo jeste da je spletkarenje veliko zlo kojem musliman mora da se suprostavi,bilo rukom,bilo jezikom,bilo da to covijek mrzi svojim srcem!

Onome ko cuje spletkarenje preporucuje se sljedece:

a) Da spletkaru ne vijeruje,jer je spletkar prestupnik o kojem Allah svt kaze:’’O vijernici,ako vam nekakav neposten covije donese kakvu vijest,doboro je provijerite,da u nezanju nekome zlo ne ucinite,pa da se zbog onoga sto ste ucinili pokajete.’’-(Al-Hudzurat,6.)

b) Treba da ga sprijeci na najpogodniji nacin,bilo rukom,ili jezikom,ukazujuci mu na ruznocu spletkarenja injegovim pogubnim posljedicama,kako na dunjaluku tako I na ahiretu,za sve one koji su na bilo koji nacin sa tim spletkarenje povezani.

c) Da ne mislimo lose o nasem odsutnom bratu o kojem se nesto ruzno prica jer musliman o svome bratu uvijek misli sve najbolje sve dok se ne dokaze suprotno.Samo sumnjicenje bez osnovane podloge je islamom zabranjeno.Allah svt kaze:’’O vijenici,klonite se mnogih sumnjicenja,neka sumnjicenja su ,zaista grijeh….’’(Al-Hudzurat,12.)

d) Spletke koje dodju do nasih usiju ne smije biti povod da nekoga uhodimo i spijuniramo,jer se nastavak predhodnog ajeta to najstrozije zebranjuje:…’’I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!’’(Al-Hudzurat,12.) e) Ne smijemo spletke prenositi i o njima pricati,jer takvim postupkom i sami mozemo postati spletkari.

Zavrsavajuci dio ove teme na koje se knjige pisati ,preporucila bih svakom iskrenom muminu da pomogne samom sebi,a zatim svojoj braci ,sestrama,porodici i svim onim kojima zeli dobro u ime Allaha svt.,znaci u borbi protiv zla predhodno spomenutih,koji proizvodi nas jezik uz pomoc sejtana koji se Allahu svt zakleo da ce zavoditi do Sudnjega dana sviju,na bilo koji nacin ali Allah svt mu odgovara :’’Mozes,sem mojih iskrenih i pokornih robova….’’:Pa insaAllah potrudimo se da budemo ti iskreni Allahovi robovi koji se vole i rade ono sto Uzviseni Allah svt voli,a prezirimo i klonimo se svega sto Uzviseni Allah svt prezire izabranjuje nam za nase dobor jer Allah svt nije nikome nepravdu ucinio sem mi sami sebi!

Nemojmo ih mi raditi i ne dozvolimo sa ih drugi rade u nadem prisustvu jer cemo biti pitani.Ucimo se da pomazemo druge lijepim savijetom i ucimo se da otovrena srca primamo savijete.Tamo gdje nema naredivanje dobra i odvracanje od zla,tamo nema islama,niti iskrenim mumina!Znaci ovo sto smo rekli ,neka nam posluzi kao poziv na tewbu-iskreno pokajanje!

Budimo iskreni i priznajmo da je Allah subhanehu ve te’ala najpravedniji sudac,te da nikome zulum ne cini ni koliko trun.Mi smo sami sebi krivi i mi sami sebi nepravdu cinimo,te smo ti koji smo ponekad i sejtanu (la’netullahi alejh)poslusni,jer nam dosaptavaju pored ovako jasnih lijepih dokaza koje Allah svt kaze u Kur’anu:’Ali,nevijernici lakomisleno slijede strasti svoje,-a ko ce na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio?-njima nece niko u pomoci preteci.’’Kur’an-Ar-Rum,29.
Zar ima neko ko nebi zelio nagradu Allaha subhanehu ve te’ala, milost i oprost,a znajte da Allahu niko ne moze umaci! On sve cuje i zna !
Zato braco i sestre,primite pouku iz naroda prije nas iz svih dokaza Kur’an i sunneta i nedopustite sejtanu da preovladava vama i nasim dusama.Pokajmo se iskreno Allahu subhanehu ve te’ala, jer jedino On prima pokajanje i Milostiv je,prije dana u kojem nece biti sumnje i dana polaganja ispita!!!! Prije zatvaranja vrata pokajanja i dolaska meleka smrti a on moze svkog casa da dodoje pa pozuri i bolje danas nego sutra!
Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.
Zamisli te ovo umijesto gibeta-ogovaranja,prenosenja tudjih rijeci i potvaranja da dovu ucinite za svoju bracu i sestre koji nisu naravno u nasem prisustvu i nagrada obecana kod Allaha.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

UPOZORENJE:
Nezaboravi robe da je mijesec koji ima svoju vrijednost,mjesec oprosta ii milosti pa dva savijeta meni i tebi !
1.savijet je
 Mani se bespotrebna govora putem telefona,sastajanja na poslu,iftarima,do mesdzida,na internetu itd...mani se i sjeti se kazne za one koje uzmes u usta bez njihova prisustva-odovaranje ,prenosenje tudjih rijeci i potvaranje niti je dozvoljeno u Ramazanu a niti nakon njega pa suzdrzi svoj govor ,jezik i umijesto da o nekom nesto kazes ima nesto ljepse ZIKR -velicanje i spominjanje Allah
Znaci pokaj se i pocni hajrate raditi-stvari sa kojima ce Uzviseni Allah biti zadovoljan i oni protiv koji si gibetio...
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.
Veličanje i slavljenje Allaha, tebareke ve te'ala, tokom dana . ‌ "A srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Prijevod značenja, Ar-R'ad, 28.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem :"…Neka ti je jezik neprestano vlažan od spominjanja Allaha Uzvišenog". (Tirmizi, Ibnu Madždže) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Stanovnici Dženneta neće ni za čim žaliti, osim za trenutkom koji je prošao, a u njemu nisu slavili Allaha Uzvišenog. " (Hadis bilježi Taberani)

2.savijet je
Znaci umijesto da nekog ogovaras pametnije je da Allaha spominjes i velicas,da ocistis svoj jezik,svoja prsa i svoje srce i da se pokajes za svoj govor !
Proučiti večernji zikr-Navodi Ebu Derda, Posalnik, s.a.v.s., je rekao: „Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima koja su najodabranija kod vašeg Gospodara i na najvišem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zekata i srebra, i bolja od sukoba s neprijateljima u kojem bi ih vi ubijali a i oni vas? „Sakako“, odgovoriše, a on nastavi: „Spominjanje Allaha (zikrullah).“
Resulullah, s.a.v.s, je u vezi sa zikrom rekao i ovo: „Primjer onoga koji spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.“

On je izrekao rijeci hvale za spominjanje Allaha poslije namaza, a posebno je to primjetno u rijecima koje prenosi Ebu Hurejre, da je on rekao: „Da izgovorim: - Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber; (Slavljen neka je Allah, hvala Allahu, samo je Allah Bog i Allah je velik), draže mi je od svega što Sunce obasjava (cijeli dunjaluk).“ U drugoj predaji kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „U noci moga is'raa (i mi'radža) susreo sam Ibrahima, a.s., koji mi je tada rekao: - O Muhammede prenesi od mene selame svome ummetu, i obavijesti ih da je u Džennetu plodna i dobra zemlja, pitka voda, da je on prostrana ravnica, i da je džennetsko sjemenje Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber.“ To je aluzija ummetu Muhamedovom, s.a.v.s., da što više izgovraju navedene rijeci.
Rijeci slave i hvale Allahu su najdraže, što razumijemo iz ovog hadisa. Ebu Zerr, r.a., prica kako mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom rekao: „Hoceš li da ti kažem koje su rijeci Allahu najdraže? Zaista su Allahu najdraže rijeci: - Subhanallahi ve bi hamdihi.“ Stoga Uzvišeni za njihovo izgovaranje izdašno nagraduje. Alejhisselam je rekao: „Ko dnevno izgovori stotinu puta - Subhanallahi ve bi hamdihi – bice mu izbrisane pogreške, makar da ih je imao koliko morske pjene.“Pojedinacno izgovaranje tesbiha, tahmida i tekbira, takode je pohvaljeno. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: „Ko poslije namaza izgovori 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdu lillah, 33 puta Allahu ekber i upotpuni stotinu sa Lailahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir, bit ce mu oproštene pogreške, makar ih imao koliko morske pjene.“
Allahu Uzvišenom posebno su drage rijeci kojima se potvrduje Njegova jednoca i On za njih obilato nagraduje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Ko kaže: - La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul-hamdu, ve huve ala kulli šej'in kadir, (Nema drugog boga osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada svaka hvala, i On je svemocan) deset puta, kao da je oslobodio cetiri roba iz potomstva Ismailovog.“

Znaj brate i sestro da je nemoguce pobrojati sve koristi koje se postižu spominjanjem Allaha Uzvišenog. Oni koji Ga se stalno sjecaju, u Allahovoj su zaštiti i na visokim položajima kod Njega. On im iz obilja svoga nadoknaduje i velikodušno ih nagraduje. Sa zikrom nestaje zaglušenosti u ušima, zamršenosti jezika i koprene ispred ociju. Allah je zikrullahom ukrasio jezike onih koji Ga se sjecaju, i nurom ukrasio oci onih koji gledaju. Nemarno srce je kao slijepo oko, gluho uho, ili oduzeta ruka. Vrata izmedu Gospodara i roba Njegova su otvorena sve dok je rob u zikru. Ta vrata zatvaraju se samo insanskim nehajem.
Gospodaru naš, ucini nas zakirima i predvodnicima na Sudnjem danu. Amin!


Molim Uzvisenog Allaha svt da nam oprosti,da nas uputi ,ucvrsti na putu istine i spasa.Molim Allaha svt da nas jezik sto vise dova cini.Javnih i tajnih za sve nas,da sto vise velicamo Allaha svt nasim jezicima koji bi trebali uvijek biti vlazni od zikrullaha,da sto vise oprost trazimo –tewbu dok smo jos ovdije u prolazu samo kao putnici a valja nam preseliti I sa cim???
Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

ummu Muamer

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-gibet i nemimet

http://www.youtube.com/watch?v=Pgjs6X-wXSQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LKwbbjXdhAU&feature=related

 

02.08.2011.

Borba sa samim sobom (svojim strastima)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Borba sa samim sobom (svojim strastima)

‚’’Zivot na ovom svijetu nije nista drugo do zabava i igra,a samo onaj svijet je zivot,kada bi samo oni znali.’’-Kur’an Al-Ankabut,64.

Draga braco i sestre!Svi mi moramo uciti kako cemo se boriti sa samim sobom i svojim srastima!Moramo naci put da bi izasli iz tmine u koju nas je uvukao dunjaluk I njegovi ukrasi koji nas na svakom koraku privlace da se posvetimo I pozabavimo samo njima,okrecuci lice od svoga Gospodara Allaha subhanehu ve te’ala,Koji je sve sto vidimo I sto nevidimo stvorio-vidljivi I nevidljivi Svijet!!! Znaci da nezaboravimo,nesmijemo zaboravitida sejtan (la’netullahi alejh) neprekidno radi na tome kako ce nam uljepsati dunjalucke ljepote I kako je lijepo to sto sto se mi povodimo za nasim strastima.Braco I sestre,ne zaboravimo da svi mi trebamo sjesti I razmisliti KO NAS JE STVORIO i ZASTO ; TE KOME CEMO SE VRATITI I KAKO !?!?
Hocemo li biti prozivljeni nakon nase smrti I hocemo li biti pitani za ono sto smo radili tokom nasega zivotana dunjaluku –napravimo subhanallah inventuru nase proslosti I sadasnjosti-gdje smo?!Nemojte misliti da ako budemo u Allaha svt vijerovali,molitvu obavljali,zekat davali,postili I dobra dijela cinili d ace nam to umanjiti nesto na ovom prolaznom dunjaluku jer smo svakako samo putnici ili da cemo biti nesretni i da gubimo sa ovim putem spasa vijerujte vrijeme! NE!!! Ne,to nije tako,znajte da sve sto budemo radili slijedenjem Kura’ana I sunneta smo insaAllah na pravom Putu,putu spasa I istine te putu sa kojima ce Allaha svt biti zadovoljan insaAllah I put je sa kojima cemo I mi biti insaAllah zadovoljni I streni na dunjaluku I na Ahiretu insaAllah!
‘’…..A dobor koje za sebe unaprijed osigurate naci cete kod Allaha jos vecim
I dobicete jos vecu nagradu.I molite Allaha da vam oprosti,jer Allah prasta I
I milostiv je.’’-Kur’an-Al-Muzzammil,20.

Ovaj ajet nam jasno govori da ako se mi budemo na dunjaluku trudili da sto vise dobrih dijela ucinimo,da cemo za to insaAllah dobiti jos vecu nagradu I bolju nagradu od Allaha svt,Milostivog I na dunjaluku i na ahiretu insaAllah!
‘’Dvije blagodati Allahove su neiskoristene od vecine ljudi: zdravlje I slobodno vrijeme.’’
Ovo sto je Poslanik s.a.w.s rekao je potpuna istina,vecina nas nezna kako ce da iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje koje nam je Allah svt dao!
Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vijeruju I dobra dijela cine, i koji jedni drugima istinu preporucuju I koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’Kur’an-Al-‘Asr
Vecina nas svoje slobodno vrijeme subhanllah trosi u besposlicama,praznim pricama,provodeci vrijeme na kompjuterima na netu-chetanjem ,ispijanjem kahva uz gibet ili takodje telefoniranjem itd….Mi dok uz takve stvari gubimo I tracimo svoje dragocijeno vrijeme ogovarajuci ili trazeci mahne svoga brata ili sestre ili cak upoznavajuci nove hanume na netu estagfirullah,Mi nevidimo da nas kafiri unistavaju na sve moguce nacine fizicki,psihicki I medijama-ALLAHU EKBER!!!
Danas na televiziji I na nasim svakodnevnim posijetama interneta te tako I mozemo vidjeti svasta I takodje cuti,a to nije dobor za nas,nasu dijecu,omaldinu I one koi jos lutaju stazama dzehla! Jer ako mi budemo gledali I slusali ono sa cim Allah svt nije zadovoljan,normalno da cemo probuditi strasti I sejtan ce nam to uljepsavati na sve moguce nacine jos vise te cemo samo poceti razmisljati estagfirullah da je to za nas dobro I pocecemo se za tim povoditi estagfirullah.Kao sto smo I sami svijedooci sta se sa nas desava ako se neucvrscavamo uz pomoc Allaha svt ,neucvrscavamo temelju u nasoj lijepoj vijeri,neucvrascavamo svoj din I iman te neucvrscavamo put insaAllah ka Dzennetu.I moramo se boriti na Allahovom svt putu I moliti Allaha svt na nas uputi na pravi put I ucvrsti sve vise .
Uzviseni Allha svt kaze u Kur’an:’Oni koji se budu zbog Nas borili Mi cemo,sigurno,putevima koji Nama vode uputiti,a Allah je zaista,na strain onih koji dobra dijela cine!’’Kur’an-Al-‘Ankabut,69.
Ako se mi budemo borili u ime Allaha svt I da Njegova rijec bude gornja,a nevjernicka donja I ako se budemo borili da sacuvamo Haqq-istinu koju nam je prenjeo Muhammed s.a.w.s od naseg Gospodara Allaha subhanehu ve te’ala.Poslanik s.a.w.s je rekao :’’Ko se neprijateljski ponasa prema mome robu,Ja cu mu nepraviti rat.Najdraze cime mi se Moj rob priblizava je ono cime sam ga zaduzio(fardovima),a zatim Mi se priblizava nafilama sve dok ga ne zavolim,a kada ga zavolim,onda Ja budem njegov sluh kojim slusa,njegov vid kojim gleda,njegove ruke sa kojima on radi,njegove noge sa kojima on putuje(u svemu tome pazi da se neogrijesi I da nepredje Allahove svt granice I zakon…)Ako sta zatrazi,to mu dadnem,Ja ga odmah zastitim.’’


Znaci moramo i samo moramo usmijeriti svoj zivot ka robovanju i obozavanju samo Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala i izvrsavanju dobrih dijela koje nam je Allah naredio i objavio a kloniti se losih djela koje nam je Allah zabranio i haramom ucinio, jer se samo tako mozemo spasiti od dzehennemske vatre.I ako to nece biti lahko za nas,naravno da ce nas Allah svt stavljati na raznorazna iskusenja ali mi moramo insaAllah se samo oslonuti na Allah svt i boriti se zu Allahovu svt pomoc i molost da to sver podnesemo u ime Allaha svt sa strpljivoscu i puno sabura,jer cemo za to insaAllah biti nagradjeni!!!
Uzviseni Alalh svt kaze u Kur’anu:’’Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu:’’Mi vijerujemo!i da u iskusenje nece biti dovedeni?A mi smo u iskusenje dovodili i one prije njih,da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu.Zar misle oni koji zla dijela rade da ce Nama umaci?Lose prosudjuju!Onaj ko se boji susreta s Allahom-pa,doci ce ,sigurno,Dan obecani;a On sve cuje i sve zna!’’Kur’an-Al-‚Ankabut,2-5.
Aisa r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s toliko dugo stajao na nocnom (nafila)namazu,da bi mu noge znale oteci,pa mu je rekla:’’Zasto to cinis Poslanice,kada ti je Allah svt oprostio sve prosle i buduce grijehe?’’On joj na to odgovori:’’Zar netreba da se trudim da budem zahvalan rob?’’
A mi danas i mnogima danas trnu ruke od telefona koje drze radi gibeta,noge nam trne ne od nafila subhanllah ,nego od prevelikoga i dugoga sijedenje na stolicama kraj nasih kompjutera NE raznorazne aktivnosti da’we,slusanja predavanja, NEGO radi gibeta,chetana i estagfirullah posijecanja raznoraznih stranica sa kojima Allah svt nije zadoovljan!!! Pa sta da mi kazemo za sebe jer vidimo da su Poslaniku s.a.w.s svi grijesi oprosteni,a vidimo iz sunneta da se Poslanik s.a.w.s trudio i iskreno robovao i toliko dugo a bezgrijesan klanjao se  Allahu subhanehu ve te’ala,te trudio se za sto vise dobrih dijela te nastojao da bude zahvalan Allahov subhanehu ve te’ala rob!!!
Mi znamo da nam Allah svt nece oprostit grijehe unaprijed,mi moramo insaAllah raditi dobra dijela i moliti Allaha svt da nam oprosti te se moramo iskreno pokajati pa ce nam Allah subhanehu ve te’ala onda insaAllah oprostit! Moramo insaAllah skinuti kosulje dzehla i obuci kosulje ciste bez fleka harama i biti uz Alalhovu subhanehu ve te’ala pomoc optimisti i truditi se i boriti u ime Allah subhanehu ve te’ala –dzihadom protiv svega sto Alalh subhanehu ve te’ala nam zabranjuje i sa cim nije On zadovoljan! Ovo je borba protiv samog sebe ,tj svojih strasti sa kojima Allah subhanehu ve te’ala nie zadovoljan pa hajde robe stisni zube i odrekni se tih stvari koje je samo kratko prplazno uzivanje a vijecno uzivanje je u Islamu,u ibadetu i obozavanju i pokornosti Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala ! Allah subhanehu ve te’ala obecava robovima svojim milost i oprost ako se rob iskreno pokaje i cini istigfar-pokajanje i tewbu oprost trazi radi svojih grijeha i malih i veliki ! Allah subhanehu ve te’ala obecanje svoje nece pronevjeriti pa pokaj se i nevracaj se na taj grijeh vise nikad i neka ti bude mrzak jer to djelo ce biti mjesto tvog boravka u Dzehennemu ako se ne pokajes ,pa jeli iko toga vrijedan NE nije!
Znajte draga braco i sestre,mi smo ti koji Allah subhanehu ve te’ala trebamo,a ne On nas,i nama treba Allahova subhanehu ve te’ala milost i pomoc i na dunjaluku i na ahiretu insaAllah te oprost ali kao je zasluziti –znaci samo drzanjem Allahovih svt gradnica,Kur’ana i sunneta!


Ebu Zerr Dzundub ibn Dzunade r.a. pripovijeda da je cuo od Poslanika s.a.w.s slijedece-hadis-kudsi:’’O moji robovi,Ja sam sebi zabranio nasilje(zulum), a i vama sam ga ucinio zabranjenim,pa nemojte jedni drugima nepravdu ciniti.O robovi moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi,pa od Mene uputu trazite, a Ja cu vas uputiti.O robovi Moji ,svi ste vi gladni,dok vas Ja ne nahranim,pa trazite od Meine hranu da bih vas nahranio.O robovi Moji,svi ste vi neodijeveni,dok vas Ja ne obucem,pa trazite od Meine odijecu,kako bih vas obukao.O robovi Moji,vi grijesite nocu i danju,a Ja oprastam sve grijehe,pa trazite od Meine oprost da bih vam oprostio.O robovi Moji,sta god vi uradite,niste u stanju Meni stetu nanjeti,niti Mi kakvu korist uciniti.O robovi Moji,kada bi svi ljudi i dzinni,od prvoga do posljednjeg bili toliko pobozni kao sto je nabogobjazniji medju vama,sve to nebi uvelicalo Allahovo carstvo.O robovi Moji,kada bi se svi ljudi i dzinni skupili na jdnom mijestu,i od Meine zatrazili sve sto zele,zatim Ja svakom onom dao sto je trazio,to nebi umanjilo ono sto Ja posijedujem ni onoliko koliko bi umocena igla u more umanjila vodu mora.O robovi Moji,samo se radi o vasim dijelima,Ja cu ich sve zabiljeziti,zatim cu svakom dati ono sto je zasluzio,pa ko nedje dobro (hajr);neka bude zahvalan Allahu svt,a ko nadje lose (serr),neka ne kori nikoga drugog osim sebe!’’
Budimo iskreni i priznajmo da je Allah subhanehu ve te’ala najpravedniji sudac,te da nikome zulum ne cini ni koliko trun.Mi smo sami sebi krivi i mi sami sebi nepravdu cinimo,te smo ti koji smo ponekad i sejtanu (la’netullahi alejh)poslusni,jer nam dosaptavaju pored ovako jasnih lijepih dokaza koje Allah svt kaze u Kur’anu:’Ali,nevijernici lakomisleno slijede strasti svoje,-a ko ce na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio?-njima nece niko u pomoci preteci.’’Kur’an-Ar-Rum,29.
Zar ima neko ko nebi zelio nagradu Allaha subhanehu ve te’ala, milost i oprost,a znajte da Allahu niko ne moze umaci! On sve cuje i zna !
Zato braco i sestre,primite pouku iz naroda prije nas iz svih dokaza Kur’an i sunneta i nedopustite sejtanu da preovladava vama i nasim dusama.Pokajmo se iskreno Allahu subhanehu ve te’ala, jer jedino On prima pokajanje i Milostiv je,prije dana u kojem nece biti sumnje i dana polaganja ispita!!!! Prije zatvaranja vrata pokajanja i dolaska meleka smrti a on moze svkog casa da dodoje pa pozuri i bolje danas nego sutra!
Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

Ummu Muamer

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic -zelim da se pokajem 1-2

http://www.youtube.com/watch?v=Pgjs6X-wXSQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LKwbbjXdhAU&feature=related

01.08.2011.

Kur'an o pokajanju, pa ucini robe tewbu -pokaj se!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an o pokajanju, pa ucini robe tewbu-pokaj se !!!

Uzviseni Allah kaze: Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! …” (Ez-Zumer, 53) Pokusaj da ono sto sam kazao uporedis sa navedenim ajetom.Ti cinis male grijehe, cinis velike grijehe, a Allah ti kaze da ne gubis nadu u Njegovu milost. Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prasta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego sto vam kazna dodje - poslije vam niko nece u pomoc priskociti. I slijedite ono najljepse, ono sto vam Gospodar vas objavljuje, prije nego sto vam iznenada kazna dodje, za ciji dolazak necete znati…” (EZ-Zumer, 53-55 ) Ucini tevbu prije nego sto dodje Sudnji san! Da covjek ne bi uzviknuo: "Tesko meni, koliko sam samo duznosti prema Allahu propustio…” (Ez-Zumer, 55) Tesko tebi zbog nepostovanja Allahovog prava. Cak sam se i izrugivao! (Ez-Zumer, 56) Ismijavao si se sa vjerom u svoga Gospodara. Mozda na Sudnjem danu budes kazao i ovo (kao sto se u Kur’anu navodi): Ili da ne bi rekao: "Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sacuvao", Ili da ne bi rekao kad dozivi patnju: "Da mi se samo vrattiti - dobra djela bih cinio!" (Ez-Zumer, 57-58 ) Pokaj se prije nego ti budu upucene ove rijeci. Razmisli i o slijedecim ajetima: Na Sudnjem danu vidjeces pocrnjela lica onih koji su o Allahu lazi govorili.(Ez-Zumer, 60) Na Sudnjem danu ces vidjeti ljude koji se nisu Allahu kajali i koji nisu Njegove naredbe slijedili. Njihova lica toga dana bit ce crna. A zar u Dzehennemu nece biti boraviste oholih? (Ez-Zumer, 60) Uzviseni Allah je ljude koji se ne kaju nazvao oholim. Ti neces da se pokajes uprkos tome sto ti Allah kaze: “Oprostit cu ti sve grijehe…” Ti to ne zelis, ti se oholis nad Uzvisenim Allahom. Uzviseni kaze: Allah zaista voli one koji se cesto kaju i voli one koji se mnogo ciste. (El-Bekara, 222) Shvati: ako se budes kajao, Allah ce te zavoljeti. Allah zeli da vam oprosti! (En-Nisa, 27) Razmisljajte o volji naseg Gospodara! Ali, u cemu lezi problem: Allah zeli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode zele da daleko s Pravog puta skrenete. (En-Nisa, 27) Oni koji zele i slijede strasti zele vam samo propast. A sta vam Allah zeli? Allah zeli da vam oprosti! A ti ne zelis pokajanje!
Allah te kori i kaze: A oni koji se ne pokaju - sami sebi cine nepravdu. (El-Hudzurat, 11) On te je prekoreo, ali ti se nakon toga ponovo obraca govorom koji ispunjava srca: Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih! (Et-Tevba, 104) Obrati paznju na suptilnost kur’anskih rijeci, obrati paznju na divni kur’anski stil obracanja: Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih! (Et-Tevba, 104) Uzviseni Allah je Sebe u Kur’anu nazvao imenima: …Koji oprasta grijehe i Koji prima pokajanje! (El-Gafir, 3) Zar se i nakon ovih rijeci ne zelis pokajati?! Zar si i dalje uporan u grijesenju?!Allah ti je sve ovo pruzio, a ti ne zelis da se pokajes! Uzviseni Allah kaze: I pozurite da zasluzite oprost od Gospodara svoga! (Alu Imran, 133) Vecina stanovnika Vatre bit ce od “musevvefa”. -Ko su musevvefi? Rijec musevvef izvedena je od rijeci seufe, sto simbolizira buducnost. To su, npr., rijeci: “Naredne godine cu, insaAllah, staviti mahramu”; “Kada se proodim, stavit cu mahramu, insaAllah”; “Kada se ozenim, pocet cu klanjati namaze u dzamiji i oborit cu svoj pogled, insaAllah”… Covjek govori: “InsaAllah”, prepusta se Allahovoj volji, a laze.Uradit cu…, ucinit cu… - jedno je od Iblisovih vojski. Zbgo toga Uzviseni kaze: “Pozurite…! ”I pozurite da zasluzite oprost Gospodara svoga! (Alu Imran, 133) Najvecom brzinom zurite Allahovoj milosti. Trazite Allahov oprost dok ste jos zivi. Vrisak stanovnika Vatre nece biti samo zbog bola koji ce se osjecati, vec i zbog grijeha koje su ucinili na dunjaluku. Mogli su da se pokaju za njih, a nisu. “Kamo srece da sam se pokajao zbog tih i takvih grijeha! Kamo srece da te i te grijehe nisam ucinio!” – bit ce uzvici stanovnika Vatre. Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrdjavo djelo samo iz lahkosmislenosti. (En-Nisa, 17) Lakomislenost koja se spominje u ovom ajetu ne znaci tvoje neznanje da je stvar koju cinis grijeh, vec znaci tvoje nepoznavanje Allahovog polozaja u odnosu na tebe i tvoje cinjenje grijeha u takvom stanju. Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrdjavo djelo samo iz lahkosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima ce Allah oprostiti. (En-Nisa, 17) “I koji se ubrzo pokaju” – sta to znaci? Kakva je to blizina? To se odnosi na one koji se pokaju neposredno poslije ucinjenog grijeha – ovakvi zasluzuju da im pokajanje bude primljeno: I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono sto zelite. (En-Nur, 31) Pozurite, vjernici! Zar ne cujete ovaj savrseni kur’anski poziv?! Pokajte se svi… Uradimo to sada. Primijenimo Allahove rijeci: I svi se Allahu pokajte! (En-Nur, 31) Svi – i pobozni i neposlusni, i grijesnik i bogobojazni, i muskarac i zena, i mladi i stari, pocetnici u vjeri i oni koji su duze vrijeme vjernici – svi se pokajte! Ovaj ajet je objavljen zbog jednog ashaba u Medini: I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono sto zelite. (En-Nur, 31) Primjetit cete nesto cudno. Kada god Uzviseni Allah govori o pokajanju grijesnika, kaze: Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali i dobro cinili… (Merjem, 60) Uzviseni Allah nije rekao: “Oni koji su vjerovali i pokajali se.” Spomenuo je pokajanje prije vjerovanja, zasto? Zato sto grijesi kvare vjerovanje. Kako ce covjek povratiti vjerovanje? Pokajanjem. Nista ne obnavlja vjerovanje kao pokajanje! Uzviseni Allah kaze: O vi koji vjerujete, ucinite pokajanje Allahu iskreno, (Et-Tahrim, 8 )

Sta to znaci iskreno?Ova rijec ima dva znacenja. Prvo znacenje je da to pokajanje zbog svih grijeha bude potpuno i svim svojim bicem. Ne moze neko doci i reci: “Ja se kajem zbog ogovaranja svih osim zbog ogovaranja toga i toga… Za to se nikada pokajati necu… Ogovaracu ga do smrti…” Ne! Nece ti biti primljeno pokajanje. Ili da neki mladic kaze: “Moj Gospodaru, kajem se zbog pogleda upucenih ka zenama na ulici, ali se ne kajem sto sam gledao tu i tu zenu!” Takvo pokajanje nece biti primljeno i ovo je prvo znacenje ovih rijeci. Ali postoji i drugo znacenje ove rijeci. U ovom ajetu je upotrebljena rijec nesuha. To je rijec izvedena iz istog korijena kao i rijec nasihat – savjet. Sta, onda, znaci ovo pokajanje? To je ono pokajanje koje svajetuje onoga ko se kaje. Ono svojom snagom upozorava covjeka svaki put kada se zeli vratiti prethodnom grijehu. Govori mu sjecas li se onoga dana kada si se pokajao…, sjecas li se kada si bio u dzamiji i slusao predavanje o pokajanju, pa si ti odlucio svim srcem da se pokajes? Pa, covjek, svaki put kada pozeli da ucini grijeh, kaze sebi: “Ne, ja se sjecam tog dana!” Ovakvo pokajanje savjetuje covjeka kada covjek pozeli vratiti se grijehu! Pa, braco moja, pokajmo se Allaho i povratimo Mu se iskrenim i potpunim pokajanjem…Ovo su bili neki Kur’anski ajeti koji govore o pokajanju.

Iz knjige LIJECENJE SRCA, Amr Halid

Svi smo mi griješnici

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Gdje je put do sreće i uspjeha?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

Ali, šta je to Tevba?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

Zašto da učinim tevbu?

Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)

Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.


Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.

Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.

Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"

Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)

Razmišljajmo o posljedicama grijeha

Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.

Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).

Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)

Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.


Uslovi iskrene tevbe-pokajanja

Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.

Priznati da je dotično loše djelo grijeh.

Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.

Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.

Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.

Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.

Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.

Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio.
Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.

3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom
.
4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.

5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka. Kako od takvih osoba očekivati da budu korisni društvu u kojem žive i da vrate islamu i muslimanima ugled koji su nekada imali?!

Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Kajem ti se Gospodaru moj Uziviseni koji sve vidis,pa i crnog mrava u zemlji subhanallah,OPROSTI NAM NASE GRIJEHE i smiluj nam se ,i ojacaj nas na tvom putu,ojacaj nase korake,nas iman i priblizi nas sebi,ucini nas iskrenim te ocisti nasa srca,sacuvaj nas prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i ne vidljiva,smiluj nam se i oprosti,sacuvaj nas Dzehennemske vatre i sa svojom milosti nas uvedi u Dzennet-amin

 Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic

http://www.youtube.com/watch?v=TFNWl61X5iA

http://www.youtube.com/watch?v=66TIrSN93ps&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=AXrWh0OHQTU&feature=related

01.08.2011.

Nezaboravi robe nagrade oprosta i Dzenneta sa Allahovom milosti, svojim ibadetom pa pocni vec...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Nezaboravi robe nagrade oprosta i Dzenneta sa Allahovom milosti, svojim ibadetom pa pocni vec...

Na samom pocetku zelim da vama koji postite mjesec Ramadan u ime Allaha subhanehu ve te’ala pozelim svako dobro i hajr !

Požuri s tevbom, jer je ona ključ uspje­ha na ahiretu, a njeni uvjeti su: da se odmah prekine sa činjenjem grijeha, da se donese čvrsta odluka da se više neće činiti i da se u srcu iskreno kajemo za učinjeni grijeh.

Okiti se saburom i budi strpljiv nada­jući se nagradi Uzvišenog Allaha i sačuvaj svoj jezik, pogled i sluh od harama.Posti stomakon-hranom jela i pica,jezikom (ne pricacaj ono sa cim Allah nije zadovoljan-ne ogovraj i ne prenosi tudje rijeci,ne potvaraj itd); posti ocima (ne gledaj u haram-obaraj pogled svoj...posti usima (ne slusaj svasata sem onog sto je hajr i dobro za oba svijeta i kazi kad neko nesto govori :''JA POSTIM,JA POSTIM,JA POSTIM ! Posti svojim nogama (ne idi na haram mjesta gdje je fitna itd) i posti rukama (ne pisi robe svasta po internetu i sms porukama -ono sa cim Allah nije zadovoljan-makni se sa interneta i obozavaj Uzvisenog koji ti je omogucio da docekas ziv i zdrav ovaj Ramaza i da se pokajes iskreno za svoje prosle grijehe! Posti robe ...posti i ocisti svoje srce iskrenom tewbom!!!

Molim Allaha subhanehu ve te’ala da vas ucini iskreni svojim robovima sa kojima ce samo On Allah biti zadovoljan,da vam podari svaki hajr i dobro te da vas sacuva svkog zla,da vas ojaca u vjeri i podari vam cvrst iman,sabur i snagu da ispostite dane u ibadetu i pokornosti Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala ,da vam Allah podari svoju milost i oprost i primi od vas vas post i vasa dobra djela,vase dove da uslisi i da vas iz Ramazana izvede ciste kao od majke ciste te da vas sa svojom milosti uvede u Dzennet zajedno sa mnom i sebi ovo sve takodje zelim i mojim najmilijima-AMIN

Ovaj plan i program koji ćemo navesti, može se, naravno, korigovati i prilagoditi mogućnostima, kako kome odgovara, ali je jako bitno da kada nas nešto mimoiđe u jednom od ovih navedenih termina, pokušamo to nadoknatiti u jednom od narednih.

Hvala Allahu Gospodaru svjetova! Nek je selam i salavat na najodabranijeg Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe, a zatim: Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala: وَفِي ذٰلِكَ فَلْيَتَنَافَسِ الْمُتَنَافِسُونَ " I neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu! " (Prijevod značenja, Al- Mutaffifun, 26.)

Nijjet

1-Obaveza je donijeti nijjet, odlučiti da će se dotični dan postiti. Nijjet kod ramazanskog posta je obavezan i oko toga se slažu svi islamski učenjaci. Ibnu Tejmijje, rahmetullahi alejh, kaže: "Islamski učenjaci su složni da svaki zasebni ibadet, poput namaza, posta, hadždža, nije ispravan bez nijjeta." Mjesto nijjeta je u srcu.

Nijjet je potrebno donijeti prije zore a ispravno je da se donese u bilo kojem dijelu noći na što ukazuje predanje kod Darekutnija: “Neispravan je post onome ko ne naumi u toku noći da će postiti”. Islamski učenjaci se razilaze da li je potrebno donijeti nijjet samo na početku mjeseca ramazana, dakle jedanput, ili je potrebno donijeti nijjet za svaki dan ramazanskog posta:

a) Malik, Ishak i Ahmed u jednom predanju su stava da je dovoljno samo jedanput donijeti nijjet za ramazanski post, ukoliko se post tokom ramazana ne prekida putovanjem ili bolešću. b) Ebu Hanife, Šafija i Ahmed u jednom predanju stava su da se za svaki dan treba donijeti nijjet. Kažu u hadisima je došao spomen večeri, zore i sl. Također, ako se pokvari jedan dan posta, time se neće pokvariti cijeli mjesec. Također, svaki dan je zaseban, jer se s nastupanjem akšama završava s postom toga dana, nastaje prekid tog ibadeta pa je potrebno sljedećeg dana ponovo zanijetiti i otpočeti s postom.

Prije zore

1.Noćni namaz Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala: أَمَّنْ هُوَ قَانِتٌ آنَاءَ اللَّيْلِ سَاجِدًا وَقَائِمًا يَحْذَرُ الْآخِرَةَ وَيَرْجُو رَحْمَةَ رَبِّهِ "Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga...?" (Prijevod značenja, Az-Zumer, 9.)

2. Sehur Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ustajte na sehur, jer je, doista, u njemu berićet." (Buharija, Muslim)

3. Istigfar , traženje oprosta sve do sabahskog ezana. Rekao je Allah, 'azze ve džel: وَبِالْأَسْحَارِ هُمْ يَسْتَغْفِرُونَ "I u praskazorje oprost od grijeha molili. " (Prijevod značenja, Ad-Darijat, 18.)

4. Dva rekata sabahskih suneta. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dva rekata sabah namaza su bolja od dunjaluka i onoga što je na njemu." ( Muslim)

Poslije zore

1. Rani odlazak na sabah namaz Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "... Da znaju kakva je vrijednost u ova dva namaza ( sabah i jacija) odlazili bi puzeći." (Buharija i Muslim)

2. Učenje zikra, dove sve do ikameta Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dova između ezana i ikameta se ne odbija." (Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud)

3. Boravak i sjedenje u mesdžidu uz učenje Kur'ana i zikra sve do izlaska Sunca (jutarnji zikr). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ostajao poslije sabah namaza u džamiji sve do izlaska sunca. (Muslim) Rekao je Allah tebareke ve te'ala:" وَقُرْآنَ الْفَجْرِ إِنَّ قُرْآنَ الْفَجْرِ كَانَ مَشْهُودًا ‌ "…i molitvu u zoru, jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju. " (Prijevod značenja , Al-Isra, 78.) Ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti pola hizba u ovo vrijeme. Ko bude želio dvije hatme da prouči u ramazanu taj će učiti jedan hizb u ovo vrijeme. Ko bude želio tri hatme da prouči u ramazanu, taj će učiti isto jedan hizb u ovo vrijeme. Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.

4. Klanjanje dva rekata Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko klanja sabah namaz u džematu, potom sjedne slaveći i spominjući Allaha do izlaska sunca, zatim klanja dva rekata, bit će nagrađen nagradom hadža i umre, potpuno, potpuno, potpuno." ( Hadis bilježi Tirmizi)

5. Dova Allahu da ti učini dan berićetnim Kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: "Allahu moj, molim te za dobro u ovom danu, pobjedu, pomoć, svjetlo, berićet i uputu, a utječem se Tebi od od svakog zla koje je u njemu i poslije njega. " (Hadis bilježi Ebu Davud).

6. Spavanje (odmor), s nijetom nagrade Rekao je Mu'az, radijallahu anhu: " Zaista se nadam nagradi za svoje spavanje, kao što se nadam nagradi za svoju budnost."

7. Odlazak na posao ili u školu Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Niko nije pojeo bolju hranu od one koju je stekao svojom rukom. Zaista se Allahov poslanik Davud, alejhi selam, hranio imetkom stečnim svojom rukom." (Hadis bilježi Buharija) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta." (Buharija)

8. Veličanje i slavljenje Allaha, tebareke ve te'ala, tokom dana أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ ‌ "A srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Prijevod značenja, Ar-R'ad, 28.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem :"…Neka ti je jezik neprestano vlažan od spominjanja Allaha Uzvišenog". (Tirmizi, Ibnu Madždže) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Stanovnici Dženneta neće ni za čim žaliti, osim za trenutkom koji je prošao, a u njemu nisu slavili Allaha Uzvišenog. " (Hadis bilježi Taberani)

9. Svakodnevna sadaka .Neka ti bude na umu da melek uči svako jutro dovu za onoga ko udjeljuje sadaku, kako se spominje u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: " Allahu, podari svakom onom ko udjeljuje bolje i više od onoga što udijeli…"( Hadis bilježi Buharija)

Poslije podne

1. Podne namaz obaviti na vrijeme i u dzematu .Rekao je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu: " Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podučio stvarima koje su od upute, a jedna od stvari upute je namaz obavljen u džamiji u kojoj se uči ezan. " (Hadis bilježi Muslim)

2. Klanjati podnevske sunete, koji spadaju u dvanaest potvrđenih dnevnih suneta, četiri prije farza i dva poslije farza. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko u noći i danu klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne-namaza i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva poslije jacije i dva prije sabaha.'' (Muslim)

3. Kraći odmor. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "…I tvoje tijelo ima pravo kod tebe..."

Ikindija

1. Ikindiju namaz obaviti u džematu Potrudi se da klanjaš četiri rekata prije farza, jer je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Smilovao se Allah čovjeku koji klanja četiri rekata prije ikindijskog farza." (Hadis bilježi Ebu Davud i Tirmizi)

2. Ako ima neko predavanje ili vaz u džamiji, ostati i poslušati Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " Ko ode u mesdžid da bi nešto naučio, ili druge podučio, ima nagradu potpuno obavljenog hadža. " (Hadis bilježi Taberani)

3. Boravak u mesdžidu Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uzme abdest u svojoj kući, onako kako treba, zatim ode u mesdžid, on je Allahov posjetilac, a pravo onog koji se posjećuje je da ugosti svog posjetioca." (Hadis bilježi Taberani) Učenje Kur'ana koliko smo u mogućnosti, pa ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti pola hizba u ovo vrijeme. Ko bude želio dvije hatme da prouči u ramazanu taj će učiti jedan hizb u ovo vrijeme. Ko bude želio tri hatme da prouči u ramazanu, taj će učiti isto jedan hizb u ovo vrijeme. Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.

4. Proučiti večernji zikr-Navodi Ebu Derda, Posalnik, s.a.v.s., je rekao: „Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima koja su najodabranija kod vašeg Gospodara i na najvišem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zekata i srebra, i bolja od sukoba s neprijateljima u kojem bi ih vi ubijali a i oni vas? „Sakako“, odgovoriše, a on nastavi: „Spominjanje Allaha (zikrullah).“
Resulullah, s.a.v.s, je u vezi sa zikrom rekao i ovo: „Primjer onoga koji spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.“

On je izrekao rijeci hvale za spominjanje Allaha poslije namaza, a posebno je to primjetno u rijecima koje prenosi Ebu Hurejre, da je on rekao: „Da izgovorim: - Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber; (Slavljen neka je Allah, hvala Allahu, samo je Allah Bog i Allah je velik), draže mi je od svega što Sunce obasjava (cijeli dunjaluk).“ U drugoj predaji kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „U noci moga is'raa (i mi'radža) susreo sam Ibrahima, a.s., koji mi je tada rekao: - O Muhammede prenesi od mene selame svome ummetu, i obavijesti ih da je u Džennetu plodna i dobra zemlja, pitka voda, da je on prostrana ravnica, i da je džennetsko sjemenje Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber.“ To je aluzija ummetu Muhamedovom, s.a.v.s., da što više izgovraju navedene rijeci.
Rijeci slave i hvale Allahu su najdraže, što razumijemo iz ovog hadisa. Ebu Zerr, r.a., prica kako mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom rekao: „Hoceš li da ti kažem koje su rijeci Allahu najdraže? Zaista su Allahu najdraže rijeci: - Subhanallahi ve bi hamdihi.“ Stoga Uzvišeni za njihovo izgovaranje izdašno nagraduje. Alejhisselam je rekao: „Ko dnevno izgovori stotinu puta - Subhanallahi ve bi hamdihi – bice mu izbrisane pogreške, makar da ih je imao koliko morske pjene.“Pojedinacno izgovaranje tesbiha, tahmida i tekbira, takode je pohvaljeno. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: „Ko poslije namaza izgovori 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdu lillah, 33 puta Allahu ekber i upotpuni stotinu sa Lailahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir, bit ce mu oproštene pogreške, makar ih imao koliko morske pjene.“
Allahu Uzvišenom posebno su drage rijeci kojima se potvrduje Njegova jednoca i On za njih obilato nagraduje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Ko kaže: - La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul-hamdu, ve huve ala kulli šej'in kadir, (Nema drugog boga osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada svaka hvala, i On je svemocan) deset puta, kao da je oslobodio cetiri roba iz potomstva Ismailovog.“

Znaj brate i sestro da je nemoguce pobrojati sve koristi koje se postižu spominjanjem Allaha Uzvišenog. Oni koji Ga se stalno sjecaju, u Allahovoj su zaštiti i na visokim položajima kod Njega. On im iz obilja svoga nadoknaduje i velikodušno ih nagraduje. Sa zikrom nestaje zaglušenosti u ušima, zamršenosti jezika i koprene ispred ociju. Allah je zikrullahom ukrasio jezike onih koji Ga se sjecaju, i nurom ukrasio oci onih koji gledaju. Nemarno srce je kao slijepo oko, gluho uho, ili oduzeta ruka. Vrata izmedu Gospodara i roba Njegova su otvorena sve dok je rob u zikru. Ta vrata zatvaraju se samo insanskim nehajem.
Gospodaru naš, ucini nas zakirima i predvodnicima na Sudnjem danu. Amin!

Aksam

1. Učenje dove prije početka iftara Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Trojici se dova ne odbija, postaču dok ne iftari…" ( Hadis bilježi Tirmizi)

2. Otpočeti iftar uz dovu: ذهب الظمأ وابتلت العروق، وثبت الأجر إن شاء الله " Nestala je žeđ, natopile se žile, a nagrada je osigurana, ako Allah htjedne." (Ebu Davud)

3. Obaviti akšam namaz u džematu

4. Druženje sa porodicom Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " I tvoja žena ima pravo kod tebe..."

5. Priprema za jaciju i teraviju namaz

Jacija

1. Jaciju namaz u džematu obaviti

2. Teraviju namaz obaviti do kraja sa imamom Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko provede Ramazan klanjajući, vjerujući, nadajući se nagradi od Allaha, dželle šanuhu, biće mu oprošteni prijašnji grijesi! " (Buharija) Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "…ko bude klanjao za imamom, sve dok imam ne završi sa svojim namazom, imaće nagradu kao da je cijelu noć klanjao! " (Hadis prenose petorica, a imam Tirmizi ga smatra sahihom.)

3. Učenje Kur'ana .Ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti oko 20 straanica Kur'ana dnevno ili 4 stranice nakon svakog namaza . Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.

Zadnja trecina noci

1. Noćni namaz, sa dužim rukuom i sedždom.

2. Klanjanje vitr namaza, za one koji nisu klanjali u džematu sa imamom. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učinite da zadnji vaš namaz bude vitr." (Buharija i Muslim)

3. Učenje Kur'ana

U slobodnom vremenu  -Zijareti bližnjih, komšija, prijatelja; -Pokušati biti što aktivniji na polju da've u toku ramazana; - Čitanje korisnih knjiga, koje pojašnjavaju propise, ali i stvari vezane za lijep ahlak; -Iskoristiti svaku priliku da povećaš iman, i da radiš što više hajrata i dobrih djela u ovom plemenitom mjesecu.

Napomena:

1. Poznato je da se u našim džamijama, u Bosni, klanja teravija sa vitrom, zbog toga je obaviti takav namaz u džematu, skupa sa imamom, od početka do kraja, bolje nego ostaviti vitr i sam klanjati u zadnjoj trećini noći, zbog hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "…ko bude klanjao za imamom, sve dok imam ne završi sa svojim namazom, imaće nagradu kao da je cijelu noć klanjao!" A oni koji nisu uspjeli klanjati teraviju sa imamom, takvima je bolje da ostave vitr za zadnju trećinu noći.

2. Vrijeme za jutarnji zikr počinje poslije klanjanja sabah namaza i traje sve do izlazka Sunca, a vrijeme za večernji zikr počinje od ikindije i traje do zalaska Sunca. Ovog je mišljenja i Ibn-Kajjim, rahimehullah, a dokaz je Allahov, te'ala, govor: " Hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova." (Prijevod značenja, Ta-ha, 130. ) Dok šejh Abdul'Aziz bin Baz, rahimehullah, kaže za jutarnji zikr, da onaj koji nije to učinio prije izlaska Sunca, može sve do podne namaza, a ko nije proučio večernji zikr do zalaska Sunca, to može i poslije akšam namaza, ili poslije jacije namaza. I na kraju, nek je selam i salavat na Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem!

UPOZORENJE:

Neke greške i prijestupi koji se čine u ramazanu

-Pretjerano spavanje danju i propuštanje nekih namaza.

-Večernja sijela i provođenje vremena uz televizor prateći serije, filmove i druge neprimjerene i beskorisne sadržaje.

-Sestre da ne provode pola dana uz spremanje iftara sa vise vrsta hrane a pospotrebo jer su se bolje generacije od nas hurmama iftarile a u ibadetu citav daan bili su! Pa sestro napravi jelo jedno i ibadet cini Allahu a dok kuhas mozes istigfar-pokajanje ciniti,zikriti i doviti pa iskoristi i to vrijeme u hajru!!!

-Prejedanje za iftarskom sofrom i punjenje stomaka prekomjernim kolinama hrane i pića.

-Konzumiranje crvenog i bijelog luka prilikom iftara, a zatim odlazak u džamije, jer poznato je da neu­godan zadah uznemirava meleke i klanjače.

-Laž, ogovaranje

-Svađa i prepirka

-Psovka i bestidan govor

-Neustajanie na sehur u kojem je bereket.

Sjedenje za internetom (paltalkom, facebook ,MSN itd i chetanje bespotrebno )!!!!!!

Toliko ...

Molim Allaha, dželle ša'nuhu da nam podari iskrenost u svim našim djelima,da nas ucini upucenim i upucivacima,da nam podari cvrst iman,sabur i da nam olaksa kusnju te da nas nestavlja na kusnju koju necemo moci podnjeti,da nam olaksa posti i djela primi nasa i oprosti nam Uzivseni milostivi najmilostivniji. Amin!

http://www.youtube.com/watch?v=66TIrSN93ps&feature=player_embedded#at=65

31.07.2011.

Pocnite sa postom kada vidite mladjak...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Počnite s postom kad vidite mlađak

 Početak Ramazana utvrđuje se viđenjem mlađaka,a njegovo viđenje potvrđujemo svjedočenjem jedne povjerljive osobe,ili namirivanjem mjeseca šabana trideset dana.Ibn Omer r.a.,veli:" Ljudi su iščekivali da se pojavi hilal,pa sam rekao Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem,da sam vidio mlađak,nakon čega je naredio ljudima da započnu s postom!"(Bilježi Ebu Davud,a El-Hakim i Ibn Hibban vele da je hadis vjerodostojan)

Ebu Hurejre r.a. veli da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem rekao;"Počnite s postom kad vidite mlađak,a završite kad ga ponovo vidite.A ako ga ne mognete vidjeti,onda na prethodni mjesec,šaban,namirite trideset dana."(Bilježe ga El Buhari i Muslim)

Et Tirmizi veli:"Ovo većina islamskih učenjaka prakticira.Još su kazali:"Dovoljno je svjedočenje jedne povjerljive osobe za utvrđivanje posta." Ovo je stav Ibn el Mubareka,Eš-Šafija,i Ahmeda.En-Nevevi veli:"Ovo je preferirajući stav!" Hilal mjesec ševvala utvrđuje se namirivanjem Ramazana trideset dana,i nije dovoljno svjedočenje jedne osobe,prema mišljenju većine islamskih učenjaka. Oni za to uvjetuju svjedočenje dvojice pravednih,dok Ebu Sevr ne pravi razliku između utvrđivanja hilala za mjesec ševval i za mjesec Ramazan.On smatra da je za to dovoljno svjedočenje jednog pravednog čovjeka. Ibn Rušd veli:"Ebu Bekr ibn el-Munzir slaže se sa stavom Ebu Sevra,a također mislim da je to i stav zahirija."

Ebu Bekr ibn el-Munzir za svoj se stav poziva na konsenzus islamskih učenjaka,koji smatraju da se moraju omrsiti,a i početi s postom,na osnovu svjedočenja jednog čovjeka(koji tvrdi da je vidio hilal-mjesec)!Prema tome,mi također na taj način moramo prohvatiti utvrđivanje početka i kraja Ramazana,jer su početak i kraj mjeseca granice početka i kraja posta. Eš Ševkani veli:"Prema tome,nema vjerodostojnog dokaza u kojem se uvjetuje svjedočenje dvojice za istek Ramazana.U skladu s tim,zadovoljit ćemo se svjedočenjem jednog pravednog čovjeka analogno svjedočenju također jednog pravednog čovjeka za utvrđivanje početka Ramazana. Također,kao dokaz možemo uzeti činjenicu da se u ibadetima prihvataju predanja koja prenosi pojedinac,pa se analogijom dokazuje da se takva predanja mogu prihvatiti i u ostalim granama islama,osim ako postoji dokaz koji izuzima neke situacije,kao što je svjedočenjem prilikom utvrđivanja imetka i sl.U ovom se slučaju prihvata stav Ebu Sevra.

 Viđenjem mlađaka

Ibnu-Omer, radijallahu 'anhuma, kaže: "Čuo sam Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: 'Kada vidite mlađak zapostite, i kada ga ponovo vidite prekinite s postom.'" (Muttefekun alejh)

Dakle, put do saznanja o pojavi mlađaka je njegovo praćenje i viđenje, a ne računanje. Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji se oslanja na računanje kada je u pitanju mlađak, taj je zalutao u Šerijatu i onaj koji uvodi novotariju u vjeru.“ (Medžmuatu fetava, 25/207)

 Islamski učenjaci su se razišli po pitanju koliko je osoba dovoljno da posvjedoče viđenje mlađaka kako bi se utvrdilo njegovo viđenje i kako bi se otpočelo s postom.

-   Većina islamskih učenjaka mišljenja je da ukoliko jedna pouzdana osoba posvjedoči da je vidjela mlađak da se njeno svjedočenje prihvata i otpočinje se s postom. Takvog mišljenja su: Ebu Hanife, Šafija, Ahmed, učenjaci zahirijskog mezheba, Ibnul-Munzir i drugi, Allah im se svima smilovao.

-     Dok, imam Malik, El-Lejs, Evza'i, Sevri i drugi mišljenja su da je za utvrđivanje mlađaka potrebno najmanje dvije osobe, analogno svjedočenju.

Inšaallahu te'ala, prioritetnije je mišljenje da je dovoljno svjedočenjejedne pouzdane osobe, svejedno da li bila muškarac ili žena kako spominje Ibn-Hazm, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu El-Muhalla (6/350), jer je i sam Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, postupio po tome kako se spominje u hadisu Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, gdje kaže: "Ljudi su pratili mlađak, pa sam ga ja vidio i obavijestio o tome Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je zapostio i naredio ljudima da poste." (Ebu-Davud, Darimi, Ibnu-Hibban, Darekutni i Bejheki. Imam Hakim kaže da je hadis vjerodostojan po uslovima imama Muslima s čime se slaže i imam Zehebi. Veliki islamski učenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi te'ala alejh, ocijenio je hadis vjerodostojnim u svome vrijednom djelu Irvaul galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil: 4/16)

Međutim, za prekid posta, odnosno završetak mjeseca ramazana i viđenje mlađaka mjeseca ševvala koji slijedi poslije ramazana, islamski učenjaci su složni, osim nekolicine njih, da je potrebno svjedočenje najmanje dvije povjerljive osobe.
Kao dokaz za ovo mišljenje većina islamskih učenjaka navodi hadis Abdurrahmana b. Zejda b. el-Hattaba da su mu ashabi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pričali da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Postite kada vidite mlađak i prestanite s postom kada ga vidite. Svoje obrede vežite za njega. Ukoliko ga ne vidite, upotpunite mjesec s trideset dana. Ako vam posvjedoče dvojica (da su ga vidjeli) postite (otpočnite s postom) i prekinite s postom."(Nesa'i, Ahmed i Darekutni. Imam Ahmed u svom predanju bilježi: "... ukoliko vam posvjedoče dvojica muslimana ..." –dok imam Darekutni bilježi sljedeću verziju: "... ukoliko vam posvjedoče dvojica povjerljivih, pouzdanih muslimana ..." Učenjak Albani, rahmetullahi 'alejh, kaže: "Lanac prenosioca ovog hadisa je vjerodostojan i svi prenosioci u njemu su pouzdani ...": Irvaul galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil, 4/17)

Kao što vidimo, ovaj hadis ukazuje na to da nije dozvoljeno otpočeti post mjeseca ramazana niti prekinuti s njim osim sa svjedočenjem dvojice pravednih, povjerljivih muslimana. Međutim, prethodni hadis od Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, izuzima početak posta, tako da je dozvoljeno otpočeti s postom svjedočenjem jedne osobe, dok nije došao nikakav hadis kojim se na sličan način izuzima prekid posta, završetak ramazana. Zbog toga ostaje da se prekid posta utvrđuje svjedočenjem najmanje dvojice pravednih muslimana, a Allah Uzvišeni najbolje zna.

 Ukoliko osoba vidi mlađak ali se ne prihvati njeno svjedočenje

 Kod islamskih učenjaka postoje tri mišljenja po ovome pitanju:


1. Zapostit će po svome viđenju ramazanskog mlađaka i tajno prekinuti s postom kada vidi mlađak mjeseca ševvala, kako se ne bi razilazio sa zajednicom. Ovo je mišljenje imama Šafije, jedno predanje imama Ahmeda i na ovome je mezeb Ibnu-Hazma, rahmetullahi 'alejhim.

2. Zapostit će po svome viđenju ramazanskog mlađaka, ali će prekinuti spostom zajedno sa ostalim ljudima. Na ovome je mezheb Ebu-Hanife, Malika i najpoznatije mišljenje imama Ahmeda, rahmetullahi 'alejhim.

3. Neće postupati po svome viđenju mlađaka, već će otpočeti i završiti post sa ostalim ljudima. Ovo je jedno od predanja imama Ahmeda i ono što je odabrao Šejhul-islam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi 'alejhima, zbog riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Vaš post je kada zaposte ljudi, i vaš prekid posta je kada prestanu ljudi s postom, i vaši kurbani su onda kada ih kolju ljudi.“ (Ebu-Davud, 2324; i drugi, a šejh Albani, rahmetullahi 'alejh, ga je ocijenio vjerodostojnim u Irvau, 905) Tj. početak i završetak posta bivaju sa zajednicom muslimana.
 
I drugi način utvrđivanja nastupanja ramazana jeste upotpunjavanje mjeseca ša'bana s trideset dana,
jer šerijatski mjesec ne može biti manji od 29 dana niti veći od 30 dana.

Ukoliko tridesetu noć mjeseca ša'bana bude oblačno ili maglovito, hoće li se sutrašnji dan smatrati prvim danom mjeseca ramazana ili će se njime upotpuniti mjesec ša'ban?

 Islamski učenjaci prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ovom pitanju imaju mnogo mišljenja od kojih su naizraženija sljedeća četiri:

Nije dozvoljeno postiti sutrašnji dan –poznat kao jewmu šekk-dan u koji se sumnja je li prvi dan mjeseca ramazana ili trideseti dan mjeseca ša'bana- niti obavezno niti dobrovoljno zbog riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Neka niko od vas ne posti dan ili dva dana prije mjeseca ramazana ...“ (Buharija, 1914; Muslim, 1082) I zbog riječi Ammar b. Jasira, radijallahu 'anh: „Ko posti dan u koji se sumneja, iskazao je neposlušnost prema Ebul-Kasimu, sallallahu 'alejhi ve sellem.“ (Sahih: Ebu-Davud, 2317; Tirmizi, 681; Nesa'i, 4/153; Ibnu-Madže, 1645) Ovakvog mišljenja su većina islamskih učenjaka.

Obaveza je postiti taj dan i smatra se prvim danom mjeseca ramazana. Ovo je poznato mišljenje kod hanbelijskih pravnika. Svoj stav dokazuju postupkom Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, da je on, ukoliko je trideseti dan ša'bana bio maglovit, osvanuo kao postač, a on prenosi hadis: „... pa, ako bude maglovito i ne vidite ga ...“, tako da njegov postupak objašnjava hadis.

Ljudi slijede svoga imama, pa ako on bude postio i oni će postiti, i ako on bude postio i oni neće postiti.

Taj dan će se postiti iz predostrožnosti. Ovoga mišljenja su bili Ibnu-Tejmijje i njegov učenik Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejhima.

Ispravno je ono na čemu je bila većina islamskih učenjaka. Postupak Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, ne može se prihvatiti kao komentar hadisa i uzeti u obavezu post toga dana, time što i sam Ibnu-Omer, radijallahu 'anhuma, post toga dana nije smatrao obaveznim, jer na njega nije podsticao ni svoje ukućane.

Ukoliko se mlađak vidi u nekoj državi da li je obaveza svim stanovnicima na Zemlji da zaposte po tome viđenju, ili svaka zemlja prati pojavu mlađaka i otpočinje post onda kada ga vidi ili kada napuni trideset dana ša'bana? 
  
Islamski učenjaci, rahmetullahi te'ala alejhim, po ovom pitanju imaju više mišljenja.

Prvo mišljenje: Ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da zajedno sa onima koji vidjeli mlađak zaposte ramazan.

Ovo mišljenje zastupaju učenjaci hanefijskog i hanbelijskog mezheba, rahmetullahi  alejhim. (Fikhul-hanefi fi sevbihi el-džedid, 1/402; El-Mugni, 4/329) Takođe, prenosi Ibnul-Kasim od imama Malika da je rekao: "Ukoliko se u jednom mjestu sazna da su stanovnici drugog mjesta vidjeli mlađak (i zapostili), na stanovnicima ovog mjesta je da naposte taj dan koji nisu postili zajedno sa onima koji su vidjeli mlađak i da od tog dana nastave postiti s njima." Prenosi se da je slično rekao i imam Šafija. (Bidajetul-mudžtehid, 3/157)

Ovi učenjaci zasnivaju svoje mišljenje na hadisu Abdullaha b. Omera, radijallahu 'anhuma, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Postite kada ga (mlađak) vidite i prestanite s postom kada ga vidite." (Buharija, 4/135; Muslim, 2/760; Malik u "Muvetti", 1/286; Ibnu-Madže, 1/529; Nesa'i, 4/134; Ahmed, 2/145; Darimi, 2/3; Ibnu-Huzejme, 3/201; Ibnul-Džarud, 390; Darekutni, 2/161; Bejheki, 4/204, 205; Et-Tajalisi, 1/182; Ebu-Ja'ala, 4/337; El-Begavi u "Šerhu-s-sunne", 3/454; Tahavija u "Muškilu-l-asar", 1/209)

Riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Postite kada ga vidite..." ne odnose  se samo na muslimane Medine nego na sve muslimane širom svijeta. (Medžmu'u-l-fetava li Bin Baz, 15/85)

Drugo mišljenje:  Svako mjesto, svaka država počinje s postom sa svojim viđenjem mlađaka, tj. kada oni vide mlađak, ne osvrćući se na druge.

Ovo je mišljenje Abdullaha b. Abbasa, Kasim b. Muhammeda, Salim b. Abdullaha i Ishak b. Rahoje. (El-Mugni, 4/328; El-Medžmu'u, 6/183; Nejlul-evtar, 3/160) Takođe, stanovnici Medine prenose od imama Malika da je rekao: "Viđenje mlađaka u nekoj zemlji ne obavezuje na post stanovnike one zemlje u kojoj se nije vidio mlađak..." (Bidajetul-mudžtehid, 3/157)

Oni zasnivaju svoje mišljenje na hadisu kojeg je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu preko Muhammeda b. Ebi-Hermele, od Kurejba da ga je Ummu-Fadl bintul-Haris poslala u Šam Muaviji, radijallahu 'anh. Kurejb kaže: "Došao sam u Šam i obavio svoju potrebu zbog koje me je Ummu-Fadl poslala. U Šamu me je zatekao ramazan. Vidio sam mlađak u noći petka (tj. u četvrtak naveče). Pred kraj mjeseca, vratio sam se u Medinu. Spominjući mlađak, Abdullah b. Abbas, radijallahu 'anhuma, me je upitao: 'Kada ste vidjeli mlađak?' Rekao sam: 'Vidjeli smo ga u noći petka (tj. u četvrtak naveče).' 'Ti si ga vidio? – ponovo me je upitao. Rekao sam: 'Da. Vidjeli su ga i drugi ljudi, i od tada su ljudi postili i postio je i Muavija.' Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, mi je rekao: 'Međutim, mi smo ga vidjeli u petak naveče i nećemo prestati postiti sve dok ne napunimo trideset dana ili dok ne vidimo mlađak!' Rekao sam mu: 'Pa, zar nije dovoljno to što je Muavija (tadašnji halifa muslimana) vidio mlađak i što je postio?!' Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, mi je rekao: 'Ne. Ovako nam je Allahov oslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio.'" (Muslim, 2/765; Ahmed, 21/306; Ebu-Davud, 2/748; Tirmizi, 2/101; Nesa'i, 4/131)

Ovi učenjaci, rahmetullahi te'ala alejhim, komentarišući hadis i dokazivajući njime svoje mišljenje, kažu da Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, koji je živio u Medini, nije postupio po Muavijinom, radijallahu 'anh, viđenju mlađaka, a Muavija je živio u Šamu, Siriji, i niko od Ashaba koji su živjeli zajedno s Ibnu-Abbasom u Medini nije se suprostavio njegovom postupku.
Današnji učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje kažu da tada u vrijeme Muavije, tadašnjeg halife muslimana, svi muslimani nisu zajedno otpočinjali s postom, tj. nisu postupali po jednom viđenju mlađaka ma gdje se on pojavio, pa kako da se danas insistira na tom mišljenju kada svaka država ima svog vođu.

Treće mišljenje: Ukoliko se pojavi mlađak u jednoj državi, sve susjedne države, bliske države, imaju isti propis, tj. na stanovnicima svih tih država je da zajedno otpočnu s postom. U suprotnom,  udaljene države, svaka od njih prati pojavu mlađaka.

Ovo mišljenje zastupaju učenjaci šafijskog mezheba. Kao dokaz za svoj stav uzimaju hadis Kurejba, kojeg smo već spomenuli, ističući da mjesta, Medina i Šam (Sirija) nisu bliska. Takođe, ovo mišljenje zastupa i Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi te'ala alejh. I ovo treće mišljenje je srednje mišljenje između prethodna dva spomenuta.
 
Kako znati koja je to država bliža a koja dalja? Na osnovu čega da ih razlikujemo?

Prvo: Na osnovu ishodišta, mjesta pojave mlađaka. Tako da, sve one države koje vide mlađak na istom mjestu, u istom izgledu, smatraju se bliskim državama. Za ovo mišljenje su se opredjelili učenjaci Iraka i Es-Sajdelani.

Drugo: Sve države u kojima preovladava jednaka, ista klima, smatraju se bliskim državama. Ovo mišljenje zastupaju Es-Simiri i drugi.

Treće: El-Fevrani, El-Gazali, El-Begavi i drugi kao mjerilo raspoznavanja bliskih država od dalekih, uzeli su razdaljinu, dužinu puta nakon koje musafir može da skraćuje namaz. Tako da, sve države koje su udaljene jedna od druge manje nego što iznosi ova dužina puta nakon koje je dozvoljeno skraćivati namaz, smatraju se bliskim državama.
Imam Nevevi, rahmetullahi te'ala alejh, nije se složio s ovim mišljenjem. Naprotiv, ocijenio ga je slabim, navodeći da pojava mlađaka nema nikakve veze s udaljenošću nakon koje se skraćuje namaz i opredijelio se za prvo mišljenje, tj. da sve države koje imaju isto mjesto pojave mlađaka smatraju se bliskim državama. (El-Medžmu'u, 6/182)

Takođe, učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje, podupiru ga i kijasom, pa kažu: "Čovjek kada posti van ramazana ne osvrće se na druge zemlje, na pojavu Sunca i Mjeseca u tim drugim zemljama, ne prati kada oni izlaze i zalaze. Ako tako čini van ramazana, zašto da tako ne postupi i u ramazanu? Zbog čega praviti razliku?" Ili, recimo, umru dva brata muslimana tačno u vremenu zalaska Sunca.
Jedan od njih je živio na Istoku a drugi na Zapadu. Kako ćemo odrediti ko će koga naslijediti? Moramo gledati gdje Sunce zalazi prije. Vidjećemo da Sunce zalazi prije na Istoku i zbog toga kažemo da će onaj koji je živio na Zapadu naslijediti svoga brata na Istoku, jer je ovaj prije umro. (Šerh Bulugul-Merama od šejha Usejmina)

Vijeće velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji na svom zasijedanju 13. 08. 1392. hidžretske godine, nakon razmatranja ovog pitanja donijelo je slijedeću odluku: "Od pojave islama prošlo je već četrnaest stoljeća i ne znamo da se ikada do sada desilo da su muslimani cijelog svijeta, na osnovu viđenja mlađaka u jednom mjestu, zajedno proslavljali islamske praznike. Tako da, članovi ovog vijeća donose odluku da se ostane na onome na čemu se do sada bilo i da svaka islamska država ima pravo na izbor onoga što ona smatra ispravnijim, konsultujući svoje učenjake, bez obzira da li oni uvažavali ili ne, razlikovanje mjesta na kojima se pojavljuje mlađak i na osnovu toga donosili odluku  o nastupanju posta." (Tevdihul-ahkam, 3/454; Medžmu'ul-fetava, 15/95)

Islamski pravni kolegij nakon razmatranja ovog pitanja donio je odluku u kojoj se kaže: "...Nema potrebe za pozivanjem i obavezivanjem svih muslimana u svijetu da zajedno nastupaju s postom i proslavljanjem islamskih praznika, jer poziv na jedinstvenost u tome uistinu neće ujediniti muslimane, kako to neki misle (učenjaci koji zastupaju mišljenje da ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da poste). Takođe, savjetujemo da se ustanovljavanje mlađaka ostavi muftijstvu i šerijatskim sudnicama u islamskim zemljama jer je to od koristi svih muslimana. Ono što će ujediniti muslimane jeste njihova odlučnost u sprovođenju Allahove, subhanehu ve te'ala, Knjige i Sunneta Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u njihovim svakodnevnim poslovima..." (Tevdihul-ahkam, 3/456)

Možemo reći da je stav Vijeća velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji (kojeg smo spomenuli), stav koji obuhvata i spaja sve dokaze i mišljenja islamskih učenjaka. Zbog toga je obaveza na islamskim učenjacima u svim državama da vode računa o ovom pitanju, o nastupanju i završetku mjeseca ramazana, da se slože na onome što je po njihovom mišljenju najbliže istini i da to dostave narodu. Na muslimanima je da slijede njihovu odluku i da se nipošto ne razilaze u tome, jer to vodi podjeli među muslimanima i ružnom govoru "rekla-kazala". (Bin-Baz, Medžmu'ul-fetava, 15/95)

A Uzvišeni Allah najbolje zna.

NAPOMENA:

Početak ramazanskog posta u ponedjeljak, 01.08.2011. g. i u Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Jordanu...

Službena Saudijska Arabija objavila je da je danas (31. 07. 2011 g.) trideseti dan mjeseca ša’bana 1432. g.h., i to nakon što je utvrđeno da je viđenje mlađaka ove noći onemogućeno zbog činjenice da je mjesec zašao prije zalaska sunca. Astronomska organizacije iz Džedde objavila je da je mjesec zašao u 6 sati i 42 minute, dok je sunce zašlo u 19 sati i dvije minute, pa je time viđenje mlađaka nemoguće. Pored Saudijske Arabije, da je prvi ramazan u ponedjeljak, 01.08.2011 objavljeno je također i u Katru, Emiratima, Jordanu, Jemenu, Egiptu i Kuvajtu. Kao što je već poznato otprije, ponedjeljek je prvi dan posta i u Bosni i Hercegovini. Ovom prilikom svim muslimanima u svijetu, a posebno Bošnjacima čestitamo nastupajući mjesec ramazan sa željom da ga isposte u zdravlju i provedu u ibadetu. Ramazan šerif mubarek olsun!

http://www.youtube.com/watch?v=9FldrQvIcQ0&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=N1gQRQcYHrw&feature=player_embedded#at=20

Mr.Zijad Ljakic-u susret Ramazanu
http://www.youtube.com/watch?v=sluYOC2BJd8&NR=1

Prof. Samir Avdic
http://www.youtube.com/watch?v=CJiw209MWGE&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=SP3l3vOgsCY&NR=1

 


30.07.2011.

U susret ramazanu: Iskreno pokajanje - tevba

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 U susret ramazanu: Iskreno pokajanje - tevba

Muslimani cijelog svijeta za nekoliko dana očekuju dragog im gosta. Taj gost zaokuplja njihova srca, njihove misli. Doista, taj dragi gost - mjesec ramazan - veliki je mjesec. Allah, subhanehu ve te'ala, učinio ga je plemenitim objavom Kur'ana u njemu kao i propisivanjem posta u njemu. U mjesecu ramazanu, vjernici postači vraćaju se svome Gospodaru, osjećaju slast ibadeta, bereket u njemu, osjećaju prisutnu Allahovu milost. Uistinu, mjesec ramazan na Sudnjem danu će svjedočiti svakom vjerniku za dobro učinjeno u njemu, ali isto tako i svakom onom koji propusti priliku i ne vrati se svome Gospodaru.

U blagoslovljenom mjesecu ramazanu otvaraju se vrata Dženneta, zatvaraju vrata Džehennema i šejtani se u lance vezuju, kao što Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: Kada dođe ramazan, vrata Dženneta se otvore a vrata Džehennema zatvore i šejtani se okuju u lance." (Buharija, 1899; Muslim, 1079; od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh) Mudrost toga jeste da se što više ljudi vrati svome Gospodaru, da se iskreno pokaje Gospodaru svih svjetova. Vrata tevbe - pokajanja širom su otvorena i čekaju pokajnike, povratnike, one koji traže oprosta od svoga Gospodara, pa, ima li takvih da im Uzvišeni Allah oprosti?!

Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u ovom plemenitom mjesecu ramazanu. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja. Progovorimo nešto o sljedećem:

- Svi smo mi griješnici

- Gdje je put sreće i uspjeha?

- Ali, šta je to tevba?

-  Zašto da učinim tevbu?

- Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

- Uslovi iskrenog pokajanja

- Znakovi primljene tevbe

- Čuvaj se odgađanja tevbe

- Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom

 
Svi smo mi griješnici

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Gdje je put do sreće i uspjeha?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

Ali, šta je to Tevba?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

Zašto da učinim tevbu?

Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)

Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.


Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.

Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.

Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"

Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)

Razmišljajmo o posljedicama grijeha

Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.

Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).

Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)

Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.


Uslovi iskrene tevbe-pokajanja

Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.

Priznati da je dotično loše djelo grijeh.

Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.

Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.

Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.

Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.

Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.

Znakovi primljene tevbe

Postoje znakovi iskrene tevbe, znakovi koji ukazuju da je tevba ispravno učinjena i da se za nju može nadati da bude primljena. Ti znakovi su sljedeći:

Da čovjek bude bolji nakon tevbe nego što je bio prije nje.

Da ne prestaje strah kod vjernika za dotični grijeh i vraćanje njemu sve dok ne čuje Meleka smrti i njegove pomoćnike kako mu govore: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!" (Prijevod značenja Fussilet, 30.)

Na vjerniku je da i dalje nakon tevbe svoj grijeh smatra velikim, strahuje i stalno se pita je li mu ga Uzvišeni Allah oprostio.

Da čovjek nakon tevbe bude ponizniji i skrušeniji, da se stalno sjeća svoga Gospodara, da mu jezik bude vlažan od čestog spominjanja Allaha, subhanehu ve te'ala, da se ne oholi niti drugom zavidi, da se ne umišlja i samodopada, da druge kad ih vidi u grijehu ne ponižava već da zahvali svome Gospodaru na uputi i istim ljudima - od kojih je i on do juče bio - pruži ruku spasa i izbavljenja.

Čuvaj se odgađanja tevbe

Dragi moj brate i cijenjena sestro, uistinu, čovjek ne zna kada će mu doći njegov edžel, kada će mu doći smrt, koliko je još ostalo od njegova života. To nijedan ćovjek ne zna. Znajući ovo, pametan čovjek neće reći: „Ima još vremena da dođem do tevbe, da se pokajem. Pusti me da uživam u životu. Kada ostarim, pokajat ću se." Pametan čovjek, vjernik, dobro se čuva nemara i odgađanja tevbe. Dobro se čuva dugih nada. Žuri sa tevbom. Zna da je odgađanje tevbe takođe grijeh za koji opet treba da se pokaje. Zna da je obavezno učiniti tevbu odmah po počinjenom grijehu. Zna da ne smije dopustiti tminama grijeha da se jedna nad drugom nadvijaju, noseći na kraju smrt i prekidanje svake nade u povratak. Budimo od onih koji dobro poznaju suštinu i obaveznost tevbe.

Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom

Nemoj da te zavara i obmane to što neki ljudi svakodnevno prkose Uzvišenom Allahu svojim grijesima a i dalje žive lijepim i ugodnim životom. Ne zaboravi da Uzvišeni Allah daje dunjaluk onome koga voli ali i onome koga ne voli, međutim, iman - vjeru daje samo onome koga On, subhanehu ve te'ala, voli. Zato znaj da takvima Svevišnji Allah samo postepeno povećava zabludu, sve dok im smrt iznenada ne dođe. Ne zaboravi riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili." (Prijevod značenja El-En'am, 44.)

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, požurimo sa tevbom! Požurimo svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, Njegovom oprostu i milosti! Bježimo od svojih strasti! Od grijeha! Od zavodljiva dunjalučka naslađivanja! Okrenimo se svome Gospodaru skrušeno i ponizno! Pokucajmo na vrata tevbe prije nego li se ona zatvore! Odmah večeras, ma koliki naš grijeh koji smo danas počinili bio, odmah večeras zatražimo oprosta za njega kod Uzvišenog Allaha. Ne zaboravimo da će On Svevišnji večeras pružiti Svoju ruku da primi pokajanja onih koji su danas griješili Ne zaboravimo da se Uzvišeni Allah raduje našem pokajanju više nego mi samom našem boravku i opstanku na ovome svijetu! Požurimo prije nego li dođe onaj koji prekida sve slasti, onaj koji sve nade i očekivanja čini beskorisnim i uzaludnim! Požurimo prije nego li bude kasno i vrata tevbe se zatvore!

Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda i sve njegove ashabe.

Pise-Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-''POKAJANJE-TEWBA''

http://www.youtube.com/watch?v=TFNWl61X5iA

http://www.youtube.com/watch?v=KG_rxfTXVs8

http://www.youtube.com/watch?v=w7gRxgsRlCs&feature=related

30.07.2011.

Sedmorica u hladu Sudnjeg dana su...a gdje si ti robe?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sedmorica u hladu Sudnjeg dana su...a gdje si ti robe?

Suze su iskren izraz straha od Allahove kazne i naše iskrene ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu. Ali koliko se često u osami sjetimo Allaha i oči nam zasuze? Kako li mnogo se smijemo, a kako li malo plačemo? Koliko puta kada se osamimo zaplacemo na nasim grijesima koje cinimo nekada javno a nekada tajno,koliko puta smo nekoga ogovorili i potvorili a halala nismo trazili...Kada samo se Allahu subhanehu ve te’ala zahvalili na svim blagodatima koje nam je dao i pocastio nas ovom vjerom,kada smo se takodje zahvalili i na nasim iskusnjeuma sa kojima nas je Allah subhanehu ve te’ala pocastio da bi nas ocistio i ciste sebi preselio od nasih grijeha! Koliko puta si robe na sedzdi ili ucenjem Kur'ana zaplakao u osami subhanallah? Kada si robe obisao svoga brata kojeg volis u ime Allaha ili sestra-sestru da je nasihati ili pomogne u njenim iskusenjima,odnese hediju...Koliko si puta udjelio nekom nesto bas ono sto je tvome bratu trebalo a tebi ta stvar draga,koliko si puta rekao rijec istine i stao u odbranu svoga brata ,koliko si puta....koliko....???

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Sedmerica će biti u Allahovom hladu kad drugog hlada sem Njegovog ne bude. Među njima su: pravedni imam (vladar), mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju, dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali, čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha, čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila ljevica, i čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze. (Buhari)

U ovom prelijepom hadisu Poslanik, s.a.v.s., govori o malim pobožnim djelima koja rezultiraju u tako velikoj nagradi: hladu na Dan kad neće biti drugog hlada osim Njegovog. Ovo nam na početku ne izgleda kao velika stvar, ali pomislimo na sljedeći hadis: "Na Sudnjem danu, Sunce će se približiti ljudima na udaljenost od milje ili dvije, pa će ih pržiti i ljudi će se znojiti shodno svojim djelima. Nekima će znoj dosezati do članaka, nekima do koljena, nekima do struka a neke će – poput uzda -z auzdati." El-Mikdad kaže: "Vidio sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako svojom rukom pokazuje na usta." (Tirmizi)

A u drugom hadisu se kaže da će neki biti u znoju "dubokom 70 lakata". (Buhari)

Pa ko bi onda želio išta više na ovaj Dan od hlada i Allahove zaštite?

A sad ispitajmo osobine i kvalitete ovih sedam vrsta ljudi koji će zaslužiti tako visoko mjesto na Sudnjem danu.Nadji sebe gdje si i u koju kategoriju zelis da se svrstas i potrudis ovim trnovitim dunjalukom da bi ti se Allah subhanehu ve te’ala smilovao i stavio te u Svoj hlad na sudnjem danu ,kada drugog hlada nebude bilo! Pa sta cekas,potrudi se nije kasno za djela i pokajanje a i pozuri jer melek smrti moze svakog momenta pokucati...

 1. Pravedni vladar

Koncept pravde je u islamu veoma važan i svaki musliman-vladar, kao i musliman- podređeni je moraju primijeniti u svim pitanjima bez izuzetka. Pravda znači da svakom damo pravo koje zaslužuje: muslimanu ili nemuslimanu, rođaku ili strancu, prijatelju ili neprijatelju. Allah kaže: "Pravedni budite. To je najbliže čestitosti ( Ma´ida, 8. ajet)

Nažalost, čak kad ovo i priznajemo u teoriji, brzo zaboravljamo u praksi. Tako se uhvatimo kako kad govorimo o našim prijateljima i onima koje volimo, previše ih hvalimo, a kad govorimo o onima s kojima se razlikujemo, ne možemo naći u njima dobra i samo ističemo njihove loše strane.

Dok je Poslanik, s.a.v.s., Abdullahu ibn Mesudu dodjeljivao prazna mjesta u Medini između nastambi i bašči s palmama u Ansaru, i kad mu je Benu Abd ibn Zuhra rekao: „Odmakni od nas sina Umm Abda (Ibn Mesuda)", Poslanik, s.a.b.s., je odgovorio: „Zašto me je onda Allah poslao? Allah neće blagosloviti narod u kojem slabom čovjeku nije dato njegovo pravo." (Tirmizi)

Koncept pravde je najbitniji za vladara, jer je on zadužen za svoje ljude i glavni djelilac pravde u zemlji. Zbog toga je vladar posebno spomenut kao jedna od sedmerice koji će biti počastvovani Allahovim hladom.


2. Mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu

Veliki učenjak Ejjub es-Sehtijani je rekao: „Od uspjeha mladića je da ga Allah uputi do učenjaka sunneta"

Uistinu, veliki je Božiji blagslov za mladića da bude upućen u pobožnost i prijateljstvo s čestitima, jer je u mladosti čovjek najpodložniji životnim iskušenjima i lahko može odlutati s Božijeg puta. Ovo je očigledno kad pogledamo društvo oko nas i shvatimo da je većina životnih razonoda, kao što su muzika, igre, klubovi i moda, usmjerena baš na omladinu. „Samo si jednom mlad", kaže im se, zbog čega mnogi muslimani danas troše svoju mladost namjeravajući početi klanjati, staviti maramu i ići na hadž kad ostare, kao da imaju garanciju od Allaha da će doživjeti starost! Koliko bismo sebi dobro učinili kad bismo poslušali Poslanikov, s.a.v.s., savjet u kojem kaže: „Iskoristi petero prije petero: Svoju mladost prije svoje starosti, i svoje zdravlje prije svoje bolesti, i bogatstvo svoje prije svoga siromaštva, i slobodno vrijeme svoje prije svoje zaposlenosti, i život svoj prije smrti svoje." (Hakim)


3. Čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju

U islamu se muškarci snažno podstiču da se mole u džamijama, jer je nagrada za to ogromna. Ne samo da će zbog ovog čovjek imati pravo na Allahov hlad na Sudnjem danu, već „on ne učini nijedan korak prema džamiji samo zbog toga, a da nije uzdignut za jedna stepen i da jedan grijeh nije otklonjen od njega. A onda dok se moli, meleci ne prestaju upućivati dove za njega sve dok ostaje na mjestu molitve, govoreći:´Allahu, blagoslovi ga. Allahu, budi milostiv prema njemu.´" (Buhari)

Ovdje, međutim, treba naglasiti se svim hadisima koji podstiču ljude na privrženost džamiji ne želi stvoriti zaključak da je islam religija koja treba biti ograničena na džamije, kako to mnogi ljudi misle. Ipak, džamija treba biti u srcu muslimanske zajednice, a uloga ljudi koji vode džamiju je ovdja od ogromnog značaja. Oni su ti koji su uglavnom odgovorni da učine džamije prijatnim utočištem za muslimane, a ne političkom arenom za borbu oko prevlasti kao što su to mnoge danas. Neka nas Allah sačuva od ovoga!


4. Dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali

Međusobna ljubav u ime Allaha je jedna od velikih vrata koja će nam donijeti dobro na ahiretu i uzrok kušanja slasti imana na ovom svijetu. Voljeti nekog drugog u ime Allaha znači da musliman ne voli drugog muslimana iz bilo kojeg drugog razloga osim zbog ispravnosti njegove vjere. Tako da nije važno kako ta osoba izgleda, šta nosi, koliko je bogata ili siromašna, odakle je, koja joj je boja kože – možda ti se ništa od toga ne sviđa, ali tu osobu voliš radi njenog imana - to znači voljeti u Allahovo ime.

Allah, Milostivi i Uzvišeni, kaže: Oni koji se međusobno vole u ime Moje Slave će imati stubove svjetlosti te će im poslanici i šehidi zavidjeti." (Tirmizi, Ahmed)

Neka je slavljen Allah! Zamisli da ti zavide Allahovi odabrani poslanici i oni koji su ubijeni na Njegovom putu! Takva je nagrada za one koji se vole u ime Allaha.


5. Čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha

Ovaj svijet je pun iskušenja koja mogu odvesti do Vatre, a jedno od njih je i iskušenje ženama. Mnogi muškaraci su odveli svoju dušu u propast zbog zavođenja neke žene, pa je Poslanik ummeta posebno upozorio na ovo. Rekao je: "Svijet je ugodan i zelen u zaista će vas Allah učiniti njegovim nasljednicima da bi vidio kako ćete se ponašati. Zato izbjegavajte čar žena; zaista je prvo iskušenje za Djecu Izraela prouzrokovala žena." (Muslim)

Najvažnija mjera kojom ćemo se zaštititi od ovog i svih drugih iskušenja je strah od Allaha. Na ovu činjenicu se aludira i u sljedećem ajetu: „A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno." (En-Naziat, 40-41.ajet)


6. Čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila ljevica

Ovo opisuje vrstu ljudi koji se detaljno pripremaju da se zaštite od er-rije. Er-rija (pretvaranje,op. prev.) znači da se djela rade da bi se dobila pohvala i priznanje od ljudi. Ovaj grijeh uništava sve koristi koje koje se nalaze u ispravnim djelima te donosi ozbiljnu kaznu za onoga koji ga čini. Ovo je posebno opasno, jer je u ljudskoj prirodi da želi i uživa u pohvalama drugih ljudi. Zato se moramo dobro pobrinuti da se osiguramo da nam namjere ostanu čiste kad god učinimo neko dobro djelo (poput sadake), a ne poput današnje prakse kad na džamijskim oglasnim pločama možemo vidjeti šta, zašto i ko je nekome nešto dao. Allah nas upozorava: „O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet." (El-Bekare, 264. ajet)

Trošiti na Allahovom putu znači rastati se sa onim što posjedujemo i što nazivamo svojim vlasništvom. To znači davati drage volje za svaku svrhu, koja je za dobrobit Allahovih stvorenja, a za Allahovo zadovoljstvo. To je velika vrlina, pa ćemo pokušati objasniti njen smisao i karakteristike.

Značaj trošenja je objašnjen u suri Al-Baqara, ajet 261:
"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna."
مَثَلُ الَّذِينَ يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنْبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنْبُلَةٍ مِائَةُ حَبَّةٍ ۗ وَاللَّهُ يُضَاعِفُ لِمَنْ يَشَاءُ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ [٢:٢٦١

Kad god trošiš na Allahovom putu, treba da budeš darežljiv, a ako to ne činiš, ti sam sebe lišavaš blagodati.

U vezi s tim, Allah subhanehu ve te'ala kaže:

"Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovom putu, ali, neki od vas su škrti, - a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (Muhammed,38)
هَا أَنْتُمْ هَٰؤُلَاءِ تُدْعَوْنَ لِتُنْفِقُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَمِنْكُمْ مَنْ يَبْخَلُ ۖ وَمَنْ يَبْخَلْ فَإِنَّمَا يَبْخَلُ عَنْ نَفْسِهِ ۚ وَاللَّهُ الْغَنِيُّ وَأَنْتُمُ الْفُقَرَاءُ ۚ وَإِنْ تَتَوَلَّوْا يَسْتَبْدِلْ قَوْمًا غَيْرَكُمْ ثُمَّ لَا يَكُونُوا أَمْثَالَكُمْ [٤٧:٣٨

Treba da trošimo na Allahovom putu naš novac, vrijeme, trud, energiju i naše znanje, da bismo postigli sreću i bili nagrađeni. Divan je osjećaj radosti i zadovoljstva kada sami učinimo nešto u cilju pomaganja drugih fizički, mentalno, moralno i novčano.

Trošenje na Allahovom putu je trgovina, pogodba i posao s Allahom. Zvuči čudno, zar ne? Možda se zapitate kako neko može trgovati s Allahom?

إِنَّ الَّذِينَ يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَأَنْفَقُوا مِمَّا رَزَقْنَاهُمْ سِرًّا وَعَلَانِيَةً يَرْجُونَ تِجَارَةً لَنْ تَبُورَ [٣٥:٢٩

"Oni koji Allahovu knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati."( Fatir, 29)


7. Čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze

Naš plemeniti Poslanik nas je obavijestio: „Da znate ono što ja znam malo biste se smijali, a mnogo plakali!" (Buhari)

Plakanje nije odlika slabića. Poslanik, koji je bio najbolje stvorenje, je plakao, kao i svi ashabi. Suze su iskren izraz straha od Allahove kazne i naše iskrene ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu. Ali koliko se često u osami sjetimo Allaha i oči nam zasuze? Kako li mnogo se smijemo, a kako li malo plačemo? Poslanik je rekao: „Ništa nije draže Allahu, dž.š., od dvije kapi i dva traga: kapi suze zbog straha od Allaha i kapi krvi prolivene na Allahovom putu, a dva traga su prašina na Allahovom putu i trag od nekih propisa, koji ostaju na čovjeku." (Tirmizi)

Hvala Allahu, kroz ovih sedam vrsta ljudi spomenutih u hadisu su nam dati jasni putokazi na putu da postignemo Allahovu radost i zadovoljstvo. Stoga, draga braćo i sestre, posvetimo se tome da budemo u jednoj od sedam kategorija, jer zaista će sretni biti oni kojima Allah podari hlad na dan kad drugog hlada osim Njegovog neće biti.

 Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas ucini ISKRENIM svojim robovima i da nas ucvrsti na putu istine ,te da nas ucini jednima od onih  koji ce biti u haldu sudnjeg dana-amin

29.07.2011.

O ljudi, dolazi nam velik, blagoslovljen mjesec,mjesec Ramazan !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

O ljudi, dolazi nam velik, blagoslovljen mjesec,mjesec Ramazan !

Selman el-Farisi, radijallahu anhu, prenosi: “Zadnjeg dana mjeseca Šabana Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nam se i rekao: "O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noć vrednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec čije dane je Allah učinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim noćima je preporučeno.

Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan!
To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je Džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjim. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka (opskrba). Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj a da njemu ništa ne bude umanjeno."
Neki su rekli: “Allahov poslaniče, nije svako od nas u stanju da osigura iftar postaču!?” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je:
"Allah daje tu nagradu onome ko da postaču da se iftari pa makar to bila hurma, ili gutljaj vode ili mlijeka.
To je mjesec čija je prva trećina Allahova milost. Njegova druga trećina donosi Allahov oprost a njegov završetak je spas od džehennemske vatre. Onome ko umanji teret svome slugi (robu) u ovom mjesecu, Allah će oprostiti i osloboditi ga boravka u Džehennemu. U ovom mjesecu puno činite četiri stvari: sa dvije ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara, a i druge dvije su vam također neophodne. Što se tiče onoga čime ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara – to je svjedočenje da nema Boga osim Allaha (izgovaranje La ilahe illlellah) i upućivanje Allahu dove za oprost (činjenje istigfara). Ono što je neophodno je da molite Allaha da vas uvede u Džennet i da kod Njega tražite utočište od Džehennema. Onoga ko napoji postača kada iftari,Allah će (na Sudnjem danu) napojiti sa moga Havda (Vrela) tako da neće osjetiti žeđ sve dok ne uđe u Džennet."
(Prenose Ibn Huzejme u Sahihu, El-Bejheki, Ebu-š-Šejh i Ibn Hibban)

Praksa, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bila iščekivanje i viđenje mladaka a muslimanima je naređeno da počnu sa postom kada ugledaju mladi mjesec i da prestanu kada ga opet ugledaju. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Postite kada ga vidite (mlađak) i mrsite kada ga vidite, pa ako ga ne vidite (zbog oblaka), upotpuniti ša’ban tridest dana.’”
(Buhari, 4/106 i Muslim, br. 1081)


Sta da cinim u Ramazanu da steknem Allahovo zadovoljstvo i Oprost?

Ramazan je mjesec naše strpljivosti i izdržljivosti, mjesec ibadeta, mjesec dobrih djela koja se višestruko nagrađuju. Zato iskoristimo ramazanske dane koji su pred nama na najbolji mogući način, pripremljeni, osvježeni, opušteni i željni Allahovog zadovoljstva. Budući da mi kao majke ovog ummeta, supruge naših muževa, pastirice svojih kuća čuvamo svoju vjeru,moramo ipak paziti da ramazanske dane ne provedemo isključivo kuhajući, spremajući i služeći druge. Budimo svjesne da naša djeca najviše uče od nas jer mi smo te koje svojim primjerima podstičemo svoje porodice na dobro.
Napravimo sebi plan i program prije početka Ramazana, tako da za sve ibadete i za sve druge poslove nam ostane dovoljno vremena. Također je bitno da se ne zadovoljimo samo pokornošću u Ramazanu pa potom da zanemarimo dobra djela do narednog Ramazana.

Ako još uvijek nisi isplanirala kako da što više dobrih djela učiniš tokom ovog Ramazana, onda je ovo hedija za tebe.

Očisti svoje srce
Sva dobra djela moraju imati u sebi dvije osobine: da budu iskreno radi Allaha subhanehu ve te ala ucinjena i da budu u skladu sa Šerijatom. Tako naš post kao i svaki drugi ibadet mora biti isključivo samo radi Allaha Uzvišenog ni radi koga drugog. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom.`(Buhari i Muslim)

Nijedan naš ibadet neće biti valjan ako mu temelj nije tewhid. Imam tewhida, šejh Muhammed ibn Abdulvehhab je o uslovima valjanosti ibadeta izmedu ostaloga rekao: „Ako znaš da širk kvari ibadet kada se pomiješa sa njim i da poništava djela, te da je onome ko to učini vječni boravak među stanovnicima Vatre, znat ćeš da ti je to najbitnije spoznati – ne bi li te Allah spasio iz ove mreže – a to je od činjena širka Njemu.” (Ed-Durerus-Senijje, 2/23).Naravno toga imamo danas sirom Bosne i drugih drzava gdje se cine razni Bi'dati-sirk i kufrovi u Ramazanu,prepisujuci Allahovoj svt vjeri,sunnetu Poslanika sallahu alejhi ve sellem! Zato robe pazi!!! Neka je sve utemeljeno na Kuranu i sunnetu sa dokazima da ti sve ne propadne i da nebude samo GLAD od svega toga a ne post i ciscenje!

Budi ovoga svjesna sestro i brate te razmisli o ovim riječima. Zahvali se Allahu na blagodatim tewhida koja tebi i tvojoj porodici podarena. I sa tom jakom spoznajom dočekaj Ramazan.

Spremamo li se za Ramazan?

Od planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati? Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli zvuk Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao''Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake''. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.“ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice.
Planirajmo da što više:

- proučimo Kur'ana,
- klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
- zikrimo
- dovimo
- udjeljujemo sadaqu
- kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
- čitamo islamsku literaturu;


4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazan sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. "I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanje u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u islam- tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: "Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga." (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazan sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao. Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

UPOZORENJE SESTRAMA:

Postovana sestro jedno upozorenje tebi,kao vjernici koja ces postiti i biti zauzeta raznim obavzama oko ibadeta i odrzavanje kuce svoje porodice-znaci imas mnogo sevaba i dobrog djela el hamdu lillah,ali znaj jedno samo da nasi predhodnici su se znali iftariti samo hurmom ako su je imali i vodom,a tebi sestro savijet je:
-rasporedi sebi dan insaAllah od sehura do ifara i od iftara do sehura
-ustaj na sehur jer bereket je u njemu,pripremi svojim ukucanima sehur i usluzi ih
-klanjaj svoj namaz i cini jutarnji zikr-velicaj Allaha svt
-pospremi kucu na vrijeme i klanjaj svoj duha namaz
-rasporedi sebi dvevno da proucis 20 stranica Kur'ana ili iza svakog namaza po 4 stranice
-citaj hadise
-razmislja o djelima svojim i cini twbu-pokajanja
-svodi inventrur dana,zivota
-pripremaj se za IFTAR I ZA TO UPOZORENJE:
Ne dozvoli da ti pola dana bude u spremanju iftara raznih jela i pita i pitica jer kao prvo dragocijeno vrijeme ti opet prolazi u kuhanju 3 vrste hrane bespotrebo a sjeti se nasih predhodnika sa cim su se iftarili i bili su zadovoljni sa malo el hamdu lillah...
Zamisli koji si hajr mogla jos da uradis,u tom vremenu a treba da ga iskoristimo sto maksimalnije jer ima Ramazan svoju vrijednost pa zato smanji to kuhanje,nego povecaaj ibadet! Nezaboravi dok spremas iftar i kuhas mozes zikriti-velicati Allaha svt sto vise!
-Nakon iftara obavi svoj namaz,posluzi svoju porodicu i pospremi kucu dok ti muz doodje sa teravije da bi mu ugodila i olaksala njegov post i fitnet kroz koji prlazi svakodnevno pa spremi se za njega i drugi ibadet koji je Allah svt te zaduzio!
-Ustani na nocni namaz,probudi svoga muze i pripremaj te se za sehura itd

Znaci sestro moja isplaniraj dan svoj insaAllah sa Allahovom milosti i pomoci!
-POSTI OD hrane-jela i pica,od ruznih djela,ruznog govora-gibeta i prenosenja tudjih rijeci,potovra,mani se telefona i izuvidjanje tudjih mahana i popusti ko se ozenio ili rastavio-udao,mani se ljutnje i srdzbe i SABUR ako zelis OPROST i milost i Dzennet!


Ustaj na sehur i požuri sa iftarom'

O vrijednosti ustajanja na sehur Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Ustajte na sehur, jer je u sehuru zaista berićet!` (Buhari i Muslim) Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed 5/270 i En-Nesai 4/145. Sened ovog hadisa je vjerodostojan.)

Požurivanje sa iftarom je praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Sehla ibn S’ada se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće rekao: “Moj ummet će biti na mome sunnetu, sve dok ne budu čekali s iftarom izlazak zvijezda.” (Ibn Hibban 891 sa ispravnim senedom) Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je takode rekao: 'Ljudi će biti u dobru, sve dok budu žurili sa iftarom.`(Buhari i Muslim)
Također ne treba pretjerivati u hrani: `I jedite i pijte, ali ne pretjerujte! On ne voli one koji pretjeruju.` (El-A`raf, 31 ajet) Tokom Ramazana trebamo izbjegavati prejedanje jer ovaj mjesec je prilika da se imanski preporodimo a ne prejedamo.

Proučimo barem jednom čitav Kur'an tokom Ramazana

Isplanirajmo koliko stranica Kur'ana trebamo da učimo svakodnevno da bi proučile Kur'an barem jednom tokom Ramazana. Jer Ramazan je mjesec objave Kur'ana, mjesec u kojem je Uzvišeni Gospodar počeo objavljivati Svoju Knjigu Poslaniku Muhammedu sallalalhu alejhi ve sellem. O vrijednosti učenja Kur`ana ima puno hadisa, a u jednom od njih stoji: `Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige, imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko uvećava. Ne kažem da je `Elif-Lam-Mim`harf, `Elif`je harf, `Lam`je harf i `Mim`je harf`. (Tirmizi, hasen-sahih)
Posebno ovdje se podsjeća da ne zaobiđemo ni najvredniju knjigu poslije Kur'ana a to je zbirka hadisa. Mnogo je hadisa koji govore o Ramazanu, postu, nagradi koja nas čeka ako ove dane provedemo onako kako treba.

Veličaj sto više možeš Allaha i obraćaj Mu se dovom

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je u svim momentima činio zikr, zahvaljivao Mu, veličao Ga i od Njega tražio pomoć: prilikom buđenja i ustajanja, u vrijeme izlaska i ulaska u kuću, prilikom smjene dana i noći, kada je bio svjedokom neke prirodne pojave, kada bi počinjao neki posao sve do lijeganja. O vrijednosti zikra Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem navodi se dosta hadisa, među kojima je i ovaj:`Primjer onoga koji čini zikr (spominjanje) svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je primjer živog i mrtvog. '(Muslim, Buhari)
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je puno učio i dove Allahu Uzvišenom. Kada je Ummi Selema, jedna od njegovih supruga, upitana koju je dovu najčešće učio dok je bio kod nje, ona je rekla da je to bila ova dova: `O Ti koji vladaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!` (Tirmizi, hasen) U Kur'anu Allah Uzvišeni kaže: „Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju - ući će, sigurno, u džehennem poniženi." (Prevod značenja, El-Mu'min, 60)

Udjeljuj na Allahovom putu

Uvećana nagrada u toku Ramazana odnosi se na sva dobra djela pa tako i na udjeljivanje na Allahovom putu. Mnogobrojni ajeti i hadisi govore o vrijednosti udjeljivanja.
Tumačeći “…što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Prevod značenja, Saba, 39) Ibn Kesir navodi da ma koliko podijelili od onoga što nam je On naredio i dopustio, On će nam to nadoknaditi na dunjaluku protuvrijednošću, a na ahiretu nagradom.
Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne siđu dva meleka pa jedan govori: - Allahu moj, nadoknadi onome koji daje, a drugi govori: - Allahu moj, daj propast onome koji ne daje.” (Muteffekun alejhi)
Vrijednosti dijeljenja na Allahovom putu su mnogobrojni. Neki primjeri su da nam se radi udjeljene sadake opraštaju grijesi, olakšavaju strahote Sudnjeg dana te zadobivamo Allahovu milost i Njegovu pomoć. Davanje sadaqa je znak naše bogobojaznosti, darežljivosti i plemenitosti. A isto i uzrok povećanja obilja iz riznica Moćnog i Jakog.

Provedi Lejletul-Qadr u ibadetu

Noć Lejletul Qadra je mubarek noć, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. To je noć kada je Allah subhanehu ve te ala počeo sa objavljivanjem Kur’ana koji vodi putu spasa. Svaki musliman i muslimanka koji paze na pokornost Allahu subhenhu ve te ala, oživljavaju ovu noć vjerovanjem i željom za velikom nagradom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko probdije noć Qadr vjerujući i tražeći nagradu samo od Allaha, biće mu oprošteni prethodni (mali) grijesi.” (Buharija, 4/217 i Muslim, 759)
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Upitala sam: ‘Allahov Poslaniče, ako pogodim noć Qadr, šta ću moliti u njoj?’ Odgovorio je: ‘Moli: ‘Allahume inneke afuvvun tuhibul-afve f’afu anni.’ (Gospodaru moj, Ti praštaš i voliš oprost, pa mi oprosti)’” (Et-Termizi, 3760 i Ibn Madždže 3850 od Aiše. Njegov sened je ispravan.)
Posebno zadnjih deset dana ramazana oživimo ibadetima i stimulišimo naše ukućane da to isto urade. Probdijmo ovu noć u pokornosti Allahu subhanehu ve te ala tražeći i moleći za oprost. Jer zaista nijedna noć nije kao ova. Vrijednost ove noći je ogromna. Iskoristimo zato njene blagodati, njene vrijednosti i njen značaj najbolje što možemo i umijemo. Ne budimo jedni od nesrećnika pa da nam njeno dobro ostane uskraćeno. A njeno dobro ostaje uskraćeno i nedostupno samo nesrećnicima.

Ne kvari Ramazan svojim ružnim djelima

Ukoliko želimo da naš post bude primljen kod Allaha subhanehu ve te ala kao i sva naša dobra djela čuvajmo se ogovaranja, širenja laži, nanošenje nepravde ljudima kao i drugih harama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Ko ne napusti ružan govor i postupke po njemu, Allahu nije potrebno ni da napušta jelo i piće!` (Buhari)

Sta nakon Ramazana?

Posti šest dana Ševvala
Ebu Ejjub el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana Ševvala, kao da je postio cijelu godinu.” (Muslim, 1164, Ebu Davud, 2433, Tirmizi, 759, Ibn Madže, 1741.)
U hadisu koji se prenosi od Sewbana, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: Ko bude postio ramazan - jedan mjesec je kao deset mjeseci – i postio šest dana nakon Bajrama, to biva kao da je postio čitavu godinu!“ Imam En-Nevevi, Allah mu se smilovao, je rekao: „Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela.

Draga sestro i brate, ne dozvoli da se okreneš a ti se nalaziš već na polovini Ramazana, a nisi još počela učiti Kur'an, nijedan hadis nisi pročitala, niti nafile namaze obavila, niti udjelila sadaqe...
Budi na vrijeme tu na vratima, nas mili gost stiže, dočekaj ga spremno, nasmijano, raširenih ruku. Ne propusti nijedan dan Ramazana da ti prođe a da u njemu nisi uradila neko dobro djelo koje će te približiti Allahu, subhanehu ve te`ala.


Poslusaj te obavezno:

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-Propisi posta

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=-NjZmFj7lGk

Prof.Elvedin Pezic

http://www.youtube.com/watch?v=ONftmRbabeI

http://www.youtube.com/watch?v=vkoObtYvdME&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=gpNf1g9Udy8&feature=related

Prof.Samir Avdic-Ramazn mjesec oprosta

http://www.youtube.com/watch?v=CJiw209MWGE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kEPjmSmm7zM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Asiml4Qauqc&feature=player_embedded

28.07.2011.

Vrline stjecatelja znanja (Ihlas-iskrenost)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Vrline stjecatelja znanja  (Ihlas-iskrenost)

Iskrenost znači očistiti svoju namjeru od loših elemenata, s ciljem približavanja Allahu, osigurati da je svaka namjera koja leži iza djela ibadeta i poslušnosti isključivo radi Njegovog zadovoljstva. To je neprekidno pomno razmišljanja o Stvoritelju, do tog stupnja da se zaboravi stvaranje.

Iskrenost je uvjet da Allah primi dobra djela učinjena sukladno Poslanikovom salallahu alejhi ve selem sunnetu.
Allah naređuje u Kur´anu:
"A naređeno mi je samo da Allahu robujem, da mu odano kao pravovjerni vjeru ispovjedaju." (Prevod značenja, El-Bejjine, 5) Ibn Kesir rahimehullah kaže: 'pravovjerni,' tj. napuštajući širk i prihvatajući vjeru samo u jednog Boga, tewhid. 


Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao, na hudbi na Oprosnom hadždžu: "Allah će blagosloviti svakoga ko čuje ove riječi i svakoga ko ih razumije, jer može biti da onima kome je preneseno ovo znanje nisu oni koji će ga najbolje razumjeti. Postoje tri stvari prema kojima srce vjernika ne treba osjećati nikako neprijateljstvo ili pakost: posvećivanje djela Allahu, savjetovanje imama muslimana i lojalnost većini."(Sahih, Ibn Madže)
Ovdje se misli da sve tri stvari jačaju srce, i svako ko se u njima istekne imat će srce čisto od svake vrste podmuklosti, pokvarenosti i zla. Rob se može osloboditi šejtana samo pomoću iskrene požrtvovanosti, kako Allah u Kur´anu kaže da Mu je Iblis rekao:
" …osim onih iskrenih Tvojih robova!" (Prevod značenja, Sad, 83)

Teškoća Ihlasa

Iskrenost je teško održati kao što ga je teško i dostići. Mnogim ljudima je taj stepen ihlasa nepoznat. Zbog toga su dobri predhodnici molili i tražili od Allaha da im podari ihlas.
Od Allaha treba tražiti da naša djela učini iskrenim, zato što je ihlas teško podstići i ne dobivaju ga osim najuspješniji i najupotpuniji.

Ihlas je osnova i vrhunac svakog djela

Zato što je djelo bez ihlasa samo mučenje i prazni trud za kojeg nema nagrade. Kaže Allah subhanehu ve te ala:
"I Mi ćemo postupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (Prevod značenja, El-Furkan, 23)
Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati." (Prevod značenja, El-Mulk, 2)

Kaže: "Tj. Najčišće i najispravnije”, pa ga upitaše: „A šta je to najčišće i najispravnije?" "Djelo ako je čisto, a nije ispravno, neće biti primljeno. A ako bude ispravno, a ne bude čisto, također neće biti primljeno sve dok ne bude čisto i ispravno. Čisto djelo je ono koje je učinjeno u ime Allaha, a ispravno je ono, koje je urađeno po sunnetu," odgovorio je, a zatim proučio Allahove riječi:
“ Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra  Njemu ravnim nikoga”. (Prevod značenja, El-Kehf,110)

Sta pomaze u jacanju Ihlasa?

1. Dova i obraćanje Allahu.
2. Znanje - čovjek učenjem spoznaje važnost ihlasa, upoznaje šejtanove spletke i njegov utjecaj na insana.
3. Trud.
4. Druženje sa iskrenima.
5. Isčitavanje biografije dobrih predhodnika

 Postoji mnoštvo puteva koji vode do postizanja Allahovog zadovoljstva, a jedan od njih svakako je put nauke i stjecanja korisnog znanja. Svaki stjecatelj znanja kao vodiča na tom putu treba uzeti – ihlas tj. iskrenost kojom će protkati i svoje riječi i svoja djela. Na važnost iskrenosti upućuje prije svega nepobitna činjenica – Allah prima samo djela koja su učinjena isključivo u Njegovo ime.
Uzvišeni Allah kaže: ''A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.''

Stoga, kada stjecatelj znanja ovo no će rezultirati Allahovim blagoslovom kojim će postići ugled iskrenih učenjaka i njihovih sljedbenika. Međutim, ako na putu stjecanja znanja izgubi iskrenost ili ako iskrenost prekriju mrlje dvoličnosti (pretvaranja), tada namjera traženja znanja postaje reputacija i natjecanje dačelo primijeni u praksi i sva svoja nastojanja usmjeri u pravcu postizanja Allahovog zadovoljstva, ta se dobije položaj i ugled kod ljudi. Tako stečeno znanje bit će samo dokaz protiv svog vlasnika na Sudnjem danu i neće na drugom svijetu dobiti nikakva udjela ni nagrade.

Allah Uzvišeni kaže: ''Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.''
Dakle, onaj ko svojim djelom namjerava da dobije ovosvjetsku nagradu, da ljude zadovolji i da se uzdiže nad njima, neka za svoje djelo uzima nagradu od onih koje je učinio svojom željom i svojim ciljem.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da je primanje dobrih djela uvjetovano namjerom i iskrenošću u toj namjeri.

Buharija i Muslim bilježe od Omera ibn El-Hattaba, radijalahu anhu, kako je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ''Zaista se djela cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Čija hidžra bude radi Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegova Poslanika. A čija hidžra bude radi neke ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi neke žene koju želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio.''

Ovom prilikom neophodno je upozoriti na šejtansko prilaženje kojeg se stjecatelj znanja  treba pripaziti. Naime, ponekad šejtan kao oružje kojim sprečava učenika u stjecanju znanja može da uzme dvoličnjaštvo i strah od njega, a isti tako može spriječiti alima da održava naučna predavanja, ili spriječiti daiju u misionarskim aktivnostima. Kako to šejtan uspijeva? Jednostavno im sugerira da su ljudi zadivljeni njihovim govorom i da to vodi pretvaranju, tako da oni odustaju od korisnih projekata, ili im u srce ubaci naklonost ka licemjernim razmišljanjima, ili pak radost zbog divljenja ljudi i njihovih pohvala.

Učenjaci su napravili razliku između pravog dvoličnjaštva i šejtanovog djelovanja u tom pogledu: Ako čovjekova namjera u činjenju nekog djela bude usmjerena u pravcu isticanja i dobijanja pohvala od drugih, to se smatra dvoličnošću, međutim ako u slučaju kada musliman iskreno učini neko djelo, obavi neki posao, a zatim za to od ljudi dobije pohvale zbog kojih osjeti radost, to ne kvari suštinu iskrenosti, ako Bog da.


Iskrenost pozivanja ljudi u Islam

U Kur'anu se spominju mnoga svojstva kojim treba da se okiti svaki musliman, a posebno onaj koji poziva u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru. Kao što znamo, svako zanimanje ili posao traže od onoga koji ih izvršava određene sposobnosti i svojstva. Samim tim i najvažnije zanimanje na ovom dunjaluku, tj. pozivanje u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru, traži od onoga ko želi da se time bavi određena svojstva koja mora imati pri sebi. Uzvišeni Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže:
"Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati - oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. Oni koji se kaju, i Njega obožavaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!"
( Et-Tevba, 111-112) U ovim ajetima Allah, dželle ša'nuhu, spomijne neke od osobina vjernika, pa, vidimo da poslije spominjanja osobine da se bore na Allahovom, dželle ša'nuhu, putu spominje i ostale osobina a jedna od njih je naređivanje na dobro i odvraćanje od zla.
Treba da znamo da je Islam savršena vjera i da je obuhvatila cijeli život vjernika. Tako, kada primjetimo grupe ili pojedince da pozivaju samo u jedan dio islama, a zapostavljaju ostale dijelove, to nam ukazuje da oni ne slijede sunnet. Vidjet ćemo danas da postoje grupe koje pozivaju da se čini samo da'va, ili grupe koje pozivaju samo u džihad, ili grupe koje pozivaju samo u nešto određeno sa čime je došao Islam a sve drugo zanemaruju. Znajte da takvi nisu na onome na čemu je bio Poslanik, salallahu 'alejhi ve sellem, jer je on, kada je bilo vrijeme borbe išao u borbu, kada je bilo vrijeme pozivanja pozivao ljude itd.

Najvažnije osobine koje mora da posjeduje svaki musliman, a posebno onaj koji poziva u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru su:

1.      Iskrenost (da poziva samo radi Allaha, dželle ša'nuhu)

2.      Djela koja prate govor

3.      Slijeđenje sunneta

4.      Znanje i oštroumnost

5.      Strpljenje (sabur)

6.      Šerijatsko i opšte obrazovanje

Ovo su neke od osobina koje treba da posjeduje svaki vjernik, a posebno onaj koji poziva u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru. Pokušat ćemo da svako od ovih osobina posebno objasnimo.

Ihlas - Iskrenos

Ibnul-Kajjim spominje definiciju ihlasa, a ona je: da se u pokornosti Allahu, dželle ša'nuhu, traži samo Njegovo zadovoljstvo. (Medaridžus-Salikin, 2\66) Mjesto iskrenosti je srce i nijjet koji razdvaja djela, tako da dva čovjeka mogu raditi isto djelo, jedan će biti nagrađen, a drugi kažnjen. Prvi je imao iskren nijjet, a drugi nije imao iskrenosti nego je to radio radi nečeg drugog, a ne radi Allaha, dželle ša'nuhu. Drugim riječima, iskrenost je nastojanje čovjeka da se svojim djelima približi Allahu, dželle ša'nuhu, i ništa drugo osim toga. Svaki da'ija mora da bude iskren u svom radu za Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru. Njegovo sticanje znanja i njegov rad moraju biti isključivo radi Allaha, dželle ša'nuhu. To pozivanje ne smije biti radi nekih dunjalučkih ciljeva, već samo radi Allahovog, dželle ša'nuhu, zadovoljstva.

Važnost ihlasa u životu jednog da'ije

Allah, dželle ša'nuhu, je svim poslanicima naredio da moraju biti iskreni i da pozivaju svoje sljedbenike u iskrenost. Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: "A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je- ispravna vjera." (El-Bejjina, 4-5) Iz ovog ajeta možemo zaključiti da je iskrenost osnova vjere i da se bez iskrenosti ne može zaraditi ahiret. Isto tako Allah, dželle ša'nuhu, je i posljednjem poslaniku Muhammedu, salallahu 'alejhi ve sellem, naredio da mora biti iskren, kao što je to naredio njegovoj braći vjerovjesnicima. U tom smislu Allah, dželle ša'nuhu, kaže: "Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato samo Allaha obožavaj i iskreno Mu vjeru ispovjedaj! Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu! ..."(Prijevod značenja Ez-Zumer, 2-3) "Reci: 'Samo Allaha obožavam, iskreno mu ispovjedajući vjeru svoju, a vi, pored Njega, obožavajte koga hoćete! ...'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 14-15) Naredba Poslaniku, salallahu 'alejhi ve sellem, je naredba i njegovom ummetu, a kamo li onima koji pozivaju u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru, a koji su opisani da su nasljednici Poslanika, salallahu 'alejhi ve sellem! Iskrenost je ta koja razdvaja između imana i nifaka (licemjerstva), i ona je šart za ispravnost imana. Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: "Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći; ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati." (Prijevod značenja En-Nisa, 145-146) Da bi shvatili važnost ihlasa dovoljno je da znamo da je on uvjet za ispravnost djela. Allah neće primiti djela koja nisu rađena radi njega, a isto tako neće primiti djela koja nisu u sklada sa sunnetom. Kada ova dva uslova ispuni, čovjek će biti sretan, i na ovom, i na budućem svijetu. Hadis koji jasno govori o važnosti ihlasa je hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, salallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Prvi kome će na Sudnjem danu biti presuđeno je čovjek koji je preselio kao šehid. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da se borio radi Allaha sve dok nije poginuo. Bit će mu rečeno da laže i da se borio da bi ljudi rekli kako je hrabar, a to su mu i govorili, pa će biti naređeno da se odvuče na licu i da se baci u vatru. Zatim, čovjek koji je sticao znanje i druge podučavao i učio Kur'an. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da je učio i čitao Kur'an radi Allaha. Bit će mu rečeno da laže i da je to radio da bi ljudi rekli kako je učen, a to su mu i govorili, pa će biti naređeno da se odvuče na licu i da se baci u vatru. Zatim čovjek kojem je Allah dao veliko bogatstvo. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da je udjeljivao na svakom koraku radi Allaha. Bit će mu rečeno da laže i da je to radio da bi ljudi rekli kako je darežljiv, a to su mu i govorili, pa će biti naređeno da se odvuče na licu i da se baci u vatru." (Muslim, 1905) Iz hadisa se jasno vidi da čovjek koji nije iskren u svojim djelima, da mu neće biti primljena, pa makar to bila velika djela poput preseljenja na Allahovom putu. Naprotiv, onaj koji bude takva djela radio radi neke dunjalučke koristi bit će kažnjen na Sudnjem danu. Svaki onaj koji bude pozivao u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru radi nekog dunjalučkog cilja, a ne radi Allaha, dželle ša'nuhu, bit će kažnjen na Sudnjem danu, osim ako mu se Allah, dželle ša'nuhu, ne smiluje.

Posljedice izostanka ihlasa u da'vi

Najčešće posljedice zbog izostanka ihlasa u da'vi su:

1.      Traženje materijalne nadoknade od ljudi. Znamo da je sunnet svih poslanika, a tako i posljednjeg Muhammeda, salallahu 'alejhi ve sellem, da nisu tražili od ljudi materijalnu korist. Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže da je Nuh 'alejhis-sellam rekao: "O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. ..." (Hud, 29) Isto tako Allah, dželle ša'nuhu, obraćajući se Muhammedu, salallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Reci: Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek` ostane vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi." (Prijevod značenja Saba', 47) Ovakva je bila da'va svih poslanika, oni su nagradu tražili samo od Allaha, dželle ša'nuhu! Moramo napomenuti da je da'iji dozvoljeno da uzme platu za to što radi, ali da mu to ne smije biti cilj. Pa, da ukoliko dobije pare poziva, a ako ne dobije ostavi pozivanje u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru.

2.      Traženje zadovoljstva ljudi. Svaki da'ija treba da traži Allahovo, dželle ša'nuhu, zadovoljstvo sa onim što radi, a ne zadovoljstvo ljudi. Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja kaže: "Zar se onaj koji traži Allahovo zadovoljstvo može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti džehennem? A užasno je to boravište!" (Ali 'Imran, 162)

3.      Rija' (rad radi ljudi ili pretvaranje). Dovoljno nam je da znamo da je ovo osobina munafika o kojima je Allah, dželle ša'nuhu, rekao: "Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu." (Prijevod značenja En-Nisa', 142

Molim Allaha, dželle ša'nuhu da nam podari iskrenost u svim našim djelima,da nas ucini upucenim i upucivacima,da nam podari cvrst iman,sabur i da nam olaksa kusnju te da nas nestavlja na kusnju koju necemo moci podnjeti. Amin!

 Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-ISKRENOST-Ihlas

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=8Teay3ocx4o

http://www.youtube.com/watch?v=iDbC4ObaqOU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=vzz7wtgPA1o

http://www.youtube.com/watch?v=4G82wEVBwrM&feature=related

Prof.Elvedin Pezic-ISKRENOST-Ihlas

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=SEO76jXpCXs

http://www.youtube.com/watch?v=SEO76jXpCXs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=8MsZKRpK4Yg&feature=related

27.07.2011.

"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova ...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova ...

Draga i cijenjena braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na bogobojaznost prema Allahu, subhanehu ve te’ala, na istinsku bogobojaznost koja se ogleda u Allahovim naredbama i Allahovim zabranama. U ispunjavanju onoga što je Allah, subhanehu ve te’ala, naredio i ostavljanju onoga što je Allah, subhanehu ve te’ala, zabranio.

Trošiti na Allahovom putu znači rastati se sa onim što posjedujemo i što nazivamo svojim vlasništvom. To znači davati drage volje za svaku svrhu, koja je za dobrobit Allahovih stvorenja, a za Allahovo zadovoljstvo. To je velika vrlina, pa ćemo pokušati objasniti njen smisao i karakteristike.

Značaj trošenja je objašnjen u suri Al-Baqara, ajet 261:
"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna."
مَثَلُ الَّذِينَ يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنْبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنْبُلَةٍ مِائَةُ حَبَّةٍ ۗ وَاللَّهُ يُضَاعِفُ لِمَنْ يَشَاءُ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ [٢:٢٦١

Kad god trošiš na Allahovom putu, treba da budeš darežljiv, a ako to ne činiš, ti sam sebe lišavaš blagodati.

U vezi s tim, Allah subhanehu ve te'ala kaže:

"Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovom putu, ali, neki od vas su škrti, - a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (Muhammed,38)
هَا أَنْتُمْ هَٰؤُلَاءِ تُدْعَوْنَ لِتُنْفِقُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَمِنْكُمْ مَنْ يَبْخَلُ ۖ وَمَنْ يَبْخَلْ فَإِنَّمَا يَبْخَلُ عَنْ نَفْسِهِ ۚ وَاللَّهُ الْغَنِيُّ وَأَنْتُمُ الْفُقَرَاءُ ۚ وَإِنْ تَتَوَلَّوْا يَسْتَبْدِلْ قَوْمًا غَيْرَكُمْ ثُمَّ لَا يَكُونُوا أَمْثَالَكُمْ [٤٧:٣٨

Treba da trošimo na Allahovom putu naš novac, vrijeme, trud, energiju i naše znanje, da bismo postigli sreću i bili nagrađeni. Divan je osjećaj radosti i zadovoljstva kada sami učinimo nešto u cilju pomaganja drugih fizički, mentalno, moralno i novčano.

Trošenje na Allahovom putu je trgovina, pogodba i posao s Allahom. Zvuči čudno, zar ne? Možda se zapitate kako neko može trgovati s Allahom?

إِنَّ الَّذِينَ يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَأَنْفَقُوا مِمَّا رَزَقْنَاهُمْ سِرًّا وَعَلَانِيَةً يَرْجُونَ تِجَارَةً لَنْ تَبُورَ [٣٥:٢٩

"Oni koji Allahovu knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati."( Fatir, 29)

Ako želimo biti nazvani: ”Ja ejjuhellezine amenu” (O, vi koji vjerujete), onda se moramo vladati i raditi poput onih koji vjeruju. Iman ne predstavlja samo izgovaranje riječi, niti može uopće biti samo to. Iman je duboko vjerovanje, čvrsta predanost i obećanje poslušnosti Allahu dž.š.u svakom aspektu naših života.

Svugdje u Kur’anu nalazimo da Allah poziva, potiče i zahtijeva od ljudi na prijatan način da Mu daju zajam. Kada se traži od nas da trošimo na Allahovom putu, On traži da Njemu damo zajam. Ova riječ "zajam" Allahu, spominje se u Kur'anu šest puta u različitim oblicima.

Sura Al-Hadid, ajet 18, objavljuje:

إِنَّ الْمُصَّدِّقِينَ وَالْمُصَّدِّقَاتِ وَأَقْرَضُوا اللَّهَ قَرْضًا حَسَنًا يُضَاعَفُ لَهُمْ وَلَهُمْ أَجْرٌ كَرِيمٌ [٥٧:١٨

"Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu zajam budu davali - mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita."( Al-Hadid, 18)

Ovaj dobrovoljni zajam treba biti dat za ljubav Allahu, a ne kao milost, darežljivost ili dobrohotnost. Ako trošiš na Allahovom putu, čini to u ime ljubavi prema Allahu. Ako činiš tako, tada, i samo tada će te Allah nagraditi. Nagrada je mnogostruka. Neke od obećanih Allahovih nagrada vezane su za ovaj svijet (dun'ja), a druge za budući (ahiret).

Neke od ovozemaljskih i nebeskih nagrada su:

1.Iznos dobrovoljno datog zajma biva udvostručen ili umnogostručen.
2. Allah će takvima dodijeliti oprost grijeha.
3. Bogata i darežljiva Allahova nagrada.
4. Ulazak u Džennet (kao dar od Allaha).
5. U Džennetu teku rijeke ispred onih koji su davali zajam (Allahu).
6. Allah je blagodaran prema osobi koja Mu daje zajam.


Prema Kur'anu, to je krajnji uspjeh kojem se neko može nadati na ovom i na budućem svijetu. Allahu ne treba tvoja pomoć, podrška i materijalno pomaganje. Allah ne treba ove zajmove za Sebe, nego za Svoja stvorenja na svijetu.

„Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno ..." (Prijevod značenja El-Bekara, 274)

Od osobina iskrenih vjernika jeste i udjeljivanje u izobilju i u oskudici. Allah, subhanehu ve te'ala, uz druge osobine spominje i ovu osobinu bogobojaznih, onih kojima je On Uzvišeni obećao Svoj oprost i Džennet, pa kaže: „i nastojte da zaslu*žite oprost Gospodara svoga i d*žennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdž*bu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada - oprost od Gospodara njihova i d*žennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!" (Prijevod značenja Alu-Imran, 133-136)

Značenje udjeljivanja u obilju i oskudici jeste udjeljivanje u bogatstvu i siromaštvu, u blagostanju i potčinjenosti, u zdravlju i bolesti, dakle, u svim stanjima, kao što Svevišnji kaže u drugom ajetu: Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno ..." (Prijevod značenja El-Bekara, 274) Zatim, nakon toga Allah spominje njihovu nagradu: „dobit će nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati." (Prijevod značenja El-Bekara, 274)

Takođe, Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju - njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i *žene njihove i porod njihov - oni koji su bili čestiti ..." (Prijevod značenja Er-Ra'd, 22-23) Takve ništa nije moglo spriječiti i odvratiti od pokornosti Allahu i udjeljivanja na Njegovu putu.

Uzvišeni je rekao: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obvaljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati, da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Prijevod značenja Fatir, 29-30)

Traženje Allahova zadovoljstva u činjenju dobročinstva prema Njegovim stvorenjima, osobina je bogobojaznih. Svevišnji je rekao: „i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva ..." (Prijevod značenja El-Bekara, 177)

U hadisu Ibnu-Mes'uda, radijallahu te'ala anh, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Sedmoricu će Allah staviti u Svoj hlad na Dan kada ne bude nikakva drugog do Njegova hlada" -zatim je spomenuo da je od njih i: „čovjek koji udijeli milostinju i toliko je prikrije da njegova lijevica ne zna šta je udijelila desnica." (Buharija, 620 i Muslim, 1712)

U hadis kudsijju kojeg prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh, Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O sine Ademov! Udijeli, pa ću i Ja tebi udijeliti!" (Buharija, 4933) U ovom hadisu je obećanje o nadoknadi i pošto nije određeno udjeljivanje u tačno određene svrhe tada ono obuhvata sve vrste dobra. U Svojoj uzvišenoj Knjizi Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Što god vi udjelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje." (Prijevod značenja Saba, 39) Rekao je: „a za dobro koje učinite Allah sigurno zna." (Prijevod značenja El-Bekara, 215) Rekao je: „Imetak koji udjelite drugima u vašu je korist, ono što udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav - a ono što od imetka udjelite drugima nadoknadit će vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo!" (Prijevod značenja El-Bekara, 272)

Od Ibnu-Mes'uda, radijallahu te'ala anh, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne zavidi se osim dvojici: čovjeku kojem je Allah podario imetak pa ga troši na istini i čovjeku kojem je Allah podario mudrost kojom sudi i kojoj podučava druge." (Buharija, 73 i Muslim, 1352) Dakle, zavist je zabranjena osim u ovim dvjema osobinama i tada u tim slučajevima ona se i ne naziva hased-zavist, već gibta-želja a istim ili zavidnost bez zlobe a ona biva da čovjek priželjkuje da ima kao što i drugi ima, međutim, da ta blagodat koji drugi uživa ostane pri njemu, dakle ne priželjkuje njen gubitak. Težnja za ovim naziva se munafesa-natjecanje i ukoliko ona bude u pokornosti -kao što je slučaj ovdje- onda je ona pohvalna, međutim, ukoliko bude u griješenju onda je to natjecanje prezreno. Dok, ukoliko bude u dozvoljenim tvarima, tada je i samo natjecanje dozvoljeno. Dakle, kao da je značenje hadisa da nema veće ili bolje želje osim u ovim dvjema stvarima. (Pogledaj Fethul-Bari, 1/219)

U hadisu Adija b. Hatima, radijallahu te'ala anh, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Bojte se Vatre, pa makar i sa pola hurme!" (Buharija, 1328 i Muslim, 1690) Tj. postavite između sebe i nje, Vatre, pregradu od milostinje i dobrog djela, pa makar oni bili i mali.

Takođe, od Ibnu-Mes'uda, radijallahu te'ala anh se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike upitao svoje ashabe: „Kojem je od vas imetak njegova nasljednika draži od njegova imetka?" Odgovorili su: „Allahov poslaniče, nema nijednog od nas a da mu njegov imetak nije najdraži!" Rekao je: „Uistinu, njegov imetak je ono što je on već udijelio, dok je imetak njegova nasljednika ono što je on sačuvao!" (Buharija, 5961)

Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema dana da ljudi osvanu u njemu a da se ne spuste dva meleka. Jedan od njih kaže: 'Gospodaru naš, podari onome koji udjeljuje nadoknadu, zauzvrat' - dok drugi kaže: 'Gospodaru naš, podari propast onome koji se sustegao od udjeljivanja.'" (Buharija, 1351) Ibnu-Hadžer, rahimehullah, u komentaru spomenuta hadisa kaže: „Dova meleka za propast podrazumijeva ili propast imetka ili propast vlasnika imetka." En-Nevevi, rahimehullah, kaže: „Pohvalno i poželjno udjeljivanje jeste udjeljivanje u pokornosti, udjeljivanje porodici i gostima, kao i udjeljivanje u dobrovoljnim djelima." El-Kurtubi, rahimehullah, kaže: „Udjeljivanje u ovom hadisu podrazumijeva obavezno i dobrovoljno udjeljivanje, međutim, onaj koji se ustegne od dobrovoljnog udjeljivanja ne zaslužuje ovu dovu, osim ako ga nadvlada pokuđena škrtost usljed koje ukoliko i izdvoji imetak koji je obavezan po njega ne izdvoji to drage duše i ili izdvoji najgori njegov dio."

Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Milostinja neće umanjiti imetak, niti će čovjek oprostiti a da mu Allah neće povećati ponos i niko neće biti skroman radi Allaha, a da ga Allah neće uzdići." (Muslim, 4689) Imam En-Nevevi u komentaru ovoga hadisa kaže: „U vezi riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Milostinja neće umanjiti imetak' spominju dva značenja. Jedno je da će mu Allah dati bereketa u njegovom imetku i da će otklonuti od njega ono što mu može nauditi, pa, izdvojena milostinja bit će nadomještena skrivenim bereketom. I ovo je primjetno i ono na što se naviklo. Drugo značenje je da ukoliko se imetak i umanji izdvajanjem milostinje, taj manjak bit će nadomješten velikom nagradom za izdvojenu milostinju." (Pogledaj Komentar Muslimova Sahiha, 8/399)

Od Abdullaha b. Amra, radijallahu 'anh, se prenosi da je neki čovjek upitao Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Koji je to islam najbolji?" Odgovorio je: „Da udjeljuješ hranu i nazivaš selam onome koga znaš i onome koga ne znaš!" (Buharija, 11 i Muslim, 56)

U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Ko udijeli iz lijepa imetka -a Allah ne prima osim lijepo- koliko je vrijednost jedne hurme, to će Allah, uistinu, prihvatiti Svojom desnicom, zatim će je odgajati i uvećavati onome koji ju je udijelio, kao što neko od vas odgaja svoje ždrijebe, sve dok ta milostinja ne dostigne veličinu brda." (Buharija, 1321)

Od Ebu-Mes'uda el-Ensarija, radijallahu 'anh, se prenosi da je neki čovjek došao s devom, vodeći je za povodac, i rekao:Dajem je na Allahovu putu." Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je dodao: „Zbog nje ćeš na Sudnjem danu dobiti sedam stotina deva, sveijedna će biti s povodcem." (Muslim, 1892)

Vrijednosti udjeljivanja:

1.Udjeljivanje u obilju i oskudici je od potpuna imana i lijepa islama.
2.Dokaz je lijepa mišljenja o Allahu i uvjerenja u Njega Svevišnjeg.
3.U tome je zahvalnost Allahu na Njegovoj blagodati, jer je On istinski vlasnik svog imetka.
4.Razlog je Allahove ljubavi i ljubavi stvorenja.
5.Njime se jačaju veze među pojedincima i zajednicama.
6.Njime se zadovoljavaju zahtjevi siromašnih i potrebnih.
7.Udjeljivanje je razlog zadobijanja bereketa u imetku i njegova povećavanja.
8.Njime se u zajednici širi ljubav i samilost koji su suprotni škrtosti i srdžbi.
9.Udjeljivanje je put koji je vodi do Dženneta.
10.Onoga koji bude udjeljivao Allah će staviti u Svoj hlad na Dan kada drugog hlada neće biti.

Allahu se zahvaljujemo na početku i na kraju. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegove ashabe i sve koji ih slijede do Sudnjega dana.

O Allahu! Podari nam ljubav prema dijeljenju.
O Allahu, mi smo škrti, zato nam pomozi da budemo darežljivi.
O Allahu! Ti si Onaj Kome se utječe i mi se Tebi utječemo.
O Allahu, čuj nas i primi naše molbe.
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam poveća ljubav prema vjeri i da ucini iskrena naša srca.
Molim Allaha da uputi ovaj narod jer je ovaj narod zaista u džehlu.
Molim Allaha za odlučnost, razboritost i snagu u odlučnim trenutcima.
Molim Allaha da pomogne braću mudžahide koji se bore da Allahova riječ bude gornja a riječi Iblisovih l.a. donja, širom ovog dunjaluka od sjevera do juga i istoka do zapada i da njihova borba bilo kojom vrstom i na bilo koji način bude ubitačna i nepodnošljiva do konačne pobjede.-AMIN
Molim ga Uzvišenog da nam oprosti grijehe svjesne i nesvjesne, javne i tajne, da nas sačuva iskušenja Mesiha Dedžala, kaburske patnje, džehennemske vatre i podari mjesto u Dženneti Firdeusu u društvu poslanika, vjerovjesnika, šehid i dobrih ljudi.-AMIN


Ciniti djela samo u ime Allaha

Od sastavnih dijelova vjerovanja jednog covjeka je da bude iskren u djelima i da ih cini samo u ime Allaha subhanehu ve te 'ala, a ne da bi ga ljudi vidjeli kako to cini.
Iskrenost i potpuna predanost u cinjenu dobrih djela radi Allaha subhanehu ve te 'ala se na arapskom jeziku zove i ihlas, i u Kur'anu se spominje na vise mjesta. Allah subhanehu ve te 'ala kaze: ''A naredjeno im je da samo Allahu ibadet cine, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera. (El-Bejjine,5)

U drugom Kur'anskom ajetu Allah subhanehu ve te 'ala kaze; ''ko bude zelio usjev drugog svijeta, njegov usjev cemo i povecati! A ko bude zelio usjev ovog svijeta , dat cemo mu ga, ali na drugom svijetu , on nema nikakva udjela!'' (Esh-Shura,20) U komentaru ovog ajeta se kaze: Ko bude ra-dio djela ciju nagradu ocekuje na buducem svijetu, umnogostrucicemo ga bericetom. Svako dobro djelo cemo nagraditi od deset do sedam stotina puta, pa i vise. A onome ko se trudi da dobije samo ovosvjetsku korist i uopce ne razmislja o buducem svijetu, Allah ce uskratiti i dunjaluk i Ahiret. Ako hoce, Allah ce mu dati nesto, a ako nece, on nece imati ni jedno ni drugo. (Tefsir Ibn Kesira, str. 1205)

Oni koji budu cinili dobra djela radi ljudi ceka teska kazna, kao sto se to vidi iz narednog hadisa koji prenosi Ebu Hurejre r.a: ''Medju prvim ljudima kojima ce biti sudjeno je covjek koji je poginuo kao shehid. On ce se dovesti pred Allaha subhanehu ve te 'ala,i On ce ga podsjetiti na Svoje blagodati koje ce covjek priznati, a zatim ce ga upitati: Sta si uradio s njima? Covjek ce reci..: Borio sam se na Tvome putu dok nisam poginuo. Allah subhanehu ve te 'ala ce reci: ''Slagao si, ti si se borio samo da ti se kaze: ''Kako je taj covjek hrabar!'', i to je uistinu, vec na dunjaluku receno. Zatim ce biti naredjeno i on ce naglavacke biti bacen u vatru. Zatim ce biti sudjeno covjeku koji se bavio naukom i ucenjem Kur'ana. Kada bude doveden pred Allaha, On ce ga podsjetiti na blagodat koju ce covjek priznati, a onda ce ga upitati sta je uradio s njima. Covjek ce odgovoriti: ''Izucavao sam znanje, ucio Kur'an i poducavao druge u Tvoje ime.'' Tada ce mu Allah subhanehu ve te 'ala reci :''Slagao si, ti si to radio samo da ti se kaze; Kako je taj covjek ucen, i kako dobro uci u Kur'anu'', i to je uistinu, vec na dunjaluku receno.'' Zatim ce biti naredjeno i on ce biti naglavacke bacen u dzehennemsku vatru. Zatim ce biti sudjeno covjeku kojem je Allah subhanehu ve te 'ala dao razne vrste imetka. Kada taj covjek bude doveden pred Allaha subhanehu ve te 'ala , On ce ga podsjetiti na Svoje blagodati koje ce covjek priznati , a onda ce ga pitati sta je uradio snjima. Covjek ce reci: Nisam ostavio nista u sto bi Ti volio da se udjeljuje imatak a da u to, radi Tebe, nisam udijelio. Tada ce mu Allah reci: ''Slagao si, ti si to radio samo da ti se kaze: ''Kako je taj covjek darezljiv!'', i usitinu, to je na dunjaluku vec receno.Zatim ce biti naregjeno i on ce nagla-vacke biti bacen u vatru. (Muslim) Razumije se da su ova trojica dobila dunjalucku nagradu zbog kojih su radili ova djela , ali im je Ahiretska nagrada izostala zato sto nisu cinili djela u ime Allaha subhanehu ve te 'ala-

Abdullah Ibn Abbas r.a prenosi da je neki covjek rekao Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve selem: Ponekad cinim neki posao s kojim zelim Allahovo Zadovoljstvo i zelim da se to vidi.'' Poslanik mu na to nista ne odgovori sve dok nije objavljen Kur'anski ajet u kome se kaze: ''Pa ko se nada susretu s Gospodara svojim, neka cini dobra djela i neka u ibadetu Gospodara svome,ne smatra Njemu ravnim nikoga''(El-Kehf.110)

Ebu Hurejre r.a, prenosi da je Alahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem rekao: ''Allah subhanehu ve te 'ala ( u hadisu kudsiju ) kaze: ''Ko uradi neko djelo radi Mene, ali Mi pritom ucini sirk (uradi ga i radi nekog drugog) Ja s tim nemam nista , to pripada onome radi koga je ucinje-no''

Mahmud ibn Lebid r.a, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem rekao: ''Ono od cega se najvise za vas bojim je, mali shirk'' ,,A sta je to mali shirk? -Upitase. Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem odgovori: ''Cinjenje djela da bi ljudi vidjeli (rija), jer zaista ce Allah na dan kada ljudi budu nagradjivani za svoja djela reci: ''Idite onima kojima ste se pokazivali (svojim djelima) na dunjaluku , pa pogledajte hocete li kod njih naci nagradu ili kakvo dobro.''

Amr ibn Anbese r.a, je rekao: ''Doci ce se na Sudnji dan s dunjalukom i bit ce odvojeno od djela ono sto je uradjeno u ime Allaha, a ono sto je uradjeno u ime nekog drugoga bit ce baceno u dzehennemsku vatru.''

Prenosi se da su Havarijjuni (slijedbenici Isaa. a.s ) upitali Isaa a.s o onome ko cini djela iskreno u ime Allaha subhanehu ve te 'ala , pa im je rekao: ''To je onaj koji radi djela u ime Allaha i ne zeli da ga zbog toga ljudi hvale.''

Shejtan pokusava odvratiti covjeka od cinjenja dobrih djela, dosaptavajuci mu da to cini radi ljudi, nebi li ostavio to djelo. Haris ibn Kajs r.a, za takvu situaciju savjetuje: '' kada ti dodje shejtan i kaze: Klanjas da te ljudi vide, ti onda nastavi klanjati i odulji jos vise.'' prema tome, shejtansko dosapta-vanje je sastavni dio njegovog zavodjenja covjeka, pa zbog toga covjek ne smije napustati cinjenje dobrih djela, nego treba u njima ustrajati.

Junus ibn Ubejd r.a, kaze: ''Allahov rob je na dobru dok god zna sta mu kvari djela.''

Sufjan Ibn Zejd r.a, kaze: Raduje me da na svakom poslu imam iskren nijjet, pa cak pri spavanju i pri jedenju''

Fudajl r.a, kaze: ''Najbolje djelo je ono sto se tajno uradi i najdalje je od shejtana i najdalje je od rijaa (da ljudi vide).

Ebu Hazim r.a, kaze: ''Sakrij dobro djelo kao sto krijes ruzno. Nemoj se diviti djelima, jer neznas da li ces biti sretan ili nesretan.''

Enes ibn Malik r.a, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem rekao: ''Dovoljno je covjeku zla da ljudi u njega pokazuju prstima, po pitanju vjere i dunjaluka, osim onih koje Allah subhanehu ve te 'ala zastiti od toga.''

Sehl ibn Abdullah r.a, je rekao: ''Sta je rija , poznaje samo onaj koji iskreno cini dobra djela samo u ime Allaha subhanehu ve te 'ala , sta je munafikluk, poznaje samo pravi vjernik, sta je neznanje dzehl, poznaje samo ucenjak (alim) i sta je grijeh poznaje samo onaj ko je pokoran Allahu subhanehu ve te 'ala.


Tajna udijeljene sadake u ime Allaha

Pogrešno je misliti da su samo siromasi kategorija ljudi koja će imati isključive koristi od nje. Onaj koji tako misli je istinski neznalica o veličanstvenim nagradama sadake. Naime, dobra koja pristižu onoj osobi koja je udjeljuje su zaista mnogostruko veća i obilnija i ne mogu se porediti sa svim radostima i blagodatima koje bi, eventualno, mogle doći od one osobe kojoj je udjeljena.

Rekao je Eš-Ša'bi, Allah mu se smilovao: „Ko ne bude smatrao sebe više potrebnijim za nagradama koje pristižu zbog udjeljene sadake, od silnih potreba siromaha za samom sadakom, takav je uništio svoju podjeljenu sadaku i sa njom je udario po svom vlastitom licu!“

Kada je Sufijan Es-Sevri, Allah mu se smilovao, ugledao siromaha koji je došao da prosi na njegovim vratima, prijatno je se obradovao i rekao: „Dobro mi došao onaj koji će očistiti moje grijehe!“

El-Fudajl ibn Ijjad, Allah mu se smilovao, je imao običaj da često kaže: „Kako su prosijaci samo dobri ljudi! Oni nose naše opskrbe ka Ahiretu bez ikakve naknade za tako djelo! Nose ih sve dok ih ne stave na vagu pred Uzvišenim Allahom!!!“


Ovako su islamski učenjaci ispravno razumjevali značenja sadake! Sadaka je bereket, dobro djelo i uspjeh i nadahnuće kojeg Allah daruje onome kome On hoće. Oni koji je udjeljuju su pravi dobrotvori koji čine dobra djela i koji će, naposlijetku, od njih imati najviše koristi.

Sadaka spada u najvrijednija dobra djela

Uzvišeni je rekao: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve!“ (El-Bekareh, 268)

Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, je povodom ovoga ajeta rekao: „Dvije stvari su od šejtana a dvije od Uzvišenog Allaha, a zatim je proučio ajet: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju...“ (El-Bekareh, 268) Odnosno, Allah vam nareðuje da Mu budete pokorni i da udjeljujete sadaku kako biste zaslužili Njegov oprost i nagrade. „Allah je neizmjerno dobar i zna sve“, odnosno, mnogo daje i spušta Svoje blagodati i apsolutno je dobro upoznat sa nagradama koje će ukazati onome koji bude udjeljivao sadaku.

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Onaj koji se bude brinuo o udovicama i siromasima je kao i mudžahid na Allahovom putu, ili kao onaj koji po čitavu noć klanja a danju posti!“ (Buharija i Muslim)


Sadaka je djelo koje će Allah Svojom dobrotom uvećati

Ako je sadaka učinjena samo u ime Allaha, u tom slučaju nemoj ništa od njenog dobra koje će te snaći, potcjenjivati, jer je Allah mnogo plemenit, i obilato umnogostručuje sva dobra djela, a meðu njima i sadaku! Kada je budeš udjeljivao, nemoj zaboraviti da u tim trenutcima posluješ sa Uzvišenim Allahom! Za takvo djelo će ti Allah pripremiti Svoje velike blagodati! Zato se raduj i budi ponosan što ti je Uzvišeni podario takvu veličanstvenu priliku!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Ko god udjeli sadaku u vidu nečega što je lijepo - a Allah prima samo ono što je lijepo – Milostivi će mu je uzeti u Svoju desnicu, pa makar to bila i obična datula! Ona će se uzgajati u šaci Milostivog sve dok ne bude veća i od planine! Baš kao što i neko od vas odgaja odbijeno jednogodišnje ždrijebe ili devče od majke“ (Buharija i Muslim)

I bn Mes'ud, radijallahu 'anhu, je rekao: „Bio je neki čovjek što je obožavao Allaha sedamdeset godina, pa je nakon toga učinio neko odvratno i loše djelo koje je poništilo sva njegova djela koja je do tada uradio. Nakon toga je naišao na siromaha i udjelio mu komad hljeba, pa mu je Allah zbog toga oprostio taj njegov grijeh i vratio mu sva djela koja je činio sedamdeset godina!“

Spominje se da je pored Hasana El-Basrija naišao Nuhas sa svojom sluškinjom, pa mu je Hasan rekao: „Da li bi bio zadovoljan da ti za njenu cijenu isplatim jedan ili dva dirhema?“ Reče: „Ne!“ Reče mu: „Onda idi, jer je Uzvišeni Allah zadovoljan da dadne hurije za samo jedan dio dinara i za samo jedan (udjeljen) zalogaj!“


Sadaka je skupocijena opskrba za ahiretsko putovanje

Udjeljuj sadaku i budi ubjeðen u Allahova obećanja, i znaj da Uzvišeni neće iznevjeriti svoja obećanja! Raspiri svoju volju za ovim dobrim djelom i odagnaj škrtost i pohlepnost iz svoga srca. Pomozi onome ko je u potrebi za tvojim imetkom, jer, ovo je prilika da se opskrbiš za svoje neminovno putovanje na Ahiret! Udjeljuj sadaku i sjeti se riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

Rekao je Jahja ibn Mu'az, Allah mu se smilovao: „Ne znam ni za jedno zrno a da može toliko vrijediti kao ovodunjalučke planine, kao što je to od sadake!“

Ako udjeliš u ime Allaha čak i ono što je u tvome srcu možda bezvrijedno, možda će ti ono nekada postati vrijednije od čitavog imetka kojeg si neumorno sticao u dugogodišnjem životu na ovom svijetu, te ga, naposlijetku, za sobom ostavio!

Uzvišeni Allah je rekao: „I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego što nekom od vas smrt doðe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!" Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov doðe; a Allah dobro zna ono što vi radite.“ (El-Munafikun, 10, 11)

Koliko je ljudi otišlo sa ovoga svijeta a da sa sobom nisu ponjeli ništa od Ahiretske opskrbe, iako su u svom životu posjedovali veliki imetak? Nemoj ni pomišljati na to da će te udjeljeni imetak na Allahovom putu učiniti siromašnijim. To su samo šejtanova došaptavanja! Sadaka donosi mnoga dobra, blagodati i berićet, jer, što god da udjeliš Allaha radi, Milostivi Allah će ti to sigurno nadoknaditi boljim i obilnijim!

Znaj da ju je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, oporučio Bilalu, rekavši mu: „O Bilale, udjeljuj i nemoj se bojati da će ti vlasnik Arša dati siromaštvo!“

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „U svakom danu u kojem osvanu (Allahovi) robovi doðu dva meleka, te jedan od njih kaže: „O Allahu, nadoknadi onome koji udjeljuje“, a drugi kaže: „Allahu moj, ti uništi imetak onoga koji ne udjeljuje!“ (Buharija i Muslim)

Koliko je naizgled malih djela lijepa namjere učinila velikim...

Takoðer, nemoj misliti da je za ovo veličanstveno djelo neophodno da posjeduješ veliki imetak. Uzvišeni Allah savršeno zna i za najmanju trunčicu koju udjeliš u ime Njegovo, pa čak i za obični zalogaj sa kojim ćeš nahraniti gladnog! Udjeli sadaku, pa makar i sa nečim malim, jer, ako tvoja sadaka bude iskrena, u ime Allaha udjeljena, bit će sigurno vrijednija od mnogobrojnog imetka kojeg neko udjeli sa lošom namjerom.

Prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Samo jedan dirhem je nadmašio sto hiljada!“ Rekoše: „O Allahov poslaniče, a kako to?“ Reče: „čovjek je posjedovao dva dirhema, pa je sa jednim udijelio sadaku, a drugi je imao mnogobrojni imetak, pa je iz njega izdvojio sto hiljada i udjelio kao sadaku!“ (Nesai i drugi, sahih)

Od Ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: „Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, nam je nareðivao da djelimo sadaku, pa bi se desilo da niko od nas ne bi imao nešto sa čim će je udjeliti! Zato bi odlazili na pijacu i nosili na svojim leðima, i tako zaraðivali pregršt (hrane) i davali ga Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we selleme. Ja doista poznajem čovjeka koji posjeduje sto hiljada, a koji u ono vrijeme nije imao ni jednog dirhema!“ (Nesai, sahih)

Kada je jedan ashab upitao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, koja je sadaka najvrijednija, on mu je rekao: „Ona koju udjeliš u vremenu kada si zdrav i kada žudiš za bogatstvom a bojiš se siromaštva. I ne potcjenjuj je, da se ne desi kada ti duša u grlo doðe, pa da kažeš: Dajte ovome ovoliko, onome ovoliko...“ (Buharija i Muslim)


Rekao je ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu: „Dirhem kojeg neko od vas udijeli u vrijeme svoga zdravlja i pohlepnosti je bolji od stotine dirhema sa kojima daješ oporuku na svojoj samrti!“

Sadaka je i pomoć dužniku

Mnogobrojni su načini činjenja dobrih djela! Jedan od njih je i kada je neko nekome dužan, pa mu ovaj vraćanje toga duga odgodi, ili mu ga potpuno otpiše smatrajući ga kao sadaku! Mnogi ljudi ovu vrstu dobrih djela potpuno zaboravljaju, ili je ignorišu, iako je ovo jedan od razloga ulaska u Džennet!

Uzvišeni Allah povodom prezadužene osobe kaže: A ako je on u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, nek znate, da dug poklonite.“ (El-Beqareh, 280)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Koga raduje da ga Allah skloni u Svoj hlad na Sudnjem danu - onda kada neće biti nikakvog drugog hlada mimo Njegovog - neka olakša zaduženom, ili neka mu njegov dug otpiše!“ (Et-Taberani, sahih)

U predaji koju su zabilježili Buharija i Muslim se navodi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Bio je neki čovjek koji je bio pobožan meðu ljudima, i imao je običaj da svome dječaku kaže: „Kada naiðeš na prezaduženog, oprosti mu njegov dug ne bi li i nama Uzvišeni Allah isto tako prešao preko naših grijeha!“ On je došao pred Uzvišenog Allaha, pa mu je On oprostio!“ U istoj predaji od Buharije se navodi: „...pa ga je Allah uveo u Džennet!“


Neke blagodati i koristi sadake

Mnogobrojne su koristi od udjeljivanja sadake. Sadaka poništava griješne prestupe, kao što se navodi u hadisu od Mu'aza ibn Džebela, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „...a sadaka poništava greške kao što voda gasi vatru!“ (Tirmizi i drugi, sahih)

Sadaka je razlog za povećanje bereketa u imetku, jer Uzvišeni Allah kaže: Allah uništava kamatu, a unapreðuje milosrða. Allah ne voli nijednog nevjernika, grešnika.“ (El-Beqareh, 276) Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Sadaka ne umanjuje imetak!“ (Muslim)

Sadaka osnažuje našu vezu sa Uzvišenim Allahom. Abdulaziz ibn Umejr, Allah mu se smilovao, je rekao: „Namaz te odvodi na polovinu puta, post te dovodi do vrata Vladara, a sadaka te uvodi kod Njega!“

Sadakom se zaslužuje hlad na Sudnjem danu, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Svaki čovjek će se naći u hladu njegove sadake sve dok se ne završi obračun meðu ljudima!“ (Ahmed, Ibn Huzejmeh, Ibn Hibban i Hakim - sahih)

Onaj koji udjeljuje sadaku će imati privilegiju da bude u hladu Allahovog Arša na Sudnjem danu, jer se u čuvenom hadisu koji govori o sedam kategorija, koje će imati ovu privilegiju, kaže : „...I čovjek koji je udjelio sadaku, pa ju je skrio tako da njegova lijevica ne zna šta je učinila njegova desnica!“ (Buharija i Muslim) Takoðer, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Ko olakša zaduženom, ili mu otpiše (njegov dug), bit će u hladu Arša na Sudnjem danu!“ (Begavi u Šerhu Es-Sunneh, sahih)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

Sadakom se olakšava polaganje računa na Sudnjem danu. Rekao je Ubejd ibn Umejr, Allah mu se smilovao: „Kada bude Sudnji dan, ljudi će biti okupljeni gladni kakvi nikad do tada u svome životu nisu bili, i žedni kakvi nikad do tada nisu bili, i goli kakvi nikad do tada nisu bili! Onaj koji je udjeljivao hranu u ime Allaha, takvog će Allah nahraniti do njegove sitosti, a ko bude u ime Allaha vodom druge napajao, Allah će i njega napojiti, a ko bude udjeljivao odjeću u ime Allaha, Allah će i njega obući!“

Sadakom se smanjuje kaburska vrućina, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Doista sadaka umanjuje kabursku vrućinu onima koji su je udjeljivali, a i vjernik će se, zaista, moći skloniti u hlad njegove sadake na Sudnjem danu!“ (Et-Taberani, El-Bejheqi, sahih)


Poštovani brate i cjenjena sestro, ovo su bile samo neke od blagodati koje se postižu udjeljivanjem sadake. Upitaj svoju dušu, da li bi i ona volila da bude počašćena navedenim blagodatima?! Da li bi volila da učini ovo veličanstveno dobro djelo, te da sve ove blagodati stekne u mjesecu Allahove neizmjerne milosti i oprosta! „A neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!“ (El-Mutaffifun, 26)


Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-''SADAKA ''
http://www.youtube.com/watch?v=shxyr-JUaLI


http://www.youtube.com/watch?v=AhHbFmRPViE

http://www.youtube.com/watch?v=H8IGalzio6w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=T_xjV1UGlHw&feature=related

26.07.2011.

Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret....

Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim)
 Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Neke od koristi iskušenja:

• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,
• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,
• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),
• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,
• jačanje veze između roba i Gospodara,
• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,
• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,
• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.


Tri su vrste ljudi u iskušenjima:

PRVI: Lišeni i uskraćeni dobra; ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju sudbinu – kader.

DRUGI: Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.

TREĆI: Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti.


Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra: šta god da mu se desi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)
Od Allahove mudrosti je da vjernik doživljava iskušenja i nedaće, koje su mu ili iskup za počinjene grijehe još na ovom svijetu, ili povećanje deredža i mjesta na ahiretu; dok nevjernik i licemjer biva pošteđen i sačuvan na dunjaluku, ali zato mu se kazna odgađa do preseljenja na drugi svijet. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)
Iskušenja i nedaće mogu doći na razne načine: u porodici, imetku, djeci, vjeri, a najveće iskušenje za jednog Allahovog roba je iskušenje u vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnoga iskušenja u porodici, imetku, djeci, vjeri, pa se strpio računajući na nagradu, sačuvao lijepo mišljenje o svom Gospodaru, pomirio se i zadovoljio Njegovom odredbom, nastavio slijediti i sprovoditi Allahove propise ne kršeći Njegove granice, postajući tako istinski primjer na koji treba da se ugleda svako ko doživi kakvo iskušenje i nedaću.

Prilikom iskušenja, Allahov rob je dužan da postupi na sljedeći način:

1. da bude ubijeđen da je ono što ga je snašlo od Allaha i da se pouzda u Njega,
2. da ustraje u slijeđenju Allahovog zakona, ne kršeći Njegove propise; tako da se ne ljuti i ne srdi (zbog iskušenja ), niti da proklinje sudbinu,
3. da poduzme sve što je korisno i svrsishodno u cilju odbijanja nedaće,
4. da od Allaha zatraži oprost i pokaje se za učinjene grijehe.
Žalosno je da jedan dio muslimana čija je vjera oslabila, kada ih zadesi kakvo iskušenje i nedaća, srde se i ljute, proklinju sudbinu i prigovaraju svome Stvoritelju na Njegovoj odredbi, gubeći iz vida Njegovu mudrost u tome i obmanjujući se svojim dobrim djelima, pa tako upadaju u još gore iskušenje i čine veliki grijeh.


Ako Allahov rob u iskušenjima i nedaćama bude razmišljao na jedan drugi način, dajući im ljepši smisao i značenje, osjetit će u njima lahkoću, strpit će se i dati prednost lijepoj završnici na ovom svijetu, očekujući veliku nagradu i Allahovo obećanje, kao npr.:

1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;

2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, bit će mu lakše u njegovom;

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče'';

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;

6. Allah mu je na taj način omogućio činjenje veličanstvenih djela, poput istrajavanja u strpljivosti, nadanja u Allahovu milost i nagradu i iščekivanje pomoći i spasa; sve su to ibadeti – dobra djela kojima robujemo Allahu i približavamo Mu se;

7. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

8. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.
Pa ako Allahov rob bude ispunjen ovako lijepim i pozitivnim značenjima i razmišljanjem, njegovo iskušenje i nedaća pretvorit će se u blagodat, pružit će mu se prilika da se osami sa svojim Gospodarom, osjeti slasti robovanja i skrušenog obraćanja Njemu, učvrsti vezu sa Njim, poveća nadu u Njegovu milost, uljepša svoje mišljenje o Njemu Uzvišenom i uradi mnoga dobra djela koja se ne daju ni opisati.


Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

Neke od stvari i postupaka koje olakšavaju onome ko je u iskušenju i nedaći, umiruju tugu, stimulišu moral i volju, okrepljuju srce i daju mu snagu:
1. Dova: Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti. Zato je pri pomračenju Sunca i drugim prirodnim čudima i događajima naređeno da se klanja namaz, dovi, traži oprost i udjeljuje sadaka.''

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''

4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.'' (El-Isra', 82.)
5. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove: ''A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!''' (El-Bekare, 155-156)

''Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti' a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''

Ovo sve naravno ne znači da trebamo biti pesimista,nego uvijek optimista i rob se mora prepustiti saburu.Musliman treba uvijek nastojati poboljšati svoje stanje, a ako mu je nepravda nanesena, protiv toga se treba boriti u skladu sa Allahovim zadovoljstvom. No u slučajevima kada izbavljenje iz određene nedaće nije u našim rukama, onda se trebamo u potpunosti pouzdati u Gospodara i dovom Ga moliti da nam nevolju otkloni. A musliman treba uvijek biti optimističan, i imati na umu da je sa poteškoćom i olakšanje: Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je i last! (Al-Inširah: 5-6.).


Iskreni vjernik nikada neće zapasti u depresiju. Nikada neće biti tužan niti razočaran. On nikada nije na gubitku, jer kada ga zadesi iskušenje bude strpljiv i nada se Allahovoj nagradi pa doživi pobjedu u svakoj situaciji, a kada mu Milostivi podari Svoje blagodati, bude Mu zahvalan i svjestan da to nije njegovih ruku djelo pa mu Allah još više poveća blagodati.

To je naš cilj i naš put. Ponosni smo i sretni što smo pripadnici najodabranije vjere kojoj je zagarantovan džennet. Zadovoljni smo svime što nam naš Rabb odredi i više volimo da smo mazlumi, nego zalimi. Niti jedno dunjalučko iskušenje ne može nas odvratiti od pripadnosti časnom islamu i svako iskušenje nas samo više ojačava, jer znamo i vjerujemo da je ovaj dunjaluk samo put ka džennetu ili džehennemu.


Poslusaj te:
hfz.Jusuf Barcic r.a-iskusenje
http://www.youtube.com/watch?v=t54XVvAtY8U&feature=player_embedded

mr.Safet kuduzivic-sabur na iskusenjima
http://www.youtube.com/watch?v=h5wwkPdPpwc&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=wxQ5SUmf-UA
25.07.2011.

Sta su to ljudski grijesi?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta su to ljudski grijesi?

Grijesi unižavaju i potcjenju čovjeka

Grijesi ponizavaju dusu, guse je i potcjenjuju se dok ne postane beznacajna. Sa druge strane, pokornost razvija dusu, usavrsava je i uvecava. Uzviseni Allah kaze: „Uspjece samo onaj koje ocisti, a bice izgubljen onaj koje na stranputicu odvodi!“ (Es-Sems,9-10) Znaci, uspjet ce onaj ko uzdigne, osnazi i usavrsi dusu kroz pokornost Allahu; a propast ce onaj koje ugusi, potisne i ponizi grijesenjem Allahu.

Osnova glagola dessa- ukazuje na skrivanje, pokrivanje. Kaze Allah Azze ve Dzelle u suri (En-Nahl,59)...“ili da je u zemlju zarovi“. Grijesnik utapa svoju dusu u grijeh i prekriva je. Krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena. On je ponizen u vlastitim ocima, u ocima Allaha i u ocima drugih ljudi. Medutim, pokornost i dobrocinstvo jacaju dusu, uzdizu je i usavrsavaju tako da ona postaje vrijedna, velika, cista i znacajna.

Pored toga, ona se prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznoscu i skromnoscu. Time ona stice spomenutu moc, ugled i velicinu. Nista drugu ne moze uniziti kao nepokornost Allahu I nista je ne moze osnaziti kao pokornost Njemu.

Grijesi uzrokuju robovanje sejtanu i prohtjevima

Grjesnik je neprekidno u sejtanovom ropstvu I opsadi prohtjeva I nahodenja. On je, dakle, svezan I zarobljen. Niko nije u tezoj situaciji od covjeka kojeg je zarobio najveci mu neprijatelj. Najteza je opsada nahodenja I sputanost prohtjevima. Kako se moze okrenuti Allahu srce koje je zarobljeno, opsjednuto I sputano? Kako moze napraviti makar jedan korak?

Sputano srce zasipaju nesrece sa svih strana, shodno stupnju sputanosti. Srce je poput ptice. Sto se vise uzdize, sigurnija je od nevolja, a kada se spusti, nevolje sun a vidiku. U hadisu se kaze:
“Sejtan je covjeku vuk.”

Kao sto ovca bez cuvara brzo strada od copora vukova, tako I covjek postaje plijen kada nema zastitu od Allaha. A zastita od Allaha je bogobojaznost (-takvaluk). Ona ga stiti I brani od vukova kao sto ga stiti od dunjajluckih I ahiretksih kazni.
Sto je ovca bliza pastiru, sigurnija je od vuka, a sto je dalja, izlozenija je stradanju. Vuk uzima udaljene brave, koji su daleko od pastira. Osnova svega ovog lezi u tome da je srce vise izlozeno nesrecama sto je dalje od Allaha. Sto je blize Allahu, sigurnije je od tih nedaca. Udaljenost od Allaha ima vise oblika. Jedan od njih je gaflet, nemar.Opasnija vrsta udaljenosti je nepokornost i razvrat; bid’at- novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a nifak (licemjere) sirk (mnogostvo) su najopsaniji oblici udaljenosti.

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i casti kod Allaha i kod ljudi

Ovo je, dakle, jedna od posljedica grijeha. Najdostojniji covjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najblizi Mu je onaj koji mu je najpokorniji. Koliko je covjek odan Allahu, toliki ce imati ugled kod Njega.
A kada Mu okrene leda I prekrsi Njegove naredbe, gubi ugled kod Njega, a zatim I kod ljudi.

Kada covjek izgubi ugled kod ljudi, oni ga tada omalavazavaju I izbjegavaju. Njegov zivot postaje pakao; niko ga ne spominje, ne postuje, ne uvazava, ne cijeni. Nista ga ne raduje, jer, nezainteresovanost ljudi, gubitak postovanja I ugleda covjeku donose brigu I tugu, a nikako radost I srecu. Moze li se ovaj bol mjeriti sa slascu grijeha, ako izuzmemo opijenost strascu? Od najvecih blagodati koje Allah daje robovima je: dam du stvorenjima spomen na njega visoko uzdigne I njegovu vrijednost poveca.

Zato je Svoje poslanike I vjerovjesnike obdario osobinama kakve nemaju drugi ljudi:
“I sjeti se robova Nasih Ibrahima I Ishaka I Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih I dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: d aim je uvijek bio na umu onaj svijet.” (Sad,45-46) Tj.obradili smo ih vrlinom - lijepim spomenom na ovom svijetu, a Ibrahim el-Halil zato molio Allahu: I ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci.” (Es-Su’ara,84) A Uzviseni o njemu I Poslaniku u Kur’anu kaze: “ I darovasmo im svako dobro I ucinismo da budu hvaljeni I po dobru spominjani.” (Merjem, 50) Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzviseni kaze: “ i spomen na tebe visoko uzdigli” (El-Insirah, 4) Svi koji budu slijedili poslanike imat ce udio u ovom lijepom spomenu, srazmjerno dosljednosti u tom slijedenju. Isto tako, I oni koji se odreknu nasih poslanika izgubit ce ovaj lijepi spomen srazmjerno stepnu njihovog odricanja I poroka.

Grijesi privlace mahane

Medu posljedicama grijeha je I to da oni ponistavaju pozitivne kvalitete covjeka montirajuci mu pokudene I negativne attribute. Oni covjeku oduzimaju epitete vjernika, dobrocinitelja, poboznog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Allahovog), postenog, ispravnog, vjernog, pazljivog, dobrog, dostojnog i dr., a daju mu epitete grjesnika, nepokornog, odmetnika, zlocinca, destruktivnog, prljavog, omrazenog, bludnika, lopova, ubice, lasca, prevaranta, homoseksualca, varalice, covjeka koji kida rodbinske veze i sl.

Sve su ovi izrazi za –
“Ruzno li je grijesenje nakon vjerovanja” (Hudzurat, 11) Koji dovode do srdzbe Uzvisenog, ulaska u Vatru i do poniznog zivota.
Imena iman dovode do zadovoljstva Milostivog I ulaska u Dzennet. Zbog njih se covjek uzdize iznad ostalih tipova ljudi. Kada bi samo ovo bila kazna za grijehe, pametnom covjeku nebi trebalo vise razloga da ich se okane. A kad bi se nagrada za pokornost ogledala sao u ovim epitetima i njihovim znacenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio pokornosti.

Medutim, ono sto Allah da je nista ne moze sprijeciti, niti ono sto On sprijeci neka druga sila moze dati. Onoga koga je On udaljio nista ne moze privuci, kao sto noga koga On priblizi nista ne moze udaljiti.
„ A koga Allah ponizi, niko ga ne moze postovanim uciniti; Allah ono sto hoce radi” (El-Hadzdz, 18)

Grijesi su uzrok ogranicenja uma...

Grijesi narocito uticu na ogranicenje uma. Kada suporedimo da covjeka, vjernika i grjesnika – primjecujemo da je um vjernika potpuniji. Njegove misle su tacnije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strain. Iz tog razloga, Kur’an se obraca razumom obdarenim ljudima “I Mene se bojte, o, razumom obdareni!” (El-Bekare),198) “Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono sto zelite postigli” (El-Maide, 100); “ A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni” (El-Bekare,269).

Ovakvih primjera je mnogo. Kako razuman covjek razvijenog uma moze biti nepokoran Onome u cijoj se ruci nalazi i u cijoj kuci boravi – znajuci dag a On vidi I postmatra? Taj covjek grijesi svjestan da nije skrive od Njegovog pogleda, I sluzi se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje porocne ciljeve. U svakom momentu on priziva Njegovu srdzbu, proklestvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, napustanje I ponizenje, prepustanje njegovoj dusi I neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim ocima, uskracivanje Njegovog zadovoljstva I ljubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini I gledanju u Allahovo lice zajedno sa Njegovim vjernim prijateljima.

Ovo su samo neke od pocasti koje pokorni zasluzuje I neke od kazni koje ocekuje grjesnike. Kakvu pamet ima onaj ko odabira privremeno uzivane koje nastaje poput sna, pored vjecnih blagodati I velike dobiti? U tome lezi sreca ovog I buduceg svijeta. Da nije uma koji ce ujedno biti razlog njegove odgovornosti, takv covjek bi se ubrajao u ludake; stavise, mozda je njihov polozaj bolji i sudbina svjetlija. To sto jse tice ovog aspekta. Sto se tice uticaja grijeha na narusavanje zivotnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran covjek bi jasno uocavao ogranicenost grjesnika.

Medutim, nesrece su opsta pojava, a ludilo ima razlicite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se slasti, radosti, sreca I ugodan zivot postizu zadovoljavanjem Onoga u cijem su zadovoljstvu sva blagostanja I u cijoj su srdzbi I ljutnji sve boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, sredu dusi, zivot srcu, slast dusi, blagostanje zivota I najljepsa uzivanja. Kada bi se mrvica tog uzivanja mjerila sa dunjalukom I svime sto je na njemu, ona bi prevagnula. Stavise, kada srce dozivi I najmanji dio tog uzivanja, nece pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk I sve tso je na njemu. Pored toga, on uziva u onome sto ga sljeduje od ovog svijeta vise nego sto uzivaju oni koji su se dunjajluku prepustilli.

To uzivanje ne moze pomutiti ono sto kvari uzivanje onih koji su se prepustili – brige, tuge, I problem. On obje stvari shvaca kao blagodati I ocekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga sto je tripi boli. Uzviseni u Kur’anu kaze: “Ako vi trpite bol, trpe I oni bol kao i vi, a vi se jos od Allaha nadate onom cemu se oni ne nadaju” (En-Nisa, 104) Drugog Boga osim Allaha! Ima li veceg maloumnika od covjeka ko prodaje dragulj za balegu I mosus za izmet? Ko moze zamijeniti drustvo sa onima kojima je Allah podario milost – poslanicima, odanim robovima, sehidima i poboznima, za drustvo sa onima na koje je Allah ljut, koje je prokleo I priremio in najruznije boraviste – Dzehennem?

Grijesi kidaju komunikaciju izmedju roba i Raba

Medu posljedicama grijeha je prekid veze imezu covjeka I njegovo Gospodara. Kada nestane te komunikacije, covjek gubi svaki kontakt sa dobrom I prelazi u ruke zla. Kakav spas, kakvu nadu I kakav zivot moze ocekivati onaj koje izgubio vezu s dobrom I koje prekinuo svaku vezu sa svojim Zastitnikom, Gospodarem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne moze i kojega mu nista zamijeniti ne moze. On se povezao sa svakim zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zastitnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj prekid I povezivanje.

Jedan od selefa je rekao: “ Covjek je bacen izmedu Allaha i sejtana. Ako ga Allah ostavi, preuzet ce ga sejtan. A ako ga Allah uzme u zastitiu, sejtan mu ne moze nista.“ Uzviseni u Kur’anu kaze: A kad smo rekli melecima: „Poklonite se Ademu“ svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od dzinnova i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar cete njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je sejtan losa zamjena nevjernicima!“ (El-Kehf,50) Uzviseni kaze Svojim robovima: Ja sam udostojio vaseg oca. Podgiao sam njegovu vrijednost i odlikova ga nad ostalim stvorenjima.

Naredio sam melecima da mu ucine sedzdu (da mu se poklone) u znak postovanja. Oni su poslusali, ali se Moj i njegov neprijatelj uzjogunio. Prekrsio je Moju naredbu i otkazao Mi poslusnost. Kako vam on moze zeljeti dobro, pa da njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelje prihvatite. Kako mozete njega slusati, a Meni grijesiti; sa njim se udruzivati, a Mene srditi, kad vam je on najveci neprijatelj. Prijateljute sa Mojim neprijateljem, a Ja sam vam naredio da mu budete neprijatelji. Ko bude prijatelj sa neprijateljem Vladara taj kod njega ima isti tretman kao i ti neprijatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postici samo iskazivanjem neprijateljstva protiv njegovih neprijatelja i ulaskom u saveznistvo sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarevim neprijateljima zu tvrdnju da se zeli biti prijatelj sa njim - to je nemoguce. Ovo je slucaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i vas.

Medutim, sta onda reci za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i to u vecoj mjeri nego stoj e vuk neprijatelj ovci? Kako pametan covjek moze biti prijatelj sa neprijateljem svog roda i neprijateljem jedinog Zastitnika i Gospodara? Uzviseni ukazuje na pokudenost ovog prijateljestva ..“kad su vam oni neprijatelji?; „ i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga.“ Dakle, sejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je razlog da i mi njemu budemo neprijatelji. Sta znaci ovo prijateljstvo i o kakvoj zamjeni se radi u ovom ajetu? Moguce je da se u ovoj sintagmi krije latentan i divan prijekor. Znaci, Ja sam postao neprijatelj Iblisu zato sto je odbio da se pokloni vasem ocu Ademu sa ostalim melecima.
To neprijateljstvo je zbog vaseg praoca, a vi ste na to uzvratili time sto ste postali Iblisovi prijatelji i saveznici.

Grijesi uništavaju berićete vjere i ovosvjetskih poslova

Grijesi unistavaju bericet vijeka, nafaka, znanja, rada, dobrih djela. U svemu, oni unistavaju bericete vjere I dunjaluka, tako da grjesnik nema nikakov bericeta u svome vijeku, vjeri i ovo svjetskim poslovima. A bericeti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Uzviseni kaze: “ A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlja slali..”(El-E’raf, 96) “A da se Pravog Puta drze, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, da bimo ih time na kusnju stavili..” (El-Dzinn, 16-17). Covjeku se uskracuje nafaka zbog grijeha koji je pocinio. U hadisu se kaze: “ Dzibril mi je u dusu nadahnuo da nijedno bice nece umrijeti dok svoju nafaku ne istrosi.

Zato, bojte se Allaha I lijepom dovom Mu se obracajte. Ono sto je kod Allaha samo se dobrim djelima moze postici.” 1 Mir i radost se nalaze u zadovoljstvo i cvrstom uvjerenju, a briga i tuga se nalaze u sumnji I srdzbi. 2Naveli smo predaju koju imam Ahmed biljezi u Knjizi o zuhdu: “Jas am Allah, nema drugog boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem bericet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdzba dostize sedmo nebo.” Obilnost nafake I djela se ne ogleda u njihovoj kolicini, niti se vijek mjeri brojem kolicini, niti se vijek mjeri brojem mjeseci i godina - obilje nafake i vijeka se ogleda u bericetu i blagorodnosti u njima. Rekli smo da je covjekov vijek duzina njegova zivota, a ne moze se zivotim nazvati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha I posvetio drugim stvarima. Zivot stoke je bolji od takvog zivota.


Covjek zivi svojim srcem I dusom, a srce zivi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u ljubavi i pokornosti samo Njemu.Ono Mu se kaje, smiruje u zikru I u Njegovoj blizini trazi utociste. Ko izgubi ovaj zivot izgubio je svako dobro. Kada bi na sve nacine nastojao nadoknaditi ovaj gubitak na ovom svijetu citav dunjaluk mu ne bi bio dovoljan. Covjek moze nadoknaditi sve sto izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako to ne moze nadomjestiti.

Kako istinsko siromastvo moze nadomjestiti istinski Bogatog? Kako istinski nemocno moze nadoknaditi istinski Mocnog? Kako istinski mrtvo moze nadoknaditi Zivog i Besmrtnog? Kako stvoreno moze zamijeniti Stvoritelja? Onaj ko ne postoji ne moze se ni po cemu poredi sa Onim kome su bogastvo, zivot, neprikosnoveno postojanje I milost stalne osbine. Kako ono sto ne posjedujuje nijedan trun moze nadomjestiti Onoga ko posjeduje nebesa i Zemlju? Nepokornost Allahu umanjuje bericet nafaci I vijeku, zato seto se on brine za nju I one koji je cine. On vlada tim ljudima, upravlja tom institucijom (nepokornosti), njenim clanovima i ciniocima.

A sve sto je vezano za sejtana nema nikakvog bericeta. Iz tog je propisano izgovaranje Allahovog imena prije jela, pica, oblacenja, putovanja, spolnog opcenja itd., zbog toga sto Njegovo ime privlaci blagodati.Njegovo ime, takoder, tjera sejtana, cime se otvara prostor za bericet i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar kjoa nije ucinjena radi Allaha izgubila je svaki bericet. Jedino Allah daje bericet, i sve potice od Njega. Sve sto se Njemu pripisuje blagoslovljeno je (mubarek) – Njegova Sveta Kuca (Ka’ba), podrucje Sama3 – koje je u sest kur’anskih ajeta opisano kao blagoslovljeno. Blagoslovljen je samo On I ono sto je s Njime vezano – s ljubavlju prema Njemu, s Njegovim obozavanjem I zadovoljstvom. Jer, cijeli svemir Njegovo carstvo i djelo Njegovog stvaranja. Sve sto je daleko od Njega, od predmeta, rijeci i djela, nema bericeta niti koristi u sebi; a sve sto je blizu Njemu ima onoliko bericeta koliko Mu je blizu.Suprotan pojam bericetu je proklestvo. Ono sto je prokleo Allah – bila to zemlja, osoba ili postupak – ne moze imati nikakvog bericeta niti koristi.

Sve sto je vezano za prokletu stvar na bilo koji nacin takoder ne moze donijeti nikakvu korist. Tako je Allah prokleo Svoga neprijatelja Iblisa i ucinio ga najudaljenijim stvorenjem. Sve sto dolazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj mjeri koliko je vezano za sejtana. Iz tog razloga grijesi imaju presudan utjecaj na ukidanje bericeta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvrsen grijeh, ili svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomocu kojih je izvrsen grijeh bit ce na stetu pocinioca, a ne u njegovu korist.

On njegovog vijeka, imetka, snage, autoriteta, znanja i djela ce mu koristiti samo ono sto je sluzilo u svrhe bogobojaznosti. Tako imal judi koji zive stotinu godina na ovom svijetu, ali od toga nije iskoristio ni dvadeset. Neki posjeduju brda zlata i srebra, ali im imetak ne dostize ni hiljadu dirhema, itd. Ista stvar je i sa autoritetom i znanjem. Kod Tirmizija stoji: 4„Dunjaluk je proklet kao i sve sto je na njemu, osim spominjena Allaha Azze ve Dzelle, dobrih djela, ucenjaka ili ucenika.“ U drugoj predaji se kaze: 5„Dunjaluk je proklet, kao i sve sto je na njemu, osim onoga sto pripada Allahu.“ To je , dakle, jedino stvar koja ima bericeta, neka nam Allah pomogne.

__________________________________________________ ____

1 Hejsemi ovaj hadis navodi u medzme’u (4/74). Prenosi ga Huzejfe, a biljezi ga Qudame b. Zaide, o kojem knjige biografije ne govore nista.Ostali prenosioci su vjerodostojni.Ovu predaju biljezi Albani u Sahih el-Dzami, kao hadis Ebu Umamea, br. 2085, uz primjedbu da je sahih.

2 Pod zadovoljstvom I srdzbom se misli na Allahovo zadovoljstvo I srdzbu.

3Podrucje Srednjeg Istoka koje obuhvata dijelove teritorija danasnje Sirije, Palestine, Jordana, Iraka I Libanona.

4 Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2322; Ibn Madze: Zuhd, br. 4112, u predaji Ebu Hurejre radiallahu anhu zatim Darimi u Muqaddini (predgovoru), br. 324, u predaji Ka’bab.Malika.Hadis je hasen (V;Miskat, br.5176)

5 Ovu predaju Albani smatra slabom (Da’if el-Dzami, br.3190)


Grijesi koji izazivaju kletvu

Od posljedica grijeha je i to da ostali ljudi i zivotinje trpe zbog proklestva koje navlaci na sebe grjesnik. Ebu Hurejre je rekao: "Doista, mladunce droplje moze uginuti u svome gnijezdu zbog tudjeg zla". Ikrime je kazao: "Zivotinje i insekti, pa cak i zohari i skorpino govore: Uskracena nam jekisa zbog grijeha Ademovih sinova".Uz kaznu za pocinjen grijeh,znaci, covjek biva proklet i od strane bezgrjesnih stvorenja.Boziji Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo ljude koji cine odredjene harame.Od grijeha koji su spomenuti u njegovim kletvama postoje i veci harami,koji tim prije zasluzuju tu kletvu.

On je prokleo:

*zenu koja tetovira,
*koja se tetovira,
*koja nadovezuje kosu,
*koja silji i tanji zube,
*koja trazi da joj se silje i tanje zubi,
*covjeka koji prima kamatu,
*ko je daje,
*ko svjedoci i pise ugovor o kamati,
*kradljivca,
*onoga ko pije vino-ALKOHOL,
*ko ga ljeva,
*ko ga cijedi,
*ko ga prodaje,
*ko ga kupuje,
*ko se njegovom cijenom hrani,
*ko ga nosi i kome se nosi,
*ko izmijeni medju (granice) imanja,
*ko prokune svoje roditelje,
*ko uzme zivu stvar kao cilj u vjezbanju gadjanja,
*ljude koji se pretvaraju da su zene,
*zene koje se nose kao muskarci,
*ljude koji kolju u necije drugo, a ne u Allahovo ime,
*ko uvede neku novotariju ili zastiti novotara,
*slikakre (likova)
*homoseksualce
*one koji psuju roditelje,
*one koji slijede pogresno upute,
*one koji opce sa zivotinjama,
*onoga ko oprzi zivotinju po licu,
*onoga ko nanese stetu muslimanu ili mu napravi spletku,
*one koji cesto posjecuju groblje,koji na njima prave dzamije i postavljaju svjetiljke,
*onoga ko zeli da iskvari sliku zene kod covjeka ili roba kod gospodara,
*onoga ko vrsli analni odnos,
*zena koja izbjegava da spava sa muzem proklinju meleci dok ne osvane,
*Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinje i onoga ko zagovara da se sin covjeka koji mu nije otac,
*ko uperi oruzje u svog brata,meleci ga proklinju,
*i prokleo je Poslani,sallallahu alejhi ve sellem,onoga ko psuje ashabe.


Allah,dzelle shanuhu, u Svojoj Knjizi proklinje one koji cine nered na Zemlji i kidaju rodbinske veze;one koji ruzno govore o Allahu i Njegovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem;one koji kriju jasne dokaze i uputu koje je Allah objavio;one koji optuzuju vjerne, cedne i neduzne vjernice za razvrat;one koji kazu da je nevjernikov put ispravniji od vjenikovog. Boziji Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo covjeka koji nosi zensku odjecu i zenu koja nosi musku; prokelo je onoga koji daje mito i koji ga prima i posrednika u tome. Postoje i druge stvari koje su uzrok proklestva. Kad ne bi postojala kazna za ove postupke, dovoljno bi bilo da se kaze da zbog toga proklinju Allah,Njegov Poslanik i Njegovi meleci pa da se covjek okane ovih postupaka.

Allahu moj Uzivseni ojacaj me u vjeri i pomozi me na Svome putu,udahni u moju siromasnu dusu prvo ljubav prema Tebi Allahu Uzviseni i iskrenost ,prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i podari mi snage da to potvrdim kroz ovaj trnoviti dunjaluk kroz koji samo putujemo-putnici i idemo dalje subhnallah,ucini me Allahovom svt iskrenom robinjom i da sve sto radim da radim samo u ime Tvoje da bi ti samo bio zadovoljan sa mnom i na ovom i onom svijetu,smiluj mi se miskinu i olaksaj Ja Rabbi kusnju koja je prolazna ko i dunjaluk i nestavljaj me na iskusenja koja necu moci podnjeti...sacuvaj me i smiluj mi se,sacuvaj me svakog zla,vidljiva i nevidljiva i utociste kod tebe trazim od svega sa cim ti nisi zadovljan!Uputi neupucene,olaksaj nam dunja,OPROSTI NASE GRIJEHE-OCISTI NAS i kisom i ledom i smiluj nam se na danu u kojem nema sumnje,oprosti nam i upisi nasa dobra djela i sa Svojom Milosti i pomoci nas uvedi u Dzennetske basce u drustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem-AMIN

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN


Ibn Kajjim el-Džewzijje

Bolesti i lijek

 

24.07.2011.

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli Allaha robe...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli Allaha  robe...

“Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)
“Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Kur’an je Božija,Allahova dž.š., Objava, Riječ i Uputa. On je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Objavljivan je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadest i tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je i sačuvan putem mutevatir predaje koja s naučne strane ne ostavlja ni najmanje sumnje u autentičnost onoga što se prenosi. Tako je svaka kur’anska riječ sačuvana baš onako kako je objavljena i muslimani imaju u potpunosti sačuvan izvornik svoje svete knjige.
Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upućen čovjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću... To je govor koji izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
To je Knjiga koju je Allah opisao na sljedeći način:
'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.' (El-Maide, 15-16)
'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.

Allah, dž. š., objavio je Kur'an da bude “objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.' (En-Nahl, 89)

Sa objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji vjerovanja (akaida) i osnove islamskog vjerozakona (šerijata), kao i opća načela islama, tj. njegovi osnovni principi u vjerskom, ideološkom, zakonodavom i moralnom pogledu.

Kur’an - knjiga dova

Evidentno je da Kur’an, pored svega navedenog, u sebi sadrži mnoštvo dova. Riječ dova (ar. du’ã) na bosanskome jeziku ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.
Ako bi se kazalo da je Kur’an, između ostalog, knjiga dova – takva konstatacija bila bi tačna. Evo nekoliko primjera:
Prva kur’anska sura (El-Fatiha ili Fatiha) ustvari je jedna predivna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari uputu na Pravi put. “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 1-7)
Najduža kur’anska sura (El-Bekare) završava se takođe divnom molbom (dovom) Svevišnjem: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 286)
Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Ali ’Imran, 8-9) Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa “ulu-l-elbãb” (razumom obdareni); oni se mnogo sjećaju Allaha i oni razmišljaju: Oni, također, mole: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.” (Ali ’Imrãn, 193-194)
U kur’anske dove spadaju i molbe koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Primjer za to su sljedeće dove:
Dova Adema, ’alejhi-s-selam, i njegove supruge koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)
Dova Ibrahima, ’alejhi-s-selam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)

Dova Zekerijjã’a, ’alejhi-s-selam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlãda: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)

Dova Junusa, ’alejhi-s-selam: (Lã ilãhe illã ente subhãneke inni kuntu mine-z-zãlimin)Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)
Dova ibãdu-r-Rahmãn-a (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkãn, 65, 74)
Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: “Reci: - Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!” A u suri En-Nãs (Ljudi) traži se Allahova zaštita: “Reci: - Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”
Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ

Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima: “Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)
“Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’rãf, 55)
“Reci: - Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isrã’, 110) “Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!” (Gãfir, 14)


U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’ã – jed’u (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…
Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove (svjesne) ovisnosti o Njemu i Njegovoj Volji. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
Svejedno da li ćemo riječ du’ã koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili ćemo to protumačiti u smislu ibãdeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.

Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje moljenju kao jednom od glavnih oblika obraćanja čovjeka svome Stvoritelju. Riječ salãt (namaz, molitva) u etimološkom pogledu ima značenje dove – tvrde brojni autoriteti arapske jezikoslovne znanosti. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki ustvari predstavljaju dovu koju vjerni upućuju svome Stvoritelju. Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih molitvi (namaza) ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.
Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova. Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., u jednom hadisu je rekao: (Ed-Du’ãu muhhu-l-’ibãdeti), “Dova je srž ibãdeta (robovanja).” U drugoj verziji ovog hadisa kaže se: (Ed-Du’ãu huve-l-’ibãdetu), “Dova – to je ibãdet!”
Iz spomenutog hadisa proizilazi da čovjek neće moći ostvariti svrhu svoga postojanja na Zemlji bez dove, jer svrha čovjekovog postojanja je u tome da čini ibãdet svome Stvoritelju. Ibãdet, po učenju islama, ne smije se svoditi samo na obredoslovne radnje. Naprotiv, on obuhvata cjelokupni ljudski život i kretanje. Suština ibãdeta je – kako se navodi u ovom hadisu - dova, tj. okrenutost čovjeka svome Stvoritelju. Moljenje je jezgra svijesti i zamišljanja, način odnosa roba prema Gospodaru. Ono prodire u najdublje predjele bića i oblikuje osjećanje i mišljenje pa se njime usredsređenja na vlastito jastvo prevode u čovjekovo okretanje Bogu i potčinjavanje Volji Njegovoj. Zbog svega toga dova je čovjekova nasušna potreba, jer ona predstavlja izraz čovjekove ovisnosti o Stvoritelju. Bez dove čovjek ne može ispuniti funkciju ibãdeta za koju Kur’an kaže da je zbog nje Svevišnji stvorio ljude.
Kur’an, također, ističe dovu kao čovjekovu potrebu koju on ispoljava u teškim i kritičnim situacijama. Traženje pomoći i zaštite u takvim situacijama je, generalno gledajući, svojstveno čovjeku bez obzira na njegova vjerska ubjeđenja.
Kur’an kaže: “Kada se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu (dovu Mu čine), a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge njemu ravnim smatraju da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im mi dajemo i da bi uživali. A znaće oni!” (El-’Ankebut, 65-66)
“Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila.” (Junus, 12)

U dovi nema posrednika


U moljenju (činjenju dova) na koje upućuje Kur’an nema posrednika između čovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba). To je jedan od temeljnih islamskih principa.
U Kur’anu se nalazi ovaj ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Evidentno je da Kur’an nalaže Poslaniku, a.s., da na pitanja koja mu se postavljaju uvjek kaže: “Kul!” – “Reci!”, kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik samo objekt primanja Objave. Međutim, na ovom mjestu je situacija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan odgovor na njihov poziv (dovu). Nije rečeno: “Reci im: - Ja sam blizu”, nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim robovima čim su Ga zamolili kazavši: “Ja sam blizu, odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli.” Time se htjelo naglasiti to da je dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospodara. U toj vezi nema posrednika.
Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva, osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja molbe usmjerava Allah svoje robove da udovolje Njegovom pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put, uputu i dobro.

Dova i kategorije ljudi

Kur’an časni u vezi s dovom kategoriše ljude. Tako u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: - Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu! Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: - Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekare, 200-202)
Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupacija prve grupe orjentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina njihova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah ponekad i podari njihov udio na ovom svijetu – ako to on odredi – ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udjela!
Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su u kontaktu sa Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tom ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Oni od Allaha traže dobro i na ovom i na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju Allahu. Allah bira njima ono što je za njih dobro, a oni su tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio. Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom djelu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika, s.a.v.s., (El-Ezkjãr) navodi predaju koju bilježe Buharija i Muslim od Enesa b. Malika, mladića koji je dugo vremena proveo u Poslanikovoj kući s obzirom da ga je njegova majka stavila na raspolaganje Poslaniku, s.a.v.s., kada je prispio u Medinu. U toj predaji Enes, r.a., priča: - Dova koju je Poslanik, s.a.v.s., najviše učio je: (Allahumme ãtina fi-d-dun’jã haseneten ve fi-l-ãhireti haseneten vekinã azãbe-n-nãr!) - “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”

Uvjeti za primanje dove

Za primanje dove postoje uvjeti i pravila ponašanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha, dž. š., i iskreno obraćanje Njemu.
Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate. Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizilazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.
Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona. Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta. A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa: Muslim i Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, s.av.s., spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: 'Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” - A negova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?! Poznati ashab, S’ad b. Ebi Vekkas, r.a., jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, s.a.v.s., da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dž.š. Poslanik mu je odgovorio: “Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene!”
Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Poslanik saws upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri. Odvdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s Ibrahimom b. Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?

”“Vaš dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena:


1) Tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu;

2) Govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet;

3) Smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate;

4) Vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate;

5) Ubjeđeni ste da je Džhennem istina a opet od njeg ne bježite;

6) Kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim manama, a zaboravljate svoje!” , on im je odgovorio.

Druga stvar koju treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, s.a.v.s., u tom pogledu kaže: “Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!”
Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je poželjno u njima doviti. O ovome je govorio poznati autoritet, imam Ebu Hãmid el-Gazãli, u svom kapitalnom djelu Ihjã’u ’ulumi-d-din. On kaže: “Dova ima deset ãdãba (stvari koje je lijepo činiti):


1) Da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru itd.;

2) Da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se uči ikãmet (priprema za namaz) kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također, stanje srčane omekšanosti;

3) Okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dlanovima prema nebu).

4) Spustiti glas da bude između poluglasnog govora i šaputanja;

5) Nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene od Poslanika saws

6) Dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah, dž.š., kaže: “Molite Gospodaru svog skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)!” (El-A’raf, 55) Također, Svevišnji je rekao opisujući neke Svoje odabranike čije su dove primljene: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.” (El-Enbijã’, 90)


7) Prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da će dova biti uslišana.

8) Biti krajnje uporan u činjenju dove.

9) Započeti dovu zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. To isto učiniti i na kraju dove.

10) Pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti halala od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje dove.”

O tome koliko čovjek treba biti ustrajan u činjenu dove svjedoče sljedeći hadisi Allahovog poslanika:
Buharija i Muslim prenose da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Prima se dova svakom od vas ukoliko ne žuri i ne dodaje: - Obraćao sam se molbom i nije mi primljena!”
Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Čovjekova dova biva primljena osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili kada se traži da se molba udovolji odmah. Neko upita: - Božiji poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovoljeno? Vjerovjesnik, ’alejhi-s-selam, odgovori: - To je da dotični kaže: - Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba primljena, - udaljio se tada i prestao da moli.”
Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato na koji način će biti primljena njegova dova. To najbolje odslikava hadis u kojem Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije grijeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu Allah, dž. š., neće zbog te dove dati jednu od tri stvari:

1) Primiće mu njegovu dovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio;

2) Ili će mu odgoditi ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu;

3) Ili će zbog te dove od njega otkloniti neku nesreću i belaj.

Onome kome se dova ne odbija :

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, a.s., odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)

3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)


4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)

5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)

6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)

9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

 

” Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., koji je često učio ove dove: “Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom.” “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” AMIN

23.07.2011.

Razmisli o tajnama Posta!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Razmisli o tajnama  Posta

Zasto je muslimanima propisan post?

183. O vjernici! Propisuje vam se post..., kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,

184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.


185. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.

186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.


187. Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;* one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* od tada postite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i‘tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.

sura El-Bekara, broja ajeta je notiran ispred svakog ajeta...


Ako bi čovjek pažljivo pogledao u šerijatske tekstove zasigurno bi se iznenadio vidjevši koliko je vjera Islam potpuna i sveobuhvatana, da svakoj stvari pridaje pažnju onoliko koliko zaslužuje. Mnogo je ljudi, a naročito u današnjem vremenu, koji imaju pogrešna ubjeđenja i vizije o vjeri Islamu. Faktori koji su prouzrokovali ta neispravana ubjeđenja su mnogobrojni, nerijetko je neznanje i nepoznavanje principa i načela vjere faktor koji čini da ljudi imaju pogrešna ubjeđenja o vjeri Islamu. Nekada su pogrešna interpretacija Islama od strane muslimana i nemar u pojašnjavanju i dostavljanju originalne vjere ljudima bili razlogom da su mnogi zamrzili Islam ili da, u najmanju ruku, o njemu imaju mnoge predrasude.
Ako na sve to pridodamo trud i napor koji nevjernici-neprijatelji čovječanstva- ulažu kako bi Islam prikazali u očima ljudi vjerom terorizma, nasilja, a muslimane, kao sljedbenike te vjere, konzervativnim, zaostalim, netolerantnim, tada će nam biti kristalno jasno zašto ljudi u velikom broju slučajeva imaju pogrešna ubjeđenja o jedinoj priznatoj vjeri kod Allaha, vjeri koja je derogirala i dokinula prijašnje vjerozakone, vjeri Islamu. Tada će nam biti jasno zašto neprijetelji čovječanstva vrijeđaju insana koji je poslan kao milost svjetovima, da bi, Allahovom voljom, čovječanstvu pokazao put iz dubokih tmina zablude na svijetlost upute, sreće i zadovoljstva na dunjaluku prije sreće i zadovoljstva na budućem svijetu.

U ovom tekstu ćemo pokušati spomenuti neke tajne propisivanja posta, ovog velikog ibadeta, kako bi se po ko zna koji put uvjerili u istinitost činjenice da je Islam savršena vjera, i da je pogrešno ubjeđenje velikog broja muslimana i nevjernika da vjera Islam nema nikakve veze sa čovjekovim svakodnevnim životom. Ubjeđenje da se vjera prakticira samo u unutrašnjosti džamije, a kada iziđeš iz nje da se život, ponašanje, izgled muslimana ni u čemu ne razlikuje od života, ponašanja, izgleda nevjernika. Pitanje koje bi svako od nas trebao da postavi sebi; da li smo ikada razmišljali o razlozima propisivanja posta? To, da je muslimanima naređen i da im je to jedan od temelja vjere da poste jedan od dvanaest mjeseci u godini?
Da li smo postavili sebi pitanje; da li Uzvišenom Allahu treba naše gladovanje, sustezanje od vode, pića i svega onoga što kvari post, ili propisivanje tog posta nosi sa sobom mudrosti i koristi koje koriste čovjeku u ovodunjalučkom životu? Da Uzvišenom Allahu nije potrebno naše gladovanje i da je post priopisan zbog koristi koje se vraćaju nama ukazuju nam riječi Allahovog miljenika koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.:
Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrijeđanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pića.“(br.1903)
Koliko je muslimana koji kada poste to drugi ne primjećuju na njegovom ponašanju sve dok on to ne kaže, a trebalo bi da se tragovi posta vide na čovjekovom ponašanju.
Post je propisan da bi se povećala čovjekova bogobojaznost, strah od Uzvišenog Allaha
Na to nam jasno i nedvosmisleno ukazuju riječi mudrog zakonodavca, Uzvišenog Allaha: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, da bi ste se Allaha bojali.“ Da li naš post nama povećava strah od Allaha ili ne povećava, da li smo postigli korist posta koja je spomenuta u ovom ajetu?
Nerijetko se dešava da se dan u kojem ljudi poste i dan u kojem ne poste ne razlikuju ni po čemu. Čovjek izlazi iz ramazana isti onakav kakav je bio i prije ramazana, a da smo postili postom koji od nas traži Mudri Zakonodavac ne bi bilo tako.

Dan u kojem postimo razlikovao bi se od dana u kojem ne postimo, naše stanje poslije ramazana bi se razlikovalo od našeg stanja prije ramazana. Zar nije apsurd, da čovjek u toku posta može da ostavi i da se strpi od onoga što mu je u osonovi dozvoljeno i ono što mu koristi; hranu, piće, spolni odnos, a ne može da se strpi od stvari koje su mu zabranjene i čije činjenje u velikom broju slučajeva nosi sa sobom velike štete, kako po počinioca tako i po društvo u kojem živi.
Čudno, zar ne?! Zar Gospodar zbog kojeg si ostavio dozvoljene i korisne stvari u toku posta nije Živ i Viječan, u ramazanu i izvan njega? Imam osjećaj da velik broj ljudi vjeruje da je Uzvišeni Allah živ samo u ramazanu, i da je dovoljno da obožavamo Allaha pokoravajući mu se u ramazanu a da sa prvom jacijom u ševalu se vraćamo starom načinu življenja.
Možda to ljudi ne govore svojim jezicima ali njihovo ponašanje i djela ukazuju na to. Zamislite da čovjek ima baštu koju jedanaest mjeseci tokom godine prekriva snijeg, a jedan preostali mjesec snijeg se topi i sunce obasijava tu baštu. Da li bi taj mjesec dana bio dovoljan da čovjek zasije usjeve i da dočeka plodove od kojih zavisi njegova egzistencija?
Sigurno bi taj čovjek umro od gladi. Tako je i sa nama, kako očekivati Allahovu milost na Sudnjem danu ako smo jedanaest mjeseci u godini bili nepokorni Gospodaru i oglušivali se o njegove naredbe a jedan mjesec u toku godine- samo- bili pokorni.
Zamislite da imate roba koji vam je poslušan jedan mjesec u godini a jedanaest mjeseci je nepokoran, da li bi bili zadovoljni tim robom ili bi gledali da ga se riješite i da nađete nekoga ko će, minimalno, biti pokoran pola godine, i više.
Post je propisan kao prilika da se čovjek pokaje i okrene novu, bijelu stranicu u svome životu.
Kada bi ljudi razmišljali o postu sigurno bi shvatili da je period ramazana idealna prilika da se pokajemo za počinjene grijehe i da crne stranice našeg života zatvorimo i okrenemo novu, bijelu stranicu života. O vrijednosti pokajanja čovjeku muslimanu ne treba govoriti jer je on svjestan toga.

A da pokajanje nema drugih koristi osim da Allah voli one koji se kaju, da se Allah raduje pokajanju svojih robova više nego što bi se čovjek obradovao izgubljenoj devi u pustinji na kojoj mu je voda i hrana, da je Allah obećao da će pokajnike pomoći imecima, čestitim porodom i kišom, da je obećao da loša djela pokajnika, ne samo da će ih oprostiti, već ih u dobra pretvoriti, to bi bio dovoljan razlog da čovjek musliman žudi za pokajanjem.
Pogledajmo samo koliko nam je to olakšano u ramazanu. Uzvišeni Allah je iz svoje milosti, potstičući robove na pokajanje učinio da šejtani budu zatvoreni u ramazanu. Istinitost hadisa koji govore o tome primjetna je na svakom koraku. Ljudi koji tokom cijele godine ne znaju za Islam niti njegove principe u ramazanu dolaze u džamiju, pokorno padaju Uzvišenom Gospodaru na sedždu. Ljudi koji su iskušani nekim od poroka, u ramazanu strpljivo ostavljaju te poroke, tražeći time Allahovu milost, Njegov oprost, vječnu nagradu džennet. Ljudi koji izvan ramazana ne mogu zamisliti dan bez ispušene kutije cigara, u ramazanu smognu snage da ostave duhan od pojave zore pa sve do zalaska sunca.
Žene, koje tokom cijele godine razgolićene šetaju ulicama našega grada i na taj način prkose Milostivom Allahu, i one u ramazanu pobijede šejtana na momenat pa pokriju svoje tijelo i odlaze u džamiju kako bi u džematu klanjale teravih namaz. Koliko je onih koji izvan ramazana ne mogu da zamisle dan bez alkohola, a u ramazanu smognu snage da ostave alkohol, i ne samo u danima ramazana, već tokom cijelog mjeseca. Sve su to pokazatelji istinitosti hadisa u kojima je Allahov Poslanik kazao da kada nastupi mjesec ramazan šejtani se sputavaju i povezuju u lance. Ovakav ambijent svuda oko nas zasigurno mnogo olakšava onima koji žele da se pokaju za ono što su počinili u prošlosti. Ovaj mjesec je velika prilika za sve da okrenemo novu stranicu u našem životu, da se pokajemo za počinjene grijehe.
Ako sada u ovom blagoslovljenom mjesecu ne donesemo čvrstu odluku da ćemo ostaviti grijehe koje smo svijeno ili nesvijesno činili prije ramazana, pa kada ćemo. Ne smijemo dopustiti sebi taj luksuz pa da kažemo „ja sam mlad, imam ja još vremena, pokajat ću se slijedećeg ramazana“.
Zaista su to izgovori koji nemaju nikakvu težinu, jer kako odgađati pokajanje za momenat koji ti niko ne može garantovati da ćeš doživjeti.

Pogledajmo oko sebe pa ćemo vidjeti da je mnogo onih koji su bili naših godina ali više nisu među živima. Oni su otišli svome Gospodaru, a da li su se pokajali prije odlaska? Da li su propustili priliku da se rasterete velikog bremena grijeha, za koje će sigurno polagati račun na Sudnjem danu. Ako su oni prokockali tu šansu, pa zar da i mi padnemo u istu grešku, ili ćemo se okoristiti od tuđih grešaka i nećemo čekati da svaku stvar učimo na sopstvenim greškama, jer je to ponekada i nemoguće, kao u ovom slučaju.
Zato, cijenjeni brate i poštovana sestro, čvrstu odluku donesi da će ovaj ramazan biti prekretnica tvoga života, da ćeš od ovog ramazana ostaviti poroke koji ne samo da su zabranjeni načelima ove savršene vjere, već nose sa sobom mnoge štetne posljedice kako po pojedinca tako i po društvo u kojem počinioc živi.
Čvrsto odluči da ćeš od ovog ramazana ostaviti loše društvo koje te svakim danom sve više i više odvodi u ponor, koliko je samo omladinaca upropašteno jer nisu smogli snage da ostave loše društvo. Omladinci koji su više nego potrebni ovom napaćenom društvu. Koliko je omladinaca katastrofalno završilo svoju životnu karijeru, koji su umrli kao ovisnici o drogi, oboljeli od side i mnogih drugih neizlječivih oboljenja.
Doživjeli su poniženje još na ovom svijetu, a ono što ih čeka na onom svijetu je mnogo teže i bolniije. Koliko je djevojaka koje su izgubile svaki vid vrijednosti kao posljedica druženja sa lošim društvom, čemu vrijedi dijevojka koja je izgubila nevinost –čednost- još u osnovnoj školi, prije nego li je postala punoljetna?!
Čemu vrijedi djevojka koja je zatrudnila prije braka i zbog toga se morala udati ili se očistiti, kako bi se sačuvala od ovodunjalučke sramote?! Zar da takve žene odgajaju buduće generacije, zar će takva žena biti vjerna svome mužu? A vrijedi li živjeti u braku u kojem muž nije siguran da ga njegova supruga ne vara s nekim s kim je imala veze još prije braka.
Ovo su samo neke posljedice druženja sa lošim društvom, a kada bi smo htjeli da spomenemo sve negativne posljedice druženja sa lošim društvom trebalo bi nam mnogo vremena. Zato, ponavljam, cijenjeni brate i poštovana sestro, čvrstu odluku donesi da ćeš od ovog ramazana ostaviti loše društvo i ono čemu oni pozivaju.

Ne dozvoli sebi da budeš od onih koji će kazati kada dođu na Sudnji dan: „Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –“
Post nas uči da smo neprestano pod nadzorom Uzvišenog Gospodara.
Islamski učenjaci često spominju da je post jedini ibadet u kojem se čovjek ne može pretvarati i da to čini kako bi se pokazao pred ljudima.
Kako to? Zato što čovjek može da kaže ljudima da posti a u stvari on ne posti, jer je to nemoguće provjeriti. Ko čovjeka vidi kada je sam u kući, kada zaključa kućna vrata i navuče zastore na prozore? Postač, iako zna da ga u tom momentu niko ne vidi, samo iz straha od Allaha ne poseže za onim što kvari post. To je ta korist koju trebamo uzeti od propisivanja posta, da taj osjećaj Allahovog neprestanog nadzora nad nama iz ramazana prenesemo i u druge mjesece tokom godine.
Kada htjednemo da učinimo ono što nam je Uzvišeni Allah zabranio, da se sjetimo Njegovog neprestanog nadzora nad nama, da to ostavimo kao što smo u ramazanu ostavili jelo i piće koje je u osnovi, izvan ramazana, dozvoljeno, i druge stvari koje kvare post.
Žena, kada htjedne izići iz kuće nepropisno obučena, da se sjeti da je neprestano pod nadzorom Uzvišenog, da je neprestano pod nadzorom Onoga zbog kojeg je ostavljala jelo i piće u ramazanu u momentima kada je niko nije vidio. Mladić koji sjedi u parku sa djevojkom i nagovara je na razvrat da se sjeti da ga tog momenta vidi Onaj zbog kojeg je ostavljao jelo i piće u momentima kada ga niko nije vidio.
Zar nije apsurd, da čovjek u ramazanu ostavlja ono što mu je izvan ramazana dozvoljeno, hranu i piće,bespotreban govor... strahujući od Allaha, znajući da ga On neprestano vidi i čuje, a da nakon ramazana ne osjeća Njegov neprestani nadzor onda kada čini stvari koje su zabranjene u ramazanu i izvan njega. Pitanje koje se samo postavlja; da li smo o ovoj koristi posta u ramazanu ikada razmišljali, da li smo se čudili našoj naivnosti i kontradiktornosti.

Post nas uči tome da ne gubimo nadu u popravljanje stanja u našem društvu, društvu koje se odalo svim grijesima koji su im zabranjeni od strane Mudrog Zakonodavca.
Stanje muslimana je sigurno više nego jadno u svakom pogledu, materijalnom,
duhovnom, ekonomskom, političkom. Ali, to ni u kom slučaju ne znači da se stanje ne može popraviti. Šta je to učinilo Arape, koji su bili jedan od najbijednijih naroda u vremenu u kojem se pojavio Poslania, da su postali vodiči svijeta u svakom pogledu; materijalnom, ekonomskom, duhovnom. Ništa drugo osim njihovo pridržavanje za načela i principe Islama. Mjesec ramazan je idealna prilika i veliki pokazatelj da je moguće popraviti jadno stanje ummeta.
Ljudi koji su tokom cijele godine kršili Allahove granice u svakom pogledu sa prvom noću ramazana ostavljaju mnoge grijehe i mnoge loše navike. To nije samo slučaj sa muslimanima naših prostora, to je slučaj sa muslimanima cijeloga svjeta. Muslimani preko noći ostavljaju ono što im je Uzvišeni Allah zabranio i na taj način, za kratko, kreću putem koji im obećava uspjeh i sreću na dunjaluku prije uspjeha i sreće na onom svjetu.
Muslimani preko noći od pojave zore pa do zalaska sunca ostavljaju ono što će pokvariti post pa makar to u osnovi bila dozvoljena stvar.
Pa zar ne mogu da nastave tako tokom cijele godine, da žive životom pokornih Allahovih robova, koji se pokoravaju Gospodaru tokom cijele godine, a ne samo u jednom mjesecu. Malo je onih koji će uzeti ovu korist od propisivanja posta, jer velik broj ljudi ne posti na način koji od njega traži Islam. Da čovjek posti, a da sa njime posti njegov jezik, njegove oči, njegove ruke, njegove noge.
Da poste njegove oči od gledanja onoga što mu nije dozvoljeno, od gledanja u otkrivene žene, bez razlike na ulici ili na televiziji. Suprotno tome, da svoje oči uposli onim što će mu koristiti, kao što je učenje Kur'ana, čitanje korisne literature. Da posti njegov jezik od laži, ogovaranja. Suprotno tome, da ga uposli u onome što će mu koristiti kao što je spominjanje Allaha, učenje Kur'ana i mnoge druge korisne stvari.
Da poste sa njime njegove ruke, od bespravnog uzimanja imetka, od mita, od krađe i da pokuša da ih uposli u onome što će mu koristiti.

Da sa njim poste njegove noge od hodanja prema onome što nije dozvoljeno, da poste od odlaska u kafanu, diskoteku i da ih uposli u onome što je dobro kao što je odlazak u džamiju radi obavljanja namaza, obilazak poznanika i rodbine. Onaj ko bude postio na ovaj način, od njega je očekivati da i nakon ramazana ostane na tome, da to bude prvi korak u popravljanju jadnog stanja muslimana. Jer, ne moguće je da popravljamo stanje drugih ako sami sebe nismo popravili.
Zato kažemo, ovaj mjesec je idealna prilika da se korači prvi korak ka popravljanju jadnog stanja muslimana. Moramo biti svjesni da se od nas očekuje da koračimo prvi korak a zatim da očekujemo pomoć od Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ Ako mi koračimo prvi korak na tom puti, sigurno neće izostati pomoć Uzvišenog i Svemogućeg Allaha.
Post nas uči lijepom moralu, lijepom ponašanju pa makar i kada budemo vrijeđani od strane drugih
Tu korist će također postići oni koji budu postili onako kako od njih traži Islam, a neće je postići oni koji poste tako što ostavljaju hranu i piće ne mijenjajući ništa kod sebe u vremnu posta. Poslušajmo smijernice najboljeg insana koji je ikada kročio Allahovom zamljom, riječi Allahovog Poslanika, koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.: “Post je štit, kada neko od vas posti neka ostavi ružan i vulgaran govor, neka ne podiže svoj glas u ophođenju sa drugima, a ako ga neko bude vrijeđao ili napadao neka kaže „Ja postim“.“
Kako su divne smijernice Allahovog Poslanika njegovim sljedbenicima, kako bi sretno živjeli kada bi ih se pridržavali.Kada bi čovjek uspio da sačuva svoj jezik tokom mjeseca ramazana sigurno bi to bio veliki korak u ostavljanju ružnih i vulgarnih riječi koje velik broj ljudi koristi u svakodnevnom životu, do te mjere da su određene vulgarne uzrečice postale normalana pojava kod velikog broja ljudi.
Ako bi čovjek zaista želio da vidi da li je to pohvalano neka pogleda u javne nastupe političara ili drugih javnih ličnosti, pa će vidjeti da u svome govoru nikada ne koriste te izraze, a da je to ispravno i poželjno oni bi to sigurno koristili. Također, u prilog spomenutom ide i hadis kojeg smo spomenuli na početku teksta: “Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrijeđanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pića.“

Post nas uči solidarnosti i suosjećanju sa siromasima i onima koji ne uživaju blagodati koje mi uživamo
Jedna od velikih koristi koje bi trebao da postač uzme iz propisivanja posta je suosjećanje sa drugima, naročito sa siromasima. Čovjek kada posti sigurno ogladni, pa u tim momentima trebao bi da se prisjeti onih koji tokom cijele godine poste, ne zato što vole dobrovoljni post, već zato što nemaju šta da jedu.
Mi živimo u postratnom vremenu kada je mnogo onih koji iz raznoraznih razloga ne mogu sebi da priušte osnovne potrebe za egzistenciju. Stoga je na onima kojima je Allah podario blagodati svoje, i opskrbio ih pa posjeduju mnogo više od onoga što im je potrebno, da se suosjećaju sa braćom muslimanima koji ne mogu sebi priuštiti osnove egzistencije, da im pomognu i da im udijele onoliko koliko će im biti dovoljno.
Ne bi li na taj način zaslužili milost Allahovu, Allahov Poslanik je kazao: „Smilujte se onima koji su na zemlji nebi li se vama smilovao Onaj Koji je na Nebesima.“ Čovjek ne zna gdje može da zasluži Allahovu milost, zato je treba tražiti na svakom mjestu i na svaki dozvoljen način. Poznat je hadis u kojem Allahov Poslanik kaže da je Allah oprostio prostitutki samo zato što se sažalila kada je vidjela psa kako od žeđi liže zemlju pa ga je napojila, pa joj je Allah oprostio zbog tog djela.
Ako je Allah oprostio prostitutki zato što se sažalila na stanje psa, pa zar da se ne smiluje onome ko se smiluje na stanje insana.
Ako bi se samo malo raspitali vidjeli bi da i u našem komšiluku ima onih koji su potrebni pomoći i onih koji sa nestrpljenjem čekaju da neko zakuca na njegova vrata i da mu udijeli nešto čime će riješiti osnovne probleme.
Post nas uči preciznosti i potpunoj predanosti Uzvišenom Allahu u onome što nam se naređuje od principa ove plemenite i savršene vjere.
Kako nas post uči preciznosti i potpunoj pokornosti Uzvišenom? Pogledamo li u post, vidjet ćemo da je to izuzetno precizan ibadet, ibadet koji počinje od pojave zore a završava sa zalaskom sunca.

Tako, ako bi postač postio cijeli dan i samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, svjesno znajući da sunce nije zašlo, popio samo jednu kapljicu vode, njegov post bi bio pokvaren po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka.
Samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, minuta ili dvije, samo kapljicu vode i ništa više, zar nas to ne uči preciznosti i potpunoj predanosti Allahu u svemu što se tražio od nas muslimana. Trebali bi da tu potpunu preciznost koju prakticiramo u ramazanu prenesemo u svakodnevni život izvan ramazana, tokom cijele godine.
Da, kako god smo bili spremni u ramazanu da tačno u minut započnemo post i isto tako tačno u minut da prekidamo post, željno iščekujući glas mujezina, želeći na taj način da iskažemo potpunu predanost Stvoritelju Zamlje i nebesa, tako bi trebali izvan ramazana da smo spremni na potpunu pokornost u izvršavanju svega što nam se naređuje i ostavljanju svega što nam se zabranjuje.
Jer, zaista je nepojmljivo da je čovjek u jednom mjesecu tako predan Stvoritelju, a u preostalih jedanaest mjeseci tako je daleko od Stvoritelja i svega što on traži od svojih robova.
To nam nedvosmisleno ukazuje da preciznost u ibadetu posta nije bila plod potpune pokornosti već običaj koji je naslijeđen sa koljena na koljeno. Jer, da je ta preciznost nastala kao plod potpune pokornosti neminovno bi bilo da vidimo tragove te pokornosti, pa makar i u manjem obimu, kod ljudi nakon ramazana.
Čovjek, dok je postio, u sekundu precizno je gledao kada će iftariti, potpuno se pokoravajući Gospodaru, a nakon ramazana bez imalo oklijevanja ostavlja temeljna načela ove vjere na čijem čelu je obavljanje propisanih namaza. Bez imalo oklijevanja poseže za onim što je strogo zabranjeno načelima ove vjere pod raznim izgovorima koji na vagi vjere nemaju nikavu težinu.
Ta preciznost koju prakticiramo u ramazanu trebala bi da nas učini, da kada čujemo neku naredbu ili zabranu, da samo kažemo “Gospodaru, čuli smo i pokoravamo se“. Kao što smo bili spremni u ramazanu da u sekundu pratimo i iščekujemo glas ezana tako i izvan ramazana da u najsitnije detalje budemo spremni da se pokorimo smijernicama Sveznajućeg.

Post nas uči strpljenju i jača kod nas to svojstvo koje nam je u ovim vremenima itekako potrebno.
Pogledajmo u post i vidjet ćemo da nas uči ovom velikom svojstvu, uči nas da budemo strpljivi. Postač od zore pa do zalaska sunca ostavlja ono za čime čezne njegova duša, ostavlja one stvari koje su mu izvan ramazana dozvoljene, ostavlja jelo i piće, ostavlja spolni odnos, tražeći time zadovoljstvo Onoga Koji kada je zadovoljan svojim robom učini da ga i drugi zavole.
Postač tokom cijelog dana čuje miris hrane koja mu je na dohvat ruke, hrana za kojom čezne njegova duša, gleda u pića koja je navikao piti tokom dana u kojima ne posti, strpljivo čeka iftara pa da okusi hranu koju je tokom cijelog dana gledao očima prepunim žudnje. Ako bi čovjek istinski to ostavljao radi zadovoljstva Gospodara, na taj način će steći naviku da se strpi na onome što njegova duša želi. Sutra, kada završi ramazan pa ga prohtijevi duše pozovu ka činjenju onoga što nije dozvoljeno, on će smoći snage da se odupre prohtjevima duše, pa makar to bilo nešto što njegova duša želi.
On je ukrotio prohtjeve svoje duše kroz školu posta, on čvrsto drži cugle prohtjevima svoje duše i daje joj ono što joj je dozvojeno, a toga zasigurno ima mnogo, jer ova vjera nije zabranila ništa a da za to nije dala alternativu. Primjera radi, zar Islam nije zabranio alkohol a dozvolio stotine drugih korisnih napitaka? Zar Islam nije zabranio kamatu a dozvolio je trgovinu i velik broj partnerskih poslovanja?
Zar Islam nije zabranio prostituciju a dozvolio je sklapanje braka? Zar Islam nije zabranio ženi da izlazi razgolićena iz kuće a dozvolio je da se žena uljepša svome mužu u kući na sve moguće dozvoljene načine? Psiholozi kada govore o ostavljanju loših navika kažu da čovjek ako želi da ostavi neku lošu naviku i zamijeni je sa nekom drugom, treba da tu ponovi od šest do dvadeset i jedan puta, ako uspije to postaje njegova navika.
Ovo je jedinstvena prilaika da ostavimo loše navika, lunarni mjesec ima dvadeset devet ili trideset dana, što je dovoljno da čovjek ostvari spomenute pokušaje.

Post nas uči da budemo principijelni, da se ne kolebamo, kada donesemo odluku da stojimo iza nje i da istrajemo u tome.
Pogledajte samo kako je ispravnost posta u ramazanu uvjetovana donošenjem čvrste odluke od noći, da će čovjek postiti sutrašnji dan. Postač treba da istraje u toj odluci tokom cijelog dana u kojem posti sve dok ne upotpuni dan, a ako bi u toku dana donio odluku da prekine post, pa makar i ne pojeo ništa, neki učenjaci su kazali da je time njegov post pokvaren. Čovjek ako tokom cijelog ramazana bude donosio čvrste odluke da će istrajati u postu sve do kraja mjeseca, to će ga učiniti da bude od onih koji se ne kolebaju u donošenju odluka. Ta navika, ta čvrstina, to nekolebanje nam je itekako potrebno kako u ramazanu tako i izvan njega, kada je u pitanju izgradnja čovjekove ličnosti.
Potrebni su nam ljudi sa jakim odlukama, koji kada kažu da neće činiti ono što im je zabranjeno ili da će ostaviti određeni porok koji je postao dio insana, da su čvrsti u svojoj odluci i da će ustrajati u tome. Da kada kaže da ostavlja loše i pokvareno društvo koje vodi putem kojim nije zadovoljan Gospodar, da istraje u tome i da se ne koleba po tom pitanju, kada ih sutra vidi kako u zabludi i grijesima provode svoj ovodunjalučki život, a za koji će precizne i stroge račune polagati na Sudnjem danu.
To su neke od poruka posta koje bi trebali da uzmemo i da ih pretočimo u svakodnevni život.

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .-amin

 Poslusaj te obavezno:

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-Propisi posta

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=-NjZmFj7lGk

 Prof.Elvedin Pezic

http://www.youtube.com/watch?v=ONftmRbabeI

http://www.youtube.com/watch?v=vkoObtYvdME&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=gpNf1g9Udy8&feature=related

Prof.Samir Avdic-Ramazn mjesec oprosta

http://www.youtube.com/watch?v=CJiw209MWGE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kEPjmSmm7zM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Asiml4Qauqc&feature=player_embedded


22.07.2011.

Emanet - Nas odnos prema obecanjima

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Emanet - Nas odnos prema obecanjima

A šta je to emanet o kojem govorimo? Emanet dolazi od iz arapskog jezika od riječi (emine, je'menu) što znači imati povjerenja, nekome vjerovati, biti povjerljiv, biti siguran, biti pošten. Emanet je ono što damo nekome na čuvanje da o tome vodi brigu, da ga ne uništi, da sa njim postupa kao sa svojim imetkom, i da kada nam to zatreba vrati naš emanet onakvim kakvim smo mu ga predali. Naš Poslanik saws, je bio u mladosti poznat pod nazivom „El-Emin" povjerljivi, jer su svi bili oni muslimani, mušrici ili židovi ostavljali svoje stvari kod Resulullaha na čuvanje i kada bi došli svoje bi stvari preuzimali bez ikakvog nedostatka ili mahane.Emanet je i riječ koja se izgovori. Emanet je i ono o čemu se dogovaraju dvojica da ne sazna treći. Emanet je ne otkrivanje tajni, bilo to poslovnih, bilo bračnih, bilo društvenih bilo državnih. Emanet je i održati zadatu riječ, ispuniti svoje obećanje. Emanet je biti siguran od zla i tvog i tuđeg. Sve je to braćo i sestre moje drage emanet.

Vratimo se emanetu u našem vremenu. Sada kada smo spoznali šta sve emanet obuhvata pitamo se da li ima emaneta u našem društvu. Jesmo li povjerljivi? Da li ljudi imaju smjelosti da ostave svoje stvari kod nas? Da li nam neko odaje svoju tajnu, a mi je nosimo u sebi i nikome o tome ne govorimo? Da li održavamo datu riječ? Da li ispunjavamo naša obećanja?

Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak,  tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim.

        Tri su vrste emaneta:

1.    Emanet roba prema svom Gospodarom, tj. da Mu ibadet čini, ne pripisuje Mu druga, izvršava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana;

2.    Emanet prema samom sebi, tj. da odgaja svoju dušu i da je čuva od zablude;

3.    Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da ispoštuje ono što mu se povjeri.

"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj." (El-Isra`, 53)
"Nema imana (vjerovanja) onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)
Jedna od osobina pravog vjernika je povjerenje i ispunjavanje ugovora. Kada se vjerniku nesto povjeri, on ne iznevjeri, vec izvrsava povjereno, drzi se ugovora i onoga cega se obavezao.
Inace, ugovor koji se sklapa izmedu ljudi znaci pridrzavanje onoga sto on sadrzi, dok u Serijatu on obuhvata obaveze vjernika prema Allahu, dzelle sanuhu, a u te obaveze spada poslusnost, potpuna poniznost i pokornost u svemu onome sto vjera nareduje.
U ugovore kojih se musliman mora pridrzavati spadaju svi ugovori koje muslimani sklapaju medu sobom, trzisni ugovori, bracni ugovori, a obaveza je svakog covjeka da ispunjava i date zavjete prema Allahu Uzvisenome.
Uslov za ispunjavanje ugovora jeste da se time ne ucini neposlusnost prema Allahu, dzelle sanuhu. Kada Kur'an trazi ispunjenje ugovora on zahtijeva da se time ne narusi Allahova odredba i odredba Njegova Resula, sallallahu 'alęjhi we sellem. Zato kaze ulema: "Ne spada u ispunjenje obecanja slaganje sa bratom u onome sto je u suprotnosti sa istinom u stvarima vjere i u tom slucaju izvrsavanje datog obecanja postaje protuzakonito." Zato iskreni vjernik treba da poznaje svoje mogucnosti i da ne obecaje osim ono sto je u mogucnosti da izvrsi. Njegov jezik ne smije biti brz u davanju obecanja, a zatim da ne ispuni dato obecanje. To biva krsenje obecanja i jedan od znakova munafikluka (dvolicnjastva). Muslimanu je bolje da prilikom obecanja kaze: "Insa'Allah" i da cvrsto odluci ispunjenje datog obecanja. Ukoliko bi neko obecao nesto smatrajuci da je u mogucnosti ispuniti obecanje, a nakon toga ga nesto sprijeci u tome, on se ne ubraja u munafika.
Kaze Uzviseni Allah: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo covjek - a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen." (Kur'an, XXXIII/72)
Znacenje emaneta u spomenutom ajetu je kako kazu ucenjaci sve ono sto je dato na povjerenje po pitanju vjere i dunjaluka. Serijat je dat ljudima na povjerenje, on je emanet i vjernik je duzan da nosi emanet vjere, da ga cuva i brani makar ga to i zivota kostalo. Cuvanje vjere je prece od cuvanja zivota, a ispunjenje datog obecanja Allahu, dzelle sanuhu, zahtijeva pozrtvovanje radi ocuvanja vjere i Serijata.
Ponuda emaneta covjeku od Uzvisenog Gospodara, subhanehu ve te'ala, je pocast njemu. Nosenje tog emaneta je takode pocast i velika vrijednost, a njegovo napustanje je nasilje i prevara.
Allah, dzelle sanuhu, opisuje vjernike: "I oni koji povjerene emanete budu cuvali i obaveze svoje ispunjavali." (Kur'an, LXX/32 i XXIII/8) Lijepim rijecima Allah, dzelle sanuhu, opisuje iskrene vjernike i doticni ajet se zbog svoje vaznosti dva puta ponavlja u Kur'anu. Ukoliko ljudi postanu iskreni vjernici, tada ce ispunjavati povjerene im emanete, bili oni veliki ili mali. Allah, dzelle sanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu 'alęjhi we sellem, nareduju izvrsavanje datih obaveza i zabranjuju prevaru, a spas pripada onima koji su iskreni u izvrsavanju svojih obaveza.
Jedno od svojstava da'ija jeste iskrenost u ispunjavanju obaveza i u onome sto im je povjereno. Allahov Poslanik, sallallahu 'alęjhi we sellem, opisuje vjernika rijecima:
"Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoj zivot i imetak." (Et-Tirmizi)
Cuvanje emaneta je obaveza koja se mora ispuniti prema svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, a Ibn-Hadzer kaze: "Krsenje emaneta je zlocin i u tome je saglasna sva ulema, odnosilo se to na pravo vjernika ili zimijje (sljedbenik knjige koji zivi u islamskoj drzavi). Musliman treba da postuje emanet, pa cak i sa osobom koja je poznata po varanju i krsenju dogovora. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "Ispuni emanet prema onome koji ti je ukazao povjerenje i ne varaj onoga koji je tebe prevario!" (Ebu-Davud)
Jedna od lijepih osobina jeste davanje savjeta onome koji trazi savjet i iskrenost prema toj osobi. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "...a onaj koji ukaze svome bratu na nesto, a zna da je ispravno u suprotnom tome, prevario ga je." (Ebu-Davud)
Mudzahidu na Allahovom putu je naredeno da izvrsava emanet i da se kloni prevare, dok je onome koji je ostao iza njega naredeno da cuva njegovu porodicu. Ukoliko bi on iznevjerio mudzahida i uskratio nesto njegovoj porodici, na Sudnjem danu ce njemu mudzahid oduzeti od dobrih djela i pitanje je da li ce mu ista ostati.
Jedan od najopasnijih emaneta jeste cuvanje tudih tajni, prikrivanje sramota drugih i neprenosenje govora. Iako osoba sa kojom razgovaramo ne zahtijeva od nas da ne prenosimo njegove rijeci, to ne smijemo bez njegove dozvole i znanja. Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem, je izrazio strahovanje od postojanja prevare nakon najbolja tri stoljeca i kaze: "...Nakon vas ce biti narod koji ce varati i u koje se nece imati povjerenje." (Buhari)
Nakon tog perioda nastupaju padovi, jedan za drugim, poslovi se daju onima koji ih nisu sposobni obavljati, ukazuje se povjerenje prema varalici, a oduzima se onome koji zasluzuje povjerenje. Na kraju ostaje samo mali broj onih koji su povjerljivi, kao sto stoji u hadisu: "...i reci ce se: "Kod tih i tih se nalazi povjerljiv covjek..." (Buhari) Medutim, i pored toga sto je njihov broj mali, oni ce biti izolovani i udaljeni, a na njihova mjesta ce biti postavljani drugi ljudi i to ce biti dodatni razlog za umanjenjem i nestajanjem ljudi od povjerenja. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem:
"Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - pa je rekao Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu: "Kada ce ono nestati, o Resulallah?" Kaze: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to, onda cekaj sahat." (Buhari) Tumaceci rijeci ovog hadisa: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to..." - kaze Ibn-Bettal: "Imamima je Allah dao na povjerenje Svoje robove i naredio im da ih savjetuju i oni su duzni da postavljaju iskrene vjernike na odgovarajuce polozaje. Ukoliko budu slijedili druge, izgubice povjerenje koje im je Allah stavio u obavezu." (Fethu el-Bari)
Tumaceci hadis: "Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - Ibn-Hadzer kaze: "...Postojanje ovog hadisa u poglavlju znanja jeste sto je davanje stvari na upravljanje onima koji nisu sposobni za to biva zbog neznanja i nestanka znanja sto je od predznaka Sudnjeg dana." (Fethu el-Bari)
Ispunjenje emaneta je jedno od svojstava iskrenih vjernika, a dok je neispunjenje datih emaneta jedno od svojstava munafika kako stoji u hadisu: "...i kada mu se nesto povjeri, on iznevjeri..." (Buhari) i kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "Nema vjerovanja onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)
Onaj ciji je moral ukrasen povjerljivoscu on tezi za izvrsavanjem svojih obaveza, daleko je od prevare, spletki i neispunjenja obaveza. Takva osoba izvrsava svoje obaveze i pridrzava se ugovora.
Blago onome koji ispunjava svoje obaveze i koji je povjerljiv, a tesko onome koji vara i koji se ne pridrzava dogovora slijepo slijedeci svoje strasti.
Nosenje poruke islama, njegovo sirenje i borba na tom putu ne moze napredovati osim sa povjerljivima, pa da li sebe ubrajamo u takve...?

Muslimanu je duznost da pomogne svoga brata muslimana

Danas su muslimani u svijetu najcesce zrtve kafirsko - nevjernickog nasilja (terora). Njihova je krivica u tome sto su islam izabrali za svoju vjeru i zbog toga moraju "ispastati svoj grijeh" time sto ce ih njihovi neprijatelji fizicki likvidirati. Ubistvo muslimana je postalo pravi modni trend na sto bi nam i najvece modne kuce u svijetu pozavidjele. Necemo se iznenaditi ako neki od tih "modnih kreatora" smrti uskoro pocne nositi i majice natopljene muslimanskom krvlju, jer, moda je. Hela nejse, nije u tome problem, vec smo navikli da nam krv muslimanska bude jeftinija od kilograma krompira. Problem je u tome sto vecina potlacenih muslimana u svijetu jos uvijek nisu culi kucanje na njihovim vratima od strane njihove brace koji mozda i ne pitaju o jadnom stanju u kojem se nalaze ti muslimani. To je zato sto neki muslimani ne shvataju da je od islamskog ahlaka prispjeti u pomoc svome bratu muslimanu kad god mu je pomoc potrebna. Duznost je svakog muslimana da sprijeci i onemoguci nasilje koje se nad njegovim bratom cini.
Ibnil-Dzeuzi kaze: "Nasilje je gore od svih grijeha jer se ono sprovodi samo na one koji zbog svoje slabosti i nisu u stanju da uzvrate." Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je u svojim hadisima naredio muslimanima da priteknu u pomoc svojoj potlacenoj braci. Musliman ne smije nijemo posmatrati nasilje koje se cini njegovom bratu: "Musliman je brat muslimanu, nece mu nasilje uciniti, niti ce dozvoliti da drugi nad njime nasilje cini. Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah ce njemu pomoci u njegovoj nevolji. Ko otkloni od muslimana jednu nevolju, Allah ce od njega otkloniti jednu od nevolja Sudnjeg dana; ko prikrije (mahanu) jednog muslimana, Allah ce njega prikriti na Sudnjem danu (oprostice mu neki grijeh). - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem." (Prenosi Buhari)
Da li poslije ovih Poslanikovih rijeci mi muslimani mozemo dopustiti sebi da svakodnevno slusamo vijesti u kojima se govori o stradanju nase brace sirom svijeta!? Kako mozemo mirno posmatrati nasilje koje nevjernici sprovode nad nasom nevinom bracom!? Slusamo da kafiri muce nasu bracu na nacine od kojih se ledi krv u zilama, pa i pored toga smo nijemi i nepokretni!!! Moramo pomagati svojoj braci svim raspolozivim sredstvima koje posjedujemo.
U predislamsko doba, musrici su pomagali svoju bracu u dobru i zlu. Islam je zadrzao i upotpunio ovu instituciju time sto je pomaganje u zlu preinacio na nacin koji je spomenut u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Pomozi svome bratu koji cini nasilje ili se njemu cini nasilje." "Allahov Poslanice! Pomoci cu ga ako mu se cini nasilje, ali kako da ga pomognem ako on cini nasilje!?" - upita neko od prisutnih ashaba. "Zabranices mu da cini nasilje, time si mu pruzio pomoc." (Prenosi Buhari)
Oni koji iskreno pomazu svoju bracu, nadajuci se Allahovoj, dzelle sanuhu, nagradi, to su oni koje On Uzviseni voli. U hadisi kudsiji stoji: "Moju ljubav zasluzuju oni koji se zbog Mene pomazu." (Prenosi Ahmed)
Islam mora imati muskarce, borce koji ce se medusobno potpomagati u pozivu ljudi u ovu vjeru. Ako se oni ne pomazu nece biti zivota pozivu ovoj vjeri. Najnizi stupanj pomaganja svome bratu jeste otklanjanje nasilja sa njega, a najveci stupanj je potpomaganje medu muslimanima u borbi na Allahovom, dzelle sanuhu, putu.
Oni koji ce na Sudnjem danu biti srecni i spaseni, njihove su osobine pomaganje muslimana i odbrana Allahove , dzelle sanuhu, vjere. Sto se tice onih sto ne pomazu svojoj braci u trenucima njihove nevolje i nedace i ostavljaju ih na cjedilu ne trudeci sa da im pomognu ili da bar suosjecaju sa njima, takvi ljudi su pravi licemjeri i kukavice s kojima se ne treba druziti sve dok se takvog ponasanja ne okanu.
Allaha, dzelle ve ala, molimo da nas sacuva ove veoma ruzne osobine koja ne smije naci mjesta u dusi i srcu jednog iskrenog mu'mina koji vjeruje u Allaha, dzelle sanuhu, i nada se lijepom susretu sa svojim Gospodarom, subhanehu ve te'ala.

I ne ogovaraj te jedni druge,kako je to odvratno!

Uzviseni Allah, kaze: "... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (Kur'an, XLIX/12)
"On (covjek) ne izusti nijednu rijec, a da pored njega nije prisutan onaj (melek) koji bdije." (Kur'an, L/18)
Od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono sto je dobro, ili neka suti." (Prenosi Buhari)Iz navedenih ajeta i hadisa se jasno vidi da musliman ne smije govoriti govorom u kojem nema dobra. Dobar govor je svaki govor od kojeg musliman i njegova braca imaju koristi, u suprotnom, nije muslimanu dozvoljeno govoriti.
Od Ukbe ibn-Amira se prenosi da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Allahov Poslanice! U cemu je spas? "Cuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuca bude dovoljna, i placi nad svojim grijehom", - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi)
Ebu-Musa, radijellahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Allahov Poslanice, ko je najbolji musliman?" "Onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", - odgovori mu Poslanik." (Prenose Buhari i Muslim)

Ibnil-Kajjim, rahimehullah, uporeduje cuvanje jezika od beskorisnog i stetnog govora sa mudzahidom koji u rovu ceka neprijatelja, a zna se da rov predstavlja granicu izmedu islamske drzave i kafirskih vojski koje zele da je uniste. Dokle god su ti rovovi jaki i dobro utvrdeni, neprijatelji islama nece moci oskrnaviti svetinje i cast muslimana i zivoti ce im biti zasticeni. Ko sacuva jezik, sacuvace se propasti i zaradice Dzennet, kako to kaze Poslanik, sallallahu alejhi we sellem "Ko mi garantuje cuvanje jezika i spolnog organa (od zinaluka), ja mu garantujem Dzennet." (Prenose Buhari i Muslim)
"Kada covjek osvane, svi se organi tijela pokore jeziku, i govore mu: "Boj se Allaha zbog nas, jer nasa sudbina zavisi od tebe, pa ako budes na ispravnom putu, i mi smo na ispravnom putu, a ako skrenes, i mi smo skrenuli s pravog puta." (Prenosi Tirmizi) Cuvati jezik od laznog govora i ne cuvati ga kada se treba govoriti istina, to su stvari koje ce covjeka spasiti od Allahove, dzelle sanuhu, kazne. Ko govori neistinu i podrzava smutnju, on je sejtan koji govori; ko presucuje istinu, on je nijemi sejtan. Ljudi ce na Sudnjem danu uci u Dzehennem samo zbog necuvanja svojih jezika, kao sto je to objasnjeno u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada ga je Muaz ibn-Dzebel, radijellahu anhu, upitao: "Zar cemo mi odgovarati i zbog onoga sto govorimo?" "Tesko tebi, a zar ce ljudi zbog iceg drugog biti na licima u vatru strmoglavljeni, ako ne zbog onoga sto su svojim jezicima govorili! - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi)  Prim. prev.Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da je najbolji musliman onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u nasem svakodnevnom zivotu, na zalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje brace, ako sta pogresno kazu ili sta nepravilno ucine, da ih odmah "pokose". Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogresne postupke svoje brace, imaju lose misljenje o njima, a kada kritikuju (citaj ogovaraju), jezici su im ostriji od glatke britve. Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da docekaju neki povod kojeg, na zalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem jos dubljih nerazumijevanja i razilazenja medu sinovima islamskog ummeta. Na taj nacin, mi samo pomazemo neprijateljima islama. Zahvaljujuci nasoj medusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljace i razne tajne organizacije koje rade protiv islama, osigurali naseg otpora i suprotstavljanja istima. Zar da i pored svih ovih cinjenica napadamo svoju bracu u islamu!?Jednom je prilikom Ibnil-Mubarek upitan: "Kako ti uspijeva da sacuvas sebe od ogovaranja?" Evo kako jedan ucenjak i veliki poboznjak odgovara na ovo pitanje: "Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje jer su oni najzasluzniji mojih dobrih djela! " Upravo tako, ogovaranje oduzima covjeku njegova dobra djela. Onda se nije cuditi Hasanu Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je cuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kuci i licno bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da ce na Sudnjem danu nadoknaditi to ogovaranje time sto ce uzeti od njihovih dobrih djela.
Braco i sestre!Cuvajmo se jezika i govorimo samo dobro jer je to kljuc spasa. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Covjek izgovori rijec dragu Allahu, ne obracajuci paznju na nju, a Allah ce ga zbog nje uzdici na visoke stepene; drugi izgovori rijec koja rasrdi Allaha, ne obracajuci paznju na nju, a zbog nje ce biti bacen u Dzehennem." (Prenosi Buhari)
Takoder Ebu-Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao: "Znate li sta je ogovaranje?" Prisutni rekose: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominjes po onome sto on ne voli", - rekao je on. "A sta ako pri njemu bude ono sto spominjemo?" "Ako bude pri njemu ono sto spominjes, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga", - odgovori on." (Prenosi Muslim)
Braco i sestre! Islam nas uci da se medusobno volimo i da jedni druge postujemo. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je o mu'minima rekao: "Primjer vjernika u medusobnoj paznji, milosrdu i saosjecanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruze u bolu sa nesanicom i groznicom." (Prenose Buhari i Muslim) Pravi musliman mora postediti muslimane od svojeg jezika i ruke ako zaista vjeruje u iman i islam. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uporedio s jednim tijelom? 

NE ZABORAVI EMANETE KOJI SU :

1.    Emanet roba prema svom Gospodarom, tj. da Mu ibadet čini, ne pripisuje Mu druga, izvršava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana;

2.    Emanet prema samom sebi, tj. da odgaja svoju dušu i da je čuva od zablude;

3.    Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da ispoštuje ono što mu se povjeri.

Mr.Safet Kuduzovic-EMANET

http://www.youtube.com/watch?v=V7oggLYVPlg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=x7pKs4bvFMo

21.07.2011.

Allahove subhanehu ve te’ala blagodati...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Allahove subhanehu ve te’ala blagodati...


Za roba nema ništa pogubnije od omalovažavanje i obezvređivanja Allahovih blagodati, jer tada rob blagodati neće smatrati darom, neće smatrati darom, neće se zbog njih Allahu zahvaljivati, niti će im se radovati. Naprotiv, rob će ih prezirati, tražiti mahane, smatrati ih nesrećom i teretom, a te blagodati su, zapravo, Allahovi najveć darovi robu.

Većina se ljudi neprijateljski odnosi prema Allahovim blagodati. Oni se, zbog svoga neznanja i ne primjećuje da im je Allah Uzvišeni otvorio vrata Svojih blagodati. Oni se, zbog svega neznanja i čineći nasilje, trude da odbace, vrate i ne prihvate te blagodati. Koliko je samo blagodati pred nekim od njih bilo otvoreno da ih uzme, a on se, poričući Allahove darove, trudio odbiti ih?! I koliko je samo blagodati nekom od njih bilo podareno, a on se, zbog svoga neznanja i čineći nasilje, borio da ih odagna od sebe i uništi.

Pa zar nije blagodat tvoja uputa na ppravi put i sto te Allah pocastio da si Njegov rob, pa zar nije blagodati zdravlje-tvoje zdravo tijelo ( imas razum,ruke i noge,subhanallah oci da na njih vidis sve u halalu i druge Allahove blagodati...)a toliko insana u svijetu boluje i umire u mukama ,pa zar nije blagodat sto te Allah pocastio da govoris i nemoras dvije recenice pola sahata rukama nekom objasnjavati i ne umarati se,a zar nije blagodat sto te Allah pocastio da imas majku i oca,hanumu i djecu koja su radost tvoja,zar nije blagodat sto ustajes u miru i lijezes bez granata i straha,imas jelo el hamdu lillah i pilo,naravno koliko ti je Uzviseni odredio,zar nije blagodat tvoje srce koje nikom zlo ne misli,i zar nije blagodat tvoj sabur koji ti je Allah podario da lakse podnosis ovo dunjalucke musibete i iskusenja...i zar nije blagodat ..... i zar nije blagodat....???Koja se nemogu nabrojati i ispisati a toliko blagodati je samo Uzviseni dao kada bi samo malo insan razmislio! Pa zar nisu ovo sve blagodati koje posijedujes i sa kojima te Allah Uzviseni pocastio a opet si nemaran prema svome Stvoritelju Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala koji ne samo da je stvorio tebe kao bice,nego sve sto postoji,Zemlju i nebesa bez stubova,tebe od kapi sjemena-vode pa si sada covijek odrastao,tvoje roditelje,mora,kisu koju s neba spusta,hranu sa kojom se hranimo,sveee....a malo mu zahvaljujes i spominjes Ga danju i nocu,zaboravis radi dunjaluka koji si uzeo na prvo mijesto u svom zivotu! Pa kako  je Allah subhanehu ve te’ala stvorio nas i sve oko nas,tako ce nas i uzeti sebi i unistiti sve a ON JE ZIVI I VJECNI a Njemu cemo se svi vratiti,a tako si nemaran i nezahvalan robe a toliko blagodati je samo ti Allah dao,tebi,meni i svima nama ...pa Njegovim pokornim i iskrenim robovima a i kafirima-nevjernicima Allahove vjere (jedu i piju kao i vjernici,imaju djecu,kuce itd  pa zar Allah subhanehu ve te’ala nije milostiv ? ) Razmisli o tome i bolje danas da se pokajes i pocenes Jednog Jedinog Gospodara Obozavati i pokoravati mu se jer jedini ispravan put do Dzenneta je Islamom , Kur'anom kao uputom i slijedenjem prakse-sunneta njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem! Jedna napomena samo za primjer: Kada covijek kupi masinu,peglu itd u svmu stoji upustvo kako koristiti i kako se sluziti sto vise i korisnije jer ti se neisplati kupovati takva stvar svaki mijesec...pa sjednes pa pogledas i pomalo i svakodnevno koristis ! A sta je sa Kur'anom koja je uputa i upustvo za citavo covijecanstvo do sudnjeg dana ( kako zivjeti,raditi,posudjivati,molitvu obavljati,obilaziti rodbinu,paznja prema roditeljima,djeci ,brak i pravo,razvod,borba,odrzavanje rodbinskih veza,sstetne stvari po zivot i sve dobre stvari po zivot itd...) Pa o vi razumom obdareni Allahove blagodati nemozete nabrojati nikad koliko ih ima ,samo kada bi malo bolje razmislili i pameti imali !

Uzvišeni je rekao: “To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni, a Allah sve čuje i sve zna!” (Prevod značenja, El-Enfal, 53) Niko ne pokazuje veće neprijateljstvom prema blagodatima od čovjeka, tako da čovjek, zajedno sa svojim neprijateljem, čini nasilje samo sebi. Šejtan, najveći čovjekov neprijatelj, baca užarak na Alalhove blagodati, a čovjek ond apuše u njega i vatru raspiruje. Sam čovjek dopušta da šejtan baci užarak na blagodait, a zatim mu pomaže da se vatra razjari i rasplamsa. No, kad se vatra razbukta, čovjek priziva u pomoć, a na kraju kori sudbinu.

Allah nam u Kur’anu govori da je svijet podredio nama da se koristimo raznim blagodatima. Svijet nam nije nepristupačan. Allah nas ohrabruje da budemo kreativni i da otkrivamo svijet.

Zbog toga nas je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naučio da kada izlazimo iz džamije govorimo sljedeće: U ime Allaha, mir i spas Allahovu Poslaniku; Allahu moj, molim Ti se da me dobrom obaspeš; Allahu moj, zaštiti me od prokletog šejtana. (Ibnu-Madže)

Ova dova je primjerena za izlazak iz džamije jer napuštamo mjesto formalnog obožavanja Allaha i vraćamo se našim domovima ili poslu kako bismo tražili Allahove blagodati. O molitvi petkom Allah kaže: O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! (62.9) A u sljedećem ajetu Allah kaže: A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite. (62.10)

Na sličan način Allah govori o hodočašću u Mekku: Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. (2.198)

Allah nam u ovom ajetu govori o traženju blagodati i traženju Njegove milosti. U našem kontekstu, Allahove blagodati se odnose na dobra ovoga svijeta, ona koja smo spomenuli da tražimo pri izlasku iz džamije: Allahu moj, molim Ti se da me dobrom obaspeš.


Na ovaj način s pozitivnošću gledamo na ovaj svijet. Naš dunjalučki život nije prepreka za onaj svijet, već prije je to mjesto na kojem sijemo ono što ćemo na ahiretu požnjeti. Ljudi se ne dijele na one koji traže dobro na ovom svijetu i one koji teže za onim svijetom. Umjesto toga, ljudi se dijele na one koji traže samo ovaj svijet i one koji žele dobra i ovog i budućeg svijeta - te na taj način, dobijaju oboje.

Jedan od načina na koje je Allah „sve što je na nebesima i na Zemlji“ učinio u službi čovjeku je i taj što nam je dao mogućnost da otkrivamo zakone prirode i da iskoristimo to znanje u našu korist. Naše materijalno napredovanje i naučni napredak svjedoče ovo. Čovječanstvo je napravilo velika dostignuća koja su srušila dugo njegovane pretpostavke o prirodnom svijetu i koja su promijenila naše živote iz temelja. Ljudi su otišli u svemir. Dostignuća u tehnologiji komunikacije su revolucionizirale naš način življenja. Otkrivena je karta ljudskog genoma, a podatomski svijet je dosta istražen. Slava pripada Allahu koji nas je naučio onome što prije nismo znali.

Ova naučna dostignuća predstavljaju blagodati koje nam je Allah ukazao. Kada bi čovječanstvo to prepoznalo, onda bi naučno znanje bilo, na neki način, nastavak božanske poruke koju je Allah slao poslanicima. Na taj način bi nauka služila ljudima, i nikad ne bi bila izvor zla.

Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem je rekao:
„Kome su date ove četiri stvari, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: jezik koji Allaha spominje, srce koje Mu zahvaljuje, tijelo koje iskušenja strpljivo podnosi i dobra žena koja neće iznevjeriti svoga muža kada je u pitanju njegov imetak i njen moral“.

Allahove najveće blagodati

Ove četiri blagodati su Allahove najvrjednije blagodati koje čovjeku daje. One su bolje od imetka, ugleda i svega čemu čovjek žudi: stoke, usjeva, zlata i srebra. Kome budu date te četiri stvari kao da mu je dato svo dobro na dunjaluku i Ahiretu.

Prva blagodat: jezik koji Allaha spominje

Prva blagodat je da ti Allah podari jezik koji Ga Allaha uvijek i u svakoj situacji spominje; jezik koji se ne umara od zikra i koji je vlažan od spominjanja Uzvišenog Allaha. Kada se ljudi zauzimaju za dunjaluk i za svoje ovosvjetske dobrobiti tada vjernik svojim jezikom spominje Uzvišenog Allaha. Jer Uzvišeni Allah nije zadovoljan da Ga robovi samo nekad ili malo spominju, već kaže: „O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte“ (El-Ahzab: 41-42).
Licemjeri spominju Allaha ali malo i rijetko.
„Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu (En-Nisa': 142). A što se vjernika tiče, oni stalno Allaha spominju: „Za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. „Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!“ (Alu Imran: 191). Oni u svakoj situaciji spominju Allaha. Ne zaboravljaju Ga ni u miru ni u ratu. Čak i kada se dvije vojske susretnu i njihovi borbeni redovi potuku, vjernici spominju Allaha:
„O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite“ (El-Enfal: 45). Oni najviše nastoje da spominju Allaha na mjestima gdje se to zapostavlja, poput pijace, itd., jer, kako se navodi u hadisu: „Onaj koji spominje Allaha, među nemarnima, nalik je ratniku među dezerterima“ . Jezik koji Allaha spominje, označava vlažan jezik, kao što je jedan čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „O Božiji Poslaniče, propisi islama su se dosta nakupili za mene, tako da su vrata za koja se držimo široka“. Poslanik mu odgovori: „Jezik ti je još uvijek vlažan od spominjanja Allaha! “
Uz to, srce treba da se udruži sa jezikom, ako to nije slučaj onda će se ono navići, pa će zikr dospjeti i do srca.

Druga blagodat: zahvalno srce

Spominjanje Allaha, (zikr) i zahvaljivanje Allahu (šukr) su uvijek zajedno, kao što Allah kazuje: „Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (El-Bekare: 152). U hadisu Muhammeda, s.a.v.s., se navodi: „Moj Bože, pomozi mi da Te se sjećam, da Ti zahvaljujem i ibadet činim“ .
Zahvala je potrebna, a prvi stepen zahvale je da čovjek bude svjestan da su sve blagodati od Allaha. To je priznanje srca da su sve blagodati kod Allaha, pa čak i kada dođu u ruke stvorenja, jer onaj ko ih je podario je Allah:
„Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od njega glasno pomoć tražite“ (En-Nahl: 53).
Zahvalno srce spoznaje da Allah upravlja ni'metima i njima raspolaže, i da je sve oko njega, upravo, Allahova blagodat. A mnogo je Njegovih blagodati koje mi uživamo. Sve što je oko nas, sve nama služi, a Allah je taj koji nam je to omogućio i za nas stvorio. „I daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan“ (Ibrahim: 34).
Na vjernicima je da budu zahvalni na tim blagodatima kao što je bio Sulejman, a.s., zahvalan kada mu je prije nego je okom trepnuo donešen Belkisin prijesto. Tada je rekao: „Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit“ (En-Neml: 40).
On svojom dušom se zahvaljuje jer ima koristi od te zahvale. Zahvala čuva njegovu blagodat i učvršćuje je, kao što je i uvećava, kako stoji u ajetu: „I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’“ (Ibrahim: 7).
To je jezik koji Allaha veliča i srce koje Mu zahvaljuje.

Treća blagodat: Tijelo koje je na iskušenjima strpljivo

To je tijelo koje na Allahovom putu podnosi teškoće, teret i muku. Ono gladuje i žednuje radi Uzvišenog Allaha, bori se na Allahovom putu i zbog Allaha trpi i sabura. Čovjek ne može uspjeti na ovom i onom svijetu osim ako je strpljiv. Isa, a.s., je rekao: „Vi nećeće ostvariti ono što želite osim ako budete strpljivi na ono što ne želite“. Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Strpljivost je svjetlost“ . Odnosno, ona je svjetlost koja čovjeku osvjetljava put, jer bez nje svijet će mu pocrnjeti i a zemlja koliko god da je prostrana postat će mu tijesna, postat će uskogrud, pa zato mora biti strpljiv.

Strpljivost je ključ željenog,i sve teško s njom postaje lakše,Zato se strpi iako noći potraju,
jer možda će tvrdo postati mekše,Ne gubi nadu iako molba potraje, Ako sebi pomogneš strpljenjem, možda ćeš spas vidjeti,okiti se strpljenjem pa ćeš potrebu namiriti,onaj koji uporno kuca na vrata, jednom prođe kroz njih.


Stprpljivost je blagodat. Kome ona bude data, dato mu je veliko blago. Ona je mač koji ne tupi. Alija ibn et-Talib je rekao: „Strpljivost je mač koji ne tupi i jahalica koja ne posrće“.

Četvrta blagodat: dobra žena

Potom, četvrta blagodat se ogleda u dobroj ženi, koja neće iznevjeriti u moralu i imetku. Ženi koja će biti čestitog morala i koja će savjesno čuvati imetak njenog supruga. To je dobra žena koja, radi Allaha, pazi na ono što joj se povjeri. Takva žena čini svoga supruga srećnim kada je pogleda, posluša ga kada joj nešto naredi i čuva njegov obraz i imetak kada je odsutan . To je jedna od Allahovih blagodati, a u vezi takve žene Poslanik, s.a.v.s. je jedne prilike rekao: „Dunjaluk je užitak. A najbolji užitak u njemu jeste dobra žena“ . Zo je Poslanik, s.a.v.s., iskusio kada je oženio Hatidžu, r.a. on nije tragao za imetkom, niti godinama i dr. već je tragao za ženom, dobrom i čestitom suprugom. On je bio insan koji je tragao za insanom kako bi upotpunjavali smisao humanosti i insanijeta. Zato ju je i oženio znajući da joj nije bio prvi suprug i da je starija od njega za 15 godina, znajući da je imala djecu sa čovjekom prije njega. Međutim, u njoj je vidio dobrotu i moral. Zato nije čudo što mu je bila sva radost u njoj i oslonac tokom poslanstva. Ona ga je tješila, dušu mu smirivala a srce učvrstila. Govorila je: „Tako mi Allaha, On te neće nikako rastužiti! Ti uvijek o rodbini brineš i istinu govoriš; Ti teret opskrbe za gosta, sirotinju i porodicu ispunjavaš! Ti materijalnim dobrima nemoćne snabdijevaš! Ti goste ugošćuješ! Ti zagovornike Istine pomažeš!“ .
To je dobra žena.

Žene naših dobrih prijethodnika (selefus-salih)

Žena je veliko blago. Jedan mudrac veli: „Dobra žena je veliko blago. Kome takva žena bude podarena, kao da mu je podareno svo bogatstvo ovoga i onoga svijeta“. To iz razloga što ga ona pomaže da je pokoran Bogu, dž.š., i da izbjegava ono što je On zabranio. Žena jednog dobrog našeg prijethodnika (selefa) bi govorila mužu kada bi izlazio da zarađuje ili trguje: „Čuvaj se haram zarade, jer se mi možemo strpiti na gladi i žeđi ali se ne možemo strpjeti na vrelini Vatre i srdžbi Silnoga“.
Strpljiva je na gladi i žeđi, ali nije strpljiva na toplini vatre i ljutnji Silnoga . To je prava blagodat. Dobra žena koja pomaže poslušnost Allahu pokornosti njovoj obostranoj,sluzi ga i podrzaje na svakoj njegovoj odluci koja se ne krsi sa Allahovom zakonom,tjesi ga i ohrabruje i forsira ga na džihad, a ne odvrće od njega. Žene naših vrlih prijethodnika su bile supruge koje su tjerale muževe da iziđu u džihad, pa iako su im možda dolazili neki govoreći: Kako da dozvoliš svom čovjeku da ide u džihad? Kako sama da ostaneš? Ko će te opskrbljivati? Ko će tvoju djecu hraniti? One bi im odgovarale sa vjerničkom pouzdanošću: „O ljudi, mog muža, od kako sam ga uzela i upoznala, znam kao nekog koji jede, a ne koji opskrbu daje. Pa ako ode onaj koji jede, sigurno će ostati Onaj koji opskrbu daje“ .
To je blagodat. Zato je Poslanik, s.a.v.s., dobru ženu označio kao najveću blagodat na dunjaluku i Ahiretu. U jednom hadisu je rekao: „Kome Allah bude podario dobru ženu, pomogao ga je na jednom dijelu vjere, pa neka se Allaha boji na drugom dijelu“ .
U jednom hadisu se navodi: „Četvoro spada u sreću: dobra žena, prostrani stan, udobna jahalica i dobar komšija“ .
Sve su to djelovi sreće koji olakšavaju čovjeku dobar život. Zato, dragi muslime, kada se budeš ženio, nastoji da oženiš dobru ženu. Ne traži materijalnu stranu, niti ljepotu i ugled. Prvo na što trebaš obratiti pažnju jeste vjera i dobrota. Pa ako uz to ona bude lijepa, bogata i ugledna, neće ti naštetiti. Ali prioritet je da žena bude dobre vjere, odnosno lijepog vladanja: „A ti uzmi onu s vjerom pa će ti biti dobro!“ .
„Kome su date ove četiri stvari, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: jezik koji Allaha spominje, srce koje Mu zahvaljuje, tijelo koje iskušenja strpljivo podnosi i dobra žena koja ga, kada je u pitanju ona i njegov imetak, neće iznevjeriti“.

Znaci ovo su jedne od Allahovih blagodati a ima ih koje mi nemozemo ni na brojati el hmadu lillah a o njima svaki razuman covijek treba da razmislja!

Molimo Uzvišenog Allaha da naše jezike ovlaži zikrom, da Mu naša srca budu zahvalna, a tijela na iskušenjima izdržljiva, i da nam podari dobru porodicu:
„Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“. (El-Furkan: 74).



20.07.2011.

Kako odabrati prijatelja za dunjaluk i Ahiret?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kako odabrati prijatelja za dunjaluk i Ahiret?

Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti." (Prijevod značenja - El-Kehf, 28.)

Allah, dž.š., kaže: "Vaši zaštitinici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike, pa Allahova strana će svakako pobijediti." (Prijevod značenja - El-Maide, 55.- 56.)


Koračajući putevima ostvarenja svojih životnih, ovosvjetskih interesa, čovjek nailazi na razne tipove ljudi sa kojima kontaktira i sarađuje. Neki ljudi će mu izaći u susret i velikodušno ga podržati i pomoći, drugi će možda biti hladnokrvni i nonšalantno se odnositi prema cijelom njegovom slučaju, a treći će opet zbog svojih interesa željeti da ga uspore ili onemoguće u ostvarenju zacrtane mu namjere. I naravno, oni koji ga pomognu i učine mu dobročinstvo, takvi će svojim postupkom pridobiti sve njegove simpatije, jer duša voli dobročinitelje.
Poslije će nastojati da što više boravi među njima, da ih oponaša, i što je najveće, želit će da im po svaku cijenu bude na pomoći i hizmetu većeg inteziteta nego što oni to bijahu prema njemu. Što se tiče preostale dvije skupine tipova ljudi naspram čovjekovih interesa, prema njima će se odnositi skladno njihovom odnosu prema njemu. Prema nekima će biti hladnokrvan, a nekima će biti neprijatelj. Ovo je bio odnos prema ljudima u pogledu ostvarenja dunjalučkih interesa, međutim, kada su u pitanju interesi Ahireta, tada ovaj odnos prema ljudima postaje i mora da bude daleko više ozbiljniji. Naime, interes svakog iskrenog mu'mina jeste da stekne zadovoljstvo Gospodara svih svjetova i da zasluži prostranstva Njegove, s.v.t., neograničene milosti. Utrka za dunjalučkim ciljevima postaje imaginarna i krajnje beznačajna upoređujući je sa utrkom za ahiretska obećanja. Zbog toga, vjernik treba da klasificira svoje prijatelje na osnovu njihovog odnosa prema njemu u pogledu njegovog interesa prema Ahiretu, dakle, na pomagače, neprijatelje i one koji su između toga dvoga.
Njegovi pomagači su bez sumnje vjernici koji mu žele kao i sebi, a Allah, dž.š., kaže: "Vaši zaštitinici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike, pa Allahova strana će svakako pobijediti." (Prijevod značenja - El-Maide, 55.- 56.)

Oni koji se neprijateljski odnose prema vjerniku spram njegove težnje ka ahiretskim interesima su nevjernici i njihovi simpatizeri: "O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vašu vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju." (Prijevod značenja - El-Maide, 57.)

"Oni bi jedva dočekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki." (Prijevod značenja - En-Nisa, 89.)

Vjernici i nevjernici su na dunjaluku u neprekidnoj borbi, zato jer: "Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom." (Prijevod značenja - En-Nisa, 76.)

Oni su međusobno suprotnih ideja, želja i interesa, te zbog toga nisu isti, niti će to ikada i biti, a: "Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zaslužio može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem." (Prijevod značenja - Ali Imran, 162.)


Allah i Njegov Poslanik, a.s., nas nisu ostavili da sami, bez ikakve upute i smjernica, koračamo putem spasa. Ukazali su nam na sve činioce koji pospješuju ili umanjuju našu ustrajnost na pravom putu. Od tih činioca je i izbor dobrog prijatelja i druženje sa njim.
Kaže Allah, dž.š.: "Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti." (Prijevod značenja - El-Kehf, 28.)

"O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto sa vjernicima, zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe." (Prijevod značenja - En-Nisa, 144.)

Kaže Ibn Kesir, tumačeći ovaj ajet: "Zabranjuje Allah Svojim robovima - vjernicima da uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se sa njima druže, prijateljuju i savjetuju, da im povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika." Uzvišeni Allah kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to učini, Allah neće zaštititi…" (Prijevod značenja - Ali Imran, 28.)

I veli: "O vjernici, bojte se Allaha i budite uz one koji su iskreni." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 119.)


Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: "Primjer dobrog i lošeg društva jeste kao primjer onog ko nosi miris i onog koji puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris, ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti ugodan miris. A onaj koji puše u kovački mijeh, ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš od njega osjetiti ružan miris." (Mutefekun alejh)

I veli: "Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa gledajte s kim ćete prijateljevati." (Mutefekun alejh)

I veli: "Ne druži se osim sa mu'minom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazan." (Ebu Davud i Tirmizi)

I veli: "Zaista ima ljudi koji su ključevi dobra, a katanci (zatvarači) zla, a ima ih i koji su ključevi zla, a katanci dobra. Pa, blago onome kome je Allah dao da bude ključ dobra, a teško onome kome je Allah dao da bude ključ zla." (Ibn Madže)


U društvu sa bogobojaznima vjernik je zaštićen zla i podržan je na dobru. Ukoliko je s njima povećava mu se iman i ljubav prema principima Islama. Za njih je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Kada ih vidiš, sjetiš se Allaha." Sjedenje s njima je blagoslovljeno, jer društvo gdje se slavi ime Gospodara Veličanstvenog okružuju meleci, mole za njih, pa Allah, dž.š., spušta na njih Svoju milost. Ovakvo društvo pročišćava dušu i srce i razbistruje umove... Odabir ovakvih prijatelja je bez sumnje veličanstven čin, jer je to odabir najiskrenijih pomagača u ustrajnosti na dobrim djelima, na stazi spasa koja vodi ka ahiretskom interesu svakog vjernika, dakle, da što ljepše bude primljen kod svoga Gospodara Uzvišenog. Također, važno je spomenuti da kao što se vjernici razlikuju stepenom svoje bogobojaznosti, tako se i druženje sa njima može klasificirati po stepenima.

NE DRUŽI SE SA LOŠIM LJUDIMA

Neki vjernici su skloni, usljed svog slabog ubjeđenja i stepena imana, da čine postupke koji su islamskim učenjem pokuđeni, te zaslužuju prezir i ukor. Boravak među njima je izvanredna šansa da vjernik na sebe natovari grijeh. Upravo iz ovog razloga on treba da bira i svoje islamsko društvo. Naime, on treba da ide među one gdje može imati najviše koristi za sebe u pogledu ahiretskih obećanja, i to je najljepši moto u izboru njegovog prijatelja. Na ovu definiciju izbora prijatelja upućuju nas slijedeći ajeti:
"Na dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio, nakon što mi je priopćen bio!". (Prijevod značenja - El-Furkan, 27. -29.)
Što se tiče onih koji napuste loše prijatelje i priklone se iskrenim vjernicima, oni će uživati blagodati Gospodara svoga i bit će od onih koji su srećni. O tome nam govori Allah, dž.š., kada opisuje razgovor dženetlija: "I jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednog, koji je govorio: "Zar i ti vjeruješ da ćemo, kada poumremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?" "Hoćete li da pogledate?" - i oni će pogledati i toga usred Džehennema ugledati. "Allaha mi" - reći će, "zamalo me nisi upropastio; da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bi se sada mučio." (Prijevod značenja - Saffat, 51. - 57.)
Koliko je danas onih koji nemaju snage da napuste društvo u kojem njihov iman dolazi u pitanje, ili njegova jačina i potpunost, te da se priklone učenijim i bogobojaznijim od sebe? Koliko je danas braće i sestara u Islamu, čije je društvo zaprljano bolestima jezika od ogovaranja, ismijavanja drugih lažnim govorom, neklonjenjem od onoga što ih se ne tiče, nerazmišljanju o unapređenju Allahove riječi..., a oni svjesni, ne želeći ili nemajući snage sve to da promijene, ostaju među njima? Koliko je onih koji su, na prvi pogled i umišljeno čvrsti u imanu, iz namjere da uđu u loše društvo i poprave ga, postali kao oni i zavolili ih zajedno sa njihovim postupcima, pravdajući se nejakim opravdanjima? Ovaj kratki rad upućujem takvima, moleći Allaha za uputu i našu prisebnost, trezvenost i ustrajnost na pravom putu do Dženneta, upozoravajući ih ajetom: "O vjernici, bojte se Allaha, i neka svaka duša gleda šta je za sutra uradila, i bojte se Allaha, a Allah je dobro upoznat o onome što radite." (Prijevod značenja - El-Hašr, 18.)
Danas se u mnogim islamskim društvima izmišljaju priče i lažan govor da bi se braća i sestre nasmijale. Tim postupkom povlače znak jednakosti sa džahilskim društvom u tom pogledu, jer je to njihova osobina, a kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Teško onome koji priča i laže da bi zasmijao druge, teško njemu, zatim teško njemu." (Tirmizi) Primjećeno je i to da je često u nekim društvima muslimana nezaštićena čast vjernika. Ona se ugrožava i neprimjetno kalja, kako ogovaranjem, ismijavanjem i sl. tako i drugim vidovima, a Šerijat je spušten, između ostalog, da zaštiti i čast ljudi! Rekao je Allahov Poslanik: "Svakom muslimanu je haram čast drugog muslimana, njegov imetak i njegova krv..., a dovoljno vam je zla da prezirete brata muslimana." (Tirmizi)
I na kraju, neka nam sljedeća predaja o ljudima koji su nas preteklli u dobru i zaslužili visoke stepene ljubavi, bude primjer traženja društva gdje će se iman povećati i duše i srca raznježiti. Enes, r.a., pripovijeda: "Nakon Vjerovjesnikove, a.s., smrti, Ebu Bekr, r.a., reče Omeru, r.a.: "Hajde da posjetimo Ummu Ejmen, (za nju je Resul, a.s., rekao da je njegova majka) kao što je Poslanik, a.s., posjećivao!" Kada su došli kod nje, zaplakala je, te su joj njih dvojica rekla: "Šta te je rasplakalo? Ono što je kod Allaha, bolje je za Allahovog Poslanika s.a.v.s.!". Na to je rekla: "Ne plačem zbog toga što ne znam da je ono što je kod Allaha bolje za Allahovog Poslanika, a.s., nego plačem zbog toga što je prekinuta Objava sa nebesa." Ona ih je rasplakala, te su i oni plakali zajedno s njom." (Muslim)


http://www.youtube.com/watch?v=0TIXMdgcdLU&feature=player_embedded

19.07.2011.

Koristi posijecivanja bolesnih i sama bolest je tvoj ispit !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Koristi posijecivanja bolesnih i sama bolest je tvoj ispit !

Uzvišeni Allah je rekao: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive." [Sura El-Bekare 155]

Bolest je uistinu jedan od najjačih motiva za vjernika da se vrati Allahu sa pokajanjem za svoja loša djela, i da se usmjeri ka Džennetskim vrtovima. Ebu Hurejre i Ebu Se’id prenose ovaj hadis: “Ako vjernik pati od neke bolesti, umora ili tuge koja ga čini zabrinutim, ali ako mu otekline oštete njegovu kožu, Allah će mu zbog toga oprostiti neke grijehe.” (Buhari i Muslim)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah želi da nekoga obaspe svojom milošću, učinit će da je on i okusi.” (Buhari)
Aiša, radijallahu anha, je rekla: “Nikad nisam vidjela da je neko imao veće bolove od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Buhari)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ljudi koji najviše pate su poslanici, zatim evlije, zatim salihini. Jačina bola je u srazmjeru sa ljubavlju koju dotični čovjek osjeća prema vjeri. Evlije neće biti oslobođene kušnji sve dok hodaju po zemlji, i dok se ne očiste od svih loših djela.” (Et-Tirmizi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao: “Svaka bolest koja zadesi vjernika, sigurno mu pomaže da se očisti od loših djela, bilo da je to oteklina koja ga izluđuje, ili nesreća koja ga potpuno savladava.” (Buhari)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao: “Da porod Ademov nije dobio ništa osim sigurnosti i zdravlja, i to bi im bilo sasvim dovoljno.” (Ebu Davud)

U starosti su pitali Ebu Abbasa kako se osjeća, a on im je odgovorio: “Patim od bolesti, koju bi svi voljeli imati.” Omer ibn Hajam je rekao: “Moja leđa me nisu zaboljela od stajanja, nego od prolazećih noći i dana, od Allaha sam pohlepno tražio dobro zdravlje, a Oni mi je dao sigurnost.”

Od Allaha trebamo tražiti dobro zdravlje, ali i bolest trebamo prihvatiti sa strpljenjem i zahvalom Allahu Uzvišenom.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Posjećujte bolesne i oslobađajte robove.” (Et-Tirmizi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao: “Posjeta bolesniku je potpuna tek kada stavite ruku na njegovo čelo i upitate ga kako se osjeća.” Ovaj hadis bilježi et-Tirmizi. U drugim verzijama stoji da ga treba pitati kako je proveo noć ili dan.
Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjećivao bolesnika, ako bi ovaj bio bolestan duže od tri dana. Ovaj hadis bilježi Ibn Madže.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada uđete u kuću bolesnika, podsjetite ga na ono što mu je na kraju propisano.” Ovaj hadis također bilježi Ibn Madže.
U drugom hadisu se kaže: “Ko god posjeti bolesnika, on korača dobrim putem koji vodi u Džennet.” Ovaj hadis bilježi Buhari.
Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio bolesnika, stavio bi mu ruku na čelo i rekao bi: “Sve je to dobro. Neka ovo bude način čišćenja od grijeha.” Ovaj hadis također bilježi Buhari.

Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio bolesnika, ili kad bi mu on bio doveden, uobičavao je reći: “O Allahu, otkloni bolest od njega. O Vladaru, izliječi ga, jer Ti si Onaj Koji liječi. Nema lijeka osim od Tebe, lijeka iza koga više nema bolesti.” Poslije ovih riječi bolesnik je trebao proučiti prvu kur’ansku suru, kao i tri posljednje sure iz Kur’ana. Onda je trebao puhnuti u svoje dlanove i potrati lice i tijelo. Ovaj proces je opisan u djelu Es-Sahih.
Bolesnik također treba ponavljati sljedeće riječi: “Nema boga osim Allaha, Uzvišenog, Milostivog, nema boga osim Allaha, Vladara uzvišenog Arša, nema bog osim Alalha, Vladara neba i zemlje, Vladara Prijestolja Milosti.”
Bolesnik ima pravo reći: “Moji bolovi su užasni.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uobičavao reći: “Oh, moja glava, moja glava.”

Osoba koja je bolesna ne treba pokazivati strah ili nezadovoljstvo, već treba Allahu zahvaliti prije nego što pokaže svoje nezadovoljstvo. U tom slučaju, njegova žalba će biti drugačije tretirana.
Rođacima bolesnika je dozvoljeno pitati ljekara o njegovom stanju. Kad god bi Alija, radijallahu anhu, napuštao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u trenučima kad je bio bolestan, ljudi bi ga na ulici pitali o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, stanju, a on bi im odgovarao: “Imao je dobru noć i osjeća se bolje, hvala Allahu.”

Liječenje groznice hladnom vodom

Ibn Omer prenosi hadis u kome se kaže: “Groznica je od džehennemske vatre, pa je gasite vodom.” Ovaj hadis bilježe Buhari i Muslim. Ibn Abbas prenosi sličan hadis: “Groznica je od ključale džehennemske vatre, pa je gasite vodom sa izvora Zemzem.” Ovaj hadis bilježi Buhari.
Esma bint Ebu Bekr prenosi da je neka žena imala problema sa glavoboljom, tako da se nekada zbog bolova znala valjati po prašini. Jedanput je zatražila vode, te se njome umila, a onda je rekla: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da groznicu gaiste vodom, jer ona ima zadah Džehennema.” Ovaj događaj bilježe Buhari i Muslim.
Poslanikove riječi ‘gasite je vodom’ se posebno odnose na stanovnike Hidžaza, jer kad ih vrućina savlada, pijenje ili kupanje u hladnoj vodi im pomaže da prežive. Njegove riječi ‘groznia ima džehennemski zadah’ označavaju štetnost vatre.
Što se tiče riječi ‘gasite je Zemzem vodom,’ one su dokaz da je voda sa ovog vrela najbolja. Različite vode imaju različite efekte na različite bolesti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve selelm, je rekao: “Zemzem liječi groznicu i iscrpljenost.”
Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako neko od vas ima groznicu, polijevajte ga hladnom vodom tri noći tačnije pred zoru.” Hadis bilježi El-Dževzi. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Groznica je od džehennemske vatre, pa držite je dalje od sebe koristeći hladnu vodu.” Ovaj hadis bilježi Ibn Madže.
Rafi’ ibn Hadidž prenosi sljedeći hadis: “Ako vas spopadne groznica koja je uistinu dio džehennemske vatre, ugasite je hladnom vodom.” Ovaj hadis bilježi Et-Tirmizi.

Nije dobro da bolesnik čezne za smrću, osim kada se boji da će izgubiti iman. Aiša, radijallahu anha, je rekla: “Vidjela sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u trenucima kada mu se približavala smrt. Pokraj njega je bila čaša vode, pa bi se on tom vodom umivao. Također je izgovarao sljedeće riječi: ‘O Allahu, pomozi mi da savladam smrtnu bol i agoniju koja je prati.” Aiša, radijallahu anha, također prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Allahu oprosti mi, smiluj mi se, i pridruži me najčasnijem društvu.” AMIN

Uzvišeni Allah je rekao: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive." [Sura El-Bekare 155]

O Allahov robe- bolesniče, znaj da nas je Allah subhanehu ve te'ala stvorio na ovaj svijet da Ga obožavamo, nije nas stvorio bez razloga i nije nas ostavio bez životnog cilja. Mi ćemo odgovarati za svako učinjeno djelo na ovom svijetu, bilo to veliko ili malo, krupno ili sitno, dobro ili loše. Uzvišeni Allah je rekao: "Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!" [Sura Ez-Zarijat 56-58].

Također je rekao: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti? i neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara Arša časnog!" [Sura El-Mu'minun 115-116].

Nije dozvoljeno da nešto od ibadeta upućujemo nekome drugom osim Allahu subhanehu ve te'ala i ko to učini, već je počinio širk prema Uzvišenom Allahu. Danas ima puno ljudi čije vjerovanje i koncepcije su se pomiješale, tako da su počeli smatrati da korist, šteta i lijek su u rukama nekog stvorenja, a to nije ispravno. Zaista, korist, šteta i lijek su samo u Allahovim subhanehu ve te'ala rukama, od Koga mi tražimo pomoć, samo Njega molimo, samo se na Njega oslanjamo, samo u Njegovo ime koljemo (žrtvujemo), neka je Uzvišen, nema drugog koji se s pravom obožava osim Njega.

Uzvišeni Allah je rekao: "Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.'" [Sura El-En'am 162-163]

Drugo: bolesniče, ako tražiš pomoć od Allaha, i učiš ono što je propisano i ispravno za liječenje, treba da budeš potpuno ubijeđen i da čvrsto i bez sumnje vjeruješ da je Uzvišeni Allah učinio da neki Kur'anski ajeti imaju mogućnost liječenja, to su upravo ajeti koje ti trebaš učiti.[1]

Uzvišeni Allah je rekao: "Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“ [Sura El-Isra' 82].

Treće: bolesniče, treba da ti bude jasno da bolest koja te zadesila je Allahovo subhanehu ve te'ala iskušenje, i Allah subhanehu ve te'ala kad voli jedan narod, stavi ga u iskušenje, a mu'min se neprestano iskušava.

Uzvišeni Allah je rekao: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive." [Sura El-Bekare 155]

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Ne zadesi muslimana umor, ni glad, ni briga, ni žalost, pa čak ni trnom kad se ubode, a da mu Allah neće za to oprostiti grijehe." [Hadis bilježe Buhari i Muslim].

U drugom hadisu stoji: "Čudan je posao mu'mina (vjernika). Zaista je cijeli njegov posao za njega hajr (dobro), a to nije za nikoga osim za vjernika. Ako ga zadesi dobro zahvaljuje se pa bude dobro za njega, a ako ga zadesi zlo bude strpljiv, pa opet bude dobro za njega." [Hadis bilježi Muslim].

Pa zato, bolesniče, trebaš biti strpljiv i zato očekuj Allahovu subhanehu ve te'ala nagradu za iskušenje koje te zadesilo i budi zadovoljan s time, jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ko je zadovoljan, na njega je zadovoljstvo, a ko je srdit, na njega je srdžba." [Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je hasen].

Četvrto: bolesniče, ako učiš propisno učenje (za liječenje Kur'anom) trebaš se pridržavati instrukcija koje ti daje liječnik, a to su:

1. Da tvoje srce bude povezano sa Allahom subhanehu ve te'alai da budeš ubijeđen da je tvoj lijek u Allahovim subhanehu ve te'ala rukama, a nije u rukama stvorenja, bio to ljekar u bolnici ili (duhovni) liječnik koji liječi Kur'anom, nego je to samo razlog (sebeb), ako je Allah subhanehu ve te'ala odredio da se preko njih izliječiš.

2. Da redovno i na vrijeme obavljaš propisane namaze u džematu u džamiji, a ako je žensko, klanja na vrijeme kako treba, jer je Uzvišeni Allah rekao: "Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju." [Sura En-Nisa' 103]

3. Da očistiš svoje srce i kuću od svih nevaljalih stvari i grijeha, kao npr. slike, muzika, pušenje, a ako je žensko da bude oprezna i da nosi hidžab (propisno pokrivanje) i da ne izlazi otkrivena, našminkana, i namirisana ne izađe pred ljude, jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ako se žena namiriše, pa prolazi kraj muškaraca da oni osjete njen miris, ona je bludnica." Hasen sahih, 'Sahihul-džami' 1/320.

Isto da žena ne izlazi puno iz kuće bez potrebe, jer je Uzvišeni Allah rekao: "U kućama svojim boravite." [Sura El-Ahzab 33]

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Žena je avret (treba da se pokrije), pa kad ona izađe (iz kuće) šejtan će poglede ljudi usmjeriti prema njoj." [Hadis bilježi Tirmizi].

Sve ovo je samo zato da Allah subhanehu ve te'ala vidi tvoju iskrenost, tvoje pokajanje, tvoj povratak Njemu i da bi meleki ušli u tvoju kuću u kojoj živiš i da iz nje pobjegnu šejtani i džinni. To će biti tako, ako ti izvršavaš ono što su ti Allah subhanehu ve te'ala i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naredili i ako se kloniš onoga što su ti Allah subhanehu ve te'ala i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem zabranili, i sve to uz Allahovu subhanehu ve te'ala dozvolu pomaže u liječenju.

4. Treba svaki dan učiti Kur'an, a posebno suru El-Bekare i neka to bude u kući, jer je odabrani Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Nemojte učiniti vaše kuće grobovima, jer u kući u kojoj se uči El-Bekare ne ulazi šejtan." [Hadis bilježe Muslim i Ahmed]. Isto tako treba neprekidno slušati Kur'an sa kasetofona, u autu itd. I ovo pomaže, uz Allahovu subhanehu ve te'ala dozvolu u liječenju.

5. Redovno učenje zikra iz Kur'ana i vjerodostojnog hadisa, kao što je: zikr ujutro i naveče, za ulazak i izlazak iz kuće, pred spavanje, pred ulazak i izlazak iz nužnika, jer je to šejtanov stan, pri jedenju, itd. Preporučujem svakom muslimanu da nabavi knjižicu koja se zove: 'Hisnul muslim' (Štit muslimana-zikrovi i dowe) od Seid ibn Vehf El-Kahtani.

6. Da redovno uzimaš – upotrijebiš lijek, kojeg ti je preporučio liječnik, kao što je npr. da tri puta dnevno piješ vodu na koju je izvršeno propisno učenje, ili mazanje sa uljem na koje se učilo, tako da namažeš mjesto gdje osjećaš bolove, a možeš i cijelo tijelo ako hoćeš, a to je bolje. Učiniš to pred spavanje, a ne smeta da se ujutro okupaš od onog ulja. Ali sve ovo treba da se obavlja redovno do konačnog izlječenja uz Allahovu subhanehu ve te'ala pomoć. Ili kupanje sedrom ili bez njega. Ako je sa sedrom, to treba da bude, ako je u pitanju sihr i nakon što se provjeri da je to, treba se sedam puta (sedam dana) okupati, sve dok se ne izliječiš, inša'Allah. Ako je bez sedre, onda se to razlikuje prema vrstama bolesti, pa to bude tri, deset, do mjesec dana, ovisno kako preporučuje liječnik. To treba da se obavlja na čistom mjestu (bašća, terasa, krov), jer se na to učio Kur'an i sve to treba da bude u određenim terminima i u određenom broju dana, a to određuje liječnik, da može pratiti promjene stanja.

7. Treba činiti što više istigfara (traženja oprosta), jer čovjek puno griješi i radi neispravno, pa je Allah subhanehu ve te'ala učinio istigfar milost za vjernike, a ko to redovno obavlja, grijesi će mu biti izbrisani.

Uzvišeni Allah je rekao: "I govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite?!" [Sura Nuh 10-13]

Prenosi Ibn Abbas radijallahu anhuma da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ko redovno čini istigfar, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz, za svaku brigu rješenje i opskrbiće ga odakle ne očekuje." [Hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed, Ibn Madždže, Hakim].

9. bolesniče, oprezno, oprezno i još jednom oprezno. Nemoj, ni u kom slučaju da ideš sihirbazima, gatarima, lažljivcima, jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ko ide astrologu, gataru ili vračaru, pa mu vjeruje ono što kaže, učinio je nevjerstvo u onom s čime je došao Muhammed." Lanac prenosioca je dobar.

NAPOMENA !

Ko nosi hamajliju oko vrata, neka je skine odmah, jer u hadisu stoji: "Hamajlije i talismani su širk." Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je također rekao: "Ko nosi hamajliju, Allah mu ne upotpunio, a ko nosi školjku, Allah ga ne ostavio na miru." [Hadis bilježe Ahmed, Ebu Ja'la i Hakim, a Hakim kaže da je lanac prenosilaca vjerodostojan].

Većina ljudi misli da je lijek u tim hamajlijama i da je to jak štit od svih zala. To nije dozvoljeno, jer je to otvoreni širk – pripisivanje Allahu subhanehu ve te'ala druga, a s druge strane, sve te hamajlije i zapisi ne daju nikakav rezultat, osim putem čarobnjaka i gatara.

10.  bolesniče, najveći broj bolesti dolazi čovjeku kao rezultat psihičkih kompleksa i ovo je polovina svake bolesti. Zato, neophodno je da tvoje srce bude povezano s Uzvišenim Allahom, da se na Njega oslanjaš onako kako treba i da svoju stvar (problem) Njemu predaješ. Ja savjetujem, dragi brate i sestro,  mene  i svakog muslimana, bolesnog ili zdravog da obavlja noćni namaz, "jer se Uzvišeni Allah spušta svake noći na zemaljsko nebo kada prođe prva trećina noći i kaže: 'Ja sam Vladar, ko Me moli da mu uslišam, ko traži od Mene, da mu dajem, ko traži oprost od Mene, da mu oprostim, i tako se nastavlja do zore." Lanac je vjerodostojan od Ebu Hurejre, El-Džami'us-sagir.

Pa zato, bolesniče, moli Allaha subhanehu ve te'ala i budi skrušen i skroman prema Njemu, jer je Uzvišeni Allah rekao: "Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi.'" [Sura El-Mu'min 60] Uzvišeni Allah je također rekao: «Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja.» [Sura En-Neml 62].

Bolesniče, trebaš se pridržavati svega onoga što smo spomenuli, instrukcija i objašnjenja stvari koje ti nisu bile jasne u tvom životu i ibadetu (obožavanju Allaha), pa se nadamo da nam zato Uzvišeni Allah podari nagradu i brzo liječenje, uz Njegovu dozvolu.

11.Bolesniče, ako ti se pojavi koja bolest i ti to osječaš u sebi bez psihičkog kompleksa, onda se trebaš obratiti onima koji te mogu izliječiti na propisan način, koji su pouzdani i koji imaju šeriatskog znanja. Allah subhanehu ve te'ala najbolje zna.

Pod propisnim učenjem se podrazumijeva ono što se u arapskom jeziku zove 'Rukja', tj. učenje određenih ajeta iz Kur'ana koji služe kao lijek. Konkretan primjer za to nam je hadis koji navodi da je neko od ashaba radijallahu anhum učio suru El-Fatiha jednom čovjeku kojeg je ujeo akrep, pa je Allahovom subhanehu ve te'ala voljom ozdravio. Kad su to ispričali Allahovu Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Otkud ti znaš da je 'El-Fatiha' 'rukja' – lijek?' Pod ovim se ne podrazumijeva da su zapisi (hamajlije, talismani) dozvoljeni, nego se to odnosi samo na učenje Kur'ana.

12. Posljenje ili ako je operacija u pitanju ,naravno obratiti se Lijecnicima,bolnicama i drugim ustanovama ,opet kazem samo se na Allaha svt oslonuti i pomoc traziti sa Allahovom pomoci i milosti.

“Allah dž.š., je dao bolest ali je dao i lijek, i za svaku bolest je dao lijek…!” (Sunen Ebi Davud, br.3874.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je za svaku bolest stvorio lijek, pa se liječite, ali ne liječite se zabranjenim stvarima." (Ebu Davud, sa slabim lancem prenosilaca) U drugom hadisu stoji: "Allah nije spustio nijednu bolest a da za nju nije spustio lijek, nekim ljudima je poznat (tj. lijek), a nekima nije." (Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca)

Zato Allaho robe budi jak i uvijek se Allahu subhanehu ve te’ala zahvaljuj u svakom stanju ! Zahvljuj se na uputi koju ti je dao jer to ti je najvece bogasto sa kojim te je Allah svt pocastio i sa vjerom dobio si i dunjaluk i Ahiret...sve robe Boziji ! Zahvaljuj se Allahu na svim Allahovm blagodatim sa kojim te je Allah pocastio ( zdravlje pa i bolest ima svoju substinu elhamdulillah ciscenje od grijeha tvojih prije Dzehennema i reci elhamdulillah sto ti se Allah smilovao ovdje da te ocisti, zahvaljuj se na svojiim ocima jer imas vid i vidis Kur'an uciti i  svoju majku koja te rodila,,oca,djecu i hanumu ...svijet , zahvaljuj se na svojim nogama sa kojima mozes krociti i necekati ko ce te u kolicima vozati, zahvaljuj se na nafaki kojom te je Allah pocastio -naravno nekad manje a nekad vise ali elhamdulillah,Poslanika saws je postio i njegovi ukucati danima a tolikog imana a gdje smo mi ? Zahvljuj se na krovu nad glavom toplo ti i cisti dok nam braca i sestre spavaju pod rusevinama od granata u Palestini, Ceceniji,Iraku itd...Zahvaljuj se na svome potomku sa kojim te Allah svt pocastio da ima sutra ko da te obidje i da dowi za tebe kada preselis, zahvaljuj se na svakom dobru ali takodje i na iskusenju robe i tu nam je ispit za Ahireta ! Nije samo elhamdulillah kada ti sve ide dobro mashaAllah,nego i kada te Allah svt iskusa i tu je jos bolje reci elhamdulillah jer Allah ti daje kusnju i u dobu i u tegobi kao tvoj ispit a ti neznas u cemu je hajr i dobro a Allah svt  zna,pa zato osaburi i na Allaha svt se osloni!

Uzvišeni je objavio: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216.)

Budi saburli na svakom koraku svog ovoprolaznog zivota jer je dunjaluk prolazan kao i tvoj ispit-iskusenja a diploma vijecna kada meleci upisu tvoju svakodnevnicu a nema gumice i popravnog -sem kome se Allah svt smiluje i oprosti! Budi robe jak na svkom ispitu jer je to samo za tvoje dobro i Allah svt te provijerava i oprezan sa puno sabura i trudi se da se Allahu svt sto vise priblizis jer ti nece na Ahiretu znaciti i pomoci ni djeca ni zena,imetak,firma,rodbina ama bas niko sem tvoj namaz,tvoje ucenje Kur'ana,tvoj ibadet,tvoja sadaka,tvoja pomoc drugima,tvoje dobrocinstvo....pa ustraj i osaburi na iskusenjima Allahovim stisni zube i kroci trnovitim dunjalukom jer si samo putnik prolaznik !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

1. Elif Lam Mim

2. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni?

3. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

4. Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? - Loše prosuđuju!

5. Onaj ko se boji susreta sa Allahom - pa, doći će, sigurno, Dan obećani; a On sve čuje i sve zna!

6. A onaj ko se bori - bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.

7. Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno, preko rđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili, doista, ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.

8. Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.

Dio Sure sa prevodom : El-Ankabut,1-7

18.07.2011.

Ja se zovem Dunjaluk-kusnja tvoja....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

  Ja se zovem Dunjaluk-kusnja tvoja....

 

 

Bila je neobicno atraktivna, iako je imala veo preko glave i lica. Kao da je bila svjesna njegovog upornog pogleda, ona se okrenu i lagano ali znacajno mu klimnu glavom, prije nego skrenu iza coska medju prodavace svile.Kao pogodzen munjom s neba, covjekovo srce zauvijek postade zatvorenikom tog pogleda. Bezuspjesno je poceo da se bori sa svojim srcem, nudeci mu razor do razloga da krene njegovim putem - zar nije vrijeme za namaz? - vrijeme je proslo: nije ostalo nista drugo nego da slijedi zenu...

Covjek je prolazio pijacom jednog popodneva i bas kad se zacu glas muezina, njegov pogled se zaustavi na ledjima jedna zene.

Covjek ubrza, skrecuci iza coska gdje se prodavala svila, ubrzano disuci...

Bila je vec dosta udaljena od njega, skoro na kraju pijace. Ona se okenu prema covejeku a njemu se ucini kao da je vidio bljesak izazovnog osmijeha ispod crnog vela, dok mu ona (ako mu se nije samo pricinilo?) ponovo klimnu glavom.

Bio je izvan sebe. Ko je ona? Mozda kcerka nekog bogatasa? Sta zeli od mene? Covjek ubrza korake i skrenu prema putu gdje je ona nestala. Tako ga je vodila, uvijek nedokuciva, vijugajuci sad izmedju trgovaca oruzjem, sad izmedju
trgovaca uljem, pa medju trgovce koze; sve dalje i dalje od mjesta gdje su se tek vidjeli.

Uzbudjenje u covjeku je sve vise raslo. Da nije mozda luda? I tako dalje i dalje ga je vodila, sve do samog kraja grada.

Kada je sunce zaslo, zena se odjenom ukaza ispred covjeka. Pored svih drugih mjesta, oni se uputise prema 'Gradu Grobova'.
Da je covjek bio u svom normalnom stanju sigurno bi osjecao strah. Medjutim, ovo mjesto mu se ucinilo kao normalno za asikovanje.

Bilo je jedva 10 - ak metara izmedju njih kad je covjek opet opazio zenu kako mu daje znak silazeci niz stepenice prema velikim bronzanim vratima nekakvog starog groba. U normalnom, svjesnom momentu covjek bi zastao, ali u ovom stanju, nije bilo povratka nazad, pa se i on spusti niz stepenice za zenom.

Unutra, covjek ugleda stepenice koje vode za sprat nize,odakle je dopirala svjetlost, te se uputi prema dole. Nasao se u ogromnoj sobi osvjetljenoj svjetlom svijeca na zidovima.

Tu je sjedila zena nasuprot vratima, na bogatom mimberu, oslanjajuci se na jastuk do zida. Jos uvijek je imala veo na licu. Desno od mimbera, covjek ugleda bunar.

“Zakljucaj vrata za sobom,’ rece zena dubokim glasom, skoro sapcuci, “ I ponesi kljuc.”
On uradi sto mu je receno. Ona pokaza prema bunaru.
“Ubaci unutra.”
Zracak svjesnosti kao da se pojavi kroz oblake njegovog razuma i da je neko posmatrao, mogao bi osjetiti malu pauzu.
“Hajde,” rece zena smjeskajuci se, “ Nisi se dvoumio kada si zanemario namaz da bi me slijedio ovamo, zar ne?”
Covjek je sutio.
“ I vrijeme za aksam je skoro proslo, “rece ona podrugljivo.
“ Cemu briga? Hajde, ubaci. Zar neces da mi udovoljis?”
On pruzi ruku prema otvoru bunara gledajuci kako kljuc pada. Nekoliko momenata prodje, ali nikakav zvuk se ne cu. Covjek osjeti mucninu u stomaku. Osjecao je nekakav uzas.
“ Vrijeme je da me vidis,” ona rece i podize veo da bi pokazala lice ne mlade lijepe djevojke, vec neugledne starice, tamne i ruzne, bez imalo svjetlosti na licu.

“Dobro me pogledaj,”ona rece. “ Ja se zovem Dunjaluk''. Ja sam tvoja voljena. Proveo si svoje vrijeme trceci za mnom I sad si me stigao. Ovdje u svom grobu. Dobrodosao, dobrodosao!”

Smijala se i smijala sve dok se tresuci nije pretvorila u prasinu, cije sjene kao i svjetlosti svijeca, nestade...



Allah, dželle še'nuhu, kaže: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'' (El-Bekara, 197.)

''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.'' (El-Ahzab, 66.)
Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.
Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha svt koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....Osaburi i okreni se Allahovoj svt uputi, Kur'anu,sunnetu Poslanika saws, Allahovim svt zabranama i naredbama,trgni se iz tog san! Znaj da mozes imati sve na ovom dunjaluku od Allahovis svt blagodati ,kuce,zene,djecu,auta i firmu,skolu ili fakultet ....sve...ali znaj da je dunjaluk te upropastio vjeruj! Ne radi tvoga imetka ili hanuma (ima oni koji nemaju hanume ),tvog biznisa ili tvoje casti jer te zovu ovaj ili onaj imas neku mozda i titulu,nego te upropastilo tvoje NEznanje koje si posjedovao i oturio se od prava puta nazalost!
"I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put!" (El-Isra 32)
Sejtan ti je uljepsao mnoge druge ovo dunjalucke stvari ( zene atraktivne i mlade,casopise,internet-chet i kameru,sastanke nedozvoljene itd...) ! Zaboravio si brate moj da gubis nagradu koju ti je Allah svt obecao Dzennet i hurije ljepse od ovog dunjaluka i sve sto je na njemu!!! Vrati se Allahovoj svt vjeri i ispravnom putu,zamijeni svoje svakodnevno sjedenje za kompjuterom za ucenje Kur'ana,zamijeni svoje chetanje sa zenama za sirenje dawe i prenosenju Allahove vjere jer te Allah svt bio i sa tim pocastio, umijesto sto provodis vrijeme sa drugim zenama u razgovrima i chetanjem, zamijeni to sa svojom hanumom ili hanumama i djecom....zamijeni...ako si ne ozenjen onda provedi svoje vrijeme sa roditeljima jer su to Dzennet tvoj ili u mesdzidu -nego za tim sejtanskim kompujterom chetajuci !!!
Znas i sam da nemamo termin kada ce melek smtri doci,niko to nezna do Allah svt a jesili spreman stati pred Allaha u svom tom grijesenju! Sejtan prokleti te zaveo,pa ti dosaptava :''Ma odmori od Islama i ljudi,nesporazuma ...odmori se od hanume-hanuma i djece sjedi malo i chetaj vidis kakvih ima bolji zena na netu ( A ko je to bolji od tvoje hanume koja je za tebe 24 sahata tu i tvoju djecu,koja te cuva od nemorala-bludi,kuha,pere i odgaja tvoju djecu...)!
Kaze sejtan ma ti imas znanja i Allah je mislotiv,malo pogrijesis i opet se pokajes (a ko ti garantuje da ce ti Allah svt oprostiti taj grijeh? ),pa kaze pusti neka drugi sire dawu,vidis punno ih ima svakako a ti moj robu pokorni odmori i sto bi je sirio,neka svak uci za sebe ( a gdje je nagrada onima koji sire Allahovu svt vijeru ma makar i jednim ajetom ),pa kaze: skloni se po strani vidis da te svi potvaraju,mrze pa mrzi i ti njih i kleti ( hm..mrze,eh moj brate iskusenja su posredstvo nekad nasih grijeha mozda tajni ,pa Allah svt dadne da te ponizi sa necim nevaznim javno ),pa kaze ti sejtan prokleti : slusaj nemoras se ti zeniti vise ,ma dosta ti jedan ili dvije svoje koje imas -zavisi koliko ih ima ko ,pa nisi ti socijalna ustanova da zenis one koje su socijaalno ugorzene a vijernice pokorne,straije od tebe,nemaju primanja itd -pusti ih i ponudi im blud ako hoce da svoje dunjalucke potrebe zadovolje a ako ne imaju dzahilke koje to samo i zele jer nece one brak ( a zaboravio si brate da je Poslanik saws zenio se ne radi strasti,nego zenio takve slucajeve udovice,pa neki raspustenice,i starije....sklanjo ih od fitneta i nadao se nagradi Allaha svt ,pomago ih i sam nije imao a nije nudio estagfirullah nijednoj blud do samo BRAK I SPAS ! ) itd ima tih sejtanski vesvesa koje ti sejtan svakodnevno sapce pa moj brate vrati se Kur'anu i sunnetu,vrati se Allahovoj svt vjeri jer si pocascen znanjem iz Njegove knjige ali ti njie doslo do SRCA IZGLEDA TO IZ MOZGA!!! Ocisti svoje srce i kreni putem spasa..potrudi se jer ima lijek u Kur'anu za svaku bolest a to je samo propast tvome sejtanu-otjeraj ga od sebe kad vidis da zbog svojih GRIJEHA i bolesti srca prezires sam sebe,mrzovoljan si,sve te nervira,osamljujes se i mijesnjas ponasanje iz sahata u sat,najradije bi pobijegao negdje bez ikog i sve napustio a vidis sta ti sjetan radi tvoj..svaki grijeh po jedan mala tackica na srcu ..jedna danas pa jedna sutra i tako dok srce ne pocrni skroz .Ti nevidis vise taj svoj grijeh -grijehom ma svejedno ti dali cinio razvrat-blud ili gledao sto netreba, sve ti svejedno-a pogledaj dokle te sejtan tvoj doveo! Prvo ti je to uljepsao,pa te zaveo dok nisi grijeh pocinio i onda ti pobijegne ode jer je postigao sto je zelio a znaj da svaki grijeh je na  pocetku sladak a na karaju gorak vjeruj! A srce ,sta je sa njim oholo,tvrdo i grubo za svakog ...pa se mnogi pitaju sta je sa tobom vise promijenu unutrasnosti neku cudnu a polako i vanjsku a ti hoces da crknes,ubio bi se da ti je dozvoljeno ali ne robe,nemoze tako moras biti svijestan da moras se trgnuti iz sejtanske spletke i sve ispocetka! Prvo tewba-pokajanje i nevracanje na taj grijeh,cisti svoje srce i djelima dokazuj sam sebi da si bolji a nastoj se Allahu svt pribliziti sve vise uz pokajanje svoje! Hajde nije kasno,trgni se i sjeti se Allahove nagrade za njegove iskrene robove-Dzennet ,hurije i vjecno uzivanjeeee  subhanallah!

Ne zaboravi ...

Kako očistiti svoje srce?

● Dova je jedan od najboljih načina čišćenja srca. To vidimo iz prethodno spomenutog ajeta: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također bi učio dovu: „Allahumme es'eluke kalben selimen! Gospodaru moj, molim te da mi podariš čisto srce!"
● Lijepo mišljenje i razumijevanje svake tuđe riječi na najljepši mogući način - Omer, radijallahu te'ala 'anh, je rekao: „ne smatraj nijednu riječ svoga brata muslimana zlom sve dok postoji i najmanja mogućnost da se protumači dobrom!" Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji želi da mu Allah, subhanehu ve te'ala, podari lijepu završnicu, neka ima lijepo mišljenje o ljudima."
● Neistraživanje tuđih mahana i grešaka, a ukoliko se i primjete, neophodno je tražiti im opravdanja - Ibnu Sirin, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Kada ti dođe nekakva loša vijest o tvome bratu, traži mu opravdanje, pa ukoliko ga ne pronađeš reci: „Sigurno on ima opravdan razlog koji ja ne poznajem!" Sjetimo se riječi Abdullaha b. El-Mubareka, rahmetullahi 'alejh, koji je rekao: „Vjernik traži opravdanja, dok licemjer istražuje greške."
-Udaljavanje od ogovaranja i prenosenja tudjih djela
● Uzvraćanje na loše lijepim ponašanjem i to se ne smatra slabošću, kukavičlukom, već, naprotiv, snagom, sposobnošću i razboritošću. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (Prijevod značenja Fussilet, 34.)
●Skloni se od svega gdje bi te ponovo vratilo na taj put grijesenja ( skloni se sa chet programa,nekontaktiraj sa zenama,spustaj svoj pogled,sve sto pozelis od te druge koja ti se nudi sama-odi i zadovolji se kod svoje hanume u halalau,vrati se dawi-sirenjem Allahove vjere,budi jak u tewbi-pokajanju....
● Vjerovanje u Allahovu odredbu i Sudnji dan.
● Prisjećanje na ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji bi se zahvaljivao Allahu, subhanehu ve te'ala, na Njegovim blagodatima koje je podario ne samo njemu već i drugim ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi to činio svako jutro i veče

Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Uzvišeni kaže: ''Da čovjek ne bi uzviknuo: 'teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!' Ili da ne bi rekao: 'Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao'. Ili da ne bi rekao kada doživi patnju: 'Da mi se samo vratiti-dobra djela bi činio!'' (Ez-Zumer, 56-58.)

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

Brate muslimanu ako zelis da svoje strasti zadovoljis na halal-dozvoljen nacin onda znaj sta ti je Allah svt propisao u zeninim kvalitetima a netrazi samo ( da je samo ispod 24 godine,kada znamo da je Poslanik saws bio mladji od prve mu zene Hatidze r.a.,netrazi samo da je super model-atraktivna i da nesmije preci 55 kg,netrazi da je plavusa a ona mozda prirodno crna,netrazi je da je moderna kada joj je hidzab i odjeca iz Kur'ana najpreca,netrazi da je imucna da bi je zenio jer kazes nisi socijalana ustanova-kada je Poslanik saws zenio zene da ih pomogne i sacuva kusnje,netrazi neznam vise sto ! Imas dokaz iz Kur'ana i sunneta pa probudi se zeni se i sa jednom,i dvoje ,tri ili cetri ali da je Allah svt zadovoljan a mani se BLUDI I NEMORALA i chetanja dano-nocno jer ce ti na nos skociti to kad tad jer Allah svt ne zuri sa kaznom zapamti!!!

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera).
A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.
11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .-amin


17.07.2011.

Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica-obori pogled onda!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica-obori pogled onda!

"Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade". (En-Nur, 30. ajet)

Kada se neko kloni nečega u ime Allaha, subhanehu we te'ala, On mu to nadoknadi nečim što je bolje. Duša je privržena gledanju lijepih slika,gledanju tv-ekrana, gledanju Facebook i raznih prijateljica koje nisu ti serajtom naravno dozvoljene,gledanju rekama u novinama,itd... a oko vodi srce. Tako srce šalje svoga vodiča da izvidi, pa ako ga izvijesti o lijepom prizoru, u njemu se rađa želja koja počesto slomi njegova vodiča.Bolno bude na kraju jer svaki grijeh-haram je na pocetku sladak ali na kraju gorak i koban po srce-dusu i um ljudki,pa vidimo kako se ljudi ubijaju zbog prevelike zaljubljenosti,ubijaju svoje te voljene,pocinju da se opijaju alkoholom ili zavrse u drogi... Naravno ovo nece vijernik raditi,ali ima i od vijernika koji pretjeranim gledanjem u ono sto mu nije dozvoljeno pisanjem-gledanjem naravno popusti u imanu pa onda cak dodje do nemorala ,da nas Allah subhnanehu we te'ala sacuva-amin

Obaranje pogleda pred onim što je zabranjeno gledati donosi tri važne i veoma vrijedne koristi. Jedna od njih jeste slast vjerovanja koja je slađa i ljepša od onoga zbog čega čovjek u ime Allaha, subhanehu we te'ala, obara pogled.

Kada taj izvidnik otkrije i izvidi, srce se okani okolišanja u traženju i željama. Ko pogled baca, dugo se kaje. Gledanje rađa želju i nastaje veza kojom se srce povezuje s onim što gleda; želja jača i postaje žarkom, srce joj se u potpunosti predaje; potom ona još jača i pretvara se u strast koja ne napušta srce, a onda se pretvara u ljubav. To je neumjerena ljubav koja potom još jača i pretvara se u opsjednutost. Takva ljubav dospijeva do same srži, jača i postaje pokoravateljkom. Srce onda počinje robovati nečemu čemu ne bi trebalo robovati.

Sve je ovo haranje pogledom. Srce pada u ropstvo i postaje zatočenikom nakon što je bilo vladar, dospijeva u zatvor nakon je bilo na slobodi, žali se na pogled, a pogled mu govori: "Ja sam tvoj vodič i izaslanik, ti si me poslao". Na ovaj način srce u kojima nema ljubavi i iskrenosti prema Allahu, subhanehu we te'ala, bivaju dovedena u iskušenje, jer srce se mora vezati za nekoga koga voli. Ukoliko Allah nije Jedini Koga voli, ono se neizostavno predaje nekome drugom.

Uzvišeni govori i Jusufu, alejhisselamu: "...tako bi da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob. (Jusuf, 24)

Naime, namjesnikova žena koja bijaše mnogoboškinja zagledala se u Jusufa, alejhisselama, mada je bila udata, a i on se zagledao u nju. Međutim, Jusuf je bio iskreno predat Uzvišenom Allah, te se spasio te kušnje iako je bio mlad, neoženjen, usamljen i rob.

Druga korist kojom sobom nosi obaranje pogleda jeste prosvijetljenost srca i ispravno prosuđivanje. Ko se u životu bude javno pridržavao sunneta, kaže Ebu Sudža el-Kermani, te i u osami uvijek bude vodio računa o njemu (sunnetu), zatim se bude suzdržavao od strasti, obarao pogled i bude umjeren u uzimanju onoga što je halal, neće mu se desiti da pogrešno prosudi.

Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): ’’To su, zaista pouke za one koji posmatraju.’’ (El-Hidžr, 75.ajet), tj. to su oni koji ne gledaju u zabranjeno i nedolično. U ajetu koji slijedi, ubrzo nakon ajeta u kojem naređuje vjernicima da obore poglede i da vode računa o svojim stidnim mjestima, Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): ’’Allah je izvor svjetlosti nebesa i zemlje!’’ (En-Nur, 35.ajet)

Suština se u ovome slučaju ogleda u tome da je nagrada iz iste vrste kao i djelo. Ko obori pogled da ne gleda što je Allah, subhanehu we te'ala, zabranio, On mu nadokandi boljim. Ko svijetlu svojih očiju ne dopusti da se upravi prema onome što je zabranjeno, Allah mu podari svijetlo u njegovom razboru i srcu, te vidi ono što ne mogu vidjeti oni što gledaju stvari koje je Uzvišeni Allah zabranio gledati. To je nešto što čovjek osjeti svojom dušom. Srce je kao ogledalo, strast kao hrđa na njemu. Ukoliko je ogledalo čisto od hrđe u njemu se lik pojavljuje onakav kakav uistinu jeste.

Ukoliko je pak ogledalo zahrađalo, onda se u njemu lik ne odslikava valjano, te o onome što se u njemu ogleda govori samo površno i nudi čovjeku da naslućuje.

Treća je korist što srce postaje snažno, postojano i hrabro.

U Allaha je snaga i On srcu daje sposobnost da pobjedi, u Njega je svijetlo i On daje srcu sposobnost da temeljno rasuđuje. Dakle, On mu daje ove dvije sposobnosti i šejtan bježi od njega, kao što stoji u sljedećoj predaji: "Doista, šejtan uzmiče od sjene onoga ko se strasti svojoj ne predaje".

U tome smislu, vidjet ćemo da neko ko se predaje strastima doživljava samoponiženje, slabost i nipodaštavanje koje doživljavaju i oni što su neposlušni Allahu. Uzvišeni uzdiže one koji su Mu pokorni i ponižava one koji su Mu neposlušni.

Evo nam je ljeto i s njim neizbježno kao i svake godine dolazi jedna bolest, jedna pojava koja je proširena među našim narodom i koja se ne uzima za ozbiljno a to je oskudno odijevanje!Ovo se smatra normalnom pojavom i modernim načinom oblačenja i nažalost malo je onih koji dignu svoj glas protiv ovog ili nastoje skrenuti pažnju na ovu ružnu pojavu a da ne kažemo da kod onih čija su srca bolesna ovo nailazi na odobravanje i takvi jedva čekaju da dodje ljeto kako bi njihovi pogledi mogli da uživaju u onom sto je zabranjeno rekao je Uzvišeni:

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je najčednije, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. (En-Nur 30 )

 Ovo je imperativ od Uzvišenog Allaha vjernicima da obore poglede što znači da je oboriti pogled od onog što je Allah zabranio da se gleda, farz svim vjernicima, osim ako pogled ne padne iznenada a ako se to desi onda je obaveza da se pogled okrene kao što je prenio Muslim u svome "Sahihu" od Džerira ibn Abda el-Bedželija, r.a., koji kaže: "Pitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da okrenem svoj pogled."

Također je Poslanik s.a.v.s. je u nekoliko hadisa skrenuo pažnju na obavezu obaranja pogleda pa tako Ebu Davud prenosi od Burejde da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Aliji r.a.: "Ne bacaj pogled za pogledom, imaš pravo na prvi, ali ne i na drugi."

U "Sahihu" od Ebu-Sei'da prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čuvajte se zadržavanja i sjedenja po putevima." Rekli su: "Allahov Poslaniče, mi se moramo zadržavati radi razgovora." Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Ako već odbijate, onda dajte putu njegovo pravo." Upitaše: "Šta je njegovo pravo, Allahov Poslaniče?" On odgovori: "Obaranje pogleda, suzdržavanje od uznemiravanja, uzvraćanje selama, naređivanje dobra i sprečavanje zla."

Neko od prvih generacija je rekao: "Pogled je otrovna strijela za srce i zato je Allah naredio da se čuvaju stidna mjesta, kao što je naredio da se čuvaju pogledi koji su povodi tome."

Pogledi mogu čovjeka odvesti ka jos većem grijehu jer od pogleda sve počinje, iz njega se rađa želja iz želje se radja namjera a iz namjere se rađa djelo te tako čovjek ako ustraje na ne dozvoljenim pogledima polahko se sve više priblizava grijehu koji ga može upropastiti a rekao je Uzvišeni:

"I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put!" (El-Isra 32)

Najbolje kako će se čovjek sačuvati ovog grijeha danas jeste da se ne približava bilo čemu što bi ga moglo odvesti ka ovom grijehu a to je prvenstveno pogled jer što covjek više ide ka tome sve mu je teže da to napusti a sve je bliži da to učini!

Ima onih koji govore kako se toga danas nemoguće sačuvati i kako su oni primorani da to učine jer vele došlo takvo vrijeme i takav narod, došla Europa i njen način života evo kako je Poslanik s.a.v.s. postupio s jednim mladićem koji je od njega s.a.v.s. tražio da mu dozvoli da učini blud:

Imam Ahmed prenosi hadis od Ebu-Umame, r.a.:

"Došao je jedan mladić Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: "Allahov Poslaniče, dopusti mi da učinim blud." Narod se okupio oko njega, negodujući, kritikujući ga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Dovedite ga!" Kada je došao blizu, rekao mu je: "Sjedi!" On je sjeo, a onda ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Da li bi volio da neko učini blud sa tvojom majkom?!" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: "Ni drugi ne vole da se to učini njihovim majkama!" Zatim ga je upitao: "Da li bi volio da se to učini tvojoj kćerci?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim kćerkama." Ponovo je upitao: "Da li bi volio da se to desi tvojoj sestri?!" Mladić je odgovorio: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim sestrama!" Upitao je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po ocu?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po ocu!" Upitao ga je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po majci?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po majci." Tada je stavio svoju ruku na njega i proučio: "Allahu moj, oprosti mu grijehe, očisti mu srce i sačuvaj njegovo stidno mjesto." Ebu-Umame, r.a., kaže: "Nakon toga ovaj mladić se nije na to više osvrtao."

Dolazi vrijeme ili je već došlo koje je još davno predskazao naš Poslanik s.a.v.s., u svom hadisu opominjući ashabe rijecima:” "Kako ćete se ponašati kad se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki?'', upitao je Muhammed, s.a.v.s., svoje ashabe. ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?'' - upitaše oni. Muhammed, s.a.v.s., reče: ''Može i gore .'' ''A zar može biti gore?'' - upitaše ponovo. ''Može. Onda kad ne budete naređivali dobro, a zabranjivali zlo''- reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može doći takvo vrijeme?''- upitaše ashabi ponovo. ''Može i gore. Onda kad dobro budete smatrali zlim, a zlo dobrim.'' ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?''- po treci put upitaše ashabi. ''Može i gore''- odgovori Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može biti gore, o Allahov Poslaniče?'' - čudeći se upitaše ashabi. ''Može. Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro. Tada se ni vaši najučeniji ljudi neće moći snaći''- odgovori Poslanik.

 Također je rekao Poslanik s.a.v.s. upozoravajuci na opasnost od ovog grijeha:

„Ko vrši blud ili zinaluk, vjerovanje izađe iz njega, pa ako se povrati i pokaje, Allah će mu primiti pokajanje“(Taberani – Hasen)

Ponekad šejtan obmanjuje neke od nas tako što, kada bude iskušan prvim pogledom koji ostavi traga na njemu, prikaže mu lijepim i mogućim ublažavanje i liječenje tragova prvog pogleda sa drugim. Da li je to prihvatljivo? Šejhul-islam Ibn-Tejmije odgovara na ovu sumnju sa više aspekata. Kada je ovaj veliki učenjak, znanstvenik, imam, šejhul-islam, Ahmed ibn-Tejmije upitan o onome koga je pogodila otrovna Iblisova strelica, odgovorio je: «Onome kome je nanešena otrovna rana, na njemu je da nastoji uklonuti otrov i da zacijeli ranu, i to na sljedeće načine:

1. Da se posveti namazu, dovi, zikru-velicanjem Uzvisenog Allaha svt,skrušenosti, pogotovo u ranim jutarnjim satima, te da njegov namaz bude uz prisustvo srca i ponizno. Zatim da u svojoj dovi što više uči: Ja mukallibe-lkulubi sebbit kalbi ala dinik. Ja musarrifel-kulubi sarrif kalbi ila taatik. O Ti koji ljudska srca okrećeš, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri. O ti koji srca usmjeruješ kuda Ti hoćeš, usmjeri moje srce ka pokornosti Tebi. Jer, uistinu, ukoliko čovjek bude ustrajan u dovi, pokornosti i skrušenosti Uzvišenom Allahu, sigurno je da će ga izbaviti iz nedaće u koju je zapao, kao što kaže Uzvišeni: ‘I tako smo učinili da bi od njega odstranili grijeh i ružno djelo, jer on je uistinu jedan od naših iskrenih robova.’ (Jusuf, 24.)

2. Da se oženi ili uda sestra, ili da se pozabavi plemenitim, pohvalnim stvarima što će svakako doprinjeti da iščezne ono što ga je zadesilo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Kada neko od vas vidi neku ženu pa ga zadivi nešto na njoj, neka se vrati svojoj, jer će i kod nje to isto naći.’ Ovo su neke od stvari koje umanjuju strasti i ublažavaju pohotu.

3. Da se udalji od boravišnog mjesta i mjesta u kom se kreće ta osoba, kao i osoba koje su u bliskom srodstvu sa njom, koje sa njom dolaze u kontakt tako da je više ne viđa niti šta čuje o njoj kako više ne bi ostavila nekog utjecaja niti dojma na njemu. Nema sumnje da uz udaljenost čovjeka od nečega dolazi i zaborav dotičnog, i da što se manje nešto spominje manje ostavlja traga na srcu. Stoga, na njemu je da čini ove stvari, i da radi ono što će poboljšati i promijeniti njegovo stanje. A Allah najbolje zna.”

4. Da kada ga sejtan prokleti pokusava navratiti da pogleda u neke nemoralne stvari ( filmove,caspoise,chet-programe gdje moze doci prvo do kontakta pisanjem pa kasnije web camerom i gledanjem itd...) Da potrazi kod Allaha svt utociste,abdesti se i sjeti se Dzehennema,uzme da prouci par stranica Kur'ana ili procita koji hadis mu je veca nagrada insaAllah na oba svijeta od HARAMA. Svaka bolest lijek trazi i zastitnu injekciju ili antibiotik da prodje bolest za koji dan ,pa zar vijenik nema antibiotik? Zar nam nije ostalo u sunnetu Poslanika saws ,kako su se najbolje generacije zastitivale od ovakve bolesti-fitne ,da da sa Kur'anom,Zikrom,namazima itd...

Ovo nekazem samo braci-nego i sestrama koje su veliki povod i mamac kao med da braca krenu u haram! Obostrano se u misli jer ce svak stati pred Allaha svt i odogovrati za svoja djela!

Ibnul-Kajjim je upitan: Šta kažu veliki učenjaci o čovjeku koji pogleda neku ženu pa se u njegovom srcu pojavi ljubav prema njoj, te mu, nakon što se situacija pogorša do te mjere da postane nesnosna, njegov nagon kaže: “Sve ovo ti se dešava zbog onog prvog pogleda, i kada bi je samo pogledao drugi put, imao bi drugačiju viziju o njoj, u njemu bi i utjehu i zaborav našao.”, da li mu je dozvoljeno da je namjerno pogleda drugi put sa ovim predumišljajem? – Odgovor je bio sljedeći: Svaka zahvala pripada Allahu. Nije mu to dozvoljeno, zbog deset stvari:

1. Zbog toga što je Allah – Njemu pripada svaka slava – naredio obaranje pogleda, i što nije učinio lijek za čovjekovo srce u onome što mu je zabranio.

2. Što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o slučajnom pogledu, te je, znajući njegov utjecaj na srce, naredio da se mogući tragovi liječe time što će se istog momenta pogled oboriti, i što se više neće gledati u spomenuto, a ne ponovnim obaziranjem i gledanjem.

3. Što je jasno precizirano da je prvi (slučajni) pogled njegov, a ne, nikako drugi. Stoga, jasno je da, ako je u tom prvom pogledu bolest, onda je sigurno u obaranju pogleda i izbjegavanju drugog lijek za nju.

4. Nepobitno je da se sa drugim pogledom sigurno ne može ništa ublažiti – samo iskustvo mnogih je dokaz tome. Ako je to tako zašto onda da se čovjek izlaže novoj opasnosti time što će vratiti pogled?

5. Postoji mogućnost da mu njegova psiha sa drugim pogledom još više dočara i uljepša to što vidi, pa mu se samim time još više poveća i njegova muka, odnosno duševna patnja.

6. Što čovjeku, samo što pomisli da se obazre i pogleda drugi put, sam Iblis daje viziju o svemu tome, čak mu uljepša i ono što nije lijepo, i to samo da bi kušnja i nevolja bila što veća i potpunija.

7. Sigurno je da čovjek neće sebi pomoći u toj nevolji time što će uraditi nešto što je suprotno šerijatskim propisima, niti uopšte može ublažiti, a kamoli izliječiti to što ga je snašlo sa nečim što je zabranjeno (haram). Samom njemu, ukoliko uradi nešto takvo, sasvim je jasno da i ne priliči da mu bude ukazana bilo kakva pomoć.

8. Prvi pogled je jedna od Iblisovih otrovnih strelica i zna se da je drugi pogled kao i druga strelica još otrovniji. Zar se otrov liječi otrovom?!

9. Treba znati da je osoba koja se nađe u ovakvoj situaciji na ispitu – da li će ostaviti nešto čemu je sklona, kako tvrdi. Takva osoba sa drugim pogledom želi da bolje vidi i da sebi bolje dočara ono u što gleda. Ukoliko ga prizor ne zadivi i ne svidi mu se ono u što gleda, on svoj pogled sklanja. Dakle, jasno je da je on svoj pogled sklonio samo zato što mu nije ispunio njegove težnje, a ne radi Allaha Uzvišenog. Gdje je onda, i kakvo je to ophođenje sa Allahom Uzvišenim u ostavaljanju onoga čemu je sklona duša radi Njega?

10. Radi boljeg prikaza svega ovog, na kraju, navest ćemo jedan primjer: Čovjek uzjahao novog konja i on hoće skrenuti sa glavnog puta u neku tijesnu uličicu koja na kraju vodi u provaliju. Uličica je toliko tijesna da se ne može okrenuti i vratiti nazad. Primjeti li samo da konj hoće skrenuti, zategnut će uzde i zaustaviti ga, kako ne bi ušao u nju. Ako se desi da uđe korak-dva, viknut će na njega i što brže ga vratiti nazad, dok još ima mogućnosti za to. Uradi li to na vrijeme i u datom momentu, uspio je, u protivnom, ako mu dozvoli ulazak u tu ulicu i tek onda počne vikati na njega i vraćati ga, teško će ga vratiti. Da li će razumna osoba, kada čuje za ovaj primjer, reći: jedini način da se izbavi iz te tijesne uličice je da nastavi jahati u njoj?

Isti slučaj je i sa pogledom kada ostavi traga u srcu. Ako bi osoba bila odlučna i oprezna pa riješi to pitanje u samom njegovom početku (odnosno sasječe ga u korjenu), lahko mu izliječiti moguće tragove. Ako bi kojim slučajem prvi pogled popratio drugim i njime tragao za lijepim, divnim mjestima onoga što gleda i sve to upijao u svoje inače prazno srce, te ga uz to čvrsto usadio u njega, nema sumnje da će se ljubav pojaviti. Poslije toga, ukoliko se pogledi budu smjenjivali jedan za drugim, oni će biti poput vode koja natapa drvo. To «drvo ljubavi» neće prestajati rasti sve dok srce te osobe ne učini pokvarenim, beskarakternim, nemoralnim i dok ga potpuno ne odvrati od onoga što je njegova stvarna funkcija, zbog koje je stvoreno. Zatim, takvo srce odvodi čovjeka u raznorazna iskušenja te ga navodi da čini zabranjene stvari prekoračujući u tome sve granice. Njegovo srce će tako sa njim nastaviti sve do potpune propasti, a razlog svemu tome je to što je oko’ te osobe prvim pogledom osjetilo neku vrstu slasti u tome što je vidjelo, pa je zaželjelo da je još jednom okusi, baš kao jedenje ukusne hrane, kada čovjek proba samo jedan zalogaj. Da je odmah oborio pogled njegovo srce bi bilo odmorno i spašeno svih tih nedaća. Razmisli malo o riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: «Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica»! Ta strelica biva zabodena pravo u srce, pusti otrov u njega i on se poslije širi čitavim tijelom. Ako čovjek požuri i izvuče otrov prije nego se proširi po tijelu, spašen je, a u protivnom, taj otrov će ga uništiti.

Zato draga braćo i sestre,poslušajmo ono što nam naređuje naš Gospodar jer nam On doista želi samo dobro i propisao nam je samo dobro i klonimo sve svega onog što vodi ka ovom grijehu, ne smatrajmo samo jedan pogled nije ništa jer doista on vuče ka drugom pogledu i ne navikavajmo svoje duše da budu nepokorne Allahu nego učinimo tevbu prije nego sto nam dođe ono sto nam je već određeno jer čovjek dok se rodi vec je dovoljno star da umre!

Molim Allaha da nas uputi na pravi put, sačuva nas griješni pogleda, očisti naša srca, pomogne našu braću muslimane,bude nam Milostiv na Sudnjem danu i uvede u Džennet Firdevs!!!-amin

Pogledaj te obavezno:

Prof.Hajrudin  Ahmetovic-Vrijednost obaranja pogleda

http://www.youtube.com/watch?v=jnCkbYvOsgI&feature=player_embedded#at=79

Obaranje pogleda-poucno

http://www.youtube.com/watch?v=GH5HxyTyzho

Tvoje oci cine zinaluk..

http://www.youtube.com/watch?v=MLL62PJp7_Y&feature=related

Facebook-Fitnaboock

http://www.youtube.com/watch?v=oU8K2QeUQt4&feature=player_embedded#at=729

http://www.youtube.com/watch?v=N_aNi-q8IZg&feature=player_embedded#at=167

Jedno upozorenje samo da ne svatite ozbiljno a i za salu ;)

Na semaforima ili preko prelaska ulice pogledati dobro-da vas nebi auto udarilo i da vam nebi dani prolazili na hirurgiji a za one koji voze isto tako savijet da pogledaju takodje dobro kad voze ,naravno sto je dozvoljeno, da nebi kasnije lezali u zatvoru radi gazenja pjesaka kojeg nije htio da vidi !!!

16.07.2011.

Plasi se Allaha zvog tvog odnosa prema ljudima,a nemoje se plasiti ljudi zbog tvog odnosa prema Allahu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Plasi se Allaha zvog tvog odnosa prema ljudima,a nemoje se plasiti ljudi zbog tvog odnosa prema Allahu

Najbolji metod u postupanju prema ljudima je da svoje postupke uskladiš sa Allahovim zadovoljstvom. Tvoje je da moliš i tražiš od Allaha, a ne da tražiš od njih, mimo Njega. Ti treba da se Njega bojiš, a ne da se stvorenja, mimo Njega, bojiš. Čini im dobro radi Allahovog zadovoljstva, a neočekujući nikakvu nagradu za to. Ne čini nasilje prema njima iz straha od Allaha, a ne strahujući od Njih. Kao što se bilježi u jednoj predaji:
"Traži od Allaha dobro ljudima, a ne traži od ljudi dobro Allahu, plaši se Allaha zbog tvog odnosa prema ljudima, a nemoj se plašiti ljudi zbog tvog odnosa prema Allahu" *a

Značenje ove predaje bilo bi da ne činiš ništa zbog zadovoljstva stvorenja a što je vezano za ibadete i puteve približavanja Bogu. To ti nije dozvoljeno činiti, očekujući njihovu pohvalu, ili strahujući od njihove kritike. Pomoć i podršku očekuj od Allaha i nikoga od stvorenja se ne plaši zbog onoga što si preuzeo kao emanet i obavezu od Allaha. Radi ono što ti je naređeno, makar to ljudima ne bilo po volji.


Poslanik s.a.v.s. je kazao i sljedeće: " Doista je znak slabosti vjere i to, da izazivajući srdžbu Allahovu, pokušavaš udovoljiti ljudima..." *b
Sigurnost ili znak pouzdanosti u vjeri predstavlja izvršavanje onoga što je Allah naredio, iskrenu ubjeđenost u ispunjavanje Njegovog obećanja koje je dao Svojim pokornim robovima i potpunu vjeru u Njegovo određenje i stvaranje i uređenje.
Pa ako ljude budeš nastojao zadovoljiti, izazivajući pri tom sržbu Allahovu na sebe, onda je to znak nepouzdanosti u vjeri. Ta nepouzdanost se onda očituje i prema Njegovom obećanju i obilju koje daruje. A to što čovjeka navodi na takav postupak je želja za ostvarenjem onoga što drugi ljudi imaju a on nema, pa onda napušta ono čime ga Allah zadužuje i traži ostvarenje toga moleći ljude. Također, možda ga na takav postupak navodi nepostojanje osobne, istinske pouzdanosti u istinitost Allahovog obećanja za pokorne robove, a koje se ogleda u Njegovoj pomoći, podršci i nagradi na ovome i na budućem svijetu. Ako budeš nastojao svojim postupcima postići Allahovo zadovoljstvo, On će te onda pomoći, pružiti obskrbu i sačuvati od toga da pomoć moliš od ljudi.

Nastojanje da se udovolji ljudima pridobijanjem Božije srdžbe na sebe, posljedica je straha od ljudi i traženja od njih. A to je sve znak slabosti i nepouzdanosti u vjeri. A, ako ti ne bude suđeno da budeš mogao proniknuti u ono što ljudi namjeravaju stobom učiniti, znaj dobro da je stvar u Allahovim Rukama, a ne u njihovim. Pa, ono što je On htio, desilo ti se, a ono što je odredio da te mimoiđe, mimoišlo te je.
Ako ljudima budeš upućivao prijekor za ono što nije suđeno, pa to ukazuje na tvoju slabu pouzdanost u vjeri. Nemoj se plašiti ljudi, moliti od njih, ali ni kritiku im, po svome nahođenju, bez argumenata upućivati. Znaj da onaj na koga se odnosi Božija i Poslanikova pohvala, on je istinski pohvaljen, a onaj koga Allah i Njegov Poslanik pokude, on je uistinu pokuđen.
Jedan od članova delegacije Benu Temim, koja je došla Božijem Poslaniku s.a.v.s., rekao je: "O Muhammede, pokloni mi, jer moja je hvala zaista visoka, a moja je kritika uistinu teška","To jedino Allah Uzvišeni može."*c Poslanik mu odgovori:

Aiša r.a. je napisala poruku sljedeće sadržine Muaviji, a za koju se prenosi da je riječ o Poslanikovim s.a.v.s. riječima: "Onaj ko bude težio postizanju Allahovog zadovoljstva, ne težeći pri tom da odobrovolji ljude, bit će mu to najbolja zaštita od svijeta. A onaj ko bude nastojao da postigne zadovoljstvo ljudi, izazivajući pri tom na sebe Allahovu srdžbu, to mu neće nimalo pomoći." *d
Ovo su riječi Božijeg Poslanika s.a.v.s. a u riječima ashaba se kaže: "Ko bude težio postizanju Allahovog zadovoljstva, ne mareći pri tome da ljude odobrovolji, steći će Allahovu ljubav i ljubav svih drugih ljudi. A ako bude nastojao postići da ljudi budu zadovoljni sa njim, čineći pri tom ono sčim Allah nije zadovoljan, doći će u situaciju da će onaj koji ga je hvalio postati njegov kritizer." *e

Ove riječi predstavljaju veliku poruku u razumijevanju vjere. A ovaj tekst koji je sa lancem prenosilaca sve do Božijeg Poslanika (tj. merfu') je vjerodostojniji. Doista, onaj ko bude težio postizanju Allahovog zadovoljstva, ne težeći pri tome da udovolji ljudima, to će mu biti najbolja zaštita. Tada je čovjek Njegov iskreni rob, a On je zaštitnik Svojih čestitih robova, i dovoljan mu je samo On kao zaštitnik.


Uzviseni kaze:...a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i obskrbit će ga odakle se i ne nada... (Et-Talak,2)
Nema sumnje da će mu Allah biti dovoljan i da će mu uštedjeti trud oko priskrbljivanja zadovoljstva i ljubavi drugih ljudi. A nikada i nije moguće ostvariti da svi ljudi budu stobom zadovoljni. Ljudi će biti zadovoljni ukoliko se solobode vlastitih ambicija i koristi u pogledu prijateljevanja sa nama i budu sa jasnim , čistim namjerama prijateljavali sa nama. A onaj ko bude nastojao postići zadovoljstvo ljudi, čineći ono sa čim Allah nije zadovoljan, to mu kod Allaha neće pružiti nikakvu zaštitu.

Kao što će se naslilnik pokajati zbog svog naopakog života i reći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo." (El-Furkan, 27-28)

A što se tiče pak pretvaranja hvale u prijekor, pa to se danas veoma često dešava, a posebno će se to na koncu dešavati. Konačni ishod pripada Bogobojaznima, a ne onima koji se za svojim strastima povode. A Allah je Taj Koji najbolje zna.
Tevhid stoji nasuprot širku. Pa ako čovjek ustvrdi Allahovu jednoću, a što spada u domen Allahovih prava nad Njegovim robovima, onda Mu on ništa ne pridružuje, i istinski manifestira vjeru u Jednoga Boga. U domen tevhida i iskazivanja ibadeta Allahu spada i to da se samo na Allaha oslanjamo, samo Njega za pomoć molimo i samo pred Njim strah osjećamo. Na ovaj način čovjek se čisti od širka, uči se ljudima davati njihova prava i ne čini nasilje prema njima.

Tevhidom se čovjek čuva nasilja od ljudi i njihovog izjednačavanja sa Allahom-Bogom. Iskazivanjem pokornosti Allahu i izbjegavanjem neposlušnosti prema Njemu čovjek se štiti od iskazivanja nasilja prema samome sebi.
Uzvišeni u hadisu-kudsiji kaže: "Namaz sam podijelio između Mene i Moga roba na dva jednaka dijela." Sadržaj ova oba dijela donosi čovjeku korist. također u ovom kontekstu se spominje i hadis kojeg bilježi Taberani: "O robe Moj, od četiri stvari Meni pripada jedna, tebi druga, treću dijelimo Ja i ti, dok četvrtu dijeliš ti sa drugim robovima Mojim. Ono što Meni pripada je da nikog drugog ne obožavaš i neizjednačavaš nikoga sa Mnom. Ono na što samo ti polažeš pravo je da budeš nagrađen za djelo koje si počinio. Ono što je između Mene i tebe je to da ti uputiš dovu a Meni pripada da tu dovu uslišam, a ono što je između tebe i svih drugih stvorenja, je da im činiš ono što bi želio da oni tebi čine."*f

A Allah zaista voli obje polovine namaza, i voli kada Mu se ibadet čini. Ono što On, Uzvišeni, daruje čovjeku u pogledu upute i pomoći izraz je Njegove neizmjerne Dobrote i Vrijednosti koju samo On posjeduje.
Uputa i pomoć su samo sredstva približavanja Voljenome, a On ih voli zato što vode do Njega. Čovjek, pak, prvo moli za pomoć, jer mu je ona potrebna da bi došao do upute koja će ga onda dovesti na Pravi put. Čovjek, dakle, moli za ono što će ga odvesti do Gospodara, gdje će naći smiraj i svoje zadovoljstvo. U tom kontekstu su i sljedeće Poslanikove s.a.v.s. riječi: "Djelo za koje ćeš dobiti nagradu je tvoja prijeka potreba."*g

Allah voli darovati nagradu, a koja je konac dobroga djela. A čovjek radi ono što ide u njegovu korist ili protiv njega. Uzvišeni je rekao: "...u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi..." (El-Bekare,286)

Čovjek i kada ibadetu pribjegava, pa on to radi zbog toga što u tome prepoznaje vlastitu korist, izvor sreće i zadovoljstva, i zaštitu od kazne Gospodara svoga. On nikada neće tražiti nešto u čemu ne visi svoju vlastitu sreću i korist, pa ako se poistovjeti njegova želja sa Božijim zadovoljstvom, on njeno ostvarenje želi samo zbog toga što to njemu ide u prilog. Onaj ko bude iskreno samo Allaha obožavao, ne čineći širka prema Njemu, Allah će takvoga zavoljeti i za Svoga prijatelja uzeti. Blagodati koje uživa na ovom svijetu rezultat su ljubavi prema Gospodaru. Ovaj odnos bi se mogao usporediti sa kupoprodajom, gdje prodavač želi uzeti od kupca novac zaponuđenu robu, a što podrazumijeva slobodnu volju prodavca za njenom prodajom. Kupac, pak, želi robu, a što podrazumijeva njegovo slaganje sa utvrđenom cijenom.
Allah voli da Mu iskazuju ljubav. Put za postizanje istinskih vrijednosti ibadeta je iskazivanje ljubavi Njemu Jedinome. Čovjek teži za onim što mu je potrebno za život i onim gdje korist ostvaruje a iz čega onda proističe njegova ljubav prema ibadetu.

U domen Allahovih prava prema robovima Njegovim i dužnosti robova prema Allahu, te kao prava manifestacija istinske vjere, ubraja se obožavanje samo Allaha i činjenje dobročinstva prema ljudima. Onaj ko bude činio dobro prema ljudima očekujući od njih zauzvrat zahvalu, dovu ili nešto slično, pa on, onda to nije učinio iskreno i u ime Allaha. Ko bude imao strah od Allaha u svojim postupcima prema ljudima, a ne bude imao straha od njih, onda čini dobro svim stvorenjima i sebi samome. Strah od Allaha navodi ga da prema ljudima njihovo pravo ispuni i prestane činiti nasilje prema njima. A onaj, pak ko se bude bojao stvorenja mimo Allaha, čini nasilje prema sebi samome i prema svim drugim ljudima, jer se boji nekoga mimo Allaha i očekuje od nekoga drugoga pored Allaha.

Ukoliko se čovjek bude ljudi mimo Allaha bojao, onda će biti primoran pod svaku cijenu otkloniti od njih svaku vrstu zla i onoga sa čime oni nisu zadovoljni. On će to biti primoran uraditi varanjem, licemjernim odnosom, ili pak nekom većom nesrečom od one u kojoj se nalaze oni kojih se on plaši i od kojih strahuje. Ukoliko bude tražio od ljudi, onda neće biti pravedan u sudu prema njima. A ako se ne bude Allaha bojao, neće imati drugog izbora do napada na one kojih se boji, jer po svojoj prirodi čovjek je čak nasilan i prema onome ko mu ne čini nasilje, a šta tek reći za onoga ko mu već čini nasilje?

Brojni su primjeri ovakvih kraraktera ljudi. Velike manifestacije nepravde naći ćemo u tom svijetu ljudi, gdje se uzdiže i veliča neko ko vlada represijom i silom. On se sam plaši ljudi, jer pribjegava nasilju i zastrašivanju, a što stvara smutnju i nered među ljudima.

Čovjek kada nešto moli od ljudi i oni mu ne izlaze u susret, kao rezultat toga pojavljuje se mržnja i ispoljavanje nasilja prema njima. Sve se ovo dešava usljed odsustva straha od Allaha. Mnogo je primjera u svijetu gdje ljudi strahuju jedan od drugih i gdje traže jedni od drugih izvršenje nekih svojih potreba. Svako od njih se žali na učinjenu nepravdu od strane drugoga. A oni čine nasilje jedni prema drugima, neizvršavajući obavezu prema Allahu, jer se boje nekoga drugoga i traže pomoć od nekoga, mimo Allaha.
Čineći ove grijehe čovjek radi nešto zbog čega pati njegova duša i zbog čega će biti kažnjen na drugome svijetu. On onda ne preza počiniti i tako ozbiljne prijestupe kao što su širk i blud. Kada god kod čovjeka nestane straha od Boga, onda on slijedi svoju strast. Posebno je to slučaj kada čovjek teži ostvarenju nečega što ranije nije nikada ostvario. Njegova duša je u stalnoj potrazi za onim gdje nalazi svoj smiraj i što odagnava njenu tugu i neraspoloženje. Ta duša ne nalazi mir i spokoj u spominjanju Allaha i prakticiranju ibadeta, već u činjenju loših, zabranjenih stvari, konzumiranju opojnih pića, lažnoga govora, iznošenja u javnost onoga što je djelo duše koja zlu naginje, igri, zabavi, druženju sa lošim ljudima i drugim stvarima. Srce svoju potpunu neovisnost postiže preko prakticiranja ibadeta Allahu Jedinome.


Fetwe Šejhul-Islam Ibn Tejmijje



*a - Ova predaja kao riječi Božijeg Poslanika s.a.v.s. ne navodi se u osnovnim hadiskim izvorima
*b - Dio je ovo slabog hadisa kojeg bilježi Ebu Nu'ajm, u El-Hil'ji i El-Bejheki u Šu'abul-imamu
*c - Hadis navodi Et-tirmizi i kaže da je hasen-garib (dobra usamljena) predaja, En-Nesai i Ahmed ibn Hanbel
*d - Hadis bilježe Et-Tirmizi, Ebu-Nu'ajm i El-Bejheki u Kitabuz-Zuhdi el-Kebiru
*e - Ovu predaju ashaba bilježi Et-Tirmizi
*f - Hadis-kudsijju navode Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ebu-Davud, Ibn Madže, Ahmed i Malik
*g - Ovakav tekst hadisa se nalazi u osnovnim hadiskim zbirkama
15.07.2011.

Savjetujem sebe i sve vas moje sestre u ISLAMU!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Savjetujem sebe i sve vas moje sestre u ISLAMU!

Esminim unukama koje je slijede u čednosti, čistoti i neporočnosti... onima koje kroče putem Aiše, Hafse i Sumejje, radijallahu anhunne... čistim, neporočnim, bogobojaznim i čednim... Onima koje je zaveo i obmanuo lažni ovodunjalučki sjaj i ukras... koje civilizacija zaostalih zadivljuje i bez daha ostavlja... onoj koja je zgriješila prema svome Gospodaru, pocijepala zastore svoje čednosti pa iz svoga doma izašla obučena a gola, da, i sama zavedena, skreće pažnju na sebe i zavodi druge... svima njima želim uputiti savjet, upozoriti ih i opomenuti...

Sestro vjernico, ti kojoj je Allah podario blagodat zdravlja, blagodat vjere islama, zahvaljuj Uzvišenom Allahu, nastoj Mu se približiti i biti Mu pokorna... jer je u pokornosti Njemu sreća i ovoga i onoga svijeta, a bliskost sa Njim Uzvišenim je veličina i ponos i na dunjaluku i na ahiretu. Kaže Uzvišeni: ''A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.'' (El-Ahzab, 71.) Čuvaj svoj hidžab, svoju čednost i poštenje. Hidžab je čistota, krepost, čestitost i neporočnost. Kaže Uzvišeni: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti.’’ (El-Ahzab, 59.)

Da, baš tako, on je ukras i obilježje čiste, plemenite i časne žene. Hidžab je dokaz njenog stida, pokazatelj čistote i neporočnosti, i njena zaštita od šejtana među ljudima i džinnima. Zato dobro čuvaj svoj hidžab, Allah ti se smilovao, jer je on tajna tvoje sreće. Čuvaj se onih koji zagovaraju otkrivanje i razgolićavanje, jer oni ti samo zlo žele. Budi poput čvrste brane pred njihovim idejama i zamislima, neprobojna tvrđava pred njihovim strastima i prohtjevima. Da, tako je, sestro moja, tvoj stid i čednost im ne da mira, ne da im zaspati, pa bi htjeli da te pridruže povorci grješnica sa Zapada, samo da bi zadovoljili svoje strasti i prohtjeve i želje svoje ostvarili. Čuvaj se takvih, ja te iskreno savjetujem i želim ti samo dobro. Svoj jezik čuvaj od ogovaranja (gibeta) i prenošenja tuđih riječi (nemimeta). Ova dva grijeha uništavaju dobra djela i proždiru nagradu pokornosti. Kaže Uzvišeni: “...i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno.” (El-Hudžurat, 49.)
Izbjegavaj sijela i skupove u kojima se čine ovi grijesi, i mnogo Allaha spominji i Kur’an uči, tako ćeš se sačuvati i zaštititi od tih stvari. Svim srcem nastoj, Allah te čuvao, da se podučiš propisima svoje vjere i temeljima vjerovanja. Savjetujem ti da čitaš korisne knjige, savjete i poslanice naših učenjaka i daija, da posjećuješ predavanja i korisne skupove, jer ćeš na taj način postići gore navedeno. Sjeti se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bude krenuo putem traženja znanja, Allah će mu time olakšati put do Dženneta.” Sestro u vjeri, historija nam neprestano priča o životima velikih žena, žena koje su se žrtvovale i uložile svoje vrijeme i trud, odgajajući tako velikane i heroje, svijetle primjere o kojima čitav svijet govori, a historija uvažava. Još davno je rečeno: “Iza svakog veličanstvenog odgoja stoji veličanstvena žena.” Pa hoćeš li ti biti jedna od onih koje su svoje ime uklesale u stablo vremena, i trag svojih djela ostavile na stranicama historije, podižući jedinstvenu i izvanrednu generaciju, usađujući joj ljubav prema vjeri i zajednici muslimana (ummetu) i spremnost na žrtvu, dobivši na kraju, kao plod, čvrstu vjeru uz zalaganje i žrtvovanje za nju?! Zato samo naprijed, sestro… trud neće propasti, a rad i zalaganje neće biti uzaludni i beskorisni.I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici.’” (Et-Tevbe, 105.) Plemenita sestro, nastoj obavljati što više dobrovoljnih djela (nafila), ustraj u dijeljenju imetka, i budi od onih koje hrle i žure ka Džennetu, prostranom poput nebesa i Zemlje. Kaže Uzvišeni: “Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost” (El-Hadid, 21.); “…i neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!” (El-Mutaffifūn, 26.). Zato, sestro, hajde, požuri… megdan je prostran, a put dalek. Opskrbi se imanom i naoružaj se pokornošću… Džennet je posljednja stanica. Cijenjena sestro, jesi li čula priču o Ummu Salih (majci Salihovoj)? Bila je to jedna starija žena. Čula je o vrijednosti pozivanja u Allahovu vjeru i velikoj nagradi za to, pa je, zajedno sa svojom djecom, odselila u jedno mjesto da bi podučavala i savjetovala žene, stanovnice tog mjesta... pa ima li danas žena koje bi se povele za ovako divnim primjerom? Kaže Uzvišeni: “I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati.” (Ali Imran, 104.) Pa hoćeš li se pokoriti i predati ovom veličanstvenom pozivu Božijem? Nadam se da hoćeš... Sestro vjernice, još uvijek ima puno žena koje žarko žele da svoje brige podijele sa nekim, da svoju tugu i bol iznesu onome ko će saosjećati sa njima. One su u potrebi za dobrim i pobožnim ženama poput tebe, zato pohitaj, Allah te čuvao, budi im pri ruci i pomozi ih u pokornosti Stvoritelju, usmjeri ih na put dobra i spasa. Ti to, ako Bog da, možeš. I sjeti se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Da Allah preko tebe uputi samo jednog čovjeka, bolje ti je od blaga crvenih deva.” Savjetujem ti da čitaš o životima dobrih i pobožnih žena iz prijašnjih generacija, žena čiji su životi veličanstveni uzori, jedinstveni primjeri i neponovljive priče. Uistinu su u tome važne životne lekcije i neprocjenjive pouke i poruke. Allah neka te čuva i učini sretnom i iskrenom vjernocom na oba svijeta! -AMIN

Sjetim se rijeci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Da Allah preko tebe uputi samo jednog čovjeka, bolje ti je od blaga crvenih deva.”

Allahu moj Uzivseni ojacaj me u vjeri i pomozi me na Svome putu,udahni u moju siromasnu dusu prvo ljubav prema Tebi Allahu Uzviseni,prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i podari mi snage da to potvrdim kroz ovaj trnoviti dunjaluk kroz koji samo putujemo-putnici i idemo dalje subhnallah,ucini me Allahovom svt iskrenom robinjom i da sve sto radim da radim samo u ime Tvoje da bi ti samo bio zadovoljan sa mnom i na ovom i onom svijetu,smiluj mi se miskinu i olaksaj Ja Rabbi kusnju koja je prolazna ko i dunjaluk i nestavljaj me na iskusenja koja necu moci podnjeti...sacuvaj me i smiluj mi se,sacuvaj me svakog zla,vidljiva i nevidljiva i utociste kod tebe trazim od svega sa cim ti nisi zadovljan!Uputi neupucene,olaksaj nam dunja,OPROSTI NASE GRIJEHE-OCISTI NAS i kisom i ledom i smiluj nam se na danu u kojem nema sumnje,oprosti nam i upisi nasa dobra djela i sa Svojom Milosti i pomoci nas uvedi u Dzennetske basce u drustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem-AMIN

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

14.07.2011.

''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' (Sura El-Beqare, 21)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' (Sura El-Beqare, 21)

Šta je to robovanje? Koji su to njegovi ogranci? Da li cjelokupna vjera ulazi pod ovaj termin ili ne? Šta je suština robovanja? Da li je robovanje najuzvišeniji stupanj na dunjaluku i Ahiretu, ili iznad njega ima veci stupanj? Pa da nam se pojasni ovo spomenuto.
Ovo obracanje kroz rijeci Uzvišenog ''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' je upuceno svim ljudima; vjernicima i nevjernicima, muškarcima i ženama,arapima i nearapima, slobodnim ljudima i robovima, dakle svima njima su upucene ove rijeci, i od svakog pojedinacno, od njih, se zahtijeva da robuju Allahu , ujedno ovo je prva naredba (imperativ) u Kur'anu u suri El-Beqare, prva naredba koja im je naredena u rijecima Uzvišenog :O ljudi, Gospodaru svome robujte, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni" Te je imam bio upitan o ovom
plemenitom ajetu.
Neko ce se zapitati: ''Allah nam je naredio robovanje (ibadet),onda šta je to robovanje? Koji su to njegovi ogranci? Da li opci pojam vjere ulazi u ovaj termin ili nešto što je van nje tj. vjere? Šta je suština ibadeta? Da li je robovanje najuzvišeniji stupanj ili postoji visociji stupanj osim ibadeta? Što znaci da se radi o pitanju koje ima svoja podpitanja. A u odgovoru ce doci da ibadet ili robovanje obuhvata sve vrste naredbi i zabrana, kao i da je cjelokupna vjera unutar ovog termina. A suština robovanja jeste da iskreno obožavaš Allaha samo Njemu vjeru
ispoljavajuci, kao i to da je robovanje najuzvišeniji stupanj, jer su najuglednija stvorenja medu ljudima bili vjerovjesnici i poslanici a za njih je najuzvišeniji stupanj bio robovanje Allahu i poslanstvo. Takode najuzvišeniji stupanj našeg Vjerovjesnika je bilo robovanje Allahu i poslanstvo.
Robovanje je cjelokupni naziv za sve ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan od rijeci i skrivenih i ocitih djela. Tako da su, namaz, zekat, post, hadž, istniti govor,izvršavanje emaneta, poslušnost roditeljima, održavanje rodbinskih veza,pridržavanje na ugovore, naredivanje dobra, sprjecavanje zla, borba protiv nevjernika i licemjera, dobrocinstvo prema komšiji, jetimu, siromahu i putniku namjerniku, prema robu ljudskog roda i životinjama, dova, zikr, ucenje Kur'ana, i sl. tome, vrste ibadeta ili robovanja Allahu . Isto tako ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku , strah od Allaha i stalno traženje utocišta kod Njega,iskreno ispoljavanje vjere Allahu, strpljivost radi Njegove presude ili propisa,zahvala na Njegovim blagodatima, zadovoljstvo sa Njegovom odredbom, oslonac na Njega, nada u Njegovu milost, strah od Njegove kazne i sl. tome su vidovi robovanja Allahu .

Kaže: ''Robovanje'' je cjelokupni naziv za sve ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan od rijeci i skrivenih i ocitih djela, što je ujedno i definicija ibadeta ili robovanja. Dakle to je naziv koji obuhvata sve ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan bez obzira da li se radi o rijecima ili djelima, bez razlike izmedu onoga što je skriveno i onoga što je ocito, takode bez razlike da li se radi o srcanim djelima ili djelima udova ili rijecima jezika, jer sve to ulazi u naziv robovanja sve dok se radi o necemu što Allah voli i sa cime je zadovoljan. Sve ono što Allah voli i sa cime je
zadovoljan je ibadet, bez razlike da li to bilo djelo ili rijec, bez razlike da li bilo skriveno ili ocito, bez razlike da li to bile rijeci jezikom ili rijeci srca, kao i bez razlike da li to bio govor srca i jezika ili to bila djela srca i udova jer sve spomenuto ulazi pod naziv ibadeta sve dok je od onoga što Allah voli i sa cime je zadovoljan. Ili drugacije receno: Ibadet je izvršavanje Allahovih naredbi i klonjenje od Njegovih zabrana, tj. izvršavanje obaveza (vadžiba) i klonjenje od zabrana (harama). Ili izvršavanje obaveza kojima nas je Allah obavezao, od rijeci i djela, skrivenih i ocitih, i klonjenje od zabrana, od rijeci i djela, skrivenih i ocitih.


Zatim je autor naveo primjer, pa kaže: ''Namaz, zekat, post i hadž, sve su to vrste ibadeta.'' Namaz predstavlja vrstu srcanih djela istovremeno kao i djela udova.Srcano djelo jest iskrenost kroz obavljanje namaza Allahu s jedne strane, a s druge strane djelo jezika jer u njegovom sastavu se podrazumijeva ucenje Kur'ana, velicanje Allaha kao i izgovaranje tehlila (la ilahe illallah) i td. Zekat je takode davanje i ubjedljivo vjerovanje ili akida, post je takode sustezanje od prohtjeva sa nijetom.
Hadž, istinit govor, izvršavanje emaneta, poslušnost roditeljima, održavanje rodbinskih veza, pridržavanje ugovora, naredivanje dobra, sprjecavanje zla, sve su to vrste ibadeta. Borba protiv nevjernika je ibadet, borba protiv licemjera je ibadet,dobrocinstvo prema komšiji je ibadet, dobrocinstvo prema siromahu je ibadet,dobrocinstvo prema robovima ljudskog roda je ibadet, dobrocinstvo prema potcinjenim nam životinjama je ibadet, upucivanje dove Allahu je ibadet, zikr je ibadet, ucenje Kur'ana je ibadet.
Zatim je naveo primjer srcanih djela, jer ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku je srcano djelo, strah od Allaha je srcano djelo, stalno utocište i povratak Allahu je srcano djelo, iskreno ispoljavanje vjere je srcano djelo, strpljivost radi Allahovih propisa je srcano djelo, oslonac na Allaha (tevekul) podrazumijeva dvije stvari tj.stvaranje preduslova i prepuštanje dogadaja Allahu, nada u Allahovu milost, strah od Njegove kazne, sve su to vrste ibadeta.
Zakljucak ovoga jeste da ibadet obuhvata srcana djela i djela udova, rijeci srca i rijeci jezika. Rijeci jezika poput zikra, ucenja Kur'ana, velicanja Allaha i izgovaranj tehlila,tekbira,naredivanja dobra i sprjecavanja zla, pozivanja ka Allahu. Rijeci srca su priznavanje i potvrdivanje, a srcana djela su poput onih što smo spomenuli od ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, strah od Allaha i stalni povratak Njemu, iskrenost u ispoljavanju vjere, strpljivost, zahvalnost, zadovoljstvo, nada i strah, su od srcanih djela. Djela udova su namaz, zekat i hadž, a istinit govor je od djela jezika.
Možemo reci da ibadet obuhvata sve ono sa cime je došao šerijat, bez obzira na to šta je šerijat naredio ili zabranio, kao i bez obzira na to što je naredio ili zabranio da li je djelo ili rijec, i bez obzira na to da li se radi o rijecima jezika ili rijecima srca, i bez razlike da li se radi o djelima srca ili djelima udova.Zato što je ibadet Allahu vrhunski cilj kojeg On voli i sa kojim je zadovoljan, i zbog cega je stvorio stvorenja. Kao što Uzvišeni kaže:
''Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.'' (Sura Ez-Zarijat, 56)
Sa njim ( robovanjem ili ibadetom) je poslao sve poslanike, kao što je Nuh rekao svom narodu:
'' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' (Sura EL-A'raf, 59)
Iste su rijeci Huda, Saliha. Šuajba i drugih poslanika kada su se obracali svojim
narodima. Allah kaže:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu robujte, a kumira se klonite! I
bilo je medu njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su
zaslužili da ostanu u zabludi.'' (Sura En-Nahl, 36)
Uzvišeni kaže:
''Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga
osim Mene, zato Meni robujte!'' (Sura El-Enbija, 25)
I kaže:
''Ova vaša vjera jedina je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato samo Meni
robujte!'' (Sura El-Enbija, 92)
Kao što kaže u drugom ajetu:
''O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jer Ja
dobro znam što vi radite! '' ( Sura El-Mu'minun, 51)


Kaže: ''Zato što je ibadet'' – ovo je položaj ibadeta kod Allaha , on je vrhunski cilj kojeg Allah voli i sa kojim je zadovoljan. A sve dok je ibadet vrhunski cilj kojeg voli Allah i sa kojim je zadovoljan, on je i na najuzdignutijem položaju. Tj. najveci položaj tebi covjece, tebi kao stvorenju da budeš Allahov rob pa ostvariš robovanje Allahu. A ako uspiješ ostvariti robovanje Allahu onda ceš postati voljen kod Allaha i On ce biti zadovoljan tobom. Ljudi koji su najbolje sproveli i kroz život ostvarili robovanje su poslanici – da je na njih Allahov blagoslov i mir, a najsavršeniji u ostvarivanju robovanja Allahu medu poslanicima su bili odabrani poslanici ili svita poslanika (ulu-l-azm) Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed .

A najsavršeniji u ostvarivanju

ibadeta izmedu dojice Allahovih prijatelja je bio naš Vjerovjesnik Muhammed .Ovim ti biva jasno da najsavršenija osoba u ostvarivanju i realiziciji ibadeta je bio najsavršenije stvorenje Muhammed . Iza njega je Ibrahim , zatim Musa , zatim ostali od svite a iza njih dolaze ostali poslanici i svi vjerovjesnici, a iza njih dolaze dobri ljudi od Allahovih istinskih robova, zatim šehidi, zatim dobri ljudi, i svi oni su najsavršenija stvorenja u ostvarivanju robovanja od ove cetiri skupine, a)vjerovjesnici, b) dobri ljudi, c) šehidi i d) istinski robovi. Najsavršeniji od njih je EbuBekr Siddik , a iza njih dolaze ostali vjernici na cijem celu su ucenjaci, imami i
odabrani vjernici medu ljudima.Stvorenja su stvorena radi ibadeta što ukazuje na važnost položaja samog ibadeta,kao i na to da je savršenstvo stvorenja da bude Allahov rob, zato su stvorenja i stvorena radi robovanja, kao što Uzvišeni kaže: ''''Džine i ljude sam stvorio samo
zato da Me obožavaju.''
Radi toga je slao poslanike, jer svaki poslani poslanik je
naredivao svom narodu da robuju Allahu , kao što Allah kaže da je Nuh govorio: '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Hud je rekao: ''Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Salih je govorio svom narodu '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Šuajb je govorio svom narodu '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Tako da je svaki poslanik kojeg je Allah poslao naredivao svom narodu robovanje Allahu ,kao što Uzvišeni kaže: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu robujte, a
kumira se klonite!" Uzvišeni kaže: ''Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni robujte!'' Allah kaže:''Ova vaša vjera jedina je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato samo Meni robujte!''
Obracajuci se poslanicima Allah kaže: ''O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jer Ja dobro znam što vi radite! ''
Ovim postaje jasno da najuzvišeniji položaj koji se može postici je robovanje Allahu,
a najsavršeniji ljudi u ostvarivanju robovanja su poslanici – da je Allahov blagoslov i
mir na njih.To je ucinio obavezom Svom Poslaniku sve do smrti pa kaže:
''Obožavaj Allaha sve dok ti smrt ne dode.'' (Sura El-Hidžr, 99)
Time je opisao Svoje meleke i vjerovjesnike pa kaže:
''Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru
da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, hvale Ga nocu i danju, ne malaksavaju."
(Sura El-Enbija, 19-20)
I Uzvišeni kaže:
"Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet cine; samo
Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju." (Sura El-A'raf, 206)
A oni koji se ohole i odbijaju da robuju Allahu pokudio je sa rijecima:
'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time
da Mi robuju uci ce, sigurno, u Džehennem poniženi." (Sura Gafir, 60)
A najcestitija Svoja stvorenja je opisao iskrenim robovanjem pa kaže:
''Sa izvora iz kog ce samo Allahovi robovi piti, i koji ce kuda hoce bez muke
razvoditi.'' (Sura El-Insan, 6)
I kaže:
"A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice
oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'' (Sura El-Furqan, 63)
A kada je šejtan rekao:
"Gospodaru moj" rece "zato što si me u zabludu doveo, ja cu njima na Zemlji
poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da ih sve zavedem, osim Tvojih robova
iskrenih medu njima. ''Ovo je pravi put k Meni" rece On. "Ti neceš imati nikakve
vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih
zalutalih" (Sura El-Hidžr, 39-42)


Kaže: ''To je ucinio obavezom'' – Ovakav biva stupanj robovanja, a njegov stupanj je uzvišen u odnosu na stvorenje, pa ako ostvari robovanje onda je njegova bliskost sa Allahom u onolikoj mjeri koliko je ostvario sam pojam ibadeta. Niko od stvorenja ne može zanemariti ovaj pojam pa da izade iz njegovih okvira zauvijek. A ako neki covjek tvrdi da sa njega spadaju obaveze i da mu nije moguce naložiti neki vid ibadeta, sa naznakom da je njegov razum cist, nije prestrašen, niti nenormalan, niti je žena u post-porodajnom periodu ili mjesecnom pranju kada nije obavezna da klanja kao ni da posti u tim vremenima, biva mu data prilika na pokajanje a ako se ne pokaje onda ce biti ubijen kao nevjernik. Kako je to rekao Šjehu-l-Islam i drugi imami
– da nas Allah sacuva i spasi od toga – zato je Allah robovanje ucinio obavezom Svom Poslaniku sve do smrti, iako je Poslanik bio najsavršenije stvorenje medu ljudima, ali mu je i pored toga Allah robovanje ucinio obavezom do smrti pa kaže'Obožavaj svog Gospodara sve dok ti smrt ne dode.'' U ajetu se stoji dok ti ne dode 'ubjedenje' (jekin) ali se odnosi na smrt. Tj. ustraj na robovanju svom Gospodaru i neka ti to bude stalna obaveza sve dok ti ne dode smrt a ti si u tom stanju.
Meleci i vjerovjesnici su najbolja Allahova stvorenja, Allah ih je opisao svojstvom robovanja, pa kaže: ''Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!'' Ovo je opci pojam Allahovog posjedovanja nebesa i Zemlje, zatim kaže: ! A oni koji su kod Njega'' tj. meleci '' ne zaziru da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, hvale Ga nocu i danju, ne malaksavaju." Ovako iako su meleci, vjerovjesnici i poslanici najbolja stvorenja, Uzvišeni za njih kaže: "Oni koji su bliski Gospodaru tvome'' tj. meleci, ''doista ne zaziru da Mu ibadet cine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju."
Zatim je obavijestio da svako onaj koji se bude oholio da ce uci u Džehennem ponižen, pa kaže: "Gospodar je vaš rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time da Mi robuju uci ce, sigurno, u Džehennem poniženi." Najcišca Svoja stvorenja opisao je sa svojstvom robovanja pa kaže: ''Sa izvora iz kog ce samo Allahovi robovi piti, i koji ce kuda hoce bez muke razvoditi.'' Njihovo spominjanje u genitivnoj vezi ''Allahovi robovi'' je kao pocast i plemenitog stupnja, kao što Uzvišeni kaže: "A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'' Tako da
ih je opet spomenuo sa Sobom zbog pocasti i plemenitog stupnja. Kada je Allah ,dao rok Iblisu, Iblis se zakleo da ce zavoditi ljude ali je izdvojio Allahove iskrene robove, jer on nad njima nema nikakve vlasti o cemu Allah o njemu kaže: "zato što si me u zabludu doveo, ja cu njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da ih sve zavedem, osim Tvojih robova iskrenih medu njima.'' A u drugom ajetu Allah kaže: "Ti neceš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih." Tako da ih je Allah spomenuo pripisujuci ih Sebi kao robove zbog pocasti i plemenitog stupnja.
Opisujuci meleke robovanjem kaže:
' Oni govore: Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvišen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta ce raditi, i oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.'' (Sura El-Enbija,26-28)
Uzvišeni kaže:
''Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!" Vi, doista, nešto krupno govorite!Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Svemilosnom pripisuju dijete! A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete! Ta, svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, doci Svemilosnom kao robovi. On ih je sve obuhvatio i tacno izbrojio, i svi ce Mu na Sudnjem danu doci pojedinacno.''(Sura Merjem, 88-95)

Razmisli Allahov robe,koliko vec zivis a melek smtri je blizu nama svima a sta ces reci Svome Gosodaru kada stanes pred njeg? Bio ti preci posao ili,karijera pa nisi imao vremena saznati o Uzvisenom Stvoritelju ,koji je nebesa i zemlju stvorio,koji daje da iz mrtve zemlje bilje i plodovi rastu,koji te je stvorio od kapi sjemena-vode u utropi tvoje majke,koji je Njapravedniji Sudac,koji ti daje vid-hej vid pa mozes svoje sve dunjalucke poslove obaviti ali neces ibadet,koji ti je dao noge-pa nemoras u kolicima proves zivot da ti je osporen da gledas ko ce te izvesti pa makar pred zgradu,dok sad hodas i sam na haram mijestima,ko ti je dao opskrbu-koliko si puta bio da nema posla,situacija stotine ali dadne Allah da dodje od nekle Njegova pomoc da nisi umro od gladi ti i tvoja djeca....ko ti je----? RAZMISLI PRIJE NE BUDE KASNO-koga si uzeo za Bozanstvo karijeru, zenu svoju, kipove ili Poslanike-Isa a.s.-Jesusa i njegovu majku, auto i firmu, druge zene...?

I bojte se Allaha kada ce te se svi Njemu vratiti:
http://www.youtube.com/watch?v=vZAZ90lXHZc&feature=fvsr

Prof.Hajrudin Ahmetovic
Vjera je ophodjenje
http://www.youtube.com/watch?v=LjTPnzzfI_4

Prof.Hajrudin Ahmetovic
Kako osijetiti slast imana

http://www.youtube.com/watch?v=InZPqrtTNBk

Prof.Elvedin Pezic
Sta je to istinska sreca?
http://www.youtube.com/watch?v=wmo9EEpmOls

13.07.2011.

Dali mi je zdravo ili bolesno srce ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dali mi je zdravo ili bolesno srce ?

"A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena."
(Hud :Hud: Hud, 120)


Upravo kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oporučio Abdullahu b. Omeru, radijallahu 'anhuma, rekavši mu:„Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik, i smatraj se od stanovnika kabura.“ (Buharija, 6416; Tirmizi, 2333.) Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, je rekao: „Uistinu, dunjaluk se kreće odmičući se, dok se ahiret kreće približavajući se. Svaki od njih ima svoje stanovnike, svoje sinove. Pa, budite od sinova ahireta, a ne budite od sinova dunjaluka. Doista, danas je vrijeme rada, a ne obračuna, a sutra će biti vrijeme obračuna, a ne rada.“ Kada god se srce izliječi od bolesti, usmjeri se ka ahiretu, približi se njemu, postaje jedan od njegovih sinova. Dok, kada god se srce razboli, prikloni se za dunjaluk, uzima ga za svoju domovinu i biva jedan od njegovih stanovnika.

Općenito, zdravo srce je ono srce čija je sva briga samo Allah, čija je sva ljubav posvećena samo Allahu, namjere usmjerene ka Njemu, tijelo, san i java, sva djela posvećena samo Allahu Uzvišenom. Govor o Allahu draži mu je od govora o bilo kome drugom! I Spominjanje Allahova govora draže mu je od spominjanja bilo čijeg drugog govora! Samo se uz spomen svoga Gospodara smiruje. Ukoliko poželi da se okrene ka nekome drugom, svoju potrebu iskaže nekome drugom, tada prouči svojoj duši: „O smirena dušo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna Njime i On tobom zadovoljan!

Sveijedan organ u tijelu stvoren je radi određene funkcije. Ukoliko taj organ bude potpun i zdrav, u potpunosti će i ispunjavati svoju funkciju. Dok, ukoliko dotični organ bude bolestan, obavljanje njegove funkcije biće poremećeno i otežano. Pa, ukoliko oboli ruka, ona neće moći doticati i stiskati. Ukoliko oboli oko, njime se neće moći promatrati i gledati. Ako oboli jezik, govor će biti otežan. Proširi li se bolest cijelim tijelom, tijelo će se otežano kretati, oslabit će i vjerovatno pasti na postelju. Ukoliko se srce razboli, tada ono neće ispunjavati svoju funkciju zbog koje je i stvoreno, a stvoreno je radi spoznaje Allaha, subhanehu ve te'ala, iskazivanja ljubavi prema Njemu Uzvišenom, žudnje za susretom s njim, vraćanjem Njemu i radi davanja prednosti Allahu nad svim prohtjevima i strastima. Kada bi čovjek poznavao sveijedno pitanje, imao ogromno znanje, međutim, ne bude poznavao svoga Gospodara, taj kao da ništa i ne poznaje. Kada bi postigao sveijedan dunjalučki cilj, osjetio i doživio svaku vrstu uživanja na dunjaluku, međutim, ne osjeti ljubav prema Allahu Uzvišenom, želju za Njim i Njegovom blizinom, takav kao da nije uživao u slastima i uživanjima ni koliko je treptaj oka. Naprotiv, ukoliko srce bude prazno od ljubavi prema Allahu, sva ta uživanja u slastima i strastima, na kraju, kazna će biti za njega. Kažnjavat će samoga sebe zbog onoga u čemu je uživao na dva načina:


● Kajat će se za tim jer sve to će proći i između čovjeka i njegovih uživanja jednog dana pregrada će se postaviti. Iako je on bio čvrsto vezan za njih, nije se odvajao od slasti i strasti, uživanja, na kraju morat će se odvojiti od njih, pa će se kajati: cijeli svoj život založio je za ta uživanja i sada na kraju mora se rastaviti od njih.

● I kajat će se što ga je mnogo bolje, i korisnije, i vječnije prošlo, ništa od toga on nije postigao. Od voljenog za kojim je žudio i na svakom koraku ga upražnjavao sada se mora rastati, a mnogo vrijednije od toga on je propustio i nije postigao.

Svaki onaj koji spozna Allaha sigurno Ga i zavoli, iskreno Mu ispovijeda vjeru, samo Njega obožava, Njemu Uzvišenom daje prednost nad svim voljenim stvarima i uživanjima. Dok, onaj koji svojim uživanjima da prednost nad Allahom, subhanehu ve te'ala, njegovo srce je bolesno.

Pokazatelji bolesnog srca

Ponekada se srce razboli i njegova bolest se poveća, a da to čovjek –zbog zaokupiranosti dunjalukom, okretanja od saznavanja simptoma zdravog srca i razloga koji vode do njegova zdravlja- i ne primjeti. Naprotiv, zna se desiti da srce potpuno zamre, a da njegov sahibija-čovjek i ne osjeća njegovo mrtvilo. Simptomi svega toga su: ne tište ga i ne bole njegova loša djela i ne brine ga njegovo nepoznavanje istine, njegovo ništavno ubjeđenje. Doista, srce, ako ima života u njemu, kada počini loše djelo to ga tišti i peče, i brine ga njegovo neznanje. Ponekad čovjek osjeti bolest svoga srca, međutim, teško mu je da se liječi, teško podnosi gorčinu lijeka i nema strpljenja na njegovom dugotrajnijem uzimanju, tako da se opredjeljuje za bol nad njegovim liječenjem. Tako lijek srca –iako je u tome samo korist za njega- ukoliko se suprostavlja strastima, tada je to nešto najteže za njegovu dušu. Ponekada čovjek primora svoju dušu na strpljenje ali brzo posusutane, ne može da ustraje u tome zbog slabog i nedovoljnog znanja i strpljenja. Poput je onoga koji krene opasnim putem znajući da on na kraju dovodi do sigurnosti. Zna da ako se strpi na njemu, savlada strah, na kraju će postići sigurnost. Takav je potreban velikog strpljenja i velikog ubjeđenja u put kojim hodi da ga on na kraju dovodi do potpune sigurnosti. Ukoliko njegovo strpljenje i ubjeđenje oslabe, on će se vratiti s tog puta, neće moći podnijeti tegobu tog puta, naročito ako ne bude imao saputnika, ako na tom putu bude sam. Ovakvo je stanje većine ljudi i takvo ih stanje upropaštava. Od pokazatelja bolesti srca jeste i njihovo okretanje od korisne ishrane, one hrane koja im je namijenjena, pa se okreću od nje ka hrani koja im šteti; kao i okretanje od korisnih djelotvornih lijekova ka štetnim beskorisnim lijekovima. Tako da kada je riječ o srcu potrebno je poznavati sljedeće četiri bitne stvari:

● korisnu ishranu,

● koristan lijek,


● štetnu ishranu,


● upropaštavajući lijek.


Zdravo srce daje prednost korisnom i djelotvornom nad štetnim i uznemiravajućem, dok, bolesno srce, potpuno je suprotno. Znajmo da je najkorisnija hrana, imanska hrana, i najkorisniji lijek jeste Kur'an.

Pokazatelji zdravog srca

● Od simptoma zdravog srca jeste putovanje dunjalukom sve dok se ne stigne i zaustavi na ahiretu. Zdravo srce za ahiretom čezni i žudi, ljubav ga veže za njega kao da je od njegovih stanovnika i potomaka. U ovu dunjalučku kuću dolazi samo da ispuni svoju potrebu, a zatim se vraća svojoj domovini, svojoj istinskoj kući, upravo kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oporučio Abdullahu b. Omeru, radijallahu 'anhuma, rekavši mu:„Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik, i smatraj se od stanovnika kabura.“ (Buharija, 6416; Tirmizi, 2333.) Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, je rekao: „Uistinu, dunjaluk se kreće odmičući se, dok se ahiret kreće približavajući se. Svaki od njih ima svoje stanovnike, svoje sinove. Pa, budite od sinova ahireta, a ne budite od sinova dunjaluka. Doista, danas je vrijeme rada, a ne obračuna, a sutra će biti vrijeme obračuna, a ne rada.“ Kada god se srce izliječi od bolesti, usmjeri se ka ahiretu, približi se njemu, postaje jedan od njegovih sinova. Dok, kada god se srce razboli, prikloni se za dunjaluk, uzima ga za svoju domovinu i biva jedan od njegovih stanovnika.

● Od simptoma zdravog srca jeste da stalno podstiče i savjetuje svoga sahibiju da se vrati Allahu, da bude samo Njemu Svevišnjem pokoran i ponizan, i da se veže za Njega. Onome kojeg najviše voli i kojeg je najviše potreban, Onoga bez kojeg mu nema života, Onoga bez kojeg nema uspjeha, nema uživanja niti sreće osim u Njegovom zadovoljstvu i Njegovoj blizini. Samo s Njim se smiruje! Samo Njemu pribjegava! Samo radi Njega se raduje! Samo na Njega se oslanja! Samo u Njega ima povjerenja! Samo Njemu se nada i samo od Njega strahuje! Snaga njegova srca je u spominjanju Svevišnjeg Allaha! Njegova hrana je ljubav prema Allahu! Žudnja za Allahom, život je srca, uživanje, slast i radost! Okretanje od Njega Uzvišenog ka nekome drugom, bolest je srca, dok je njegov lijek u vraćanju Allahu, subhanehu ve te'ala. Kada srce spozna svoga Gospodara, smiruje se, biva spokojno, sigurno, daleko od svakog straha, uznemirenosti i nesigurnosti. U srcu postoji praznina koju ne može popuniti ništa drugo do ljubav prema Uzvišenom Allahu! U srcu postoji nesklad i nered kojeg ne može uskladiti i urediti osim okretanje prema Allahu, subhanehu ve te'ala! U srcu se nalazi bolest koju ne može izliječiti ništa do ihlas-iskreno ispovijedanje vjere samo Svevišnjem Allahu, iskreno obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te'ala! Zdravo srce stalno podstiče i savjetuje svoga sahibiju na Allaha, sve dok se ne smiri i ne postane potpuno spokojno uz Allaha, subhanehu ve te'ala, jedinog istinskog boga. Tada ono istinski doživljava život, osjeća ljepotu i slast, njegov život biva drugačiji od života nemarnih - onih koji se okreću od cilja zbog kojeg su stvoreni, zbog kojeg je stvoren Džennet i Džehennem, zbog kojeg su slati poslanici i objavljivane knjige. Ebul-Hasan el-Verrak, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Život srca je u spominjanju Živog koji nikada neće umrijeti i njegovom posvećivanju samo Allahu, nikome drugom.“ Jahja b. Mu'az, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Koga raduje da bude pokoran Allahu i u hizmetu Njegove vjere, sve drugo će biti radosno da bude u hizmetu njemu! Čije se oko bude radovalo susretu i viđenju Allaha, subhanehu ve te'ala, svi drugi će se radovati susretu i viđenju s njim!“

● Od znakova zdravog srca je da ne prestaje sa spominjanjem svoga Gospodara, ne prestaje sa hizmetom Njegove vjere, ne prijateljuje s nekim drugim, niti traži blizinu nekoga drugog osim onoga koji ga usmjerava ka Allahu, subanehu ve te'ala, ukazuje mu na Njega, podsjeća ga i podstiče na Njega Uzvišenog.

● Od znakova zdravog srca je i kada ga prođe neki stalni ibadet, veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, to ga više tišti, peče i boli nego onoga koji mnogo žudi za imetkom, bude nadomak njega pa ga izgubi.

● Od znakova zdravog srca je da priželjkuje, žudi, izgara za hizmetom Allahove vjere kao što gladan žudi za hranom i pićem.

● Od znakova zdravog srca čovjeka je da kada stupi u namaz, da od njega odlazi svaka dunjalučka briga i žalost. U namazu osjeća rahatluk i uživanje. Njegovo oko biva radosno, a srce presretno.

● Od znakova zdravog srca je da njegova briga bude samo jedna - briga za Allahom, subhanehu ve te'ala.

● Od znakova zdravog srca je da vodi računa o svome vremenu kako ga koristi. Ne dozvoljava da i najmanji trenutak bude uzaludno proveden. Pohlepniji je za vremenom od najpohlepnijih ljudi za onim što imaju u svojim rukama.

● Od znakova zdravog srca je veća briga za iskrenošću djela od samog djela, pa, vjernik nastoji što više da poveća svoju iskrenost, svoje slijeđenje i dobročinstvo, svjesnost o Allahu prilikom činjenja djela. U toku svega toga svjestan je Allahove blagodati prema njemu i svoje manjkavosti u ispunjavanju Allahovih prava kod njega.


Općenito, zdravo srce je ono srce čija je sva briga samo Allah, čija je sva ljubav posvećena samo Allahu, namjere usmjerene ka Njemu, tijelo, san i java, sva djela posvećena samo Allahu Uzvišenom. Govor o Allahu draži mu je od govora o bilo kome drugom! I Spominjanje Allahova govora draže mu je od spominjanja bilo čijeg drugog govora! Samo se uz spomen svoga Gospodara smiruje. Ukoliko poželi da se okrene ka nekome drugom, svoju potrebu iskaže nekome drugom, tada prouči svojoj duši: „O smirena dušo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna Njime i On tobom zadovoljan!“ (Prijevod značenja El-Fedžr, 27-28.)
Ove riječi ponavlja svojoj duši, sve dok iste riječi ne čuje od svoga Gospodara kada Ga sretne na Sudnjem danu.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Čistimo svoje srce! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: 'Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire'." (Muslim)

Vjera islam podstiče na jedinstvo ljudskih srca, ljubav, samilost i osuđuje mržnju, zavist, prekidanje rodbinskih i prijateljskih veza. Allah, subhanehu ve te'ala, odlikovao je vjernike ovom osobinom pa kaže: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća." (Prijevod značenja Alu Imran, 103.) Mjesec Ramazan posebno treba iskoristiti kada je riječ o jačanju bratskih međusobnih odnosa, bratske ljubavi. U ovom mubarek mjesecu, kada su šejtani povezani i ne mogu, kao u drugim mjesecima, da ljude podstiču na grijehe, loša djela, kidanje rodbinskih, prijateljskih i bratskih veza, treba posegnuti za svim raspoloživim sredstvima i dozvoljenim metodama u jačanju naših međusobnih bratskih odnosa. Treba iskoristiti lijepu riječ, vedro lice i osmijeh, hediju-poklon, zijaret-posjetu, obilaske, izlaske u prirodu, druženja, zajedničke iftare, mirne razgovore, lijepe savjete, ne bi li nam se Svevišnji Allah smilovao, zbližio i ujedinio naša srca. Međutim, pri realizaciji svih spomenutih aktivnosti a i drugih, naša srca moraju biti čista prema drugim muslimanima. Moraju biti čista od zavisti, zlobe, mržnje, prezira, umišljenosti, uzdizanja nad drugima, oholosti, kako bi i naša djela bila lijepa, draga, prihvatljiva, očekivana u svakom trenutku. Govor o srcu i njegovoj čistoći je potreban, naročito danas, kada su se mnogi ljudi posvetili vanjštini zaboravljajući svoju unutrašnjost i njen odgoj i pored toga što znaju da Uzvišeni Allah ne gleda u njihove izglede i njihova tijela, već gleda u njihova srca i njihova djela. Potrebno je govoriti o srcu i njegovoj čistoći jer se nalazimo u plemenitom mjesecu Ramazanu u kojem je mnogo lakše čistiti svoje srce, zbog velikog dobra u njemu, za razliku od drugih mjeseci. I svakako, potrebno je govoriti o ovome i zbog toga što je Allah, subhanehu ve te'ala, spas i sreću na Sudnjem Danu uslovio čistim srcem. Rekao je: „Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti." (Prijevod značenja Eš-Šu'ara, 88-89.) Čisto srce jeste srce koje je čisto od širka-višeboštva, nevjerstva, licemjerstva, zavisti, mržnje i prezira, svih upropaštavajućih sumnji i prohtjeva. O vjerniče, koji vodiš računa o svome srcu, nastojiš da bude čisto od svih ovih prezrenih radnji, znaj da tim svojim postupkom zaslužuješ da budeš jedan od najboljih ljudi kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upitan o najboljim ljudima, pa je odgovorio: „To je svaki onaj koji ima srce mahmum i iskren jezik!" Prisutni su rekli: „Znamo šta je iskrenost (iskren jezik) a kakvo je to srce mahmum?" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odgovorio: „To je bogobojazno čisto srce u kojem nema grijeha, nepravde, mržnje i zlobe." (Ibnu Madže, sahih)
Želimo li da budemo najbolji kod Allaha, subhanehu ve te'ala?! Čistimo svoje srce! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: 'Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire'." (Muslim) Želiš li da se tvoja djela dižu ka Allahu i da ti On Svevišnji oprosti tvoje grijehe, čisti svoje srce od mržnje, zavisti, pređi preko sukoba i zavade, reci drugima da prema njima nemaš ništa do želju da obožavaju Allaha, subhanehu ve te'ala, prihvate se Njegove vjere kako On to traži i zahtijeva, a ono što te snalazi od njih na tom putu, preko toga im pređi.

Čišćenje srca vodi u Džennet

Čišćenje srca jedan je od puteva koji vode do Dženneta. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, opisujući prvu skupinu koja će ući u Džennet, kaže: „Među njima nije bilo sporova, razmirica niti mržnje. Njihova srca bila su poput srca jednog čovjeka." (Buharija) Jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prisutnim ashabima u džamiji je rekao: „Sada će vam na vrata ući jedan od stanovnika Dženneta!" Na vrata je ušao naizgled običan čovjek. Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ove riječi ashabima u mesdžidu je govorio tri dana uzastopno kada se na džamijskim vratima pojavljivao ovaj čovjek. Pa je Abdullah b. Amr, radijallahu te'ala 'anh, odlučio da se bolje upozna s dotičnim čovjekom. Kada se upoznao s njim, ništa posebno nije vidio kod njega, pa ga je obavijestio o riječima Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitao ga za djela kojima je zaslužio Džennet još na Dunjaluku. Čovjek je rekao Abdullahu: „Ja ne činim od djela osim ono što si vidio. S tim da u mojim prisma, mojoj duši, nema mržnje niti zavisti ni prema bilo kojem muslimanu zbog onoga što mu je Allah, subhanehu ve te'ala, dao od dobra." Čuvši te riječi, Abdullah b. Amr je rekao: „To je ono čime si zaslužio mjesto u Džennetu." Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o stanju stanovnika Dženneta pa kaže: „Iz njihovih grudi Mi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći ..." (Prijevod značenja El-E'araf, 43.) „I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti." (Prijevod značenja El-Hidžr, 47.) Kakvi su oni bili na Dunjaluku? Kaže se da je nagrada srazmjerna djelu. Allah, subhanehu ve te'ala, opisuje njihovo stanje i na Dunjaluku, pa kaže: „i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se usčuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti. Oni koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama o braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'" (Prijevod značenja El-Hašr, 9-10.)

Kako očistiti svoje srce?

Dova je jedan od najboljih načina čišćenja srca. To vidimo iz prethodno spomenutog ajeta: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također bi učio dovu: „Allahumme es'eluke kalben selimen! Gospodaru moj, molim te da mi podariš čisto srce!"
● Lijepo mišljenje i razumijevanje svake tuđe riječi na najljepši mogući način - Omer, radijallahu te'ala 'anh, je rekao: „ne smatraj nijednu riječ svoga brata muslimana zlom sve dok postoji i najmanja mogućnost da se protumači dobrom!" Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji želi da mu Allah, subhanehu ve te'ala, podari lijepu završnicu, neka ima lijepo mišljenje o ljudima."
● Neistraživanje tuđih mahana i grešaka, a ukoliko se i primjete, neophodno je tražiti im opravdanja - Ibnu Sirin, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Kada ti dođe nekakva loša vijest o tvome bratu, traži mu opravdanje, pa ukoliko ga ne pronađeš reci: „Sigurno on ima opravdan razlog koji ja ne poznajem!" Sjetimo se riječi Abdullaha b. El-Mubareka, rahmetullahi 'alejh, koji je rekao: „Vjernik traži opravdanja, dok licemjer istražuje greške."
● Uzvraćanje na loše lijepim ponašanjem i to se ne smatra slabošću, kukavičlukom, već, naprotiv, snagom, sposobnošću i razboritošću. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (Prijevod značenja Fussilet, 34.)
● Udaljavanje od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi.
● Vjerovanje u Allahovu odredbu i Sudnji dan.
● Prisjećanje na ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji bi se zahvaljivao Allahu, subhanehu ve te'ala, na Njegovim blagodatima koje je podario ne samo njemu već i drugim ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi to činio svako jutro i veče



Pojam qalba-srca u Kur'anu

Kur’anski tekst uveliko operira sa terminom srca/qalba. U akaidskoj literaturi se spominje srce kao primateljka i sjedište vjere u Allaha, dž.š. Pa čak i u našoj svakodnevnoj komunikaciji navodimo za primjer dobrog čovjeka onoga ko ima dobro, široko i čvrsto srce.

Srce ima dvojaku upotrebu. Postoji čulno srce, čije je mjesto u grudima. To je poseban komad mesa koji je povezan, u čijoj unutrašnjosti je šupljina, a u njoj krv. Njegova ispravnost je povezana sa našim fizičkim životom.
Kur’an koristi riječ qalb za drugo srce, čije je mjesto, također, u grudima. Povezano je sa čulnim srcem, u njemu je smješten iman ili kufr.

Našu pozornost vraćamo ovom srcu kojeg Kur’an spominje na mnogim mjestima.
Kur’an govori da je srce sjedište intelektualnih i moralnih kvaliteta. Ono je ponekad, oznaka za ljudsku savjest (III :156), srce sadrži i sposobnost shvaćanja (VII:179 ).
Pored toga što je srce mjesto različitih afektivnih stanja ( XXI:3, XXIII:63), valja naglasiti da srce nosi odgovornost za čovjekova djela ( XXXIII :5). Srce zauzima posebno mjesto u Kur’anu, jer ono dobija Objavu ( XVI:194 ) i smirenost od Dragoga Boga, dž.š., ( XL:4 ) rado se otvara vjeri ( LVIII :22)

Kur’anski ajet koji nas upućuje da nisu samo oči slijepe već srca, daje ljudskim srcima svojstvo gledanja, te nije to samo tjelesni organ. Iako je središte tijela, za srce može biti rečeno da transcendira ostatak tijela
Značajna je uloga srca kao mjesto posebnog ljudskog znanja i spoznaje. To duhovno srce je uveliko u suglasju s Kur’anom u kojem se srce često koristi za sjedište mudrosti u najširem značenju te riječi.. Kada nam Kur’ an preporučuje da putujemo kako bi srca shvatila ono što treba da shvate, posebno tada nam se otvaraju horizonti tog znanja srca jer srca trebaju mudrost steći i posmatranjem doći na stepen onih srca koja shvataju.
Prema tome, iz srca potječe spoznaja ili neznanje Allaha, dž.š., ali ne spoznaja o čistom intelektualnom shvaćanju nego spoznaja koja obavezuje život. Da bi srca, zaista, bila okićena ovakvom spoznajom, ona moraju biti čista, odana, smirena pri pomenu Božijeg Imena. Ustvari, srce je mjesto u kojem se smješta taj Dar vjere, mjesto tog milosrđa koje je znano samo onima koji jesu dosegli taj stepen spoznaje. To spuštanje smirenosti u srca (sekineh) čini vjernika još čvršćim u vjeri svojoj, ta posebna deredža koju doživljava vjernik u stanju dodavanja vjere svojoj vjeri ( li jezdadu imana ) .
Mnogobrojna su djela koja razmatraju ovo znanje srca. Imami Gazali i Džewzi su na najbolji način opisali sva ova stanja srca. Tako Imam Gazali u svom Ihjau jedno čitavo poglavlje naziva Komentar o čudesima srca. Pored qalba, on razmatra i pojmove ruha, nefsa i akla koji će biti, ako Bog da, predmet našeg narednog razmatranja.

Širenje prsa i srca

U suri Inširah se govori o otvaranju grudi kao o blagodati Poslaniku islama, grudi njegove su učinjena prostranim za vjeru. Biografi Poslanika bilježe da su meleki, još dok je on bio dječak, došli i izvadili mu srce, pa iz njega izvadili crnu grudvicu usirene krvi i bacili je. Onda su mu srce prali sve dok mu nisu dobro oprali.
Ovo otvaranje Poslanikovih grudi i srca radi same širokogrudnosti, po mnogima se dogodilo tri puta: kada je imao pet godina, na početku silaska Objave i u noći mi’radža. Ovo je svojevrsni vid pripreme Poslanika islama za Objavu.

O ovom otvaranju i širenju grudi i čišćenju srca Kur’an govori na više mjesta:
„Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili „
„Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga „
„ Onome koga Allah želi da uputi, On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi, On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo da uzleti..“
„ Gospodaru moj - reče Musa - učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj, odveži uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj „

Vrlo zanimljivo je pratiti u navedenim ajetima spominjanje ljudskih prsa ( sadr) i njihovo otvaranje ( inširah ) prema islamu. Dragi Allah, dž.š., je prsa vjernika otvorio sklonošću prema islamu, te su tako njihova srca obasjana nurom Njegovim. Poslanik islama je često u dovi molio svog Gospodara da mu podari nur u srcu, kaburu, u vidu. Kada nur bude ubačen u srce, ono se raširi, a rašire se i prsa zbog toga.
Nasuprot ovih nurli srca su srca koja su neosjetljiva na pomen Njegova Imena. Tako će prevodioci Kur’ana ovu suru Inširah prevesti kao Širokogrudnost ciljajući tako, upravo, na srce ljudsko, jer samo očišćeno srce, obasjano nurom Božijim, može biti širokogrudno.
Musa, a.s. kada ide faraonu, moli svog Gospodara da mu prsa učini prostranim, da mu srce potpuno očisti da može podnijeti ta iskušenja na koja može naići kod tog tiranina. On se boji za svoje srce u kojem obitava vjera, hoće li moći podnijeti sve te provokacije od strane faraona, boji se da njegovo srce neće ustuknuti pred faraonovom silom.
Naime, onaj događaj koji se desio Poslaniku islama snažno nam ukazuje da Istina Objave može sići samo u očišćeno srce, taj susret sa Allahom. na mi’radžu, može se desiti samo očišćenog srca. Istna Objave silazi u očišćeno srce Poslanika. Ta grudva usirene krvi na koju tipuje šejtan, je izbačena iz Poslanikovih prsa pa su ona postala širokogrudna da mogu prihvatiti Istinu koja dolazi od Allaha dž.š. On Istinu mora ne samo primiti na svoje srce, već prenositi i drugima, pa njegovo srce mora biti čisto.
U jednoj se predaji navodi da kada u srce uđe nur ono se raširi.
Ako sve to promotrimo na našoj ljudskoj razini onda trebamo imati na umu da svi naši ibadeti imaju cilj i svrhu čišćenja naših srca. Ta grudva usirene krvi, ustvari, jesu naši grijesi. Ne može Istina vjere sići u srca onih čije srce nije očišćeno. Tvrda, nehajna, okorijela, neosjetljiva srca onih koji su ih svojim konstantnim griješenjem učinili takvima, ne mogu primiti, razumjeti i shvatiti Istinu vjere.
Svi smo mi učili da kada čovjek hoće učiniti tevbu mora se okupati. Taj gusul, upravo ima tu duboku i snažnu simboličnost našeg duhovnog čišćenja, ne samo čišćenje tjelesne prljavštine. Sapiranje prljavštine koja se nataložila činjenjem grijeha. Taj naš susret sa Istinom mora se zbiti u času kada smo čisti, pa i sama tevba.
Isti slučaj imamo i sa abdestom. Pranje svakog dijela tijela, mi se vraćamo svojoj primordijalnosti. Prilikom svakog našeg abdesta, mi ne molimo Dragoga Boga, dž.š., da nam omogući da ( samo ) operemo taj dio tijela od vanjske nečistoće, već Ga molimo npr. da učvrsti naše noge na pravom putu onog dana kada će mnoge noge uzdrmane biti. Prema tome, pored toga što abdest znači da pred svog Stvoritelja možemo stati samo čisti u fizčkom smislu, mi abdestom podsjećamo svoje srce na Dan polaganja računa za svaki dio tijela. Tako srce čistimo od dunjalučkih stvari i suzavamo prostor šejtanskog zavođenja.
Kao što smo kazali, i sa abdestom mi vežemo srca svoja za onaj svijet jer samo čistih srca mi možemo primiti, shvatiti Istinu vjere. Na takav način možemo iskreno razgovarati o vjeri.
Mnoga naša srca nisu širokogrudna, pred prvim naletom iskušenja ona ustuknu. Mnoga naša srca ne mogu shvatiti i razlikovati šta je dobro i korisno a šta zlo i štetno na ovom dunjaluku uslijed svakovrsne zaprljanosti ovodunjalučkim stvarima.
Zato su alimi ispisali mnoge stranice upravo o fenomenu naših srca.

Duhovno srce

Život na ovome svijetu započinje kada srce proradi jer kada novorođenče poprimi formu i u njega uđe duša, srce je prvi organ koji počinje s radom. Isto tako, kada duša napušta tijelo srce je posljednji organ koji prestaje s radom. Imam Dževzi tumačeći pedeset drugi ajet sure Eš-Šura, veli da Uzvišeni zajedno spominje ruh ( dušu), pomoću kojeg se uspostavlja život, i nur ( svjetlo), pomoću kojeg se postiže prosvijetljenost. To su, dakle, ruh zahvaljujući kojem su srca živa, i svijetlo, zahvaljujući kojem ona bivaju prosvijetljena.
Međutim, srce o kojem govori Kur’an razlikuje se od pojma fizičkog srca, tog matrijalnog organa u ljudskom organizmu, veoma bitnog da organizam u fizičkom smislu bude živ. Pa čak i u slučajevima kada se spominju osobine koje se mogu povezivati sa tim srcem, primjera radi, bolesno i zdravo srce, Kur’an podrazumjeva osobine jednog drugog srca. To je duhovno srce. Pod pojmom srca se podrazumjeva ljudsko shvatanje, ponašanje, emocije, odlučnost. Srce je to središte gdje se zbilja ljudska smješta..
Prema tome, to srce čovjek svojim ponašanjem može očistiti ili onečistiti. Kao što fizičko srce mjenja položaj krvi u ljudskom organizmu, tako i ovo naše duhovno srce, zavisno šta je u njemu smješteno, mjenja naše duhovno stanje.
U jednoj predaji se prenosi da je Poslanik islama kazao da su srca nazvana „qalbom“ zbog svoje prevrtljivosti. Dalje se navodi da je primjer srca kao primjer pera zakačenog za drvo kojeg vjetar okreće na ovu ili onu stranu.
Stoga će Imam Gazali u svom Ihjau posvetiti mnogo stranica objašnjavajući kako srce postaje šejtansko gnijezdo i njegov rudnik jer „ su prohtjevi šejtanske oranice i pojilišta. Ako se čovjek odupre strastima i ne dozvoli da ga ona obuzmu i ako se potrudi da ima moralne osobine meleka, onda njegovo srce postaje obitavalište meleka.“
Različiti su načini šejtanskom zaposjedanja ljudskog srca. Gazali će kazati da su većinu srca osvojili šejtani i ispunili ih vesvesama koja podstiču na dunjaluk a odvraćajau i odbacuju ahiret.
Tim konstantnim odvraćanjem, zabluđivanjem i vesvesama, šejtan nastoji ljudska srca učiniti mjestima strasti i prohtjeva, učiniti ih nemarnim prema zikru, nehajnim i gluhim prema vjeri općenito.
Poslanik islama je kazao da šejtan presreće čovjeka na putevima islama , hidžre i džihada. Prvog zavodi govoreći mu da li će primiti islam i ostaviti vjeru svojih predaka? Drugoga pokušava zavesti riječima hoćeš li ostaviti svoju zemlju i svoje nebo? Trećem veli, boriti ćeš se i poginuti pa će tvoju suprugu uzeti neko drugi i podijeliti tvoj imetak?
Gazali navodi mnogo primjera šejtanskog zavođenja čovjeka tako da njegovo srce postane bolesno, obamrlo i gluho na svaki poziv ka Istini.
Tako nam Gazali navodi jedno zanimljivo kazivanja kada je po srijedi zavođenje učenih, onih koji kontrolišu svoje strasti. Prvi njegov korak na tom putu je savjetovanje učenog da govori o vjeri ljudima, došaptavajući mu Allah dž.š., ti je dao čisto srce, slatkorječivost i argumente. Stalno će to ponavljati učenom, koristiti se raznim smicalicama sve dok čovjek ne počne da govori ljudima i da ih savjetuje. Onda će šejtan početi nagovarati da se dotjeruje ljudima i da uljepšava svoje riječi i da im se pokazuje boljim nego što jeste i govorit će mu: - Ako ne postupiš tako, tvoje riječi i savjeti neće imati utjecaja na njihova srca i oni neće prihvatiti istinu. To će mu stalno ponavljati, a ovaj će se, u međuvremenu, sve više predavati pretvaranju i pokazivanju ljudima, uživat će u popularnosti i ugledu, godit će mu mnoštvo koje ga dolazi slušati. Govorit će misleći da vodi dobru, a ustvari željet će popularnost i ugled.
Ovaj primjer nas upozorava da su njegovi ( šejtanski ) nasrtaji, nek je Božije proklestvo na njega, na naša srca različiti. Navedeni primjer je njegov pokušaj da zlo prikaže dobrim.
Ljudska srca su kao posude, ako su ispunjena vodom ili nekom drugom tekućinom, onda nema prostora za zrak ili nešto drugo. Ako je srce ispunjeno vjerom onda nema prostora za nešto drugo. Međutim, šejtan nastoji da ih ispuni pohlepom, zavidnošću, pretjerivanjem i mnogim drugima osobinama koje se ne mogu naći u srcu vjernika.
Gazali navodi da se Iblis, nek je Božije proklestvo na njega, ukrcao u lađu sa Nuhom, a.s. u liku nekog starca kako bi obuzeo srca njegovih saputnika, pa kada ga je Nuh, a.s., primijetio i istjerao sa lađe, on otkri Nuhu, a.s., dvije stvari kojima upropaštava ljude, kazavši: „ Te dvije stvari i čine me onim što jesam i njime odvodim ljude u propast. To su pohlepa i zavist. Zbog zavisti sam proklet i prozvan šejtanom, a pohlepa je takva da je Ademu čitav Džennet učinjen dozvoljenim osim drveta, ja sam opet svoj cilj nad Ademom proveo i ostvario preko pohlepe.“
Ponekad naša srca mogu ostati prazna (farigan ) ispunjena zebnjom uslijed raznih iskušenja kao srce Musaove majke zbog svog djeteta. Allah dž.š., u tim momentima učvršćuje naša srca. Srca onih koji iskreno vjeruju, On ispunjava blagošću i samilošću ( re’feten ve rahmeten )
Sve ove primjere navodimo da bismo ukazali na sve one vrste srca sa početka ovog našeg teksta. Kao što smo i kazali, Poslaniku islama je izvađena ona grudvica usirene krvi na koju tipuje šejtan. To su učinili meleki po zapovijedi svog Gospodara jer se radi o Poslaniku koji treba primiti i prenositi Istinu. Ljudima je preostalo da svojim ibadetima i dobrim djelima stijesne puteve šejtanskog dolaska do naših srca. Jer, to mu je cilj i zadaća.

.
Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .-amin

Prof.Hajrudin Tahir Ahmetovic
Ibadeti srca
http://www.youtube.com/watch?v=vzz7wtgPA1o
Blistava SRCA

http://www.youtube.com/watch?v=O7Qq3XhGZIc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LpsXDFJuS1I

12.07.2011.

Znacaj i pisanje opruke-vesijjeta!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Znacaj i pisanje oporuke-vesijjeta!

Sva zahvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika. Svjedočim da nema drugog istinskog boga mimo Allaha jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik.

A zatim: Od neophodnih stvari na koje treba upozoravati, napominjati i podsticati muslimane jeste i pisanje vesijjeta jer su u njemu ogromno dobro i koristi, kako ahiretske tako i dunjalučke i, također, to treba činiti zbog nemara većine muslimana prema ovome propisu.

Ukoliko bi upitao nekoga od muslimana: "Jesi li napisao svoj vesijjet?", zasigurno bi te pogledao s čuđenjem. Možda bi ti rekao, ili u najmanju ruku pomislio: "Pa nisam ja na samrtnoj postelji pa da pišem vesijjet-oporuku!" A činjenica je da je smrt svakom od nas tako blizu. Mnogi umiru i bez da se nađu na postelji. Iznenadne smrti danas su u velikom broju. Uzvišeni Allah nas obavještava da je jedan vid Njegove kazne i uzimanje duša iznenada, usljed čega dotični nemaju vremena da napišu oporuku. Kaže Uzvišeni kako stoji u prijevodu značenja: "I govore: 'Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?' A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti, pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti." (Prijevod značenja Jasin, 48-50.)

Koliko li je samo onih koji umiru pod dugom a drugi ne znaju da je dužan jer nije ostavio vesijjet i u njemu pojasnio svoje stanje a u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anh, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjernička duša je vezana za dug sve dok se on ne vrati!" (Tirmizi, 1078, 1079; i kaže da je hadis dobar dok ga je šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami'u, 6779.)  Koliko je bogatih koji umiru i njihov metak nakon njih propada, ne biva iskorišten na način kako bi to oni voljeli? Koliko li se samo tuđih prava zapostavlja, veliki broj emaneta ne dostavlja njihovim vlasnicima, a razlog svega toga je nemarnost prema pisanju vesijjeta-oporuke.

Znacenje vesijjeta

Vesijjet u arapskom jeziku znači ostavljanje ugovora ili dogovora drugom, ili izdavanje naredbe drugom i sl. U šerijatskoj terminologiji pod vesijjetom se podrazumijeva da jedna osoba oporuči, ostavi, drugoj nešto što će ta druga moći preuzeti, biti pravi vlasnik i upravljati time tek nakon smrti prve osobe. Međutim, vesijjet je šireg značenja od ovog pa obuhvata i naredbu na upravljanje nakon smrti, obuhvata i kupanje dotične osobe nakon njene smrti, klanjanje joj dženaze od strane osobe koju ona odredi, vraćanje njenog duga ili izdvajanje iz njenog imetka određenoj strani i sl.

Propisanost vesijjeta

Vesijjet je propisan Kur'anom, sunnetom i idžmaom-konsenzusom islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah rekao je, kako stoji u prijevodu značenja: "Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allah boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bli‍žnjima." (Prijevod značenja El-Bekara, 180.) Ibnu Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema nijednog muslimana koji zanoći dvije noći a kod sebe ima nešto što bi oporučio, a da njegova zapisana oporuka nije pored njegove glave." (Muttefekun alejh: Buharija, 2738; Muslim, 1627.) Abdullah, radijallahu anh, je rekao: "Otkako sam čuo ove riječi, nije mi prošla nijedna noć a da moja oporuka nije bila pored mene." (Buharija, 2738.) I islamski učenjaci su složni da je ostavljanje oporuke dozvoljeno.

Dakle, vesijjet je sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sunnet svih poslanika prije njega, pa je neophodno svakom muslimanu da se povodi za svojim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i da oporuči svojoj djeci i svojoj bližnjoj porodici bogobojaznost i pridržavanje za Allahovu vjeru, da im oporuči ono što su Ibrahim i Ja'kub, alejhimasselam, oporučili svojim sinovima: "Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drž‍i do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom će biti među dobrima. Kada mu je Gospodar njegov rekao: 'Budi poslušan!' – on je odgovorio: 'Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!' I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: 'Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!'" (Prijevod značenja El-Bekara, 130-132.)

Status vesijjeta u Serijatu

Shodno situaciji vesijjet može biti: obavezan, preporučen, dozvoljen, pokuđen ili strogo zabranjen.

Vesijjet je obavezan muslimanu ukoliko mu je ostalo nešto od Allahovih prava neispunjeno, poput da se zavjetovao da će učiniti nešto, ili nije izdvojio zekat, ili se pripremao za hadždž pa ga smrt pretekla u njegovim namjerama i sl.; ili da je ostao dužan nekome od ljudi ili da su drugi ljudi ostali njemu dužni a on im taj dug nije oprostio, halalio.

Onome koji ma mnogo imetka preporučuje se da oporuči nešto od svoga imetka, da ga izdvoji u puteve na kojima se čini dobročinstvo. To će mu biti trajna sadaka nakon njegove smrti. Ovakav vesijjet ima dva uslova:

1) da se oporuči trećina imetka ili manje od toga zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi Sa'du, radijallahu anh, kada je htio da oporuči nešto od svoga imetka: "Onda trećinu a i trećina je mnogo!" (Buharija, 2742; Muslim, 1627.)

2) da taj imetak koji oporučuje ne oporučuje nekome od svojih nasljednika jer stoji u hadisu Ebu Umame, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu je Allah dao svakome njegovo pravo tako da se u oporuci ne ostavlja ništa nasljedniku." (Ebu Davud, 2853; Tirmizi, 2203, i kaže da je hadis hasen-sahih; bnu Madže, 2713. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Ibni Madže, 2193, i u Miškatu-l-mesabih, 3073.)

Vesijjet je dozvoljen onome koji je bogat, ima mnogo imetka, općenito, svejedno da li onaj kome oporučuje svoj imetak bio od bližnjih ili daljnih.

Pokuđen je vesijjet onome koji ima malo imetka a njegovi nasljednici budu potrebni tog imetka, kao što je pokuđeno ostaviti u vesijjet imetak onima za koje se misli da će isti imetak iskoristiti u grijehu.

I vesijjet je strogo zabranjen onda kada se suprotstavlja šerijatu poput da oporuči svojoj porodici da nariču za njim nakon njegove smrti ili da prekinu vezu s njegovom porodicom, njegovim roditeljima, ili da u svojoj oporuci želi da naudi svojim nasljednicima i sl. Ukoliko neko napiše sličan vesijjet, njegov vesijjet nije ispravan i neće se sprovoditi. Uzvišeni Allah rekao je, kako stoji u prijevodu značenja: "A onaj ko se plaši da je oporučilac nenamjerno zastranio (učinio dženef) ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha. – Allah, zaista, prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Bekara, 182.)

Koristi pisanja vasijjeta

● Ogromna nagrada za onoga koji napiše vasijjet jer time se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku. Svevišnji je rekao: "A onaj ko se bude pokoravao Allahu i Njegovom Poslaniku, on će, doista, postići veliki uspjeh."(Prijevod značenja El-Ahzab, 71)

● Ogromna korist za oporuke i savjete koje oporuči, za koje se nada da će koristiti drugima.

● Ispunjenje svoje odgovornosti u vraćanju i ispunjenju tuđih prava.

● Otklanjanje mogućih nesuglasica između nasljednika i drugih osoba kojima se ostalo nešto dužno ili koje su ostale dužne umrlom.

Molim Uzvišenog Allaha da nam podari znanje od kojeg ćemo se okoristiti i da nam pomogne da se okoristimo od onog znanja kojeg smo već stekli, a On Uzvišeni, Sveznajući je i Mudri.


 Autor teksta : Prof.Hajrudin Tahir Ahmetovic

11.07.2011.

Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

VAŽNOST HADISA

Koliko je samo ljudi kojima se dunjaluk ispriječio na putu pridržavanja vjerskih obaveza? Koliko je Allahovih robova kojima je ljubav prema dunjaluku ušla u srce pa su postali njegove sluge? Koliko je samo onih koji su zbog dunjaluka prodali vjeru, dušu i svoj narod?
Zbog navedenog Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, objašnjava kako čovjek treba da se postavi prema dunjaluku, kako bi zaslužio i ušao u ''Kuću mira''. Ovaj hadis je osnova u odricanju i preziranju dunjaluka te u zadovoljstvu sa malo a čime se postiže Ahiret, džennet.

RIJEČI ULEME O OVOJ OPORUCI ALLAHOVA POSLANIKA, S.A.W.S.

O riječima Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik'', Et-Tibi rahimehullahu kaže: ''Veznik 'ILI' u ovom hadisu nije zbog sumnje, već upućuje na slobodan izbor između dvije stvari ili na njihovu dozvoljenost. Mada je bolje da se kaže da ''ILI'' u hadisu ima značenje ''BEL-ne, nego kao''. (pa bi značenje hadisa tada bilo: ''Budi na dunjaluku kao stranac, ne nego kao putnik). Tako je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u ovom hadisu uporedio pobožnjaka sa strancem koji nema svoga doma niti skloništa. Zatim je otišao korak dalje pa ga uporedio sa putnikom prolaznikom. Jer se može desiti da stranac stanuje u tuđem gradu za razliku od putnika-prolaznika koji samo putuje prema svome konačnom odredištu a ispred njega su smrtonosne doline i pustinje. Kaže Ibn-Bettal: ''Kao što musafir, putnik ima potrebu samo za onoliko imetka koliko mu je dovoljno da stigne do cilja, isto tako i vjernik ima potrebu za dunjalukom samo onoliko koliko mu je potrebno da stigne do mjesta koje želi.'' Kaže En-Newewi: ''Značenje hadisa bi bilo: ''Ne uzdaj se u dunjaluk niti ga uzimaj svojom domovinom (kućom), ne govori sebi da ćeš na njemu vječno ostati i ne veži se za njega isto kao što se stranac ni zašta ne veže u tuđini.'' Neki alim čije ime Hafiz ibn- Hadžer nije spomenuo u ''Fethu'' navodeći samo njegove riječi veli: ''Putnik je prolaznik koji traži svoju domovinu. Čovjek je na dunjaluku poput roba kojeg je vlasnik poslao da ga posluša u neki drugi grad. Zato on gleda da što prije obavi ono zbog čega je otišao i da se što prije vrati svojoj domovini ne interesujući ga pri tom ništa drugo sem ono zbog čega je poslat.'' Neki drugi alim je rekao: ''Želi se reći da je vjernik na dunjaluku poput stranca koji ne veže svoje srce ni za što u tuđini u kojoj se zadesio jer njegovo srce je vezano za njegovu pravu domovinu u koju će se vratiti. Vjernik na dunjaluku boravi samo da obavi svoju potrebu i spremi se za povratak svojoj domovini. Takav je slučaj i sa strancem. Ili je vjernik na dunjaluku poput putnika koji se ne nastanjuje ni u jednom gradu već stalno putuje prema gradu njegovog pravog boravka.'' A što se tiče riječi ibn-Omera: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro...'' one su zaključak iz Poslanikove, sallallahu 'alejhi we sellem, oporuke njemu, r.a. One upućuju na kratkoću nade u ovaj dunjaluk, zato rob treba da uvjek ima na umu da ga njegov edžel može prestići. Ovakav osječaj ga motiviše na zadovoljavanje sa malo od dunjaluka, pripremanje za Dan povratka i da čini dobro djelo kojim je zadužen bilo ono obavezno ili pohvalno (dobrovljno).

ISKORIŠTAVANJE ŽIVOTA U ONOME ŠTO JE KORISNO

Riječi Ibn-Omera, r.a.: ''Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti'' su velika oporuka od časnog ashaba crpljena iz knjige našeg Gospodara i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem. Ovim riječima Ibn-Omer, r.a., nam oporučuje iskorištavanje zdravlja u pokornosti jer čovjek u toku bolesti ne može mnoga djela da radi, te kako bi se na taj način rob pomagao u bolesti onim dobrim djelima što je radio dok je bio zdrav. Ovaj plemeniti ashab nam također oporučuje iskorištavanje života u pokornosti Allahu i Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, i opskrbljavanje dobrim djelima za Dan povratka. Allah, dželle še'nuhu, kaže: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'' (El-Bekara, 197.)

Smrt zaista zna iznenaditi čovjeka tako da može sresti svoga Gospodara bez opskrbe i na taj način propasti. Kao što kaže pjesnik: ''Da li bio volio da budeš drug ljudima; koji su opskrbljeni a ti nemaš ni malo opskrbe''. Tada će se čovjek kajati za onim što je propustio prema Allahu, dželle še'nuhu, ali to nije vrijeme za kajanje. Uzvišeni kaže: ''Da čovjek ne bi uzviknuo: 'teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!' Ili da ne bi rekao: 'Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao'. Ili da ne bi rekao kada doživi patnju: 'Da mi se samo vratiti-dobra djela bi činio!'' (Ez-Zumer, 56-58.)

Na drugom mjestu kaže Uzvišeni: ''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.'' (El-Ahzab, 66.) Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.

PROLAZNOST DUNJALUKA

Čovjek sigurno zna da je dunjaluk prolazan ali je nemaran i zaboravlja ovu veliku istinu zbog utopljenosti u dunjaluk. Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Pametnog roba-čovjeka čije je srce Allah, dželle še'nuhu, osvijetlio sa razumjevanjem suštine dunjaluka ne može ovaj prolazni svijet obmanuti. On ne nalazi smirenost u njegovim ukrasima i uživanjima. On ga smatra samo njivom za Dan povratka.

POUKE IZ OVOG HADISA

1. Poslanikovo, sallallahu 'alejhi we sellem, držanje Abdullaha ibn-Omera za rame upućuje na to da onaj ko traži znanje treba obratiti pažnju na ono što mu se kazuje. Također upućuje na pažnju učitelja prema učeniku te na jaku želju za prenošenje znanja. Hadis također ukazuje na Poslanikovu, sallallahu 'alejhi we sellem, ljubav prema Abdullahu ibn-Omeru.

2. Iz hadisa se vidi koliku je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, imao želju za prenošenjem dobra svome ummetu.

3. Od pouka hadisa je i ograničavanje na ono što je neophodno.


4. Podsticaj na žurenje u činjenju pokornosti Allahu, dželle še'nuhu.


Prošla je još jedna godina. Zatvorena je knjiga u kojoj je zapisano svako ljudsko djelo, dobro i loše, veliko i malo, vidljivo i nevidljivo za čovjekove oči, sve baš sve je zapisano. Šta sada? Otvara se nova stranica tvoga života. Prije nego što kalem (olovka) počne ponovo pisati, izvrši obračun! Osami se od čitavog svijeta i dobro razmisli. Dobro se prisjeti svojih propusta, greški i grijeha. Budi strog prema sebi! Ukori sebe! Nađi sebi mahane! Ostavi druge ljude, njihove greške i njihove mahane! Zabavi se sada samo sa samim sobom! Znaj da ćeš se jedino tako popraviti i da ćeš tako jedino postići uspjeh!

Šta misliš zbog čega se Uzvišeni, tvoj i moj Gospodar, kune baš dušom koja sebe kori? Kaže Uzvišeni: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. (El–Kijama, 1-2.) Znači li to da takvu dušu voli tvoj Gospodar?! Sjeti se prošle godine, prošlih mjeseci i dana! Imaš li više grijeha ili dobrih djela?! Budi sudija samom sebi! Šta misliš kada bi vagao svoja djela, koja li bi pretekla?! Da li ti je godina uspješno prošla gledajući na urađena dobra djela?!

Mnogi zaboravljaju ovaj obračun, a on je itekako bitan. Kad uvidimo svoje grijehe i propuste, trudit ćemo se da ih izbjegavamo u novoj godini. Zbog toga znaj da je obračun sa samim sobom put uspjeha i sreće! Tvoj i moj Gospodar, i Gospodar svih svjetova kaže: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 18.)

U tefsiru ovog ajeta Ibnu Kesir rhm. kaže: Obračunaj se sa samim sobom, prije nego što ti se obračuna. Pogledaj šta si sve pripremio od dobrih djela za dan kada će to sve biti iznešeno na vidjelo pred Gospodarom svih svjetova.

Poslušaj šta je rekao Hasan el-Basri: O ljudi, osvanuli ste, pa vam se vrijeme do određenog roka skratilo, a mogućnost za djela vaša smanjila. Smrt je iznad vas, a Džehenem vam se još više približio.

Pa, blago tebi ako svoju dušu odgojiš i navikneš je na pokornost Allahu, Gospodaru svjetova, a teško tebi ako svoju dušu i svoje prohtjeve za gospodara svoga uzmeš.

Govoreći o obračunu sa samim sobom Ibnu Kajjim, rhm., kaže sljedeće: Prvo sa čim čovjek mora otpočeti svoj obračun su farzovi (obaveze). Ukoliko je propuštao farzove, mora ih nadoknaditi, a ukoliko je izvršavao farzove, ali krnjavo, onda ih mora popraviti i uljepšati. Druga stvar su harami (zabrane). Ukoliko ih je činio, mora se pokajati i tražiti oprosta od Allaha, dž.š.. Zatim dolazi gaflet (nemar). Zbog nemarnosti se propuštaju sunneti, a samim tim i nagrade koje se dobijaju za činjenje istih. To se može nadoknaditi zikrom i čestim spominjanjem Allaha, dž.š., i čvrstim prihvatanjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Prve generacije muslimana shvatile su vrijednost obračuna sa samim sobom. Zbog toga su za svaki svoj propust u ibadetu kažnjavali sebe. Navodi se da je Abdullahu b. Omeru, r.a., kada bi mu prošla jacija u džematu, tu noć ne bi spavao, već bi je proveo u ibadetu. Znači, trudio bi se da propušteni ibadet nadoknadi dobrovoljnim nafilama, ne bi li mu se Uzvišeni smilovao.

Šta je sa nama? Da li nešto poduzimamo kada propustimo neki namaz u džematu, ili nam je svejedno?! Uporedimo nas sa Ibnu Omerom. Da li mi probdijemo noć kada propustimo namaz u potpunosti, a da ne spominjemo propušteni namaz u džematu?!

Prošla godina je završena, knjiga zapečaćena. Ono što je prošlo ne može se povratiti. Otpočeli smo novu hidžretsku godinu mjesecom Muharemom. Zato gledajmo da svoj život provedemo u pokornosti našem Stvoritelju i u približavanju Njemu.

Vodimo računa o svom vremenu, gdje ćemo ga i kako utrošiti. Uzvišeni Allah kaže: Tako mi vremena, čovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.


Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam da iz Njegove dobrote pa da razumijemo ovaj hadis onako kako su ga razumjeli Njegovi dobri robovi i prijatelji i da se rezultati tog razumijevanja primjete u našim životima i na našim djelima. Hvala Allahu, dželle še'nuhu, Gospodaru svih svjetova.-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=Bs47rqSdHWM&feature=player_embedded



10.07.2011.

Cemu srdzba i ljutnja ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Cemu srdžba i ljutnja?

Sve pojave, predmeti, osobe i različite situacije izazivaju kod čovjeka pozitivne i negativne doživljaje, tako da on često zapadne u srdžbu i ljuti se zbog svoje slabosti.
Nekada to čini opravdano, a veoma često se ljuti i zbog sitnice. Srdžba opija razum i donosi nepromišljene postupke i neželjene situacije. Ona uglavnom kratko traje, ali ostavlja velike posljedice, tako da dovodi do poremećaja krvotoka, podiže krvni pritisak, mijenja boju kože, disanje mijenja svoj ritam, nastaju stomačni poremećaji itd. Uzroci srdžbe mogu biti organskog porijekla (glad, žeđ), različite prepreke u ostvarivanju nekog cilja, izgubljena stvar, druge osobe, nesanica, nedostatak sabura, blagosti i opraštanja. Djeca i odrasli reaguju srdžbom kada ih ograničavamo u nečemu, s tim što mlađi uzrast jače manifestuje ljutnju. Intenzitet ovog osjećanja (srdžbe) kreće se od sitnih, ali čestih negodovanja do bezumnog bijesa. Istraživači su utvrdili da su uzroci čestih negodovanja prije svega drugi ljudi, njihovi postupci i njihove osobine. Ponekad se ta agresivnost ispoljava prema objektu ili osobi koja je izazvala srdžbu, ali se agresivnost često ispoljava prema drugim osobama koje nisu vezane za izvor ljutnje.

Vjernik ima pravo da se ljuti u situacijama kada se vrijeđaju i ne poštuju Allahovi propisi, jer se u takvim situacijama ljutio i Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi se ljutio i njegovo lice bi promijenilo boju kada bi naišao na rušenje ugleda vjere, ili kada bi naišao na neko loše sprovođenje njenog propisa, ili nemarnosti u uspostavljanju njenih hududa (kazni ili granica). Znači, vjernik ima pravo da se ljuti samo radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, a ne radi sebe i svojih prohtjeva. Srdili su se i drugi Allahovi poslanici zbog zapostavljanja i nepoštovanja Allahovih naredbi, kao npr. Musa, alejhisselam, i Junus, alejhisselam, Uzvišeni Allah, kaže:
"I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. 'O narode moj' - reče, 'zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!'" (Prijevod značenja - Ta-ha, 86.) Musa, alejhisselam, bio je srdit i žalostan zbog toga što su Izraelćani u njegovoj odsutnosti počeli obožavati tele i na taj način iznevjerili obećanje koje su mu dali. Uzvišeni Allah, kaže: "I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: 'Nema boga sem Tebe! Hvaljen nek Si! A ja sam se zaista prema sebi ogriješio.'" (Prijevod značenja - El-Enbija, 87.) Zunnun je drugo ime za vjerovjesnika Junusa, alejhisselam, upućenog narodu drevnog grada Ninive. On se rasrdio na svoj narod zbog nepoštovanja Allahovih propisa. Junus, alejhisselam, napustio je svoj narod bez dopuštenja Uzvišenog Allaha, pa je onda zbog svoje pogreške postao plijen velike ribe. Međutim, Uzvišeni Allah, spasio ga je tegobe, jer se on iskreno pokajao.

Savlađivanje srdžbe i ljutnje

Savlađivanje srdžbe ubraja se u najbolja svojstva muslimana i muslimanki, koje Uzvišeni Allah, voli kod Svojih robova vjernika. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Tri stvari spašavaju, tri uništavaju. Spašavaju: strah od Allaha javno i tajno, umjerenost u siromaštvu i bogatstvu, zatim pravednost u radosti i ljutnji. Uništavaju: prevelika škrtost, prepuštanje prohtjevima i visoko mišljenje o sebi (divljenje samom sebi)." Od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, neki čovjek je tražio savjet i on mu je uputio savjet jednom rječju: "Ne ljuti se." Čovjek je nekoliko puta ponavljao riječi: "Posavjetuj me", a odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, svaki put bi bio sadržan u riječi koja u sebi sadrži plemeniti moral: "Ne ljuti se." Lijek protiv srdžbe i ljutnje je praštanje, sabur, samosavlađivanje, blagost i lijepo ponašanje itd.

Praštanje

Uzvišeni Allah obećava Džennet onima koji se u srdžbi savlađuju i ljudima praštaju. Tako je rekao Uzvišeni Allah: "... i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine." (Prijevod značenja - Ali Imran, 133.-134.) Uzvišeni kaže: "Sve što vam je dato - samo je uživanje na ovom svijetu, a ono što je u Allaha - bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji kada ih ko rasrdi, opraštaju." (Prijevod značenja - Eš-Šura, 36.-37.) Sve što je ljudima dato na dunjaluku od uživanja prolazno je, pa zato vjernici treba da praštaju da bi zaradili blagodati onoga svijeta, jer se srdžbom ne postižu blagodati kako onoga tako ni ovoga svijeta.

http://www.youtube.com/watch?v=r1W-EXkJLZE

09.07.2011.

Allah ima meleke koji kruže putevima...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Allah ima meleke koji kruže putevima...


Buhari i Muslim bilježe hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah ima meleke koji kruže putevima i traže one koji spominju Allaha.

Kada naiđu na ljude koji spominju Allaha,oni se međusobno dozivaju: ‘Požurite prema onom što tražite.’ Zatim ih prekrivaju svojim krilima sve dok ne dopru do zemaljskog neba. Potom ih njihov Gospodar upita, a On najbolje zna: ‘šta govore Moji robovi?’ Oni odgovaraju: ‘Slave Te, veličaju Te i zahvaljuju Ti.’
On kaže: ‘Da li su Me vidjeli?’ Oni kažu: ‘Ne, tako nam Tebe, nisu Te vidjeli.’
On kaže: ‘Kako bi to bilo da su Me vidjeli? Oni odgovaraju: ‘Da su Te vidjeli, bili bi još vredniji u robovanju Tebi. Više bi Ti zahvaljivali, više bi Te veličali i više bi Te slavili.’
On kaže: ‘šta traže od Mene?’ Oni odgovaraju: ‘Traže od Tebe Džennet.’
On kaže: ‘Da li su ga vidjeli?’ Oni odgovaraju:’ Ne, tako nam Tebe, nisu ga vidjeli.’
On kaže: ‘Kako bi ga tek tražili da su ga vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Kada bi ga vidjeli, želja bi im se povećala, više bi ga tražili i više bi za njim čeznuli.’
On kaže: ‘Od čega traže da ih zaštitim? Oni odgovaraju: ‘Od Vatre.’
On kaže: ‘Da li su je vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Ne, tako nam Tebe, nisu je vidjeli.’
On kaže: ‘Kako bi se tek utjecali da su je vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Kada bi je vidjeli, oni bi još više bježali od nje, i još više bi je se uplašili.’
Uzvišeni Allah tada kaže: ‘Vi ste svjedoci da sam im oprostio.’ Jedan će melek reći:’S njima je neki čovjek, nije od njih. Došao je samo radi neke svoje potrebe.’ Uzvišeni odgovara: ‘To je sijelo čiji sabesjednik ne može biti nesretan.’”
(Buhari, 11/208, Muslim, 2689)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše i najljepše je spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala. Spominjao Ga je u svim stanjima i situacijama. Cijeli njegov govor spominjanje je i podsjećanje na Svevišnjeg Allaha. Njegove naredbe, zabrane, njegovo propisivanje, podsjećanje je na Allaha. Obavještavanje o svome Gospodaru, Njegovim imenima i svojstvima, radnjama i propisima, bilo je spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala. Zahvala svome Gospodaru, slavljenje, odbijanje manjkavosti, upućivanje dove i zahtjeva svome Gospodaru, strah od Njega i nada u Njega, sve je to bilo jedan od načina kako je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slavio i spominjao, zikrio svome Gospodaru.
Spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, jedan je od najlakših ibadeta ali i od najvećih i najboljih ibadeta. Pokret jezika mali je pokret ljudskih organa a Svevišnji Allah za to je propisao ogromnu nagradu i sevab kakve nije propisao za druga djela.
Brojni su šerijatski tekstovi iz Kur'ana i hadisa koji govore o vrijednosti dove i zikra. Neki od njih su i sljedeći:

(( يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّهَ ذِكْرًا كَثِيرًا * وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا * هُوَ الَّذِي يُصَلِّي عَلَيْكُمْ وَمَلائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا))
„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svj etlo izveo – On je prema vjernicima milostiv.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 41-43.)

((فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلا تَكْفُرُونِ))
„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 152.)

((إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ وَاخْتِلافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لَآيَاتٍ لِأُولِي الأَلْبَابِ الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللَّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَى جُنُوبِهِمْ وَيَتَفَكَّرُونَ فِي خَلْقِ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ رَبَّنَا مَا خَلَقْتَ هَذَا بَاطِلًا سُبْحَانَكَ فَقِنَا عَذَابَ النَّارِ))
U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'“ (Prijevod značenja Alu Imran, 190-191.)

((يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تُلْهِكُمْ أَمْوَالُكُمْ وَلا أَوْلادُكُمْ عَنْ ذِكْرِ اللَّهِ وَمَنْ يَفْعَلْ ذَلِكَ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْخَاسِرُونَ))
„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9.)

((فَإِذَا قُضِيَتِ الصَّلاةُ فَانتَشِرُوا فِي الأَرْضِ وَابْتَغُوا مِنْ فَضْلِ اللَّهِ وَاذْكُرُوا اللَّهَ كَثِيرًا لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ))
„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (Prijevod značenja El-Džumu'a, 10.)

((فَاصْبِرْ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ وَاسْتَغْفِرْ لِذَنْبِكَ وَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ بِالْعَشِيِّ وَالإِبْكَارِ))
Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!“ (Prijevod značenja Gafir, 55.)

((فَسُبْحَانَ اللَّهِ حِينَ تُمْسُونَ وَحِينَ تُصْبِحُونَ * وَلَهُ الْحَمْدُ فِي السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ وَعَشِيًّا وَحِينَ تُظْهِرُونَ))
„Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveče i u podne!“ (Prijevod značenja Er-Rum, 17-18.)

Što se tiče hadisa Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o vrijednostima zikra, oni su, također, mnogobrojni. Ovom prilikom spomenućemo samo neke.
Semure b. Džundub, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najdraže riječi Allahu, subhanehu ve te'ala, jesu četiri riječi: subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. Nema smetnje da bilo kojom od njih otpočneš...“ Muslim (5724).

Mu'az b. Džebel, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće čovjek učiniti djelo koje ga više spašava od Allahove kazne od zikrullaha.“ Tirmizi, Ibnu Madže, Malik i šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio ga je vjerodostojnim u „Sahihul-Džami'u“ (5644).

Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dvije riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-Azim.“ Buharija (6682), Muslim (7021).

Sveobuhvatni zikrovi i dove, I dio

1. Od Šeddada b. Evsa, radijallahu anh, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
(سيد الاستغفار أن يقول العبد: اللهم أنت ربي، لا إله إلا أنت، خلقتني وأنا عبدك، وأنا على عهدك ووعدك ما استطعت، أعوذ بك من شر ما صنعت، أبوء لك بنعمتك عليَّ، وأبوء بذنبي، فاغفر لي، فإنه لا يغفر الذنوب إلا أنت).
„Sejjidul-istigfar (prvak istigfara) je da rob kaže: 'Allahumme Ente Rabbii, la ilahe illa Ente, halakteni, ve ene abduke, ve ene 'ala 'ahdike ve va'dike mesteta'tu, e'uzu bike min šerri ma sana'tu, ebu'u leke bi ni'ametike alejje, ve ebu'u leke bizenbii, fagfir li fe innehu la jagfiru-z-zunube iila Ente! / Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!'“ (Buharija, Da'wat, 5947; Tirmizi, Da'wat, 3393; Nesa'i, Istiaza, 5522; Ahmed, 4/125.)

(سبحان الله، والحمد لله، ولا إله إلا الله، والله أكبر)
2. „Subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. / Slavljen i uzvišen (od manjkavosti) neka je Allah, i hvaljen neka je Allah, i nema boga osim Allaha, i Allah je najveći.“ (Muslim, Adab, 2137; Ahmed, 5/21.)

(لا إله إلا الله وحده لا شريك له، له الملك، وله الحمد، وهو على كل شيء
قدير).
3. „La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku, ve lehul-hamdu, ve huve 'ala kulli šej'in kadir. / Nema boga osim Allaha jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlas, i Njemu pripada sva hvala, i On je nad svim moćan.“ (10 x) (Buharija, Da'wat, 6041; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2693; Tirmizi, Da'wat, 3553; Ahmed, 5/420.)

(سبحان الله وبحمده).
4. „Subhanallahi ve bi hamdihi. / Slavljen i uzvišen (od manjkavosti) neka je Allah i hvaljen neka je On.“ (100 x u jednom danu) (Buharija, Bed'ul-halk, 3119; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2691; Tirmizi, Da'wat, 3468; Ibnu Madže, Edeb, 3798; Ahmed, 2/375; Malik, Nida'u lis-salati, 486.)

(سبحان الله وبحمده، سبحان الله العظيم)
5. „Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-Azim. / Slavljen i uzvišen (od svih manjkavosti) neka je Allah i hvaljen neka je On, slavljen i uzvišen neka je Allah Veliki.“ (Buharija, Da'wat, 6043; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2694; Tirmizi, Da'wat, 3467; Ibnu Madže, Edeb, 3806; Ahmed, 2/232.)

(اللهم إني أعوذ بك من زوال نعمتك، وتحول عافيتك، وفجاءة نقمتك، وجميع سخطك)
6. „Allahumme innii e'uzu bike min zevali ni'ametike, ve tehavvuli 'afijetike, ve fudžaeti nikmetike, ve džemi'i sehatike. / Allahu moj, Tebi se utječem od prestanka Tvoje blagodati, promjene zdravlja, iznenadne osvete i sve Tvoje srdžbe.“ (Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2739; Ebu Davud, Salat, 1545.)

(اللهم إني أعوذ بك من غلبة الدين، وغلبة العدو، وشماتة الأعداء)
7. „Allahumme innii e'uzu bike min galebeti-d-dejni, ve galebetil-'aduvvi, ve šematetil-e'adaai. / Allahu moj, utječem Ti se od toga da me nadvlada dug, da me nadvlada neprijatelj i utječem Ti se od likovanja neprijatelja.“ (Nesa'i, Isti'aza, 5475; Ahmed, 2/173; Albani ga je ocijenio dobrim u „Silsili ehadisi-s-sahiha“, 1541.)

(اللهم إني أسألك بأني أشهد أنك أنت الله لا إله إلا أنت الأحد الصمد الذي لم يلد ولم يولد، ولم يكن له كفواً أحد)
8. „Allahumme innii es'eluke bi ennii ešhedu enneke Entellahu la ilahe illa Ente, el-Ehadu, es-Samedu, ellezi lem jelid, ve lem juled, ve lem jekun lehu kufuven ehadun. / Allahu moj, ja Te molim time što svjedočim da si Ti Allah, nema boga osim Tebe, Jedan, Vječan, Koji nije rodio, niti je rođen, niti Mu ima iko ravan.“ (Tirmizi, Da'wat, 3475; Ebu Davud, Salat, 1493; Ibnu Madže, Du'a, 3857; Ahmed, 5/350; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u „Sahihu-t-tergiba ve-t-terhiba“, 2/130.)

(اللهم أصلح لي ديني الذي هو عصمة أمري، وأصلح لي دنياي التي فيها معاشي، وأصلح لي آخرتي التي فيها معادي، واجعل الحياة زيادة لي في كل خير، واجعل الموت راحة لي من كل شر)
9. „Allahumme aslih li dinii ellezi huve 'ismetu emrii, ve aslih lii dunjaje elleti fiha me'ašii, ve aslih lii ahiretii elleti ilejha me'adii, vedž'ali-l-hajate zijadeten lii fi kulli hajrin, vedž'ali-l-mevte rahaten lii min kulli šerrin. / Allahu moj, poboljšaj moju vjeru, koja je moja zaštita, i poboljšaj mi moj dunjaluk, na kojem živim, i poboljšaj moj ahiret, na koji se vraćam, i učini moj život povećanjem u svakom dobru, i učini moju smrt odmorom od svakog zla.“ (Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2720.)

(اللهم اغفر لي خطيئتي وجهلي، وإسرافي في أمري، وما أنت أعلم به مني، اللهم اغفر لي جدي وهزلي، وخطئي وعمدي، كل ذلك عندي، اللهم اغفر لي ما قدمت وما أخرت، ما أسررت وما أعلنت، وما أنت أعلم به مني، أنت المقدم وأنت المؤخر، وأنت على كل شيء قدير)
10. „Allahumme igfirli hatietii, ve džehlii, ve israfii fi emrii, ve ma Ente e'alemu bihi minni. Allahumme igfir li džiddi, ve hezlii, ve hataii, ve amdii, ve kullu zalike 'indi. Allahumme igfirlii ma kaddemtu, ve ma ehhartu, ve ma esrertu, ve ma e'alentu, ve ma Ente e'alemu bihi minnii, Ente-l-Mukaddemu, ve Ente-l-Muehhiru, ve Ente ala kulli šejin kadir. / Allahu moj, oprosti mi moje greške, neznanje i pretjerivanje i ono što Ti bolje znaš od mene. Allahu moj, oprosti mi moju zbilju i moju šalu, ono što sam uradio greškom, ili ono što sam uradio namjerno, a sve je to kod mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam uradio i ono što ću uraditi, i ono što sam uradio u tajnosti i ono što sam uradio javno, i ono što Ti bolje znaš od mene. Ti si Onaj koji daje i Onaj koji sprečava i Ti si nad svim moćan.“ (Buharija, Da'wat, 6035; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2719; Ahmed,


Noviji postovi | Stariji postovi

Allahova subhanehu ve te’ala robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Kur'an je uputa za spas...

Kur'an je uputa za spas...





***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
261842

Powered by Blogger.ba