Allahova subhanehu ve te’ala robinja

"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88.)

16.07.2011.

Plasi se Allaha zvog tvog odnosa prema ljudima,a nemoje se plasiti ljudi zbog tvog odnosa prema Allahu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Plasi se Allaha zvog tvog odnosa prema ljudima,a nemoje se plasiti ljudi zbog tvog odnosa prema Allahu

Najbolji metod u postupanju prema ljudima je da svoje postupke uskladiš sa Allahovim zadovoljstvom. Tvoje je da moliš i tražiš od Allaha, a ne da tražiš od njih, mimo Njega. Ti treba da se Njega bojiš, a ne da se stvorenja, mimo Njega, bojiš. Čini im dobro radi Allahovog zadovoljstva, a neočekujući nikakvu nagradu za to. Ne čini nasilje prema njima iz straha od Allaha, a ne strahujući od Njih. Kao što se bilježi u jednoj predaji:
"Traži od Allaha dobro ljudima, a ne traži od ljudi dobro Allahu, plaši se Allaha zbog tvog odnosa prema ljudima, a nemoj se plašiti ljudi zbog tvog odnosa prema Allahu" *a

Značenje ove predaje bilo bi da ne činiš ništa zbog zadovoljstva stvorenja a što je vezano za ibadete i puteve približavanja Bogu. To ti nije dozvoljeno činiti, očekujući njihovu pohvalu, ili strahujući od njihove kritike. Pomoć i podršku očekuj od Allaha i nikoga od stvorenja se ne plaši zbog onoga što si preuzeo kao emanet i obavezu od Allaha. Radi ono što ti je naređeno, makar to ljudima ne bilo po volji.


Poslanik s.a.v.s. je kazao i sljedeće: " Doista je znak slabosti vjere i to, da izazivajući srdžbu Allahovu, pokušavaš udovoljiti ljudima..." *b
Sigurnost ili znak pouzdanosti u vjeri predstavlja izvršavanje onoga što je Allah naredio, iskrenu ubjeđenost u ispunjavanje Njegovog obećanja koje je dao Svojim pokornim robovima i potpunu vjeru u Njegovo određenje i stvaranje i uređenje.
Pa ako ljude budeš nastojao zadovoljiti, izazivajući pri tom sržbu Allahovu na sebe, onda je to znak nepouzdanosti u vjeri. Ta nepouzdanost se onda očituje i prema Njegovom obećanju i obilju koje daruje. A to što čovjeka navodi na takav postupak je želja za ostvarenjem onoga što drugi ljudi imaju a on nema, pa onda napušta ono čime ga Allah zadužuje i traži ostvarenje toga moleći ljude. Također, možda ga na takav postupak navodi nepostojanje osobne, istinske pouzdanosti u istinitost Allahovog obećanja za pokorne robove, a koje se ogleda u Njegovoj pomoći, podršci i nagradi na ovome i na budućem svijetu. Ako budeš nastojao svojim postupcima postići Allahovo zadovoljstvo, On će te onda pomoći, pružiti obskrbu i sačuvati od toga da pomoć moliš od ljudi.

Nastojanje da se udovolji ljudima pridobijanjem Božije srdžbe na sebe, posljedica je straha od ljudi i traženja od njih. A to je sve znak slabosti i nepouzdanosti u vjeri. A, ako ti ne bude suđeno da budeš mogao proniknuti u ono što ljudi namjeravaju stobom učiniti, znaj dobro da je stvar u Allahovim Rukama, a ne u njihovim. Pa, ono što je On htio, desilo ti se, a ono što je odredio da te mimoiđe, mimoišlo te je.
Ako ljudima budeš upućivao prijekor za ono što nije suđeno, pa to ukazuje na tvoju slabu pouzdanost u vjeri. Nemoj se plašiti ljudi, moliti od njih, ali ni kritiku im, po svome nahođenju, bez argumenata upućivati. Znaj da onaj na koga se odnosi Božija i Poslanikova pohvala, on je istinski pohvaljen, a onaj koga Allah i Njegov Poslanik pokude, on je uistinu pokuđen.
Jedan od članova delegacije Benu Temim, koja je došla Božijem Poslaniku s.a.v.s., rekao je: "O Muhammede, pokloni mi, jer moja je hvala zaista visoka, a moja je kritika uistinu teška","To jedino Allah Uzvišeni može."*c Poslanik mu odgovori:

Aiša r.a. je napisala poruku sljedeće sadržine Muaviji, a za koju se prenosi da je riječ o Poslanikovim s.a.v.s. riječima: "Onaj ko bude težio postizanju Allahovog zadovoljstva, ne težeći pri tom da odobrovolji ljude, bit će mu to najbolja zaštita od svijeta. A onaj ko bude nastojao da postigne zadovoljstvo ljudi, izazivajući pri tom na sebe Allahovu srdžbu, to mu neće nimalo pomoći." *d
Ovo su riječi Božijeg Poslanika s.a.v.s. a u riječima ashaba se kaže: "Ko bude težio postizanju Allahovog zadovoljstva, ne mareći pri tome da ljude odobrovolji, steći će Allahovu ljubav i ljubav svih drugih ljudi. A ako bude nastojao postići da ljudi budu zadovoljni sa njim, čineći pri tom ono sčim Allah nije zadovoljan, doći će u situaciju da će onaj koji ga je hvalio postati njegov kritizer." *e

Ove riječi predstavljaju veliku poruku u razumijevanju vjere. A ovaj tekst koji je sa lancem prenosilaca sve do Božijeg Poslanika (tj. merfu') je vjerodostojniji. Doista, onaj ko bude težio postizanju Allahovog zadovoljstva, ne težeći pri tome da udovolji ljudima, to će mu biti najbolja zaštita. Tada je čovjek Njegov iskreni rob, a On je zaštitnik Svojih čestitih robova, i dovoljan mu je samo On kao zaštitnik.


Uzviseni kaze:...a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i obskrbit će ga odakle se i ne nada... (Et-Talak,2)
Nema sumnje da će mu Allah biti dovoljan i da će mu uštedjeti trud oko priskrbljivanja zadovoljstva i ljubavi drugih ljudi. A nikada i nije moguće ostvariti da svi ljudi budu stobom zadovoljni. Ljudi će biti zadovoljni ukoliko se solobode vlastitih ambicija i koristi u pogledu prijateljevanja sa nama i budu sa jasnim , čistim namjerama prijateljavali sa nama. A onaj ko bude nastojao postići zadovoljstvo ljudi, čineći ono sa čim Allah nije zadovoljan, to mu kod Allaha neće pružiti nikakvu zaštitu.

Kao što će se naslilnik pokajati zbog svog naopakog života i reći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo." (El-Furkan, 27-28)

A što se tiče pak pretvaranja hvale u prijekor, pa to se danas veoma često dešava, a posebno će se to na koncu dešavati. Konačni ishod pripada Bogobojaznima, a ne onima koji se za svojim strastima povode. A Allah je Taj Koji najbolje zna.
Tevhid stoji nasuprot širku. Pa ako čovjek ustvrdi Allahovu jednoću, a što spada u domen Allahovih prava nad Njegovim robovima, onda Mu on ništa ne pridružuje, i istinski manifestira vjeru u Jednoga Boga. U domen tevhida i iskazivanja ibadeta Allahu spada i to da se samo na Allaha oslanjamo, samo Njega za pomoć molimo i samo pred Njim strah osjećamo. Na ovaj način čovjek se čisti od širka, uči se ljudima davati njihova prava i ne čini nasilje prema njima.

Tevhidom se čovjek čuva nasilja od ljudi i njihovog izjednačavanja sa Allahom-Bogom. Iskazivanjem pokornosti Allahu i izbjegavanjem neposlušnosti prema Njemu čovjek se štiti od iskazivanja nasilja prema samome sebi.
Uzvišeni u hadisu-kudsiji kaže: "Namaz sam podijelio između Mene i Moga roba na dva jednaka dijela." Sadržaj ova oba dijela donosi čovjeku korist. također u ovom kontekstu se spominje i hadis kojeg bilježi Taberani: "O robe Moj, od četiri stvari Meni pripada jedna, tebi druga, treću dijelimo Ja i ti, dok četvrtu dijeliš ti sa drugim robovima Mojim. Ono što Meni pripada je da nikog drugog ne obožavaš i neizjednačavaš nikoga sa Mnom. Ono na što samo ti polažeš pravo je da budeš nagrađen za djelo koje si počinio. Ono što je između Mene i tebe je to da ti uputiš dovu a Meni pripada da tu dovu uslišam, a ono što je između tebe i svih drugih stvorenja, je da im činiš ono što bi želio da oni tebi čine."*f

A Allah zaista voli obje polovine namaza, i voli kada Mu se ibadet čini. Ono što On, Uzvišeni, daruje čovjeku u pogledu upute i pomoći izraz je Njegove neizmjerne Dobrote i Vrijednosti koju samo On posjeduje.
Uputa i pomoć su samo sredstva približavanja Voljenome, a On ih voli zato što vode do Njega. Čovjek, pak, prvo moli za pomoć, jer mu je ona potrebna da bi došao do upute koja će ga onda dovesti na Pravi put. Čovjek, dakle, moli za ono što će ga odvesti do Gospodara, gdje će naći smiraj i svoje zadovoljstvo. U tom kontekstu su i sljedeće Poslanikove s.a.v.s. riječi: "Djelo za koje ćeš dobiti nagradu je tvoja prijeka potreba."*g

Allah voli darovati nagradu, a koja je konac dobroga djela. A čovjek radi ono što ide u njegovu korist ili protiv njega. Uzvišeni je rekao: "...u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi..." (El-Bekare,286)

Čovjek i kada ibadetu pribjegava, pa on to radi zbog toga što u tome prepoznaje vlastitu korist, izvor sreće i zadovoljstva, i zaštitu od kazne Gospodara svoga. On nikada neće tražiti nešto u čemu ne visi svoju vlastitu sreću i korist, pa ako se poistovjeti njegova želja sa Božijim zadovoljstvom, on njeno ostvarenje želi samo zbog toga što to njemu ide u prilog. Onaj ko bude iskreno samo Allaha obožavao, ne čineći širka prema Njemu, Allah će takvoga zavoljeti i za Svoga prijatelja uzeti. Blagodati koje uživa na ovom svijetu rezultat su ljubavi prema Gospodaru. Ovaj odnos bi se mogao usporediti sa kupoprodajom, gdje prodavač želi uzeti od kupca novac zaponuđenu robu, a što podrazumijeva slobodnu volju prodavca za njenom prodajom. Kupac, pak, želi robu, a što podrazumijeva njegovo slaganje sa utvrđenom cijenom.
Allah voli da Mu iskazuju ljubav. Put za postizanje istinskih vrijednosti ibadeta je iskazivanje ljubavi Njemu Jedinome. Čovjek teži za onim što mu je potrebno za život i onim gdje korist ostvaruje a iz čega onda proističe njegova ljubav prema ibadetu.

U domen Allahovih prava prema robovima Njegovim i dužnosti robova prema Allahu, te kao prava manifestacija istinske vjere, ubraja se obožavanje samo Allaha i činjenje dobročinstva prema ljudima. Onaj ko bude činio dobro prema ljudima očekujući od njih zauzvrat zahvalu, dovu ili nešto slično, pa on, onda to nije učinio iskreno i u ime Allaha. Ko bude imao strah od Allaha u svojim postupcima prema ljudima, a ne bude imao straha od njih, onda čini dobro svim stvorenjima i sebi samome. Strah od Allaha navodi ga da prema ljudima njihovo pravo ispuni i prestane činiti nasilje prema njima. A onaj, pak ko se bude bojao stvorenja mimo Allaha, čini nasilje prema sebi samome i prema svim drugim ljudima, jer se boji nekoga mimo Allaha i očekuje od nekoga drugoga pored Allaha.

Ukoliko se čovjek bude ljudi mimo Allaha bojao, onda će biti primoran pod svaku cijenu otkloniti od njih svaku vrstu zla i onoga sa čime oni nisu zadovoljni. On će to biti primoran uraditi varanjem, licemjernim odnosom, ili pak nekom većom nesrečom od one u kojoj se nalaze oni kojih se on plaši i od kojih strahuje. Ukoliko bude tražio od ljudi, onda neće biti pravedan u sudu prema njima. A ako se ne bude Allaha bojao, neće imati drugog izbora do napada na one kojih se boji, jer po svojoj prirodi čovjek je čak nasilan i prema onome ko mu ne čini nasilje, a šta tek reći za onoga ko mu već čini nasilje?

Brojni su primjeri ovakvih kraraktera ljudi. Velike manifestacije nepravde naći ćemo u tom svijetu ljudi, gdje se uzdiže i veliča neko ko vlada represijom i silom. On se sam plaši ljudi, jer pribjegava nasilju i zastrašivanju, a što stvara smutnju i nered među ljudima.

Čovjek kada nešto moli od ljudi i oni mu ne izlaze u susret, kao rezultat toga pojavljuje se mržnja i ispoljavanje nasilja prema njima. Sve se ovo dešava usljed odsustva straha od Allaha. Mnogo je primjera u svijetu gdje ljudi strahuju jedan od drugih i gdje traže jedni od drugih izvršenje nekih svojih potreba. Svako od njih se žali na učinjenu nepravdu od strane drugoga. A oni čine nasilje jedni prema drugima, neizvršavajući obavezu prema Allahu, jer se boje nekoga drugoga i traže pomoć od nekoga, mimo Allaha.
Čineći ove grijehe čovjek radi nešto zbog čega pati njegova duša i zbog čega će biti kažnjen na drugome svijetu. On onda ne preza počiniti i tako ozbiljne prijestupe kao što su širk i blud. Kada god kod čovjeka nestane straha od Boga, onda on slijedi svoju strast. Posebno je to slučaj kada čovjek teži ostvarenju nečega što ranije nije nikada ostvario. Njegova duša je u stalnoj potrazi za onim gdje nalazi svoj smiraj i što odagnava njenu tugu i neraspoloženje. Ta duša ne nalazi mir i spokoj u spominjanju Allaha i prakticiranju ibadeta, već u činjenju loših, zabranjenih stvari, konzumiranju opojnih pića, lažnoga govora, iznošenja u javnost onoga što je djelo duše koja zlu naginje, igri, zabavi, druženju sa lošim ljudima i drugim stvarima. Srce svoju potpunu neovisnost postiže preko prakticiranja ibadeta Allahu Jedinome.


Fetwe Šejhul-Islam Ibn Tejmijje



*a - Ova predaja kao riječi Božijeg Poslanika s.a.v.s. ne navodi se u osnovnim hadiskim izvorima
*b - Dio je ovo slabog hadisa kojeg bilježi Ebu Nu'ajm, u El-Hil'ji i El-Bejheki u Šu'abul-imamu
*c - Hadis navodi Et-tirmizi i kaže da je hasen-garib (dobra usamljena) predaja, En-Nesai i Ahmed ibn Hanbel
*d - Hadis bilježe Et-Tirmizi, Ebu-Nu'ajm i El-Bejheki u Kitabuz-Zuhdi el-Kebiru
*e - Ovu predaju ashaba bilježi Et-Tirmizi
*f - Hadis-kudsijju navode Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ebu-Davud, Ibn Madže, Ahmed i Malik
*g - Ovakav tekst hadisa se nalazi u osnovnim hadiskim zbirkama
15.07.2011.

Savjetujem sebe i sve vas moje sestre u ISLAMU!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Savjetujem sebe i sve vas moje sestre u ISLAMU!

Esminim unukama koje je slijede u čednosti, čistoti i neporočnosti... onima koje kroče putem Aiše, Hafse i Sumejje, radijallahu anhunne... čistim, neporočnim, bogobojaznim i čednim... Onima koje je zaveo i obmanuo lažni ovodunjalučki sjaj i ukras... koje civilizacija zaostalih zadivljuje i bez daha ostavlja... onoj koja je zgriješila prema svome Gospodaru, pocijepala zastore svoje čednosti pa iz svoga doma izašla obučena a gola, da, i sama zavedena, skreće pažnju na sebe i zavodi druge... svima njima želim uputiti savjet, upozoriti ih i opomenuti...

Sestro vjernico, ti kojoj je Allah podario blagodat zdravlja, blagodat vjere islama, zahvaljuj Uzvišenom Allahu, nastoj Mu se približiti i biti Mu pokorna... jer je u pokornosti Njemu sreća i ovoga i onoga svijeta, a bliskost sa Njim Uzvišenim je veličina i ponos i na dunjaluku i na ahiretu. Kaže Uzvišeni: ''A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.'' (El-Ahzab, 71.) Čuvaj svoj hidžab, svoju čednost i poštenje. Hidžab je čistota, krepost, čestitost i neporočnost. Kaže Uzvišeni: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti.’’ (El-Ahzab, 59.)

Da, baš tako, on je ukras i obilježje čiste, plemenite i časne žene. Hidžab je dokaz njenog stida, pokazatelj čistote i neporočnosti, i njena zaštita od šejtana među ljudima i džinnima. Zato dobro čuvaj svoj hidžab, Allah ti se smilovao, jer je on tajna tvoje sreće. Čuvaj se onih koji zagovaraju otkrivanje i razgolićavanje, jer oni ti samo zlo žele. Budi poput čvrste brane pred njihovim idejama i zamislima, neprobojna tvrđava pred njihovim strastima i prohtjevima. Da, tako je, sestro moja, tvoj stid i čednost im ne da mira, ne da im zaspati, pa bi htjeli da te pridruže povorci grješnica sa Zapada, samo da bi zadovoljili svoje strasti i prohtjeve i želje svoje ostvarili. Čuvaj se takvih, ja te iskreno savjetujem i želim ti samo dobro. Svoj jezik čuvaj od ogovaranja (gibeta) i prenošenja tuđih riječi (nemimeta). Ova dva grijeha uništavaju dobra djela i proždiru nagradu pokornosti. Kaže Uzvišeni: “...i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno.” (El-Hudžurat, 49.)
Izbjegavaj sijela i skupove u kojima se čine ovi grijesi, i mnogo Allaha spominji i Kur’an uči, tako ćeš se sačuvati i zaštititi od tih stvari. Svim srcem nastoj, Allah te čuvao, da se podučiš propisima svoje vjere i temeljima vjerovanja. Savjetujem ti da čitaš korisne knjige, savjete i poslanice naših učenjaka i daija, da posjećuješ predavanja i korisne skupove, jer ćeš na taj način postići gore navedeno. Sjeti se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bude krenuo putem traženja znanja, Allah će mu time olakšati put do Dženneta.” Sestro u vjeri, historija nam neprestano priča o životima velikih žena, žena koje su se žrtvovale i uložile svoje vrijeme i trud, odgajajući tako velikane i heroje, svijetle primjere o kojima čitav svijet govori, a historija uvažava. Još davno je rečeno: “Iza svakog veličanstvenog odgoja stoji veličanstvena žena.” Pa hoćeš li ti biti jedna od onih koje su svoje ime uklesale u stablo vremena, i trag svojih djela ostavile na stranicama historije, podižući jedinstvenu i izvanrednu generaciju, usađujući joj ljubav prema vjeri i zajednici muslimana (ummetu) i spremnost na žrtvu, dobivši na kraju, kao plod, čvrstu vjeru uz zalaganje i žrtvovanje za nju?! Zato samo naprijed, sestro… trud neće propasti, a rad i zalaganje neće biti uzaludni i beskorisni.I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici.’” (Et-Tevbe, 105.) Plemenita sestro, nastoj obavljati što više dobrovoljnih djela (nafila), ustraj u dijeljenju imetka, i budi od onih koje hrle i žure ka Džennetu, prostranom poput nebesa i Zemlje. Kaže Uzvišeni: “Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost” (El-Hadid, 21.); “…i neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!” (El-Mutaffifūn, 26.). Zato, sestro, hajde, požuri… megdan je prostran, a put dalek. Opskrbi se imanom i naoružaj se pokornošću… Džennet je posljednja stanica. Cijenjena sestro, jesi li čula priču o Ummu Salih (majci Salihovoj)? Bila je to jedna starija žena. Čula je o vrijednosti pozivanja u Allahovu vjeru i velikoj nagradi za to, pa je, zajedno sa svojom djecom, odselila u jedno mjesto da bi podučavala i savjetovala žene, stanovnice tog mjesta... pa ima li danas žena koje bi se povele za ovako divnim primjerom? Kaže Uzvišeni: “I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati.” (Ali Imran, 104.) Pa hoćeš li se pokoriti i predati ovom veličanstvenom pozivu Božijem? Nadam se da hoćeš... Sestro vjernice, još uvijek ima puno žena koje žarko žele da svoje brige podijele sa nekim, da svoju tugu i bol iznesu onome ko će saosjećati sa njima. One su u potrebi za dobrim i pobožnim ženama poput tebe, zato pohitaj, Allah te čuvao, budi im pri ruci i pomozi ih u pokornosti Stvoritelju, usmjeri ih na put dobra i spasa. Ti to, ako Bog da, možeš. I sjeti se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Da Allah preko tebe uputi samo jednog čovjeka, bolje ti je od blaga crvenih deva.” Savjetujem ti da čitaš o životima dobrih i pobožnih žena iz prijašnjih generacija, žena čiji su životi veličanstveni uzori, jedinstveni primjeri i neponovljive priče. Uistinu su u tome važne životne lekcije i neprocjenjive pouke i poruke. Allah neka te čuva i učini sretnom i iskrenom vjernocom na oba svijeta! -AMIN

Sjetim se rijeci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Da Allah preko tebe uputi samo jednog čovjeka, bolje ti je od blaga crvenih deva.”

Allahu moj Uzivseni ojacaj me u vjeri i pomozi me na Svome putu,udahni u moju siromasnu dusu prvo ljubav prema Tebi Allahu Uzviseni,prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i podari mi snage da to potvrdim kroz ovaj trnoviti dunjaluk kroz koji samo putujemo-putnici i idemo dalje subhnallah,ucini me Allahovom svt iskrenom robinjom i da sve sto radim da radim samo u ime Tvoje da bi ti samo bio zadovoljan sa mnom i na ovom i onom svijetu,smiluj mi se miskinu i olaksaj Ja Rabbi kusnju koja je prolazna ko i dunjaluk i nestavljaj me na iskusenja koja necu moci podnjeti...sacuvaj me i smiluj mi se,sacuvaj me svakog zla,vidljiva i nevidljiva i utociste kod tebe trazim od svega sa cim ti nisi zadovljan!Uputi neupucene,olaksaj nam dunja,OPROSTI NASE GRIJEHE-OCISTI NAS i kisom i ledom i smiluj nam se na danu u kojem nema sumnje,oprosti nam i upisi nasa dobra djela i sa Svojom Milosti i pomoci nas uvedi u Dzennetske basce u drustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem-AMIN

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

14.07.2011.

''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' (Sura El-Beqare, 21)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' (Sura El-Beqare, 21)

Šta je to robovanje? Koji su to njegovi ogranci? Da li cjelokupna vjera ulazi pod ovaj termin ili ne? Šta je suština robovanja? Da li je robovanje najuzvišeniji stupanj na dunjaluku i Ahiretu, ili iznad njega ima veci stupanj? Pa da nam se pojasni ovo spomenuto.
Ovo obracanje kroz rijeci Uzvišenog ''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' je upuceno svim ljudima; vjernicima i nevjernicima, muškarcima i ženama,arapima i nearapima, slobodnim ljudima i robovima, dakle svima njima su upucene ove rijeci, i od svakog pojedinacno, od njih, se zahtijeva da robuju Allahu , ujedno ovo je prva naredba (imperativ) u Kur'anu u suri El-Beqare, prva naredba koja im je naredena u rijecima Uzvišenog :O ljudi, Gospodaru svome robujte, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni" Te je imam bio upitan o ovom
plemenitom ajetu.
Neko ce se zapitati: ''Allah nam je naredio robovanje (ibadet),onda šta je to robovanje? Koji su to njegovi ogranci? Da li opci pojam vjere ulazi u ovaj termin ili nešto što je van nje tj. vjere? Šta je suština ibadeta? Da li je robovanje najuzvišeniji stupanj ili postoji visociji stupanj osim ibadeta? Što znaci da se radi o pitanju koje ima svoja podpitanja. A u odgovoru ce doci da ibadet ili robovanje obuhvata sve vrste naredbi i zabrana, kao i da je cjelokupna vjera unutar ovog termina. A suština robovanja jeste da iskreno obožavaš Allaha samo Njemu vjeru
ispoljavajuci, kao i to da je robovanje najuzvišeniji stupanj, jer su najuglednija stvorenja medu ljudima bili vjerovjesnici i poslanici a za njih je najuzvišeniji stupanj bio robovanje Allahu i poslanstvo. Takode najuzvišeniji stupanj našeg Vjerovjesnika je bilo robovanje Allahu i poslanstvo.
Robovanje je cjelokupni naziv za sve ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan od rijeci i skrivenih i ocitih djela. Tako da su, namaz, zekat, post, hadž, istniti govor,izvršavanje emaneta, poslušnost roditeljima, održavanje rodbinskih veza,pridržavanje na ugovore, naredivanje dobra, sprjecavanje zla, borba protiv nevjernika i licemjera, dobrocinstvo prema komšiji, jetimu, siromahu i putniku namjerniku, prema robu ljudskog roda i životinjama, dova, zikr, ucenje Kur'ana, i sl. tome, vrste ibadeta ili robovanja Allahu . Isto tako ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku , strah od Allaha i stalno traženje utocišta kod Njega,iskreno ispoljavanje vjere Allahu, strpljivost radi Njegove presude ili propisa,zahvala na Njegovim blagodatima, zadovoljstvo sa Njegovom odredbom, oslonac na Njega, nada u Njegovu milost, strah od Njegove kazne i sl. tome su vidovi robovanja Allahu .

Kaže: ''Robovanje'' je cjelokupni naziv za sve ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan od rijeci i skrivenih i ocitih djela, što je ujedno i definicija ibadeta ili robovanja. Dakle to je naziv koji obuhvata sve ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan bez obzira da li se radi o rijecima ili djelima, bez razlike izmedu onoga što je skriveno i onoga što je ocito, takode bez razlike da li se radi o srcanim djelima ili djelima udova ili rijecima jezika, jer sve to ulazi u naziv robovanja sve dok se radi o necemu što Allah voli i sa cime je zadovoljan. Sve ono što Allah voli i sa cime je
zadovoljan je ibadet, bez razlike da li to bilo djelo ili rijec, bez razlike da li bilo skriveno ili ocito, bez razlike da li to bile rijeci jezikom ili rijeci srca, kao i bez razlike da li to bio govor srca i jezika ili to bila djela srca i udova jer sve spomenuto ulazi pod naziv ibadeta sve dok je od onoga što Allah voli i sa cime je zadovoljan. Ili drugacije receno: Ibadet je izvršavanje Allahovih naredbi i klonjenje od Njegovih zabrana, tj. izvršavanje obaveza (vadžiba) i klonjenje od zabrana (harama). Ili izvršavanje obaveza kojima nas je Allah obavezao, od rijeci i djela, skrivenih i ocitih, i klonjenje od zabrana, od rijeci i djela, skrivenih i ocitih.


Zatim je autor naveo primjer, pa kaže: ''Namaz, zekat, post i hadž, sve su to vrste ibadeta.'' Namaz predstavlja vrstu srcanih djela istovremeno kao i djela udova.Srcano djelo jest iskrenost kroz obavljanje namaza Allahu s jedne strane, a s druge strane djelo jezika jer u njegovom sastavu se podrazumijeva ucenje Kur'ana, velicanje Allaha kao i izgovaranje tehlila (la ilahe illallah) i td. Zekat je takode davanje i ubjedljivo vjerovanje ili akida, post je takode sustezanje od prohtjeva sa nijetom.
Hadž, istinit govor, izvršavanje emaneta, poslušnost roditeljima, održavanje rodbinskih veza, pridržavanje ugovora, naredivanje dobra, sprjecavanje zla, sve su to vrste ibadeta. Borba protiv nevjernika je ibadet, borba protiv licemjera je ibadet,dobrocinstvo prema komšiji je ibadet, dobrocinstvo prema siromahu je ibadet,dobrocinstvo prema robovima ljudskog roda je ibadet, dobrocinstvo prema potcinjenim nam životinjama je ibadet, upucivanje dove Allahu je ibadet, zikr je ibadet, ucenje Kur'ana je ibadet.
Zatim je naveo primjer srcanih djela, jer ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku je srcano djelo, strah od Allaha je srcano djelo, stalno utocište i povratak Allahu je srcano djelo, iskreno ispoljavanje vjere je srcano djelo, strpljivost radi Allahovih propisa je srcano djelo, oslonac na Allaha (tevekul) podrazumijeva dvije stvari tj.stvaranje preduslova i prepuštanje dogadaja Allahu, nada u Allahovu milost, strah od Njegove kazne, sve su to vrste ibadeta.
Zakljucak ovoga jeste da ibadet obuhvata srcana djela i djela udova, rijeci srca i rijeci jezika. Rijeci jezika poput zikra, ucenja Kur'ana, velicanja Allaha i izgovaranj tehlila,tekbira,naredivanja dobra i sprjecavanja zla, pozivanja ka Allahu. Rijeci srca su priznavanje i potvrdivanje, a srcana djela su poput onih što smo spomenuli od ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, strah od Allaha i stalni povratak Njemu, iskrenost u ispoljavanju vjere, strpljivost, zahvalnost, zadovoljstvo, nada i strah, su od srcanih djela. Djela udova su namaz, zekat i hadž, a istinit govor je od djela jezika.
Možemo reci da ibadet obuhvata sve ono sa cime je došao šerijat, bez obzira na to šta je šerijat naredio ili zabranio, kao i bez obzira na to što je naredio ili zabranio da li je djelo ili rijec, i bez obzira na to da li se radi o rijecima jezika ili rijecima srca, i bez razlike da li se radi o djelima srca ili djelima udova.Zato što je ibadet Allahu vrhunski cilj kojeg On voli i sa kojim je zadovoljan, i zbog cega je stvorio stvorenja. Kao što Uzvišeni kaže:
''Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.'' (Sura Ez-Zarijat, 56)
Sa njim ( robovanjem ili ibadetom) je poslao sve poslanike, kao što je Nuh rekao svom narodu:
'' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' (Sura EL-A'raf, 59)
Iste su rijeci Huda, Saliha. Šuajba i drugih poslanika kada su se obracali svojim
narodima. Allah kaže:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu robujte, a kumira se klonite! I
bilo je medu njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su
zaslužili da ostanu u zabludi.'' (Sura En-Nahl, 36)
Uzvišeni kaže:
''Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga
osim Mene, zato Meni robujte!'' (Sura El-Enbija, 25)
I kaže:
''Ova vaša vjera jedina je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato samo Meni
robujte!'' (Sura El-Enbija, 92)
Kao što kaže u drugom ajetu:
''O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jer Ja
dobro znam što vi radite! '' ( Sura El-Mu'minun, 51)


Kaže: ''Zato što je ibadet'' – ovo je položaj ibadeta kod Allaha , on je vrhunski cilj kojeg Allah voli i sa kojim je zadovoljan. A sve dok je ibadet vrhunski cilj kojeg voli Allah i sa kojim je zadovoljan, on je i na najuzdignutijem položaju. Tj. najveci položaj tebi covjece, tebi kao stvorenju da budeš Allahov rob pa ostvariš robovanje Allahu. A ako uspiješ ostvariti robovanje Allahu onda ceš postati voljen kod Allaha i On ce biti zadovoljan tobom. Ljudi koji su najbolje sproveli i kroz život ostvarili robovanje su poslanici – da je na njih Allahov blagoslov i mir, a najsavršeniji u ostvarivanju robovanja Allahu medu poslanicima su bili odabrani poslanici ili svita poslanika (ulu-l-azm) Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed .

A najsavršeniji u ostvarivanju

ibadeta izmedu dojice Allahovih prijatelja je bio naš Vjerovjesnik Muhammed .Ovim ti biva jasno da najsavršenija osoba u ostvarivanju i realiziciji ibadeta je bio najsavršenije stvorenje Muhammed . Iza njega je Ibrahim , zatim Musa , zatim ostali od svite a iza njih dolaze ostali poslanici i svi vjerovjesnici, a iza njih dolaze dobri ljudi od Allahovih istinskih robova, zatim šehidi, zatim dobri ljudi, i svi oni su najsavršenija stvorenja u ostvarivanju robovanja od ove cetiri skupine, a)vjerovjesnici, b) dobri ljudi, c) šehidi i d) istinski robovi. Najsavršeniji od njih je EbuBekr Siddik , a iza njih dolaze ostali vjernici na cijem celu su ucenjaci, imami i
odabrani vjernici medu ljudima.Stvorenja su stvorena radi ibadeta što ukazuje na važnost položaja samog ibadeta,kao i na to da je savršenstvo stvorenja da bude Allahov rob, zato su stvorenja i stvorena radi robovanja, kao što Uzvišeni kaže: ''''Džine i ljude sam stvorio samo
zato da Me obožavaju.''
Radi toga je slao poslanike, jer svaki poslani poslanik je
naredivao svom narodu da robuju Allahu , kao što Allah kaže da je Nuh govorio: '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Hud je rekao: ''Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Salih je govorio svom narodu '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Šuajb je govorio svom narodu '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Tako da je svaki poslanik kojeg je Allah poslao naredivao svom narodu robovanje Allahu ,kao što Uzvišeni kaže: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu robujte, a
kumira se klonite!" Uzvišeni kaže: ''Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni robujte!'' Allah kaže:''Ova vaša vjera jedina je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato samo Meni robujte!''
Obracajuci se poslanicima Allah kaže: ''O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jer Ja dobro znam što vi radite! ''
Ovim postaje jasno da najuzvišeniji položaj koji se može postici je robovanje Allahu,
a najsavršeniji ljudi u ostvarivanju robovanja su poslanici – da je Allahov blagoslov i
mir na njih.To je ucinio obavezom Svom Poslaniku sve do smrti pa kaže:
''Obožavaj Allaha sve dok ti smrt ne dode.'' (Sura El-Hidžr, 99)
Time je opisao Svoje meleke i vjerovjesnike pa kaže:
''Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru
da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, hvale Ga nocu i danju, ne malaksavaju."
(Sura El-Enbija, 19-20)
I Uzvišeni kaže:
"Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet cine; samo
Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju." (Sura El-A'raf, 206)
A oni koji se ohole i odbijaju da robuju Allahu pokudio je sa rijecima:
'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time
da Mi robuju uci ce, sigurno, u Džehennem poniženi." (Sura Gafir, 60)
A najcestitija Svoja stvorenja je opisao iskrenim robovanjem pa kaže:
''Sa izvora iz kog ce samo Allahovi robovi piti, i koji ce kuda hoce bez muke
razvoditi.'' (Sura El-Insan, 6)
I kaže:
"A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice
oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'' (Sura El-Furqan, 63)
A kada je šejtan rekao:
"Gospodaru moj" rece "zato što si me u zabludu doveo, ja cu njima na Zemlji
poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da ih sve zavedem, osim Tvojih robova
iskrenih medu njima. ''Ovo je pravi put k Meni" rece On. "Ti neceš imati nikakve
vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih
zalutalih" (Sura El-Hidžr, 39-42)


Kaže: ''To je ucinio obavezom'' – Ovakav biva stupanj robovanja, a njegov stupanj je uzvišen u odnosu na stvorenje, pa ako ostvari robovanje onda je njegova bliskost sa Allahom u onolikoj mjeri koliko je ostvario sam pojam ibadeta. Niko od stvorenja ne može zanemariti ovaj pojam pa da izade iz njegovih okvira zauvijek. A ako neki covjek tvrdi da sa njega spadaju obaveze i da mu nije moguce naložiti neki vid ibadeta, sa naznakom da je njegov razum cist, nije prestrašen, niti nenormalan, niti je žena u post-porodajnom periodu ili mjesecnom pranju kada nije obavezna da klanja kao ni da posti u tim vremenima, biva mu data prilika na pokajanje a ako se ne pokaje onda ce biti ubijen kao nevjernik. Kako je to rekao Šjehu-l-Islam i drugi imami
– da nas Allah sacuva i spasi od toga – zato je Allah robovanje ucinio obavezom Svom Poslaniku sve do smrti, iako je Poslanik bio najsavršenije stvorenje medu ljudima, ali mu je i pored toga Allah robovanje ucinio obavezom do smrti pa kaže'Obožavaj svog Gospodara sve dok ti smrt ne dode.'' U ajetu se stoji dok ti ne dode 'ubjedenje' (jekin) ali se odnosi na smrt. Tj. ustraj na robovanju svom Gospodaru i neka ti to bude stalna obaveza sve dok ti ne dode smrt a ti si u tom stanju.
Meleci i vjerovjesnici su najbolja Allahova stvorenja, Allah ih je opisao svojstvom robovanja, pa kaže: ''Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!'' Ovo je opci pojam Allahovog posjedovanja nebesa i Zemlje, zatim kaže: ! A oni koji su kod Njega'' tj. meleci '' ne zaziru da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, hvale Ga nocu i danju, ne malaksavaju." Ovako iako su meleci, vjerovjesnici i poslanici najbolja stvorenja, Uzvišeni za njih kaže: "Oni koji su bliski Gospodaru tvome'' tj. meleci, ''doista ne zaziru da Mu ibadet cine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju."
Zatim je obavijestio da svako onaj koji se bude oholio da ce uci u Džehennem ponižen, pa kaže: "Gospodar je vaš rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time da Mi robuju uci ce, sigurno, u Džehennem poniženi." Najcišca Svoja stvorenja opisao je sa svojstvom robovanja pa kaže: ''Sa izvora iz kog ce samo Allahovi robovi piti, i koji ce kuda hoce bez muke razvoditi.'' Njihovo spominjanje u genitivnoj vezi ''Allahovi robovi'' je kao pocast i plemenitog stupnja, kao što Uzvišeni kaže: "A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'' Tako da
ih je opet spomenuo sa Sobom zbog pocasti i plemenitog stupnja. Kada je Allah ,dao rok Iblisu, Iblis se zakleo da ce zavoditi ljude ali je izdvojio Allahove iskrene robove, jer on nad njima nema nikakve vlasti o cemu Allah o njemu kaže: "zato što si me u zabludu doveo, ja cu njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da ih sve zavedem, osim Tvojih robova iskrenih medu njima.'' A u drugom ajetu Allah kaže: "Ti neceš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih." Tako da ih je Allah spomenuo pripisujuci ih Sebi kao robove zbog pocasti i plemenitog stupnja.
Opisujuci meleke robovanjem kaže:
' Oni govore: Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvišen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta ce raditi, i oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.'' (Sura El-Enbija,26-28)
Uzvišeni kaže:
''Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!" Vi, doista, nešto krupno govorite!Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Svemilosnom pripisuju dijete! A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete! Ta, svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, doci Svemilosnom kao robovi. On ih je sve obuhvatio i tacno izbrojio, i svi ce Mu na Sudnjem danu doci pojedinacno.''(Sura Merjem, 88-95)

Razmisli Allahov robe,koliko vec zivis a melek smtri je blizu nama svima a sta ces reci Svome Gosodaru kada stanes pred njeg? Bio ti preci posao ili,karijera pa nisi imao vremena saznati o Uzvisenom Stvoritelju ,koji je nebesa i zemlju stvorio,koji daje da iz mrtve zemlje bilje i plodovi rastu,koji te je stvorio od kapi sjemena-vode u utropi tvoje majke,koji je Njapravedniji Sudac,koji ti daje vid-hej vid pa mozes svoje sve dunjalucke poslove obaviti ali neces ibadet,koji ti je dao noge-pa nemoras u kolicima proves zivot da ti je osporen da gledas ko ce te izvesti pa makar pred zgradu,dok sad hodas i sam na haram mijestima,ko ti je dao opskrbu-koliko si puta bio da nema posla,situacija stotine ali dadne Allah da dodje od nekle Njegova pomoc da nisi umro od gladi ti i tvoja djeca....ko ti je----? RAZMISLI PRIJE NE BUDE KASNO-koga si uzeo za Bozanstvo karijeru, zenu svoju, kipove ili Poslanike-Isa a.s.-Jesusa i njegovu majku, auto i firmu, druge zene...?

I bojte se Allaha kada ce te se svi Njemu vratiti:
http://www.youtube.com/watch?v=vZAZ90lXHZc&feature=fvsr

Prof.Hajrudin Ahmetovic
Vjera je ophodjenje
http://www.youtube.com/watch?v=LjTPnzzfI_4

Prof.Hajrudin Ahmetovic
Kako osijetiti slast imana

http://www.youtube.com/watch?v=InZPqrtTNBk

Prof.Elvedin Pezic
Sta je to istinska sreca?
http://www.youtube.com/watch?v=wmo9EEpmOls

13.07.2011.

Dali mi je zdravo ili bolesno srce ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dali mi je zdravo ili bolesno srce ?

"A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena."
(Hud :Hud: Hud, 120)


Upravo kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oporučio Abdullahu b. Omeru, radijallahu 'anhuma, rekavši mu:„Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik, i smatraj se od stanovnika kabura.“ (Buharija, 6416; Tirmizi, 2333.) Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, je rekao: „Uistinu, dunjaluk se kreće odmičući se, dok se ahiret kreće približavajući se. Svaki od njih ima svoje stanovnike, svoje sinove. Pa, budite od sinova ahireta, a ne budite od sinova dunjaluka. Doista, danas je vrijeme rada, a ne obračuna, a sutra će biti vrijeme obračuna, a ne rada.“ Kada god se srce izliječi od bolesti, usmjeri se ka ahiretu, približi se njemu, postaje jedan od njegovih sinova. Dok, kada god se srce razboli, prikloni se za dunjaluk, uzima ga za svoju domovinu i biva jedan od njegovih stanovnika.

Općenito, zdravo srce je ono srce čija je sva briga samo Allah, čija je sva ljubav posvećena samo Allahu, namjere usmjerene ka Njemu, tijelo, san i java, sva djela posvećena samo Allahu Uzvišenom. Govor o Allahu draži mu je od govora o bilo kome drugom! I Spominjanje Allahova govora draže mu je od spominjanja bilo čijeg drugog govora! Samo se uz spomen svoga Gospodara smiruje. Ukoliko poželi da se okrene ka nekome drugom, svoju potrebu iskaže nekome drugom, tada prouči svojoj duši: „O smirena dušo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna Njime i On tobom zadovoljan!

Sveijedan organ u tijelu stvoren je radi određene funkcije. Ukoliko taj organ bude potpun i zdrav, u potpunosti će i ispunjavati svoju funkciju. Dok, ukoliko dotični organ bude bolestan, obavljanje njegove funkcije biće poremećeno i otežano. Pa, ukoliko oboli ruka, ona neće moći doticati i stiskati. Ukoliko oboli oko, njime se neće moći promatrati i gledati. Ako oboli jezik, govor će biti otežan. Proširi li se bolest cijelim tijelom, tijelo će se otežano kretati, oslabit će i vjerovatno pasti na postelju. Ukoliko se srce razboli, tada ono neće ispunjavati svoju funkciju zbog koje je i stvoreno, a stvoreno je radi spoznaje Allaha, subhanehu ve te'ala, iskazivanja ljubavi prema Njemu Uzvišenom, žudnje za susretom s njim, vraćanjem Njemu i radi davanja prednosti Allahu nad svim prohtjevima i strastima. Kada bi čovjek poznavao sveijedno pitanje, imao ogromno znanje, međutim, ne bude poznavao svoga Gospodara, taj kao da ništa i ne poznaje. Kada bi postigao sveijedan dunjalučki cilj, osjetio i doživio svaku vrstu uživanja na dunjaluku, međutim, ne osjeti ljubav prema Allahu Uzvišenom, želju za Njim i Njegovom blizinom, takav kao da nije uživao u slastima i uživanjima ni koliko je treptaj oka. Naprotiv, ukoliko srce bude prazno od ljubavi prema Allahu, sva ta uživanja u slastima i strastima, na kraju, kazna će biti za njega. Kažnjavat će samoga sebe zbog onoga u čemu je uživao na dva načina:


● Kajat će se za tim jer sve to će proći i između čovjeka i njegovih uživanja jednog dana pregrada će se postaviti. Iako je on bio čvrsto vezan za njih, nije se odvajao od slasti i strasti, uživanja, na kraju morat će se odvojiti od njih, pa će se kajati: cijeli svoj život založio je za ta uživanja i sada na kraju mora se rastaviti od njih.

● I kajat će se što ga je mnogo bolje, i korisnije, i vječnije prošlo, ništa od toga on nije postigao. Od voljenog za kojim je žudio i na svakom koraku ga upražnjavao sada se mora rastati, a mnogo vrijednije od toga on je propustio i nije postigao.

Svaki onaj koji spozna Allaha sigurno Ga i zavoli, iskreno Mu ispovijeda vjeru, samo Njega obožava, Njemu Uzvišenom daje prednost nad svim voljenim stvarima i uživanjima. Dok, onaj koji svojim uživanjima da prednost nad Allahom, subhanehu ve te'ala, njegovo srce je bolesno.

Pokazatelji bolesnog srca

Ponekada se srce razboli i njegova bolest se poveća, a da to čovjek –zbog zaokupiranosti dunjalukom, okretanja od saznavanja simptoma zdravog srca i razloga koji vode do njegova zdravlja- i ne primjeti. Naprotiv, zna se desiti da srce potpuno zamre, a da njegov sahibija-čovjek i ne osjeća njegovo mrtvilo. Simptomi svega toga su: ne tište ga i ne bole njegova loša djela i ne brine ga njegovo nepoznavanje istine, njegovo ništavno ubjeđenje. Doista, srce, ako ima života u njemu, kada počini loše djelo to ga tišti i peče, i brine ga njegovo neznanje. Ponekad čovjek osjeti bolest svoga srca, međutim, teško mu je da se liječi, teško podnosi gorčinu lijeka i nema strpljenja na njegovom dugotrajnijem uzimanju, tako da se opredjeljuje za bol nad njegovim liječenjem. Tako lijek srca –iako je u tome samo korist za njega- ukoliko se suprostavlja strastima, tada je to nešto najteže za njegovu dušu. Ponekada čovjek primora svoju dušu na strpljenje ali brzo posusutane, ne može da ustraje u tome zbog slabog i nedovoljnog znanja i strpljenja. Poput je onoga koji krene opasnim putem znajući da on na kraju dovodi do sigurnosti. Zna da ako se strpi na njemu, savlada strah, na kraju će postići sigurnost. Takav je potreban velikog strpljenja i velikog ubjeđenja u put kojim hodi da ga on na kraju dovodi do potpune sigurnosti. Ukoliko njegovo strpljenje i ubjeđenje oslabe, on će se vratiti s tog puta, neće moći podnijeti tegobu tog puta, naročito ako ne bude imao saputnika, ako na tom putu bude sam. Ovakvo je stanje većine ljudi i takvo ih stanje upropaštava. Od pokazatelja bolesti srca jeste i njihovo okretanje od korisne ishrane, one hrane koja im je namijenjena, pa se okreću od nje ka hrani koja im šteti; kao i okretanje od korisnih djelotvornih lijekova ka štetnim beskorisnim lijekovima. Tako da kada je riječ o srcu potrebno je poznavati sljedeće četiri bitne stvari:

● korisnu ishranu,

● koristan lijek,


● štetnu ishranu,


● upropaštavajući lijek.


Zdravo srce daje prednost korisnom i djelotvornom nad štetnim i uznemiravajućem, dok, bolesno srce, potpuno je suprotno. Znajmo da je najkorisnija hrana, imanska hrana, i najkorisniji lijek jeste Kur'an.

Pokazatelji zdravog srca

● Od simptoma zdravog srca jeste putovanje dunjalukom sve dok se ne stigne i zaustavi na ahiretu. Zdravo srce za ahiretom čezni i žudi, ljubav ga veže za njega kao da je od njegovih stanovnika i potomaka. U ovu dunjalučku kuću dolazi samo da ispuni svoju potrebu, a zatim se vraća svojoj domovini, svojoj istinskoj kući, upravo kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oporučio Abdullahu b. Omeru, radijallahu 'anhuma, rekavši mu:„Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik, i smatraj se od stanovnika kabura.“ (Buharija, 6416; Tirmizi, 2333.) Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, je rekao: „Uistinu, dunjaluk se kreće odmičući se, dok se ahiret kreće približavajući se. Svaki od njih ima svoje stanovnike, svoje sinove. Pa, budite od sinova ahireta, a ne budite od sinova dunjaluka. Doista, danas je vrijeme rada, a ne obračuna, a sutra će biti vrijeme obračuna, a ne rada.“ Kada god se srce izliječi od bolesti, usmjeri se ka ahiretu, približi se njemu, postaje jedan od njegovih sinova. Dok, kada god se srce razboli, prikloni se za dunjaluk, uzima ga za svoju domovinu i biva jedan od njegovih stanovnika.

● Od simptoma zdravog srca jeste da stalno podstiče i savjetuje svoga sahibiju da se vrati Allahu, da bude samo Njemu Svevišnjem pokoran i ponizan, i da se veže za Njega. Onome kojeg najviše voli i kojeg je najviše potreban, Onoga bez kojeg mu nema života, Onoga bez kojeg nema uspjeha, nema uživanja niti sreće osim u Njegovom zadovoljstvu i Njegovoj blizini. Samo s Njim se smiruje! Samo Njemu pribjegava! Samo radi Njega se raduje! Samo na Njega se oslanja! Samo u Njega ima povjerenja! Samo Njemu se nada i samo od Njega strahuje! Snaga njegova srca je u spominjanju Svevišnjeg Allaha! Njegova hrana je ljubav prema Allahu! Žudnja za Allahom, život je srca, uživanje, slast i radost! Okretanje od Njega Uzvišenog ka nekome drugom, bolest je srca, dok je njegov lijek u vraćanju Allahu, subhanehu ve te'ala. Kada srce spozna svoga Gospodara, smiruje se, biva spokojno, sigurno, daleko od svakog straha, uznemirenosti i nesigurnosti. U srcu postoji praznina koju ne može popuniti ništa drugo do ljubav prema Uzvišenom Allahu! U srcu postoji nesklad i nered kojeg ne može uskladiti i urediti osim okretanje prema Allahu, subhanehu ve te'ala! U srcu se nalazi bolest koju ne može izliječiti ništa do ihlas-iskreno ispovijedanje vjere samo Svevišnjem Allahu, iskreno obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te'ala! Zdravo srce stalno podstiče i savjetuje svoga sahibiju na Allaha, sve dok se ne smiri i ne postane potpuno spokojno uz Allaha, subhanehu ve te'ala, jedinog istinskog boga. Tada ono istinski doživljava život, osjeća ljepotu i slast, njegov život biva drugačiji od života nemarnih - onih koji se okreću od cilja zbog kojeg su stvoreni, zbog kojeg je stvoren Džennet i Džehennem, zbog kojeg su slati poslanici i objavljivane knjige. Ebul-Hasan el-Verrak, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Život srca je u spominjanju Živog koji nikada neće umrijeti i njegovom posvećivanju samo Allahu, nikome drugom.“ Jahja b. Mu'az, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Koga raduje da bude pokoran Allahu i u hizmetu Njegove vjere, sve drugo će biti radosno da bude u hizmetu njemu! Čije se oko bude radovalo susretu i viđenju Allaha, subhanehu ve te'ala, svi drugi će se radovati susretu i viđenju s njim!“

● Od znakova zdravog srca je da ne prestaje sa spominjanjem svoga Gospodara, ne prestaje sa hizmetom Njegove vjere, ne prijateljuje s nekim drugim, niti traži blizinu nekoga drugog osim onoga koji ga usmjerava ka Allahu, subanehu ve te'ala, ukazuje mu na Njega, podsjeća ga i podstiče na Njega Uzvišenog.

● Od znakova zdravog srca je i kada ga prođe neki stalni ibadet, veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, to ga više tišti, peče i boli nego onoga koji mnogo žudi za imetkom, bude nadomak njega pa ga izgubi.

● Od znakova zdravog srca je da priželjkuje, žudi, izgara za hizmetom Allahove vjere kao što gladan žudi za hranom i pićem.

● Od znakova zdravog srca čovjeka je da kada stupi u namaz, da od njega odlazi svaka dunjalučka briga i žalost. U namazu osjeća rahatluk i uživanje. Njegovo oko biva radosno, a srce presretno.

● Od znakova zdravog srca je da njegova briga bude samo jedna - briga za Allahom, subhanehu ve te'ala.

● Od znakova zdravog srca je da vodi računa o svome vremenu kako ga koristi. Ne dozvoljava da i najmanji trenutak bude uzaludno proveden. Pohlepniji je za vremenom od najpohlepnijih ljudi za onim što imaju u svojim rukama.

● Od znakova zdravog srca je veća briga za iskrenošću djela od samog djela, pa, vjernik nastoji što više da poveća svoju iskrenost, svoje slijeđenje i dobročinstvo, svjesnost o Allahu prilikom činjenja djela. U toku svega toga svjestan je Allahove blagodati prema njemu i svoje manjkavosti u ispunjavanju Allahovih prava kod njega.


Općenito, zdravo srce je ono srce čija je sva briga samo Allah, čija je sva ljubav posvećena samo Allahu, namjere usmjerene ka Njemu, tijelo, san i java, sva djela posvećena samo Allahu Uzvišenom. Govor o Allahu draži mu je od govora o bilo kome drugom! I Spominjanje Allahova govora draže mu je od spominjanja bilo čijeg drugog govora! Samo se uz spomen svoga Gospodara smiruje. Ukoliko poželi da se okrene ka nekome drugom, svoju potrebu iskaže nekome drugom, tada prouči svojoj duši: „O smirena dušo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna Njime i On tobom zadovoljan!“ (Prijevod značenja El-Fedžr, 27-28.)
Ove riječi ponavlja svojoj duši, sve dok iste riječi ne čuje od svoga Gospodara kada Ga sretne na Sudnjem danu.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Čistimo svoje srce! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: 'Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire'." (Muslim)

Vjera islam podstiče na jedinstvo ljudskih srca, ljubav, samilost i osuđuje mržnju, zavist, prekidanje rodbinskih i prijateljskih veza. Allah, subhanehu ve te'ala, odlikovao je vjernike ovom osobinom pa kaže: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća." (Prijevod značenja Alu Imran, 103.) Mjesec Ramazan posebno treba iskoristiti kada je riječ o jačanju bratskih međusobnih odnosa, bratske ljubavi. U ovom mubarek mjesecu, kada su šejtani povezani i ne mogu, kao u drugim mjesecima, da ljude podstiču na grijehe, loša djela, kidanje rodbinskih, prijateljskih i bratskih veza, treba posegnuti za svim raspoloživim sredstvima i dozvoljenim metodama u jačanju naših međusobnih bratskih odnosa. Treba iskoristiti lijepu riječ, vedro lice i osmijeh, hediju-poklon, zijaret-posjetu, obilaske, izlaske u prirodu, druženja, zajedničke iftare, mirne razgovore, lijepe savjete, ne bi li nam se Svevišnji Allah smilovao, zbližio i ujedinio naša srca. Međutim, pri realizaciji svih spomenutih aktivnosti a i drugih, naša srca moraju biti čista prema drugim muslimanima. Moraju biti čista od zavisti, zlobe, mržnje, prezira, umišljenosti, uzdizanja nad drugima, oholosti, kako bi i naša djela bila lijepa, draga, prihvatljiva, očekivana u svakom trenutku. Govor o srcu i njegovoj čistoći je potreban, naročito danas, kada su se mnogi ljudi posvetili vanjštini zaboravljajući svoju unutrašnjost i njen odgoj i pored toga što znaju da Uzvišeni Allah ne gleda u njihove izglede i njihova tijela, već gleda u njihova srca i njihova djela. Potrebno je govoriti o srcu i njegovoj čistoći jer se nalazimo u plemenitom mjesecu Ramazanu u kojem je mnogo lakše čistiti svoje srce, zbog velikog dobra u njemu, za razliku od drugih mjeseci. I svakako, potrebno je govoriti o ovome i zbog toga što je Allah, subhanehu ve te'ala, spas i sreću na Sudnjem Danu uslovio čistim srcem. Rekao je: „Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti." (Prijevod značenja Eš-Šu'ara, 88-89.) Čisto srce jeste srce koje je čisto od širka-višeboštva, nevjerstva, licemjerstva, zavisti, mržnje i prezira, svih upropaštavajućih sumnji i prohtjeva. O vjerniče, koji vodiš računa o svome srcu, nastojiš da bude čisto od svih ovih prezrenih radnji, znaj da tim svojim postupkom zaslužuješ da budeš jedan od najboljih ljudi kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upitan o najboljim ljudima, pa je odgovorio: „To je svaki onaj koji ima srce mahmum i iskren jezik!" Prisutni su rekli: „Znamo šta je iskrenost (iskren jezik) a kakvo je to srce mahmum?" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odgovorio: „To je bogobojazno čisto srce u kojem nema grijeha, nepravde, mržnje i zlobe." (Ibnu Madže, sahih)
Želimo li da budemo najbolji kod Allaha, subhanehu ve te'ala?! Čistimo svoje srce! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: 'Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire'." (Muslim) Želiš li da se tvoja djela dižu ka Allahu i da ti On Svevišnji oprosti tvoje grijehe, čisti svoje srce od mržnje, zavisti, pređi preko sukoba i zavade, reci drugima da prema njima nemaš ništa do želju da obožavaju Allaha, subhanehu ve te'ala, prihvate se Njegove vjere kako On to traži i zahtijeva, a ono što te snalazi od njih na tom putu, preko toga im pređi.

Čišćenje srca vodi u Džennet

Čišćenje srca jedan je od puteva koji vode do Dženneta. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, opisujući prvu skupinu koja će ući u Džennet, kaže: „Među njima nije bilo sporova, razmirica niti mržnje. Njihova srca bila su poput srca jednog čovjeka." (Buharija) Jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prisutnim ashabima u džamiji je rekao: „Sada će vam na vrata ući jedan od stanovnika Dženneta!" Na vrata je ušao naizgled običan čovjek. Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ove riječi ashabima u mesdžidu je govorio tri dana uzastopno kada se na džamijskim vratima pojavljivao ovaj čovjek. Pa je Abdullah b. Amr, radijallahu te'ala 'anh, odlučio da se bolje upozna s dotičnim čovjekom. Kada se upoznao s njim, ništa posebno nije vidio kod njega, pa ga je obavijestio o riječima Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitao ga za djela kojima je zaslužio Džennet još na Dunjaluku. Čovjek je rekao Abdullahu: „Ja ne činim od djela osim ono što si vidio. S tim da u mojim prisma, mojoj duši, nema mržnje niti zavisti ni prema bilo kojem muslimanu zbog onoga što mu je Allah, subhanehu ve te'ala, dao od dobra." Čuvši te riječi, Abdullah b. Amr je rekao: „To je ono čime si zaslužio mjesto u Džennetu." Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o stanju stanovnika Dženneta pa kaže: „Iz njihovih grudi Mi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći ..." (Prijevod značenja El-E'araf, 43.) „I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti." (Prijevod značenja El-Hidžr, 47.) Kakvi su oni bili na Dunjaluku? Kaže se da je nagrada srazmjerna djelu. Allah, subhanehu ve te'ala, opisuje njihovo stanje i na Dunjaluku, pa kaže: „i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se usčuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti. Oni koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama o braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'" (Prijevod značenja El-Hašr, 9-10.)

Kako očistiti svoje srce?

Dova je jedan od najboljih načina čišćenja srca. To vidimo iz prethodno spomenutog ajeta: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također bi učio dovu: „Allahumme es'eluke kalben selimen! Gospodaru moj, molim te da mi podariš čisto srce!"
● Lijepo mišljenje i razumijevanje svake tuđe riječi na najljepši mogući način - Omer, radijallahu te'ala 'anh, je rekao: „ne smatraj nijednu riječ svoga brata muslimana zlom sve dok postoji i najmanja mogućnost da se protumači dobrom!" Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji želi da mu Allah, subhanehu ve te'ala, podari lijepu završnicu, neka ima lijepo mišljenje o ljudima."
● Neistraživanje tuđih mahana i grešaka, a ukoliko se i primjete, neophodno je tražiti im opravdanja - Ibnu Sirin, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Kada ti dođe nekakva loša vijest o tvome bratu, traži mu opravdanje, pa ukoliko ga ne pronađeš reci: „Sigurno on ima opravdan razlog koji ja ne poznajem!" Sjetimo se riječi Abdullaha b. El-Mubareka, rahmetullahi 'alejh, koji je rekao: „Vjernik traži opravdanja, dok licemjer istražuje greške."
● Uzvraćanje na loše lijepim ponašanjem i to se ne smatra slabošću, kukavičlukom, već, naprotiv, snagom, sposobnošću i razboritošću. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (Prijevod značenja Fussilet, 34.)
● Udaljavanje od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi.
● Vjerovanje u Allahovu odredbu i Sudnji dan.
● Prisjećanje na ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji bi se zahvaljivao Allahu, subhanehu ve te'ala, na Njegovim blagodatima koje je podario ne samo njemu već i drugim ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi to činio svako jutro i veče



Pojam qalba-srca u Kur'anu

Kur’anski tekst uveliko operira sa terminom srca/qalba. U akaidskoj literaturi se spominje srce kao primateljka i sjedište vjere u Allaha, dž.š. Pa čak i u našoj svakodnevnoj komunikaciji navodimo za primjer dobrog čovjeka onoga ko ima dobro, široko i čvrsto srce.

Srce ima dvojaku upotrebu. Postoji čulno srce, čije je mjesto u grudima. To je poseban komad mesa koji je povezan, u čijoj unutrašnjosti je šupljina, a u njoj krv. Njegova ispravnost je povezana sa našim fizičkim životom.
Kur’an koristi riječ qalb za drugo srce, čije je mjesto, također, u grudima. Povezano je sa čulnim srcem, u njemu je smješten iman ili kufr.

Našu pozornost vraćamo ovom srcu kojeg Kur’an spominje na mnogim mjestima.
Kur’an govori da je srce sjedište intelektualnih i moralnih kvaliteta. Ono je ponekad, oznaka za ljudsku savjest (III :156), srce sadrži i sposobnost shvaćanja (VII:179 ).
Pored toga što je srce mjesto različitih afektivnih stanja ( XXI:3, XXIII:63), valja naglasiti da srce nosi odgovornost za čovjekova djela ( XXXIII :5). Srce zauzima posebno mjesto u Kur’anu, jer ono dobija Objavu ( XVI:194 ) i smirenost od Dragoga Boga, dž.š., ( XL:4 ) rado se otvara vjeri ( LVIII :22)

Kur’anski ajet koji nas upućuje da nisu samo oči slijepe već srca, daje ljudskim srcima svojstvo gledanja, te nije to samo tjelesni organ. Iako je središte tijela, za srce može biti rečeno da transcendira ostatak tijela
Značajna je uloga srca kao mjesto posebnog ljudskog znanja i spoznaje. To duhovno srce je uveliko u suglasju s Kur’anom u kojem se srce često koristi za sjedište mudrosti u najširem značenju te riječi.. Kada nam Kur’ an preporučuje da putujemo kako bi srca shvatila ono što treba da shvate, posebno tada nam se otvaraju horizonti tog znanja srca jer srca trebaju mudrost steći i posmatranjem doći na stepen onih srca koja shvataju.
Prema tome, iz srca potječe spoznaja ili neznanje Allaha, dž.š., ali ne spoznaja o čistom intelektualnom shvaćanju nego spoznaja koja obavezuje život. Da bi srca, zaista, bila okićena ovakvom spoznajom, ona moraju biti čista, odana, smirena pri pomenu Božijeg Imena. Ustvari, srce je mjesto u kojem se smješta taj Dar vjere, mjesto tog milosrđa koje je znano samo onima koji jesu dosegli taj stepen spoznaje. To spuštanje smirenosti u srca (sekineh) čini vjernika još čvršćim u vjeri svojoj, ta posebna deredža koju doživljava vjernik u stanju dodavanja vjere svojoj vjeri ( li jezdadu imana ) .
Mnogobrojna su djela koja razmatraju ovo znanje srca. Imami Gazali i Džewzi su na najbolji način opisali sva ova stanja srca. Tako Imam Gazali u svom Ihjau jedno čitavo poglavlje naziva Komentar o čudesima srca. Pored qalba, on razmatra i pojmove ruha, nefsa i akla koji će biti, ako Bog da, predmet našeg narednog razmatranja.

Širenje prsa i srca

U suri Inširah se govori o otvaranju grudi kao o blagodati Poslaniku islama, grudi njegove su učinjena prostranim za vjeru. Biografi Poslanika bilježe da su meleki, još dok je on bio dječak, došli i izvadili mu srce, pa iz njega izvadili crnu grudvicu usirene krvi i bacili je. Onda su mu srce prali sve dok mu nisu dobro oprali.
Ovo otvaranje Poslanikovih grudi i srca radi same širokogrudnosti, po mnogima se dogodilo tri puta: kada je imao pet godina, na početku silaska Objave i u noći mi’radža. Ovo je svojevrsni vid pripreme Poslanika islama za Objavu.

O ovom otvaranju i širenju grudi i čišćenju srca Kur’an govori na više mjesta:
„Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili „
„Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga „
„ Onome koga Allah želi da uputi, On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi, On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo da uzleti..“
„ Gospodaru moj - reče Musa - učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj, odveži uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj „

Vrlo zanimljivo je pratiti u navedenim ajetima spominjanje ljudskih prsa ( sadr) i njihovo otvaranje ( inširah ) prema islamu. Dragi Allah, dž.š., je prsa vjernika otvorio sklonošću prema islamu, te su tako njihova srca obasjana nurom Njegovim. Poslanik islama je često u dovi molio svog Gospodara da mu podari nur u srcu, kaburu, u vidu. Kada nur bude ubačen u srce, ono se raširi, a rašire se i prsa zbog toga.
Nasuprot ovih nurli srca su srca koja su neosjetljiva na pomen Njegova Imena. Tako će prevodioci Kur’ana ovu suru Inširah prevesti kao Širokogrudnost ciljajući tako, upravo, na srce ljudsko, jer samo očišćeno srce, obasjano nurom Božijim, može biti širokogrudno.
Musa, a.s. kada ide faraonu, moli svog Gospodara da mu prsa učini prostranim, da mu srce potpuno očisti da može podnijeti ta iskušenja na koja može naići kod tog tiranina. On se boji za svoje srce u kojem obitava vjera, hoće li moći podnijeti sve te provokacije od strane faraona, boji se da njegovo srce neće ustuknuti pred faraonovom silom.
Naime, onaj događaj koji se desio Poslaniku islama snažno nam ukazuje da Istina Objave može sići samo u očišćeno srce, taj susret sa Allahom. na mi’radžu, može se desiti samo očišćenog srca. Istna Objave silazi u očišćeno srce Poslanika. Ta grudva usirene krvi na koju tipuje šejtan, je izbačena iz Poslanikovih prsa pa su ona postala širokogrudna da mogu prihvatiti Istinu koja dolazi od Allaha dž.š. On Istinu mora ne samo primiti na svoje srce, već prenositi i drugima, pa njegovo srce mora biti čisto.
U jednoj se predaji navodi da kada u srce uđe nur ono se raširi.
Ako sve to promotrimo na našoj ljudskoj razini onda trebamo imati na umu da svi naši ibadeti imaju cilj i svrhu čišćenja naših srca. Ta grudva usirene krvi, ustvari, jesu naši grijesi. Ne može Istina vjere sići u srca onih čije srce nije očišćeno. Tvrda, nehajna, okorijela, neosjetljiva srca onih koji su ih svojim konstantnim griješenjem učinili takvima, ne mogu primiti, razumjeti i shvatiti Istinu vjere.
Svi smo mi učili da kada čovjek hoće učiniti tevbu mora se okupati. Taj gusul, upravo ima tu duboku i snažnu simboličnost našeg duhovnog čišćenja, ne samo čišćenje tjelesne prljavštine. Sapiranje prljavštine koja se nataložila činjenjem grijeha. Taj naš susret sa Istinom mora se zbiti u času kada smo čisti, pa i sama tevba.
Isti slučaj imamo i sa abdestom. Pranje svakog dijela tijela, mi se vraćamo svojoj primordijalnosti. Prilikom svakog našeg abdesta, mi ne molimo Dragoga Boga, dž.š., da nam omogući da ( samo ) operemo taj dio tijela od vanjske nečistoće, već Ga molimo npr. da učvrsti naše noge na pravom putu onog dana kada će mnoge noge uzdrmane biti. Prema tome, pored toga što abdest znači da pred svog Stvoritelja možemo stati samo čisti u fizčkom smislu, mi abdestom podsjećamo svoje srce na Dan polaganja računa za svaki dio tijela. Tako srce čistimo od dunjalučkih stvari i suzavamo prostor šejtanskog zavođenja.
Kao što smo kazali, i sa abdestom mi vežemo srca svoja za onaj svijet jer samo čistih srca mi možemo primiti, shvatiti Istinu vjere. Na takav način možemo iskreno razgovarati o vjeri.
Mnoga naša srca nisu širokogrudna, pred prvim naletom iskušenja ona ustuknu. Mnoga naša srca ne mogu shvatiti i razlikovati šta je dobro i korisno a šta zlo i štetno na ovom dunjaluku uslijed svakovrsne zaprljanosti ovodunjalučkim stvarima.
Zato su alimi ispisali mnoge stranice upravo o fenomenu naših srca.

Duhovno srce

Život na ovome svijetu započinje kada srce proradi jer kada novorođenče poprimi formu i u njega uđe duša, srce je prvi organ koji počinje s radom. Isto tako, kada duša napušta tijelo srce je posljednji organ koji prestaje s radom. Imam Dževzi tumačeći pedeset drugi ajet sure Eš-Šura, veli da Uzvišeni zajedno spominje ruh ( dušu), pomoću kojeg se uspostavlja život, i nur ( svjetlo), pomoću kojeg se postiže prosvijetljenost. To su, dakle, ruh zahvaljujući kojem su srca živa, i svijetlo, zahvaljujući kojem ona bivaju prosvijetljena.
Međutim, srce o kojem govori Kur’an razlikuje se od pojma fizičkog srca, tog matrijalnog organa u ljudskom organizmu, veoma bitnog da organizam u fizičkom smislu bude živ. Pa čak i u slučajevima kada se spominju osobine koje se mogu povezivati sa tim srcem, primjera radi, bolesno i zdravo srce, Kur’an podrazumjeva osobine jednog drugog srca. To je duhovno srce. Pod pojmom srca se podrazumjeva ljudsko shvatanje, ponašanje, emocije, odlučnost. Srce je to središte gdje se zbilja ljudska smješta..
Prema tome, to srce čovjek svojim ponašanjem može očistiti ili onečistiti. Kao što fizičko srce mjenja položaj krvi u ljudskom organizmu, tako i ovo naše duhovno srce, zavisno šta je u njemu smješteno, mjenja naše duhovno stanje.
U jednoj predaji se prenosi da je Poslanik islama kazao da su srca nazvana „qalbom“ zbog svoje prevrtljivosti. Dalje se navodi da je primjer srca kao primjer pera zakačenog za drvo kojeg vjetar okreće na ovu ili onu stranu.
Stoga će Imam Gazali u svom Ihjau posvetiti mnogo stranica objašnjavajući kako srce postaje šejtansko gnijezdo i njegov rudnik jer „ su prohtjevi šejtanske oranice i pojilišta. Ako se čovjek odupre strastima i ne dozvoli da ga ona obuzmu i ako se potrudi da ima moralne osobine meleka, onda njegovo srce postaje obitavalište meleka.“
Različiti su načini šejtanskom zaposjedanja ljudskog srca. Gazali će kazati da su većinu srca osvojili šejtani i ispunili ih vesvesama koja podstiču na dunjaluk a odvraćajau i odbacuju ahiret.
Tim konstantnim odvraćanjem, zabluđivanjem i vesvesama, šejtan nastoji ljudska srca učiniti mjestima strasti i prohtjeva, učiniti ih nemarnim prema zikru, nehajnim i gluhim prema vjeri općenito.
Poslanik islama je kazao da šejtan presreće čovjeka na putevima islama , hidžre i džihada. Prvog zavodi govoreći mu da li će primiti islam i ostaviti vjeru svojih predaka? Drugoga pokušava zavesti riječima hoćeš li ostaviti svoju zemlju i svoje nebo? Trećem veli, boriti ćeš se i poginuti pa će tvoju suprugu uzeti neko drugi i podijeliti tvoj imetak?
Gazali navodi mnogo primjera šejtanskog zavođenja čovjeka tako da njegovo srce postane bolesno, obamrlo i gluho na svaki poziv ka Istini.
Tako nam Gazali navodi jedno zanimljivo kazivanja kada je po srijedi zavođenje učenih, onih koji kontrolišu svoje strasti. Prvi njegov korak na tom putu je savjetovanje učenog da govori o vjeri ljudima, došaptavajući mu Allah dž.š., ti je dao čisto srce, slatkorječivost i argumente. Stalno će to ponavljati učenom, koristiti se raznim smicalicama sve dok čovjek ne počne da govori ljudima i da ih savjetuje. Onda će šejtan početi nagovarati da se dotjeruje ljudima i da uljepšava svoje riječi i da im se pokazuje boljim nego što jeste i govorit će mu: - Ako ne postupiš tako, tvoje riječi i savjeti neće imati utjecaja na njihova srca i oni neće prihvatiti istinu. To će mu stalno ponavljati, a ovaj će se, u međuvremenu, sve više predavati pretvaranju i pokazivanju ljudima, uživat će u popularnosti i ugledu, godit će mu mnoštvo koje ga dolazi slušati. Govorit će misleći da vodi dobru, a ustvari željet će popularnost i ugled.
Ovaj primjer nas upozorava da su njegovi ( šejtanski ) nasrtaji, nek je Božije proklestvo na njega, na naša srca različiti. Navedeni primjer je njegov pokušaj da zlo prikaže dobrim.
Ljudska srca su kao posude, ako su ispunjena vodom ili nekom drugom tekućinom, onda nema prostora za zrak ili nešto drugo. Ako je srce ispunjeno vjerom onda nema prostora za nešto drugo. Međutim, šejtan nastoji da ih ispuni pohlepom, zavidnošću, pretjerivanjem i mnogim drugima osobinama koje se ne mogu naći u srcu vjernika.
Gazali navodi da se Iblis, nek je Božije proklestvo na njega, ukrcao u lađu sa Nuhom, a.s. u liku nekog starca kako bi obuzeo srca njegovih saputnika, pa kada ga je Nuh, a.s., primijetio i istjerao sa lađe, on otkri Nuhu, a.s., dvije stvari kojima upropaštava ljude, kazavši: „ Te dvije stvari i čine me onim što jesam i njime odvodim ljude u propast. To su pohlepa i zavist. Zbog zavisti sam proklet i prozvan šejtanom, a pohlepa je takva da je Ademu čitav Džennet učinjen dozvoljenim osim drveta, ja sam opet svoj cilj nad Ademom proveo i ostvario preko pohlepe.“
Ponekad naša srca mogu ostati prazna (farigan ) ispunjena zebnjom uslijed raznih iskušenja kao srce Musaove majke zbog svog djeteta. Allah dž.š., u tim momentima učvršćuje naša srca. Srca onih koji iskreno vjeruju, On ispunjava blagošću i samilošću ( re’feten ve rahmeten )
Sve ove primjere navodimo da bismo ukazali na sve one vrste srca sa početka ovog našeg teksta. Kao što smo i kazali, Poslaniku islama je izvađena ona grudvica usirene krvi na koju tipuje šejtan. To su učinili meleki po zapovijedi svog Gospodara jer se radi o Poslaniku koji treba primiti i prenositi Istinu. Ljudima je preostalo da svojim ibadetima i dobrim djelima stijesne puteve šejtanskog dolaska do naših srca. Jer, to mu je cilj i zadaća.

.
Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .-amin

Prof.Hajrudin Tahir Ahmetovic
Ibadeti srca
http://www.youtube.com/watch?v=vzz7wtgPA1o
Blistava SRCA

http://www.youtube.com/watch?v=O7Qq3XhGZIc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LpsXDFJuS1I

12.07.2011.

Znacaj i pisanje opruke-vesijjeta!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Znacaj i pisanje oporuke-vesijjeta!

Sva zahvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika. Svjedočim da nema drugog istinskog boga mimo Allaha jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik.

A zatim: Od neophodnih stvari na koje treba upozoravati, napominjati i podsticati muslimane jeste i pisanje vesijjeta jer su u njemu ogromno dobro i koristi, kako ahiretske tako i dunjalučke i, također, to treba činiti zbog nemara većine muslimana prema ovome propisu.

Ukoliko bi upitao nekoga od muslimana: "Jesi li napisao svoj vesijjet?", zasigurno bi te pogledao s čuđenjem. Možda bi ti rekao, ili u najmanju ruku pomislio: "Pa nisam ja na samrtnoj postelji pa da pišem vesijjet-oporuku!" A činjenica je da je smrt svakom od nas tako blizu. Mnogi umiru i bez da se nađu na postelji. Iznenadne smrti danas su u velikom broju. Uzvišeni Allah nas obavještava da je jedan vid Njegove kazne i uzimanje duša iznenada, usljed čega dotični nemaju vremena da napišu oporuku. Kaže Uzvišeni kako stoji u prijevodu značenja: "I govore: 'Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?' A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti, pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti." (Prijevod značenja Jasin, 48-50.)

Koliko li je samo onih koji umiru pod dugom a drugi ne znaju da je dužan jer nije ostavio vesijjet i u njemu pojasnio svoje stanje a u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anh, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjernička duša je vezana za dug sve dok se on ne vrati!" (Tirmizi, 1078, 1079; i kaže da je hadis dobar dok ga je šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami'u, 6779.)  Koliko je bogatih koji umiru i njihov metak nakon njih propada, ne biva iskorišten na način kako bi to oni voljeli? Koliko li se samo tuđih prava zapostavlja, veliki broj emaneta ne dostavlja njihovim vlasnicima, a razlog svega toga je nemarnost prema pisanju vesijjeta-oporuke.

Znacenje vesijjeta

Vesijjet u arapskom jeziku znači ostavljanje ugovora ili dogovora drugom, ili izdavanje naredbe drugom i sl. U šerijatskoj terminologiji pod vesijjetom se podrazumijeva da jedna osoba oporuči, ostavi, drugoj nešto što će ta druga moći preuzeti, biti pravi vlasnik i upravljati time tek nakon smrti prve osobe. Međutim, vesijjet je šireg značenja od ovog pa obuhvata i naredbu na upravljanje nakon smrti, obuhvata i kupanje dotične osobe nakon njene smrti, klanjanje joj dženaze od strane osobe koju ona odredi, vraćanje njenog duga ili izdvajanje iz njenog imetka određenoj strani i sl.

Propisanost vesijjeta

Vesijjet je propisan Kur'anom, sunnetom i idžmaom-konsenzusom islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah rekao je, kako stoji u prijevodu značenja: "Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allah boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bli‍žnjima." (Prijevod značenja El-Bekara, 180.) Ibnu Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema nijednog muslimana koji zanoći dvije noći a kod sebe ima nešto što bi oporučio, a da njegova zapisana oporuka nije pored njegove glave." (Muttefekun alejh: Buharija, 2738; Muslim, 1627.) Abdullah, radijallahu anh, je rekao: "Otkako sam čuo ove riječi, nije mi prošla nijedna noć a da moja oporuka nije bila pored mene." (Buharija, 2738.) I islamski učenjaci su složni da je ostavljanje oporuke dozvoljeno.

Dakle, vesijjet je sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sunnet svih poslanika prije njega, pa je neophodno svakom muslimanu da se povodi za svojim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i da oporuči svojoj djeci i svojoj bližnjoj porodici bogobojaznost i pridržavanje za Allahovu vjeru, da im oporuči ono što su Ibrahim i Ja'kub, alejhimasselam, oporučili svojim sinovima: "Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drž‍i do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom će biti među dobrima. Kada mu je Gospodar njegov rekao: 'Budi poslušan!' – on je odgovorio: 'Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!' I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: 'Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!'" (Prijevod značenja El-Bekara, 130-132.)

Status vesijjeta u Serijatu

Shodno situaciji vesijjet može biti: obavezan, preporučen, dozvoljen, pokuđen ili strogo zabranjen.

Vesijjet je obavezan muslimanu ukoliko mu je ostalo nešto od Allahovih prava neispunjeno, poput da se zavjetovao da će učiniti nešto, ili nije izdvojio zekat, ili se pripremao za hadždž pa ga smrt pretekla u njegovim namjerama i sl.; ili da je ostao dužan nekome od ljudi ili da su drugi ljudi ostali njemu dužni a on im taj dug nije oprostio, halalio.

Onome koji ma mnogo imetka preporučuje se da oporuči nešto od svoga imetka, da ga izdvoji u puteve na kojima se čini dobročinstvo. To će mu biti trajna sadaka nakon njegove smrti. Ovakav vesijjet ima dva uslova:

1) da se oporuči trećina imetka ili manje od toga zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi Sa'du, radijallahu anh, kada je htio da oporuči nešto od svoga imetka: "Onda trećinu a i trećina je mnogo!" (Buharija, 2742; Muslim, 1627.)

2) da taj imetak koji oporučuje ne oporučuje nekome od svojih nasljednika jer stoji u hadisu Ebu Umame, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu je Allah dao svakome njegovo pravo tako da se u oporuci ne ostavlja ništa nasljedniku." (Ebu Davud, 2853; Tirmizi, 2203, i kaže da je hadis hasen-sahih; bnu Madže, 2713. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Ibni Madže, 2193, i u Miškatu-l-mesabih, 3073.)

Vesijjet je dozvoljen onome koji je bogat, ima mnogo imetka, općenito, svejedno da li onaj kome oporučuje svoj imetak bio od bližnjih ili daljnih.

Pokuđen je vesijjet onome koji ima malo imetka a njegovi nasljednici budu potrebni tog imetka, kao što je pokuđeno ostaviti u vesijjet imetak onima za koje se misli da će isti imetak iskoristiti u grijehu.

I vesijjet je strogo zabranjen onda kada se suprotstavlja šerijatu poput da oporuči svojoj porodici da nariču za njim nakon njegove smrti ili da prekinu vezu s njegovom porodicom, njegovim roditeljima, ili da u svojoj oporuci želi da naudi svojim nasljednicima i sl. Ukoliko neko napiše sličan vesijjet, njegov vesijjet nije ispravan i neće se sprovoditi. Uzvišeni Allah rekao je, kako stoji u prijevodu značenja: "A onaj ko se plaši da je oporučilac nenamjerno zastranio (učinio dženef) ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha. – Allah, zaista, prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Bekara, 182.)

Koristi pisanja vasijjeta

● Ogromna nagrada za onoga koji napiše vasijjet jer time se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku. Svevišnji je rekao: "A onaj ko se bude pokoravao Allahu i Njegovom Poslaniku, on će, doista, postići veliki uspjeh."(Prijevod značenja El-Ahzab, 71)

● Ogromna korist za oporuke i savjete koje oporuči, za koje se nada da će koristiti drugima.

● Ispunjenje svoje odgovornosti u vraćanju i ispunjenju tuđih prava.

● Otklanjanje mogućih nesuglasica između nasljednika i drugih osoba kojima se ostalo nešto dužno ili koje su ostale dužne umrlom.

Molim Uzvišenog Allaha da nam podari znanje od kojeg ćemo se okoristiti i da nam pomogne da se okoristimo od onog znanja kojeg smo već stekli, a On Uzvišeni, Sveznajući je i Mudri.


 Autor teksta : Prof.Hajrudin Tahir Ahmetovic

11.07.2011.

Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

VAŽNOST HADISA

Koliko je samo ljudi kojima se dunjaluk ispriječio na putu pridržavanja vjerskih obaveza? Koliko je Allahovih robova kojima je ljubav prema dunjaluku ušla u srce pa su postali njegove sluge? Koliko je samo onih koji su zbog dunjaluka prodali vjeru, dušu i svoj narod?
Zbog navedenog Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, objašnjava kako čovjek treba da se postavi prema dunjaluku, kako bi zaslužio i ušao u ''Kuću mira''. Ovaj hadis je osnova u odricanju i preziranju dunjaluka te u zadovoljstvu sa malo a čime se postiže Ahiret, džennet.

RIJEČI ULEME O OVOJ OPORUCI ALLAHOVA POSLANIKA, S.A.W.S.

O riječima Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik'', Et-Tibi rahimehullahu kaže: ''Veznik 'ILI' u ovom hadisu nije zbog sumnje, već upućuje na slobodan izbor između dvije stvari ili na njihovu dozvoljenost. Mada je bolje da se kaže da ''ILI'' u hadisu ima značenje ''BEL-ne, nego kao''. (pa bi značenje hadisa tada bilo: ''Budi na dunjaluku kao stranac, ne nego kao putnik). Tako je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u ovom hadisu uporedio pobožnjaka sa strancem koji nema svoga doma niti skloništa. Zatim je otišao korak dalje pa ga uporedio sa putnikom prolaznikom. Jer se može desiti da stranac stanuje u tuđem gradu za razliku od putnika-prolaznika koji samo putuje prema svome konačnom odredištu a ispred njega su smrtonosne doline i pustinje. Kaže Ibn-Bettal: ''Kao što musafir, putnik ima potrebu samo za onoliko imetka koliko mu je dovoljno da stigne do cilja, isto tako i vjernik ima potrebu za dunjalukom samo onoliko koliko mu je potrebno da stigne do mjesta koje želi.'' Kaže En-Newewi: ''Značenje hadisa bi bilo: ''Ne uzdaj se u dunjaluk niti ga uzimaj svojom domovinom (kućom), ne govori sebi da ćeš na njemu vječno ostati i ne veži se za njega isto kao što se stranac ni zašta ne veže u tuđini.'' Neki alim čije ime Hafiz ibn- Hadžer nije spomenuo u ''Fethu'' navodeći samo njegove riječi veli: ''Putnik je prolaznik koji traži svoju domovinu. Čovjek je na dunjaluku poput roba kojeg je vlasnik poslao da ga posluša u neki drugi grad. Zato on gleda da što prije obavi ono zbog čega je otišao i da se što prije vrati svojoj domovini ne interesujući ga pri tom ništa drugo sem ono zbog čega je poslat.'' Neki drugi alim je rekao: ''Želi se reći da je vjernik na dunjaluku poput stranca koji ne veže svoje srce ni za što u tuđini u kojoj se zadesio jer njegovo srce je vezano za njegovu pravu domovinu u koju će se vratiti. Vjernik na dunjaluku boravi samo da obavi svoju potrebu i spremi se za povratak svojoj domovini. Takav je slučaj i sa strancem. Ili je vjernik na dunjaluku poput putnika koji se ne nastanjuje ni u jednom gradu već stalno putuje prema gradu njegovog pravog boravka.'' A što se tiče riječi ibn-Omera: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro...'' one su zaključak iz Poslanikove, sallallahu 'alejhi we sellem, oporuke njemu, r.a. One upućuju na kratkoću nade u ovaj dunjaluk, zato rob treba da uvjek ima na umu da ga njegov edžel može prestići. Ovakav osječaj ga motiviše na zadovoljavanje sa malo od dunjaluka, pripremanje za Dan povratka i da čini dobro djelo kojim je zadužen bilo ono obavezno ili pohvalno (dobrovljno).

ISKORIŠTAVANJE ŽIVOTA U ONOME ŠTO JE KORISNO

Riječi Ibn-Omera, r.a.: ''Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti'' su velika oporuka od časnog ashaba crpljena iz knjige našeg Gospodara i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem. Ovim riječima Ibn-Omer, r.a., nam oporučuje iskorištavanje zdravlja u pokornosti jer čovjek u toku bolesti ne može mnoga djela da radi, te kako bi se na taj način rob pomagao u bolesti onim dobrim djelima što je radio dok je bio zdrav. Ovaj plemeniti ashab nam također oporučuje iskorištavanje života u pokornosti Allahu i Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, i opskrbljavanje dobrim djelima za Dan povratka. Allah, dželle še'nuhu, kaže: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'' (El-Bekara, 197.)

Smrt zaista zna iznenaditi čovjeka tako da može sresti svoga Gospodara bez opskrbe i na taj način propasti. Kao što kaže pjesnik: ''Da li bio volio da budeš drug ljudima; koji su opskrbljeni a ti nemaš ni malo opskrbe''. Tada će se čovjek kajati za onim što je propustio prema Allahu, dželle še'nuhu, ali to nije vrijeme za kajanje. Uzvišeni kaže: ''Da čovjek ne bi uzviknuo: 'teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!' Ili da ne bi rekao: 'Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao'. Ili da ne bi rekao kada doživi patnju: 'Da mi se samo vratiti-dobra djela bi činio!'' (Ez-Zumer, 56-58.)

Na drugom mjestu kaže Uzvišeni: ''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.'' (El-Ahzab, 66.) Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.

PROLAZNOST DUNJALUKA

Čovjek sigurno zna da je dunjaluk prolazan ali je nemaran i zaboravlja ovu veliku istinu zbog utopljenosti u dunjaluk. Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Pametnog roba-čovjeka čije je srce Allah, dželle še'nuhu, osvijetlio sa razumjevanjem suštine dunjaluka ne može ovaj prolazni svijet obmanuti. On ne nalazi smirenost u njegovim ukrasima i uživanjima. On ga smatra samo njivom za Dan povratka.

POUKE IZ OVOG HADISA

1. Poslanikovo, sallallahu 'alejhi we sellem, držanje Abdullaha ibn-Omera za rame upućuje na to da onaj ko traži znanje treba obratiti pažnju na ono što mu se kazuje. Također upućuje na pažnju učitelja prema učeniku te na jaku želju za prenošenje znanja. Hadis također ukazuje na Poslanikovu, sallallahu 'alejhi we sellem, ljubav prema Abdullahu ibn-Omeru.

2. Iz hadisa se vidi koliku je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, imao želju za prenošenjem dobra svome ummetu.

3. Od pouka hadisa je i ograničavanje na ono što je neophodno.


4. Podsticaj na žurenje u činjenju pokornosti Allahu, dželle še'nuhu.


Prošla je još jedna godina. Zatvorena je knjiga u kojoj je zapisano svako ljudsko djelo, dobro i loše, veliko i malo, vidljivo i nevidljivo za čovjekove oči, sve baš sve je zapisano. Šta sada? Otvara se nova stranica tvoga života. Prije nego što kalem (olovka) počne ponovo pisati, izvrši obračun! Osami se od čitavog svijeta i dobro razmisli. Dobro se prisjeti svojih propusta, greški i grijeha. Budi strog prema sebi! Ukori sebe! Nađi sebi mahane! Ostavi druge ljude, njihove greške i njihove mahane! Zabavi se sada samo sa samim sobom! Znaj da ćeš se jedino tako popraviti i da ćeš tako jedino postići uspjeh!

Šta misliš zbog čega se Uzvišeni, tvoj i moj Gospodar, kune baš dušom koja sebe kori? Kaže Uzvišeni: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. (El–Kijama, 1-2.) Znači li to da takvu dušu voli tvoj Gospodar?! Sjeti se prošle godine, prošlih mjeseci i dana! Imaš li više grijeha ili dobrih djela?! Budi sudija samom sebi! Šta misliš kada bi vagao svoja djela, koja li bi pretekla?! Da li ti je godina uspješno prošla gledajući na urađena dobra djela?!

Mnogi zaboravljaju ovaj obračun, a on je itekako bitan. Kad uvidimo svoje grijehe i propuste, trudit ćemo se da ih izbjegavamo u novoj godini. Zbog toga znaj da je obračun sa samim sobom put uspjeha i sreće! Tvoj i moj Gospodar, i Gospodar svih svjetova kaže: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 18.)

U tefsiru ovog ajeta Ibnu Kesir rhm. kaže: Obračunaj se sa samim sobom, prije nego što ti se obračuna. Pogledaj šta si sve pripremio od dobrih djela za dan kada će to sve biti iznešeno na vidjelo pred Gospodarom svih svjetova.

Poslušaj šta je rekao Hasan el-Basri: O ljudi, osvanuli ste, pa vam se vrijeme do određenog roka skratilo, a mogućnost za djela vaša smanjila. Smrt je iznad vas, a Džehenem vam se još više približio.

Pa, blago tebi ako svoju dušu odgojiš i navikneš je na pokornost Allahu, Gospodaru svjetova, a teško tebi ako svoju dušu i svoje prohtjeve za gospodara svoga uzmeš.

Govoreći o obračunu sa samim sobom Ibnu Kajjim, rhm., kaže sljedeće: Prvo sa čim čovjek mora otpočeti svoj obračun su farzovi (obaveze). Ukoliko je propuštao farzove, mora ih nadoknaditi, a ukoliko je izvršavao farzove, ali krnjavo, onda ih mora popraviti i uljepšati. Druga stvar su harami (zabrane). Ukoliko ih je činio, mora se pokajati i tražiti oprosta od Allaha, dž.š.. Zatim dolazi gaflet (nemar). Zbog nemarnosti se propuštaju sunneti, a samim tim i nagrade koje se dobijaju za činjenje istih. To se može nadoknaditi zikrom i čestim spominjanjem Allaha, dž.š., i čvrstim prihvatanjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Prve generacije muslimana shvatile su vrijednost obračuna sa samim sobom. Zbog toga su za svaki svoj propust u ibadetu kažnjavali sebe. Navodi se da je Abdullahu b. Omeru, r.a., kada bi mu prošla jacija u džematu, tu noć ne bi spavao, već bi je proveo u ibadetu. Znači, trudio bi se da propušteni ibadet nadoknadi dobrovoljnim nafilama, ne bi li mu se Uzvišeni smilovao.

Šta je sa nama? Da li nešto poduzimamo kada propustimo neki namaz u džematu, ili nam je svejedno?! Uporedimo nas sa Ibnu Omerom. Da li mi probdijemo noć kada propustimo namaz u potpunosti, a da ne spominjemo propušteni namaz u džematu?!

Prošla godina je završena, knjiga zapečaćena. Ono što je prošlo ne može se povratiti. Otpočeli smo novu hidžretsku godinu mjesecom Muharemom. Zato gledajmo da svoj život provedemo u pokornosti našem Stvoritelju i u približavanju Njemu.

Vodimo računa o svom vremenu, gdje ćemo ga i kako utrošiti. Uzvišeni Allah kaže: Tako mi vremena, čovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.


Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam da iz Njegove dobrote pa da razumijemo ovaj hadis onako kako su ga razumjeli Njegovi dobri robovi i prijatelji i da se rezultati tog razumijevanja primjete u našim životima i na našim djelima. Hvala Allahu, dželle še'nuhu, Gospodaru svih svjetova.-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=Bs47rqSdHWM&feature=player_embedded



10.07.2011.

Cemu srdzba i ljutnja ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Cemu srdžba i ljutnja?

Sve pojave, predmeti, osobe i različite situacije izazivaju kod čovjeka pozitivne i negativne doživljaje, tako da on često zapadne u srdžbu i ljuti se zbog svoje slabosti.
Nekada to čini opravdano, a veoma često se ljuti i zbog sitnice. Srdžba opija razum i donosi nepromišljene postupke i neželjene situacije. Ona uglavnom kratko traje, ali ostavlja velike posljedice, tako da dovodi do poremećaja krvotoka, podiže krvni pritisak, mijenja boju kože, disanje mijenja svoj ritam, nastaju stomačni poremećaji itd. Uzroci srdžbe mogu biti organskog porijekla (glad, žeđ), različite prepreke u ostvarivanju nekog cilja, izgubljena stvar, druge osobe, nesanica, nedostatak sabura, blagosti i opraštanja. Djeca i odrasli reaguju srdžbom kada ih ograničavamo u nečemu, s tim što mlađi uzrast jače manifestuje ljutnju. Intenzitet ovog osjećanja (srdžbe) kreće se od sitnih, ali čestih negodovanja do bezumnog bijesa. Istraživači su utvrdili da su uzroci čestih negodovanja prije svega drugi ljudi, njihovi postupci i njihove osobine. Ponekad se ta agresivnost ispoljava prema objektu ili osobi koja je izazvala srdžbu, ali se agresivnost često ispoljava prema drugim osobama koje nisu vezane za izvor ljutnje.

Vjernik ima pravo da se ljuti u situacijama kada se vrijeđaju i ne poštuju Allahovi propisi, jer se u takvim situacijama ljutio i Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi se ljutio i njegovo lice bi promijenilo boju kada bi naišao na rušenje ugleda vjere, ili kada bi naišao na neko loše sprovođenje njenog propisa, ili nemarnosti u uspostavljanju njenih hududa (kazni ili granica). Znači, vjernik ima pravo da se ljuti samo radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, a ne radi sebe i svojih prohtjeva. Srdili su se i drugi Allahovi poslanici zbog zapostavljanja i nepoštovanja Allahovih naredbi, kao npr. Musa, alejhisselam, i Junus, alejhisselam, Uzvišeni Allah, kaže:
"I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. 'O narode moj' - reče, 'zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!'" (Prijevod značenja - Ta-ha, 86.) Musa, alejhisselam, bio je srdit i žalostan zbog toga što su Izraelćani u njegovoj odsutnosti počeli obožavati tele i na taj način iznevjerili obećanje koje su mu dali. Uzvišeni Allah, kaže: "I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: 'Nema boga sem Tebe! Hvaljen nek Si! A ja sam se zaista prema sebi ogriješio.'" (Prijevod značenja - El-Enbija, 87.) Zunnun je drugo ime za vjerovjesnika Junusa, alejhisselam, upućenog narodu drevnog grada Ninive. On se rasrdio na svoj narod zbog nepoštovanja Allahovih propisa. Junus, alejhisselam, napustio je svoj narod bez dopuštenja Uzvišenog Allaha, pa je onda zbog svoje pogreške postao plijen velike ribe. Međutim, Uzvišeni Allah, spasio ga je tegobe, jer se on iskreno pokajao.

Savlađivanje srdžbe i ljutnje

Savlađivanje srdžbe ubraja se u najbolja svojstva muslimana i muslimanki, koje Uzvišeni Allah, voli kod Svojih robova vjernika. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Tri stvari spašavaju, tri uništavaju. Spašavaju: strah od Allaha javno i tajno, umjerenost u siromaštvu i bogatstvu, zatim pravednost u radosti i ljutnji. Uništavaju: prevelika škrtost, prepuštanje prohtjevima i visoko mišljenje o sebi (divljenje samom sebi)." Od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, neki čovjek je tražio savjet i on mu je uputio savjet jednom rječju: "Ne ljuti se." Čovjek je nekoliko puta ponavljao riječi: "Posavjetuj me", a odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, svaki put bi bio sadržan u riječi koja u sebi sadrži plemeniti moral: "Ne ljuti se." Lijek protiv srdžbe i ljutnje je praštanje, sabur, samosavlađivanje, blagost i lijepo ponašanje itd.

Praštanje

Uzvišeni Allah obećava Džennet onima koji se u srdžbi savlađuju i ljudima praštaju. Tako je rekao Uzvišeni Allah: "... i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine." (Prijevod značenja - Ali Imran, 133.-134.) Uzvišeni kaže: "Sve što vam je dato - samo je uživanje na ovom svijetu, a ono što je u Allaha - bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji kada ih ko rasrdi, opraštaju." (Prijevod značenja - Eš-Šura, 36.-37.) Sve što je ljudima dato na dunjaluku od uživanja prolazno je, pa zato vjernici treba da praštaju da bi zaradili blagodati onoga svijeta, jer se srdžbom ne postižu blagodati kako onoga tako ni ovoga svijeta.

http://www.youtube.com/watch?v=r1W-EXkJLZE

09.07.2011.

Allah ima meleke koji kruže putevima...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Allah ima meleke koji kruže putevima...


Buhari i Muslim bilježe hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah ima meleke koji kruže putevima i traže one koji spominju Allaha.

Kada naiđu na ljude koji spominju Allaha,oni se međusobno dozivaju: ‘Požurite prema onom što tražite.’ Zatim ih prekrivaju svojim krilima sve dok ne dopru do zemaljskog neba. Potom ih njihov Gospodar upita, a On najbolje zna: ‘šta govore Moji robovi?’ Oni odgovaraju: ‘Slave Te, veličaju Te i zahvaljuju Ti.’
On kaže: ‘Da li su Me vidjeli?’ Oni kažu: ‘Ne, tako nam Tebe, nisu Te vidjeli.’
On kaže: ‘Kako bi to bilo da su Me vidjeli? Oni odgovaraju: ‘Da su Te vidjeli, bili bi još vredniji u robovanju Tebi. Više bi Ti zahvaljivali, više bi Te veličali i više bi Te slavili.’
On kaže: ‘šta traže od Mene?’ Oni odgovaraju: ‘Traže od Tebe Džennet.’
On kaže: ‘Da li su ga vidjeli?’ Oni odgovaraju:’ Ne, tako nam Tebe, nisu ga vidjeli.’
On kaže: ‘Kako bi ga tek tražili da su ga vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Kada bi ga vidjeli, želja bi im se povećala, više bi ga tražili i više bi za njim čeznuli.’
On kaže: ‘Od čega traže da ih zaštitim? Oni odgovaraju: ‘Od Vatre.’
On kaže: ‘Da li su je vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Ne, tako nam Tebe, nisu je vidjeli.’
On kaže: ‘Kako bi se tek utjecali da su je vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Kada bi je vidjeli, oni bi još više bježali od nje, i još više bi je se uplašili.’
Uzvišeni Allah tada kaže: ‘Vi ste svjedoci da sam im oprostio.’ Jedan će melek reći:’S njima je neki čovjek, nije od njih. Došao je samo radi neke svoje potrebe.’ Uzvišeni odgovara: ‘To je sijelo čiji sabesjednik ne može biti nesretan.’”
(Buhari, 11/208, Muslim, 2689)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše i najljepše je spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala. Spominjao Ga je u svim stanjima i situacijama. Cijeli njegov govor spominjanje je i podsjećanje na Svevišnjeg Allaha. Njegove naredbe, zabrane, njegovo propisivanje, podsjećanje je na Allaha. Obavještavanje o svome Gospodaru, Njegovim imenima i svojstvima, radnjama i propisima, bilo je spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala. Zahvala svome Gospodaru, slavljenje, odbijanje manjkavosti, upućivanje dove i zahtjeva svome Gospodaru, strah od Njega i nada u Njega, sve je to bilo jedan od načina kako je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slavio i spominjao, zikrio svome Gospodaru.
Spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, jedan je od najlakših ibadeta ali i od najvećih i najboljih ibadeta. Pokret jezika mali je pokret ljudskih organa a Svevišnji Allah za to je propisao ogromnu nagradu i sevab kakve nije propisao za druga djela.
Brojni su šerijatski tekstovi iz Kur'ana i hadisa koji govore o vrijednosti dove i zikra. Neki od njih su i sljedeći:

(( يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّهَ ذِكْرًا كَثِيرًا * وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا * هُوَ الَّذِي يُصَلِّي عَلَيْكُمْ وَمَلائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا))
„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svj etlo izveo – On je prema vjernicima milostiv.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 41-43.)

((فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلا تَكْفُرُونِ))
„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 152.)

((إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ وَاخْتِلافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لَآيَاتٍ لِأُولِي الأَلْبَابِ الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللَّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَى جُنُوبِهِمْ وَيَتَفَكَّرُونَ فِي خَلْقِ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ رَبَّنَا مَا خَلَقْتَ هَذَا بَاطِلًا سُبْحَانَكَ فَقِنَا عَذَابَ النَّارِ))
U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'“ (Prijevod značenja Alu Imran, 190-191.)

((يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تُلْهِكُمْ أَمْوَالُكُمْ وَلا أَوْلادُكُمْ عَنْ ذِكْرِ اللَّهِ وَمَنْ يَفْعَلْ ذَلِكَ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْخَاسِرُونَ))
„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9.)

((فَإِذَا قُضِيَتِ الصَّلاةُ فَانتَشِرُوا فِي الأَرْضِ وَابْتَغُوا مِنْ فَضْلِ اللَّهِ وَاذْكُرُوا اللَّهَ كَثِيرًا لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ))
„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (Prijevod značenja El-Džumu'a, 10.)

((فَاصْبِرْ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ وَاسْتَغْفِرْ لِذَنْبِكَ وَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ بِالْعَشِيِّ وَالإِبْكَارِ))
Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!“ (Prijevod značenja Gafir, 55.)

((فَسُبْحَانَ اللَّهِ حِينَ تُمْسُونَ وَحِينَ تُصْبِحُونَ * وَلَهُ الْحَمْدُ فِي السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ وَعَشِيًّا وَحِينَ تُظْهِرُونَ))
„Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveče i u podne!“ (Prijevod značenja Er-Rum, 17-18.)

Što se tiče hadisa Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o vrijednostima zikra, oni su, također, mnogobrojni. Ovom prilikom spomenućemo samo neke.
Semure b. Džundub, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najdraže riječi Allahu, subhanehu ve te'ala, jesu četiri riječi: subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. Nema smetnje da bilo kojom od njih otpočneš...“ Muslim (5724).

Mu'az b. Džebel, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće čovjek učiniti djelo koje ga više spašava od Allahove kazne od zikrullaha.“ Tirmizi, Ibnu Madže, Malik i šejh Albani, rahmetullahi alejh, ocijenio ga je vjerodostojnim u „Sahihul-Džami'u“ (5644).

Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dvije riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-Azim.“ Buharija (6682), Muslim (7021).

Sveobuhvatni zikrovi i dove, I dio

1. Od Šeddada b. Evsa, radijallahu anh, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
(سيد الاستغفار أن يقول العبد: اللهم أنت ربي، لا إله إلا أنت، خلقتني وأنا عبدك، وأنا على عهدك ووعدك ما استطعت، أعوذ بك من شر ما صنعت، أبوء لك بنعمتك عليَّ، وأبوء بذنبي، فاغفر لي، فإنه لا يغفر الذنوب إلا أنت).
„Sejjidul-istigfar (prvak istigfara) je da rob kaže: 'Allahumme Ente Rabbii, la ilahe illa Ente, halakteni, ve ene abduke, ve ene 'ala 'ahdike ve va'dike mesteta'tu, e'uzu bike min šerri ma sana'tu, ebu'u leke bi ni'ametike alejje, ve ebu'u leke bizenbii, fagfir li fe innehu la jagfiru-z-zunube iila Ente! / Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!'“ (Buharija, Da'wat, 5947; Tirmizi, Da'wat, 3393; Nesa'i, Istiaza, 5522; Ahmed, 4/125.)

(سبحان الله، والحمد لله، ولا إله إلا الله، والله أكبر)
2. „Subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. / Slavljen i uzvišen (od manjkavosti) neka je Allah, i hvaljen neka je Allah, i nema boga osim Allaha, i Allah je najveći.“ (Muslim, Adab, 2137; Ahmed, 5/21.)

(لا إله إلا الله وحده لا شريك له، له الملك، وله الحمد، وهو على كل شيء
قدير).
3. „La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku, ve lehul-hamdu, ve huve 'ala kulli šej'in kadir. / Nema boga osim Allaha jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlas, i Njemu pripada sva hvala, i On je nad svim moćan.“ (10 x) (Buharija, Da'wat, 6041; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2693; Tirmizi, Da'wat, 3553; Ahmed, 5/420.)

(سبحان الله وبحمده).
4. „Subhanallahi ve bi hamdihi. / Slavljen i uzvišen (od manjkavosti) neka je Allah i hvaljen neka je On.“ (100 x u jednom danu) (Buharija, Bed'ul-halk, 3119; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2691; Tirmizi, Da'wat, 3468; Ibnu Madže, Edeb, 3798; Ahmed, 2/375; Malik, Nida'u lis-salati, 486.)

(سبحان الله وبحمده، سبحان الله العظيم)
5. „Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-Azim. / Slavljen i uzvišen (od svih manjkavosti) neka je Allah i hvaljen neka je On, slavljen i uzvišen neka je Allah Veliki.“ (Buharija, Da'wat, 6043; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2694; Tirmizi, Da'wat, 3467; Ibnu Madže, Edeb, 3806; Ahmed, 2/232.)

(اللهم إني أعوذ بك من زوال نعمتك، وتحول عافيتك، وفجاءة نقمتك، وجميع سخطك)
6. „Allahumme innii e'uzu bike min zevali ni'ametike, ve tehavvuli 'afijetike, ve fudžaeti nikmetike, ve džemi'i sehatike. / Allahu moj, Tebi se utječem od prestanka Tvoje blagodati, promjene zdravlja, iznenadne osvete i sve Tvoje srdžbe.“ (Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2739; Ebu Davud, Salat, 1545.)

(اللهم إني أعوذ بك من غلبة الدين، وغلبة العدو، وشماتة الأعداء)
7. „Allahumme innii e'uzu bike min galebeti-d-dejni, ve galebetil-'aduvvi, ve šematetil-e'adaai. / Allahu moj, utječem Ti se od toga da me nadvlada dug, da me nadvlada neprijatelj i utječem Ti se od likovanja neprijatelja.“ (Nesa'i, Isti'aza, 5475; Ahmed, 2/173; Albani ga je ocijenio dobrim u „Silsili ehadisi-s-sahiha“, 1541.)

(اللهم إني أسألك بأني أشهد أنك أنت الله لا إله إلا أنت الأحد الصمد الذي لم يلد ولم يولد، ولم يكن له كفواً أحد)
8. „Allahumme innii es'eluke bi ennii ešhedu enneke Entellahu la ilahe illa Ente, el-Ehadu, es-Samedu, ellezi lem jelid, ve lem juled, ve lem jekun lehu kufuven ehadun. / Allahu moj, ja Te molim time što svjedočim da si Ti Allah, nema boga osim Tebe, Jedan, Vječan, Koji nije rodio, niti je rođen, niti Mu ima iko ravan.“ (Tirmizi, Da'wat, 3475; Ebu Davud, Salat, 1493; Ibnu Madže, Du'a, 3857; Ahmed, 5/350; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u „Sahihu-t-tergiba ve-t-terhiba“, 2/130.)

(اللهم أصلح لي ديني الذي هو عصمة أمري، وأصلح لي دنياي التي فيها معاشي، وأصلح لي آخرتي التي فيها معادي، واجعل الحياة زيادة لي في كل خير، واجعل الموت راحة لي من كل شر)
9. „Allahumme aslih li dinii ellezi huve 'ismetu emrii, ve aslih lii dunjaje elleti fiha me'ašii, ve aslih lii ahiretii elleti ilejha me'adii, vedž'ali-l-hajate zijadeten lii fi kulli hajrin, vedž'ali-l-mevte rahaten lii min kulli šerrin. / Allahu moj, poboljšaj moju vjeru, koja je moja zaštita, i poboljšaj mi moj dunjaluk, na kojem živim, i poboljšaj moj ahiret, na koji se vraćam, i učini moj život povećanjem u svakom dobru, i učini moju smrt odmorom od svakog zla.“ (Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2720.)

(اللهم اغفر لي خطيئتي وجهلي، وإسرافي في أمري، وما أنت أعلم به مني، اللهم اغفر لي جدي وهزلي، وخطئي وعمدي، كل ذلك عندي، اللهم اغفر لي ما قدمت وما أخرت، ما أسررت وما أعلنت، وما أنت أعلم به مني، أنت المقدم وأنت المؤخر، وأنت على كل شيء قدير)
10. „Allahumme igfirli hatietii, ve džehlii, ve israfii fi emrii, ve ma Ente e'alemu bihi minni. Allahumme igfir li džiddi, ve hezlii, ve hataii, ve amdii, ve kullu zalike 'indi. Allahumme igfirlii ma kaddemtu, ve ma ehhartu, ve ma esrertu, ve ma e'alentu, ve ma Ente e'alemu bihi minnii, Ente-l-Mukaddemu, ve Ente-l-Muehhiru, ve Ente ala kulli šejin kadir. / Allahu moj, oprosti mi moje greške, neznanje i pretjerivanje i ono što Ti bolje znaš od mene. Allahu moj, oprosti mi moju zbilju i moju šalu, ono što sam uradio greškom, ili ono što sam uradio namjerno, a sve je to kod mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam uradio i ono što ću uraditi, i ono što sam uradio u tajnosti i ono što sam uradio javno, i ono što Ti bolje znaš od mene. Ti si Onaj koji daje i Onaj koji sprečava i Ti si nad svim moćan.“ (Buharija, Da'wat, 6035; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2719; Ahmed,

08.07.2011.

Moj najbolji prijatelj je moja majka

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Moj najbolji prijatelj je moja majka



Osoba koja je od insana najvrednija moga postovanja, ljubavi, to je moja majka. Osoba koja me voli nesebicno, svim srcem, to je moja majka koja uvjek misli na mene, koja zna zaplakati i tugovati zamnom, njene dove me uvjek prate, a njeno dobrocinstvo prema meni je nesebicno i beskrajno, moja najbolja majka, moja najbol...ja odgajateljica, naucila me skromnocsu, poducila me Islamu, naucila me da budem ponosna i stabilna licnost, koja voli i postuje druge, ona je bila moj primjer lijepog ophodjenja prema drugima, govorila mi je da zlo drugih ljudi uzvratim dobrim, i da Allahu prepustim te lose, neodgojene ljude, a ja da budem smirena i sretna jer imam Allah za zastitnika koji me pazi voli i stiti, i moju majku koja upucuje dove i ostavlja me Allahu ne emanet!Elhamdulillahi Rabbil alemin. Gospodaru moj oprosti grijehe mojoj majki i babi, ucini ih ponosnim i sretnim i na dunjaluku i na ahiretu, a meni podari da budem joj poslusna i dobra, i smiraj njenoj dusi kao i do sada. Amiiin.

To je majka koja je najsretnija trpila mukotrpno te u utrobi svojoj a zedravlje joj trpilo!

To je majka kojoj je vijest o tome da te nosi u svom stomaku najljepša vijest na dunjaluku, raduje se i osjeća najsretnijom osobom na svijetu. Nosi te u svom stomaku devet mjeseci, radujući se pri svakom tvom pokretu koji osjeti u svojoj utrobi i bez obzira što joj ti tvoji pokreti ponekad znaju zadati bol. Nježno miluje mjesto gdje je udariš želeći da te dotakne i mašta o tom sićušnom stvorenju koje će jednog dana moći da uzme u zagrljaj. Kako mjeseci prolaze ti rasteš i sretna je zbog toga iako joj teret postaje sve teži, sa teškoćom ustaje i kreće se, noći provodi u nespavanju, a i kada zaspi probudi je nagli udarac, a ona se nasmiješi jer zna da je to njena beba koju s nestrpljenjem očekuje. Kada dođe vrijeme poroda, u bolovima i mukama te rađa, smrti u oči ona tad gleda, ali sabura, brinući se da ti se nešto ne dogodi, a kada začuje tvoj plač, pogleda te i privije na svoje grudi. Osjećajući tvoj miris i tvoje udisaje, zaboravi na svaku bol i tegobu.

Ona je majka, u njenim prsima je hrana za tebe, njene ruke su tvoja nosiljka, a njeno krilo tvoja postelja. Hrani te i bdije nad tobom noćima. Dok drugi spavaju ona je budna da bi tvoj plač umirila i ušuškala te. Kada počneš da hodaš nesigurnim koracima, ona je tu uvijek iza tebe, brinući se da se ne povrijediš. Kada te pogleda, za nju je to najljepši prizor, a tvoj glas joj je draži od poja slavuja. Osjećaš sigurnost kada si u njenom zagrljaju, a njen topli pogled ti ulijeva smiraj.

Sve to je ona, majka, i još više, pa zar da joj budeš neposlušna.

Kaže Uzvišeni Allah: "I Allaha obožavajte i nikoga njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite!" (En-Nisa, 36);

Nježno srce, blagost, toplina pogleda i sigurnost zagrljaja, duša veća od hiljadu drugih duša i ispunjena neizmjernom milosti od koje je samo Allahova milost veća, srce koje voli i kada nije voljeno, koje ti na zlo ne uzvraća zlom, već ti oprašta i uzvraća dobrim i dovom, veseli se kad se ti veseliš, a tuguje kad ti tuguješ... koliko je puta tugovalo kako bi ti bila sretna, koliko je puta plakalo da bi se ti smijala. Podnosi teškoće da bi tebi bilo dobro, žrtvuje se za tebe, a ne traži ništa zauzvrat. Da li znaš čije je to srce? Da li znaš, draga sestro, ko te voli više nego sav svoj imetak, više nego cijeli dunjaluk i njegova bogatstva, pa čak više i od samog sebe?

 

“Gospodar Vam vas naredjuje da samo Njega obozavate, a da roditeljima dobro cinite. Ako jedno ili oboje kod tebe starost dozive, ne reci im ni uf, ne budi grub prema njima, i plemenitom rijecju im zbori.” [El-Isra' 17:23]

“Iskazi zahvalnost svoju Meni i roditeljima svojim, a meni ce se sve vratiti.” (31:14)A nema ničega boljeg za čovjeka od toga da su njegovi roditelji zadovoljni sa njim i da mu čine dovu, jer ta dova je primljena i neće biti odbijena. Prenosi se da je Musa a.s. pitao svog Gospodara: „Gospodaru, pokaži mi ko će biti moj drug u Džennetu?“ Pa mu Uzvišeni Allah objavi: „O Musa, onaj čovjek koji prvi prođe ovim putem pored tebe on će biti tvoj drug u Džennetu.“ I prođe pored njega jedan čovjek, a Musa a.s. krenu za njim želeći da dozna šta ovaj čovjek čini da bi dostigo tu deredžu da bude u društvu poslanika a.s. u Džennetu? Ččovjek stiže do jedne kuće, uđe u nju i sjede ispred jedne starice, pa uze meso koje je donio sa sobom i ispeče i zalogaj po zalogaj nahrani onu staricu, a zatim je napoji i izađe iz kuće, pa ga upita Musa a.s.: „Tako ti Allaha, ko je ona?“ A čovjek, ne znajući ko ga pita, reče: „Ona je moja majka.“ Pa mu reče Musa a.s.: „A zar ona ne moli Allaha za tebe?“ Odgovori mu ovaj čovjek: „Ona moli Allaha za mene samo jednom dovom i nikad je ne mijenja.“ Reče mu Musa a.s.: „Šta kaže ona u toj dovi?“ Odgovori mu: „Ona stalno moli u toj dovi za mene riječima: - Allahu moj, učini mog sina drugom Musa'a ibni Imrana u Džennetu.“ Pa mu reče Musa a.s.: „Raduj se! Allah je primio njenu dovu, a ja sam Musa ibn Imran!“


I ovo je zbog bereketa dove majke, zato što se dova roditelja prima.


Veliko je poniženje i opasnost za čovjeka ako ne stekne Allahov oprost i milost zbog dobročinstva prema roditeljima, kao što i upozorava Poslanik a.s.: „Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Ponižen je, ponižen je, ponižen je ko doživi da mu roditelji ostare, jedno ili oboje, a ne uđe u Džennet!“ (Prenosi ga Muslim).

I na kraju, da li možemo činiti dobročinstvo prema roditeljima poslije njihove smrti i da li i tada imamo dužnosti prema njima?


Od Ebu Seida Malika ibn Rebia Es-Sa'dija r.a. se prenosi da je rekao: „Dok smo sjedili kod Poslanika a.s. dođe čovjek iz plemena Benu Seleme i reče: „ O Allahov Poslaniče, da li je ostalo nešto od dobročinstva prema roditeljima što mogu činiti poslije njihove smrti?“ Reče Poslanik a.s.: „Da! Da im činiš dovu i da moliš Allaha da im oprosti grijehe, da izvršiš njihove ugovore i emanete koji su ostali iza njih, da uspostaviš rodbinsku vezu koja se ne uspostavlja osim preko njih i da poštuješ njihove prijatelje.“ (Prenosi ga Imam Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže i Hakim)Ibnu Abbas r.a. prenosi da je jedna žena iz plemena Džuhejn došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i kazala: “Moja majka se zavjetovala da ce obaviti hadždž ali ju je smrt preduhitrila. Hocu li ja za nju obaviti hadždž? Da, otidi za nju na hadždž, jer šta misliš da je iza tvoje majke ostao kakav dug, da li bi ga za nju ti odužila? Oduži je, jer je u izvršenju dugova, Allah najpreci.”

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

savjet o dobročinstvu prema roditeljima


1.Obraćaj se roditeljima na najprimjereniji način, i ne reci im ni "UH", ne podvikuj na njih, i govori sa njima najplemenitijim govorom.

2. Budi uvijek poslušan roditeljima, izuzev kada naređuju djelo koje je grijeh prema Allahu, jer nema pokornosti stvorenju kada se griješi prema Stvoritelju.

3. Blago i nježno se obraćaj roditeljima, i nemoj im se mrštiti u lice, i nemoj ih gledati pogledom srdžbe.

4. Čuvaj obraz, ponos i imetak svojih roditelja, i ne uzimaj ništa bez njihove dozvole.

5. Radi poslove koji će im olakšati življenje, poput poslova usluživanja i kupovine, i budi ustrajan u traženju nauke.

6. Dogovaraj se s njima oko poslova, i izvini im se ako moraš postupiti suprotno njihovom mišljenju.

7. Na poziv njihov odazivaj se žurno, nasmijana lica i reci izvolite majko i babo, a ne mama i tata, jer tako govore nemuslimani.

8. Poštuj njihove bližnje prijatelje i nakon njihove smrti.

9. Sa njima se ne prepirite i pokušavajte im objasniti šta je ispravno.

10. Ne inadi se njima i ne diži glas na njih, a kad oni govore slušaj ih.

11. Ustani roditeljima kad uđu u kuću i poljubi ih u čelo.

12. Pomozi svojoj majci i u kućnim poslovima, a i ne zaostaj u pomaganju ocu izvan kuće.

13. Ne putuj bez odobrenja svojih roditelja, makar to bilo radi važnog posla, ako budeš primoran, izvini im se i redovno piši.

14. Ne ulazi kod njih bez dozvole, a naročito kad spavaju ili se odmaraju.

15. Ne jedi prije njih, i počasti ih hranom i pićem.

16. Ne laži im i ne grdi ih ako učine posao koji te iznenađuje.

17. Ne daji prednost ženi ili djeci nad roditeljima, i traži njihovo zadovoljstvo prije svega, jer je Allahovo zadovoljstvo uz njihovo zadovoljstvo i srdžba uz njihovu srdžbu.

18. Ne sjedi iznad njih i ne pružaj noge oholo ako su oni prisutni.

19. Ne odbacuj svoju pripadnost ocu, makar bio nosioc visokih funkcija ili titula. I ne uznemiravaj roditelje, pa makar jednom rječju.

20. Ne škrtari iz imetka da daš roditeljima, to bi bila sramota, i tebi bi tako tvoji činili, jer kako uzajmiš, tako će ti se vratiti.

21. Često posjećuj roditelje i daruj im poklone, zahvaljuj im na odgoju i hizmetu koji su oko tebe činili, a na to upozori i svoju djecu, kako ne bi postali nemarni prema njima.

22. Najzaslužnija za tvoju plemenitost je tvoja majka, pa otac, i neka znaš da je džennet pod stopalama majčinim.

23. Izbjegavaj neposlušnost prema njima i nemoj da budu na tebe srditi, jer tada očekuj nesreću dunjaluka i ahireta, a i tvoja djeca će činiti tebi što si ti činio njima.

24. Ako nešto budeš tražio od njih, čini to blago i zahvaljuj se ako ti daju, i izvini se ako odbiju, i nemoj im dosađivati tražeći.

25. Čim mogneš sam privređivati, privređuj i potpomaži roditelje.

26. Roditelji imaju kod tebe prava, žena kod tebe ima prava i svakom daj njegovo pravo, te nastoj da ih usaglasiš, ako ne možeš onda daji hedije (poklone) objema stranama potajno.

27. Ako se tvoji roditelji spore sa tvojim suprugom, a ona je u pravu, objasni joj da si obavezan zadovoljiti roditelje.

28. Ako nisi suglasan sa roditeljima oko ženidbe ili oko razvoda, postupi po propisu islama, to je svima dobro.

29. Njihova dova se prima, traže li njom dobro ili zlo, pa se pričuvaj da ne čine dovu protiv tebe.

30. S ljudima postupaj moralno, jer ko vrijeđa ljude, vređaju i oni njega. Kaže Muhammed sallallahu alejhi ve sellem: "Od velikih grijeha je da Čovjek psuje svoje roditelje. Psuje oca nekom čovjeku, pa ovaj psuje njegova, ili majku, pa ovaj psuje njemu." (Mutefekun alejhi)

31. Posjeti svoje roditelje žive ili mrtve, i daj za njih sadaku i često čini dovu za njih riječima:

"Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!"
(Ibrahim :Ibrahim: Ibrahim (Abraham), 41)

"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' - i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima poštovanja punim.
(Al-Isra :Noćno putovanje: The Israelites, 23)

"Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni će te se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.
(Al-Ankabut :Pauk: The Spider, 8)

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim.
Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.
(Luqman :Lukman: Luqman, 14)

"A čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka ga njegova tegobno nosi i tegobno ga rađa! A njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci. Pa kad zrelost svoju dostigne i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: 'Gospodaru moj, uputi me da Ti zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovao meni i mojim roditeljima, i da dobro radim s kojim si zadovoljan Ti, i potomstvo moje Ti učini dobrim! Ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam musliman, predan Tebi.'"
(Al-Ahqaf :Ahkaf: The Sandhills, 15)

Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a zulumćarima samo propast povećaj!'"
(Nuh :Nuh: Nuh (Noah), 28)


Na kraju možemo zakljuciti da naš status u vjeri uveliko odreduje naš odnos prema roditeljima. Uzvišeni kaže: «Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim, ako budete poslušni, pa, Allah ce doista oprostiti onima koji se kaju. Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u imanu pretekla i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si zaista dobar i milostiv. Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima onoga dana kada se bude polagao racun. Amin !!!

Pogledaj te obavezno:
Prof.Hajrudi Ahmetovic da ga Allah nagradi na oba svijeta-amin


http://www.youtube.com/watch?v=4x2yrf0aFG0&feature=player_embedded
http://www.youtube.com/watch?v=vknXBTUVCqw&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=YmpfG1zdSqE&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=Frwv6xW7dhg&feature=related

http://www.islamika.net/index.php?option=com_community&view=groups&groupid=19&task=viewgroup&Itemid=81

07.07.2011.

Allahov robe budi primjer ti onom koga pozivas u vjeru Allahovom svt pomoci

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Allahov robe budi primjer ti onom koga pozivas u vjeru Allahovom svt pomoci

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi."

Davet je pozivanje ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru - Islam i on ima čvrsto utemeljenje kako u Kur'anu, tako i u Sunnetu.
Kaže Uzvišeni Allah: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam doista musliman!". (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 33.).
Ovo ne samo da je najbolja uloga jednog muslimana u društvu, već nam je svima i obaveza da prenosimo ono što znamo od Islama na druge. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Prenesite od mene makar jedan ajet." (Buharija).

Sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u Allahovu, tebareke ve teala, vjeru i ukazivao ljudima na pravi put cijeli period svoje poslaničke misije i ostavio nam najbolji primjer kako treba da ga slijedimo u ovom najčasnijem pozivu.
Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Prijevod značenja, sura Ahzab, ajeti 45. - 48.)

I poslanici prije posljednjeg, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pozivali su svoje narode u jednu vjeru i ukazivali im na pravi put. Kaže Uzvišeni Allah: "Prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte." (Prijevod značenja, sura Enbija, ajet 25.) Svaki narod je imao među sobom one koji su im ukazivali na pravi put i opominjali ih na loše posljedice njihovih djela. Kaže Uzvišeni: "Ti si samo opominjač, a svaki narod je imao onoga ko im ukazuje na pravi put." (Prijevod značenja, sura Ra'd, ajet 7.) I kaže: "Svaki narod je imao poslanika. Pa kada im dođe poslanik njihov, bude među njima pravedno presuđeno i nikakvo nasilje im ne bude učinjeno." (Prijevod značenja, sura Junus, ajet 47.)

Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika, jer poznaju njihovu nauku dostavljenu im od Svevišnjeg, po njoj rade i šire je. Kaže Uzvišeni: "Svjedoči Allah da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i posjednici znanja, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog." (Prijevod značenja, sura Ali 'Imran, ajet 18.) A kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista su ulema (učeni u Islamu) nasljednici vjerovjesnika. A zasigurno vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, već su jedino ostavili znanje, pa ko ga se prihvati, dobio je veliki udio u nasljedstvu.". (Lanac prenosilaca je hasen (dobar), a hadis prenosi Ahmed, Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže i Darimi)

Musliman može biti u jednoj od dvije uloge na ovom svijetu: da bude od učenih koji znaju čime se okoristi i druge poučava, ili da svoje znanje, koliko god da je, prenosi na druge, makar ne bio od učenih koji ga tumače, razumiju i njime se koriste. On ne smije biti treća vrsta koja niti se okoristi znanjem, niti ga drugima prenosi. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer onoga sa čime me je poslao Allah od upute i znanja je kao primjer obilne kiše koja se spusti na neku zemlju, pa jedan njen dio plodan, primi vodu, te izniče ispašu i mnogo rastinja, a jedan njen dio bi neplodan, sačuva vodu, pa Allah njome okoristi ljude, te su se napili, napojili druge i zasijali. Kiša se spusti i na jedan drugi dio zemlje, a biješe ravan, ne sačuva vodu, niti izniče ispašu. To je primjer onoga koji se pouči u Allahovoj vjeri i kome koristi ono sa čime me posla Allah, te sazna i druge pouči, i primjer onoga koji time ne diže glavu i ne primi Allahovu Uputu sa kojom sam poslan." (Buharija i Muslim)

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi." (Muslim) Daija ima koristi od svoga rada i nakon smrti, a nauka koju je ostavio iza sebe među ljudima piše mu se u trajni sevap. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Kad čovjek umre prestaju njegova djela osim u trome: trajnoj sadaci, nauci kojom se koristi ili dobrom djetetu koje za njega dovu čini." (Muslim)

Onaj ko oživi u Islamu neki zamrli sunnet ili uspostavi lijep običaj, koji ima svoju osnovu u Islamu, isto tako ima nagradu kao i oni koji ga u tome slijediše, a onaj ko uvede loš običaj u Islam ili uspostavi neki bid'at (novotariju) u vjeri, isto tako će imati grijeh kao i svi oni koji ga budu u tome slijedili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u Islamu lijep običaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih nagrada. A onaj ko uvede u Islam loš običaj, na njemu je grijeh toga i grijeh svakog onoga ko radi po tome nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih grijeha." (Muslim)

U jednom širem značenju, davet obuhvata naređivanje dobra i podsticanje na njeg, te sprečavanje zla i njegovo zabranjivanje. Nužno je da u svakom društvu ima onih koji ukazuju na pravi put, pozivaju u dobro i odvraćaju od zla. Kaže Uzvišeni Allah: "I neka među vama bude jedna skupina koja dobru poziva i naređuje poznato, a zabranjuje loše, i to su oni koji su uspjeli.". (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajet 104.) Musliman mora biti aktivan član ljudske zajednice i dužnost mu je, u skladu sa svojim mogućnostima, da poziva u dobro i istinu, te da sprečava i otklanja zlo koje se pojavi. Kaže Allah, džele šanuhu: "Tako Mi vremena, čovjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje." (Prijevod značenja, sura ’Asr, ajeti 1.-3.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda srcem, a to je najslabiji iman." (Muslim)

U slučaju da ummet zanemari ovu svoju veliku obavezu, onda posljedice neće osjetiti samo oni koji zlo rade, već kazna pogađa sve. Kaže Allah, dželle ve ala: "I bojte se iskušenja koje neće zadesiti samo one koji su nepravdu učinili, i znajte da Allah žestoko kažnjava." (Prijevod značenja, sura Enfal, ajet 25.)

Ne boriti se protiv zla ili ga, u najmanju ruku, ne prezirati, znači utopiti se u njega i odobravati ga, te izgubiti glavnu karakteristiku imana, a to je el-vela vel-bera (biti uz istinu i odreći se svega suprotnog Islamu). Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah poslao među njegov narod prije mene a da nije imao u svojim sljedbenicima pomagače i drugove koji su uzimali za njegov sunnet i slijedili njegove upute, zatim mjesto njih dolaziše kasniji, koji govore ono što ne rade, i čine ono što im nije naređeno, pa ko se protiv njih bori svojom rukom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim jezikom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim srcem, mu'min je, a mimo toga nema ni koliko zrno gorušice imana." (Muslim)

Daije su od svog postojanja bile izložene raznoraznim neprilikama, zlostavljanjima, progonima, vrijeđanjima, ismijavanjima, pa čak i fizičkim likvidacijama. Kaže Allah, subhanehu ve teala: "Oni koji niječu Allahove ajete i ubijaju vjerovjesnike bez ikakvog razloga i ubijaju one među ljudima koji naređuju Pravdu, pa ti takvima navijesti bolnu patnju. To su oni čija su djela propala i na ovome i na onome svijetu i oni nemaju nikog ko će im pomoći." (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajeti 21.-22.) Davet zahtijeva veliki sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) i u njemu uspijevaju samo oni kojima Allah podari Svoju blagodat. Kaže Uzvišeni Allah: "S tim se mogu susresti samo strpljivi, i s tim se mogu susresti samo vrlo srećni.". (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 35.) I kaže Allah, dželle šanuhu: "... i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.". (Prijevod značenja, sura El-Asr, ajet 3.) I kaže Uzvišeni: "Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas. Njih su zadešavale neimaštine i bolesti i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali, uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć." Eto, Allahova pomoć je zaista blizu. (Prijevod značenja, sura Bekare, ajet 214.)


Allahovoj vjeri se ne smije govoriti po pretpostavkama

Musliman je dužan da sve svoje postupke zasniva na čistoj namjeri u ime Uzvišenog Allaha, želeći Njegovo, tebareke ve teala, zadovoljstvo. Tako cjelokupni život vjernika postaje ibadetom u skladu sa riječima Svevišnjeg: "Nisam stvorio ni džine ni ljude osim da Mi ibadet čine." (Prijevod značenja, Ez-Zarijat, 56.)
Pozivanje ljudi u Allahovu vjeru i njihovo poučavanje islamskim principima i propisima jedan je od najvećih ibadeta, pa ako ga čovjek radi samo u ime Uzvišenog, imaće za to i veliku nagradu, a ako ga bude radio u ime nečega i nekoga drugog, i želio time postići neku ovosvjetsku korist, onda gubi nagradu svog ibadeta, bez obzira što se radilo o najvećim djelima. Veličina učinjenog djela sama po sebi nije garant njegove prihvaćenosti kod Uzvišenog, uz to se mora naći iskrena namjera činjenja tog djela isključivo u ime Allaha, subhanehu ve teala, želja za Njegovo, azze ve dželle, zadovoljstvo. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista se djela cijene prema namjerama i uistinu će svaki čovjek dobiti prema onome što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru učinio u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude hidžru učinio zbog materijalne dobiti, ili zbog žene da bi se njom oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio." (Muttefekun alejhi) Daija koji poziva Uzvišenom Allahu nikada ne smije pozivati u ono što nema svoju osnovu u Islamu, jer su novotarije najgore stvari i vode na stranputicu.Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Uistinu je najbolji govor Allahova Knjiga, a najbolja uputa, uputa Muhammedova (sallallahu alejhi ve sellem), a najgore stvari su novotarije (u vjeri), a svaki bid'at (novotarija) je dalalet (stranputica)." (Muslim) Nikada se Šerijatom nedozvoljeno sredstvo ne smije koristiti u davetu, jer se haramom ne stiže do halala, a da je u tome bio hajr, zasigurno bi ga uradio Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ili nam ukazao na njega. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to je odbačeno." (Muttefekun alejhi) Biti uzrokom u nečijoj stranputici znači snositi njegov grijeh, s tim što se neće onome ko ga bude u tome slijedio, od njegovog grijeha ništa umanjiti. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko poziva na Uputu, imaće nagradu, kao i oni koji ga budu u tome slijedili, a to neće ništa umanjiti njihove nagrade. Onaj ko poziva na stranputicu, ponijeće na sebi grijehe onih koji ga budu slijedili, a to neće ništa umanjiti njihove grijehe." (Muslim) Ni u kom slučaju ne smije se govoriti u i o Allahovoj vjeri po pretpostavkama, jer je Islam pravo jedino Uzvišenog Stvoritelja. Čisto i čvrsto znanje Objave je to koje je mjerodavno da govori o Islamu, a ne smije se nikako desiti daiji da ga zavede mnoštvo onih koji se ne obaziru na istinsko znanje, već po tminama svojih pretpostavki lutaju i tumaraju. Kaže Uzvišeni Allah: "... a o tome oni ništa ne znaju, ništa drugo ne slijede do svoje pretpostavke, a uistinu pretpostavke istini ništa ne koriste. Zato se ti okani onoga koji se okrenuo od Naše Opomene i koji samo život na ovom svijetu želi. To je vrhunac njihova znanja, - Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravom putu." (Prijevod značenja - En-Nedžm, 28.-30.) Govoriti o tome šta je halal, a šta haram u Islamu po svom nahođenju, znači izmišljati laž na Uzvišenog, a onaj ko to radi, zasigurno je od onih koji su propali i nikakvom se ne može dobru nadati. Kaže Allah, subhanehu ve teala: "I ne govorite neistine onim što opisuju vaši jezici: "Ovo je halal, a ovo haram.", da biste tako na Allaha laži iznosili. Oni koji izmišljaju neistine na Allaha, neće uspjeti. Malo uživanje, a njima pripada bolna kazna." (Prijevod značenja - En-Nahl, 116.-117.)
Daija je posebno dužan voditi računa o svojim djelima, iz razloga što su djela najbolji poziv u vjeru i zato što će slabo biti prihvaćen ako ne bude radio po onome što govori. Kaže Uzvišeni Allah: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite. Zar se opametiti nećete." (Prijevod značenja - El-Bekare, 44.) I kaže: "O vi koji povjerovaste, zašto govorite ono što ne činite. Kako li je kod Allaha ružno da govorite ono što ne činite." (Prijevod značenja - Es-Saff, 2. - 3.) Još gore od ovoga je raditi suprotno onome što se govori. Kaže Allah, tebareke ve teala: "Prokleti su nevjernici od sinova Israilovih jezikom Davuda i Isaa sina Merjeminog - to zato što su bili nepokorni i granice zla prelazili, jedni druge nisu odvraćali od nevaljalština, sami su ih činili. Ružno li je uistinu to kako su postupali. Ti vidiš mnoge od njih kako se okreću nevjernicima. Ružno li je ono što su sebi pripremili, što se Allah na njih rasrdio i u patnji oni vječno ostaju." (Prijevod značenja - El-Maide, 78. - 80.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Na Sudnjem danu će se dovesti čovjek i biti će bačen u vatru, pa će mu crijeva iz stomaka ispasti, te će on oko njih kružiti kao što magarac kruži oko stožine. Stanovnici Džehennema će se oko njega iskupiti i reći mu: "Šta to bi s tobom, čovječe? Zar nisi naređivao dobro i odvraćao od zla?" On će im tada odgovoriti: "Jesam, naređivao sam dobro, a sam ga nisam činio, odvraćao sam od zla, a sam sam ga činio." (Muttefekun alejhi) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer onoga koji popušta u Allahovim propisima i onoga koji ih krši je kao primjer jednog naroda koji se ukrca u lađu, pa jedni bijahu na njenom dnu, a drugi na palubi. Prolaziše sa vodom oni na potpalublju preko onih gore, pa ih tako uznemiravaše, te jedan uze sjekiru i poče bušiti dno lađe, a ovi mu dođoše i rekoše: "Šta ti je?", a on reče: "Ja sam vas uznemirio, a meni je potrebna voda." Ako ga spriječe spasiće i njega i sebe, a ako ga puste uništiće i njega i sebe."
(Buharija)

 Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=zUCzryVZ9sM&feature=related

06.07.2011.

Tevekkul- potpuno oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Tevekkul- potpuno oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Rijec tevekkul, i glagol od kojih je izvedena ta rijec, prevodi kao: pouzdati se u ili osloniti se na. Ipak, mnogo je teže definisati tevekkul i odrediti njegovu suštinu. Imam Ahmed ga definiše kao djelo srca. Pojedini ga definiraju kao zadovoljstvo sa odredbom «rida», a do toga se dolazi sljedecim putem:
- Spoznaja Gospodara i Njegovih svojstava, što bolje naucimo i spoznamo o svome Gospodaru to ce naš tevekkul biti ispravniji i jaci.

- Biti svjestan povoda – a to na takav nacin da bez našeg djelovanja ne možemo ocekivati rezultat. Da bismo obavili hadždž moramo otputovati u Mekku, a da bismo se spasili na Buducem svijetu uslov je Islam.

- Cvrstina srca na jednoci tevekkula – podrazumijeva da se covjek oslanja samo na Allaha, a moramo biti svjesni da sve u što se covjek pouzda zauzme dio njegovog srca, a to ugrozi jedan dio ispravnog tevekkula.

- Oslanjanje srca iskljucivo na Allaha dž.š., povezivanje i smirenost sa Njim – cuva covjeka od straha, poput onog koji je izašao na megdan neprijatelju koji je puno jaci od njega, pa ovaj ugleda dobru zaštitu koju mu ponudi njegov Gospodar i on se tu skloni. Stanje covjeka i tevekkula se poredi i sa malom bebom koja se jedino uzda u majcino mlijeko i ne zna nizašto drugo, samo se u njega uzda. Zato pojedini kažu da je tevekkul kao beba koja se ne zna osloniti ninašto drugo do na majcino mlijeko. Takoder i tevekkul, on se vezuje samo za Gospodara Uzvišenog.

- Lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu – s tim u vezi je i definiranje tevekkula pojedinih ljudi koji kažu da je to lijepo mišljenje o tvome Gospodaru.

- Potpuno pokoravanje srca Njemu Allahu svt

- Prepuštanje i povjeravanje – a ovo je duša tevekkula, njegovo srce i suština. Ovo podrazumijeva da sva svoja djela prepuštamo Uzvišenom Allahu, dobrovoljna i obavezna, bez imalo prezira i sumnje. Onaj koji prepušta svoja djela Allahu cini to sa željom da mu Allah podari u njegovom životu i nastojanju samo ono što je hajr – dobro, pa cak i u onome što je suprotno njegovom mišljenju.

- Kada covjek prede sve ove stupnjeve dolazi do necega što se smatra plodom svega ovoga, odnosno plodom tevekkula u Uzvišenog Allaha, našeg Stvoritelja i Gospodara, a to je zadovoljstvo. Oni koji objašnjavaju tevekkul objašnjavaju ga sa ovom rijeci – zadovoljstvo. Stoga se kaže da je ono što je predodredredeno zavijeno sa dvije stvari: tevekkul prije toga i zadovoljstvo poslije toga.
Ebu Bekr el-Džezairi u Putu pravog muslimana definira tevekkul da covjek «... plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Dakle, kod muslimana pouzdanje u Allaha, uz potpunu smirenost srca i duše, podrazumijeva istovremeno rad i nadu, sa dubokim uvjerenjem da ce biti ono što Allah hoce, a nece ono što Allah nece, te da Allah nece dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela cinio.»

Komentarišuci 160. ajet sure Alu Imran, «I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.»Sejjid Kutb kaže: «Tako se shvatanje i poimanje muslimana procišcava i oslobada traženja bilo cega od nekog drugog mimo Allaha dž.š., Njegovo srce se direktno veže za djelotvornu snagu u univerzumu i odbacuje sva prividenja, iluzije i lažne uzroke pomoci, zaštite i utocišta. Uzda se samo u Allaha dž.š u stvaranju rezultata, ostvarenju sudbine, mudrom odredivanju stvari i smireno prihvata Allahovo odredenje kakvo god ono bilo.»
Dakle, tevekkul prestavlje jedinstvo djelovanja, izgovaranja i osjecaja srca te je neophodno da se o njemu vodi racuna. Musliman, koji vjeruje da je Allah dovoljan kao zaštitnik, i oslanjat ce se samo na Njega.

Odnost izmedju tevekkula i djelovanja

Za potpuno razumijevanje tevekkula neophodno je pojasniti odnos izmedu ovog velikog i važnog svojstva sa djelovanjem covjeka. Zašto je važno baš to pojasniti? Svijest da je Allah dovoljan kao zaštitnik i pomagac nije dovoljna za normalno dešavanje i odvijanje stvari. Covjekov trud je faktor koji ne smije izostati. Zato se oni koji su shvatili velicinu tevekkula ne smiju zavarati time da je samo oslanjanje dovoljno. «Zato je i receno da je nepoduzimanje u granicama mogucnosti povreda vjerozakona, a vjerovanje samo u uzroke (bez oslanjanja na Allaha) povreda tevhida.» Definirajuci tevekkul, vec smo rekli do se pod njim podrazumijeva da plodove uloženog napora i ocekivane rezultate svoga rada prepušta Uzvišenom Allahu, jer je jedino On kadar uciniti ih valjanim i uspješnim. Bilo ko da je govorio o tevekkulu, govorio je o radu i nadi, tako da tvrdnje onih koji se nepravilno oslanjaju na Allaha, pravdajuci svoj nerad time, nemaju mjesta, te im ne preostaje ništa drugo nego da se pokaju i prihvate svoje djelovanje kao cinilac koji uz tevekkul daje rezultate. Jer, oslanjanje na planiranje i pripremu potrebnih sredstava je vid širka i nevjerstva, a neplaniranje i nepripremanje svojevrsni grijeh kojeg se mora odreci i moliti Allaha za oprost.

Tevekkul se u suštini ogleda u iskrenosti srca prikom oslanjanja na Allaha Uzvišenog u sticanju korisnog i dobrog i odricanju od svega nekorisnog i štetnog, kao dunjalučkih tako i ahiretskih stvari. Prepuštanje svih stvari Allahu i ostvarivanje istinskog ubjeđenja, vjerujući da ne daje, ne sprečava, ne šteti, niti koristi iko osim Njega.

Rob mora da ima željeni cilj i sredstvo stizanja do tog cilja. A najplemenitiji od svih ciljeva, cilj od kojega nema većeg, jeste obožavanje svoga Gospodara, upoznavanje Njega, i oslanjanje na Njega, a najmoćnije sredstvo, mimo kojega nema drugog sredstva, jeste tevekkul (oslanjanje) na Allaha, traženje pomoći samo od Njega i prepuštanje Njemu: "Gospodaru naš u Tebe se uzdamo, i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti." 60:4

Oslanjanje na Allaha je svojstvo pravovjernih i to je plod vjerovanja. Uzvišeni kaže: "...i na Allaha neka se oslanjaju pravovjerni."14:11 , "...I na Allaha se oslonite ako ste pravovjerni." 5:3; i kaže: "A ko se osloni na Allaha On mu je dovoljan."65:3

Mjesto tevekkula je u srcu i vanjska djela ne niječu tevekkul nakon što rob čvrsto povjeruje da se sve događa sa Božijom moći i određenjem i da je Allah, dželle šanuhu, Stvaralac svega. Prenosi Enes bin Malik: "Došao je jedan čovjek na devi, pa reče: »O Allahov Poslaniče, puštam svoju devu i slanjam se, uzdam se u Allaha!« Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: »Sveži je, pa se onda osloni.«" (Tirmizi)

Onaj koji nastoji hoditi Allahovim putem, mora da posjeduje ovu osobinu, a pogotovo kada je u pitanju sticanje opskrbe, što je obuzelo ljudska srca, a nekima i smorilo tjelo, nanjelo brige, noćne besanice i dnevne patnje.
Neki su pristali da zbog toga budu poniženi, pognu svoje glave, pogaze svoju čast zbog komada hljeba, misleći da je opskrba kod čovjeka koji mu je može pružiti ili uskratiti, tako da njegov život i život njegove djece ovisi o tom čovjeku. Neki su možda otišli i dalje od toga pa su sebi dozvolili da jedu nedozvoljeno, uzimaju mito,uzimaju kamatu, stiču imetak na nedozvoljen način bojeći se za opskrbu. 

Primjeri tevekkula-oslanjanje na Allaha subhanehu ve te’ala

Kao najsvjetliji primjer svakom muslimanu navest cemo Allahova Poslanika s.a.v.s. koji je u bitke išao sa oružjem u rukama, sa oklopom, zauzimao najpovoljnije položaje za što bolji ishod bitke, a noci je provodio u dovi Uzvišenom Allahu da mu bude pomagac i zaštitnik, a i svima koje je on predvodio. Jedan od najjasnijih primjera ispravnog tevekkula je Hidžra Allahovog Poslanika s.a.v.s. u društvu sa Ebu Bekrom. Iz poznatog putovanja izvlacimo nekoliko jasnih i nedvosmislenih poruka:

- Poslanik s.a.v.s. nije krenuo na put sam, bez saputnika koji ce mu pomoci ako to zatreba, bez umanjivanja Allahove nadmoci nad svime.
- Za put je sebi pripremio dovoljne kolicine hrane.
- Kod izlaska iz svoje kuce u postelji ostavlja Aliju r.a. koji je imao zadatak da tim ostajanjem zavara i zadrži neprijatelja koji ga je namjeravao ubiti.
- Za put se snabdio zdravom i snažnom jahalicom koja je mogla podnijeti veliki napor dalekog puta po vrelini sunca i pijeska, bez dovoljno hrane i vode.
- Za putovanje uzima vještog i snalažljivog vodica koji je dobro poznavao sve staze i puteljke kojima je bilo moguce kretati se i umaci gonicima.


- Sklanja se u pecinu kako bi zabacio trag gonicima, ne cekajuci da mu budu za petama.
- Tek nakon toliko priprema i uradenih stvari i uloženog truda izražava svoje oslanjanje na Allaha kada Ebu Bekru, koji je imao izuzetno jak iman i cvrsto uvjerenje i koji se uplašio gonica koji su došli pred pecinu u kojoj su se nalazili on i njegov prijatelj, govoreci, da je sa njima dvojicom Allah. «Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice - kad su njih dvojica bili u pecini, kad rece drugu svome:“Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama.” Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojacao ga vojskama koje niste vidjeli. I ucinio je rijec onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Rijec Allahova - ona je gornja. A Allah je Mocni, Mudri.

Drugi primjer je vezan za Allahovog poslanika Musa a.s. On svome narodu nareduje da ude u Svetu zemlju, ali se oni pobojavaju snage naroda koji je unutra. «Rekoše: “O Musa! Uistinu u njoj je narod jakih (ljudi), i uistinu, mi necemo uci u nju dok ne izadu iz nje. Pa ako izadu iz nje, tad cemo uistinu mi biti ti koji ce uci.” Dvojica ljudi od onih koji su se bojali - obdario je Allah njih dvojicu, rekoše: “Udite im na kapiju! Pa kad udete na nju, tad cete uistinu vi biti pobjednici; i u Allaha se zato pouzdajte, ako ste vjernici.” Dakle, kao uslov ispravnosti vjerovanja ovog naroda naveden je tevekkul, a kao nagrada za tevekkul i trud je pobjeda.


Jedan od najsvjetlijih primjera u historiji ljudskog roda vezanih za tevekkul je primjer Ibrahima a.s. koji je u mnogo situacija pokazao kako treba postupati u situaciji u kojoj prestaje moc ljudskog djelovanja. Jedan primjer njegovog tevekkula je primjer za sve ljude i sva vremena do Sudnjeg dana, a vezan je za njegovo bacanje u vatru od strane nevjernika koji su se usprotivili njegovom pozivu da odbace vjerovanje u kipove i prihvate vjeru u jednog Boga. “(Ibrahim) rece: “Pa zar obožavate mimo Allaha ono šta vam nimalo ne koristi, niti vam šteti? Teško vama i onom što obožavate mimo Allaha! Pa zar ne shvatate?”

Rekoše: “Spalite ga i pomozite bogovima svojim, ako ste radini.” Rekosmo: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” O ovom dogadaju koji se desio, govori se u djelu Kazivanja o vjerovjesnicima od Ibn Kesira i navodi se da kada je napravljen katapult sa kojeg je Ibrahim trebao biti bacen u vatru i biti spaljen, te mu bile svezane ruke i noge, kada je izgubio svu moc djelovanja, obraca se Allahu, na Njega se oslanja i u Njega uzda govoreci: Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik. Dok je Ibrahim letio u vatru, došao mu je Džibril i upitao ga: “Ibrahime, imaš li neku potrebu?”, a on mu odgovara: “Od tebe ne!” Time je Ibrahim pokazao snagu svoga imana i oslanjanja samo na Allaha, pa mu je Allah i pomogao i rekao: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!” Kao rezultat njegovog tevekkula bila je spašavanje, o tome se od Minhala b. Amra prenosi da je rekao: “Cuo sam da je Ibrahim a.s. cetrdeset i pet dana bio u vatri, i da je rekao: -Nisam doživio ljepše dane i noci od onih u vatri. Da mi je da citav život bude onakav!”
Brojni su primjeri i iz života ashaba i tabiina i svih prijašnjih generacija, a o tome bismo mogli navoditi mnogo primjera. Svi oni su se cvrsto uzdali u Allaha dž.š. i bili cvrsto uvjereni da je Allah jedini koji im može pomoci. I mi sami smo se mnogo puta našli u situaciji da se uvjerimo da je naše uzdanje u nešto mimo Allaha uzaludno i beskorisno jer Allah ima vlast i moc nad svime.

Kao rezultat tevekkula je ljubav Allaha dž.š. koji nam to garantuje u svojoj Knjizi govoreci: „A kad se odluciš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah, zaista, voli one koji se uzdaju u Njega.“ Ima li išta vrijednije i važnije od toga da steknemo ljubav Allaha dž.š., a to cemo upravo postici ispravnim tevekkulom u kojem necemo sumnjati u pomoc i zaštitu Uzvišenog.
Kao rezultat tevekkula je i zaštita Uzvišenog Allaha, a ima li iko da nas bolje može zaštiti od Onoga ko je sve stvorio i ko svime upravlja? Ako svemu tome dodamo i pomoc, koja onima koji se u Allaha, dž.š., uzdaju neizostavno dolazi, uvidamo koliku važnost ali i rezultat ima ova plemenita i casna osobina koja je jedan od glavnih uslova ispravnosti vjerovanja svakog muslimana, osobina koju Allah dž.š. voli i one koji se njome okite. Za njom vjernici treba da žude.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio je tevekkul i objasnio njegovu važnost u životu, i vrijednost u usađivanju mira i smirenosti u duše ljudi, rekavši: "Da se vi oslanjate istinski na Allaha, dželle šanuhu, On bi vas hranio kao što ptice hrani (spavaju gladne, a lete site)"(Tirmizi), odnosno, ujutro odlaze gladne, a naveče se vraćaju site. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je islamskom ummetu preporučio tevekkul u svakoj situaciji, a posebno kad čovjek izlazi iz svoje kuće: "Ko, kad izađe iz svoje kuće, kaže: »U ime Allaha, u Allaha se uzdam, nema snage ni moći osim u Allaha«, tom čovjeku bude rečeno: »Upućen si, sačuvan si, zaštićen si«, i šejtan odustane od njega, pa jedan šejtan drugom šejtanu kaže: »Šta imaš s tim čovjekom, okani ga se on je upućen, sačuvan i zaštićen.«" (Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)

Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, veli: `` Čuo sam kako je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: `` Kada bi ste se svi oslonili na Allaha onako kako treba da se oslonite, On bi za vas uistinu osigurao opskrbu kao što to čini za ptice, koje se ujutro probude gladne, a vraćaju se site u sumrak. (Sahih Tirmizi)
Ebu Hatim er-Razi rekao je da ovaj hadis uspostavlja temeljno načelo da je oslanjanje na Allaha jedino od najvažnijh sredstava da bi se postigla opskrba.
Mnogi uzvišeni ajeti pozivaju na tevekkul, njegovo uljepšavanje i upotpunjavanje. Kaže Uzvišeni:
"I na Allaha se oslonite ako ste vjernici."(Prevod značenja, El-Ma`ide, 23) 
Dovoljan je On Pomagač i divan li je On Zaštitnik. Tako o Allahovi robovi budite robovi samo Allaha subhanehu ve te ala samo od Njega pomoć tražite i samo na Njega se oslonite, jer znajte da Allah nikada neće svoga roba ostaviti na cjedilu.

Takođe Kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja, sure  Et-Talak, treceg ajeta: "A onaj ko se na Allaha osloni, On će mu biti dovoljan."
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je svojim ashabima naređivao oslanjanje na Allaha riječima: "Ko kaže (kada izađe iz kuće): Bismillah tevekkeltu alallah vela havle vela kuvvete illa billah.
U ime Allaha na Njega se oslanjam, nema snage ni moći osim kod Allaha. Reći će mu se:` Dovoljno ti je, sačuvan si, a šejtan se od njega okrene
." (Bilježi Tirmizi )
Imam Buharija navodi kazivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Sedamdeset hiljada ljudi iz moga ummeta ući će u Džennet bez polaganja računa ili kažnjavanja. To su od onih koji od drugih ne traže da ih liječe zabranjenim rukjama, ne poriču budućnost putem priča ili drugih znakova, ne liječe svoja tjela paljenjem, i koji se u potpunosti oslanjaju na svoga Gospodara." (Buhari)

Znakovi tevekkula 

Oslanjanje na Allaha, tevekkul, ima velike koristi i znakove od kojih su skrušenost, smirenost, snaga, ponos, zadovoljstvo i nada.
Koje stvari potpomažu tevekkul? Postoje mnogo stvari koje pomažu u tome, a neke od njih su: spoznavanje Allaha na osnovu Njegovih lijepih imena i uzvišenih svojstava- sifata, povjerenje u Allaha Uzvišenoga, spoznaja čovjekove nemoći i slabosti, spoznaja vrijednosti tevekkula i njegove vrijednosti.


Prepreke tevekkula

Spriječiti tevekkul može džehl-nepoznavanje Allaha i Njegove veličine, umišljenost, oslanjanje na ljude i ljubav prema dunjaluku te zadivljenost njime.

''Hasbunallahu ve ni'mel vekil''
Ove riječi izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bio bačen u vatru pa ju je Allah učinio hladnom i spasonosnom za njega. Izgovorio ih je i Muhammed, a.s., u situaciji koju i Kur'an opisuje: ''...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.'' (Ali Imran, 173-174). Jedan mudrac je rekao: ''Čudim se četverici koji budi iskušani a ostanu nemarni spram četvero: čudim se onome ko se boji nekog naroda ili skupine a ne govori 'Hasbijellahu ve ni'mel vekil', a Allah poručuje: '...one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar'; čudim se onome koji se zadivi nečemu a ne rekne: 'Mašallah, la kuvvete illa billah' (Biva onako kako Allah hoće, nema moći osim u Allaha), a Allah veli: 'A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ (El-Kehf, 39); čudim se onome kome se podmeću spletke a on ne rekne: 'Ve ufevvidu emri ilallah, innallahe basirun bil-ibad' (Ja ovu stvar prepuštam Allahu, On uistinu vidi robove Svoje), a Allah kaže: 'I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi' (Mu'min, 45); i čudim se onome koga zadesi briga ili nevolja pa ne kaže: 'La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin' (Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam uistinu prema sebi nepravedan bio), a te riječi kazao je Junus, a.s., pa Allah nakon njih veli: '...i Mi mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike' (El-Enbija, 88).'' (Adžaibul-Kur'an)

http://www.youtube.com/watch?v=yZPNdT0nLZA

Primjer ISTINSKOG tevekkula

05.07.2011.

Sestro muslimanko NE slijedi sejtanove stope!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sestro muslimanko NE slijedi sejtanove stope!

“I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite pa da vas odvoje od puta njegova." (Prijevod znacenja - El-En’am, 153.)

Kao što i biva, svjetlo istine uvijek naidje na ogorčene protivnike, okovane tminama neznanja, pokvarenosti i zlobe. Svim mogućim snagama i sredstvima oni nastoje da omalovažavaju, napadaju potvaraju sljedbenike te istine. I ćim neki propis jedine ispravne vjere Islama nadje odjeka u srcima ljudi, neprijetelji Islama odmah upere svoje oružje nastojeći ga potisnuti u zaborav i daleko od stvarnosti.Svjesni cinjenice da zena mu‘minka (vjernica), cedna i ponosna, daleko od pokvarenosti društva, predstavlja stub koji će da učvrsti muslimanski ummet, oni svoje napade uglavnom usmjeravaju na tu stranu. "Žalosni" zbog mišljenja da je žena u Islamu obespravljena, zarobljena u okove, oni nude svoja "rješenja i izlaze" iz te obespravljenosti. Oni ženi muslimanki nameću ideju emancipacije žene, oslobadjanje od svih okova i upuštanje u "slobodan" način živIjenja. lskreno rečeno, to je daleko od onoga što oni propagiraju, jedini cilj im je ženu muslimanku isčupati iz zagrljaja Islama, za ostalo ih nije briga. Jedna od stvari koja je najviše izlozena njihovim napadima i koju oni karakterišu kao simbol nazadka, jeste hidžab - odječa žene muslimanke.

Neprijatelji žene muslimanke nastojali su da je u potpunosti odvrate od njenog hidžaba. No, nemogavši to oni poćeše da smišljaju šta da urade da hidžab prestane biti ono što jeste i da žena muslimanka sama ostavi svoju zaštitu.Njihove prljave zamisli uvijek nadju pravce kuda se šire pa tako i sljedeća zamisao. A to je: Učiniti da hidžab postane modni trend, na "FIN" način pod maskom "MODE" izmijeniti u potpunosti štit mu’minke.

Modni kreatori baciće se na posao. Posebne novine ispunjenje manekenkama prelijepo obučenim u islamskoj nošnji ,butici posebno opremljeni gardarobom za pokrivene žene. Pitate se šta je u tome loše? Na prvi pogled ništa, čak je dobro je da se neko brine i za takvu vrstu odječe. No, ne budimo naivni! Samo dio i to mali dio te njihove odječe može se svrstati pod pojmom hidžaba, ostalo je daleko od toga.

Funkcija hidzaba i zasto hidzab?

Hidžab ženi daje sigurnost, štiti je od zlih pogleda i pohote žednih vukova, on joj daje ljepotu i sjaj, u njemu je poput bisera u školjci ćija je ljepota nedostupna drugima sem onome ko je posjeduje. Osnovna fukcija hidžaba je zaštita žene u svakom pogledu, i kao takav on mora da ispunjava i odredjene uslove koji doprinose toj zaštiti. Ukoliko dodje do odstupanja od osnovnih šarta (normi) hidžaba, dolazi do gubljenja njegove funkcije te on može da postane dokaz protiv svoje vlasnice, a ne za nju. I ako su šarti hidžaba dobro poznata stvar, ja ću ih navesti podsjecanja radi-Hidžab žene treba da prekrije čitavo tijelo (jedan dio učenjaka smatra da treba prekriti sve osim šaka i lica).

Ne smije da bude tanak i providan, jer se navodi u djelu hadisa o dvije vrste stanovnika Džehennema: "I žene, obučene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju, i okrenute od pokornosti Allahu, glave im kao krive grbe deva. One neće ući u Džennet niti će osjetiti njegova mirisa, a zasigurno se njegov miris osječa na ogromnoj daljini." (Muslim)

Aiši r.a. ušla je, jedne prilike Hafsa, kćerka Abdurrahmana, na cijoj je glavi bio tanak pokrivač. Aiša r.a. je uzela njen pokrivač poderala ga i rekla: ‘Zar ne znaš šta je Allah objavio u suri En-Nur?!’ Zatim joj je dala drugi deblji - neprovidni pokrivač. (lmami Malik i lbn Sad)

Kao što ne smije biti providan, hidžab ne smije biti ni tijesan, pa da ocrtava dijelove njenog tijela i ističe njene tjelesne ukrase. - Isto tako, odječa mu’minke ne smije biti kao muška odjeća, jer je Poslanik s.a.v.s. prokleo muškarce koji oponašaju žene u nošnji i žene koje u nošnji oponašaju muškarce.

- Hidžab žene ne treba da bude nakićen i namirisan pa da time privlači pažnju muškaraca i odvodi sebe i njih u grijeh. Poslanik s.a.v.s. je ženu koja se namiriše i izadje iz kuće okarakterisao kao bludnicu.

- Odječa muslimanke ne smije biti identična odječa koju nose nevjernice, mušrikinje, bludnice, te osobe labavog morala, jer poredjenje sa nečim znaći i pripadnost tome. "Ko se poredi sa jednim narodom, on i pripada njemu.’

A Islam trazi od svojih sljedbenika da budu različiti od drugih u mnogim aspektima života, pa eto i po pitanju odijevanja.

Zamijeniti stit mu'minke hmmm

Ako sve ovo sumiramo i uporedimo sa odječom koja nam se danas "servira" u buticima "za pokrivene", onda ćemo uvidjeti veliku i jasnu razliku.Ta njihova odječa u prvom planu ima za cilj predstaviti ženu u islamskoj nosnji lijepom, privlačnom, milom za gledanje. To što će takva odječa privući i poglede koji su haram, to nikoga nije briga i to što u takvoj odječi dužina, širina te debljina platna nemaju baš neke važnosti i što se na repertoaru može naći odječa identićna muškoj (hlače), mnogima ne smeta.

Naprotiv, sestre koje su stavile hidžab lahko podliježu toj modi ‘islamskog" oblačenja. Tako vidimo sestre koje nose hidžab, ali su umjesto dugih haljina na njima hlače (I to ne široke), košulje kratke, uske providne, mahrame šarene i ukrasne, cipele sa štiklom koje zveckaju prilikom hodanja, i ne baš rijetko mogu se jasno vidjeti ocrtani tjelesni ukrasi žena iako je Uzvišeni Allah u suri En-Nur (u ajetu koji ženi nareduje hidžab) objavio: ". ..l neka vela svoja spuste niz grudi svoje." Onda, na osnovu ćije se objave krajevi mahrama podižu i uklanjaju sa grudi?!

Zna se da su prve generacije mu’ minki slijedile ajet iz sure El-Ahzab: "0, vjerovjesniče,reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjenika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemiravane biti. A Allah prašta i samilostan je", nosile "džilbabe", kada bi izlazile iz kuće, a to je vrsta haljine koja prekriva kompletno tijelo žene.

Prenose Buhari i Muslim od Ummi Atijje koja kaže da je Poslanik s.a.v.s. naredjivao ženama za Bajram da izlaze na musalu, pa mu je ona rekla da jedna od njih nema "džilbab", na što je on odgovorio da ona koja nema neka uzme od svoje sestre. Komentarišući ovaj hadis šejh Enver el-Kašmiri kaže: ‘Iz ovog hadisa saznajemo da je džilbab tražen pri izlasku iz kuće, pa ona žena koja ga nije imala, nije mogla ni izlaziti. On je pokrivao sve, od glave do pete. Takodjer prenosi da su one najviše koristile crnu odječu, jer je takva odječa najmanje upadljiva. Medjutim, nije obavezno da bude crne boje, i samo se ne smiju koristiti boje koje su upadljive, šarene i sjajne. Još jedna stvar lahko uočljiva kod puno žena koje nose hidžab jeste šminkanje i namirisavanje. Šminkom dolazi ljepota ženinog lica do izražaja, te tako može lakše pnivući poglede muškaraca. A znamo da žena mu'minka treba - i smije da bude lijepa našminkana, namirisana samo za svoga muža i u svojoj kući . Pa sta onda reći na sve ovo ?!

Na putu sestro do Dzenneta!

Draga sestro! Kao što se navodi u ajetu na početku teksta, postoji samo jedan pravi put, put koji vodi sreći na dunjaluku i na ahiretu. Na ostalim su putevima šejtani, a šejtan svoj posao postepeno odradjuje. "I ne slijedite stope šejtanove", naredjenje je Uzvišenog Stvoritelja. Nemoj lahko pasti na podvale šejtana u vidu ljudi koji ti nameću svoj stil u tvojoj nošnji. Danas ti još nude koliko - toliko odječu koja slići pravom hidžabu , sutra će već uvesti kao moderno da otkriješ dio vrata, kose, prsa, ruku... Da svoju suknju jos malo skratiš, a svoju košulju jos malo suziš...

Na kraju, možda, i sama svojom rukom skineš u potpunosti svoju zaštitu i tako se baciš u propast. A zar postoji gora propast od poniženja na dunjaluku i džehennemske vatre na ahiretu?! Čuvaj svoj hidžab, pazi na njega! On je tvoja čast, tvoj štit i tvoj pomagač na putu do Dženneta.A sretan završetak pripada samo bogobojaznima!

Budi jaka sestro i nemoj da te sejtan prokleti pokoleba a on nikad ne spava,budi jaka i smogni snage kao prvo i ako svakodnevno nailazis na iskusenja razna i ako ti sejtan podmece noggu sa svih strana i ako si u drustvu mode,ojacaj vezu sa Svojim Gospodarom i priblizi mu se da bi samo On bio zadovoljan imanski,ucenjem Kur'ana,namazima i zikrom-velicanjem Allaha,dobrocinstvom, cuvaaj svoju cast i cednost od raznih vukova koji cekaju sa svih strana,cini dobra djela jer melek smrti je blizu i u svakom casu moze doci a STA CES RECI GOSPODARU? Morala si tako da zivis ili radis ili se nosis hmm! Toga nema jer serijatom je zena muslimaka dobila svoje mijesto i cast i nemoj za modom i ako si u Evropi,Americi itd ti imas najboju modu koju je za tebe Uzviseni odredio i njegov Poslanik saws i znaj da mi greske i pravimo ali Allah ne i niti bilo cemu pa sve sto ti je dozvolio uradi i slijedi,jedi i pij,nosaj....a sto ti je zabranio mani se toga,ostavi i preziri jer ce to tvoje zlo biti sutra vjeruj. Mani se utegnuti suknji ko u kafirki,utegnuti triko majci,podkracivanje suknji i nenosenje hidzaba,nikaba neko malo krpe stavis subhnallah i to umotas dabi i tvoje lijepe grudi dosel svakom oku a gdje je ajet '' i spusti te svoju odijecu niza se !''  Kao da nije za tebe estagfurullah napisan ili mislis napisan samo ashabinkama bio tad prije 1400 god a sad je 2011 hmm pa mora se za modom ! Ma wallahi NE MORA I NE SMIJE !!!! Malo razmisli i pokaj se i uzmi Kur'an u ruke pa citaj i on je najbolji odgajatelj svega pa ces vidjeti kad se vrati tvoj iman ,pa stid pa cu te pitati hoces li se ikad vise utegnuti kada vidis tezinu kaburski iskusenja ili sudnjeg dana a da o Dzehennemu i ne pricam...POSLUSAJ I BUDI POKORNA ALLAHAOVA ROBINJA!!!

Gospodaru nas, nasu bol zamjeni utjehom, tugu radoscu, a strah sigurnoscu. Gospodaru nas, neka jekin zgasne pozudu srca, neka rijeka imana utrne zar duse. Boze, umornim ocima podari siguran san, nemirnim dusama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Boze, neka Tvoj nur prosvjetli izgubljene oci, neka zalutali nadju Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.-amin

Gospodaru nas, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna sejtanska saputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrsi sve spletke sejtanske. Boze, sacuvaj nas od tuge i brige, a iz nasih dusa odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoc trazimo. Ti si nas Gospodar i Zastitnik, pa divnog li Gospodara i Pomagaca.-amin

http://www.youtube.com/watch?v=OIkaPuupSq0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=T43agOltyyQ&feature=related

Muslimanka u fitni i iskusenja

http://www.youtube.com/watch?v=DpDnZvZMyHI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=2x2OJ3pp6Ls&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=G42RDPqc_b0&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=_udOwh185D4&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=IgbPumpdHz4&NR=1

04.07.2011.

Nada u Allahovu milost i oprost

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Nada u Allahovu milost i oprost


Nada u Allahovu milost (redža’) je da se raduješ u Allahovoj darežljivosti i dobrosti, te da budeš zadovoljan Njegovom plemenitošću. Postoje tri vrste nade u Allahovu milost:

1.Nada čovjeka koji je radio dobra djela na osnovu Allahove upute i on se nada Allahovoj milosti.
2.Nada čovjeka koji je griješio, a zatim ostavio te grijehe, očekujući Allahov oprost, rahmet i dobročinstvo.
3.Nada čovjeka koji je prešao granice u griješenju, nemaru i nehaju. On očekuju Allahovu milost, a ne čini dobra djela.


Rekao je Uzvišeni Allah: “Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu nikoga ravnim.” (Prevod značenja, El- Kehf, 110)
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, da je rekao :Rekao je Allah s.v.t, u hadisi kudsiji: ” Ja sam kod svoga roba kada me se sjeti..(Buharija)
Redža´ ima jednu od najveći, najuzvišenijih i najčasnijih deredža. Put do Allaha se zasniva na nadi, ljubavi i strahu od Allaha. Da nema nade u Allahovu milost, srčani ibadeti i ibadeti ostalih organa bi otkazali. šta više, da nema nade ne bi bili ni pokorni.
Svakom muslimanu treba nada u Allahovu milost. Musliman je između grijeha za koje se nada oprostu, mahane za koju se nada da će je ispraviti, dobrog djela za koje se nada da će biti primljeno, hodanje Pravim putem za kojeg se nada da će ustrajati, blizine Allahu koju se nada da se postići.


Zašto nam je potrebna nada u Allahovu milost?

Nada u Allahovu milost nam je potrebna radi tri stvari:

1. Nada u Allahovu milost potiskuje veliki strah.
2. Nada u Allaha čovjeku uljepšava put Allahu i potiče ga na isti.
3. U nadi je iščekivanje Allahove dobrote, a to iziskuje stalno spominjanje Allaha, Njegovih imena i svojstava.


Imamo takođe i primjere halefa kako su svoju nadu u Allaha ispoljavali.
Mekhul Es-Sami, jedan od velikih tabi´ina, je tugovao, pa su mu došli u posjetu na samrtnoj postelji, a on se smijao. Zapitali su ga o tome, a on im je odgovorio: “ Kako se ne bih radovao kad je došlo vrijeme da se oprostim s onim čega sam se ustručavao i plašio, i susretom s Onim kome se nadam i za kim čeznem?!
Abdullah ibn El-Mubarek ,(preselio je 181,g po hidžri) je otvorio oko pred smrt , te se nasmijao i rekao:

“Za ovako nešto neka se trude oni koji rade. “(Prevod značenja, Es Saffat, 61)

Allah, subhanehu ve te'ala, je najmilostiviji i Njegova milost se ne može porediti s bilo čijom milošću. On, dželle še'nuhu, je Milostiv kada je stvorio kosmos, kada nas je stvorio u najljepšem obliku, kada je u nas duše udahnuo, kada nas je obdario razumom, kada nas je opskrbio bez našeg truda i zasluge, kada nas je počastio porodom - kojim produžavamo svoju vrstu, kada nam je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je objavio Knjigu, kada nam se smiluje na Danu poravnanja i Svojom milošću uvede nas u džennete u kojima ima onoga što oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti je čovjeku kad na um palo.
Allah, subhanehu ve te'ala, je Najmilostiviji i Njegova milost je obuhvatila svako stvorenje, a meleki koji mole Allaha, dželle še'nuhu, za vjernike hvale Ga ovim velikim svojstvom, kao što stoji u sedmome ajetu
Sure Gafir:
رَبَّنَا وَسِعْتَ كُـلَّ شَىْء رَّحْمَةً وَعِلْماً فَٱغْفِرْ لِلَّذِينَ تَابُواْ وَٱتَّبَعُواْ سَبِيلَكَ وَقِهِمْ عَذَابَ ٱلْجَحِيمِ
Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!


Blago onima za koje Allaha, subhanehu ve te'ala, mole meleki za oprost njihovih grijeha!
Allahova, subhanehu ve te'ala, milost je ogromna - što potvrđuje predaja koju bilježi imam El-Buhari:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Allah je učinio milost (rahmet) od stotinu dijelova; kod Sebe je zadržao devedeset devet, a na Zemlju je spustio jedan dio. Od tog jednog dijela stvorenja su samilosna jedna prema drugima tako da kobila podigne nogu sa svoga mladunčeta bojeći se da ga ne povrijedi.'"
Slava Allahu, Koji je 99 dijelova Svoje milosti zadržao za Sebe, a ovaj jedan dio je podijelio na stvorenja pa smo od tog djelića milostivi jedni prema drugima.
A kakva je milost Milostivog, svjedoči predaja koju bilježi imam Buharija:
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu:
"Jednom prilikom vidješe ashabi kako jedna žena uplašeno trči i nešto traži, pa kad nađe svoje dijete, zgrabi ga sva sretna i stavi sebi u krilo i poče ga dojiti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Viditeliovuženu, dalibionabacilasvojedijeteuvatru?' Ashabi rekoše: 'Ne bi, tako nam Allaha!' Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allah je milostiviji svojim robovima od ove majke prema svome djetetu.'"
Ljudima su u međusobnoj komunikaciji potrebni: milost, sigurnost, ljubav, blagost, lijep osmijeh, srce koje prašta, ruka koja daje, bez traženja i očekivanja protuusluge i pomoći te utjeha u nevolji. Gubljenje spomenutih osjećaja i načina međusobnog ophođenja čovjeka spušta na nivo životinje, koja ne može rasuđivati i on postaje kao robot, bez duše, nalik tvrdom kamenu i sluga svojim niskim prohtjevima. Čovjek se, braćo i sestre, uzdiže nad drugim stvorenjima svojim srcem i osjećajima, a ne po svojoj fizičkoj konstrukciji.
Milost je od potpunosti ljudskih osobina, kojom ga je počastio njegov Gospodara, ona potiče čovjeka na dobročinstvo a u teškim situacijama ga smiruje. Svojom milošću čovjek osjeća bol drugih ljudi i trudi se da im pomogne a kada vidi čovjeka koji griješi, u ime Allaha mu na najljepši način ukazuje na greške moleći Gospodara da ga uputi njegove upute i spasi od džehennemske vatre.
Milost se ne ogleda samo prema pojedincima koje pozanjemo, već prema širem krugu ljudi - kao što stoji u sljedećoj predaji:

Prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Nećete vjerovati dok ne budete međusobno milostivi!" Rekoše: "Allahov Poslaniče, svi smo mi milostivi." Reče: "Nije milost nekog od vas prema prijatelju, već milost prema svim ljudima!" (Et-Taberani)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava jednog ashaba, a samim time i sve nas, kako ćemo omekšati svoja srca:
Prenosi Ebu Ed-Derda', radijallahu anhu, da je došao neki čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na grubost svoga srca, pa mu je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) rekao: "Želiš li da ti omekša srce? Budi milostiv prema jetimu (siročetu), pomiluj ga po glavi i nahrani ga od svoje hrane, smekšat će ti srce!" (Es-Sujuti)
Braćo i sestre, svako od nas ima priliku da omekša svoje srce - na način spomenut u hadisu - u zemljama jetima, za koje ćemo biti pitanu na Sudnjem danu!
Po islamskom učenju posebna milost ukazuje se prema djeci i starijim osobama - što potvrđuje sljedeća predaj koju bilježi ima Tirmizija:

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Nije od nas onaj ko nije milostiv prema mlađima i ko ne poštuje starije!"
Prenosi Usame ibn Zejd, radijallahu anhu, da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao sebi u krilo zajedno s Hasanom, svojim unukom, pa bi ih zagrlio govoreći:"اللَّهُمَّ ارْحَمْهُمَا، فَإِنيِّ أَرْحَمُهُمَا""Allahu, smiluj se njima dvojici i ja sam milostiv prema njima!" (Buharija) (البخاري)

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu El-Akrea ibn Habisa poljubio unuke Hasana i Huseina, pa je rekao El-Akre': "Imam deset sinova i nikada nijednog nisam poljubio!" Pogleda ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče: "مَنْ لَا يَرْحَمُ لَا يُرْحَمُ" "Konijemilostiv, nipremanjemunemamilosti!" U drugoj predaji stoji: "أَوَ أَمْلِكُ أَنْ نَزَعَ اللهُ الرَّحْمَةَ مِنْ قَلْبِكَ" "Ja sam nemoćan ako je Allah iz tvoga srca iščupao milost!" (Buharija)
Kolika je Allahova, subhanehu ve te'ala, milost govore hadisi u kojima se spominje žena vjernica, koja će biti kažnjena Džehennemom zbog mačke koju je zatvorila i ostavila bez hrane dok nije uginula; spominje se i bludnica, koja je napojila žednog psa pa će joj biti otvorena vrata Dženneta. Ali, braćo i sestre, nemojmo pomisliti kako svjesno možemo činiti velike grijehe, pa ih s lahkoćom brisati na ovaj ili slične načine - a Allahova milost je nepresušna!
Braćo i sestre, šta onda kazati za one koji privode, isljeđuju, potvaraju, lažno sude, osuđuju, muče i ubijaju ljude? Kako će na budućem svijetu, nakon Obećanog dana, kada više neće biti neraščišćenih računa, biti žestoko kažnjavanje onih koji su na Zemlji činili nasilje i nered?!
Braćo i sestre, budimo od onih koji su milostivi, kako bi zaslužili milost Svemilosnog!

Gospodaru, učvrsti nas na Putu islama, učini nas od onih koji su milostivi, oprosti našim roditeljima i našim dobrim prethodnicima, uputi i učvrsti naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!-AMIN

Iskren mu’min nikada ama baš nikada ne smije gubiti nadu u Allahovu milost ma koliko jedna situacija, stanje, period izgledao poguban, nemoguć, strahovit.

"Allah se vise obraduje pokajanju Njegovog roba, nego sto bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova“


"Zaista Allah dz.s. drzi Svoju ruku ispruzenu tokom cijele noci, primajuci pokajanje onih koji su grijesili danju, a danju pruza ruku, primajuci pokajanja onih koji su grijesili nocu, sve dok sunce ne izadje sa zapada (kao jedan od predznaka Sudnjeg dana).“


"Ko se pokaje prije nego sto sunce izadje sa zapada, Allah ce primiti njegovo pokajanje.“


"Zaista Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu dusa ne dodje do grla (tj. sve dok covjeku ne dodje smrt)."


"Svi ste vi grijesnici a najbolji grijesnici jesu oni koji se kaju“


"Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, da ne grijesite, pobojao bi se za vas neceg sto je gore i teze od grijesenja. To je samoljublje i egoizam.“


-Hadis kudsi kaze: “O robovi Moji, vi grijesite i nocu i danju,a Ja grijehe prastam i na njih se ne obazirem. Zato Me za oprost molite i Ja cu vam ga podariti.“


-Allah Uzviseni kaze: „O sine Ademovc, kad god Me pozoves i ponadas Mi se, Ja cu ti sve oprostiti i na to se necu osvrtati. O sine Ademov, da tvoji grijesi budu toliki da dosegnu oblake na nebesima, a da Mi poslije toga dodjes trazeci oprosta, oprostio bih ti, i na to se ne bih osvrtao. O sine Ademov, da Mi dodjes s grijesima koji bi Zemlju ispunili, ali da Mi druga ne pripises, Ja bih te docekao sa Zemljom punom oprosta.“

-Uzviseni Allah kaze u Kur'anu: "Ja cu sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini, i koji zatim na Pravom putu istraje." (Ta-Ha, 82)

"I nastojte da zasluzite oprost Gospodara svoga i Dzennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdzbu savladjuju i ljudima prastaju - a Allah voli one koji dobra djela cine: i za one koji se, kad grijeh pocine ili kad se prema sebi ogrijese, Allaha sjete i oprost za grijehe zamole - a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah ? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih ceka nagrada - oprost od Gospodara njihova i dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!" (Al- Imran, 133 - 137)
03.07.2011.

Sta je to ljudski grijeh ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta je to ljudski grijeh ?

Grijesi unižavaju i potcjenju čovjeka

Grijesi ponizavaju dusu, guse je i potcjenjuju se dok ne postane beznacajna. Sa druge strane, pokornost razvija dusu, usavrsava je i uvecava. Uzviseni Allah kaze: Uspjece samo onaj koje ocisti, a bice izgubljen onaj koje na stranputicu odvodi!“ (Es-Sems,9-10) Znaci, uspjet ce onaj ko uzdigne, osnazi i usavrsi dusu kroz pokornost Allahu; a propast ce onaj koje ugusi, potisne i ponizi grijesenjem Allahu.

Osnova glagola dessa- ukazuje na skrivanje, pokrivanje. Kaze Allah Azze ve Dzelle u suri (En-Nahl,59)...“ili da je u zemlju zarovi“. Grijesnik utapa svoju dusu u grijeh i prekriva je. Krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena. On je ponizen u vlastitim ocima, u ocima Allaha i u ocima drugih ljudi. Medutim, pokornost i dobrocinstvo jacaju dusu, uzdizu je i usavrsavaju tako da ona postaje vrijedna, velika, cista i znacajna.
Pored toga, ona se prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznoscu i skromnoscu. Time ona stice spomenutu moc, ugled i velicinu. Nista drugu ne moze uniziti kao nepokornost Allahu I nista je ne moze osnaziti kao pokornost Njemu.


Grijesi uzrokuju robovanje sejtanu i prohtjevima
 
Grjesnik je neprekidno u sejtanovom ropstvu I opsadi prohtjeva I nahodenja. On je, dakle, svezan I zarobljen. Niko nije u tezoj situaciji od covjeka kojeg je zarobio najveci mu neprijatelj. Najteza je opsada nahodenja I sputanost prohtjevima. Kako se moze okrenuti Allahu srce koje je zarobljeno, opsjednuto I sputano? Kako moze napraviti makar jedan korak?
Sputano srce zasipaju nesrece sa svih strana, shodno stupnju sputanosti. Srce je poput ptice. Sto se vise uzdize, sigurnija je od nevolja, a kada se spusti, nevolje sun a vidiku. U hadisu se kaze: Sejtan je covjeku vuk.”
Kao sto ovca bez cuvara brzo strada od copora vukova, tako I covjek postaje plijen kada nema zastitu od Allaha. A zastita od Allaha je bogobojaznost (-takvaluk). Ona ga stiti I brani od vukova kao sto ga stiti od dunjajluckih I ahiretksih kazni. Sto je ovca bliza pastiru, sigurnija je od vuka, a sto je dalja, izlozenija je stradanju. Vuk uzima udaljene brave, koji su daleko od pastira. Osnova svega ovog lezi u tome da je srce vise izlozeno nesrecama sto je dalje od Allaha. Sto je blize Allahu, sigurnije je od tih nedaca. Udaljenost od Allaha ima vise oblika. Jedan od njih je gaflet, nemar.Opasnija vrsta udaljenosti je nepokornost i razvrat; bid’at- novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a nifak (licemjere) sirk (mnogostvo) su najopsaniji oblici udaljenosti.


Grijesi su uzrok gubitka ugleda i casti kod Allaha i kod ljudi
 
Ovo je, dakle, jedna od posljedica grijeha. Najdostojniji covjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najblizi Mu je onaj koji mu je najpokorniji. Koliko je covjek odan Allahu, toliki ce imati ugled kod Njega. A kada Mu okrene leda I prekrsi Njegove naredbe, gubi ugled kod Njega, a zatim I kod ljudi.
Kada covjek izgubi ugled kod ljudi, oni ga tada omalavazavaju I izbjegavaju. Njegov zivot postaje pakao; niko ga ne spominje, ne postuje, ne uvazava, ne cijeni. Nista ga ne raduje, jer, nezainteresovanost ljudi, gubitak postovanja I ugleda covjeku donose brigu I tugu, a nikako radost I srecu. Moze li se ovaj bol mjeriti sa slascu grijeha, ako izuzmemo opijenost strascu? Od najvecih blagodati koje Allah daje robovima je: dam du stvorenjima spomen na njega visoko uzdigne I njegovu vrijednost poveca.
Zato je Svoje poslanike I vjerovjesnike obdario osobinama kakve nemaju drugi ljudi:I sjeti se robova Nasih Ibrahima I Ishaka I Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih I dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: d aim je uvijek bio na umu onaj svijet.” (Sad,45-46) Tj.obradili smo ih vrlinom - lijepim spomenom na ovom svijetu, a Ibrahim el-Halil zato molio Allahu: I ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci.” (Es-Su’ara,84) A Uzviseni o njemu I Poslaniku u Kur’anu kaze: “ I darovasmo im svako dobro I ucinismo da budu hvaljeni I po dobru spominjani.” (Merjem, 50) Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzviseni kaze: i spomen na tebe visoko uzdigli” (El-Insirah, 4) Svi koji budu slijedili poslanike imat ce udio u ovom lijepom spomenu, srazmjerno dosljednosti u tom slijedenju. Isto tako, I oni koji se odreknu nasih poslanika izgubit ce ovaj lijepi spomen srazmjerno stepnu njihovog odricanja I poroka.

Grijesi privlace mahane
 
Medu posljedicama grijeha je I to da oni ponistavaju pozitivne kvalitete covjeka montirajuci mu pokudene I negativne attribute. Oni covjeku oduzimaju epitete vjernika, dobrocinitelja, poboznog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Allahovog), postenog, ispravnog, vjernog, pazljivog, dobrog, dostojnog i dr., a daju mu epitete grjesnika, nepokornog, odmetnika, zlocinca, destruktivnog, prljavog, omrazenog, bludnika, lopova, ubice, lasca, prevaranta, homoseksualca, varalice, covjeka koji kida rodbinske veze i sl.

Sve su ovi izrazi za –Ruzno li je grijesenje nakon vjerovanja” (Hudzurat, 11) Koji dovode do srdzbe Uzvisenog, ulaska u Vatru i do poniznog zivota. Imena iman dovode do zadovoljstva Milostivog I ulaska u Dzennet. Zbog njih se covjek uzdize iznad ostalih tipova ljudi. Kada bi samo ovo bila kazna za grijehe, pametnom covjeku nebi trebalo vise razloga da ich se okane. A kad bi se nagrada za pokornost ogledala sao u ovim epitetima i njihovim znacenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio pokornosti.
Medutim, ono sto Allah da je nista ne moze sprijeciti, niti ono sto On sprijeci neka druga sila moze dati. Onoga koga je On udaljio nista ne moze privuci, kao sto noga koga On priblizi nista ne moze udaljiti. A koga Allah ponizi, niko ga ne moze postovanim uciniti; Allah ono sto hoce radi” (El-Hadzdz, 18)

Grijesi su uzrok ogranicenja uma...
 
Grijesi narocito uticu na ogranicenje uma. Kada suporedimo da covjeka, vjernika i grjesnika – primjecujemo da je um vjernika potpuniji. Njegove misle su tacnije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strain. Iz tog razloga, Kur’an se obraca razumom obdarenim ljudima I Mene se bojte, o, razumom obdareni!” (El-Bekare),198)
Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono sto zelite postigli” (El-Maide, 100);
A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni” (El-Bekare,269).

Ovakvih primjera je mnogo. Kako razuman covjek razvijenog uma moze biti nepokoran Onome u cijoj se ruci nalazi i u cijoj kuci boravi – znajuci dag a On vidi I postmatra? Taj covjek grijesi svjestan da nije skrive od Njegovog pogleda, I sluzi se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje porocne ciljeve. U svakom momentu on priziva Njegovu srdzbu, proklestvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, napustanje I ponizenje, prepustanje njegovoj dusi I neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim ocima, uskracivanje Njegovog zadovoljstva I ljubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini I gledanju u Allahovo lice zajedno sa Njegovim vjernim prijateljima.

Ovo su samo neke od pocasti koje pokorni zasluzuje I neke od kazni koje ocekuje grjesnike. Kakvu pamet ima onaj ko odabira privremeno uzivane koje nastaje poput sna, pored vjecnih blagodati I velike dobiti? U tome lezi sreca ovog I buduceg svijeta. Da nije uma koji ce ujedno biti razlog njegove odgovornosti, takv covjek bi se ubrajao u ludake; stavise, mozda je njihov polozaj bolji i sudbina svjetlija. To sto jse tice ovog aspekta. Sto se tice uticaja grijeha na narusavanje zivotnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran covjek bi jasno uocavao ogranicenost grjesnika.
Medutim, nesrece su opsta pojava, a ludilo ima razlicite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se slasti, radosti, sreca I ugodan zivot postizu zadovoljavanjem Onoga u cijem su zadovoljstvu sva blagostanja I u cijoj su srdzbi I ljutnji sve boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, sredu dusi, zivot srcu, slast dusi, blagostanje zivota I najljepsa uzivanja. Kada bi se mrvica tog uzivanja mjerila sa dunjalukom I svime sto je na njemu, ona bi prevagnula. Stavise, kada srce dozivi I najmanji dio tog uzivanja, nece pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk I sve tso je na njemu. Pored toga, on uziva u onome sto ga sljeduje od ovog svijeta vise nego sto uzivaju oni koji su se dunjajluku prepustilli.
To uzivanje ne moze pomutiti ono sto kvari uzivanje onih koji su se prepustili – brige, tuge, I problem. On obje stvari shvaca kao blagodati I ocekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga sto je tripi boli. Uzviseni u Kur’anu kaze: Ako vi trpite bol, trpe I oni bol kao i vi, a vi se jos od Allaha nadate onom cemu se oni ne nadaju” (En-Nisa, 104) Drugog Boga osim Allaha! Ima li veceg maloumnika od covjeka ko prodaje dragulj za balegu I mosus za izmet? Ko moze zamijeniti drustvo sa onima kojima je Allah podario milost – poslanicima, odanim robovima, sehidima i poboznima, za drustvo sa onima na koje je Allah ljut, koje je prokleo I priremio in najruznije boraviste – Dzehennem?

Grijesi kidaju komunikaciju izmedju roba i Raba

Medu posljedicama grijeha je prekid veze imezu covjeka I njegovo Gospodara. Kada nestane te komunikacije, covjek gubi svaki kontakt sa dobrom I prelazi u ruke zla. Kakav spas, kakvu nadu I kakav zivot moze ocekivati onaj koje izgubio vezu s dobrom I koje prekinuo svaku vezu sa svojim Zastitnikom, Gospodarem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne moze i kojega mu nista zamijeniti ne moze. On se povezao sa svakim zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zastitnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj prekid I povezivanje.
Jedan od selefa je rekao: Covjek je bacen izmedu Allaha i sejtana. Ako ga Allah ostavi, preuzet ce ga sejtan. A ako ga Allah uzme u zastitiu, sejtan mu ne moze nista.“ Uzviseni u Kur’anu kaze: „ A kad smo rekli melecima: „Poklonite se Ademu“ svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od dzinnova i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar cete njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je sejtan losa zamjena nevjernicima!“ (El-Kehf,50) Uzviseni kaze Svojim robovima: Ja sam udostojio vaseg oca. Podgiao sam njegovu vrijednost i odlikova ga nad ostalim stvorenjima.
Naredio sam melecima da mu ucine sedzdu (da mu se poklone) u znak postovanja. Oni su poslusali, ali se Moj i njegov neprijatelj uzjogunio. Prekrsio je Moju naredbu i otkazao Mi poslusnost. Kako vam on moze zeljeti dobro, pa da njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelje prihvatite. Kako mozete njega slusati, a Meni grijesiti; sa njim se udruzivati, a Mene srditi, kad vam je on najveci neprijatelj. Prijateljute sa Mojim neprijateljem, a Ja sam vam naredio da mu budete neprijatelji. Ko bude prijatelj sa neprijateljem Vladara taj kod njega ima isti tretman kao i ti neprijatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postici samo iskazivanjem neprijateljstva protiv njegovih neprijatelja i ulaskom u saveznistvo sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarevim neprijateljima zu tvrdnju da se zeli biti prijatelj sa njim - to je nemoguce. Ovo je slucaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i vas.
Medutim, sta onda reci za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i to u vecoj mjeri nego stoj e vuk neprijatelj ovci? Kako pametan covjek moze biti prijatelj sa neprijateljem svog roda i neprijateljem jedinog Zastitnika i Gospodara? Uzviseni ukazuje na pokudenost ovog prijateljestva ..kad su vam oni neprijatelji?; „ i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga.“ Dakle, sejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je razlog da i mi njemu budemo neprijatelji. Sta znaci ovo prijateljstvo i o kakvoj zamjeni se radi u ovom ajetu? Moguce je da se u ovoj sintagmi krije latentan i divan prijekor. Znaci, Ja sam postao neprijatelj Iblisu zato sto je odbio da se pokloni vasem ocu Ademu sa ostalim melecima. To neprijateljstvo je zbog vaseg praoca, a vi ste na to uzvratili time sto ste postali Iblisovi prijatelji i saveznici.

Grijesi uništavaju berićete vjere i ovosvjetskih poslova

Grijesi unistavaju bericet vijeka, nafaka, znanja, rada, dobrih djela. U svemu, oni unistavaju bericete vjere I dunjaluka, tako da grjesnik nema nikakov bericeta u svome vijeku, vjeri i ovo svjetskim poslovima. A bericeti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Uzviseni kaze: “ A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlja slali..”(El-E’raf, 96) “A da se Pravog Puta drze, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, da bimo ih time na kusnju stavili..” (El-Dzinn, 16-17). Covjeku se uskracuje nafaka zbog grijeha koji je pocinio. U hadisu se kaze: Dzibril mi je u dusu nadahnuo da nijedno bice nece umrijeti dok svoju nafaku ne istrosi.

Zato, bojte se Allaha I lijepom dovom Mu se obracajte. Ono sto je kod Allaha samo se dobrim djelima moze postici.” 1 Mir i radost se nalaze u zadovoljstvo i cvrstom uvjerenju, a briga i tuga se nalaze u sumnji I srdzbi. 2Naveli smo predaju koju imam Ahmed biljezi u Knjizi o zuhdu: Jas am Allah, nema drugog boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem bericet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdzba dostize sedmo nebo. Obilnost nafake I djela se ne ogleda u njihovoj kolicini, niti se vijek mjeri brojem kolicini, niti se vijek mjeri brojem mjeseci i godina - obilje nafake i vijeka se ogleda u bericetu i blagorodnosti u njima. Rekli smo da je covjekov vijek duzina njegova zivota, a ne moze se zivotim nazvati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha I posvetio drugim stvarima. Zivot stoke je bolji od takvog zivota.
Covjek zivi svojim srcem I dusom, a srce zivi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u ljubavi i pokornosti samo Njemu.Ono Mu se kaje, smiruje u zikru I u Njegovoj blizini trazi utociste. Ko izgubi ovaj zivot izgubio je svako dobro. Kada bi na sve nacine nastojao nadoknaditi ovaj gubitak na ovom svijetu citav dunjaluk mu ne bi bio dovoljan. Covjek moze nadoknaditi sve sto izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako to ne moze nadomjestiti.
Kako istinsko siromastvo moze nadomjestiti istinski Bogatog? Kako istinski nemocno moze nadoknaditi istinski Mocnog? Kako istinski mrtvo moze nadoknaditi Zivog i Besmrtnog? Kako stvoreno moze zamijeniti Stvoritelja? Onaj ko ne postoji ne moze se ni po cemu poredi sa Onim kome su bogastvo, zivot, neprikosnoveno postojanje I milost stalne osbine. Kako ono sto ne posjedujuje nijedan trun moze nadomjestiti Onoga ko posjeduje nebesa i Zemlju? Nepokornost Allahu umanjuje bericet nafaci I vijeku, zato seto se on brine za nju I one koji je cine. On vlada tim ljudima, upravlja tom institucijom (nepokornosti), njenim clanovima i ciniocima.
A sve sto je vezano za sejtana nema nikakvog bericeta. Iz tog je propisano izgovaranje Allahovog imena prije jela, pica, oblacenja, putovanja, spolnog opcenja itd., zbog toga sto Njegovo ime privlaci blagodati. Njegovo ime, takoder, tjera sejtana, cime se otvara prostor za bericet i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar kjoa nije ucinjena radi Allaha izgubila je svaki bericet. Jedino Allah daje bericet, i sve potice od Njega. Sve sto se Njemu pripisuje blagoslovljeno je (mubarek) – Njegova Sveta Kuca (Ka’ba), podrucje Sama3 – koje je u sest kur’anskih ajeta opisano kao blagoslovljeno. Blagoslovljen je samo On I ono sto je s Njime vezano – s ljubavlju prema Njemu, s Njegovim obozavanjem I zadovoljstvom. Jer, cijeli svemir Njegovo carstvo i djelo Njegovog stvaranja. Sve sto je daleko od Njega, od predmeta, rijeci i djela, nema bericeta niti koristi u sebi; a sve sto je blizu Njemu ima onoliko bericeta koliko Mu je blizu.Suprotan pojam bericetu je proklestvo. Ono sto je prokleo Allah – bila to zemlja, osoba ili postupak – ne moze imati nikakvog bericeta niti koristi.
Sve sto je vezano za prokletu stvar na bilo koji nacin takoder ne moze donijeti nikakvu korist. Tako je Allah prokleo Svoga neprijatelja Iblisa i ucinio ga najudaljenijim stvorenjem. Sve sto dolazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj mjeri koliko je vezano za sejtana. Iz tog razloga grijesi imaju presudan utjecaj na ukidanje bericeta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvrsen grijeh, ili svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomocu kojih je izvrsen grijeh bit ce na stetu pocinioca, a ne u njegovu korist.
On njegovog vijeka, imetka, snage, autoriteta, znanja i djela ce mu koristiti samo ono sto je sluzilo u svrhe bogobojaznosti. Tako imal judi koji zive stotinu godina na ovom svijetu, ali od toga nije iskoristio ni dvadeset. Neki posjeduju brda zlata i srebra, ali im imetak ne dostize ni hiljadu dirhema, itd. Ista stvar je i sa autoritetom i znanjem. Kod Tirmizija stoji: 4Dunjaluk je proklet kao i sve sto je na njemu, osim spominjena Allaha Azze ve Dzelle, dobrih djela, ucenjaka ili ucenika.“ U drugoj predaji se kaze: 5„Dunjaluk je proklet, kao i sve sto je na njemu, osim onoga sto pripada Allahu. To je , dakle, jedino stvar koja ima bericeta, neka nam Allah pomogne.
__________________________________________________ ____
1 Hejsemi ovaj hadis navodi u medzme’u (4/74). Prenosi ga Huzejfe, a biljezi ga Qudame b. Zaide, o kojem knjige biografije ne govore nista.Ostali prenosioci su vjerodostojni.Ovu predaju biljezi Albani u Sahih el-Dzami, kao hadis Ebu Umamea, br. 2085, uz primjedbu da je sahih.
2 Pod zadovoljstvom I srdzbom se misli na Allahovo zadovoljstvo I srdzbu.
3Podrucje Srednjeg Istoka koje obuhvata dijelove teritorija danasnje Sirije, Palestine, Jordana, Iraka I Libanona.
4 Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2322; Ibn Madze: Zuhd, br. 4112, u predaji Ebu Hurejre radiallahu anhu zatim Darimi u Muqaddini (predgovoru), br. 324, u predaji Ka’bab.Malika.Hadis je hasen (V;Miskat, br.5176)
5 Ovu predaju Albani smatra slabom (Da’if el-Dzami, br.3190)

Bolesti i lijek
Ibn Kajjim El-Dzevzijje

02.07.2011.

Blagodat noćnog namaza (kijamu-llejl )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Blagodat noćnog namaza ( kijamu-llejl )

"Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju" (Es-Sedzda 16-17)

Od najbolji dijela i od najplodnih ibadeta koje je propisao i koje želi naš tvorac Allah, dželleša'nuhu, jeste NOĆNI NAMAZ, to je ustrajnost dobrih i trgovačka roba vjernika. Tokom noći vjernici se sklanjaju u okrilje Milostivog, Njemu se obraćaju i svoju tugu i bol iznose, traže od Njegove dobrote – oni tokom noći sa svojim Gospodarom razgovaraju žude i hrle ka činjenju dobrih dijela.Ustaju u zadnjoj trecini noci mracnoj i tihoj kada se Uzviseni Gospodar Allah svt spusta na prvo nebo i usisava molitve-molbe svojih iskrenih robova a Allah svt se stidi vratiti ruke njihove prazne...pa nekom dowa bude uslisana odmah,nekom za koji dan,mijecec ili godineee a nekom je Uzviseni ostavi za Ahireta pa elhamdulillahi a u to doba i tihoj noci dok rob Allahov se Uzvisenom klanja,moli ,obozava Ga, tewbu-pokajanje cini i place nad svojim grijesima u ta ista doba neki nemarni insani  nemarno i mirno spavaju haman ko da su vizu za Dzennet rezervisali vec,ili misle da imaju toliko hmmm dobrih djela,ili ih je sejtan zaveo pa duboko spavaju a takodje druga skupina u grijesenju ( chetanju po internetu i gledanju porografije ,alkoholu i kahvanama,diskotekama medju muzikom,bludi,drogom,na ranim grijesnim mjestima gdje Allah svt nije zadovljan i gdje ih je zabranio...) Eeeeeeeeeh dunja je tako kratak ili ovaj nas zivot dunjalucki a smrtni cas ili melek smrti moze svake sekunde da dodje po nase duse pa nebudi nemaran Allahov robe...kada mozes naviti sat da ustanes u neka doba noci kada je box ili utakmica,repriza neke serije koju nisi pregledao danas jer si radio ili ti se prijateljica javlja na facebook iz nekog dijela svijeta gdje je kod nje dan a kod tebe ta noc hmmmm pa USTANI I ZA SVOJE DOBRO I NAVI SAT ZA MAKAR SAMO DVA REKIJATA NOCNOG NAMAZA!!!!


Jedne prilike upitao je Muaz, radijallahu anhu, Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem:"Obavjesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet i udaljiti od vatre." Na što mu je Poslanik kao odgovor proučio ova dva ajeta sure Sedzda.
Ajet koji je naveden je opcenit i ukljucuje svaki ibadet i učenje dove noću, no Poslanik sallallahu alejhi ve Sellem, posebno je istakao čovjekov namaz u toku noći pa se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve Sellem rekao: "Najbolji namaz nakon farza jeste noćni namaz" Hadis je vjerodostojan i bilježi ga Muslim.
Allah s.v.t., kaže: "A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju:'Mir s vama', i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tle padajući i stojeći." (Furkan, 63,64.)
Pored blagosti i širokogrudnosti kojima je Allah s.v.t. okitio pokornog roba, kraj ajeta nam jasno govori da su to istovremeno oni koji ne oklijevaju provesti dio noći sa svojim Rabbom, kada su ostali u dobokom snu, umotani u svoje pokrivače ili pak na nekoj zabavi popračenoj porocima i nemoralom. U momentima kada se Allah s.v.t. spušta na nama najbliže nebo rob spušta svoje čelo na sedždu i moli...
Ono isto čelo koje je uzdignuto i dostojanstveno, koje se ne pokorava niti jednom stvorenju, ali se klanja Uzvišenom Allahu, nadajući se Njegovoj Milosti, čitaju Allahov govor i utjecu mu se od vatre. Zasigurno je da to ne čine radi pridobijanja nečijeg zadovoljstva, ili za željom i popularnošcu, vec radi Allaha.

U jednom hadisi Kudsiji Allah s.w.t. kaže:

Allah svt kaze:"...neće mi se Moj rob približiti s nečim Meni dražim od onoga što sam mu propisao. Moj će mi se rob približavati dobrovoljnim namazom sve dok ga ne zavolim, onda budem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi, njegova noga kojom kroči. Ako Me zamoli dat ću mu, ako od mene traži zaštitu, ja ću ga zaštititi." (Buhari, sahih)
Pa kako da budemo od onih koji su nemarni prema noćnom namazu, kada nam Allah drage volje nudi nagradu poput ove?
Jedan je čovjek iz prve generacije muslimana imao slugu koji je noću klanjao, pa mu je na to rekao:"Doista tvoje klanjanje noću utječe na tvoj rad danju" On mu je na to odgovorio:"Ja ništa posebno ne radim!. Kada se prisjetim Dženneta-uveća mi se čeznja za njim, a kada se prisjetim vatre-uveća mi se strah od nje, pa kako onda mogu spavati izmedju straha koji me uznemirava i čeznje koja me izgara?"
Takve robove Allah s.v.t. je opisao u ajetu koji je vec naveden:
"Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz želje i straha klanjaju, a dio onoga što im Mi dajemo udjeljuju" (Es-Sedzda, 16)
Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: "Allah je pohvalio one čiji se bokovi odvajaju od postelja kako bi Ga molili. To obuhvata svakog onog koji je ostavio san nocu radi zikra i moljenja njega."
Kolika je samo želja jednog Roba za zadovoljstvom Gospodara kada, nakon što noć spusti svoju veo, on ustaje uprkos toploti i prijatnosti postelje, a u tim trenutcima do izrazaja dolazi samo jedno a to je "Rob daje prednost onome što Allah voli nad onim što on sam voli."
Imam Ahmed, radijallahu anhu, od Mes'uda prenosi da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve Sellem rekao: "Naš Gospodar se zadivio dvojici ljudi: čovjeku koji je u svojoj familiji radi namaza ustao iz postelje i caršafa.
Tom prilikom je Allah s.v.t. rekao:"Pogledajte u Moga roba, ustao je iz postelje i caršafa i izdvojio se od svoje žene i porodice iz zelje i ljubavi prema mojoj blagodati" i čovjeku koji se borio na Allahovom putu, pa su mu u toj borbi suborci pobjedjeni i spoznao je šta ga čeka zbog poraza, ali, uprkos tome, nije pobjegao sa bojnog polja, vec se vratio u boj i svoju krv prolio.
Tom prilikom je Allah dž.š., rekao:"Pogledajte u Moga roba, iz čeznje i ljubavi prema Mojim blagodatima se vratio u borbu i u njoj poginuo."
Noćni namaz predstavlja čast, ugled onome ko ga obavlja, jer oni njime traže, ato je najteža vrsta pokornosti, Allahovo zadovoljstvo u najtežim casovima. Zbog toga se na njih, za nagradu, stavljaju znakovi casti od Allaha, a to je nur u srcima, nur na licima, nur u njihovom životu, nur prilikom njihove smrti, sve dok klanjaju noćni namaz radi Allaha u noćnim tminama.

"Znaj da je vjernikova čast njegovo klanjanje noću, a njegov je ponos nezavisnost od ljudi" (Hadis biljezi Et-Taberani i Hakim, a Albani ga je ocjenio vjerodostojnim)
Hasan el Basri, rahimehullah, veli:
"Nisam našao nikakav ibadet teži od namaza u noćnoj tmini." Zatim je upitan:"Zašto oni koji klanjaju noćni namaz imaju najljepša lica?" "Zato što su se oni osamili sa svojim Gospodarom, pa ih je ogrnuo jednim dijelom svoga nura" odgovori on.
Jednog dana su Ubejd ibn Umejr i Ata ibn Ebi Rebbah otišli kod Aiše i upitali je: "Obavjesti nas o najcudnijem što si vidjela kod Poslanika sallallahu alejhi ve Sellem" Ona malo zašuti, a potom reče:"U nekim nocima bi mi rekao: "Aiša pokrij me, hocu ovu noć da provedem u pokornosti svom Gospodaru." Rekoh: "Tako mi Allaha, ja doista volim biti u tvojoj blizini i volim ono što te čini sretnim." Aiša dalje nastavlja: "Zatim je ustao i očistio se, pa počeo da klanja. Nije prestajao plakati sve dok mu se ne bi ovlazilo krilo." Aiša još kaže: "Kada bi sjedio ne bi prestajao da plače sve dok mu se brada ne bi ovlažila, a onda i još plakao u toj mjeri da bi se i zelja ovlažila. Onda bi došao Bilal i zaučio ezan za namaz. Kada je Bilal vidio kako plače upitao ga je: 'O Boziji Poslaniče, plačeš, a Allah ti je vec oprostio prijašnje i kasnije grijehe.' A on mu reče: 'Zar da budem rob nezahvalni u ovoj noći mi je objavljen ajet, teško onome ko ga pročita a ne razmisli o njemu: "U stvaranju nebasa i zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i zemlje razmišljaju: Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri'"
Takva je bila noć Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i takvi su mu bili drugovi.
Kakvi smo mi?
Kakvi su ljudi sa kojima provodimo vrijeme?
Jesmo li i jesu li u službi Gospodara Svjetova?
Ma gdje smo mi i koliko je nas ovakvih?
Sta li mi radimo u tim kasnim ili ranim satima u noci hmmmm....Boze,Boze....spavamo ili hmmm gledamo filmmove razvrata ili hmmm...jos gore na internetu chetamo sa nekima koji nam nisu dozvoljeni serijatom .... naja nismo mi ti koji bi se sjetili koliko je sati pa obavili nocni namaz a Poslanik saws koji je bio bezgrijesan bi znao po citavu noc klanjati da bi mu i noge naticale a Ja Rabb ,gdje su nasi grijesi subhanallah i gdje su nasi nocni namazi....tewbe-pokajanje u tim nocima kada Allah svt se spusta na prva nebesa i ceka svoje robove koji mu se zahvaljuju,dowe-mole i tewbu-oprost cine ...hmmm ma slabo nema ih  serije su tu i filmovi razvrata i malde djevojke na chetu jah!

Ibnul Dževzi, rahimehullah, kaže:

"Znaj da je noćni namaz težak svakom drugom, osim onom, kome je to Allah učinio lahkim, putem postojećih stavri. Neke od njih su vidljive prirode, a druge skrivene. Što se vidljivih tiče, to je da puno ne jede. Neki su govorili:"O skupino učenika, nemojte puno jesti jer ćete puno piti, puno spavati i puno izgubiti!" U to spada da se danju ne zamara teškim poslovima. Od toga je da ne propušta podnevni odmor (kajlulu), jer mu to pomaže da klanja noćni namaz. Od toga je, a to spada u skriveno, da se kloni grijeha."
Es-Sevri veli:
"Nisam mogao klanjati noćni namaz pet mjeseci zbog jednog grijeha koji sam počinio." Tada mu bi rečeno."A koji je to grijeh?" Reče:"Vidio sam covjeka kako plače, pa sam u sebi rekao: 'Ovaj čovjek se pretvara"
Ako noćni namaz predstavlja čast vjeniku, oni koji ga obavljaju nalaze se na različitim stepenima u pogledu te časti: Pogledaj svoj stepen, Allah nam se obojici smilovao, na kojem si stepenu te časti, budi iskren prema sebi?? Ako nadješ sebe na najvišim stepenima, onda zahvaljuj Allahu. Ako vidiš da si na srednjim stepenima, onda traži pomoć od Allaha. Ako vidiš da si na najnižim stepenima, onda moli oprost od Allaha. Ako vidiš da nisi ni na kojem stepenu, onda reci: 'Mi smo Allahovi i Njemu se vračamo. Nema snage ni moći osim u Allaha!'

Ibnul-Dzevzi, rahimehullah, veli:

"Klanajnje noćnog namaza ima stepene: jedan je da čovjek provede čitavu noć u namazu, to se prenosi od jednog broja selefa, drugi je da klanja pola noći, to se takodje prenosi od jednog broja selefa, a najbolji je način da spava prvu trećinu noći i zadnju šestinu. Treći je stepen da klanja trećinu noci, pa tako treba spavati prvu trećinu i zadnju šestinu noći. Tako je klanjao Davud alejhi sellam a kako se prenosi u Buharijinoj i Muslimovoj zbirci hadisa "Najdraži namaz Allahu je namaz Davudov alejhi sellam, i najdraži post Allahu je Davudov post.
On bi spavao pola noći, klanjao trećinu, spavao šestinu, dan postio, dan mrsio."
Prenosi se da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ko se probudi u toku noci i probudi svoju zenu, pa zajedno klanjaju dva rekata, bit će upisan te noci medju one koji mnogo Allaha spominju" (Ebu davud, ibn Madze, Albani je hadis ocjenio vjerodostojnim)
Prošao je jedne prilike Ebu Hanifa, a tada je klanjao samo jedan dio noci, pored grupe ljudi, pa neki od njih prstom pokaza u njeg i reče: "Eto, to vam je čovjek koji probdije cijelu noć u klanjanju." A on na to reče: "Tako mi Allaha, ja se stidim od Allaha da budem opisan nečim što ne činim." Nakon toga je cijelu noć provodio pred Gospodarom.Ebus-Su'd kaze: "Posebno izdvajanje zore kao vremena za traženje oprosta jeste zbog toga što je najbolji trenutak da dova tada bude uslišana, jer je ibadet tada najteži, duša najčistija (najbistrija) i srce najpribranije, pogotovo kod onih koji se trude" (Tefsirul-Ebu es Su'd')
To je vrijeme nemara i sna, pa čovjekov trud da u to vrijeme bude budan, da traži oprosta i kaje se, ukazuje na njegovu budnost i pokornost.
Prenosi se od El-Hasena da je Lukman svome sinu rekao:
"Sinčiću, nemoj biti nemočniji od svoga pjetla koji u zoru pjeva, a ti spavaš na postelji" (Navodi el-Begavi u svome tefsiru)
Jedan od pravnika prve generacije Hasan ibn Salih je drzao komšinicu da sluzi njegovo pleme. Kada je nastupila zadnja trećina noći, ona je ustala i počela ih dozivati:
"Ustajte na namaz, ustajte na namaz!" Oni joj rekoše:"Jesmo li to dočekali sabah? Da li je nastupila zora?" a ona ih upita.
"A da li vi to klanjate samo sabah?" Rekoše: "Da. Mi ne klanjamio ništa drugo, do obaveznih namaza." Ona se potom vrati prvom gazdi i reče mu: "Prodao si me ljudima koji nemaju udjela u noćnom ibadetu. Tako ti Allaha, nemoj me tamo više vračati!"

Rekao je Huzejfe Ibn Jeman, radijjallahu anhu:

"Klanjao sam jedne noći sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem pa je počeo odnosno učio na prvom rekatu suru Beqara, pa sam rekao učinit će ruku nakon stotinu proučeni ajeta, no on je nastavio pa sam rekao klanjat će sa njom cijelom prvi rekat, no on je nastavio pa je počeo da uči suru Nisa' i proučio je, potom je učio Ali Imran i proučio je spojeno, na mjestu gdje bi bio spomenut Tesbih on bi to činio, a na mjestu gdje bi naišao na pitanje (dova), on bi zatražio to od Allaha dok kada bi naišao na ajet u kome se traži utočište on bi se uticao Allahu od toga."
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi podsticao svoje Ashabe da klanjaju NOĆNI NAMAZ, pa je jedne prilike rekao u svezi Abdullah Ibn Omera, radijjallahu anhu:

فَقَصَصْتُهَا عَلَى حَفْصَةَ فَقَصَّتْهَا حَفْصَةُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- فَقَالَ النَّبِىُّ -صلى الله عليه
وسلم- «نِعْمَ الرَّجُلُ عَبْدُ اللَّهِ لَوْ كَانَ يُصَلِّى مِنَ اللَّيْلِ». قَالَ سَالِمٌ فَكَانَ عَبْدُ اللَّهِ بَعْدَ ذَلِكَ لاَ يَنَامُ مِنَ اللَّيْلِ إِلاَّ قَلِيلاً.

"Divan li je čovjek Abdullah, samo još da klanja noću." Rekao je Salim: Nakon toga Abdullah nije spavao noću osim malo!
Također Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podstakao ummet na NOĆNI NAMAZ, pa je rekao:

عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ - رضى الله عنه - قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- «أَفْضَلُ الصِّيَامِ بَعْدَ رَمَضَانَ
شَهْرُ اللَّهِ الْمُحَرَّمُ وَأَفْضَلُ الصَّلاَةِ بَعْدَ الْفَرِيضَةِ صَلاَةُ اللَّيْلِ».

„Najbolji post nakon mjeseca Ramazana je post Allahova mjeseca Muharema, a najbolji namaz nakon obaveznog (Farza) je noćni namaz.“  
Vrijeme noćnoga namaza je nakon Jacije namaza pa sve do Sabahskog Ezana, od Ibn Omera, radijjallahu anhu, se prenosi da je rekao, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

عَنْ ابْنِ عُمَرَ أَنَّ رَجُلًا سَأَلَ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَنْ صَلَاةِ اللَّيْلِ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ عَلَيْهِ السَّلَام
: صَلَاةُ اللَّيْلِ مَثْنَى مَثْنَى فَإِذَا خَشِيَ أَحَدُكُمْ الصُّبْحَ صَلَّى رَكْعَةً وَاحِدَةً تُوتِرُ لَهُ مَا قَدْ صَلَّى.

"Noćni namaz je dva po dva, pa kad se neko od vas poboji zore, neka klanja jedan rekat, da mu učini neparnim ono što je klanjao.“
Od Džabira, radijjallahu anhu, se prenosi da je rekao, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

روى مسلم عن جابر قال : قال رسولُ اللَّه صلى اللَّه عليه وسلم: "من خاف ألا يقوم من آخر الليل فليوتر
أوله ومن طمع أن يقوم آخره فليوتر آخر الليل فإن صلاة آخر الليل مشهودة".

"Ko se poboji da neće ustati u zadnjem dijelu noći neka klanja Vitr na njenom početku, a ko je siguran da će ustati u zadnjem dijelu noći neka onda klanja Vitr u tome vremenu jer doista namaz u zadnjem dijelu noći je posjećen."
 
Od Ebu Hurejre bilježi se hadis da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenoseći riječi od Allaha dželleša'nuhu:

عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- قَالَ «يَنْزِلُ رَبُّنَا تَبَارَكَ وَتَعَالَى كُلَّ لَيْلَةٍ إِلَى السَّمَاءِ الدُّنْيَا حِينَ يَبْقَى ثُلُثُ اللَّيْلِ الآخِرُ فَيَقُولُ مَنْ يَدْعُونِى فَأَسْتَجِيبَ لَهُ وَمَنْ يَسْأَلُنِى فَأُعْطِيَهُ وَمَنْ يَسْتَغْفِرُنِى فَأَغْفِرَ لَهُ».


„Naš Gospodar se spušta svake noći na dunjalučko Nebo u zadnjoj trećini noći te kaže: Ko će da me zamoli (pozove) pa da mu se odazovem, ko će da zatraži pa da mu dam, ko će da zatraži oprosta pa da mu oprostim.“

Od najvažni stvari koje pomažu da čovjek ustane na NOĆNI NAMAZ jeste rano lijeganje i ne sjedenje nakon Jacije a posebno ukoliko ova sijela i sijeljenje nakon Jacije nije u pokornosti Allahu nego naprotiv to su sijela gibeta ili rekla kazala i sve što je iz toga domena. Iz istoga razloga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mrzio sjedenje nakon Jacije namaza i također spavanje prije Jacije namaza.

Rekao je šejh Ibn Usejmin, rahimehumullahu:
"Noćni namaz tokom mjeseca Ramazana ima posebnu vrijednost u odnosu na noćni namaz mimo Ramazana, od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu,  se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:
 
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَنْ قَامَ رَمَضَانَ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ.  


"Ko bude postio mjesec Ramazan vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, njemu biva oprošteno ono što je prethodno počinio (od malih grijeha)."
Mjesec ramazan je sveobuhvatan kada je u pitanju noćni namaz na početku i na kraju noći, na osnovu gore spomenutih riječi Teravija namaz je od noćnog namaza, i bitno je da se o svemu ovome povede računa kako bi se za to stekla nagrada kod Allaha dželleša'nuhu i ovo je vrijeme ograničeno prvo mjesecom Ramazanom a potom i ljudskim životom. Na svakom muslimanu je da bude pažljiv i vodi računa da noćni namaz klanja sa imamom sve dok ne završi namaz, od Ebu Zerra El-Gafarija, radijjallahu anhu, se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

عَنْ أَبِى ذَرٍّ قَالَ صُمْنَا مَعَ رَسُولِ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- فَقَالَ «إِنَّ الرَّجُلَ إِذَا صَلَّى مَعَ الإِمَامِ حَتَّى يَنْصَرِفَ حُسِبَ لَهُ قِيَامُ لَيْلَةٍ».


"Onaj čovjek koji klanja sa imamom sve dok ne završi (dok ne ode imam) ima nagradu kao da je klanjao cijelu noć."  

Allaha molimo da nas sve uputi i olakša nam naše ibadete i poveća broj rekata noćnoga namaza kao i  sve druge obrede a On je svemu KADAR. Neka je Sallavat i Selam na najbolje i najčistije biće Muhammeda Ibn Abdullaha sallallahu alejhi ve sellem.

http://www.youtube.com/watch?v=E4pA6imixSA


http://www.youtube.com/watch?v=uS3LbhVJvLA&feature=related




01.07.2011.

Pripremajmo se za Dan najveceg straha subhanaAllah..

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pripremajmo se za Dan najveceg straha subhanaAllah..

Obračun će biti brz i tezak. Nevjernicima će se obračun brzo svoditi, brzo će im se obračunati. Želit će da se otkupe svim samo da oni budu pošteđeni. Ali, njihova molba neće biti uslišana. Od njih se na Dunjaluku tražilo mnogo manje. Tražilo se da samo Allaha, subhanehu ve te'ala, obožavaju i nikoga Mu ne smatraju ravnim. Allah, subhanehu ve te'ala, govori o njihovom stanju na Sudnjem danu pa, kaže: „Kada bi sve ono što je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i još toliko, i htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih čeka muka nesnosna." (Prijevod značenja El-Maida, 36.) Toga dana Allah, subhanehu ve te'ala, će zaboraviti nevjernike kao što su i oni Njega zaboravljali na Dunjaluku. Prvi, drugi, treći ... obračun brzo teče. Jedan za drugim, nevjernici brzo bivaju obračunavani. Brzo! Kad... jedan od njih kaže: Gospodaru moj, ja sam vjerovao u Tebe, vjerovao sam u Tvoju Knjigu i Tvoga poslanika." Ha! Munafik! Licemjer! Dobro, drugi neka idu za Džehennem a ti stani, sačekaj ovdje. Sada ćemo potražiti svjedoka! Pogledat će desno i neće vidjeti svjedoka protiv sebe. Pogledat će lijevo, pa, ni tamo neće vidjeti svjedoka. Obradovat će se. Uspio je da se provuče. Kad! Usta će mu se zapečatiti! Njegove ruke i noge, njegova koža počet će da svjedoče protiv njega: „Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti." (Prijevod značenja Jasin, 65.) Ruke će govoriti šta i koga je doticao u svome životu, svjedočit će kako je u noćima birao televizijske programe tražeći nemoralni sadržaj, puštao i pojačavao muziku, kupovao časopise sramnog sadržaja. Noge će svjedočiti kuda su sve išle, kakva su sve mjesta obilazile: Allahove kuće ili birtije. Kože će svjedočiti uz koga su se na Dunjaluku privijale i pribijale - na halal ili haram način. Slično će se postupiti sa velikim grešnikom. Ko god bude htio da svjedoči protiv njega, on će ga odbiti. Tražit će da on sam svjedoči za sebe, međutim, ishod će biti: svjedočenje protiv njega samog. Tada će svi oni reći svojim tijelima i kožama: „Zašto svjedočite protiv nas? - upitat će oni kože svoje. Odgovorit će: Allah Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas!" (Prijevod značenja Fussilet, 21.)

Dragi brate, cijenjena sestro, šta će nam ovoga dana koristiti kada svi, čak i naša tijela, budu protiv nas svjedočila, šta će nam koristiti ako naš život na ovom Dunjaluku ne bude ispunjen imanom-iskrenom vjerom u Allaha? Šta će nam vrijediti ako naš život, naš ibadet ne bude sazdan na ispravnom znanju - znanju iz Kur'ana i Sunneta i radu po njima? Šta će nam vrijediti ako naši dani i naše noći ne budu prosvijetljeni namazima, naši imeci zekatom, mjeseci postom Ramazana, naši postupci naređivanjem na dobro i odvraćanjem od zla? Hoće li nam koristiti naše porodice? Naša djeca, hoće li nam koristiti? Naši imeci? Naša porijekla? Naši položaji i funkcije? Ne, tako mi Allaha! Ništa nam neće koristit osim dobrih djela.

Namaz - prvo polaganje računa

Prvo za što će biti pitano i obračunavano na Sudnjem danu jeste namaz, pa, ako namaz bude ispravan i potpun i ostala djela će biti ispravna i potpuna, a čiji namaz ne bude ispravan ni ostala druga djela neće mu biti ispravna. Šta mislite onda šta je sa onima koji nikako ne klanjaju, koji nikada nisu pali Allahu, subhanehu ve te'ala, na sedždu? Pitat će se za nasilje, nepravedno prolivenu krv, bespravno otuđenu imovinu. Pitat će se za dunjalučke blagodati, uživanje na Dunjaluku. Za sve će biti pitano: „I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista odgovarati!" (Prijevod značenja El-Isra, 36.) Dovest će se vjernik, pa će ga Svevišnji Allah pitati za mnoge njegove grijehe. Robe, sjećaš li se tog i tog grijeha,sjećaš li se tog i tog grijeha, sjećaš li se ... sjećaš li se ... sjećaš li se? Vjernik će vidjeti svoju gotovu propast. Zatim će ga Allah, subhanehu ve te'ala, dozvati i reći: „Robe moj, robe moj, Ja sam ti ih prekrio na Dunjaluku, a sada, ovoga dana ti ih opraštam!" Dovest će se vjernik koji bi na Dunjaluku nakon što počini loše djelo, grijeh, odmah se pokajao Allahu, borio se sa svojim grijesima, nije gubio nadu u Allahovu milost, znao je da ima Gospodara Koji prašta, pa bi Mu žurio sa tevbom. Jednom od takvih, Allah će na Sudnjem danu loša djela zamijeniti dobrim, pa će ovaj poželjeti da ima još loših djela da mu ih Svevišnji Allah zamijeni dobrim. Ali, to će biti samo kome Allah bude htio.


Mizan-vaga

Postavit će se mizan-vaga da se dokaže potpuna Allahova pravednost toga dana. Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je o tome: „Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne, pravedne, terezije postaviti, pa se nikome nepravda neće učiniti, ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo doći s tim, a dosta je to što ćemo Mi račune sviđati!" (Prijevod značenja El-Enbija', 47.) Također, je rekao: „Mjerenje toga dana biće pravedno: oni čija dobra djela prevagnu, oni će šta žele postići; a oni čija dobra djela budu lahka, oni će, zato što dokaze Naše nisu priznavali, stradati." (Prijevod značenja El-E'araf, 8-9.) Zato, Allahov robe, povećaj svoje spominjanje i veličanje Uzvišenog Allaha. Ne zaboravi hadis Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Dvije riječi drage Milostivom, lahke na jeziku, ali teške na mizanu-vagi su: 'Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahi-l-Azim." (Buharija i Muslim) Sjeti se hadisa: „Čistoća je pola vjere! Riječi 'El-hamdu lillahi' ispunjavaju mizan-vagu, a riječi 'subahanallahi vel-hamdu lillahi' ispunjavaju sve što je između nebesa i Zemlje ..." (Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također je rekao: „Uh! Uh! Ništa neće biti teže od pet stvari na mizanu: riječi la ilahe illallah, Allahu Ekber, Subhanallah, El-hamdu lillah; i dobro dijete koje umre pa se njegov roditelj strpi na njegovoj smrti i očekuje nagradu od Allaha!" (Ahmed) Blago li se onome čija dobra djela prevagnu loša, pa se poviče: „Uspio je, sretan je taj i taj, postigao je sreću poslije koje nikada više neće biti nesretan!" A teško li se onima čija loša djela prevagnu dobra, pa se poviče: „Propao je taj i taj, doživio je propast nakon koje nikada više neće biti sretan!"


Munafici će tog dana biti razotkriveni

Kada se sazna ko su pravi nevjernici, ko će to vječno boraviti u Vatri, Allah, subhanehu ve te'ala, će reći: „A vi, o nevjernici, danas se odvojite!" O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: 'Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni!'" (Prijevod značenja Jasin, 59-60.) Reći će se svakom nevjerničkom ummetu da slijedi onoga koga je obožavao na Dunjaluku i da zajedno s njim ide u Vatru. Kada se odvedu nevjernici, na mjestu okupljanja ostat će samo vjernici-oni koji su istinski vjerovali u Allaha, subhanehu ve te'ala, i licemjeri-oni koji su se pretvarali u svome vjerovanju. Čekat će svoga Gospodara kojeg su obožavali na Dunjaluku, Allaha, subhanehu ve te'ala. Uzvišeni Allah će doći i otkriti Svoju plemenitu potkoljenicu, pa će Mu svaki vjernik i vjernica pasti na sedždu. Sedždu neće moći učiniti licemjeri i licemjerke. Njihova kičma bit će ukočena. Kada god pokušaju da padnu na sedždu, da se poviju, vratit će se i pasti na potiljak. Oni nisu istinski vjerovali u Allaha, niti su mu iskreno padali na sedždu. U svemu tome su se pretvarali, pa će njihov završetak biti ovakav. Allah, subhanehu ve te'ala, govori o tome: „Na Dan kada se Potkoljenica otkrije i kada budu pozvani da licem na tle padnu pa ne budu mogli, oborenih pogleda i sasvim poniženi će biti, - a bili su pozivani da licem na tle padaju dok su živi i zdravi bili." (Prijevod značenja El-Kalem, 42-43.)

Allaha, subhanehu ve te'ala, molimo da nas učini od Njegovih iskrenih robova, onih koji Mu iskreno padaju na sedždu dok su na Dunjaluku i od onih kojima će omogućiti da Mu padnu na sedždu na Sudnjem Danu, a On, Svevišnji Allah je kadar da to učini! Neka je njemu svaka hvala na početku i na kraju, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem!-AMIN

30.06.2011.

Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha svt ne bojite?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Ne uhodite jedni druge,pa zar se Allaha svt ne bojite?

Allah Uzviseni kaze: “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji pa je Allah vasa srca objedinio i postali ste Allahovim ni’metom braca i bili ste na samoj ivici vatre pa vas je Allah izbavio iz nje, tako vam Allah objasnjava svoje dokaze kako bi ste bili na uputi.” (Ali Imran, 103)

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u Kur'anu: 'O vjernici! Klonite se mnogih sumnjičenja, doista, neka sumnjičenja su grijeh. I ne uhodite jedni druge ...' Tako da nije dozvoljeno muslimanu da uhodi svoga brata muslimana, tj. da istražuje njegove mahane i ono što mu je Uzvišeni Allah učinio skrivenim a tiče se njegovog brata muslimana „A Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'I ne uhodite jedni druge! Ne mrzite jedni druge! Ne okrećite se jedni od drugih! Već - o Allahovi robovi-budite braća.'“

Loš ahlak je odašiljanje lošeg signala svijetu oko sebe, uskraćivanje ljepote i dobrote svih tipova, kićenje ružnim svojstvima i udaljavanje od fadileta i vrijednosti! Loš i ružan ahlak se zna javljati u raznim kombinacijama, a mi ćemo za današnju hutbu spomenuti samo neke od njih:

1. Oholost (kibur) – je druga manifestacija lošeg ahlaka i ružnog ponašanja,
kada se čovjek oholi i uzdiže kako nad samim sobom i nad svojim nefsom tako i nad drugim ljudima, podcjenjujući mišljenja, riječi i rad ostalih, umišljajući da su njegove riječi, mišljenja ili stavovi nešto najispravnije i najtačnije što postoji na svijetu! Oholost je prvi grijeh koji je počinjen spram Allaha dž.š., i spram Njegovih stvorenja. Šejtan je postao šejtanom prvashodno zbog oholosti!
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: "Oholost i kibur su gori od širka! Oholoj osobi je ispod nivoa da se pokori Allahu dž.š., da Ga obožava i da Mu robuje, za razliku od mušrika koji će uz Allaha dž.š., obožavati još po nekoga!"
Džehennem je stanište prvashodno oholih osoba, kao što Allah dž.š., kaže: "Ulazite na vrata džehennemska, vkečno u njemu boraveći, a loše li je to staniše oholih!" (Gafir, el-Zumer, 72.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "U džennet neće ući onaj koji u svom srcu bude imao koliko trun kibura i oholosti!" (Muslim) – dok će u džennet ući osoba koja bude na šehadetu i tevhidu bez primjesa oholosti i kibura pa makar bio u pitanju zinalučar ili lopov!
Oholost i uzdizanje izaziva i čini da tom čovjeku bude zapečaćeno srce, kao što Allah dž.š., kaže: "Tako Allah pečati svako srce koje je oholo i koje se nad drugima uzdiže!" (Gafir, 35.) Oholost je poput bumeranga – najbrže se vraće i obija o glavu onima koji se time bave!


2. Osorost, krutost i žestina. često smo u prilici da nailazimo na osore i krute ljude, koji kada zbore koriste samo osore i grube riječi pune nekulture, bezobrazluka ali i žestine! često puta takvom zboru pridodadnu namršteno lice i tamno čehre, pošteðeni bilo kakve blagosti, osmijeha i lijepog čehreta. Uskraćeni su nasmijanosti i vedrine lica, a na ostale ljude gledaju s visine, sa prezirom i podozrenjem.
Allah dž.š., je rekao:"(O, Muhammede) da si bio grub i osora srca razbježali bi se od tebe!" (Alu Imran, 159.)
Ako je ovaj stepen upozorenja važio za Allahovog Poslanika s.a.w.s., u radu i da'awetu sa svojim ashabima, i da je on - kao Božiji Poslanik - bio osor i grub, od njega bi bježali ashabi – pa šta bi tek trebalo reći za ostale tj. šta reći za onoga koji nije na stepenu Božijeg Poslanika a ponaša se oholo, osoro i grubo i to prema ljudima koji nisu na stepenu ashaba!
Nakon spomena ovog detalja ćemo shvatiti zašto mnogo ljudi bježi od dina i od praktikovanja islama! Razlog njihovom bježanju od islama možda je i naša osorost i grubost i nekulturno ponašanje koje je od nas kao džematlija više zapaženije i uočljivije nego li kod drugih.

3. Ophodjenje prema ljudima sa dva lica – a ovakvih je stvarno mnogo. Koliko je onih koji kada se naðu u društvu sa nekim ljudima prema njima su dobri, vole ih i poštuju i sa njima se slažu, i sa osmjehom na licu ih dočekuju ali što se prvo obrnu od njih isuču svoje jezike prema njima, psujući ih i grdeći, otkrivajući svoje pravo lice! Ovo je jedno od najružnijih svojstava i kod koga se ono naðe taj čovjek je jedan od najgorih ljudi!
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Naći ćete da su najgori ljudi dvoličnjaci, koji jednima dolaze sa jednim licem a drugima sa drugim!" (Buhari, br.3304.)
Ammar r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko bude dvoličnjak na dunjaluku na Sudnjemu Danu imaće u ustima dva jezika od vatre!" (Darimi, br.2764.)
Imam Ebul-'Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: "Dvoličnjaštvo se može podijeliti na dvoje, na ono koje je pokuðeno i na ono koje je pohvaljeno. Pokuðeno dvoličnjaštvo je ono ponašanje kada čovjek hvali i podržava nekog čovjeka onda kada je u njegovom prisustvu a kada se naðe kod drugog čovjeka kudi ga, grdi ga i protiv njega je, a pohvaljeno je ono ponašanje kada čovjek svakome čovjeku ili skupini priča o dobru svakoga od njih, a traži ispriku i opravdanje svakome od njih. Ljudima će prenositi lijepe i ispravne stvari, a ružne i neispravne stvari će pokušavati da prekrije i da o njima javno ne zbori." (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/145.)

4. Okretanje ledja i napuštanje jednih druge. Primjetićemo da su današnji muslimani spremni veoma brzo okrenuti leða drugome muslimanu zbog obične stvari oko koje se raziðu a kamo li ako se ne slože oko nečeg težeg, zbog čega su u stanju porušiti i ljubav i bratstvo i rodbinsku vezu!
Ali, ima jedan zanimljiv detalj. Obično su oni koji su brzi na okretanju svojih leða prema muslimanima i kidanju veza sa njima vrlo brzi i hitri u uspostavljanju veza sa nemuslimanima i nevjernicima, i sa njima može i da se nasmije i da muhabbeti i da posluje i da trguje i da bude dobar komšija itd., a sa muslimanom ne može ni da se nasmije, ni da šta prozbori, niti da muhabbeti, niti da sa njim posluje, niti da sa njim trguje, niti da mu bude dobar komšija itd.!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Nemojte bojkotovati jedni druge, i nemojte okrećati leða jedni drugima, i nemojte se mrzjeti, i nemojte jedni drugima zavidjeti! Budite, o Allahovi robovi, braća! Muslimanu nije dozvoljeno da više od tri dana ne govori sa svojim bratom muslimanom!" (Sunen Tirmizi, br.1935.)

5. Nabijanje na nos, svakog dobra kojeg smo učinili, drugome. Ima ljudi koji kada dadnu ili se za vas kod nekoga zauzmu ili vas u nečemu nasavjetuju ili vam kakvo dobro učine – kasnije proprate to svoje dobro djelo sa spočitavanjem, ezijjetom, vrijeðanjem i stalnim ukazivanjem na onoga koji mu je dobro učinio. Ovo je takoðer još jedno ružno svojstvo koje ne priliči osobama s lijepim ahlakom.
Allah dž.š., kaže: "O vjernici, ne kvarite svoje sadake prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put." (el-Bekara, 264.)
Ovaj ajet nam ukazuje na to da su dobra djela koja radimo podložna propadanju i kvarenju, i to samo zbog jedne riječi ili jednog postupka što znači da pored činjenja dobrih djela moramo biti angažovani i na polju očuvanja već učinjenih i stečenih dobrih djela kako nam ne bi propala. Tako se ponašamo u dunjalučim pitanjima, pa se tako moramo ponašati i u ahiretskim pitanjima!
Prigovorima svojim si pokvario dobra djela svoja
Nije častan čovjek onaj koji se u prigovarače svrsta!


6. Loše ophodjenje prema svojoj familiji. Naći ćemo ljude koji se prema običnom svijetu ophode kulturno, lijepo i blago, meðu njima je nasmijan, sav je u bontonu, pazi šta zbori i bira svoje riječi – ali kad se vrati svojoj kući situacija se mjenja, nestaje njegove dobrote i ljubaznosti a do izražaja dolazi njegova osorost, grubost i prostakluk. Postaje pravim lavom spram svoje jadne i slabašne majke ili žene, ponašajući se prema njima bez ikakvog bontona i edeba. Izgovara oštre i bolne riječi, i njih krivi za sve. Za svaku sitnicu skače im za vrat, a ženi svojoj prijeti razvodom za bilo šta što se desi. Neko je u stanju trošiti stotine na kocku i kafane, a ako mu žena potraži što god novca da se kupi nešto namah je prekine sa "nema" ili "ne može"! – a da se kocka i da se pije "ima i može"!?
Ovo je takoðer jedna od velikih grešaka i ružnih svojstava. Tvoja familija je najzaslužnija i najpreča da se prema njima lijepo ponašaš i da prema njima svoj lijepi ahlak ispoljiš. Tvoja familija je sa tobom danju i noću, u tajnosti i na javi. Ako ti se desi nešto isto kao da se i njima desilo.
Ako te usreći nešto isto kao da je i njih usrećilo! Ako ti zažališ za nečim i njima je žao. Stoga, neka i tvoje ponašanje spram tvoje familije bude lijepo, a najbolji su oni koji su najbolji prema svojim familijama!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Najsavršenijeg imana su oni koji su najljepšeg ahlaka, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama!" (Sunen Tirmizi, br.1162.)
Na drugoj strani imamo i žena koje se ružno odnose prema svojim muževima, kojima ne daju hakka i prava kojeg im je Allah dž.š., uagarantovao i dao. Ima žena koje se sa svojim muževima ophode kao sa zadnjim jadnicima na zemaljskoj kugli, koje se deru i viču na njih, koje ih svakog dana opterećuju sa novim izdacima, trošeći pare na luksuziranja i nepotrebne stvari. Da je pitaš: kako je - začuo bi prave žalopojke i kukanja, dobro muževljevo zaboravljaju a sve mu loše pamte i spominju. Ne sviða joj se ništa što joj muž radi i danonoćno ga odbija od njegovih roditelja i rodbine i komšiluka.

7. Nepridavanje pažnje haku i pravu naših prijatelja i drugova. U ovo će spadati slabo ili nikako interesovanje za njihovu situaciju ili hal, njihovo neposjećivanje i neobilaženje, ne pridavanje pažnje njihovim redovima kako žalosnim tako i veselim poput smrtova, raðanja, vjenčanja, bajrama itd.. U ovo će spadati i nekontaktiranje istih putem telefona ili pisma ili emaila, kao i svaka vrsta ne obnavljanja te prijateljske ljubavi i poštivanja. Neki prijateljuju s ljudima samo dok imaju i dok im je lijepo a ako zapadnu muka i teškoća i budu u potrebi za nekom pomoći zaborave ih, i ne izlaze im u susret i odmah bacaju niz vodu dugogodišnje prijateljstvo koje su imali. Neki ljudi čim se domognu novca, pozicija ili ugleda odmah zaborave na svoje stare prijatelje ili se prave da su ih zaboravili – što sve odreda ne smije biti ahlak jednog muslimana!

8. Imanje lošeg mišljenja spram drugih. Ovo je još jedno svojstvo lošeg ahlaka koje uraða plodovima zavisti, kvari ljubav, kida veze i izaziva brigu i tugu. Zbog svega ovoga je Allah dž.š., rekao: "O vjernici, klonite se brojnih sumnjičenja, neke od njih su zaista grijeh!" (el-Hudžurat, 21.)
Imam el-Gazali rhm., kaže: "Razlog ove zabrane jeste to što tajne srca ne poznaje niko izuzev Poznavaoca Nevidljivog i Gajba – Allaha dž.š., pa stoga čovjek nema pravo da misli o drugom čovjeku zlo izuzev ako nam se potpuno jesno i nedvosmisleno razotkrije nečiji postupak koji nije podložan drugačijem shvaćanju. Tek tada nemaš kud nego li da vjeruješ shodno onome što si saznao i čemu si lično svjedok bio. A što se tiče onoga čemu nisi prisustvovao, i što nisi svojim okom i svojim uhom propratio, a u srce ti doðe sumnja znaj da je to od šejtana, što ti on ubacuje u srce, što odmah moraš poreći i zanijekati jer je šejtan najgriješniji griješnik, a Allah dž.š., je rekao: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete." (el-Hudžurat, 6.) Nakon svega nije ti dozvoljeno da vjeruješ šejtanu niti da se povodiš za njegovim željama!" (Pogledaj: Ihja'u 'Ulumid-din, 3/150.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer su sumnje najveće laži!" (Muttefekun 'alejh)
Ima ljudi koji su stalno skeptični i lošeg mišljenja prema ostalima. Misli da je svaki glas uperen protivu njih, i da je sve što se dešava zbog njega i nekog njegovog interesa. Po njemu ljudi nemaju druge brige osim njega. Svi su se ljudi urotili protiv njega, i svi samo njega čekaju u klopku. Kada vidi dvojicu da pričaju odmah pomisli da pričaju o njemu. Ako čuje neku javnu kritiku odmah pomisli da je upućena njemu. Ako se negdje napravi veselje a on ne bude pozvan odmah pomisli na to da neće gazda da ga pozove a ne pada mu napamet da je možda zaboravio ili je nešto drugo bilo u pitanju. Ako vidi da neko hodi uz njega odmah pomisli da ga taj uhodi i špijunira. Ako mu neko priðe da razgovara s njim ili ga časti nečim odmah pomisli da je uradio to zbog toga što mu treba da mu se nešto završi a ne što mu je stalo do njega, itd..

Musliman se mora utjecati Allahu dž.š., od ove bolesti i od ovih šejtanskih vesvesa, smjerno koračajući Allahovim putem, imajući lijepo mišljenje o svojoj braći muslimanima, tumačeći njihove riječi i postupke na najljepši mogući način, tražeći im 70 isprika i opravdanja prije nego li zasnujemo loše mišljenje protivu njih, i prije nego li zapadnemo u grijehe i tame sumnji i sumnjičenja.

9. Ogovaranje i gibet je još jedno od kapitalnih ružnih svojstava, za koje je Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Kada sam bio uzdignut na Mi'iradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od bakra, kojima su grebali svoja lica i svoje prsi. Upitao sam: Ko su ovi ljudi, Džibrile? Reče: Ovo su oni koji su na dunjaluku jeli ljudska mesa i dirali im u čast!" (Sunen Ebi Davud, br.4878.)
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Ka'ab b. Malik r.a., je rekao: "Gibet uništava dobra djela!" (el-Samt, br.188.)
Katade rhm., kaže: "Trećina kaburskih iskušenja i kazni je zbog gibeta!" (el-Samt, br.189.)
Hasan el-Basri rhm., je rekao: "Strogo se čuvajte ogovaranja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša gibet je gori za dobra djela nego li što je vatra za drva!" (el-Samt, br.300.)

Nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 3.) Svaki musliman je kod Allaha zaštićen i ima svoju vrijednost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nestanak dunjaluka lakši je Allahu od prolijevanja krvi muslimana." Šerijat je došao sa smjernicama, bontonom, zakonima i propisima koji štite i čuvaju sve ono što je sveto. Ti zakoni i propisi štite muslimana i od najmanjeg uznemiravanja, pa čak i njegove emocije i osjećanje. Islam je utemeljio princip bratstva, koji zahtijeva da se prema bratu po vjeri čini dobročinstvo i da ga ne uznemi¬ravamo na bilo koji način. Uzvišeni Allah rekao je: Samo su pravi vjernici braća. (El-Hudžurat, 10.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu.
Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim) Skrnaviti ovu svetost i nauditi muslimanu jedan je od najvećih grijeha. Zločin i grijeh su još veći ako se uznemiravaju Allahovi odabrani i čestiti robovi. U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)
U uznemiravanje muslimana spada i to da ih uznemiravamo po putevima, na javnim mjestima, tako što ćemo bez ikakvog poštovanja i obzira bacati i ostavljati otpatke. Islam zabranjuje da se uznemirava i onaj ko živi pod zaštitom islamske države, a kamoli da se uznemirava vjernik - musliman. Ono što najviše uznemirava muslimana jeste psovanje, grdnja, ogovaranje, prenoše¬nje tuđih riječi i kaljanje časti. Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)


Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)

Trebamo li sakriti mahanu brata muslimana?

Društvo kojim vlada čistoća je ono društvo kojim kruže samo lijepe i čedne vijesti i lijepe priče, dok oni koji rade određene grijehe, skriveno i u tajnosti, ostaju u tom stanju prikriveni Allahovim dž.š., zastorom sve dok ne dođu tewbe i dok se ne pokaju, a i vjernici se prema takvome na isti način ophode kako se ne bi upustio u javno praktikovanje grijeha ili kako ne bi istrajavao na njemu te kako vjernici ne bi bili pomoćnici šejtanovi u borbi protivu tog čovjeka!

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je negodovao onima koji svoj prljavi veš iznose u javnost, pa kaže: "čitavom mom ummetu će biti oprošteno izuzev mudžahirima hvalisavim griješnicima! Mudžahera je kada neki čovjek uradi neko ružno djelo noću pa onda osvane ujutro a Allah dž.š., mu je već prikrio to djelo, pa počne govoriti: O ti i ti! Jučer sam radio to i to! Proveo je noć pod Allahovom dž.š., skritosti, a jutro provodi skidajući sa sebe Allahov dž.š., pokrivač!" (Buhari, br.6069.)

Ovo je bila opomena onima koji sami sebe brukaju, ali naznačujemo da se stvar ne završava ovdje! Muslimanu je zabranjeno da bruka drugog muslimana i to riječima Allaha dž.š., koji kaže: "One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate." (Nur, 19.)

U Džessasovom "Ahkamul-Kur'an"-u, (5/163), stoji slijedeće: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) – Allah dž.š., je ovim ajetom obznanio to da je obaveza imati lijepo mišljenje o vjernicima/mu'minima, i da im se mora željeti hajr i dobro, prijeteći se onima koji žele otkrivati bestidnosti, iznositi potvore, i pogrdno pričati o vjernicima, okarakterisavajući takav postupak kao veliki grijeh, koji je zaslužan kazne. Sve ovo nam ukazuje na to da naša srca moraju biti u selametu kada su vjernici u pitanju, što je slučaj i sa ostalim djelovima tjela, i sa jezikom kada je u pitanju nanošenje zla njima!“

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mu'min je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji je hidžru učinio od onoga što je Allah dž.š., zabranio!" (Sahihul-Buhari)

Od Ebu Šurejha r.a., se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije vjernik osoba od čijeg zla nije siguran njegov komšija!" (Sahihul-Buhari)

Od Abdullaha b. Omera r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koga veseli to da bude udaljen od vatre, i da udje u džennet  kada mu doðe smrtni čas neka posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, i da želi ljudima ono što želi samom sebi!" (Muslim)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!" (Muttefekun 'alejh)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "...ko proturi i razglasi neku riječ, po pitanju čovjeka-muslimana, koji je od nje čist, želeći ga njome uniziti na dunjaluku – Allah dž.š., ima pravo baciti ga zbog nje u vatru – pa, potvrdjujući sve navedeno, prouči ajet iz Allahove dž.š., knjige: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) (Pogledaj: El-Džami' el-Sagir ve zijadetuhu, br. 5044.; Medžme'ul-Zeva'id, br.7040.; Fejdul-Kadir, br. 2966.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Šejh Šu'ajb el-Arna'ut kaže da je ovaj hadis: Sahih ligajrihi, a ovaj lanac - hasen. Pogledaj: Medžme'uz-Zeva'id, 8/164., br.13093.)

Dakle, oni koji uživaju u tudjim grijesima, iznoseći ih u javnost, vješto prikrivajući svoje grijehe koje kriju kao zmija noge – neka se pripaze i na ovom i na onom svijetu od kazne koju Allah dž.š., obećava za takvo postupanje.

Nasuprot ovome, Allah dž.š., obećava veliku nagradu onima koji prikrivaju mahane svoje braće muslimana, i to nagradu tipa da će takvim osobama biti prikrivene mahane i na ovom i na budućem svijetu, kao što je potvrðeno u sahih hadisu: "Ko prikrije mahanu jednog muslimana, Alah će prikriti njegovu mahanu na ovome i na budućem svijetu!" (Muslim)
Ovo ne znači to da čovjek neće nikako savjetovati ili upozoravati onoga koji čini izvjesne grijehe. Nasuprot, umjesto što ćemo ogovarati toga čovjeka bolje bi nam bilo da s njime popričamo i da ga nasihatimo možda naša iskrenost bude utjecala na njega, ali ako se dotična osoba počne hvalisati grijesima ili javno ih činiti onda je dozvoljeno na takvoga i javno upozoravati!

Najpreče ja da čovjek ne iznosi svoje mahane i svoje grijehe u javnost koje mu je Allah dž.š., već skrio. Neka čovjek bude svjestan toga da ga je Allah dž.š., počastio time što ga je sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah dž.š., će se, na Sudnjemu Danu, približiti vjerniku kojeg je skrivao i čuvao, pa će mu reći: Sjećaš li se ovog grijeha? A sjećaš li se onog grijeha? Pa će čovjek odgovarati: Da, Gospodaru, sjećam se – pa će Allah dž.š., nakon što upozna Svog roba sa svim njegovim grijesima i primjeti da je čovjek pred kolapsom, reći: Prikrio sam ti ove grijehe na dunjaluku, i opraštam ti ih danas, pa će čovjeku biti uručena knjiga dobrih djela...!" (Buhari, br.2309.)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Neće Allah dž.š., pokriti grijehe nekom čovjeku na dunjaluku, a da mu ih neće oprostiti na ahiretu!" (Ahmed, br.25164.)

Dakle, neka svako koga je Allah dž.š., prirkrio i sačuvao bruke činjenja grijeha neka čuva sam sebe i neka se ne bruka!
Počast koju jedan musliman uživa kod Allaha dž.š., jeste ta da ga Allah dž.š., čuva od drugih ljudi i sveti se u njegovo ime.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

Dakle, dragi brate, prikrivaj mahane muslimana jer nisi u stanju s Allahom dž.š., se boriti, sa onim koji je u stanju vršiti uvidjaj nad tvojim grijesima i nad tvojim mahanama, i koji je u stanju obrukati te pred drugima u onome što ti drugi ljudi ne znaju. Ustegni svoj jezik od ostalog svijeta, zahuzdaj ga i ne kopaj njime kao ralom po tuðim grijesima.

Možemo primjetiti da ima bolesnih duša koje se liječe samo slušanjem toga šta ostali ljude rade, istražujući im grijehe i mahane, otpočinjući svoje posjetke i sijela i svoje sjednice sa razmatranjem takvih slučajeva. "Allah dž.š., voli stid i pokrivanje mahana", (Ahmed, 4/224.) - što znači da je osoba koja se bavi brukanjem drugih ljudi i govorom o njihovim grijesima osoba koja je bezobrazna, i ona koja je strgala sa sebe svu odjeću stida i srama!

Čuvajući ljude od našeg izvršavanja uvidjaja nad njihovim grijesima dajemo ljudima nove šanse za lijep život i lijep svršetak. Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko primjeti kakvu mahanu ili grijeh pa ga prikrije biće poput čovjeka koji naiðe na živu zakopanu djevojčicu pa je spasi i u život povrati!" (Ebu Davud, br.4870.)

Ovaj hadis nam ukazuje na to da je brukanje ljudi poput njihovog ubijanja a da je prikrivanje ljudi njihovo ostavljanje u životu!

Kada je u pitanju čast jednog muslimana, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je nije želio štetiti pa makar bio i veliki grijeh u pitanju. Enes b. Malik r.a., kaže: Bio sam kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada mu doðe jedan čovjek koji reče: O Allahov Poslaniče, počinio sam veliki grijeh – kazni me! Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je čuo i ne htjede ga ništa pitati o tome. Nastupio je vakat za namaz i taj čovjek klanjaše sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, i kada završiše sa namzom onaj čovjek priðe Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i opet mu reče: Počinio sam veliki grijeh Allahov Poslaniče, pa sprovedi nadamnom Allahovu Knjigu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Zar nisi malo prije klanjao s nama? Reče: Da. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Allah ti je oprosti grijeh tj. kaznu!" (Buhari, br.6437.)

Razmisli Allahov robe :

1. Onaj koji tajno radi neki grijeh neka zna da je Allah dž.š., Taj koji ga je skrio i prikrio.

2. Iznošenje mahana i grijeha u javnost je ružno djelo pa makar se radilo i o nama samima.

3. Nije sporno da nekog čovjeka prikrivamo i da ga lično savjetujemo i nasihatimo.

4. Otkrivanje tuðih mahana vodi otkrivanju ličnih mahan.

5. Uživanje u slušanju i kopanju tuðih mahana je znak bolesti nečijega srca.

6. Prikrivati tuđe grijehe je obaveza pa makar se radilo i o velikim grijesima!

http://www.youtube.com/watch?v=nQA0BdRtMWE


http://www.youtube.com/watch?v=Ntbesi6DqCw&feature=related


http://www.youtube.com/watch?v=UNq_BkDjcZY&feature=related



Moj komentar u ime Allaha subhanehu ve te’ala:

"One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) 


Ja Rabbi,sta je ovo danas sa ummetom,sta se ovo desava svakodnevno,ljudi su postali KO STOKA I GORE OD TOGA... nevide svoje zlo i grijehe koje cine svakodnevno jer nismo meleci,dok danima i nocima su u haramamima do plafona,sakrivaju se da  ih ljudi nevide i spetkare i podmecu drugima nogu da podapunu a zaborace da Allah svt sve vidi i cuje i zna svacije misli i sta radimo i tajimo u prsima svojim-ZASTO ROBE TO RADIS I STO SPLEKTARIS I IZUVIJEDAS MAHANE SVOGA BRATA ILI SESTRE A IMAS SVOJIH STOTINU?
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao:"O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga pa makar to bilo i u njegovoj kući!" (Sunen Ebu Davud, br.4880.)
Meti ispred svojih vrata i svedi inventur svojih dijela pa ako imas imalo imana svatices koliki su tvoji grijesi teski pa neces imati vakta da o drugima izuvijedas danima,nocima i sahatima dok chetas isti ti taj po inernetu sa zenama koje ti nisu dozvoljene a tvoja ili tvoje spavaju,dok mozda i sam bludnicis ili drugima blud nudis,dok lazes na druge i poturas razne spletke iz svoje kuce da cast muslimana pokaljas i unistis,dok zavadjas po mahali braca,dok gibetis,dok ISKUPLJAS DOKAZE PROVIT MU'MINA  ALLAH TE UPUTIO I  SRAM DA TE BUDE A ZABORAVIO SI DA CES STATI NA SUDNJI DAN I TI SESTRO MUSLIMANKO KOJA  MISLIS DA SI REZERVISALA VIZU ZA DZENNET SA SVOJIM NIQABOM A JEZIK A JEZIK STA CE ZENE BACITI U DZEHENNEMSKU VATU JEZIK ! Pogledajte svoja djela i onda trazite mahane drugih vijernika a ne splektarite I NE ISKUPLJAJTE DOKAZE JEDNI PROTIV DRUGIH I PISMENI I USMENI I SMS PORUKE I MSN-MAILOVE ITD!!!!
I ti sestro koja nemas izgleda svojih iskusenja subhanallah,a svima dunjaluk tezak pa uz kahvu sa svojim sestrama smisljas i sama sta ces nalagati prtiv sestre koja ti nije draga samo zato jer bi je tvoj muz pozelio za drugu ili trecu hanumu pa iz svoje puke ljubomore udri sto je najgore uz kahvu,telefon -izmisljate samo i od muhe napravite medvijeda i samo gibetite i odovarajte i LAZI TE  ELHAMDULILLAH; U IME ALLAHA SVT VAM TREBA KUPITI PARFEM DA MIRISETE NA DUNJALUKU A SMRDICE TE I GORITI U DZEHENNEMSKOJ VATRI ZA TO VJERUJ TE PA CE TI BITI DZABA 8 METRA PLATNA NA TEBI SA TVOJIM NIQABOM JER CE PODLOZENA VATRAA BITI SA TOBOM BAS SA TOBOM KOJA SI SE UZDIGLA I MOZDA VIZU REZERVISALA ZA DZENNET ,ili  REZERVISALA  MOZDA ZA DZEHENNEM.....jah dunja dever a mora nas neko cistiti  jezicima svojim i prati GRIJEHA nasih ,pa nemora biti uvijek bolestima glavoboljom,hmm operacijom itd naja samo nastavite ....
Allahu svt hvala na svakom stanju kusnja je vijerniku neminovna do sudnjeg dana i ovdje na dunjaluku i u kaburu sigurno kada bi to svak imao na umu POZABAVIO BI SE SAMO OKO SEBE I SVOJIH GRIJEHA I PLAKO NAD SVOJIM GRIJESIMA I KAJAO SE I MOLIO ZA OPROST A NEBI DANONOCNO ISTRAZIVAO MAHuANE DRUGIH  naravno kad mu je iman u dnu cipela pa i nevidi brda svojeih grijeha!
Allah dž.š., rekao: "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (el-Hudžurat, 12.)
Zasto si ljbomoran i azsto izmisljas lazi i zasto sluoljas poli dokaz da nekog oblatis  ? Nemozes podnjet da tvoj brat ima dvije hanume i firmu i da mu sve ide dobro ili ti se bivsa treba udati pa da joj srecu pokvaris i da je blatis a znas da je nemozes serijetski vratiti ili nemozes podnjeti  da je drugi ima ili si bolestan sejtanskim vesvesama idi uci rukiju i pokaj se ne zavidi nikome -svom bratu vijerniku i sestri ako imaju vise nesto od tebe ili im bolje ide nego tebi raduj se pa ce i tebe Allah obradovati a ne istrazuj mahane jer NIJE NIKO MELEK A SVOJ TAJNI GRIJEH KRIJES I DOKAZE DOK IH ALLAH NECE SAKRITI VIJERUJ MI I KAD SE BUDES NAJMANJE NADAO OBZNANI CE TI IH JER SE SVETIS SVOME BRATU I SESTRI BOLESNICE JEDAN A NEVALJA TO I VIJERUJ NE VALJA TO STIDI SE I SRAM DA TE BUDE!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte zlonamjerno podizati cijenu robe, ne namećite se jedni drugima u kupoprodaji. Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je brat drugom muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne ostavlja ga na cjedilu. Bogobojaznost je ovdje" - pa je tri puta pokazao na svoja prsa." Čovjeku je dovoljno zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana." (Muslim)
Uzvišeni Allah rekao je:...'' kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 15.)

Prenosi Ibn Omer da se jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i povišenim glasom rekao: "O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne tragajte za njihovim mahanama, jer onaj ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a kome Allah bude istraživao mahane, osramotit će ga čak i u njegovoj kući." Prenosi se da je Ibn Omer jedne prilike pogledao u Kabu i rekao: "O kako si velika i sveta, ali čast vjernika je svetija od tebe." (Tirmizi sa sahih senedom)
U hadisi-kudsijju koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: "Ko bude uznemiravao Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat." (Buhari)

Čovjek se prihvatio emanete na Zemlji, poslije odbijanja drugih oko njega da ga prime. Zato je pored ostalog čovjek velika neznalica, nezahvalnik i oholi ulizica,  koji sije nered, čini nepravdu i zulum drugim živim bićima oko sebe. Insan sijući nered, tlačeći, omalovažavajući druge slabije i  nejake,  zaboravlja da nakraju svega postoji odgovaranje i kažnjavanje na ahiretu, a da će posigurno sam doživjeti i  degredaciju i razne belaje na ovom svijetu. Svi koji ponižavaju druge ljude, uzurpirajući pri tom  njihova prava (nesvjesno a često  i namjerno i ciljano pri punoj svijesti) mogu doživjeti da ih mazlumi prokunu.

Takvi ljudi izlažu se opasnosti da dova mazluma (onoga kome je nepravda učinjena) protiv njih bude primljena, a između dove mazluma– pa makar on bio i veliki griješnik – i Uzvišenog Allaha nema nikakve pregrade; pa šta onda tek reći za dovu koju uputi Allahov štićenik, o kome je Uzvišeni u spomenutom hadisi-kudsijju rekao: ''Ako Me šta zamoli, udovoljit ću mu, a ako od Mene zatraži utočište, pružit ću mu ga!''


Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Allahu moj ti si moj Gospodar i nema drugog Boga osim tebe i ti se stvorio i ja sam tvoj rob,ja sam pod ugovotom sa tobom i obecanje nisam ga ispunio,priznajem tvoje blagodati koje si mi dao i priznajem grijeh svoj pa mi oprosti a niko drugi ne OPRASTA OSIM TEBE-AMIN

29.06.2011.

''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.)

Ovaj svijet, sa svim onim što se u njemu i na njemu nalazi: čovjek, životinje, biljke, prirodne pojave kao što su padanje kiše, izlazak Sunca, zemljotresi, vulkanske erupcije, puhanje vjetrova, kao i samo stvaranje čovjeka u etapama, odvija se u skladu sa sveopćim zakonitostima koje je Uzvišeni Allah uspostavio.

Sunnetullah – Allahove zakonitosti

Ništa se ne dešava slučajno i ništa ne izlazi iz okvira ovoga zakona i sve živo i neživo mu je potčinjeno. Postojanje ovoga sveopćeg zakona u kosmosu jedan je od najvećih dokaza Allahove egzistencije, jer neživa materija ne umije i ne može da uspostavi ovako savršen, precizan i sveobuhvatan zakon za sve što postoji. Da je sve potčinjeno ovim zakonima, potvrđuje i Kur'an u mnogim ajetima: ''I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnog i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut“ (Jasin, 38-39.);
''Mi smo zaista čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa onda od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje oživljujemo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj'' (El-Mu'minun, 12.). 


Drugi aspekt ovoga Božanskoga zakona je da su mu potčinjeni i svi ljudi, kako pojedinci, tako i zajednice. To znači da su ljudska djela i postupci, kao i posljedice tih djela na oba svijeta, te različita stanja: rahatluk, sreća i nesreća, ponos i poniženje, napredak i nazadak, snaga i slabost, u skladu sa ovim zakonitostima i u neposrednoj zavisnosti od njih. Ove zakonitosti o kojima govorimo poznate su kao ''sunnetullah'' (pravila, praksa, zakon). Šta je ''sunnetullah'' kada su ljudi u pitanju? Sunnetullah (Allahove zakonitosti) je ustaljeni i uobičajeni način Allahovog odnosa prema čovjeku u zavisnosti od njegovih postupaka, ponašanja i uopće odnosa prema Allahovim naredbama i zabranama, kao i posljedice ljudskoga djelovanja na ovome i na onome svijetu. S obzirom da je ''sunnetullah'' jedan sveopći i univerzalni zakon, jedna od njegovih glavnih karakteristika je konstantnost i nepromjenljivost, što potvrđuju mnogi kur'anski ajeti u kojima Uzvišeni Allah govori o prošlim narodima i onome što je njih zadesilo kao posljedica njihovih djela i postupaka. Uzvišeni Allah rekao je: ''Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po Zemlji i vidite kako su okončali oni koji su poslanike u laž ugonili.To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.'' (Ali Imran, 137-138.) Da ove zakonitosti nisu vječne i univerzalne, Uzvišeni Allah ne bi nas podsjećao da iz spomenutih događaja uzmemo pouku i poruku.

Šta je istina, a šta laž?

Kao i u svim drugim segmentima života na ovome svijetu, tako i po pitanju istine i laži postoje određene zakonitosti po kojima se sve odvija. Za sve što postoji na ovome svijetu možemo dati jednu generalnu podjelu. Tako sva djela, vjerovanja, pojave, riječi i stvari, možemo podijeliti na istinu i laž. Sa islamskog stanovišta, u suštini, ne postoji neka poluistina ili polulaž. Postoji samo istina i laž. Uzvišeni Allah rekao je: ''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Junus, 32.) Sva istina je dobro, a svaka laž je zlo. Jedno od ključnih pitanja svakako je – šta je to istina, a šta laž i ko ima pravo da neko djelo, pojavu ili vjerovanje svrsta u laž ili istinu? Naravno, mi muslimani duboko vjerujemo da je Sveznajući Stvoritelj i Gospodar taj koji određuje šta je istina, a šta laž i da je Njegov sud konačan. Stoga ćemo kazati da je istina sve ono što je Allahovim sudom i propisima označeno kao istina ili hakk, bilo da se radi o vjerovanju, riječima ili djelima. Neki su istinu definirali kao sve ono što je Uzvišeni Allah naredio, a laž je sve ono što je zabranio. Osnovne istine ovoga i onoga svijeta izrečene su u jednom hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se prenosi da je, kada bi ustajao na noćni namaz, učio ovu dovu: ''...Ti (Allahu) si istina, susret s Tobom je istina, Tvoje riječi su istina, Džennet i Džehennem su istina, poslanici su istina, Muhammed je istina i Sudnji dan je istina...“ (Buharija i Muslim) Ovo su temeljne istine vjere islama i uopće temeljne istine života.

Neizbježnost sukoba između Istine i laži

S obzirom da prema generalnoj podjeli postoji samo istina i laž, ljudi se mogu svrstati i opredijeliti ili za istinu ili za laž. Tako, svjesno ili nesvjesno, možemo biti na strani istine, štititi je i pomagati, ili na strani neistine, pa je štititi i promovirati. Ljudi su se oduvijek tako dijelili na one koji promoviraju i pomažu istinu i dobro i one koji pomažu i promoviraju laž i zlo. Kao što su voda i vatra, svjetlo i tama, toplota i hladnoća, suprotnosti koje ne mogu zajedno, nego jedna uvijek mora dominirati, tako su isto istina i laž (neistina) dvije suprotnosti koje se ne trpe i ne podnose, nego jedna uvijek mora dominirati u nekom vremenu i prostoru. To je jedna od Božijih zakonitosti koja je konstantna i nepromjenljiva. Sukob između Istine i laži, odnosno njenih sljedbenika je neminovnost i on traje otkako čovjek postoji na Zemlji. Sukob ili konflikt između Kabila i Habila, dvojice Ademovih sinova, nije ništa drugo do sukob između istine i laži. Sukob između Božijih poslanika, njihovih sljedbenika, s jedne strane i onih koji su ih u laž utjerivali i protiv njih se borili, s druge strane, ustvari je sukob između istine i laži. Ovaj sukob između istine i laži traje stalno, s tim da je kroz historiju samo mijenjao svoje forme i intenzitet. U Kur'anu Svevišnji Allah u mnogim ajetima spominje da su određena stvorenja, džinni i ljudi, neprijatelji Allahu, poslanicima i pravim vjernicima, a to su ustvari neprijatelji istine, jer istina je, kako smo prethodno kazali, na strani poslanika i njihovih istinskih sljedbenika. Uzvišeni Allah rekao je: ''Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju'' (El-En'am, 112.); ''Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku pokvarenjaci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao upućivač i pomagač'' (El-Furkan, 31.).

Istina je vječna i uvijek će do Sudnjega dana biti onih koji će istinu promovirati i braniti. Oni će nekada biti jaki i moćni, a promotori i zaštitnici zla i neistine slabi i nemoćni. Međutim, taj odnos snaga će se mijenjati i nerijetko će sljedbenici istine, zbog različitih uzroka koji su dio Allahovih zakonitosti, biti slabi i nemoćni u odnosu na sljedbenike laži i zla, ali konačni ishod ovoga vječnog sukoba pripada istini i njenim sljedbenicima, na ovaj ili onaj način. Prethodno spomenuti ajeti otkrivaju nam još jednu Božiju zakonitost, a to je da će se u svakom vremenu među ljudima naći zlobnici, pokvarenjaci i zlikovci koji će zauzeti neprijateljski odnos prema Božijoj istini i njenim sljedbenicima. Tako je i danas. Kroz prizmu ovih Allahovih zakonitosti možemo posmatrati i našu bosanskohercegovačku stvarnost. Antiislamsku kampanju koja je aktuelna već nekoliko godina možemo razumjeti samo kao odraz mržnje i netrpeljivosti prema Božijoj istini i njenim vrijednostima, od strane onih koji su stali na stranu laži i zla. Njihovim umovima i postupcima vladaju i upravljaju sile zla i u njima dominiraju. Oni su šejtana, svoje strasti i nagone za bogove svoje uzeli i njima se slijepo pokoravaju. Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, iako mu je Istina poznata, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?'' (El-Džasije, 23.)

Konačni ishod pripada Istini

Uzvišeni i Moćni Stvoritelj obećao je da će konačni ishod i dominacija pripasti Istini i njenim sljedbenicima, a da će laž i njeni sljedbenici biti poraženi i još na ovome svijetu poniženi i kažnjeni. Kur'an o tome govori u mnogim ajetima: ''Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kada ustanu svjedoci'' (El-Mu'min, 51.);
''Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji, sigurno ćemo pobijediti!' – Allah je, zaista, moćan i silan'' (El-Mudžadele, 21.);
 ''A poslanici su i prije tebe u laž utjerivani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti'' (El-En'am, 34.);
''Allah poništava neistinu i potvrđuje istinu riječima Svojim; On dobro zna svačije misli'' (Eš-Šura, 81.).

Pravi vjernici duboko su ubijeđeni da konačnica pripada Istini i njenim promotorima, te da će promotori i pomagači laži doživjeti poraz i kaznu još na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja nesnosna. Međutim, sljedbenici Istine moraju dati od sebe sve što su u mogućnosti, pa tek onda očekivati Božiju pomoć. Mnogobrojni primjeri koji su zabilježeni na stranicama historije potvrđuju nam da Allah zlikovce i pokvarenjake žestoko kažnjava još na ovome svijetu. Pedesetih godina prošloga vijeka na jednom fakultetu u jednoj od arapskih zemalja, ustao je jedan student i držeći sat u svojoj ruci na sav glas povikao: ''Ako Allah postoji, neka me onda usmrti nakon sat vremena!“ Prizor je zaista bio čudan i zanimljiv, a posmatralo ga je na desetine studenata i profesora. Sat je brzo prošao, a ovaj studenat je ushićeno i prkosno viknuo: ''Jeste li vidjeli? Da Allah postoji, usmrtio bi me.'' Studenti su se razišli, neki sa određenom dozom sumnje koju im je šejtan u njihove misli ubacio, drugi su smatrali da ga je Allah zbog određene mudrosti ostavio, dok su se treći ismijavali sa prizorom. Kada se ovaj student vratio kući, prvo je po običaju prije ručka otišao u kupatilo da se umije i da ruke opere, i dok je lice brisao maramicom, pao je na zemlju i ostao nepomičan. Umro je! Kasnije je doktor utvrdio da je uzrok smrti voda koja mu je ušla u uho dok se umivao. Doktor Abdurezak Nevfel rekao je: ''Allah nije želio osim da umre kao magarac!'' Naučno je poznato da magarac i konj, kada im voda uđe u uho, momentalno umiru.
 Allaha Svemoćnog i Mudrog molimo da pomogne Istinu i njene sljedbenike i da nas učini od onih koji su Istinu odabrali. Amin!

28.06.2011.

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Nauka o Kur'anu: KUR'AN

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg poslanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su:
"Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

Fadileti (dobrobiti) druženja s Kur’anom

Razmišljanje o Allahovim subhanehu ve te'ala ajetima je nedvojbeno čin ibadeta koji osobu približava Uzvišenom Allahu. Ovo razmišljanje nije lahkomisleno i besciljno razmišljanje. Naprotiv, ono uključuje izučavanje klasičnog tumačenja[1] ajeta o kojima se razmišlja.

Ni jedna druga knjiga, zaista, nije poput Allahove subhanehu ve te'ala Knjige koja je Njegov vječni govor, (a ne Njegovo stvorenje), koja je priručnik za život i smrt kao i za ono što slijedi poslije toga. Stoga, Allahova subhanehu ve te'ala Knjiga zaslužuje proučavanje koje je pažljivije od proučavanja bilo čijeg drugog govora.

Ovakvo proučavanje iziskuje potrebu da se čitalac vrati na rane predaje onih koji su bili svjedoci Objave i koji su čuli njeno objašnjenje od onoga koji je poslan od Allaha subhanehu ve te'ala da kazuje i objasni Njegove riječi čitavom ljudskom rodu (Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem), jer ukoliko osoba pokuša prosuđivati značenje ajeta bez predhodnog izučavanja povoda objave te pojašnjenja datih od strane Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, iskvarenost vremena u kojem ta osoba živi, njeno nepoznavanje na šta se ajeti odnose, i neposjedovanje razumijevanja koje su imale rane generacije muslimana, će zasigurno dovesti do pogrešnog razumijevanja Allahovih subhanehu ve te'ala riječi te će stoga osoba otići na stranputicu smatrajući da ispravno robuje Allahu.

Zbog ovoga, svaki iskreni musliman koji se učeći Kur’an i razmišljajući o njemu nada Allahovoj subhanehu ve te'ala ljubavi treba čvrsto držati značenja, koja nam je pojasnio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zatim njegovi ashabi radijallahu anhum, oni koji su došli odmah poslije njih te rani islamski učenjaci.

Uz ovo, dragi brate i sestro u Islamu, znaj da učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu, te redovno odvajanje vremena za njegovo izučavanje i primjenu, ima ogromne dobrobiti (fadilete) u životu na ovom i na onom svijetu. Stoga, pogledajmo sada nekoliko tih fadileta kako bismo se još čvršće vezali za Allahove subhanehu ve te'ala veličanstvene riječi. Svaka od ovih dobrobiti je sama za sebe dovoljan podsticaj za klonjenje lijenosti i posvećivanje Kur’anu.

1. Učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu upotpunjuje jednu islamsku dužnost

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je zaista u ovoj svojoj izjavi sumirao (sažeo) našu vjeru: “Vjera je nasihat (savjetovanje)!” “Na ovo smo mi”, prenosi Temim ibn Avs Ed-Darijj radijallahu anhu, “upitali: Prema kome?” On odgovori: “Prema Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama ljudi, i običnom narodu.” [Hadis bilježi Muslim].

Nasihat (savjetovanje) koje smo dužni prema Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi uključuje redovno čitanje, učenje pravila tedžvida i lijepog recitovanja, izučavanje njenog tumačenja i povoda Objave, svjedočenje da je ona Istina i savršen Allahov subhanehu ve te'ala govor, a ne njegovo stvorenje, zatim poštovanje prema njoj i njeno čuvanje, pridržavanje njenih naredbi i zabrana koje se u njoj nalaze, podučavanje drugih njoj kao i pozivanje ka njoj.[2]

Dakle, čitanjem i razmišljenjem o Kur’anu, insan ispunjava svoju obavezu i za to je nagrađen. Nakon izvršavanja ove obaveze, Kur’an na Sudnjem Danu postaje dokaz u korist insana! To je druga dobrobit koju dobijamo prihvatanjem ove Plemenite Knjige.

2. Kur’an će na Sudnjem Danu biti dokaz u našu korist

Ovo zaključujemo iz Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem izjave: “A Kur’an je dokaz ili u vašu korist ili na vašu štetu.” [Hadis bilježi Muslim].

Dakle, sa ovim dokazom, Allahovom subhanehu ve te'ala Knjigom, će se desiti jedna od sljedeće dvije stvari. Ili će svjedočiti u našu korist, ili će biti dokaz protiv nas na Dan u kojem će nam biti potrebno svako dobro djelo. Ukoliko naš odnos sa Kur’anom ne bude među našim dobrim djelima, onda će taj Allahov subhanehu ve te'ala govor zaisigurno biti dokaz protiv nas. A ko bi mogao biti spašen od užasa tog Dana ukoliko Allahov subhanehu ve te'ala vlastiti govor bude protiv njega?

Pažljivo razmisli, dragi brate i sestro u Islamu, o svojoj poziciji u odnosu na Kur’an! Da li ga zapostavljaš i da li mu protivrječiš nehajno postupajući prema njegovim naredbama i zabranama? Da li se nad njegovim tekstom ikada duboko zamisliš? Da li će on na Sudnjem Danu da bude na tvojoj strani?

3. Kur’an će se za nas zalagati na Sudnjem danu

Dokaz: Ebu Ummame prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čitajte Kur’an, jer će on zbilja doći na Sudnjem danu i zagovarati (oprost kod Allaha op.p) za one koji su se s njim družili.” [Hadis bilježi Muslim].

4. Naš položaj (stanje) na ovom svijetu će se poboljšati

U Muslimovom Sahihu nalazimo lijepu priču o tome kako je čovjek kome je obećan džennet, Omer ibn El-Hattab radijallahu anhu, razumio ovo načelo. Neki ljudi su za vrijeme njegove vladavine došli da ga pitaju o poglavaru Mekke: “Ko ti je vladar Mekke?” On je odgovorio: “Ibn Abza radijallahu anhu.” Oni su potom upitali: “A ko je Ibn Abza?” Omer radijallahu anhu je odgovorio: “On je jedan od bivših robova koje smo mi oslobodili.” Oni prokomentarisaše: “Ostavio si osobođenog roba da vlada ljudima Doline (plemenitim plemenima Kurejša)?!?!” On im na to odgovori: “Zaista je on od onih koji čitaju Allahovu subhanehu ve te'ala Knjigu i dobro poznaje obaveze muslimana. Zar vi niste čuli izreku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista će Allah Svojom Knjigom uzdići neke ljude, a neke će njome poniziti.’”

5. Biti ćemo najbolji među ljudima

Osman radijallahu anhu je rekao kako je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže: “Najbolji među vama su oni koji nauče Kur’an i druge njemu podučavaju.” [Hadis bilježi Buhari].

6. Za svako proučeno slovo Kur’ana slijedi deset nagrada (dobrih djela)

Ovo nam dokazuje autentičan hadis iz Tirmizijeve zbirke hadisa: “Ko god prouči jedno slovo iz Allahove Knjige imat će za to nagradu. Ta nagrada će biti udesetorostručena. Ne kažem da su Elif, Lam i Mim jedno slovo. Elif je slovo za sebe, Lam je slovo za sebe, i Mim je slovo za sebe.”

Stoga, dragi brate i sestro u Islamu, povećajmo svoje učenje Kur’ana kako bismo stekli ove kao i sljedeće nagrade:

7. Učači Kur’ana će biti u društvu časnih i poslušnih meleka

Aiša radijallahu anha prenosi od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista će onaj ko Kur’an uči lijepo, tečno i tačno biti u društvu časnih i poslušnih meleka. A što se tiče onoga ko Kur’an uči uz poteškoće, zamuckujući i praveći greške, on će imati dvostruku nagradu.” [Hadis bilježe Buhari i Muslim].

Dakle, dragi brate i sestro u Islamu, ne dozvoli da te šejtan lanetullahi alejhi zavede lažnim izgovorima kao što su ‘ja nisam Arap’ ili ‘arapski nije moj jezik’. Ovaj hadis je jasan dokaz protiv ovakvih došaptavanja. Posveti se Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi bio (bila) Arap ili ne. Izgovora nema i put ka prihvatanju Allahove subhanehu ve te'ala Knjige ti je raskrčen. Nema mjesta ustezanju i nalaženju opravdanja. Siguran sam da ćeš prestati oklijevati u svojoj odluci da si nađeš učitelja ili grupu sa kojom bi izučavao/la Kur’an kada uskoro čuješ posljednju, i možda najveću, blagodat učenja i razmišljanja o Kur’anu.

8. Naš položaj u džennetu će biti određen na osnovu obima memorisanih ajeta Kur’ana

Abdullah ibn Amr ibn El-Âs radijallahu anhuma je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako kaže: “Reći će se onome ko se družio sa Kur’anom: ‘Čitaj i uzdiži se (kroz deredže - stepene - dženneta) i uljepšavaj svoj glas kao što si to činio dok si bio na dunjaluku! Jer zaista će tvoje mjesto u džennetu biti mjesto do kojeg stigneš pri učenju posljednjeg ajeta.’” [Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a hadis je sahih].

9. Kur’an nas vodi ka džennetu


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Kur’an je posrednik kome je dato pravo zalaganja i u njega se s pravom vjeruje kao u istinu. Ko god Kur’an stavi ispred sebe, on će ga voditi džennetu, a ko god ga stavi iza sebe, on će ga odvesti u džehennemsku vatru.” Ovo je autentičan hadis kojeg nalazimo kod Taberanija, a prenosi ga Abdullah ibn Mes’ud radijallahu anhuma.

Znaj brate i sestro da se ovih devet blagodati može postići samo kroz iskrenu predanost Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi i to ne kroz izjave poput “Ja volim Kur’an. On je divan!”, nego iskrenim srcem vezanim za Allahovu subhanehu ve te'ala Knjigu, srcem uz koje tijelo i jezik slijede ovu vezanost.

Budi svjestan/na brate i sestro da su navedene blagodati samo neke od mnogobrojnih blagodati za koje saznajemo iz Kur’ana i zbirki hadisa. Među onim blagodatima koje nismo spomenuli su zagovorništvo koje će kur’anske sure činiti za nas u kaburu, zatim kur’anska moć liječenja, osjećaj odmora i relaksacije kojeg Kur’an pruža našim srcima itd. A Allah najbolje zna.

O Allahu! Molimo Te, Tvojim savršenim govorom i Tvojim lijepim imenima i atributima, da učiniš da Kur’an bude dokaz u našu korist! O Allahu! Ne daj da Kur’an toga Dana bude dokaz protiv nas, i sačuvaj nas patnje u vatri! Jer ukoliko Allah subhanehu ve te'ala Kur’an učini dokazom za, a ne protiv nas, onda će Kur’an, također, biti naš zagovornik kada zagovaranja neće biti osim po Njegovom subhanehu ve te'ala odobrenju.-amin

KUR'ANSKA PRVA I POSLJEDNJE TRI SURE
Bosanski prevod Besim Korkut


1. Al-Fatiha - Pristup
Mekka - 7 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo
2. Milostivog, Samilosn
3. Vladara Dana sudnjeg,
4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!
5. Uputi nas na Pravi put,
6. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,
7. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!



112. Al-Ihlas - Iskrenost
Mekka - 4 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Reci: "On je Allah - Jedan!

2. Allah je Utočište svakom!

3. Nije rodio i rođen nije,

4. i niko Mu ravan nije!"



Objava: Mekka Ajeta: 4


113. Al-Falaq - Svitanje
Mekka - 5 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Reci: "Utječem se Gospodaru svitanja

2. od zla onoga što On stvara,

3. i od zla mrkle noći kada razastre tmine,

4. i od zla smutljivca kad smutnje sije,

5. i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!"



Objava: Mekka Ajeta: 5


114. An-Nas - Ljudi
Mekka - 6 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Reci: "Tražim zaštitu Gospodara ljudi,

2. Vladara ljudi,

3. Boga ljudi,

4. od zla šejtana napasnika,

5. koji zle misli unosi u srca ljudi -

6. od džina i od ljudi!"



Objava: Mekka Ajeta: 6


UPOZORENJE: OBAVEZNO poslusati i pogledati insa'Allah,da Allah svt nagradi naseg profesora Elvedina Pezica -amin

Elvedin Pezic - Potreba covjecanstva za Kur'anom 1.dio

http://www.youtube.com/watch?v=9QtPlzlx9Vg&playnext=1&list=PL94DCB2296DB90EB7

28.06.2011.

Naučna ispitivanja potvrdila fiziološka djelovanja Kur’ana na njegove slušaoce

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Naučna ispitivanja potvrdila fiziološka djelovanja Kur’ana na njegove slušaoce

Kur’an je bio i jeste, i zauvijek će ostati, mu’džiza kako je to Allah, subhanehu we te’ala, odredio da bude. U svakom vremenu otkrivaju se blagodati, riznice i pokazuju svijetu njegove nadnaravnosti.

On uvijek nosi novinu (svježinu) i vrijeme ga ne može prevazići. On je nadnaravnost koju ne može potpuno spoznati ni jedno biće. Allah, subhanehu we te’ala, je odredio njegovo čuvanje (pamćenje) kao što je odredio i prsa koja će ga nositi, čuvati. A ljudi su se obavezali da će ga učiti i svetim smatrati, zaranjati u njegove dubine kako bi vadili njegove bisere do kojih mogu doći.Potvrda je govor Uzvišenog Allaha
: Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim… (sura Fussilat, 53. ajet),

i riječi Njegove neka je hvaljen: …u njemu je lijek ljudima… (sura An-Nahl, 69. ajet).


Ovdje ćemo ukazati na neka istraživanja koja je obavio doktor Ahmed El Kadi u gradu Panama Siti na Floridi, kako bi pojasnio (utvrdio) utjecaj Kur’an-i-Kerima na dijelove ljudskog tijela. I kako bi se spoznala iscjeliteljska moć Kur’an-i-Kerima, te da li je to djelovanje tjelesno, duhovno ili pak i tjelesno i duhovno.

U pokušaju odgovora na ovo pitanje, počeo je učiti neke od kur’anskih ajeta muslimanima i nemuslimanima, kao i gluhim osobama. Među njima su bili oni koji znaju arapski jezik kao i oni koji ga ne znaju. Kao što je pokušao i sa čitanjem tekstova na arapskom jeziku, koji nisu kur’anski, ali su sličnog izraza i melodije.


Kako bi saznao djelovanje (utjecaj) Kur’an-i-Kerima na ove osobe koristio je i kompjuter posebno programiran za ovo istraživanje. Zatim je povezao ove aparate na tijela osoba koje su obuhvaćene istraživanjem.


Nakon toga je izvršeno mjerenje pulsiranja, pritiska, stepena znojenja, visine temperature na koži (tijelu) i stepen vezivanja sa njihovim mišićima.


Kako bi se izbjegla nepreciznost kod rezultata, te kako smirenost ne bi bila uzrokovana time što ispitanik unaprijed zna da ono što će slušati jeste Kur’an, ili da je glas onog koji govori lijep, ili da je mjesto gdje će se sastati ugodno, istraživač je učinio da jedan govornik (glas) bude za sve prilike, i da ispitanici ne znaju da li je ono što im se govori kur’anski tekst ili ne.


Najprije je izvršio mjerenje i bilježio promjene kod njih bez slušanja bilo čega. Zatim je to usporedio sa promjenama nakon što su slušali kur’anske ajete i druge arapske tekstove slične Kur’anu.


U svakoj od ovih skupina početna ispitivanja su potvrdila utjecaj na smirenost prilikom učenja Kur’ana kod 97% ispitanika.


Istraživač je u nastavku istraživanja pokušao da sazna što je djelovanje samih kur’anskih riječi i njihov fiziološki uticaj, ne gledajući i ne prateći da li su one bile razumljive za slušaoce ili ne.


Za tu svrhu je odabrao 210 ispitanika, petinu dobrovoljaca su činili oni koji ne čuju, i čitao im je Kur’an kao i arapske tekstove koji nisu kur’anski, a slični su kur’anskim po glasnosti, izgovoru i slušnosti (prikladnosti uhu). Potom je isprobao i to da im ne pušta ništa da slušaju nego da samo mirno sjede zatvorenih očiju da bi saznao djelovanje i uticaj mirnog sjedenja – da nije to, možda razlog raspoloženja (da nisu napeti)!?


Kao rezultat se pokazalo da je 60% ispitanika koji su slušali Kur’an zapušenih ušiju reagiralo, dok je grupa koja je samo sjedila i nije im puštao ništa da slušaju, bila bez ikakvog smirujućeg djelovanja, što upućuje na to ka kur’anske riječi, same po sebi, bez obzira razumjeli ih ili ne, imaju fiziološko djelovanje, smirujuće za napetost ljudskog tijela.


Ovo je, dakle, ono što potvrđuje objektivno istraživanje o smirujućem uticaju kur’anskih ajeta i riječi na ljudsko tijelo.


Ovo iskazuje tačnost riječi Uzvišenog:
Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima… (sura Fussilat, 53. ajet),

i riječi Uzvišenog: …a i u njima samima, zar ne vidite? (sura Ad-Darijat, 21. ajet).


Zaista se rezultati ovog istraživanja slažu (podudaraju) sa onim što je Istiniti rekao u Knjizi objavljenoj prije 14 stoljeća: Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov put na koji On ukazuje onome kome On hoće, a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti. (sura Az-Zumar, 23. ajet)

Primijećujemo ovdje (u ovom ajetu) da učenje Kur’ana djeluje na ljudsku kožu, što je potvrdilo i spomenuto istraživanje.

Allah Uzvišeni u (svojim) mudrim ajetima govori o nekim vrijednostima i djelovanju (utjecaju) Kur’ana Uzvišenog:


Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima… (sura Al-Isra, 82. ajet),

Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr, a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci, meleki i Ruh (Džibril), s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake. Selam (sigurnost) je u njoj sve dok zora ne svane. (sura Al-Qadr, 1-5 ajet),

A da Kur’an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli: ”Trebalo je da su mu ajeti razumljivi, zar je jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap”? Reci: ”On je vjernicima upustvo i lijek”… (sura Fussilat, 44. ajet),

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje i u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.” (sura Al-Ankebut, 51. ajet),

…A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. (sura Al-Furqan, 32. ajet).

Također postoji još niz drugih ajeta koji ukazuju da Kur’an lijepo i smirujuće djeluje na dušu i srce kao i na živčani sistem. Ali nam za nabrajanje svega toga ovdje nedostaje prostora.

I u mnogobrojnim hadisima Božijeg Poslanika imamo dokaz (uputu) na lijepo djelovanje Kur’ana. Muslim navodi u svom Sahihu od Allahova vjerovjesnika; sallalahu alejhi wesellem, da je on rekao:
”Neće se sastati ljudi u nekoj od kuća Božijih da uče Kur’an i proučavaju ga međusobno, a da im neće biti spuštena sigurnost (smiraj) i prekriti ih milost, te ih okružiti meleki i Allah, subhanehu we te’ala, će ih spomenuti među onima koji su kod Njega”.

Ima li išta ljepše od nadnaravnog Kur’ana!? Ima li išta ljepše od jasnih ajeta!? Da li ima većih dokaza Božije moći od Uzvišenosti Kur’ana koji ostaje nadnaravan (mu’džiza)!?

Allahova, subhanehu we te’ala, mu’džiza za vijek vijekova:
Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili”. (sura Az-Zumar, 27. ajet)

I kao što Uzvišeni, subhanehu we te’ala, kaže: ”I vi ćete uskoro saznati njegovu poruku”! (sura Sad, 88. ajet)
27.06.2011.

Nas zivot u ibadetu- (pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Nas zivot u Ibadetu-( pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru )

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.

Šta je ibadet?

Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta?
Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

Znacenje ibadeta?

Ibadet je zajedničko ime za sve što Allah voli od riječi i dijela, unutrašnjih i vanjskih, poput: ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, straha od Allaha, oslonca na Allaha, traženja od Uzvišenog Allaha, namaza, zekata, posta, činjenja dobročinstva roditeljima, spominjanja Uzvišenog Allaha, borbe protiv nevjernika i munafika i drugih vidova ibadeta.

Vrste ibadeta su brojne, obuhvataju sve vidove pokornosti Allahu poput: čitanja časnog Kur'ana, činjenje dobra siromasima i onima koji su u potrebi, sadaka, čuvanje emaneta i povjerenih stvari, lijepa riječ i tome slično.

Ibadet obuhvata sve postupke vjernika ako njima namjerava približavanje Uzvišenom Allahu, pa čak i kada neko od nas jede, pije ili spava, s namjerom da se ojača kako bi mogao raditi dobra djela koja Allah voli, ima za to nagradu. Dakle, ovi običaji, uz valjan nijjet i ispravnu namjeru, postaju ibadeti za koje se dobiva nagrada, što znači da ibadeti nisu samo poznata obilježja i obredi poput namaza, posta i sličnog.

Ibadet je ono zbog čega je Allah stvorio stvorenja

Rekao je Uzvišeni Allah:

"Džinnove i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!"Ez-Zarijat, 56.

U ovim ajetima Uzvišeni Allah obavještava da je smisao stvaranja džinnova i ljudi njihovo obavljanje ibadeta i obožavanje Uzvišenog Allaha. Allah je neovisan od njihovog ibadeta, naprotiv, oni su u potrebi za obožavanjem Allaha jer su ovisni o Allahu i stalno su u potrebi za Njim.

Doista, potreba čovjeka za Uzvišenim Allahom i time da Ga obožava i nikog Mu ravnim ne čini je veća od njegove potrebe i nužde za vodom i hranom.

Doista, kada srce osjeti okus obožavanja Uzvišenog Allaha i iskrenosti prema Njemu, shvatiće da nikad prije nije imalo ništa slađe od toga niti ljepše, i niko neće osjetiti rahatluk od dunjalučkih bolova i problema osim uz obožavanje Uzvišenog Allaha.

Ruknovi ibadeta:

Ibadet, kojeg nam je Allah stavio u obavezu, počiva na dva važna rukna:

Prvi rukn: potpuna poniznost i strah.

Drugi rukn: potpuna ljubav.

Dakle, ibadet kojeg je Allah propisao Svojim robovima mora biti ispunjen potpunom poniznošću i pokornošću Allahu i strahom od Njega, a i potpunom i najvećom ljubavi prema Allahu , željom za Njim i nadom u Njega.

Sama ljubav, uz koju nema straha niti poniznosti, poput ljubavi prema imetku ili hrani, nije ibadet, a isto tako strah bez ljubavi, poput straha od divlje zvjeri, se ne ubraja u ibadet, pa kada se djelo čini iz straha i ljubavi, biva ibadetom, a ibadet se upućuje isključivo Allahu Jedinom.

Tevhid je uzrok prihvatanja ibadeta:

Ibadet kojeg je Allah naredio se ne zove ibadetom osim uz tevhid i obožavanje jedinog Allaha, jer ibadet uz širk nije ispravan i ne kaže se za nekog da obožava Uzvišenog Allaha sve dok ne ostvari tevhid i ne bude samo Allaha obožavao, pa ko obožava Uzvišenog Allaha i uz to Njemu pripiše druga i počini širk nije Allahov iskreni rob.

Dakle tevhid, iskreno obožavanje Uzvišenog Allaha i ne činjenje nikoga Allahu ravnim je uslov da bi ibadet bio prihvaćen kod Allaha. Uz to se još pridodaje i da ibadet neće biti prihvaćen osim ako je u skladu sa Šerijatom, shodno sunnetu Poslanika, sallallahu aljehi ve sellm.

Da bi bilo koje djelo bilo primljeno kod Uzvišenog Allah moraju se ispuniti dva šarta, a to su:

1-   Da se ne obožava niko osim Allaha ( to je tevhid).

2-   Da se obožava samo na način koji je Allah naredio (to je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem). Rekao je Uzvišeni Allah:

"A nije tako! Onaj ko svoje lice Allahu preda i uz to dobra djela čini, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takav se neće ničega bojati i ni začim neće tugovati."El-Bekara, 112. Predati lice Allahu znači ostvariti tevhid kroz iskreno obožavanje Allaha i upućivanje ibadeta samo Njemu, a činiti dobra djela znači slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.


Život muslimana je ibadet

Islam ne reducira čovjekovu ulogu na ovome svijetu na bogosluženje i na individualnu korist. Ne smijemo zaboraviti da je čovjek Allahov namjesnik (halifa) na Zemlji i da je deviza islama dobro i na ovome i na onome svijetu (''Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome svijetu i sačuvaj nas kazne u Vatri''). Ovo kur'ansko učenje vrlo jasno odbacuje ekstremne i oprečne koncepcije onih koji u potpunosti žele odbaciti ovaj svijet i onih materijalista koji samo znaju za ovaj svijet. Islam nudi jednu sveobuhvatnu koncepciju života. Kur'an vrlo često nalaže: ''Vjerujte i dobro činite.'' Puko bavljenje vjerom bez primjene njenih principa i načela u svakodnevnom životu, nema velike koristi. Isto tako, činjenje dobra bez vjerovanja u Allaha ne donosi korist na onome svijetu i ne može nas spasiti onosvjetske kazne. Prema tome, i druge pozitivne aktivnosti i djela mogu biti ibadet ako se ispune određeni uvjeti. Tako ako čuvamo svoj jezik od nepristojnih riječi, laži, ogovaranja i uvreda i samo istinu govorimo, zato što to od nas Allah traži, tada i naša šutnja predstavlja ibadet. Ako dosljedno slijedimo Božije propise u našim trgovačkim poslovima i u našem odnosu prema roditeljima, komšijama i prijateljima, mi time činimo ibadet. I radnik, dok časno i pošteno obavlja svoj posao kako bi nahranio svoju porodicu, čini ibadet. I doktor koji liječi ljude s namjerom da im pomogne i olakša njihove boli, svojim poslom čini ibadet. I student koji izučava korisne nauke da bi bio koristan za sebe i za svoju zajednicu, svojim studiranjem čini ibadet. I novinar, koji objektivno piše i svojim pisanjem promovira istinu i pravdu, čini ibadet. I oni koji pomažu nevoljnike i siromašne, ne radi lične koristi i interesa, nego što time žele Božije zadovoljstvo, i oni time čine ibadet. Ukratko, sve naše aktivnosti i čitav naš život su ibadet, ako su u skladu sa Božijim zakonom, ako je naše srce ispunjeno bogobojaznošću i ako je naš krajnji cilj postići Allahovo zadovoljstvo. Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.) Život jednog pravog musliman u cijelosti je ibadet. On se duhovno ne približava Allahu samo kroz svoj namaz, nego i kroz svoje svakodnevne aktivnosti. Svojim trudom da dođe do halal zarade čovjek čini ibadet. Musliman čini ibadet čak i kada ima intimni odnos sa svojom suprugom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Sadaka je i kada imate intimni odnos (sa svojom suprugom).'' ''Allahov Poslaniče, neko od nas udovoljava svojoj strasti i za to ima nagradu?'', upitali su ashabi. Poslanik im je rekao: ''Šta mislite kada biste svoje porive zadovoljili na haram način, da li biste za to imali grijeh? Isto tako, ako to učinite na halal način, imat ćete nagradu.'' Islam želi da učvrsti duhovne vrijednosti čovjeka koji tada više ne slijedi samo lične interese i materijalne ciljeve, nego jedino teži Allahovom zadovoljstvu. Dakle, svaki put kada činimo dobro i izbjegavamo zlo iz bogobojaznosti, bez obzira o kojoj sferi života i o kakvoj aktivnosti se radilo, mi činimo ibadet, jer tako ispunjavamo svoje islamske dužnosti. To je pravo značenje ibadeta. Čovjek sve što čini treba da čini radi Allahovog zadovoljstva i čitav svoj život trebamo podesiti prema obrascu koji je islam propisao.

Kako postići ovaj stupanj vjere i svijesti


Da bismo postigli ovakav stupanj vjere i morala, islam je naredio jedan niz određenih ibadeta, koji služe prvenstveno za odgoj duše, odnosno kao jedan svojevrsni trening. U prvom redu je namaz. Što marljivije slijedimo trening, lakše ćemo naći harmoniju između naših ideala i našeg praktičnog ponašanja. Ibadeti su, dakle, stubovi na kojima počiva zgrada islama. Kako postići takav stupanj vjere i morala da činimo samo ono što je dobro i da time želimo samo Allahovo zadovoljstvo? To je vrhunac vjere kojemu treba da teži svaki musliman. To je vrhunac dobročinstva (ihsan): da izgradiš takvu svijest i osjećaj kao da Allaha stalno gledaš ili osjećaj da te Allah stalno prati i nadzire. Koliko ćemo u tome uspjeti zavisi od naše iskrenosti i predanosti Allahu, te od našega truda i ustrajnosti u činjenju ibadeta. Mi smo rekli da nas ibadeti poput namaza duhovno približavaju Allahu, našem Stvoritelju, kako bismo dobili Njegovu naklonost i kako bismo oplemenili svoju dušu. Ako smo ustrajni u tim ibadetima, kako obaveznim, tako i dobrovoljnim, tada ćemo postići visok stupanj vjere i morala o kojem govorimo. U skladu s tim je i hadis u kojem Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346) Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

Besprijekoran musliman


Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.

26.06.2011.

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva... hmm!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva...hmm !

Laž, lažno obećanje i lažna zakletva spadaju u najteže i najveće grijehe - grijehe koji mogu izazvati nesagledivo negativne posljedice međ' ljudima uopšte a pogotovo međ' muslimanima. Laž je negativni produkt našeg jezika. U ovoj hutbi ćemo aktualizirati stav šerijata o spomenutim pitanjima. Laži, lažno obećanje, lažno svjedočenje i lažna zakletva jedni su od velikih grijeha. Koliko su ta svojstva štetna po pojedinca i društvo najbolje potvrđuju brojni kur'anski ajeti i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi u kojima se oštro osuđuju grijesi koji u sebi sadrže laži. Allah u jednom od ajeta Knjizi naglašava da neće uputiti na Pravi put onoga koji mnogo laže, pa kaže: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“ (Gafir, 28.)

U svojstva pravih i iskrenih vjernika Allah Plemeniti ubraja udaljavanje od laganja i lažnog svjedočenja, pa kaže: „I oni koji ne svjedoče lažno!“ (Furkan, 72.)

Dovoljno je pogledati ajet u kojem Allah Milostivi u istu ravan smješta širk, idole i mnogoboštvo i lažan govor i shvatiti koliki grijeh predstavljaju laž, lažni iskaz i lažno svjedočenje, pa kaže: „I klonite se kipova i kumira poganih i klonite se lažnog govora!“ (Hadždž, 30.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je laž uvrstio u licemjerna svojstva, što, eksplicite, potvrđuje njegovu opasnost po vjeru jednog čovjeka. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Tri su znaka licemjera: kada govori – laže; kada obeća ne – ispuni i kada mu se šta povjeri – iznevjeri!“ (Buhari)

U predaji 'Abdullaha b. 'Amra, r.a., spominju se četiri svojstva. U toj predaji Poslanik islama, s.a.v.s., upozorava: Kod koga se nađu četiri svojstva bit će, uistinu, licemjer, a kod koga se nađe jedno od njih on ima jedno svojstvo licemjera, sve dok ga ne ostavi, a to je: kada govori – laže, kad šta ugovori – iznevjeri, kada obeća – ne ispuni i kada raspravlja - pretjeruje!“

Poslanik, s.a.v.s., u predaji 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a., upozorava na taj veliki grijeh napominjući da je on uzročnik griješenja a sa griješenjem se stiže i do džehennemske vatre. U toj predaji Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno afirmira istinit govor a upozorava na opasnost lažnog govora, ističući: „Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu a dobročinstvo vodi Džennetu. Čovjek će neprestano govoriti istinu i tražiti istinu sve dok kod Allaha dž.š., ne bude upisan da je iskren. Čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenosti i griješenje, a pokvarenost i griješenje vode u Vatru. Čovjek će se neprestano koristiti lažima sve dok kod Allaha dž.š., ne bude upisan lažovom.“

'Abdullah b. Mes'ud, r.a., pojašnjava, kako navodi imam Malik, da čovjek kada god slaže, na njegovom srcu se pojavi po jedna crna tačka i, ukoliko nastavi sa takvom praksom, njegovo srce totalno pocrni i tada se kod Allaha upisuje u osobe koje postaju lašcima, a: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“ (Gafir, 28.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kategorički negirao to da jedan vjernik može biti lažac! U predaji Sulejma b. Safvana se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan, da li vjernik može biti kukavica i škrtica, pa je odgovorio da može, ali je na pitanje da li vjernik može biti lažac, odlučno odgovorio: „Ne može!“

Lažljivce Allah Uzvišeni neće ni pogledati, neće sa njima govoriti, niti će im oprostiti na Sudnjemu danu, nego će im pripremiti strašnu kaznu, kao što Vjerovjesnik, s.a.v.s., prijeti u predaji Ebu Hurejre, r.a: „Allah na Sudnjem danu tri osobe neće ni pogledati, niti će s njima govoriti, od grijeha ih neće očistiti, a dobit će i tešku kaznu: starac koji počini blud, vladar koji laže i siromah koji je ohol!“

Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a., a u kojem se kaže:
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo mrže od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik, s.a.v.s., bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“

Laž nije samo štetna, ona čak i zaudara, ali mi to trenutno ne osjećamo. To meleki, s obzirom na njihovu suptilnost, itekako osjećaju i udaljavaju se od lažljivaca, koji svojim lažima nadaleko šire neugodan miris i neprijatan smrad. 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi u vezi s tim pa kaže: „Kada osoba slaže meleki se, zbog neugodnog mirisa te laži, udalje na veliku udaljenost!“

Laž je svojstvo stanovnika Džehennema. Zbog toga to svojstvo svakako treba izbjegavati. To je naglasio i Ebu Bekr es-Siddik, r.a., kada je, nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prve godine stajao na ovom mjestu na kome ja sada stojim, a onda je zaplakao i rekao: „Čuvajte se laži, jer je ona grijeh, a oboje (i laž i grijeh) će u Džehennem!“

Ta negativna osobina, koju realiziramo našim jezicima, spada u najveće prevare. Tako je definira Allahov Poslanik, s.a.v.s., u predajama Nuvasa b. Sem'ana i Sufjana b. Usejida u kojima se kaže: „Među najveće prevare spada da kažeš nešto svom bratu, pa ti on povjeruje, a slagao si mu!“

Mnogi ljudi, često puta, lažu i izmišljaju priče kako bi druge nasmijali i zabavili. Treba naglasiti da je smijeh i opuštanje islamom dozvoljeno, ali ako se tom prilikom ne koristimo lažima. Poslanik, s.a.v.s., nikada, ni u šali, nije lagao. Naprotiv, on je oštro upozoravao na takvu aktivnost našeg jezika. U predaji Behz b. Hakima kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.s.v., oštro kritikovao laž prilikom nasmijavanja društva, riječima: „Teško onome ko priča i tom prilikom laže kako bi nasmijao društvo! Teško njemu! Teško njemu!“

Kakva kazna će snaći lažljivca najbolje potvrđuje Vjerovjesnikov, s.a.v.s., san a njegov san je istinit. Kako prenosi Semure b. Džundub, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je u snu vidio dvojicu ljudi, jednoga koji je sjedio i drugoga koji je stajao uz onoga što je sjedio. Onaj koji je stajao držao je gvozdeni žarač kojim je ubadao u usta onoga koji sjedi i tako bi ga gurao sve dok mu taj žarač ne bi došao do zatioka. Tako je ponavljao sve dok Poslanik, s.a.v.s., nije upitao, šta to znači, pa mu bi odgovoreno: „Što se tiče ovoga kome razguljuju i cijepaju vilice, on je bio veliki lažac, pričao je laži i od njega je ta laž prenošena na sve strane, pa će takvu patnju imati sve do Sudnjeg dana!“

Prenosi se da je Musa, a.s., pitao Gospodara svih svjetova: „Koji Ti je rob, Gopodaru moj, najdraži?“, na što mu je On odgovorio: „Onaj koji jezik ne koristi za laž, čije srce nije grešno i čiji spolni organ ne čini blud!“

Mudri Lukman je savjetovao svoga sina riječima: „Sinčiću moj, čuvaj se laži! Ona je slasna kao meso prepelice kada ga čovjek tek ispeče!“

Lažno obećanje

Vjernikovo obećanje je dug i emanet kojeg treba ispuniti u cijelosti. Allah Uzvišeni na to upozorava pa kaže: „O vjernici, ispunjavajte svoje obaveze!“

Ta osobina je krasila, pored ostalih, Isma'ila, a.s., kojeg Allah Plemeniti u Svojoj Knjizi ističe i hvali: „I spomeni u Knjizi Isma'ila! On je ispunjavao dato obećanje!“

Imam Kurtubi rhm., u svom tefsiru navodeći predaje u vezi sa spomenutim ajetom, kaže da je to zbog toga što je Isma'il, a.s., obećao jednom čovjeku da se u određeno vrijeme sretnu. Čovjek je zaboravio na dogovoreni sastanak, pa ga je Isma'il a.s., čekao na dogovorenom mjestu čitav dan i noć, a po jednoj predaji tri dana i tri noći!
Jezid er-Rekaši tvrdi da ga je Isma'il a.s., čekao čak 22 dana!!!

Ispunjavanje datog obećanja bila je prepoznatljiva crta svih Allahovih poslanika. Ebu Davud bilježi da je posljednji Allahov vjesnik, Muhammed, s.a.v.s., čak i prije nego što je postao poslanik, čekao jednog čovjeka tri dana i tri noći, jer je on zaboravio na obećani sastanak. 'Abdullah b. ebi el-Hamsa' (u nekim predajama: el-Hansa'), čovjek koji je zaboravio na taj sastanak, sjetio se nakon tri dana i pohitao ka tom mjestu i, gle, čuda: zatekao mladog Muhammeda, a.s., kako ga čeka! Muhammed, a.s., mu je tada rekao: „Momče, doveo si me u neugodnu situaciju, čekam te evo već tri (dana)!“

Koliko su ashabi vodili računa da nekome ne dadnu lažno obećanje najbolje će nam posvjedočiti i slučaj 'Abdullaha b. Omera, r.a., koji je, iako je bio na samrti, htio realizirati dato obećanje. On je na samrti rekao svojim ukućanima: „Jedan je Kurejšija zaprosio moju kćerku. Ja sam mu dao nešto slično obećanju. Tako mi Allaha, ne želim da Allaha sretnem s trećinom licemjerja pri sebi! Pozivam vas za svjedoke da sam mu dao svoju kćerku za ženu!“

Lažna zakletva i lažno svjedočenje

Među najveće grijehe spadaju lažna zakletva i lažno svjedočenje. Ranije smo spomenuli da je Allah Uzvišeni u poglavlju El-Hadždž u istu ravan stavio obožavanje kipova, kumira i idola i lažni govor i lažno svjedočenje, dok u poglavlju El-Furkan robove Milostivog opisuje, pored ostalog, kao one „koji ne svjedoče lažno!“ Kolika je opasnost toga grijeha najbolje će dočarati i Ebu Bekretova, r.a, predaja u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ To je ponovio tri puta. Nakon toga je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor!“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa se uspravio i sjeo. Toliko je to ponavljao (tj. riječi: lažno svjedočenje ili lažni govor“) da smo u sebi rekli: „Da hoće ušutjeti!“ (tj. suosjećali smo sa njim i nismo željeli da ga to uznemirava).

Dakle, lažno svjedočenje i lažan govor je Poslanik islama, s.a.v.s., posebno izdvojio i toliko ponavljao, kako bi ukazao na njihovu izuzetnu opasnost i stravične posljedice koje mogu iz toga proizaći.

Hurejm b. Fatik el-Esedi, r.a, prenosi jedan, takođe, upozoravajući hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s. u kome se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon klanjanja sabah-namaza, ustao i rekao: „Lažno svjedočenje je ravno širku!“, a onda je proučio kur'anski ajet: „i izbjegavajte lažni govor, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte Njemu nikoga ravnim!“(El-Hadždž, 30)

Imam Zehebi rhm., kaže: „Osoba koja se bavi lažnim svjedočenjem ili lažnim govorom, čini slijedeće prijestupe:

1. Izmišlja i iznosi potvore na Allaha dž.š.!
2. Nanio je nasilje onome protivu koga je svjedočio ili na koga je slagao nepravedno mu uzimajući imetak, čast ili život!
3. Nanio je nasilje i onome za koga je svjedočio ili za koga je lagao jer mu je donio haram-imetak kojem će šerra vidjeti.
4. Ohalalio je ono što je Allah dž.š., oharamio – tuđi imetak, obraz i život!


Kada je laž dozvoljena?

Laž nije zabranjena sama zbog sebe, nego zbog šteta koju ona obavezno uzrokuje. Budući da je govor sredstvo kojim se ostvaruju određeni ciljevi, onda treba napomenuti da u situaciji kada se šeri'atom opravdani cilj može ostvariti istinitim i neistinitim govorom – tada je laž strogo zabranjena! Međutim, ako se šeri'atom opravdani cilj ne može ostvariti istinom, a on je neophodan ili obavezan, onda laž postaje dozovoljenom. Tako je, naprimjer, zaštita muslimanske krvi obavezna, pa ukoliko bi se izgovaranjem istine ugrozio muslimanski život i tada bi stradala neka osoba zbog zulumćara kojem bi se istinita informacija pružila – onda je tada laž obavezna, kako bi se nevina osoba zaštitila! Tako Mejmun b. Mehran kaže da je nekada laž bolja od istine! Za tu tvrdnju on navodi primjer čovjeka koji nosi sablju i pita za drugu osobu koju namjerava ubiti. Ako mu kažemo istinu, otkrit ćemo čovjeka koji će biti ubijen! Zbog toga se istina nekada mora prešutiti i upotrijebiti laž, koja nam tada postaje obaveznom, kako bismo sačuvali život nevine osobe! Takođe, ako se rat ne može spriječiti ili zaustaviti, ili se ne mogu pomiriti zavađeni, ili se ne može pridobiti nečije srce radi afirmacije dobra, izuzezev pomoću određene laži, onda ona postaje dozvoljenom, samo je potrebno čuvati se koliko god je to više moguće. Naime, ukoliko čovjek slaže, postoji bojazan da mu to ne pređe u naviku, pa da, eventualno, slaže i onda kada za to ne bude u nužnoj situaciji. Izuzetne situacije je Poslanik islama, s.a.v.s., opisao u predaji Ummu Kulsum bint 'Ukbe b. ebi Mu'ajt, r.a., gdje kaže: „Nije lažac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa prenese dobro ili kaže dobro (lijepu riječ) od sebe, u cilju njihova izmirenja!“

Islamski učenjaci, tumačeći citirani hadis, kažu da će čovjek iznositi samo dobre osobine ili dobra djela tih ljudi a izbjegavati njihove loše osobine i ono što su rekli o drugima, tako da to neće, ustvari, biti laž, već izbjegavanje spominjanja loših osobina i stvari kod dotičnih ljudi, kako bi, na taj način, došli do izmirenja dvije osobe.

Čak neki učenjaci idu dotle da kažu da se može upotrijebiti i klasična laž, hvaleći jednoga drugome, kako bi se izmirili. Uz to, spada i laž u ratnim uvjetima kako bi se izbjeglo stradanje i laž čovjeka svojoj supruzi i supruge njemu, kako bi sačuvali bračnu zajednicu i postojeću harmoniju u braku. To se ekspilicite primjećuje u Muslimovom predanju u kojem, već spomenuta, Ummu Kulsum, r.a., kaže: „Nisam čula Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je dozvolio bilo šta od laži koje ljudi prakticiraju, izuzev u tri momenta: u ratu, u pomirenju između ljudi i u priči čovjeka svojoj ženi i ženinoj priči njemu!“

Umjesto laži – koristit se aluzijom

Čovjek će nekada doći u vrlo neugodan položaj. Ako kaže istinu – može načiniti velike neugodnosti, a ako slaže – učinit će grijeh. Tada čovjek sasvim slobodno može pribjeći aluziji, nekoj vrsti marifetluka i konkretno ne odgovoriti na postavljeno pitanje. Poznat je slučaj Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a, kada su bili u nekoj vrsti izvidnice u blizini Mekke, dobijajući informacije o mušricima, prije nego je došlo do oslobođenja Mekke. Upitani odakle dolaze, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: „Mine-l-mai“ / „Iz Vode“, aludirajući da smo svi stvoreni iz vode, što je bila istina, a prikrivajući da dolaze iz Medine, jer bi ih onda neprijatelj otkrio i, tako, osujetio oslobađanje Mekke. Čovjek je mislio da se radi o plemenu Ma' iz Iraka i time se zadovoljio, te iznio vrlo važne i dragocjene informacije o kretanju idolopoklonika iz Meke i tako muslimanima olakšao konačno oslobađanje Mekke iz ruku nevjernika 630. god.

Navešćemo i primjere kako su se naši dobri prethodnici vješto koristili aluzijom i marifetlucima kada su željeli izbjeći laž i tako se sačuvati od grijeha, ali i izbjeći neugodnosti koje bi ih zadesile da su direktno kazali ono što su mislili.

Muaz b. Džebel, r.a, bio je hazreti Omerov, r.a., namjesnik. Kada se vratio kući, žena mu je prigovorila: „Nisi donio svojoj porodici ono što je uobičajeno da donose namjesnici!!!“ On se pravdao tako što joj je rekao: „Nisam mogao jer sam imao nadzornika!“ Ona na to primjeti: „Kako je Omer mogao poslati nadzornika za tobom, a bio si povjerljiv kod Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra?!“ Te njene riječi su se proširile među ženama, pa kada je za to čuo Omer, r.a., poslao je po njega i upitao ga: „Kako to tvrdiš da sam za tobom poslao nadzornika?!“ Mu'az, r.a, mu odgovori: „Nisam imao drugogo izlaza nego da se tako opravdam pred svojom ženom!“ (misleći pod nadzornikom na Allaha Uzvišenog, koji sve svojim znanjem zna i nadzire!). Nakon toga, Omer, r.a, se nasmijao i dao mu nešto imetka na ime plate, rekavši: „Zadovolji je ovim!“

Ibrahim en-Neha'i, poznati učenjak iz druge generacije muslimana, nije svojoj kćerki govorio: „Kupit ću ti slatkiš“, već je govorio: „Šta misliš da ti kupim slatkiš?“, plašeći se da, eventualno, zaboravi ili ne imadne mogućnosti kupiti, da ne bi došao u iskušenje da joj slaže! Spomenuti učenjak, kada bi ga neko zvao a nije volio da ga sretne i dočeka u svojoj kući, rekao bi svojoj služavki: „Reci mu da me potraži u čaršiji, a nemoj mu govoriti da nisam ovdje kako ne bi bila laž!“.

Sve u svemu, s obzirom da se laž koristi više u loše nego li u dobre svrhe, podsjetićemo se još na nekoliko ajeta i hadisa koji nam eksplicitno naređuju čuvanje jezika od lažnog i neistinitog govora. Allah dž.š., kaže:

“O vjernici, budite cestiti prema Allahu i govorite samo istinu..
“Ne progovori ni rijec, a da nad njim nije kontrolor koji budno prati”. (Kaf, 18.)
“Vi to racunate neznatnim, a kod Allaha je zaista veliko”! (en-Nur, 15 .ajet)
“I kad smo obavezali sinove Israilove, samo Allahu ibadet obavljajte, roditeljima dobrocinstvo cinite, i rodbini, i sirocadima i siromasnima i ljudima govorite samo dobro, klanjajte namaz i dajite zekat”! (Bekare, 83. ajet)
“Reci mojim robovima da govore ono sto je najljepse, jer sejtan hoce samo neprijateljstvo posijati medju njima, a sejtan je doista covjeku otvoreni neprijatelj“! (el-Isra, 53. ajet)


Poslanik, s.a.v.s, je rekao:

”Ko mi zagarantuje cistocu onoga sto mu je izmedju dvije usne i onoga sto mu je medju dvije noge, ja mu garantiram dzennet”! (el-Buhari)

“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono sto je dobro ili neka suti”! (et-Taberani).


“Nece biti ispravan iman sve dok ne bude ispravno srce, a nece biti ispravno srce dok ne bude ispravan jezik”! Kad je Poslanik, s.a.v.s, rekao Muazu: ”Muaze cuvaj ovo (jezik)”, Muaz ga je upitao: ”Allahov Poslanice, zar cemo biti kaznjeni i za ono sto samo govorimo”?! Poslanik mu odogovori:”Majka te imala Muaze, pa zbog cega ce ljudi na licima biti bačani u dzehennem, nego zbog onoga sto su im jezici njihovi priredili”!

Musliman ne smije trošiti svoje dragocjeno vrijeme na bespotreban i lažan govor. Svaki momenat nečijeg života bi trebao biti posvećen razmišljanju o Allahu dž.š. ili ibadetu Njemu. Nepristojan i lažan govor utiče na donošenje krivog zaključka na sve događaje koji se dešavaju u tebi i oko tebe.

Poroci govora su mnogobrojni i to je jedan veoma naporan životni zadatak čovjeka na putu samo-zaštite. Zato je šutnja ili svođenje govora na najnužniju mjeru zlatno pravilo. Fizičko liječenje brbljivosti i govorljivosti sastoji se od njegovog redovnog kontrolisanja sa povlačenjem nekada u osamljenost ili stavljanjem nečega u usta što bi te posjećalo na to da se ne upuštaš u laži i bespotreban govor. Laž u govoru je težak grijeh.

Allah dž.š., kaže: „O vjernici, budite uvijek pravedni, i svjedočite pravedno samo Allaha radi, pa makar i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite svoje strasti - kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili ako budete svjedočenje izbjegavali - pa, Allah zaista zna ono što radite.“
(Nisa', 135.)

Sta da kazem do da svakim danom ostaajem bez teksta hmmm...!

Nazalost kako samo danas mnogi lazu,da bi dosli do dvoje dunjalucke koristi,subhanallah pa cak i da DRUGE OSRAMOTE ILI PONIZE RADI OSVETE ISTO POTVARAJU I SPREMNI SU DA SLAZU u svoju korist osvete a na tudju stetu ALLAHU EKBER!

Pa se vijernici gibete-ogovoraju,potvaraju i kazima se njihova cast zeli unistiti pa se koriste sejtanskim metodama razni lazi da bi se OD LJUBOMORE DRUGIMA OSVETILI PO SVAKU CIJENU subhnallah pa zar se Allaha svt ne boje ti koji se nazivaju vijenricima a da ne govorim o dzahlilima nazalost ili kafirima koji mozda imaju u sebi nesto sto mi mnogi nemamo htijeli priznati ili ne ali tako je!!!

Zato lazes i zasto se koristis tim metodaama pa te sejtan tijera da pocinis grijeh-haram i da nesto dobijes hmmm ali sta bolest iz dana u dan!
Pa danas ces jedno slagati a sutra drugo i laz ti bude svakodnevnica u krvi hmmmm....!

Allahami pokaj se imas vremena mozda jos jer svaku noc kad legnes kako mozes mirno spavati bolesniku jedan pa SVEDI INVENTURU DANA sta si kome zuluma pocinio i pokaj se Allahu svt i trazi HALALA OD INSANA LJUDI ZA TO a valja nam racun polagati a mozda je necija cast unistena radi tvoje LAZI BOLESNIKU !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
25.06.2011.

Zasto lažna zakletva i lažno svjedočenje hmm...?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zasto lazna zakletva i lazno sviejdocenje hmmm....?

U jedne od najvećih grijeha spada i lažna zakletva i lažno svjedočenje. Ranije smo spomenuli da je Allah Uzvišeni u poglavlju El-Hadždž, 30. ajet, u istu ravan stavio obožavanje kumira i lažni govor i lažno svjedočenje, pa kaže: „I klonite se kumira poganih i klonite se lažnog govora!“,
dok u poglavlju El-Furkan, 72. ajet, robove Milostivog opisuje, pored ostalog, kao one „koji ne svjedoče lažno!“
Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a., a u kojem se kaže: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo mrže od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“

Kolika je opasnost toga grijeha najbolje će nam dočarati Ebu Bekretova, r.a, predaja u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ To je ponovio tri puta. Nakon toga je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor!“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa je sjeo. Toliko je to ponavljao (tj. riječi: lažno svjedočenje ili lažni govor“) da smo u sebi rekli: „Da hoće ušutjeti!“ (tj. suosjećali smo sa njim i nismo željeli da ga to uznemirava).

Dakle, lažno svjedočenje i lažan govor je Poslanik islama, s.a.v.s., posebno izdvojio i toliko ponavljao, kako bi ukazao na njihovu izuzetnu opasnost i stravične posljedice koje mogu iz toga proizaći, pogotovo kada je vjernik u pitanju. Od Abdullaha b. Omera r.a., se bilježi da je neki beduin došao Poslaniku s.a.w.s., pa ga upita: „Ja, Resulallah, koji su to teški grijesi? Poslanik s.a.w.s., reče: Širk tj. da obožavaš nešto drugo mimo Allaha dž.š.! A potom koji, upita? Reče: Neposlušnost prema roditeljima! A potom koji? Reče: Lažna zakletva.“ (Sahihul-Buhari)

Hurejm b. Fatik el-Esedi, r.a, prenosi jedan, takođe, upozoravajući hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s. u kome se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon klanjanja sabah-namaza, ustao i rekao: „Lažno svjedočenje je ravno širku!“, a onda je proučio kur'anski ajet: „i izbjegavajte lažni govor, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte Njemu nikoga ravnim!“ (El-Hadždž, 30)

Od Džunduba, r.a., se bilježi da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: "Neki čovjek se zaklije i reče: Vallahi/tako mi Allaha, Allah neće oprostiti grijehe tome i tome! Allah, dž.š., reče: "Ko je taj što se kune Mnome da neću grijehe oprostiti tome i tome! Neka zna da Sam tome već grijehe oprostio, a da Sam tvoja djela sva poništio!" (Sahihu Muslim, 2621.)

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, u kojem se navodi da je čuo Poslanika, s.a.w.s., kako kaže: "Postojala su dva čovjeka u Benu Israilu koja su bila kao dva brata. Jedan od njih je bio griješnik (muznib), dok se drugi trudio u 'ibadetima (mudžtehid). Dok se ovaj drugi trudio u dobrim djelima, svo vrijeme je gledao prvog u grijesima! Nekada bi mu i rekao: Prekini s time! Jednog dana ga zateče u grijehu, pa mu reče: Prekini s time!
On mu odgovori: Ostav' ti mene mome Gospodaru. Jesi li ti zadužen samo mene da pratiš? Reče: Vallahi, Allah ti neće oprostiti grijehe! Ili: Allah te ne uveo u Džennet!? U tom momentu im Allah, dželle ša'nuhu, obojici uze dušu! Dođoše pred Gospodarem svih svjetova! Allah, dželle ša'nuhu, ovome što se trudio u ibadetima, reče: Ti to znaš šta ću Ja činiti, je li? Ili si umislio da se možeš pitati s onim što je u Mojoj ruci? Reče griješniku: Idi, i uđi u Džennet, iz milosti Moje! Reče ‘dobrome’: Vodite ga u vatru! Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, dodade: Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, izgovorio je riječ koja mu je upropastila i ovaj i onaj svijet!" (Musned Ahmed b. Hanbel, br. 8292.; Sunen Ebu Davud, br. 4901.; Ibnu Hibban, br. 5712., sa lancem koji je hasen.)

Od Ebu Zerra r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „S trojicom Allah dž.š., neće razgovarati na Sudnjemu danu, niti će ih od grijeha očistiti: osoba koja svoju odjeću iz oholosti vuče po zemlji, osoba koja se bavi prenošenjem tuđih riječi, kao i osoba koja prodaje svoju robu lažno se kuneći!“ (Sahihu Muslim)

Od Ebu Umame r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko se lažno zakune kako bi pomoću te lažne zakletve oteo imetak jednog muslimana – susrešće se sa Allahom na Sudnjemu danu, a on će biti srdit i ljut na njega! Bi rečeno: A ako bude u pitanju nešto sitno? Poslanik s.a.w.s., reče: Pa makar u pitanju bila i jedna grančica eraka!“ (Sahihu Muslim)

U šerijatskom pravu “jemin” (zakletva) je javna tvrdnja uz zakletvu u cilju potvrde vjerodostojnosti te tvrdnje pred sudom, javnošću ili pojedincem.

Postoje tri vrste zakletvi:

a) Jemin-i gamus – nelegalna zakletva kojom se neki lažni događaj želi pretvoriti u istinu. Ovo je ona o kojoj danas govorimo, i ona je strogi haram. Za nju nema keffareta i otkupa osim pokajanja, tevbe i istigfara.

b) Jemin-i lagv – nenamjerna lažna zakletva, kada se čovjek zakune na nešto smatrajući da je to istina, a kasnije se utvrdi da nije; ili čovjek drugome kaže „Allaha mi ćeš jesti“ ili „Allaha mi ćeš doći“, pa se to ne desi. Uzvišeni Allah u Kur’anu veli: ''Allah vas neće kazniti za nenamjernu „lažnu“ zakletvu...'' (El-Ma'ida, 89) Za ovakvu vrstu zakletve nema otkupa i keffareta.

c) Jemin-i mun'akida – obavezujuća zakletva, tj. izrečena kao propisani šerijatski čin i kazana na propisani način za neko djelo koje će se činiti ili se neće u budućnosti. To znači da je onaj koji se zakleo obavezan da ispuni ono što je potvrdio svojom zakletvom! Ako čovjek prekrši svoju zakletvu, dužan je izvršiti kefaret (iskup).

Iskup je na jedan od sljedećih načina:

1. jednodnevna ishrana 10 siromaha, po pola sa'a, od klasične hrane mjesta;

2. odjenuti 10 siromaha, odjećom koja im je dovoljna za obavljanje nemaza;


3. osloboditi vjernika koji je u ropstvu ili zarobljeništvu.


Ko nije u stanju izvršiti jedno od ovo troje, dužan je da posti tri dana. To mu je znak kajanja i molenja oprosta od Allaha dž.š.. Zakletva data pod prisilom nema pravno dejstvo, niti ahiretske posljedice.

Adabi zakletve

Istakli smo da musliman mora biti iskren u svojim riječima i djelima, pa je stoga pokuđeno da se često zaklinje Allahom da bi nekoga uvjerio u istinitost svojih riječi. Najbolje je činiti je samo u nuždi. ''Ko se puno kune, malo mu vjeruj'', kaže narodna poslovica.

Iskren čovjek nema potrebe da se kune, jer ga ljudi znaju kao iskrena čovjeka. Ipak, ukoliko se čovjek zakune, to je dužan da čini zbog dobra. Evo nekoliko adaba zakletve:

1. U islamu je dozvoljeno zaklinjati se samo Allahovim bićem i imenom ili nekim od Njegovih svojstava poput znanja, moći i sl., a zabranjeno je zaklinjati se bilo kojim Allahovim stvorenjem poput oca, majke, Poslanika, duše, časti, života, Kabe i sl., jer zakletva i zaklinjanje predstavlja i jedan vid veličanja, a veličanje ne zaslužuje niko, osim Uzvišenog Allaha. Abdullah ibnu Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah vam zabranjuje da se zaklinjete očevima, a ko hoće da se zakune, neka se zakune Allahom, ili neka šuti“ (Muttefekun alejh)

2. S obzirom da je zaklinjanje jedna vrsta veličanja – to znači da je zaklinjanje nečim ili nekim drugim mimo Allaha dž.š., jedna vrsta širka, i po svojoj težini se ona dijeli na dvije vrste:

1. Veliki širk – će biti onda kada osoba koja se zaklinje smatra i ima ubjeđenje da je ono čime se kune u istoj ravni ili pak vrijednije od Allaha dž.š.!

2. Mali širk – će biti onda kada osoba koja se zaklinje nema ubjeđenje da je ono s čime se kune niti u istoj ravni a niti vrijednije od Allaha dž.š..

Od Abdullaha b. Omera r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko se zakune nekim ili nečim drugim mimo Allaha dž.š., postao je nevjernik“ – a u drugoj predaji stoji: „počinio je širk!“ (Sahih, Sunen Tirmizi, 1535., Sunen Ebu Davud, 3251.)

Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko se zakune riječima „Tako mi Lata i Uzata“, neka za tim kaže: La ilahe illallah!“ (Muttefekun 'alejh)

Na osnovu ove predaje nije dozvoljeno zaklinjati se riječima tipa: „duše mi ovoga ili onoga“, niti „očiju mi“, niti „obraza mi“, niti „života mi majkinoga ili sestrinoga“, niti „neimao oca“ – što imamo prilke često puta slušati.

Imam el-Hitabi rhm., kaže: „Osoba koja se lažno zakune nekim ili nečim drugim mimo Allaha dž.š., - ne podliježe obavezi iskupa i keffareta, već je na njoj obaveza da se pokaje, da čini tevbu i istigfar! Slično ovome će biti i kada se jedan musliman zakune riječima: „jevrej postao“, ili „kršćanin postao“, ili „od islama otpao“ – s obzirom na neispravnost navedenih zakletvi, čovjek se mora kajati od njih, ali ga ne sljeduje keffaret – na osnovu stava imama Malika, imama Šafije i Ebu 'Ubejde.“

2. Musliman je dužan da čuva svoju zakletvu i da je ne prekrši kako ne bi zaslužio kaznu i kako ne bi počinio jedan od velikih grijeha. Allah, dž.š., kaže: „Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje prodaju za nešto što malo vrijedi – na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih pažnju obratiti na Sudnjem danu, niti će ih od grijeha očistiti – njih bolna patnja čeka“ (Alu Imran, 77)

3. Pokuđeno je zaklinjati se u trgovini, jer to uništava bereket robe. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Zaklinjanje prilikom prodaje robe – prodaje robu, ali uništava bereket.“ (Muttefekun alejhi)

4. Ako se čovjek na nešto zakune, pa kasnije zaključi da je drugačije bolje postupiti, neka uradi ono što je bolje i ispravnije, pa nakon toga neka učini keffaret (iskup) koji se sastoji u hranjenju ili odijevanju deset siromašnih muslimana, ili ako to nije u mogućnosti onda treba postiti tri dana. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko se zakune, pa uvidi da je drugačije bolje i ispravnije od onoga na što se zakleo, neka učini keffaret za svoju zakletvu i neka uradi ono što je bolje“. (Muslim)

5. Ako se neko zakune da neće izvršavati farz ili vadžib, ili da će činiti haram, dužan je da prekrši svoju zakletvu. Ako se zakune da neće izvršavati neki od menduba, ili da će činiti mekruh, mendub je da prekrši svoju zakletvu. Ako bi se zakleo da će ostaviti neki od mubaha, također mu je mendub da tu zakletvu prekrši. Svakako će u svim slučajevima učiniti keffaret za kršenje svoje zakletve.

6. Ako bi se neko zakleo namjerno, kao kad neko iz adeta i običaja kaže: „Vallahi“ i tome slično,“ onda se to ne smatra zakletvom za čije kršenje slijedi kazna i keffaret. Allah, dž.š., kaže: „Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršajnu zakletvu je da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao, neka tri dana posti. Tako se zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete, a o zakletvama svojim vodite računa. Eto tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni“. (El-Maide, 89)

7. Ako te neko zakune Allahovim imenom, mendub je da mu to udovoljiš, ako si u mogućnosti, ili mu riječima zaželiš da mu Allah to podari. Ako bi onaj koji traži ili moli pretpostavio da će onaj koga moli Allahom odazvati se na njegovu molbu, to mu je dozvoljeno, iako je bolje da se ustegne od toga jer traži neku ovosvjetsku korist Allahovim imenom. Ako bi onaj koji moli drugoga bio siguran da će spominjanje Allahovog imena samo izazvati ružnu reakciju s druge strane i da mu neće izaći u susret, tada mu nije dopušteno da ga zaklinje Allahovim imenom. Ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko u ime Allaha zamoli zaštitu, zaštitite ga, i ko u ime Allaha zatraži, podajte mu...“ (Ebu-Davud i Nesai – sahih)

Za kraj ćemo spomenuti još dvije predaje od Poslanika s.a.w.s., vezane za lažnu zakletvu:

Od Harisa b. El-Bersa'a r.a., se bilježi da je čuo Poslanika s.a.w.s., na hadždžu između dva džemreta, kako kaže slijedeće:

„Ko otme imetak svoga brata putem lažne i griješne zakletve – neka pripremi sebi mjesto u džehennemu; neka prisutni obavijeste o ovome odsutne, neka prisutni obavijeste o ovome odsutne, neka prisutni obavijeste o ovome odsutne!“ (Sahih, Ahmed, Hakim)

Od Abdurrahmana b. Avfa r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Lažna zakletva uništava imetak“ tj. odnosi berićet imetku!

Molim Allaha dž.š., da nas sačuva tuđih hakkova, i da nas sačuva od bespravnog uzimanja tuđeg života, imetka, obraza i časti, i da nam sačuva berićet u imetku tako što će nas čuvati lažnog govora i lažnog zaklinjanja. Amin!

24.06.2011.

Sta je to sadaka i vrste sadake koje su?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta je to sadaka i kako da to ucinim?

. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: "Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže"! (Ali Imran, 92.)

Dakle, ključna riječ sadaqa. Dolazi od glagola sadaqa što znači potvrditi. Pod pojmom sadaka podrazumjeva se plemenito djelo učinjeno u ime Allaha dž.š.,

Sadaka je dakle potvrda našeg islama, imana i posebno ihsana.  Sadaqa je pored toga jedna, kako individualna, tako i društveno, džema'atska odgojna norma. Prava sadaqa je ona koja se učini za Allahovu ljubav i ne poprati pogovorom ili traženjem protuusluge. Nije i nemora biti samo materijalne prirode, može to biti lijepa riječ, savjet, utjeha, podsticaj na činjenja dobra, saučešće u bolu, zajednička podjela radosti i sl. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: "Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže"! (Ali Imran, 92.)

Sta je to sadaka i vrste sadake koje su ?

 1. Sadaka je dokaz imana

    Ako je sadaka rezultat iskrene želje da se nekome pomogne u ime Allaha, onda je ona dokaz imana. Dolazi od glagola sadaqa što znači potvrditi. Sam Poslanik, a.s, je rekao: "Sadaka je dokaz"!  

    Imam en-Newewi kaže: "Sadaka znači dokaz koji govori o imanu onoga ko je daje, jer munafik ne daje sadaku zato što je ne shvata vjernički. Onaj ko daje sadaku, on njome dokazuje iskrenost svoga vjerovanja. A Allah najbolje zna"!

Ibn Hibban bilježi predanje od Ebu Zerra, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: '"Svakom čovjeku određeno je da svakog dana u kojem Sunce izađe podijeli sadaku.' Ashabi rekoše: 'Allahov Poslaniče, odakle nama da udjeljujemo sadaku!?' Poslanik odgovori: 'Zaista je puno dženetskih vrata; tesbih, tekbir, tahmid, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, uklanjanje prepreka s puta, urazumiti gluha, uputiti slijepa, ispuniti potrebu potrebitom, žurno utješiti ucviljenog i žalosnog i čvrsto stati uz potlačenog. Sve je to sadaka od tebe za tebe." (Ibn Hibban, 3377)

Imam Tirmizi bilježi predanje od Ebu Zerra, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tvoj osmijeh u lice tvom bratu tebi je sadaka, narediti dobro i odvratiti od zla je tebi sadaka, ukazati na put čovjeku koji je zalutao na nekom mjestu tebi je sadaka, uklanjanje kamena, trnja i kosti s puta tebi je sadaka, zahvatiti vodu svojom kofom i napuniti kofu tvoga brata tebi je sadaka.'" (Tirmizi, 1956)

U Ahmedovom Musnedu prenosi se od Ebu Džurejja el-Džuhenija, radijallahu anhu, da je rekao: "Upitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobrim djelima pa mi je rekao: 'Ne potcjenjuj ništa od dobrih djela pa makar nekome dodao konopac ili remen za sandale, makar svojom kofom napunio kofu onome ko je potreban te vode, makar uklonio neku smetnju s puta ljudi, pa makar da svoga brata susretneš ozarenog lica i da ga poselamiš, i makar da razgovoriš onog ko se osjeća usamljenim na Zemlji.'"

Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da su mu neki Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi rekli: "Allahov Poslaniče, odoše bogataši s nagradama: klanjaju kao što mi klanjamo, poste kao što mi postimo i daju milostinju od viška svog imetka." Allahov Poslanik reče: "Zar i vama Allah nije dao nešto s čime ćete sadaku udjeljivati!? Zaista je svaki tesbih sadaka, svaki tekbir i svaki tahmid su sadaka, svaki tehlil je sadaka; naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka; a i bračni odnos sa svojom ženom je sadaka." Ashabi upitaše: "Allahov Poslaniče, zar i u zadovoljenju svojih strasti ima nagrade!?" "Šta mislite, kada bi neko od vas svoju strast upotrijebio u zabranjeno, zar za to ne bi zaslužio grijeh? Isto tako, ako je upotrijebi u dozvoljeno, imat će za to nagradu', odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." (Muslim, 1006.)

U dva Sahih bilježi se od Ebu Saliha preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da su siromašni muhadžiri došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli:”Odoše bogataši s visokim stepenima i neprolaznim blagodatima." Poslanik upita: "A kako to?" Muhadžiri odgovoriše: "Klanjaju kao što i mi klanjamo, poste kao što i mi postimao, udjeljuju milostinju koju mi ne možemo udijeliti i oslobađaju robove koje mi ne možemo osloboditi!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada im reče: 'Hoćete li da vas nečemu podučim čime ćete stići one koje su vas pretekli i prestići one koji su iza vas i niko od vas neće bolji biti osim ako bude isto radio što i vi radite!?' 'Dakako, Allahov Poslaniče!'", odgovoriše oni.Poslanik reče: "Recite na kraju svakog namaza trideset i tri puta subhanallah, el hamdullillah i Allahu ekber." Ebu Salih je rekao: "Nakon toga siromašni muhadžiri ponovo su se vratili Allahovom Poslaniku i rekli: 'Naša braća, bogataši, čuli su ono što smo uradili pa su to isto učinili!?' Tada im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prouči ajet: '...to je Allahov dar, koji On daje kome hoće...'" (El-Maide, 54.) (Buhari,2/325 i Muslim, 595)

U Muslimovom Sahihu bilježi se od Huzejfe, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svako dobročinstvo je sadaka." (Muslim, 1005.)

U dva Sahiha bilježi se od Ebu Zerra da je rekao:
"Upitao sam: Allahov Poslaniče, koje je djelo najbolje?' Iman i džihad na Allahovu putu,' odgovorio je. Upitao sam: 'Koji su robovi najbolji?' 'Oni koji su najvredniji kod njihovih vlasnika i koji su najskuplji', rekao je... Upitao sam: Allahov Poslaniče, šta ako ne mognem uraditi neka djela?' Rekao je: 'Obuzdaj svoje zlo od ljudi, to će ti biti sadaka.'"

U drugom predanju imama Ahmeda od Ebu Zerra kaže se: "Neka od vrata sadake su: tekbir, subhanallah, vel hamdullillah, ve lailahe illellah, da tražiš oprosta od Allaha, da naređuješ dobro i odvraćaš od zla, da uklanjaš trnje, kosti i kamenje s puta, da uputiš slijepog, da gluhog i nijemog urazumiš, da ukažeš onom ko traži nešto na ono što traži ako znaš njegovo mjesto, da ožalošćenog što brže utješiš i da čvrsto staneš uz potlačenog. Sve su to vrata sadake od tebe tebi, a u spolnom odnosu sa tvojom suprugom ti je nagrada." Ebu Zerr upita: "Zar i u mojoj strasti imam nagrade!?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Šta misliš da imaš dijete koje je odraslo i od koga si se nadao dobru, ali ti ono umre, zar se nećeš od Boga nadati nagradi zbog tog iskušenja?" Rekoh: "Da." Poslanik me upita: "Zar si ga ti stvorio?" "Ne", odgovorili ja. Poslanik me ponovo upita: "Zar si ga ti uputio?" "Ne, Allah ga je uputio", rekoh ja. "Da li si ga ti opskrbljivao?", upita me Poslanik. 'Nisam, Allah ga je opskrbljivao', odgovorih ja. Poslanik mi reče: 'Eto tako, zato svoju strast stavi u halal, a udalji je od harama pa ako Allah htjed-ne, oživit će ga, a ako ne htjedne, usmrtit će ga, a ti ćeš imati nagradu...'"(Ahmed, 5/168-169)

U Dva Sahiha prenosi se od Ebu Mesuda el-Ensarija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ono što čovjek potroši na svoju porodicu je sadaka". (Buhari, 1/136. i Muslim, 1002)

Sa'd ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, prenosi hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Za svaku sadaku koju podijeliš tražeći njome Allahovo zadovoljstvo, bit ćeš nagrađen za nju, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svoje žene." (Muslim, 1628)

U Muslimovom Sahihu prenosi se od Sevbana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji je dinar onaj dinar kojim čovjek nahrani svoju djecu, i dinar kojim hrani svog konja pripremajući ga na Allahovom putu, i dinar koji čovjek potroši na svoje prijatelje na Allahovu putu." (Muslim, 994)

Od Sa'da se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tvoja potrošnja na tvoju porodicu jeste sadaka. Ono što tvoja žena pojede od tvog imetka je sadaka." (Muslim, 1628)
Imam Muslim bilježi predanje od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Dinar koji si potrošio na Allahovom putu, dinar kojim si oslobodio roba, dinar koji si udijelio bjedniku i dinar koji si utrošio u izdržavanju svoje porodice; ali je najbolji onaj dinar koji si potrošio na svoju porodicu..."(Muslim, 995)
U dva Sahiha prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svaki musliman koji posadi neku voćku ili posije neki usjev, sve što se pojede od njihovih plodova od čovjeka, ptice ili životinja, to će mu biti sadaka." (Buhari, 5/3. i Muslim, 1553)
Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"'Hoćete li da vas obavijestim o vašim najboljim djelima, najplemenitijim kod vašeg Vladara, kojima se najviše podižu vaše deredže, boljim za vas negoli da udijelite zlato i srebro, i boljim za vas od sukoba s vašim neprijateljem pa da jedni drugima vratove siječete!?' 'Dakako, Allahov Poslaniče!', odgovoriše prisutni. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ' Spominjanje Uzvišenog Allaha (zikrullah)." (Ahmed, 20713)

U dva Sahiha prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko u jednom danu sto puta izgovori: 'Lailahe illellahu vahdehu la šerikeleh lehul mulku velehul hamdu juhji ve jumitu vehuve ala kulli šej'in kadir', ('Nema boga osim Allaha, Jedinog Koji sudruga nema; Njemu pripada vlast i hvala; On oživljava i usmrćuje; On je svemoguć'), imat će nagradu kao da je deset robova oslobodio, upisat će mu se stotinu dobrih djela a pobrisat će mu se isto toliko loših; i to će mu biti zaštita od šejtana tokom cijelog dana sve dok ne omrkne. Niko neće učiniti nešto bolje od njega, osim ako neko to izgovori više puta."( Buhari, 6/338-339., i Muslim, 2691)

U dva Sahiha se također prenosi od Ebu Ejjuba da ja Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko (prethodno navedene riječi) prouči deset puta, imat će nagradu kao da je oslobodio četiri čovjeka od Ismailova, sallallahu alejhi ve sellem, potomstva." (Buhari, 11/201. i Muslim, 2693)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Na svaki ljudski zglob u svakom danu u kome izađe sunce treba dati sadaku. Izmiriti .dvojicu je sadaka, pomoći čovjeku da uzjaše svoju jahalicu ili pomoći mu da na nju digne tovar sadaka je, a i lijepa riječ sadaka je. Svaki korak kojim korača ka namazu je sadaka a i ukloniti s puta ono što smeta sadaka je." (Buhari, 5/309. i Muslim, 1009.)

Imam Muslim bilježi predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Allah je čovjeka stvorio od tri stotine i šezdeset zglobova. Pa ko spomene Allaha, zahvali Mu, očituje Njegovu jednoću, slavi Ga, ukloni kamen, trn i kost s puta muslimana, naredi dobro i odvrati od zla, i sve to u broju onih tri stotine i šezdeset zglobova, on će od tog dana udaljiti sebe od Vatre." (Muslim, 1007)

Bilježi Muslim od Ebul-Esveda ed-Dejlija, radijallahu anhu, od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Svako od vas obavezan je dati sadaku na svaki svoj zglob. Svaki tesbih je sadaka, svaki je tahmid sadaka, svaki je tehlil sadaka, svaki je tekbir sadaka, naređivanje dobra je sadaka, odvraćanje od zla je sadaka; a sve se to može nadoknaditi sa dva rekata duha-namaza." (Muslim, 720)

U dva Sahiha prenosi se od Ebu Musaa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
'"Svaki musliman dužan je dati sadaku.' Rekli su: 'A šta ako ne može?' Rekao je: 'Neka privređuje svojim rukama i tako koristi sebi i dijeli sadaku.' A ako ne može ili ako to ne učini?', upitali su. 'Neka pomogne onom koji je u velikoj potrebi', rekao je. 'A ako ne učini?', upitali su. 'Neka preporučuje dobro', ogdovorio je. 'A ako i to ne uradi', upitali su. 'Neka se okani zla, jer je i to sadaka.'" (Buhari, 3/397 i Muslim, 1008)

Ebu Davud od Ebul-Esveda ed-Dejlija, bilježi hadis u kojem stoji da je rekao:
"Jednom nam je Ebu Zerr rekao: 'Svakog dana svako od vas je na svaki svoj zglob obavezan dati sadaku. Za obavljeni će namaz imati sadaku, post je sadaka, hadž je sadaka, tesbih je sadaka, tekbir je sadaka i tahmid je sadaka. Pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nabrojao i ostala dobra djela i rekao: 'Sve to možete nadoknaditi s dva rekata duha-namaza.'" (Ebu Davud, 1286)

U predanju Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoj
i: "Ako to čovjek nije u stanju ispuniti, neka ljude poštedi svog zla jer je i to njegova sadaka."(Buhari, 3/307.)

Ebu Zerr, radijallahu anhu, rekao je: "
Rekoh: Allahov Poslaniče, koja su djela najbolja?' 'Vjerovanje u Allaha i borba na Njegovom putu', odgovori Poslanik. Upitah ga: Ako tako ne postupim?' 'Onda pomozi onome koji nešto izrađuje i poduči neznalicu', odgovori on. Ja ponovo upitah: 'Šta misliš ako nisam u stanju da nešto od toga ispunim?' 'Poštedi ljude od svog zla, ta to ti je sadaka."' (Muslim, 84)

U Musnedu kao i u Sunenu Ibn Madže se od Burejda, radijallahu anhu, prenosi merfu predanjem da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko sačeka nemoćnog dužnika, za svaki dan će imati nagradu sadake sve dok ne dođe rok otplate, a kada taj dan dođe pa mu produži rok, za svaki taj dan imat će nagradu kao da je iznos duga podijelio u sadaku." (Ibn Madža, 2418)

Dobročinstvo prema stoci također je sadaka. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je to, kada su ga upitali o napajanju stoke, te je rekao:
"Za svako živo biće dobit će se nagrada."( Buhari, 5/40. i Muslim, 2244.)

Trajna sadaka: 


To je sadaka koju čovjek da i ona traje i nakon njegove smrti, tako da mu se i nakon smrti pišu dobra djela. U tom smislu je i hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada čovjek umre, prestajumu se pisati dobra djela osim troje: trajna sadaka, znanje kojim se ljudi koriste i dobro dijete koje moli za njega!“ (Muslim)

UPOZORENJE-udjeljivanje u ime Allaha svt ili ljudi hmm...?

Plemeniti Kur`an naveo je primjere kojima se pojašnjavaju stanja onih koji udjeljuju imetak i ukazao na neophodnost razdvajanja mu`mina i munafika (dvoličnjaka) u tom segmentu: "O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. – A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put. Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – sliče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. – A Allah dobro vidi ono što vi radite. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam Allah objašnjava dokaze da biste razmislili.’’ (El-Bekare, 264 – 266)

U ovim ajetima nalaze se tri primjera koja su vezana za stanje ljudi po pitanju udjeljivanja.


Prvi primjer: Navedeno je poređenje između onih koji udjeljuju imetak sa težnjom da steknu nagradu, s tim da ga poprate prigovaranjem i uvredama, i onih koji udjeljuju sa rija’om (da bi ih vidjeli drugi ljudi) i ne žele sa time ništa drugo mimo popularnosti i hvalisanja među ljudima.

Onaj koji udjeljuje svoj imetak želeći popularnost i isticanje među ljudima ne osjeća slast imana i njegovo srce postaje prekriveno rija’om kao kamen u kojem nema plodnosti i mehkoće, i kojeg prekriva tanki sloj prašine koja skriva njegovu tvrdoću od oka kao što rija’ skriva tvrdoću srca bez imana. Kada obilna kiša padne na ovaj kamen, spere prašinu i otkrije se njegova tvrdoća. Kako na ovom kamenu ne može izrasti nikakav usjev, isto tako ni srce koje je udjeljivalo želeći isticanje među ljudima neće uroditi nikakvim hajrom niti će za to dobiti nagradu od Allaha.
Uzvišeni Allah poredi onoga koji prigovara zbog udijeljene sadake i onoga koji udjeljuje sa rija’om i stavlja ih na isti stepen zbog toga što su se obojica ogrnula odjećom laži i obmane, prikazujući se onakvima kakvi nisu u stvarnosti.


Drugi primjer: Uzvišeni Allah naveo je kao primjer iskrene ljude u udjeljivanju imetka, što je u stvarnosti primjer mu`mina čije je srce ispunjeno imanom.
Vjernik udjeljuje svoj imetak sa potpunim ubjeđenjem da će tako postići samo dobro, što proizlazi iz njegova imana. On je kao primjer plodne bašte koja se prostire na visoravni. Ukoliko na nju padne obilna kiša daje dvostruke plodove i prinose u odnosu na druge bašte.
Uzvišeni Allah poredi čovjeka koji udjeljuje sa ciljem stjecanja Allahovoga zadovoljstva sa plodnom baštom. Ovakav čovjek je velikodušan shodno svojim mogućnostima: ako ga zadesi veliko dobro, poveća udjeljivanje onima koji imaju potrebu za time, a ako ga zadesi malo dobra, udijeli shodno svojim mogućnostima, tako da je njegovo dobročinstvo uvijek prisutno, jer je ova osobina dio njegove prirodnosti za razliku od osobe ispunjene rija’om, prigovaranjem i uzmeniravanjem.
Također, u navedenom primjeru ukazuje se na iskren nijjet u udjeljivanju koji je isti kao obilna kiša za baštu, jer oni koji iskreno udjeljuju traže najbolja mjesta za sadaku i udjeljuju je na prijeko potrebno mjesto i ne udjeljuju je bez prethodnoga razmišljanja.
Ljudi koji iskreno udjeljuju neće iznevjeriti one koji im dođu jer milost njihovih srca ne presušuje izvor sadake: ukoliko nisu u mogućnosti obilno darivati, onda udijele onoliko koliko su u mogućnosti, i oni su kao bašta za koju se ne treba bojati da će je pogoditi suša i nestanak.
Također, ovo poređenje ukazuje na to da sadaka mu`mina može biti velika, kao obilna kiša, ili mala kao što je slaba kiša koja ukazuje na brigu mu`mina za drugim ljudima i na djelovanje u okviru preporoda njegova unmeta.
Ovaj primjer naveden je nasuprot prvom primjeru: srce onoga koji udjeljuje sa rija’om tvrdo je i prekriveno zastorom, kao kamen prekriven prašinom, dok je srce mu`mina kao plodna i izdašna zemlja. Srce onoga koji udjeljuje sa rija’om prekriveno je pretvaranjem i nifakom (dvoličnjaštvom) i nalikuje kamenu prekrivenom prašinom čije se pravo stanje i priroda vrlo brzo otkrije, dok je srce mu`mina dobro u svim prilikama.

Treći primjer pojašnjava stanje dvije prethodno spomenute grupe ljudi (ljudi koji udjeljuju sa rija’om i koji poprate sadaku prigovaranjem i uznemiravanjem i ljudi iskrenih u udjeljivanju). U ovome primjeru spomenuta je završnica prigovaranja i uznemiravanja i također način na koji Uzvišeni Allah briše tragove sadake popraćene  prigovaranjem i uznemiravanjem i to u vremenu kada vlasnik sadake ne posjeduje snagu niti pomoć, niti može da spriječi spomenuto brisanje. Spomenuti jadni završetak prezentiran je u slici bašče pune različitih usjeva i plodova u kojoj teku rijeke u svim njenim mjestima:

Da li onaj koji posjeduje istu ovakvu bašču voli da je izgubi, naročito u vremenu starosti i iznemoglosti, dok se još brine o slabašnim ženama i djeci koji ne mogu da privređuju? Da li onaj čije je ovakvo stanje želi da njegovu bašču zahvati oluja, koja će iskorijeniti sve u njoj i pretvoriti je u golu ledinu? Ili želi da bašta bude spaljena i postane zaboravljena?
Ovaj primjer ukazuje na stvarnost ljudskoga života, gdje nalazimo staroga iznemogloga starca koji ima potomstvo koje voli i sa kojim suosjeća, i koji su u isto vrijeme siromašni i nemoćni da sami sebi pomognu, čak štaviše ovisni su o njemu. Isto kao što ovaj starac oplakuje svoj prijašnji život, isto tako i onaj koji je udijelio sadaku i popratio je prigovaranjem i uznemiravanjem i onaj koji je udjeljivao sa ciljem privlačenja pogleda drugih osoba oplakuju vrijeme u kojem su na taj način udjeljivali, jer nisu pohranili dobro djelo koje će se zalagati za njih na Sudnjem danu kada budu odsječeni od dunjaluka i prilike za činjenje dobrih djela.

Također ovaj primjer dočarava stanje darežljiva mu`mina koji udjeljuje imetak želeći Allahovo zadovoljstvo i ne prigovarajući nikome niti vrijeđajući ikoga.

Isto tako ovaj zadnji primjer ukazuje na to da onaj koji zanemaruje pokornost Allahu radi dunjalučkih užitaka – na ahiretu neće ništa naći osim tuge i žaljenja. Ovakav čovjek ima potrebu na ahiretu za dobrim djelima kao što vlasnik zemlje ima potrebu za njenim plodovima i svakim dobrom.
Prethodna tri primjera usmjeravaju muslimana na put uzvišenih djela i dobročinstva, a to je udjeljivanje na Allahovom putu, i pojašnjavaju da rija’ poništava nagradu za djela i da prigovor i uznemiravanje poništavaju nagradu sadake.
Rija’ je bolest koja ukazuje na slabost ličnosti, hrđavu ćud, ovisnost o dunjaluku i udaljenost od ahireta. Kada je islam oporučio sadaku, oporučio ju je kako bi očistila dušu i imetak onoga koji udjeljuje, i također radi interesa društvenoga potpomaganja, izgradnje društva bez  zavidnosti, mržnje, međusobne borbe i prepirke.     

Braćo i sestre, budimo od onih koji tajno daju sadaku i koji na halal način izdržavaju svoje porodice i pomažu bližnje i koji svoje imetke troše na Allahovu, subhanehu ve te'ala, putu, nadajući se samo Njegovoj, subahenhu ve te'ala, nagradi!
Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji slijede sunnet Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, da nas učini od onih koji daju sadaku samo u Allahovo ime, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!  
 

 

23.06.2011.

Pismo Sejtana lanetullah ljudima...da nas Allah subhanehu ve te’ala sacuva

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pismo Sejtana lanetullah ljudima...da nas Allah subhanehu ve te’ala sacuva

Vidio sam vas jučer kako obavljate vaše svakodnevne poslove. Probudili ste se bez upućivanja molbe (zahvale) Bogu. Štaviše, niste blagoslovili ni vaše jelo (rekli "bismillah" prije jela) niti klanjali jutros rano sabah a ni klanjali sinoć jaciju. Tako ste nezahvalni da vas prosto neizmjerno volim. eeeeeeeeeh kako samo sam presretan sto ste takvi neodgovorni i nemate nimamo straha od Allaha koji je i vas i mene stvorio !
...
Ne mogu ti dovoljno opisati kako sam ...samo sretan što nisi izmijenio svoj način života. Budalo, pa ti si moj! Sjeti se, ti i ja zajedno smo godinama a još uvijek te ne volim. Ustvari te mrzim, mrzim ono što je Allah stvorio od gline a potom nam naredio da se tome poklonimo. Kako ću se klanjati glini, kada sam sâm stvoren od vatre!

"Ja" sam nadmoćniji od tebe. "Ja" ne griješim. Sve što "ja" radim ispravno je. Tebe koristim samo da Allahu dokažem da si ti u krivu.

Izbacio me iz Dženneta (Raja), zato ću tebe koristiti koliko god je to moguće kako bih dokazao da sam u pravu i da sam bolji od svih vas budalâ, u svakome pogledu. Moj život (posljednje počivalište) je Džehennem (Pakao), ali za sve vrijeme koje mi je Allah podario dat ću sve od sebe da što više vas, budala, povedem sa sobom - u Džehennem.

Vidite, budale, ALLAH VAS VOLI i ima za vas velike planove. Također znam da nemam nad vama moć ukoliko svoj život svojevoljno ne predate meni; i ne zaboravite da sam obećao Allahu (Bogu) da ću vam od života napraviti "živi pakao". Tako ćemo zajedno provesti dva vremena. A to stvarno Allaha boli. Zahvaljujući vama.

Uz pomoć vas, pokazujem Mu ko je od nas bolji i kako je On napravio grešku. Za sve vrijeme koje provodimo zajedno.

Gledamo filmove bezobraznoga sadržaja, proklinjemo druge ljude, dernečimo (lumpujemo), odlazimo u disko klubove, do kasno ostajemo van kuće, pusimo i pijemo alkohol ahhh a tek i drogu uzimamo hehe pa krademo, lažemo; licemjerni smo (dvoličnjaci), kršimo obećanja, prejedamo se, kazujemo prostačke viceve, ogovaramo, ljudima "zabijamo nož u leđa", ne poštivamo starije i predvodnike, ne poštivamo džamije; nepristojno se ponašamo - sigurno ne želiš sve ovo napustiti!

Aaah kako vas koristim da se razilazite po isljenju a tek u Islamu hehehe,pa jedan je Bog i Muhammed je Njoegov poslamik,jedan Kur'an a vi buudale se svadjate,razilazite po pitanju toga,tucete i mrzite hehehe a to je meni cilj...zavest vas ,zavest a nesjetite se traziti kod Allaha utociste od mene heheheh pa vam lakse prilazi sa svih strana !!!

Pa o tome i Kur'an kaze : "E zato sto si odredio, pa sam u zabludu pao, kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti'(El-E'raf, 16-17).

Ja vas na svakom putu cekam u zasjedi heheh a imate dokaze heheh: U hadisu koji prenosi Sebra ibn el-Fakih,se kaže : "Šejtan na svakom putu čeka čovjeka u zasjedi." Na svakom putu koji vodi dobru čeka šejtan i presreće one koji njime hode.

Pa cu vas navracati da nevjerujete u onaj svijet i prozivljenje heheh: Ibn Abbas, pojašnjava da rečeno znači: "prilazit ću im kroz ovaj svijet" ili "Dovodit ću ih u sumnju da će biti proživljeni na budućem svijetu",.

Hajdemo, budale, gorimo zajedno zauvijek! Za vas imam "vatren plan".

Ovo je samo moje pismo zahvale tebi. Želim ti reći "hvala" što si mi dopustio da upravljam tvojim budalastim životom. Tako si naivan da ti se smijem. Kada si kušan grijehom, na to odgovaraš smijehom - ha, ha, ha; gadiš mi se.

Činjenje grijeha uzima svoj danak na Ovome životu. Izgledaš najmanje 20 godina stariji, jer trebam svježu krv. Zato hajde, poduči i svoju djecu kako da griješe. Sve što trebaš uraditi je piti alkohol, varati, kockati, ogovarati, lagati te slušati i plesati na muziku prvih deset pjesama top liste.

Pa zar nevidis kako ti budalo ukrasavam ovaj dunjaluk,uljepsavam...uljepsavam ti zene koje na pola gole prolaze svakodnevno samo da se sto vise grijeis hehhe jer ti je blud zabranjena a ja ti svaku zenu uljepsam da bi to pocinio jer ti Allah zabranjuje ehheeh pa ti uljepsam ih preko televizora,interneta,sms poruka i mailova i svega hehehe samo da bi pogrijesio heheh,pa televizor nam je rod i familija pa kada pocnu razni kanali mi te zadrzavamo malo utakmicom,malo serijama ai nemoralnim filmovima i tebe i tvoju familuju zadrzavamo da vam prodje vrijeme ne iskoristeno hahah ,da vam prodje namaz koji svakako ste vec davno napustili radi serija hehhe i da vas od sjecanja na Allaha odvratimo a i nas rodjak laptop-komjuter nam u tome pomaze heheh ima puno lijepi prgrama i soba gdje ti tamo uljepsamo zene hehe chet sa njima heheh jesi luuuuuud a slusas nas u svemu koliko smo te zaveli heheheh!

Sve ovo radi pred svojom djecom, tako će poslije i ona to raditi. Djeca to vole. I tvoja djeca će biti s nama u Džehennemu (Paklu). To je najbolje što ti i ja možemo uraditi za tvoju djecu.

Pa, budalo, moram te pustiti da ideš sada. Eto me nazad za par sekundi da te ponovno kušam.

Ako se ne opametiš, neće negdje odjuriti, pokajati se za svoje grijehe, živjeti za Allaha (Boga) ovaj preostali dio života pred tobom. Nije moj običaj da upozoravam, ali biti u tvojim godinama i dalje griješiti, to postaje malo smiješno. Nemoj me pogrešno shvatiti, još uvijek te mrzim i ne želim u Pakao sâm otići.

Znaci sazetak mog uticaja na vas je da ne zaboravite heheh :

*Uljepsavam vam i zavodim vas drugim bozanstvima mimo Allaha heeh,da u njih vjerujete a da zaboravite na Allaha i da je samo On Bog i da drugog Boga nema pa heheh vam uljepsam kipove-bude,dosaptavam vam da je Jesus-Isa a.s. sin Merjemin-Marije Sin Boziji heheh a to nije tacno,pa da vjerujete u kasike i fildzane,horoskope heheh budale pa meni je drago da pociniteSIRK I KUFR-nevjerovanje da vas sto vise u Dzehennemu bude sa mnom heheh

*Zavodim vas medjusobno i nabacujem vam ruzne misli u dusama vasim hhehe,da ste tuzni i da mrzite sve oko sebe pa ponekad i sebe heheh

*navodim vas na samoubistvo da se ubijate heheh a to Allah vam zabranjuje hhehe

*Uljepšavam vam  bid'ata (novotarija u vjeri) hehe ono mevlude,nove godine,rodjenadne hehe,obilazak neki mijesta,hehe

*Pridavanje važnosti nekim poslovima na račun drugih važnijih poslova.pa npr.uljepsam ti serije i chet a tebi namazi prolaze heheh,majka ti bolesna pa umijesto da je obidjes i steknes sevap ja te zaposlim heheh televizovirozom ili spavanjem pa tako i njoj se dzenaza klanja hehe a ti je nisi obisao hehe

*Odgađanje (odlaganje poslova za kasnije)
pa evo vam dokaza heheh a vi sljepi i gluhi to necitate hhehhe: U vezi s tim Ibnu Kajjim El-Dževzijj, u svom djelu Telbisu El-Iblis kaže: "Koliko odlučnih i
marljivih ljudi šejtan natjera da odgode poslove i da kažu: "Kasnije ću to uraditi", i mnoge
dobročinitelje učini nestabilnim. Pa tako učenjaku koji zanijeti ponoviti lekciju kaže: "Odmori se
malo." Utiče na njega sve dok ne zavoli lijenost i dok ne počne odgađati poslove. A pobožnom
čovjeku koji je odlučio klanjati noćni namaz kaže: "Duga je noć . . ." tako da on osvane, a ne
klanja noćni namaz.


* Lažno savršenstvo heheh a dokaz je da Čovjek ponekad osjeti da je potpuno savršen (bez nedostataka). Takav mu osjećaj namjeće
šejtan, govoreći mu: "Ti si bolji od drugih! Ti klanjaš namaz, a mnogi ne klanjaju, ti postiš
mjesec Ramazan, a mnogo je onih koji ne poste . . ."
Na ovaj način šejtan natjera čovjeka da se ugleda na one ljude koji su gori od njega, i koji su
zapostavili svoje obaveze, sve to čini s namjerom da ga odstrani od većeg zalaganja za činjenje
dobrih djela.

*ima mnogo i drugih nacina gdje sve uticem na vas i gdje vas zavodim a to su oni svi koje vam je Allah zabranio ja vam  uljepsavam jer mrzim vas dok me vi volite hhehe a ja cu do Sudnjeg dana vas zavoditi
osim iskrenih Allahovi robova hmmmm njima nemogu nista nazalost jer  oni hm:

-uzimaju samo Allaha za bozanstvo
-ustaju rano kad svi spavaju na mmolitvu -namaz i cak klanjaju 5 ili vise puta dnevno hm
-jedu i piju sa Allahovim imenom pa cak se i oblace
-nejedu haram opskrbu neukradenu i ne piju alkohol hmmm
-negledaju tekevizor uuuuh belaja nego samo uce uce,uce Kur'an i citaju knjige hmm
-aaaaaaaah tesko mi pada jer i ujutro i navec velicaju Allaha -zikre uh hmmm pa im ni u aksam nemogu prici ni u danu hmm
-djecu uce od malih nogu kako ce se mene zastiti hmm
-auuuuuuuuu oni ne gledaju u zene  koje im uljepsam nego mogu i 4 zeniti i mijenjati hmm
-cak i ne chetaju sa drugim zenama nego se blokiraju i hehhe kaze :''utociste trazim kod Allaha od prokleta sejtana ''hmmm ama tesko sa ovima upropastise i mene i moju vojsku...


Uvijek čekajući na tebe,

Šejtan, Iblis, Đavo, Sotona

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Značenje riječi-"Iblis"

Riječ "Iblis", je izvedena iz arapskog korijena riječi "belese" (بلس), što znači "očajava" (onaj koji očajava, očajni), dakle, jezično značenje imenice "Iblis" je "on/ono što izaziva očaj". Međutim, neki smatraju da je ta imenica arapska verzija od grčkog "Diabolos". [1]

U arapskom jeziku, "Šejtan" "Sotona" (شيطان, iz korijena ŠTN ش -  ط -  ن) je i imenica i pridjev. Kao imenica, znači "protivnik", "neprijatelj", ili "pobunjenik" a kao pridjev znači "optuženi", "kontraš" ili "zli". U Islamskoj kulturi, Šejtan se često prevodi jednostavno kao "Đavo", ali se može odnositi na bilo koje od bića, koji se pobunio protiv Allaha, ili na sve što odvraća od Allahovog puta (Islama). Šejtan ima sličan smisao i porijeklo kao kršćanska riječ "Satan".

Iblis u islamskoj teologiji

Tradicionalni Islamski učenjaci kao Taberi i Ibn Kesir spominju dvije verzije porijekla Iblisa. Taberi navodi predaju po kojoj je Iblis porijeklom od Džina, i navodi da su "džini" jedno od plemena Meleka: "Kada je Allah završio stvaranje onoga što je htjeo, uzdigao se nad 'Arš (Božiji Prijesto). Potom učini Iblisa melekom dunjalučkoga neba. Iblis bijaše od plemena meleka koje se zove "džin". Nazvani su "džinima" jer bijahu rizničari Dženeta. I Iblis bijaše rizničar. Tada se u njemu probudi oholost, pa reče: "Allah mi je ovo podario kako bi me učinio drugačijim od drugih meleka". Kada u njemu proklija oholost, Allah to vidje pa reče melekima: "Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika!" Meleki rekoše: "Gospodaru naš, a ko će biti taj namjesnik?" Reče Allah: "Imat će potomke koji će nered na Zemlji činiti, zavidjeti jedni drugima te jedni druge ubijati." "Oni upitaše:" Gospodaru naš: " 'Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujući Ti, i, kako Tebi dolikuje, veličamo!' On odgovori: 'Ja znam ono što ne znate vi!' ", tj. znam kakav je Iblis.'" [2]

U Ibn Kesirovoj verziji se također kaže da: "Od Ibn Abbasa (Ashab) se prenosi: "Džini su činili nered na Zemlji prije Adema. Pa kada je melekima rečeno da će Zemlja dobiti novoga namjesnika (čovjeka), zaključiše da će i čovjek nered činiti.' "[3]

Zatim: "Džini bijahu potomci Iblisa na Zemlji, na dvije hiljade godina prije nego li je Adem stvoren. Počeše nered činiti i krv prolijevati. Tada Allah posla vojsku meleka koja ih napade i protjera na morska ostrva."[4]. Po Ibn Kesiru, Iblis je za džine isto što i Adem za čovjeka. Nadalje, Ibn Kesir navodi mišljenje da je Iblis zarobljen od strane meleka i odveden na nebo i da je se zadesio u momentu kada je Allah stvorio Adema i naredio melekima da mu padnu ničice, što je on odbio i radi toga je proklet. Takođe navodi mišljenje jednog od Ashaba da je Iblis bio Melek (Anđeo).

Allah je, dakle, stvorio (Adem) i naredio melekima da padnu ničice pred njim i svi meleki se pokoriše, osim Iblis [5]

Allahovo svt-Božije obećanje Iblisu

* "Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,
* a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.
* I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,
* i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!”
* svi meleki su se, zajedno poklonili,
* osim Iblisa; o*n se nije htio s njima pokloniti.
* "O Iblise," - reče O*n - "zašto se ti ne htjede pokloniti?"
* "Nije moje" - reče - "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog."
* "Onda izlazi iz Dženeta"- reče o*n - "nek si proklet
* i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!"
* "Gospodaru moj," - reče o*n - "daj mi vremena do dana kada će o*ni biti oživljeni!"
* "Daje ti se rok" - reče o*n -
* "do Dana već određenog."
* "Gospodaru moj," - reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima

na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,

* osim među njima Tvojih robova iskrenih."
* "Ove ću se istine Ja držati" - reče O*n:
* "Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad o*nima koji te budu slijedili, od o*nih zalutalih."
* Za sve njih mjesto sastanka Džehenem će biti,
* o*n će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći". (Kur'an, El-Hidžr, 26-44)



Iblisov govor stanovnicima Pakla-Dzehennema

I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim." (Kur'an, Ibrahim, 22)


"A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - o*ni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, o*n se uzoholi i posta nevjernik", Kur'an, El-Bekara, 34


Zastita od sejtana l.a.

Uzviseni Allah nam zabranjuje da slijedimo sejtanove stope:
"I ne slijedite sejtanove stope, jer vam je on neprijatelj ocevidni!"(Al Bakara, 168)

Stoga se moramo cuvati slijedenja sejtanovih stopa neprestano trazeci zastitu od njega kao sto nas na to upucuje nas Gospodar:

"A ako sejtan pokusa da te na zlo navede, ti potrazi utociste u Allaha, On uistinu sve cuje i zna."(Al E'araf, 200)

Ovo su metodi kako da se zastitimo od sejtana:

1. Trazenje zastite Uzvisenog Allaha od prokletog sejtana:
"A ako sejtan pokusa da te na zlo navede, ti potrazi utociste u Allaha, On uistinu sve cuje i zna."(Al E'araf, 200)
Imam Buharija prenosi od Sulejmana ibn Sureda: Bio sam sa Allahovim poslanikom kada su se dvojica ljudi prepirala. Lice jednog od njih je pocrvenilo, a njegove vene su nabrekle. Tada je poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ja znam rijec koju ako bi je izgovorio prestalo bi ono sto ga je spopalo. Kada bi rekao: 'Euzu billahi mine ssejtani rradzim!'- prestalo bi ono sto ga je obuzelo."(Buharija, hadis broj 5588)

2. Ucenje "ajetul kursijje", "Allahu la ilahe illa hu el Hajjul Kajjum ..."
(Al Bakara, 255).U vjerodostojnom hadisu, kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji: Allahov poslanik mi je naredio da cuvam imovinu zekata koja je donesena u Ramazanu. Tokom noci mi je neko dosao nastojeci da ukrade hranu koja je bila donesena. Ja sam ga uhvatio i rekao da cu ga odvesti Allahovom poslaniku. On je odgovorio: "Ako me pustis poducicu te rijecima kojima ce ti Allah koristiti… Kada legnes u svoju postelju prouci "ajetul kursijju". Kada to ucinis Allah nece prestati biti tvoj Cuvar sve dok ne osvanes i nece ti se pribliziti sejtan."Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Rekao ti je istinu, a on je lazov. Bio je to sejtan." (Buharija, hadis broj 3033)

3. Ucenje zadnjih ajeta sure Al Bakara: "Amener resulu bima unzile ilejhi mir rabbihi…" (Al Bakara, 285).
Prenosi se od Allahovog poslanika:
"Ko prouci dva zadnja ajeta od sure Al Bakare u noci bit ce mu dovoljna."
(Buharija, hadis broj 3707) Takode se prenosi da je rekao:
"Allah je napisao Knjigu dvije hiljade godina prije stvaranja stvorenja. Od te Knjige je objavio dva ajeta kojima je zapecatio suru Al Bakaru. U kojoj kuci tri noci zaredom budu ucene toj kuci se nece pribliziti sejtan."
(prenosi ga Tirmizija, 3033)

4. Abdest i namaz. Ovo su izvanredna sredstva za zastitu od sejtana. A pogotovu u trenucima kada covjeka spopadnu srdzba i strast. Jer srdzba i strast su vatre u srcu covjeka, a u hadisu stoji:
"Sejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom."(Ebu Davud, 4152)

5. Ucenje sura "El Felek" i "En Nas". Ove dvije sure imaju veliki efekat i uticaj da se covjek zastiti od sejtana i njegova zla. Zato Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: "Nema bolje zastite od sejtana od ucenja ove dvije sure."

6. Ucenje sure Al Bakara. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze:
"Ne cinite svoje kuce kaburima! Kuca u kojoj se uci Al Bakara u nju ne ulazi sejtan."(Tirmizija)

7. Izgovaranje "La ilahe illalah…" stotinu puta. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze:
"Ko kaze: 'La ilahe illallah vahdehu la serike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kuli sej' in kadir' u jednom danu stotinu puta, imat ce nagradu kao da je oslobodio stotinu robova i bit ce mu upisano stotinu dobrih dijela i izbrisano stotinu losih dijela i imat ce zastitu od sejtana toga cijelog dana sve dok ne omrkne…"(Buharija, hadis broj 3050)

8. Sto vise spominjati Allaha (zikr).

Pogledaj te par video kako sejtan prilazi ljudima-zavodi :  http://wn.com/Sejtan,_spavanje
22.06.2011.

Uzroci srece nasih slabasnih srca-Ahiretska opskrba

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Uzroci srece nasih slabasnih srca-Ahiretska opskrba

Najvelicanstveniji uzrok srece srca jeste monoteizam.Sukladno njegovu savrsenstvu,snazi i povecanju biva sreca onog ko ga nosi.
Uzviseni je rekao: Zar je isti onaj cije je srce Allah ucinio sklonim islamu,pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga.(Ez-Zummer 22)
Onome koga Allah zeli uputi-On srce njegovo prema islamu oraspolozi,a onome koga zeli u zabludi ostaviti-On srce njegovo stegne i umornim ucini kao kad cini napor da na nebo uzleti.(El-En'am 125)

Uputa i monoteizam najveci su uzroci raspolozenja srca,a politeizam i zabluda najveci su uzroci tjeskobe srca i njegova neraspolozenja.Jedan od uzroka raspolozenja srce jeste i svjetlo koje Allah stavi u srce covjeka.To je svjetlo imana,jer imam je taj koji oraspolozi srce,prosiri ga i cini ga sretnim.Kada to svjetlo nestane iz covjekova srca on tada osjeca tjeskobu i neugodnosti kao da je u natjesnjem i narigoroznijem zatvoru.
Biljezi Tirmizi u svom Dzamiu da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Kada svjetlo udje u covjekovo srce,ono se prosiri i oraspolozi.Upitali su:Koji je znak toga,Allahov Poslanice?Rekao je:Ceznja za vjecnim,a zanemarivanje varljivog boravista i pripremanje za smrt prije nego dodje.(Taberi,Sujuti,Ibn Ebu Sejbe,Ibn Ebu Dunja,Hakim,Bejheki-mursel

Covjek osjeca prostranost svog srca sukladno obimu tog svijetla kojeg posjeduje,a ista je situacija i sa osjetilnim svjetlom i tamom.Ta svjetlost prosiruje srce,a tama ga steze.
Jedan od uzroka koji donose srecu jeste i znanje.Ono ga prosiruje toliko da postaje prostranijim od ovog svijeta.Neznanje mu pak donosi,skucenost i ogranicenost.Kad god se poveca znanje kod covjeka njegovo se srce obveseli i prosiri.Medjutim takve posljedice ne proizvodi svako znanje.Njih proizvodi znanje naslijedjeno od Poslanika s.a.v.s. To je korisna nauka a oni koji je posjeduju jesu najsirijih prsa,najspremijih srca,najljepseg morala i najsretnijeg zivota.
Pokornost Allahu osjecaj svim srcem ljubavi prema Uzvisenom,potpuno posvjecivanje i uzivanje u cinjenju obreda Njemu jesu stvari koje najvise prosiruju prsa covjeku.One ga toliko cine sretnim da ponekad kaze:Ako budem u Dzennetu u ovakvom stanju ja cu onda znaci lijepo zivjeti.Ljubav ima cudan utjecaj na razraganost srca,prijatnost duse i uzivanje srca koju moze spoznati i osjetiti samo asik(zaljubljeni).Sve sto je ljubav jaca i zesca srce je prostranije i veselije.Ono se tijesni samo onda kada vidi besposlicare i nezaljubljenje u spomenutu stvar,jer njihovo vidjenje ozlojedi njegovo oko,a druzenje s takvim usplahiri njegovu dusu.
Jedan od najveci uzroka tjeskobe srca jeste okretanje od Uzvisenog Allaha,vezivanje s nekim drugim,Njegovo nespominjanje i ljubav prema nekome drugome.Onaj ko zavoli nesto mimo Allaha ce biti kaznjen.Takav svoje srca ostavlja u okove ljubavi prema tom drugom.Na Zemlji potom nece biti nesretnijeg od njega,niti oneraspolozenijeg uma,niti tegobnijeg zivota,niti umornijeg srca.Postoje dvije vrste ljubavi.

Prva je ona ljubav koja je Dzennet ovog svijeta,sreca duse,uzivanje srca,blagodat duse,njena hrana i lijek,pa cak se moze reci njen zivot i radost.To je jedinstvena ljubav prema Allahu i to svim srcem,usmjerenje snage naklonosti volje i sve ljubavi prema Njemu.

Druga ljubav jeste ona koja je kazna i tuga za dusu,zatvor za srce i tjeskoba za prsa.Ona je uzrok bola,tegobe i patnje.To je ljubav prema nekom drugom mimo Allaha.

Jedan od uzroka sirine prsa jeste i kontinuirano spominjanje Allaha u svakom stanju i mjestu.Zikr ima zapanjujuci utgjecaj na sirinu prsta i uzivanje srca,a nemarnost ima itekako bitan utjecan na njegovu tjeskobu,zatocenje i patnju.
Uzrok sirine prsta jeste i cinjenje dobra prema stvorenjima i pruzanje ljudima koristi materijalno,autoritativno,licno i drugim vidovima koristi.Jer vjernik je plemenit i darezljiv,najprostranijih prsa,najprijatnije duse i najsretnijeg srca,dok je skrtac koji ne cini dobrocinstvo natjesnjih ljudi,najtegobnijeg zivota i najvece brige i tuge.Allahov Poslanika s.a.v.s. naveo je primjer u Sahihu za skrticu i darezljivog pomocu dva covjeka koji zele na sebe obuci zeljezne stitove.Pa kad god darezljivi odluci dati sadaku stit mu se prosiri i opusti i takjo sve dok mu potpuno ne prekrije odjecu i potpuno ga prekrije,a kad skrtica odluci dati sadaku svaki dio stita ostaje na svom mjestu i ne prosiri se tako da ga nemoze obuci.(Buhari i Muslim)
To je primjer za sirenje prsa vjernikovih,kada daje sadaku i radosti njegova srca i primjer za tjeskobu prsa skrtice i skucenosti njegova srca.
Uzrok prosirenja prsa jeste i hrabrost.Hrabar je covjek prostranih prsa siroke nutrine i velika srca.Kukavica jeste covjek najtjesnjih grudi i najskucenijeg srca.On ne osjeca radost,srecu,slast,a niti uzivanja osim uzivanja koja osjeca stoka.Duhovna sreca,slast uzivanje i radovanje zabranjena su svakoj kukavici.Ona su takodjer zabranjena i svakoj skrtici i onome ko se okrene od Allaha zanemari sjecanje na Njega,onome koji ne poznaje Njegova imena,svojstva i vjeru i koji je svoje srca vezao za nekog drugog mimo Allaha.Ta sreca uzivanja u mezaru postaju jednom od Dzenetskih basci,a spomenuta tjeskoba i stijesnjenost transformisu se u mazaru u kaznu i zatvor.Covjekovo je stanje u kaburu kao stanje njegova srca u grudima sa stanovista uzivanja,kaznjavanja,sputanosti ili slobode.Tu se ne uzima u obzir radost ili tjeskoba srca zbog uzroka,nego se to mjeri s postojanim svojstvom kojim se odlikuje srce i koja ga nuzno cini prostranim ili skucenim.Ono je mjerilo.A od Allaha trazimo pomoc.
Jedan od najvecih uzroka srece srca jeste njegovo oslobadjanje od pokudjenih svojstava koja ga neminovno dovode u tjeskobu i patnju,sprecavaju ga da dozivi svoju cestitost i poboznost.Kada covjek uradi djela koja mu donose srecu i sire prsta,a ne ocisti pokudjena svojstva iz svog srca osjeti u njemu ocekivanu srecu.Najvise sto se tada moze desiti jeste da dodje do neprestanog sukoba izmedju dvije suprostavljenje strane radi prevlasti nad njegovim srcem koju ce na kraju ona strana koja bude dominantna nad njim.
Uzroci koji donose srecu jesu i ostavljanje nepotrebnog pogleda i slusanja,pretjeranog druzenja,jedenja i spavanja.Sve te nepotrebne i pretjerane stvari donose srcu bolove,patnje i briga.Stezu ga,zatvaraju,ogranicavaju i donose mu patnju.Cak su spomenute stvari uzrok vecine kazne i patnje na ovom i na onom svijetu.Jedini Boze,kako li je samo tijesno srce,tezak zivot i stanje kod onoga koji ima udjela u svim spomenutim bolestima.A kako li je samo lijep zivot onoga covjeka koji u svim pohvalnim svojestvima ima udjela,cija je jedina briga da ih primjeni i da se okiti sa njima.Na takvog se odnose sledece Allahove dz.s. rijeci:
A necisti ce sigurno u Dzehennem.(El-Infitar 14)
Izmedju spomenute dvije kategorije postoje razliciti stepeni koje zna samo Uzviseni Allah dz.s.Na osnovu spomenutog moze se reci da je Allahov Poslanik s.a.v.s. bio najsavrseniji covjek u svim svojstvima koja sire prsa,cine srce prostranim,donose srecu i zivot dusi.On je bio najsavrseniji covjek u tom srcanom prostranstvu i sreci srca i duse,a pored toga isticao se i osjetilnim bontonom kojim je odlikovan,jer je savrsen moral njegova neminovna posljedica.Onaj ko je najboljeg ponasanja on je i najveceg raspolozenja,slasti i srece.Sukladno obimu njegove primjene od strane covjeka postize se kod njega i tolika sirina prsa i dusevna sreca i slast.Poslanik s.a.v.s. dostigao je vrhunac savrsenstva u prostranstvu grudi,podizanju pomena i skidanju bremena.Njegovi sljedbenici ce postici od toga onoliko koliko ga budu u tome slijedili.A Allaha molimo za pomoc.U tolikoj mjeri njegovi ce sljedbenici imati zastitu,cuvanje odbranu,blizinu i pomoci kod Allaha.Ako ga budu potpuno slijedili imat ce potpunu Allahovu podrsku i obratno.Ko nadje dobro neka se zahvali Allahu,a ko nadje nesto drugo neka kori samo sebe.

Ibn Qajjim el Dzevzijje-Ahiretska opskrba

21.06.2011.

Kako se ponasati u slucaju bolesti?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Kako se ponasati u slucaju bolesti?

Bez obzira koliko covjek cuvao svoje zdravlje, dode vrijeme da ga ophrva neka bolest i nemoc. Kako se tada ponašati i šta ciniti?! Ovaj tekst aktualizira kodeks ponašanja muslimana u slucaju bolesti, a govori i o potrebi obilaska drugih bolesnika, te ponašanju prema njima.

Zdravlje je jedna od blagodati koju je Allah dao ljudima. U Kur'anu i sunnet navedene su metode kako preventivno djelovati i sacuvati zdravlje. Ukoliko bi se cuvanjem higijene, cistocom, abdestom, gusulom, umjerenim konzumiranjem hrane i pica, apstinencijom od alkohola, droge, svinjskog mesa i svinjskih preradevina covjek sacuvao na ovom svijetu, uveliko bi se smanjile raznovrsne bolesti koje su posljedica našeg nesavjesnog odnosa prema sebi i poprilicna odvojenost od plemenitih nacela islamskog ucenja.
Pa, ipak, ma koliko covjek cuvao svoje zdravlje cesto ga zapljusne talas neke bolesti. Ukoliko do bolesti dode: šta musliman treba ciniti i kako se u takvoj situaciji ponašati? Na to pitanje odgovor ce biti ponuden u tekstu.

 Moliti Allaha, dž.š., za zdravlje


Musliman treba moliti Allaha Uzvišenog za zdravlje prije nego ga izgubi. Ibn ebi Bekre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, molio Gospodara svjetova da mu sacuva i zaštiti zdravlje: «Allahumme 'afini fi bedeni, Allahumme 'afini fi sem'i, Allahumme 'afini fi besari, la ilahe illa Ente!» / «Allahu, podari zdravlje mome tijelu, Allahu, podari zdravlje mome sluhu, Allahu, podari zdravlje mome vidu, nema boga osim Tebe!».

Lijecenje u slucaju bolesti

Musliman je dužan, ukoliko ga oprhve kakva bolest, lijeciti se, jer je to preporucio Allahov Poslanik, s.a.v.s, naglasivši u predaji Ebu Hurejre, r.a: «Allah nije dao nijednu bolest, a da za nju nije stvorio i lijek!». U Džabirovoj, r.a, predaji koju bilježi Muslim, Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno napominje: «Za svaku bolest ima lijek, pa kada se pronade odgovarajuci lijek za bolest, ona ce, Allahovom pomoci, biti izlijecena!».
Zna se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, kako prenosi Džabir, r.a, poslao ljekara Ubejj b. Ka'bu, r.a, kada je on bio bolestan. Isti ashab, u drugoj predaji kaže: «Sa'd b. Mu'az, r.a, je bio pogoden u središnju venu na ruci. Poslanik, s.a.v.s, mu je izvršio kauterizaciju na ruci nekim željezom slicnom šiljku na strijeli.
Nakon toga mu je ruka otekla, pa je ponovio proces».

Zabrana lijecenja alkoholom

Mnogi ljudi i danas smatraju da alkohol lijeci, iako je Vjerovjesnik, s.a.v.s, kategoricki zabranio upotrebu alkohola cak i u svrhu lijecenja. Prema tome, treba izbjegavati lijecenje sa alkoholom i koristiti ono što nije haram.
Potvrdu za to nalazimo u predaji Vaila el-Hadremija koji prenosi da je Tarik b. Suvejd el-Džu'fi, r.a, pitao Poslanika, s.a.v.s, o alkoholu, a on mu je zabranio da ga proizvodi. Tarik b. Suvejd je pojasnio da on taj alkohol proizvodi iskljucivo za lijecenje, našto je Allahov Poslanik., s.a.v.s, konsatirao: «To nije lijek! To je bolest!».

Bolesniku se brišu grijesi

Uistinu je divno biti vjernik. Cak i bolest koja vjernika zadesi nije za njega nesreca, vec dobro i blagodat. Ako vjernik pravilno razumije Allahov raspored i Njegovu sudbinu, on ce i bolest smatrati Allahovim odredenjem i bit ce njom zadovoljan, znajuci da ce ga ona kutarisati nekih kazni onoga svijeta ili ga, pak, ocistiti od grijeha. Ohrabrujuce djeluje predaja Ebu Se'ida i Ebu Hurejrea, r.a, u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s, obecava: «Muslimana ne pogodi nikakva nedaca ili bolest, tuga ili žalost, niti kakva nezgoda, pa cak ni obicni ubod trna, a da mu zbog toga ne budu oprošteni (neki) grijesi!».
Allah Uzvišeni, upravo putem razlicitih životnih iskušenja i raznih bolesti, cisti vjernike od svih taloga i naslaga grijeha, negativnosti i nepravilnosti. Problem je kako to ispravno shvatiti i razumjeti i dostojanstveno to podnijeti, nadajuci se Allahovoj, dž.š., nagradi. Nadamo se da ce nam sljedeca predaja u tome itekako pomoci. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Vjernika i vjernicu ne prestaju pogadati razna iskušenja u njima samima, njihovoj djeci ili imetku, sve dok im se ne izbrišu svi njihovi grijesi, tako da Allaha susretnu bez ijednog grijeha».

Za oduzimanje vida nagrada je Džennet

Svaka bolest ili iskušenje donosi oprost grijeha i Allahovu, dž.š., nagradu shodno težini bolesti ili iskušenja koje mu je Allah, dž.š., podario. Jedno od najvecih iskušenja, bolesti i fizickih nedostataka je gubitak vida. Onaj ko se strpi nakon toga i bude zadovoljan Allahovom, dž.š., sudbinom bit ce nagraden Džennetom. To Poslanik, s.a.v.s, jasno napominje u hadisi-kudsijji, koju od njega prenosi Enes b. Malik, r.a: «Allah Uzvišeni kaže: «Kada stavim Svoga roba na iskušenje oduzimanjem vida, pa se on strpi u tome, nadoknadit cu mu taj nedostatak Džennetom!»

Bolesniku se ne prekidaju sevapi za ucinjena djela

Bolesnik ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, jer i dok je bolestan njemu sevapi teku za djela koja je radio dok je bio zdrav, tako da svojom bolešcu prakticno ne gubi ništa od nagrada koje mu pripadaju. To je još jedan dokaz Allahove, dž.š., milosti prema Njegovim stvorenjima.
Enes b. Malik, r.a, prenosi zanimljivu predaju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji o tome kaže: «Svakome muslimanu, koji je dok je bio zdrav radio dobra djela, Allah ce upisivati dobro djelo i za vrijeme njegove bolesti, pa ako ga izlijeci – ocistio ga je, a ako mu dušu uzme – oprostit ce mu grijehe!»

Dužnost je obici bolesnika

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ubrojio obilazak bolesnika u dužnosti spram drugog muslimana. Tako u predaji Alije, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «Šest je dužnosti muslimana spram muslimana: da mu nazove selam kada ga sretne, da mu se odazove kada ga pozove, da mu kaže «Jerhamukellah» kada on kihne i kaže «El-Hamdu lillah», da ga obide kada se razboli, da mu klanja dženazu kada umre i da mu želi ono što želi i sam sebi!». U Muslimovoj predaji umjesto: «i da mu želi ono što želi i sam sebi», stoji: «ako mu zatraži da ga posavjetuje, da to i ucini!».
U Buharijinoj predaji koju prenosi Ebu Musa, r.a, nareduje se obilazak bolesnika. To Vjerovjesnik, s.a.v.s, nedvojbeno naglašava: «Obidite bolesnika, nahranite gladnog i oslobodite zarobljenog!».

Podsticaj za obilazak bolesnika

Islam je obilazak bolesnika pozicionirao izuzetno visoko, uporedujuci ga s posjetom Gospodaru svjetova. Pogledajmo hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, a u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: «Allah Uzvišeni ce na Sudnjem danu reci: «Covjece, Ja sam se bio razbolio ali Me ti nisi posjetio». Covjek ce upitati: «Kako da Te posjetim, Gospodaru, kad si Ti Gospodar svjetova?!». Reci ce: «Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? Zar ne znaš da bi Me našao kod njega da si ga posjetio?!». Imam Nevevi, tumaceci ovaj hadis, tj. da bi covjek tamo našao Gospodara svjetova, tvrdi da bi, ustvari, našao nagradu i Allahove pocasti da je posjetio tog covjeka.

Treba zijaretiti i bolesnog nemuslimana

Poslanik, s.a.v.s, nas uci da treba da obidemo cak i bolesnog nemuslimana, ako nam je bio komšija, poznanik ili poslovni partner. To potvrduje hadis koji prenosi Enes b. Malik, r.a, koji kaže da se jednom prilikom razbolio djecak Židov, koji je služio Poslanika, s.a.v.s, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, zijaretio, sjeo kod njegove glave i rekao mu: «Primi islam!» Djecak je pogledao u svoga oca koji je bio prisutan i otac mu je predložio da posluša Muhammeda, s.a.v.s, što je djecak i ucinio i prihvatio islam, a Vjerovjesnik, s.a.v.s, je, izlazeci iz kuce, rekao: «Hvala Allahu koji ga je spasio od Vatre!»
Dakle, posjeta nije bila samo radi posjete, nego je Vjerovjesnik, s.a.v.s, ucinio divan potez i djecaka spasio sigurnog Džehennema, jer je djecak umro nakon kratkog vremena. Koliko li mi takvih i slicnih situacija propustimo, ne želeci da spasimo svoje komšije, poznanike i poslovne saradnike. Oni ce nas, budimo uvjereni, optužiti na Sudnjem danu za naš, uistinu, nehumani gest: dopuštenju da se stropoštaju u džehennemsku vatru!!!

Nagrada onome koji obide bolesnika

Allahov Poslanik, s.a.v.s, podstice vjernike da zijarete bolesnike obecavajuci im velike nagrade. U Sevbanovoj, r.a, predaji Poslanik, s.a.v.s, obecava džennetsko voce: «Kada musliman ode u obilazak svoga brata muslimana, on se nalazi u džennetskoj hurfi sve dok se ne vrati!». Neko je upitao 'Alejhisselama: «A šta je to džennetska hurfa?». On je odgovorio: «To je džennetsko voce!».
Vjerovjesnik, s.a.v.s, je obecao Džennet onome ko, pored ostalog, obide i bolesnika. U predaji Ebu Hurejrea, r.a, to se jasno nagovještava. Naime, Poslanik islama, s.a.v.s, je upitao: «Ko je danas zapostio?». Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Upitao je: «Ko je danas od vas klanjao dženazu?» Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Poslanik, s.a.v.s, je ponovo zapitao: «Ko je od vas danas nahranio gladnog?» Ebu Bekr je, ponovo, odgovorio: «Ja!» Poslanik, s.a.v.s, je, na kraju, upitao: «Ko je od vas danas obišao bolesnika?». Ebu Bekr je ponovo odgovorio: «Ja!» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je, nakon toga, rekao: «Koja osoba uradi sve to u jednom danu uci ce u Džennet!»

Šta se uci uz bolesnika?

Kada se dode bolesniku, treba se iskoristiti prilikom i prouciti mu dovu za ozdravljenje. To je bila praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 'Aiša, r.a, prenosi da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s, kada bi obilazio nekog bolesnika, potrao ga svojom desnom rukom, a onda proucio: «Allahumme Rabbe-n-nasi, ezhibi-l-be'se, vešfi, Ente-š-Šafi la šifae illa šifauke, šifaen la jugadiru sekamen» / «Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni tegobu i izlijeci, jer Ti lijeciš. Nema lijeka osim Tvoga. Izlijeci lijekom poslije koga nema boli!»
Lijepo bi bilo uz bolesnika prouciti dovu koju je Džibril ucio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, kada je osjecao bolove. Naime, Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Džibril došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, nakon što se on tužio na bolest, pa mu je proucio: «Bismillahi erkike, min kulli šej'in ju'zike, min šerri kulli nefsin ev 'ajnin hasidin, Allahu ješfike, Bismillahi erkike!» / «Allahovim imenom te lijecim od svega što te uznemirava, od zla svake osobe ili oka koje zavidi. Allah je tvoj lijecnik. Allahovim imenom te lijecim!»
Ibn 'Abbas, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Ko posjeti bolesnika, prije nego mu dode cas smrti, pa uz njega sedam puta prouci: «Es'elullahe-l-'Azime Rabbe-l-'arši-l-'azimi en ješfijeke» / «Molim Velikog Allaha, Gospodara velikog Arša, da te izlijeci», Allah ce ga izlijeciti od te bolesti!»

Šta bolesnik uci?

Ukoliko bolesnik osjeca neke bolove, Poslanik islama, s.a.v.s, je savjetovao da prouci dovu, koja ce mu pripomoci u odagnavanju bolova.
Ebu 'Abdullah Osman b. ebi-l-'As, r.a, prenosi da se on potužio Vjerovjesniku, s.a.v.s, na bolove koje je osjecao u tijelu otkako je prešao na islam, pa mu je on savjetovao da stavi ruku na mjesto gdje ga boli, a onda da tri puta prouci: «Bismillah!», a iza toga sedam puta: «E'uzu billahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhaziru» / «Utjecem se Allahu i Njegovoj moci od zla što ga osjecam i bojim ga se».

Šta uci onaj koji je izgubio nadu u život?

Bolesnik treba zikr ciniti Allaha Uzvišenog i moliti Ga, a to posebno treba ciniti kada osjeti da mu ta bolest smrt priziva. Tako je cinio Allahov Poslanik, s.a.v.s, pred svoju smrt, kada je bio naslonjen na Aišu, r.a, i onda je, kako ona veli, proucio: «Allahummagfirli verhamni ve elhikni bi-r-refiki» / «Allahu, oprosti mi, smiluj mi se i sastavi me sa najuzvišenijim drugom».
U drugoj 'Aišinoj, r.a, predaji Poslanik islama, s.a.v.s, je u svojoj smrtnoj bolesti ucio: «Allahumme e'inni 'ala gamerati-l-mevti!» / «Allahu, pomozi mi u ovim smrtnim casovima!».

Zabrana psovanja i proklinjanja bolesti

Prirodno je da ne volimo sve ono što nam smeta i pricinjava odredene poteškoce. Bolest je iscrpljujuca, brzo nam dosadi, pa, otuda, cesto reagiramo ne nedopušten nacin, izražavajuci se loše o toj bolesti. Medutim, da znamo koliko nam je bolest pomogla u cišcenju od grijeha i svojevrsnoj dezinfekciji našeg duhovnog stanja, ne bismo tako postupili.
Poslanik islama, s.a.v.s, je upozoravao ashabe da ne proklinju bolest i da o njoj ne govore s mržnjom i prezirom. U Džabirovoj, r.a, predaji to se, ekspilicite, prepoznaje. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ušao kod Ummu-s-Saib, koja je drhtala jer je imala povišenu temperaturu, pa je upitao: «Šta ti je?». Ona je odgovorila: «Groznica, Allah joj bericeta ne dao!». Vjerovjesnik, s.a.v.s, je tada rekao: «Ne proklinjij groznicu, jer ona otklanja ljudske grijehe, kao što kovacki mijeh otklanja trosku od željeza!».

Zabranjeno je tražiti smrt u bolesti

Kada se covjek nade u nekoj teškoj situaciji, velikom iskušenju ili opakoj bolesti, treba ocuvati prisebnost i shvatiti da nas Gospodar svjetova iskušava tim i želi da ostanemo jaki, cvrsti, ustrajni i dostojanstveni. Zabranjeno je, u tim momentima, tražiti ili priželjkivati smrt. Onome ko dode u takvu nezavidnu situaciju najbolje je da se ponaša sukladno Poslanikovom, s.a.v.s, savjetu, koji od njega prenosi Enes b. Malik, r.a: «Neka niko od vas nipošto ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako vec mora, onda neka kaže: «Allahu, održi me u životu dokle god je život bolji za mene, a usmrti me ako je smrt bolja za mene!».

Sažetak

Zakljucujuci aktualiziranu temu spomenut cemo još neke elemente koje treba imati na umu kada posjecujemo bolesnike:

1. Ne zadržavati se dugo uz bolesnika, jer ga to može itekako zamoriti, kao što kaže arapski pjesnik: «Nije tako teško bolovati, kad bi komšije dale mirovati!».

2. Nazvati selam bolesniku i prisutnima i, okrenuvši se njemu, zamoliti Allaha Uzvišenog za njegovo ozdravljenje, što ce mu osnažiti nadu i uciniti ga raspoloženim.

3. Poslije selama, treba se rukovati s bolesnikom i staviti mu ruku na celo, jer se time iskazuje naša bliskost s njim i naš pojacani interes za njegovo ozdravljenje.

4. Zamoliti bolesnika da prouci dovu za nas, jer se bolesnikova dova ne odbija.

5. Ne govoriti uz bolesnika o smrti i ne kazivati ni za ciju smrt, jer bi ga to moglo potresti i negativno na njega utjecati.

6. Ne govoriti povišenim tonom, kako ga ne bismo uznemirili.

7. Ne prisiljavati ga da jede i pije, jer bi ga to moglo uznemiriti.

8. Ponijeti neku hediju bolesniku, što ce biti ocit znak naše pažnje spram njega

20.06.2011.

Dobrocinstvo prema komsiji

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dobrocinstvo prema komsiji

Islam podstiče na dobročinstvo prema komšijama. Uzvišeni veli: "A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim,…" Nisa 36.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik!' Rekoše ljudi: 'Ko je taj, o Allahov Poslaniče?' On reče: 'Onaj od čijeg nasilja nisu sigurne njegove komšije.' Ljudi priupitaše: 'U čemu se ogleda to nasilje?, a Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: 'To je zlo u bilo kojem vidu.'" Bilježi Ahmed.

Komšija ima tri vrste:

1. Komšija musliman i uz to rođak – prema njemu se moraju ispuniti tri obaveze, obaveza kao prema komšiji, kao prema musliamnu i kao prema rodbini.

2. Komšija musliman – prema njemu se moraju ispuniti dvije obaveze, kao prema muslimanu i kao prema komšiji.

3. Komšija koji nije musliman prema njemu se mora ispuniti komšijska obaveza. Prenosi se da je Abdullah ibn Omer radijallahu anhuma upitao svoje ukućane kad su zaklali ovcu: 'Jeste li počastili moga susjeda jevreja?'

Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kada kaže: 'Savjetovao mi je Džibril alejhi selam da pazim na svoga komšiju tako često da sam očekivao da će mi reći da komšija ima pravo nasljedstva.'" Bilježe Buharuija i Muslim. Dužnost je činiti dobro svome komšiji i paziti da se komšija ničim ne uznemiri. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka čini dobro svome komšiji." Bilježi Darimi.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao Ebu Zerru radijallahu anhu: "Kada kuhaš čorbu, dodaj malo više vode da bi mogao počastiti i svoje komšije." Bilježi Muslim.

U čemu se ogleda dobročinstvo

- Da ga počastimo onim što su njegova djeca kod nas primijetila, što inače djeca žele ili ako komšijina djeca osjete miris iz naše avlije, kao što se navodi u Poslanikovoj sallallahu alejhi ve sellem oporuci Ebu Zerru radijallahu anhu.

- Da ga obilazimo ako se razboli, izrazimo saučešće u nesreći, čestitku u radosti, posjećujemo u posebnim prigodama, da oprostimo komšiji ako nas uvrijedi i da ga upozorimo na grešku na lijep način.

- Čuvati se pogleda u komšijsku avliju, žensku čeljad i inače intimu, a zaštiti svoje sramote i intimu, da je ne vidi komšija.

- Motriti i čuvati kuću, imetak i čeljad komšije kada je odsutan.

- Ne viriti u korpu šta komšija nosi kući.

- Voditi računa da autom ili bilo čime ne zakrčimo put koim komšija prolazi svojoj kući, te da se ne prosipa otpadna voda ili smeće na komšijsku bašću ili tamo gdje će mu zasmetati.

- Ne uznemiriti komšiju galamom ili prejakim tonom kasetofona i sl.

- Strpljivo podnositi postupke komšije i ne reagovati na moguće provokacije. "Kada je došao čovjek Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i požalio se na ponašanje svoga komšije, on mu je kazao: 'Idi i strpi se.' Nakon što je čovjek došao još nekoliko puta da se žali, reče mu Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: 'Idi i iznesi sve svoje pokućstvo pored puta.' Čovjek je uradio sve što mu je naredio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem te su ljudi prolazeći pitali šta je razlog ovakvog njegovog postupka. Kada im je objasnio o čemu se radi, svijet je počeo proklinjati lošeg komšiju, koji je nakon izvjesnog vremena došao i rekao: 'Vrati svoje pokućstvo i uđi u kuću, više te neću uznemiriti.'" Bilježi Ebu Davud.

Komšija se ne smije uznemiravati.

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Neće ući u džennet onaj čovjek od čijeg zla nisu sigurne njegove komšije." Bilježi Muslim.

Jedne prilike su ashabi radijallahu anhum spomenuli Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem neku ženu koja je bila čuvena po tome što je puno klanjala, postila i dijelila sadaku, ali je imala loš glas zato što uznemirava svoje komšije svojim jezikom. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: "Ta žena će biti stanovnik džehennema." Bilježi Ahmed.

Vrline dobrog komsije

Sretan li je onaj kome je Uzvišeni Allah podario susjedstvo sa dobrim komšijom! Takav će mu štititi njegova lična prava, poput časti, imetka i slično, uvažavat će ga i poštovati, i trudit će se da mu pomogne kako bi Allah bio zadovoljan sa obojicom na ovom i na budućem svijetu!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Tri stvari ukazuju na sreću čovjeka: dobar komšija, udobna jahalica i prostran dom!“ (Ahmed, 15409; el-Hakim, 7306; i drugi. El-Hakim je rekao da je lanac hadisa vjerodostojan)

Spominje se da je Alija ibn ebi Talib, radijallahu anhu, rekao: „Prvo se traži komšija, pa tek onda kuća, i prvo se gleda na saputnika, pa tek onda na put!“ (Behdžetul-medžalis, 1/291, el-Adabuš-šer'ijjeh, 2/15)

Neki mudraci rekoše: „Gorčina života se ogleda u tri stvari: u susjedstvu sa lošim komšijom, u neposlušnom djetetu i u ženi lošeg morala!“ (El-Adabuš-šer'ijjeh, 2/16)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je uobičavao da prouči slijedeću dovu: „Allahu moj, utječem ti se od lošeg komšije iz naseljenog mjesta, jer se komšija u pustinji može promjeniti!“ (Ibn Hibban, 1033; el-Hakim, 1951; i drugi. Šejh Albani ga je ocjenio kao hasen hadis, vidi Silsiletu el-ehadisi es-sahihah, 1443)

Strpljivost na neprijatnostima od naseg komsije

Drugi stepen komšijskih prava je suzdržanost i strpljivost na neugodnostima i neprijatnostima koje nas pogode od našeg komšije.

Mnogi ljudi su sposobni da se suzdrže od nenanošenja neprijatnosti svome komšiji, međutim, malo njih je u stanju da strpljivo podnesu neugodnost i neprijatnost od strane njihovog komšije, pa čak i ako se radilo o tek maloj greškici ili nenamjernom činu.

Često imamo priliku da čujemo svađu među komšijama nastalu zbog sitnice, te da se na ružnu riječ uzvrati sa deset ružnih, ili da se od malog problema napravi veliki! Da su se komšije suzdržale i da su strpljivo podnjeli zadobijenu neprijatnost, i zanemarili grešku ili potražili ispriku jedan drugom, želeći se time umiliti svome Gospodaru i zatražiti od Njega da i On njima njihove prijestupe i pogreške oprosti, takvo što se nikada ne bi događalo!

Koliko li je samo problema nastalo među komšijama zbog nesuglasica među njihovom djecom, a to je nešto što je neodvojivo i čemu se nije mnogo čuditi kod male djece?! Međutim, da su roditelji bili bar na trenutak mudri, da su se suzdržali i strpili imajući na umu prava njihovog komšije, takvi problemi se ne bi događali, i u korjenu bi se sasjecali!

Od Osmana ibn Zaida, Allah mu se smilovao, se prenosi da je rekao: „Zdravlje i vitalnost ima deset ogranaka, a od njih devet ogranaka obuhvata zanemarivanje (neobaziranje na probleme)!“ Ove riječi su prenešene Ahmedu ibn Hanbelu, Allah mu se smilovao, pa on reče: „Zdravlje i vitalnost ima deset svojih ogranaka, svi ti ogranci su obuhvaćeni u zanemarivanju!“ (El-Adabuš-šer'ijjeh, 2/17)

Značenje ovih riječi je da se mir i sigurnost od ljudskih neprijatnosti najčešće postiže zanemarivanjem njihovog zla, zatim sa neobaziranjem na njihovu nepravdu koju su učinili i sa neuzvraćanjem na zlo koje od njih dođe. Koga Uzvišeni Allah tim osobinama pomogne, takav će biti uspješan u svome životu!

Rekao je el-Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao: „Ljepota susjedstva se ne ogleda u nenanošenju neprijatnosti komšiji, već u strpljivosti i podnošenju neprijatnosti koje dođu sa njegove strane!“ (Tenbihu el-gafilin, 1/153)

Uzvišeni Allah je opisao prave vjernike da se oni suzdržavaju u srdžbi, da opraštaju ljudima, te im lijepim primjerima uzvraćaju na njihovo zlo, rekavši: „...oni koji srdžbu svoju savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine!“ (Ali Imran, 134)

Zamislimo, ako su ovakve osobine vjernika u odnosu na ljude općenito, u tom slučaju su naše komšije najpreće da zbog njih savladamo našu srdžbu i da im oprostimo kada nam učine kojekakvu neprijatnost!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Uzvišeni Allah voli troje...“ Među te tri stvari koje voli, spomenuo je i „...čovjeka koji ima lošeg komšiju, pa ga on uznemirava, te je strpljiv na tim njegovim neprijatnostima koje čini! Takvome je Allah dovoljan i pomoći će ga da se ovaj promjeni ili sa njegovom smrću!“ U drugoj predaji stoji: „...sve dok ih ne razdvoji smrt ili selidba!“

Najveći stepen komšijskog prava je, pored nenanošenja neprijatnosti i strpljivosti na neugodnostima koje nas zadese od našeg komšije, još i iskazivanje raznolikih vidova počasti i dobročinstva prema komšiji. Odatle, sve ono što smo obavezni u pogledu bratskih prava u islamu, kada je u pitanju još i komšijsko pravo, tada te obaveze postaju još snažnije i poželjnije da se čine, obzirom da komšija koji je musliman uživa pravo islama i komšiluka.

Razni vidovi dobrocinstva komsiji

Među komšijska prava, između ostalih, ubrajamo i ljubav prema njemu, nazivanje selama, smješak i ozarenost lica pri susretu sa njim, obilazak komšije kada se razboli, klanjanje dženaze ako umre on ili neko od njegovih, pomaganje ako mu bude učinjena nepravda, sprečavanje da on učini nekome nepravdu ili grijeh koliko smo u mogućnosti, otklanjanje neugodnosti od njega, pomaganje u njegovim potrebama, suosjećanje sa njim u njegovim nevoljama, čestitanje i radovanje u njegovim sretnim trenutcima, udjeljivanje poklona, davanje savjeta njemu, njegovoj djeci i porodici, podučavanje onome što on ne zna u pogledu vjere i ovosvjetskog života, ukazivanje podrške, pomaganje i podsticanje na izvršavanje raznolikih djela pokornosti Uzvišenom Allahu, pozivanje i podsticanje u islam ako je nevjernik, čuvanje njegovog imetka kada je odsutan, sakrivanje njegovih mahana i nedostataka, očuvanje njegove časti...

Ovi, ali i ostali oblici iskazivanja dobročinstva komšiji koje nismo naveli, razlikuju se od osobe do osobe, i u zavisnosti su od njegovog društvenog i socijalnog položaja. U tom smislu neki oblici činjenja dobročinstva komšiji bivaju pojedinačnom obavezom (fard 'ajn), neki bivaju kolektivna obaveza (fard kifajeh), dok neki bivaju tek preporučene radnje (mustehab).

Ukratko rečeno, od pravog i iskrenog komšije se očekuje da iskazuje dobročinstvo svom komšiji sa svim onim što je u stanju da mu od dobra učini, svojim riječima ili djelima: da mu nastoji pribaviti svako dobro, da mu želi ono što i samom sebi bude želio, i da mu pruži sve što mu je u stanju pružiti a što ga raduje!

Prenosi se od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao mi je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „O Ebu Zerre, kada budeš kuhao mesnu juhu, nalij u nju malo više vode ne bi li tim njegovao vezu sa svojim komšijama!“ (Muslim, 2625)

Rekao je el-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Sa ovim riječima je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, podstakao na lijepu moralnu osobinu, jer se sa njom postiže ljubav i lijepo ophođenje, a otklanja se potreba i činjenje neprijatnosti! To je zbog toga što bi se komšija mogao uznemiriti osjetivši miris hrane koja se sprema u posudi njegovog komšije, a možda je on u teškom stanju i ima čeljad koju može nadražiti tom hranom, te tako povrijediti njihovog staratelja. Posebno im može otežati njihovu nevolju ako taj njihov staratelj nije imućan, ili ako se radi o ženi udovici. U tom slučaju bi im pogoršao njihovu bol i njihov gubitak koji osjećaju...
Islamski učenjaci su kazali: „Obzirom da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „...nalij u nju malo više vode...“, tim je želio da svakom tvrdici, lijepim i blagim savjetom, ukaže na lahkoću izvršenja tog djela. Taj višak, odnosno vodu, je opisao kao nešto što nema svoju veliku vrijednost, te zbog toga nije rekao „ako budeš kuhao mesnu juhu, dodaj u nju malo više mesa“, jer to onda ne bi svi bili u stanju da lahko izvrše!“ (Tefsir el-Kurtubi, 5/185, 186)

Nije dobročinitelj prema svome komšiji onaj koji zanoći sit i zadovoljan, a njegov komšija gladan i u oskudici!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Nije pravi vjernik onaj koji se zasiti a njegov komšija, koji je pored njega, bude gladan!“ U drugoj predaji se kaže: „Nije povjerovao u mene onaj koji zanoći sit, a njegov komšija, koji živi pored njega a znavši za njegovo stanje, bude gladan,!“ (El-Buhari u Edebu el-mufred, 112; el-Bejhaki u Sunenu el-kubra, 19452; i drugi. Šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim, vidi Silsiletu el-ehadisi es-sahihah, 149)

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: „Tri moralne osobine su se smatrale preporučenim i poželjnim u džahilijjetu (predislamskom periodu), a muslimani su najpreći da se one nađu pri njima: Prva: Kada bi ljudima došao neki gost, svi bi se trudili da mu ukažu gostoprimstvo. Druga: Kada bi nečija žena doživjela poznu starost, ne bi je razvodio, već bi je pazio bojeći se za nju. Treća: Kada bi nečiji komšija postao zadužen nekim dugom, ili kada bi ga pogodila neka nevolja ili teškoća, svi bi se potrudili da mu rješe taj njegov dug i da ga izbave iz njegove nevolje!“ (Tenbih el-gafilin, 1/154)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „O žene muslimanke, nemojte da komšinica podcjenjuje svoju komšinicu, pa makar se radilo i o običnom ovčijem papku!“ (El-Buhari, 2427; Muslim, 1030)

Značenje ovog hadisa je da komšinica ne smije podcjenjivati bilo kakvu hediju (poklon) koju želi da udjeli ili koju dobije od svoje komšinice, pa makar ona bila i nešto što se inače odbacuje i nekoristi! To je zbog toga što svaka hedija pribavlja tuđu ljubav, i što od osobe otklanja škrtost i pohlepu. Naš narod je zbog toga kazao: „Hedija je i caru draga!“ Hedija pribavlja tuđu ljubav samim gestom i značenjem, a nikako svojom materijalnom vrijednošću ili cijenom! Zbog toga je poželjno da je osoba uvjek primi, i da je nepotcjenjuje, pa ma koliko god da ona bila bezvrijedna! Neka zna da joj je hedija udjeljena iz srca, prvenstveno zbog ljubavi i respekta, a ne zbog materijalne koristi!

Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: „Sa ovim je ukazao na krajnost kada se radi o udjeljivanju hedije u obliku nečega što je malešno, i na to da se ona treba prihvatiti, ne želeći podstaći na pravi ovčiji papak, jer to nije bio tada običaj da se daje kao hedija... Hadisom se želilo podstaći na udjeljivanje hedije, pa makar ona bila i nešto što je vrlo malo, jer se ono što je vrijedno neće moći uvjek i u svakom vremenu udjeliti, a sa druge strane, ako se često udjeljivalo ono što je i malo, samim tim gestom će postati veliko! U hadisu se, također, podstiče na ljubav i na nerasipništvo!“ (Feth el-bari, 5/198)



19.06.2011.

“Ne tuguj“ (La Tahzen) eeeeh..pa Allah je s nama!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 “Ne tuguj“ (La Tahzen) eeeeh...pa Allah je s nama!

Ne tuguj, nego Allahu subhanehu ve te'ala uputi iskrenu dovu, u nevolji i blagostanju, tajno i javno. Od Njega traži pomoć u nevoljama jer je On taj koji davljeniku pruža slamku spasa, upućuje zalutalog, olakšava iskušenje, pomaže obespravljenom, liječi bolesnog i odagnava nevolje.

Ne tuguj kada znaš da je Allah s tobom, jer uz poteškoću dolazi i olakšanje, s tegobom ide i rahatluk, poslije tuge dolazi radost, poslije straha sigurnost, a brigu smjenjuje smirenost.

More nije potopilo Musaa, a.s., zbog jakih i iskrenih riječi: ”Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati” (Eš-Šu’ara, 62).

Zbog čvrstog pouzdanja u Allaha, dž.š., vatra nije pržila Ibrahima, a.s.: ”O vatro, postani hladna i spas Ibrahimu!” (El-Enbija, 69).

Iz istog razloga mušrici ne stigoše do Muhammeda, a.s., čiji jezik iskreno prozbori: ”Ne tuguj, Allah je s nama!”

Zato ne tuguj i ne boj se nikoga osim Allaha, dž.š., i ne jadikuj, jer pomoć dolazi jedino od Allaha.

 Ne tuguj: ”Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi pobjedu dajemo sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike” (Ali Imran, 140). Ne tuguj, nego uzimaj pouku od onih koji su živjeli prije i pogledaj kako smo postupali prema onima koji bijahu dobri i kako se osvetismo nasilnicima.

I ne žalosti se zbog njih i neka ti ne bude teško zbog spletkarenja njihova

Ove riječi objavljene su kao potpora Poslaniku, a.s., nakon bitke na Uhudu, posebno zbog toga što je tu život izgubio njegov amidža Hamza ibn Abdul-Muttallib. Ibn Mes’ud, r.a., veli: ”Nismo vidjeli Allahovog Poslanika da je ikada plakao tako kao što je plakao za Hamzom.” Habbab veli: ”Nismo imali kefina u koje bismo umotali Hamzino tijelo osim jednog ogrtača. Kad bismo ga stavili preko glave, noge bi ostale nepokrivene, a kada bismo pokrili noge, vidjela se glava.” (Bilježi ga Ahmed u svome Musnedu) Muhammed, a.s., toliko se rastužio zbog pogibije svog amidže Hamze da se zakleo da će zbog njega pogubiti 70 nevjernika pa mu Allah, dž.š., objavljuje: ”Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.” (En-Nahl, 126,127).

" Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog casa On se zanima necim." ( Er-Rahman, 29. )

Kada se mora uznemire, valovi nasrnu, oluje nastupe, ljudi na ladji uzviknu: "O Allahu!" Kada se vodic deva u pustinji izgubi, kad putnici skrenu sa staze i kravana zaluta, svi oni dozivaju: "O Allahu!" Kada se desi nesreca, nastupi ocaj, jad zavlada, covjek sav slomljen zavapi: "O Allahu!" Kada se kapije pred prosjacima zatvore i tama prekrije njihova lica, oni povicu: "O Allahu!" Kad nestane staza i puteva, kad zgasnu nade, ljudi dozivaju: "O Allahu!" Kada ti zemlja postane tijesna, i dusa se sva skupi, zajecaj: "O Allahu!"

"Sjetih Te se kad nedaca crna ko noc me sazgala,
Kad prasnjavi cador prekrio je lice vremena,
Tvoje ime izgovorih, dusa mi zajeca,
I svaka je briga najednom nestala."


Do Allaha dopire lijepa rijec, iskrena dova, istinski uzdah, nevina suza i bolna patnja. Njemu zorom u dovi pruzamo dlanove, ruke sirimo sta god nam je potrebno, Njega oci pogledaju kad udes nas pregazi i Njemu molitve saljemo kad nesrece nastupe. Njegovo ime zazivamo, njime dove i pjesme pocinjemo. Sjecanje na Njega srca nam smiruju, duse uspokojava, unosi mir u osjecanja, razboritost povecava i u nama cvrsto uvjerenje, jekin, postojanim cini, Allah je blag prema robovima Svojim.

Allah, ime najljepse, sazdano od slova krasotnih, najiskrenija i najvrednija rijec: " Znas li da ime Njegovo ima iko!" ( Merjem, 65. )

Allah, najvece bogatstvo, vjecnost, pomoc i snaga, uzvisenost, moc i mudrost: " Ko ce imati vlast toga dana ?" - "Allah, Jedini i Svemocni!" ( El-Mu'min, 16. )

Allah! To ime oznacava blagost i brigu, pomoc i potporu, ljubav i dobrotu: " Od Allaha je svaka blagodat koju uzivate." ( En-Nahl, 53. )

" Koliko god svetih rijeci o Tvome velicanstvu da skladamo,
Da si uzviseniji, uvijek saznamo.
I sva znacenja, Gospodaru, s Tobom postaju more beskrajno. "


Gospodaru nas, nasu bol zamjeni utjehom, tugu radoscu, a strah sigurnoscu. Gospodaru nas, neka jekin zgasne pozudu srca, neka rijeka imana utrne zar duse. Boze, umornim ocima podari siguran san, nemirnim dusama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Boze, neka Tvoj nur prosvjetli izgubljene oci, neka zalutali nadju Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.

Gospodaru nas, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna sejtanska saputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrsi sve spletke sejtanske. Boze, sacuvaj nas od tuge i brige, a iz nasih dusa odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoc trazimo. Ti si nas Gospodar i Zastitnik, pa divnog li Gospodara i Pomagaca.

Covjek bi svakako trebao mnogo razmisljati o blagodati koja mu obilno dolazi sa svih strana - "Ako vi budete brojili Allahove blagodati, necete ih nabrojiti." ( En-Nahl, 18. ) Ove blagodati ogledaju se u zdravlju tijela, sigurnosti u drzavi, hrani i picu, zraku i vodi. Ti posjedujes ovaj svijet, a to ne osjecas. Vladas zivotom, ali to ne znas.

"... i da vas darezljivo obasipa miloscu Svojom, i vidljivom i nevidljivom ?" ( Lukman, 20. ) Imas oci, jezik, usne, ruke i noge: " Pa, koju blagodat Gospodara svoga poricete!
" ( Er-Rahman, 13. ) Mislis da blagodat hodanja nije velika stvar, pogledaj u invalide bez nogu, ili bar jednog stopala! Zar mislis da tvoj cvrst san ne vrijedi nista, dok bol sprecava mnoge ljude da spavaju ? Ti punis svoj stomak slasnim jelima, i pijes hladnu vodu, dok mnogi zbog bolesti ne mogu ni jesti ni piti ? Razmisli o svom sluhu na spram gluhoce, o svom vidu naspram sljepoce, o zdravoj kozi, koja nije ni sprzena ni zarazena, i o bistrini svoga uma koji nije zahvatilo ludilo.

Da li bi samo vid zamijenio za planinu zlata ? Da li bi svoj sluh prodao za dvije poljane pune srebra ? Da li bi svoj jezik dao za prekrasne palace i dvorce, i bio nijem zbog toga ? Zelis li ruke odsjeci za smaragdne ogrlice ? Znaj da te okruzuju nebrojene blagodati i beskrajna dobrota. No, ti to ne shvatas. Zivot ti je pun tuge, briga i nedaca, a imas vruceg hljeba, hladne vode za pice, miran san i potpuno zdravlje. Razmisljas o onome sto nemas, a nezahvalan si na onome sto imas. Rastrgan si zbog odredjenih materijalnih gubitaka, a u ruci drzis kljuceve srece, posjedujes sehare dobra, talenta i blagodati. Stoga, razmisljaj i budi zahvalan: " A u vama su ajeti, zar ne vidite ? " ( Ez-Zarijat, 21. ) Razmisli o sebi, svojoj porodici, domu, radu, zdravlju, prijateljima i svijetu oko sebe. "Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poricu." ( En-Nahl, 83. )

Pogledaj te insaAllah :

http://www.youtube.com/watch?v=zbmKxe0EcVo

18.06.2011.

Adabi prema rodbini -njega zijareta (posijete ) rodbine u Islamu!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Adabi prema rodbini -njega zijareta ( posijete ) rodbine u Islamu!

Rodbina u Islamu

Porodične ili rodbinske veze spadaju u red temeljnih, najstarijih i najtrajnijih odnosa među ljudskom vrstom. Rodbina kao društvena grupa prisutna je u svim vremenima, a sačinjavaju je pripadnici koji potiču od zajedničkog pretka i koji su u međusobnom srodstvu, odn. u krvnoj vezi. Islam kao cjelokupan sistem života i vladanja donio je svoje principe, odredbe i propise u vezi sa pitanjem rodbine i održavanja rodbinskih odnosa. U islamu, ukratko rečeno, rodbinu sačinjavaju svi oni sa kojima se ne može zasnovati bračna zajednica. Pored krvno-srodničnog odnosa odnosa po uzlazno-silaznoj liniji (otac, majka, djedovi, nane... & sinovi, kćeri, unučad i njihovo potomstvo), postoji i krvo-srodničko srodstvo po pobočnoj liniji (braća, sestre i njihovo potomstvo, amidže, daidže i tetke). Također, u daljnu rodbinu ubrajaju se i neki članovi po tazbinskoj (ženidbenoj) vezi. Svi oni koji se, prema Kur'anu i sunnetu, tretiraju rodbinom imaju svoja precizna prava, obaveze i dužnosti. Koliko znamo, poznajemo, poštujemo i izvršavamo islamske propise o rodbini? Koliko se družimo s našom rodbinom i koliko se kao rodbina međusobno pomažemo? U tekstu skrećemo pažnju na kur'ansko-sunnetsko učenje o ovom pitanju kao podjećanje i podsticanje na primjenu najhumanijih i najplemenitijih načela koje je čovječanstvo ikada upoznalo u odnosu na status rodbine i rodbinskih veza u međuljudskim odnosima.

 Rodbina u Kur'anu  

Kur'an koristi dvije riječi za označavanje krvne veze, krvnog srodstva ili rodbinske veze: erham i (z)u'l(u)-kurba (akrebun). Prva riječ sadrži ideju milosti (rahmeh), a druga ideju bliskosti (karabeh). Kad je u pitanju ideja milosti, riječ je o milosti najvišega ranga, jer, prema jednom hadis-i kudsi, sam Uzvišeni Allah, Koji je Rahman ili Milostivi, stvorio je erham, tj. rodbinske veze izveo je iz Svog časnog imena Rahman. Ovaj hadis-i kudsi glasi: Ja sam Milostivi, Ja sam stvorio rodbinske veze i izveo sam ih iz ovog Mog imena, pa ko ih održava i Ja ću s njim veze održavati, a ko i prekida i ja ću s Njim prekinuti (Tirmizi :1907). Još jedan hadis govori o visokom statusu rodbinske veze: ''Rodbinska krvna veza visi o 'Aršu i viče: 'Ko mene posjećuje i uvažava i njega će Uzvišeni Allah posjećivati i uvažavati, a ko mene ne posjećuje i ne uvažava, ni Allah Uzvišeni neće njega posjećivati niti uvažavati'' (Muslim: 2555).

Iz ovih časnih riječi jasno i nedvosmisleno saznajemo da rodbina i održavanju rodbinskih veza zauzima visoko mjesto u islamskom učenju. Štaviše, spoznajemo da je održavanje rodbinskih veza izjednačeno sa održavanjem veze sa Uzvišenim Allahom, dok je njihovo prekidanje izjednačeno sa prekidanjem veze sa Njime. K tome, paziti i odražavati rodbinske veze podrazumijeva približavanje okrilju Allahove milosti i ''Njegova zijareta''. Navedene riječi su sasvim dovoljne jednom muslimanu da ozbiljno i neprestano preispituje, poboljšava i unaprijeđuje svoj odnos prema rodbini, odn. prema Allahu, dž.š.Brojni su kur'anski ajeti koji ukazuju na važnost rodbinskih veza i njihovo održavanje. Kur'anski govor o rodbini uglavnom je u formi imperativa, naredbi, što će reći da je pravo rodbine zagarantovano Allahovom naredbom i nije stvar dobrovoljno volje. Kur'an u tom pogledu daje sasvim jasne i nedvosmislene smjernice, koje u nastavku sažeto izlažemo.

Rodbina je zavjet vjernika

Uzviseni Allah kaze: I kada smo do sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i rodbini (zi'l-kurba), i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti... (el-Bekare, 83)

Svi ljudi su dali zavjet Uzvišenom Allahu da će samo Njega vjerovati, a kao potvrda toga je, između ostaloga, i dobročinstvo prema rodbini. Shodno tome, i prijašnjim vjerovjesnicima i njihovim narodima bilo je naređivano da vode računa o rodbini i održavanju rodbinskih veza. U navedenom ajetu Kur'an govori o narodu Benu Israil, ali je poruka ajeta opće naravi.

Haram je prekidati rodbinske veze

Uzviseni Allah kaze:I Allaha se (ljudi) bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske  veze (erham) ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi (en-Nisa', 1).

Naredba je ovdje upućena svim ljudima, neovisno od vremena i prostora ili bilo koje druge odrednice. Dakle, ova naredba je univerzalna i traje sve do Sudnjega dana.

 Uzvišeni Allah, roditelji, rodbina... 

Uzviseni Allah kaze:I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte. A roditeljima dobročinstvo činite, i rodbini, i siročadi (zi'l-kurba), i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima namjernicima, i onima koji su u posjedu vašem (en-Nisa', 36).

Nakon pokoravanja ili ibadeta Uzvišenom Allahu, i nakon dobročinstva prema roditeljima, slijedi dobročinstvo prema rodbini i ostalim kategorijama koje Kur'an spominje. Ovo je raspored i prioritet u činjenju dobra koji je časni Kur'an uspostavio, a Poslanik, a.s., potvrdio i pojasnio riječima: ''Allah vam, uistinu, oporučuje vaše majke! – i to je ponovio tri puta – Allah vam, uistinu, oporučuje vaše očeve! Allah vam, uistinu, oporučuje vašu rodbinu! (Buhari: 60)

Materijalne obaveze prema rodbini

Uzviseni Allah kaze:Reci: imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima i rođacima (el-akrebin), i siročadi, i siromasima, putnicima namjernicima, a za dobro koje Allah učinite Allah sigurno zna (el-Bekare, 215).

Uzviseni Allah kaze:Daj rođaku (ze'l-kurba) svome njegovo pravo, i siromahu, i putniku namjerniku, ali ne rasipaj mnogo (el-Isra', 26).

Uzviseni Allah kaze:Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se rodbini udjeljuje (zi'l-kurba)... (en-Nahl, 90)

Dobročinstvo prema rodbini u islamu nije svedeno samo na nivo međusobnog posjećivanja i uvažavanja. Kur'an eksplicitno ističe pravo i obavezu davanja imetka rodbini, ali i ostalim spomenutim kategorijama. Treba napomenuti da rodbini po uzlazno-silaznoj liniji nije dozvoljeno davati zekjat i sadekatu'l-fitr (vitre), jer smo njih dužni, po potrebi, i doživotno izdržavati, dok rodbini po pobočnoj liniji (braći, sestrama, njihovom potomstvu, amidžama, daidžama, tetkama i rodbini po tazbinskoj liniji) možemo i dužni smo, ukoliko su siromašni, udijeliti zekjat i sadekatu'l-fitr, ali ih pomoći i na druge načine.Allahov Poslanik, s.a.v.s., u više hadisa podstiče na materijalno pomaganje rodbine. Tako on svoj ummet podučava: ''Moj ummete! Tako mi Onoga koji me je s istinom poslao, Allah neće primiti sadaku i zekjat od muslimana koji je dao drugome a ima svoje rodbine kojoj je to potrebno. Tako mi Allaha, takvog čovjeka Allah neće ni pogledati na Sudnjem danu'' (Taberani od Ebu Hurejrea, r.a.).''Najvrednija je ona sadaka koja se dadne rodbini koja je na tebe ljuta i prema tebi neraspoložena!'' (Ahmed u Musnedu: 5/416) Hadis jasno ukazuje na činjenicu da se rodbina ne smije zaobilazati u pogledu zekjata i sadekatu'l-fitra, odn. da ona ima prioritet, pa čak i onda kada smo u stanju svađe, negovorenja ili razmirica sa svojom rodbinom. Ovu plemenitu ideju Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskazao je riječima:

Pažnja prema rodbini je izraz zahvalnosti Uzvišenom Allahu 

Uzviseni Allah kaze:A šta ti misliš: kako se na Allahovim blagodatima može zahvalan biti? – Roba ropstva osloboditi, ili kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda (za makrebeh)... (el-Beled, 12-15)

Ovdje Kur'an u formi retoričkog pitanja, a onda i odgovora, podučava ljude kako se može biti zahvalan na Allahovim blagodatima. Nahraniti rođaka jetima jedan je od načina zahvalnosti prema Uzvišenom Stvoritelju.

Pravo rodbine u naslijeđivanju imetka 

Uzviseni Allah kaze: Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci (el-akrebun), a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci (el-akrebun), bilo toga malo ili mnogo, određeni dio. A kada diobi prisustvuju rođaci (ulu'l-kurba), siročad i siromasi i njima nešto darujte i lijepu riječ im recite (en-Nisa', 7-8; također v. 11 i 12. ajet ove sure).

Pored činjenja dobra prema rodbini i materijalnog pomaganja, Kur'an stavlja u obavezu da se rodbina i međusobno naslijeđuje. Ovo su precizni kur'anski propisi i jasne odredbe iz domena nasljednog prava, gdje Kur'an nije ostavio prostora za angažman ljudskoga razuma. Dakle, kao izraz Allahove milosti, pravednosti i dobrote, važno i osjetljivo pitanja nasljedstva Kur'an  je detaljno objasnio i izložio. Ovi ajeti nas pozivaju da primjenjujemo Allahove propise o nasljedstvu, bez obzira na građanski zakon zemlje u kojoj živimo i po kojem se vrši doiba imovine ili nasljedstva. Naime, niko nam ne brani da kao vjernici i vjernice primjenimo Allahove propise o nasljedstvu kako bismo pokazali i dokazali da se ne suprotstavljamo Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, jer Kur'an, nakon izlaganja propisa o nasljedstvu, upozorava: To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče, A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica propisa Njegovih prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna kazna (en-Nisa', 13-14).

Rodbina u hadisu Allahova Poslanik, s.a.v.s.  

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u brojnim svojim hadisima govori o rodbini i čuvanju rodbinskih veza. Zapravo, naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., svojim je hadisima konkretizirao, dodatno pojasnio i kur'anske ajete koji govore o rodbini proširio na veliki broj životnih prilika i situacija. Spoznaje koje crpimo iz njegovih hadisa dragocjene su i predstavljaju vrhunska načela humanosti, dobrote i plemenitosti. Vjerovjesnik, s.a.v.s., najavljuje velike nagrade za one koji paze svoju rodbinu, ali i strašne posljedice za one koji ne vode računa o rodbini i rodbinskim odnosima. Navest ćemo neke važne Vjerovjesnikove, s.a.v..s., životne lekcije u tom smislu.

Posjećivanje rodbine: put ka Džennetu  

Ebu Ejjub, r.a., prenosi da neki čovjek došao došao Poslaniku, s.a.v.s., i zamolio ga: ''Uputi me na djelo koje će me približiti Džennetu a udaljiti od Džehennema!'' Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je na to odgovrio: ''Obožavaj isključivo Allaha i ne pripisuj mu druga, obavljaj redovno namaz, daji zekjat i pazi i posjećuj rodbinu!'' Kada je taj čovjek odmakao, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: Ako se bude pridržavao onoga što mu je rečeno, ući će u Džennet'' (Buhari: 1396).

Održavanje rodbinskih veza: Allahu najdraže djelo  

Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji je bio sa grupom ashaba, pa ga upitao: ''Ti si onaj koji tvrdi da je Allahov Poslanik?'' On je odgovorio: ''Jesam''. Onda je čovjek upitao: ''Allahov Poslaniče, koja djela su Allahu najdrža?'' On je odgovorio: ''Vjera u Allaha!'' Čovjek je opet upitao: ''Allahov Poslaniče, a zatim?'' Odgovorio je: ''Njegovanje rodbinskih veza!''... (Ebu Ja'la el-Mewsili)

 Održavanje rodbinskih veza povećava nafaku i produžava život Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ''Ko želi ima lijepu i obilnu nafaku i da mu se produlji život, neka lijepo postupa sa svojom rodbinom''(Buhari: 5986). Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Resulullah, s.a.w.s.: ''Onaj ko želi da produlji svoj život i da poveća svoju opskrbu neka čini dobro svojim roditeljima i neka održava  dobre odnose sa svojom rodbinom!'' (Musned Ahmedov: 266/3) 

Islamski učenjaci smatraju da se pod produžetkom životnog vijeka misli na bereket u životu i vremenu i na porod koji ostane iza takve osobe, pa radaći dobra djela, koriste i toj osobi nakon njene smrti.

 Dvostruka nagrada za sadaku datu rodbini 

Selman b. 'Amir prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Sadaka data siromahu je uobičajena sadaka, a sadaka data rodbini je dvostruka: ona je i sadaka i njegovanje rodbinskih odnosa'' (Buhari: 4251).

Onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u Džennet Džubejr b. Mut'im, r.a., pripovijeda da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada kaže:“Onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u Džennet!“ (Buhari: 5984) Ne primaju se djela onih koji prekidaju rodbinske veze 

Ebu Hurejre, r.a., kaže da je čuo Allahovog Poslnika, s.a.v.s., kako kaže: ''Uzvišenom Allahu se djela ljudi predočavaju četvrtkom navečer. Neće biti primljena djela onoga koji raskida rodbinske veze'' (Buhari: 61).

 Kazna za prekidanje rodbinskih veza stiže vrlo brzo 

Aiša, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ''Ni za jedno dobro se brže ne nagrađuje kao za dobročinstvo prema roditeljima i za njegovanje rodbinskih veza, a ni jedno zlo ne povlači brže kaznu nego što povlači nasilje i prekidanje rodbinskih veza'' (Ibn Madže: 4212).

 Njegovati rodbinsku vezu i s onim ko je prekida 

Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je neki čovjek rekao: ''Ja Resulallah, ja imam rodbine kojoj ja idem, ali oni meni ne dolaze, ja se prema njima lijepo ophodim, a oni se prema meni loše ophode, ja sam prema njima blag, a oni su prema meni osioni...- Resulullah, s.a.v.s., na to mu reče: ''Ako je tako kako kažeš, ti si onda kao ona vruća prašina bačena u njihova usta (tj. dosadan si im), ali će tebe Allah pomagati sve dok se ti budeš tako ponašao''(Muslim: 6525). 

Izmiriti zavađenu rodbinu 

'Abdullah b. 'Amr, r.a., od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi da je rekao: ''Ne pazi rodbinu onaj koji uzvraća posjetu već onaj koji spaja veze između rodbine kada se one raskinu''(Buhari: 5991). Izučavati rodbinsku lozu Od El-'Ala'a b. Haridžea, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ''Podučavajte se svojoj genealogiji (rodbinskom stablu) kako biste što bolje čuvali rodbinske veze!''(Medžme'u'z-zeva'id: 456/1)

 Zaključak 

Iz svega navedenog jasno se može zakljuciti da je održavanje rodbinskih veza jedno od najdražih djela Allahu Plemenitom, a njihovo zapostavljanje ili prekidanje jedno od Njemu najmržih djela.
Na temelju izloženog zakljucujemo da lijepo odnos spram rodbine dovodi do:


- Allahovog svt  zadovoljstva,
- unošenja zadovoljstva u srca rodbine,
- zadovoljstva meleka,
- zadavanja brige šejtanu,
- produženja životnog vijeka,
- povecavanja nafake,
- približavanja Džennetu,
- udaljavanja od Džehennema,
- povecavanja ljubavi medu rodbinom i
-povecavanja nagrade nakon smrti.

Nadamo se da ce nas sve navedeno podstaknuti na naš još ljepši odnos prema rodbini i još brižnijem njegovanju tih veza ciji je korijen iznikao iz samog Allahovog lijepog imena Er-Rahman.

Iz svega navedenoga zapažamo da su kur'anske naredbe i hadiske preporuke u vezi sa rodbinom i održavanjem rodbinskih veza kristalno jasne i nedvosmislene. Paziti, posjećivati, obilaziti, dobro činiti, materijalno pomagati svoju rodbinu (bili oni muslimani ili nemuslimani)... jeste neopoziva obaveza i dužnost svakom iskrenom muslimanu i muslimanki, vjerniku i vjernici, koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Sudnji dan. Ne postoji bilo kakvo opravdanje da se tako ne postupa. Ljudski kaprici i ''principi'' ne predstavljaju nikakav izgovor za prekidanje rodbinskih veza. Kur'anski i hadiski propisi u pogledu rodbine, kao i svega drugoga, u interesu su samoga čovjeka na ovome i onome svijetu. Riječ je o najplemenitijim, najhumanijim i najkorisnijim propisima za čovjeka i zajednicu u kojoj on živi. Brojne koristi i ugode proizlaze iz njihove primjene, ali i strašne posljedice zbog njihova kršenja.

O ti koji te je Allah svt pocastio razumom poslusaj rijeci Allaha svt i Poslanika sallallahu alejhi ve sellem,obidji svoju familiju,rodbinu radi Allahova zadovoljstva -bolesne roditelje,nana bolesna,amidzu koji i ne klanja i tetku ....obidji i ti im budi primjer i progovori koju rijec sa njima i izvrsi svoju duznost u ime Gospodara...znam tezak je vakat jer se nema sta ponjeti ali lijepa rijec i osmijeh su veoma vazne jer se sjeti sebe ...ponekad imas sve ali ti nema ko vrata otvoriti  u najtezem trenutku pa tako i oni isto...odi i neglledaj na kese i poklone ako nemas a ako imas elhamdulillah jos bolje sa hedijom-poklonom....poslusaj mei odi !

Neka nam Uzvišeni Allah pomogne da postanemo bliski jedni drugima,da nas uputi na put spasa i hlada sudnjeg dana put koji vodi ka Allahovom zadovljstvu i Dzennetu!-amin

OBAVEZNO POSLUSATI PREDAVANJE OD Prof.Elvedina Pezica

http://www.youtube.com/watch?v=OaB1RUpaPA4

Noviji postovi | Stariji postovi

Allahova subhanehu ve te’ala robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
218308

Powered by Blogger.ba