Allahova subhanehu ve te’ala robinja

"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88.)

15.08.2011.

O Allahovoj vjeri govori sa dokazima a ne govori po predpostavkama!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

O Allahovoj vjeri govori sa dokazima a ne govori po predpostavkama!

Musliman je dužan da sve svoje postupke zasniva na cistoj namjeri u ime Uzvišenog Allaha, želeci Njegovo, tebareke ve teala, zadovoljstvo. Tako cjelokupni život vjernika postaje ibadetom u skladu sa rijecima Svevišnjeg: "Nisam stvorio ni džine ni ljude osim da Mi ibadet cine." (Prijevod znacenja, Ez-Zarijat, 56.)

Pozivanje ljudi u Allahovu vjeru i njihovo poucavanje islamskim principima i propisima jedan je od najvecih ibadeta, pa ako ga covjek radi samo u ime Uzvišenog, imace za to i veliku nagradu, a ako ga bude radio u ime necega i nekoga drugog, i želio time postici neku ovosvjetsku korist, onda gubi nagradu svog ibadeta, bez obzira što se radilo o najvecim djelima. Velicina ucinjenog djela sama po sebi nije garant njegove prihvacenosti kod Uzvišenog, uz to se mora naci iskrena namjera cinjenja tog djela iskljucivo u ime Allaha, subhanehu ve teala, želja za Njegovo, azze ve dželle, zadovoljstvo. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista se djela cijene prema namjerama i uistinu ce svaki covjek dobiti prema onome što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru ucinio u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude hidžru ucinio zbog materijalne dobiti, ili zbog žene da bi se njom oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio." (Muttefekun alejhi)

Daija koji poziva Uzvišenom Allahu nikada ne smije pozivati u ono što nema svoju osnovu u Islamu, jer su novotarije najgore stvari i vode na stranputicu. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Uistinu je najbolji govor Allahova Knjiga, a najbolja uputa, uputa Muhammedova (sallallahu alejhi ve sellem), a najgore stvari su novotarije (u vjeri), a svaki bid'at (novotarija) je dalalet (stranputica)." (Muslim) Nikada se Šerijatom nedozvoljeno sredstvo ne smije koristiti u davetu, jer se haramom ne stiže do halala, a da je u tome bio hajr, zasigurno bi ga uradio Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ili nam ukazao na njega. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to je odbaceno." (Muttefekun alejhi) Biti uzrokom u necijoj stranputici znaci snositi njegov grijeh, s tim što se nece onome ko ga bude u tome slijedio, od njegovog grijeha ništa umanjiti. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko poziva na Uputu, imace nagradu, kao i oni koji ga budu u tome slijedili, a to nece ništa umanjiti njihove nagrade. Onaj ko poziva na stranputicu, ponijece na sebi grijehe onih koji ga budu slijedili, a to nece ništa umanjiti njihove grijehe." (Muslim)

Ni u kom slucaju ne smije se govoriti u i o Allahovoj vjeri po pretpostavkama, jer je Islam pravo jedino Uzvišenog Stvoritelja. Cisto i cvrsto znanje Objave je to koje je mjerodavno da govori o Islamu, a ne smije se nikako desiti daiji da ga zavede mnoštvo onih koji se ne obaziru na istinsko znanje, vec po tminama svojih pretpostavki lutaju i tumaraju. Kaže Uzvišeni Allah: "... a o tome oni ništa ne znaju, ništa drugo ne slijede do svoje pretpostavke, a uistinu pretpostavke istini ništa ne koriste. Zato se ti okani onoga koji se okrenuo od Naše Opomene i koji samo život na ovom svijetu želi. To je vrhunac njihova znanja, - Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravom putu." (Prijevod znacenja - En-Nedžm, 28.-30.) Govoriti o tome šta je halal, a šta haram u Islamu po svom nahodenju, znaci izmišljati laž na Uzvišenog, a onaj ko to radi, zasigurno je od onih koji su propali i nikakvom se ne može dobru nadati. Kaže Allah, subhanehu ve teala: "I ne govorite neistine onim što opisuju vaši jezici: "Ovo je halal, a ovo haram.", da biste tako na Allaha laži iznosili. Oni koji izmišljaju neistine na Allaha, nece uspjeti. Malo uživanje, a njima pripada bolna kazna." (Prijevod znacenja - En-Nahl, 116.-117.)

Daija je posebno dužan voditi racuna o svojim djelima, iz razloga što su djela najbolji poziv u vjeru i zato što ce slabo biti prihvacen ako ne bude radio po onome što govori. Kaže Uzvišeni Allah: "Zar da od drugih tražite da dobra djela cine, a pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite. Zar se opametiti necete." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 44.) I kaže: "O vi koji povjerovaste, zašto govorite ono što ne cinite. Kako li je kod Allaha ružno da govorite ono što ne cinite." (Prijevod znacenja - Es-Saff, 2. - 3.) Još gore od ovoga je raditi suprotno onome što se govori. Kaže Allah, tebareke ve teala: "Prokleti su nevjernici od sinova Israilovih jezikom Davuda i Isaa sina Merjeminog - to zato što su bili nepokorni i granice zla prelazili, jedni druge nisu odvracali od nevaljalština, sami su ih cinili. Ružno li je uistinu to kako su postupali. Ti vidiš mnoge od njih kako se okrecu nevjernicima. Ružno li je ono što su sebi pripremili, što se Allah na njih rasrdio i u patnji oni vjecno ostaju." (Prijevod znacenja - El-Maide, 78. - 80.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Na Sudnjem danu ce se dovesti covjek i biti ce bacen u vatru, pa ce mu crijeva iz stomaka ispasti, te ce on oko njih kružiti kao što magarac kruži oko stožine. Stanovnici Džehennema ce se oko njega iskupiti i reci mu: "Šta to bi s tobom, covjece? Zar nisi naredivao dobro i odvracao od zla?" On ce im tada odgovoriti: "Jesam, naredivao sam dobro, a sam ga nisam cinio, odvracao sam od zla, a sam sam ga cinio." (Muttefekun alejhi)


http://www.youtube.com/watch?v=Paq1PN--Foc

http://www.youtube.com/watch?v=KGfxUrssYwQ

http://www.youtube.com/watch?v=nhgJ9MBznA8&feature=related

 

14.08.2011.

Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem metode poziva u Islam...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem metode poziva u Islam...

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne samo da je dostavio poslanicu koja mu je povjerena, vec je svojim metodološkimm pristupom nadmašio sve prethodnike, ostao najbolja paradigma do Sudnjeg dana.
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem metode pozivanja u vjeru bile su rezultat Allahovog, dž.š, nadahnuca. Odgajao ga je njegov Gospodar, pa su, otuda, i metode koje je koristio bile savršene i potpune.
Ako sa bilo kojeg aspekta analiziramo da'vetske metode Allahovog poslanika,sallallahu alejhi ve sellem otkriti cemo njihovu nedostižnost i beskrajnu mudrost. Njegovo obracanje, pozivanje i poducavanje ashaba nije imalo svakodnevni kliše, vec se, shodno okolnostima, mijenjalo i svaki put postajalo nanovo zanimljivo i neponovljivo.
Analizirajmo neke njegove metode:

Pitanje kao metoda obracanja ljudima


Poslanikov,sallallahu alejhi ve sellem poziv nije sadržavao samo puke elemente izlaganja i interpretiranja cinjenica. Uz odredene cinjenice, prijetnje kaznom ili obecavanjem nade u Allahovu milost, proklamiranje odredenih naredbi i zabrana, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem veoma je cesto koristio i pitanje kao metodu obracanja ljudima, što je veoma važno da bi se privukla pažnja slušalaca. Ilustriracemo to sa nekoliko primjera:
Ebu Zerr, r.a, prenosi da ga je jednom prilikom Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem upitao: 'Hoceš li da ti kažem koje su najdraže rijeci Allahu? Najdraže rijeci Allahu su: Subhanallahi ve bi hamdihi! Neka je slavljen i hvaljen Uzvišeni Allah!'
Ebu Musa, r.a, prenosi da ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s, upitao: 'Hoceš li da te uputim na jednu od džennetskih riznica?' Rekao sam mu: 'Da, Allahov Poslanice!' On je kazao: 'La havle ve la kuvvete illa billah! Nema snage niti moci bez Allaha!'
Ebu Derda, r.a, prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem upitao: 'Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima, koja su najodabranija kod vašeg Gospodara i na najvišem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zlata i srebra, i bolja od sukoba sa neprijateljem u kojem bi ih vi ubijali a i oni vas?!' 'Svakako!,' odgovoriše oni. Tada on rece: 'Zikr/spominjanje Allaha dž.š.!'
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: 'Znate li ko je bankrot/muflis?' Ashabi su odgovorili: 'Bankrot je kod nas onaj koji nema ni novaca niti robe!' Vjerovjesnik, s.a.v.s, na to dodade: 'Pravi muflis/bankrot u mome ummetu je onaj ko dode na Sudnji dan sa namazom, postom i zekjatom, ali je psovao onog, potvorio onog, u imetku zakinuo onog, prolio krv onog, udario onog...Pa ce se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda ce se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa ce se, onda, zajedno s njima strovaliti u vatru!'
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov poslanik,sallallahu alejhi ve sellem upitao: 'Zar necete da vas uputim na ono što ce izbrisati vaše grijehe a uzdici vaše deredže?!' Ashabi odgovoriše: 'Svakako, Allahov Poslanice!' On rece: 'To je propisno uzimanje abdesta u otežavajucim okolnostima, mnogo koraka nacinjenih odlazeci u džamije, išcekivanje namaza nakon namaza. To je bdijenje na granicama! To je bdijenje na granicama!'

Pozivanje jedne osobe više puta

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem pozivao je odredenu osobu više puta. U tom postupku do izražaja je dolazio psihološki momenat, a odredena osoba bi takvo obracanje daleko bolje zapamtila.
Mu'az b. Džebel r.a. kaže: 'Jahao sam iza Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem. Razdvajao nas je samo zadnji dio sedla. Zovnuo me je: Mu'aze sine Džebelov! Rekao sam: Odazivam ti se, Allahov Poslanice! On me je pozvao tri puta, a nakon moga odziva, rekao je: Znaš li kakve su obaveze robova spram Allaha! Odgovorio sam: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju! Rekao je: Obaveze robova prema Allahu su da Ga obožavaju i da Mu druga ne pripisuju! Zatim je jahao jedan period, a onda me ponovo zovnuo: Mu'aze, sine Džebelov! Rekao sam: Odazivam ti se, Allahov Poslanice! Upitao je: Znaš li kakve su obaveze Allaha prema Svojim robovima, ukoliko to ucine? Rekao sam: Allah i Njegov poslanik to najbolje znaju! Odgovorio je: Da ih ne kazni!' 


Ponavljanje bitnih cinjenica


Ponavljanje bitnih cinjenica bila je Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem stalna metoda, što je bilo posebno izraženo kada je pojašnjavao neke velike grijehe, kako bi ljude što više od njih udaljio.
Abdurrahman b. Ebi Bekr, r.a, prenosi od svog oca da je rekao: 'Bili smo kod Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem kada je rekao: 'Hocete li da vas obavijestim o tri najveca grijeha?! Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost prema roditeljima i lažno svjedocenje ili lažan govor!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je bio naslonjen, pa je sjeo i toliko je to ponavljao, da smo mi pomislili: Da hoce ušutjeti!'
Ponavljanjem nekih cinjenica htio je, nesumnjivo, ukazati na pogubnost cinjenja odredenog djela, kako bi njegova štetnost postala prepoznatljiva, pa da je ni doticna osoba, niti bilo ko drugi do koga dode ta informacija ne bi imao snage ponoviti!
Safvan b. Muhriz, r.a, prenosi da je u jednoj bici, jedan od ashaba ubio idolopoklonika, koji je, nakon što je osjetio opasnost od smrti, izgovorio: 'La ilahe illellah!' Kada je to cuo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem upitao ga je: 'Zar si ga ubio?!' Odgovorio je:'Da!' Poslanik, s.a.v.s, mu je, tada, rekao: 'Kako ceš postupiti sa La ilahe illellah kada dode Sudnji dan?!' Taj ashab je, tada, zamolio Vjerovjesnika, s.a.v.s: 'Allahov Poslanice, moli oprost od Allaha za mene!' A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem samo je ponavljao rijeci: 'Kako ceš postupiti sa La ilahe illellah kada dode Sudnji dan?!'

Metoda komparacije


Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem cilj nije bio samo dostaviti vjeru, bez njenog ubrizgavanju u svijest ljudi. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem permanentna briga bila je, naime, da se principi vjere duboko ukorijene u covjeku, da obuzmu njegovo tijelo i prožmu njegovo bice. Otuda njegova metoda poredenja ima izuzetan efekat u pamcenju i lakšem prihvatanju odredenih islamskih propisa.
Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem jednom prilikom, upotrebljavajuci ovu djelotvornu metodu, upitao ashabe: 'Šta mislite kada bi pred vratima nekog od vas bila rijeka u kojoj bi se on kupao svaki dan?! Da li bi to kupanje ostavilo na njemu bilo šta od prljavštine?!' Ashabi su odgovorili: 'Ne bi to ostavilo nikakvu prljavštinu!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem je, tada, zakljucio: 'To je slicno obavljanju pet dnevnih namaza, s kojima Allah briše manje grijehe!'
Enes b. Malik, r.a, veli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Primjer mojih sljedbenika je kao primjer kiše, ne zna se da li je bolji njezin prvi ili zadnji dio!'
Nu'man b. Bešir, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: 'Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi, samilosti i ophodenju je kao primjer jednog tijela. Kada se potuži jedan njegov dio ili organ, odrazi se to na cijelom tijelu u vidu nesanice ili povišene temperature!'
Džundub, r.a, prenosi da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Primjer ucenjaka koji poucava ljude dobru, a zaboravlja da pouci sebe, je kao primjer svjetiljke koja svijetli ljudima, a spaljuje samu sebe!'

Ebu Musa El-Eš'ari, r.a, prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Primjer onoga koji zikr Allaha cini i onoga koji to ne radi je kao primjer živog i mrtvog!'
Džabir r.a. prenosi od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: 'Moj i vaš primjer je kao primjer covjeka koji je naložio vatru i u koju pocnu padati mušice i skakavci, a on ih odbija od nje. Ja sam kao onaj koji je uzeo za vaše pojaseve kako bi vas zadržao i odvratio od vatre džehennema, a vi se otimate i bježite iz mojih ruku!'

 Odgovarajuce obracanje primaocu poruke

U obracanju ljudima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem prilagodavao se stepenu njihovih spoznajnih mogucnosti, jacini imana i utemeljenosti njihove vjere.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem upitan: 'Koji je posao najvredniji?' Odgovorio je: 'Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika!' Zatim je upitan: 'A šta potom?' Odgovorio je: 'Borba na Allahovom putu!' Potom je, ponovo, upitan: 'A šta onda?' Odgovorio je: 'Hadž koji je Allah primio!'
Kada, intenzitet imana onoga koji pita nije veliki, onda mu se odgovara, kao u primjeru koji navodi Abdullah b. Amr, r.a., da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem bio upitan: 'Šta je, po islamu najbolje ciniti?' Odgovorio je: 'Da nahraniš gladnog i da nazivaš selam onome koga poznaješ i koga ne poznaješ!'
Normalno je, da je nahraniti gladnog i nazivati ljudima selam daleko lakše i jednostavnije od borbe na Allahovom putu i napornog puta prilikom izvršavanja pete islamske dužnosti.

Sposobnost procjene: kada i kome šta reci

Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem izuzetna sposobnost da procijeni u kojem momentu i kome ce šta reci, bila je odlucujuci faktor u uspjehu da'vetske misije. Nedostatak spomenute osobine kod mnogih današnjih da'ija razlog je njihovog neuspjeha.
Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem precizno je poznavao ko je koliko breme mogao ponijeti. Nejake nije tovario više nego su njihove mogucnosti dozvoljavale. Njegov primjer u hadisu Ebu Hurejre, r.a, na najbolji nacin ilustrira.
Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nakon obavljenog sabah-namaza, obrativši se ashabima, govorio im o covjeku koji je pretovario kravu, na što mu je ona, progovorivši, rekla da ona nije za to stvorena. Ashabi su, u cudu, povikali: 'Subhanallah, krava progovorila!!!' Na to je Vjerovjesnik,sallallahu alejhi ve sellem konstatovao: 'U to vjerujem ja, Ebu Bekr i Omer!'

Dakle, iako su i drugi bili iskreni ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ipak, to nisu mogli, odjednom shvatiti i bez napora prihvatiti!
Iz navedenog se jasno vidi da uspješan da'ija mora poznavati duhovnu, intelektualnu, politicku i svaku drugu svijest pojedinca i društva u kome djeluje, ako želi poluciti priželjkivani uspjeh.


Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem savršeno poznavanje spomenutih elemenata pojedinca i društva jasno nam to razotkriva.


Sukcesivnost u pristupu ljudima


Njegova sukcesivnost u vjeri bila je komponenta koja je dala izuzetne rezultate. Takvom metodom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem osvajao je ljude a njihova srca je vezivao za ideju koju zagovara.

Najbolji primjer za to nalazimo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, o beduinu koji je, ne poznajuci elementarnu kulturu ponašanja, obzirom da je tek prešao na islam, poceo mokriti u džamiji, na što su ashabi ustali da ga sprijece. Kada je to primjetio Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem naredio je da ga ostave da završi a onda zatražio posudu napunjenu vodom da preliju preko mjesta gdje je beduin mokrio, pozvao ga i na, prijatan, bratski nacin pojasnio mu da džamija nije za izvršavanje fizioloških potreba, nego da se u njoj klanja namaz, zikr cini i uci Kur'an.Obzirom da su ashabi fizicki željeli sprijeciti beduina da izvrši namjeravanu radnju, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ga je zaštitio njihovih namjera, i u drugom rivajetu se spominje da je ovaj beduin, nakon namaza, rekao: 'Moj Allahu, smiluj se meni i Muhammedu i nikome više!'
Iz ovog primjera na najbolji nacin se vidi da se ljudima može prici na više nacina. Najbolji nacin je onaj koji ce ostvariti svoj cilj, a to je: približavanje ljudi islamu a ne udaljavanje od islama!
Istina se, dakle, može na više nacina saopciti. Poslanik islama,sallallahu alejhi ve sellem

Uzmi pouku robe i radi na sebi i na drugima...Uzmi pouku od Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u pozivu i jednu jedinu vjeru Islam,ali na najljepsi nacin i sa naljepsim ophodjenjem a ostalo je upustvo knjiga Uzvisenog Allaha-Kur'an i sunnet Poslanika sallallahu alejhi ve sellem-praksa njegova pa ne boj se i radi nesto jer  neces nista izgubiti nego dobiti nagradu i na ovom i onom svijetu insaAllah!

http://www.youtube.com/watch?v=Paq1PN--Foc

http://www.youtube.com/watch?v=KGfxUrssYwQ

http://www.youtube.com/watch?v=nhgJ9MBznA8&feature=related

 


13.08.2011.

Ne dozvoli da ti dunjaluk bude cilj,nego sredstvo do Ahireta !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Ne dozvoli da ti dunjaluk bude cilj,nego sredstvo do Ahireta !

Kaže Uzvišeni: "Nit' Sunce može Mjesec dostici, nit' noc dan preteci, svi oni u svemiru plove.” (Prijevod znacenja, Ja-sin, 40.) Kao što je Uzvišeni Allah postavio zakone i sisteme u svemiru, tako je i na ovoj Zemlji postavio red, sistem i zakon, kao program i uputu onima koji žive na njoj. U tome je svako dobro i korist za Njegove robove, a istovremeno ih sprjecava od cinjenja nereda i nasilja. Zbog svega toga Uzvišeni Allah je spuštao objave (Knjige) i slao Poslanike.


Nažalost, mnogi su prihvatili Allaha, dž.š., kao Stvoritelja, medutim, nisu ga prihvatili kao Naredbodavca. Onaj Koji stvara, ima potpuno pravo da nareduje i zabranjuje. Kaže Uzvišeni: "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova.” (Prijevod znacenja - El-A'raf, 54.) Islam, kao Allahova vjera, sadrži (obuhvata) u sebi propise vezane za porodicni život (sistem porodicnog života), propise vezane za odnos sa muslimanima i odnos sa nemuslimanima, nacin života u ratu i u miru, državni sistem, medudržavne odnose itd.
Medu svim tim propisima i sistemima nalazi se i ekonomski sistem. Ovo je ono što cemo u narednom dijelu teksta pojasniti.

Ulaganje truda

Svaki covjek ima svoje potrebe, bilo da se radi o hrani, odjeci ili drugim stvarima. On mora uložiti svoj trud kako bi došao do njih. Kaže Uzvišeni: "On vam je Zemlju pogodnom ucinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu cete poslije oživljenja odgovarati.” (Prijevod znacenja - El-Mulk, 15.) Nema sumnje da covjek sam nije u stanju obezbijediti sebi sve njegove potrebe. Ove aktivnosti i trud koji ce se uložiti na ovom polju zovu se jednim imenom "ekonomski sistem". Pošto covjek ne živi sam, nego u zajednici u kojoj se obavljaju razne aktivnosti, ona (zajednica) mora imati svoj sistem, radi pravila po kojima ce se ljudi vladati. Ako ne bude svega toga u toj zajednici, nastat ce nered i anarhija. To se narocito odnosi na ekonomske aktivnosti koje ako ne budu uskladene i uredene po jednom sistemu, život ce biti poput života u džungli, gdje vlada zakon jaceg, a oni slabiji u njemu nemaju nikakvih prava. Islamski ekonomski sistem pociva na temeljima islamskog vjerovanja (akide), i on vodi racuna o covjekovoj prirodi (fitri) i lijepom meduljudskom odnosu. A u isto vrijeme pazi na ispunjenje covjekovih potreba neophodnih za njegov život. Takoder tacno odreduje prihode bejtul-mala (državne blagajne), te njegove fondove, kako bi se ispunile covjekove potrebe i koristi za društvo.

Na cemu opstoji islamski ekonomski sistem

Rekli smo dakle da islamska ekonomija pociva na islamskom vjerovanju (akidi) koje pojašnjava odnos covjeka prema njegovom Gospodaru, kao i njegov odnos prema ljudima. Ona, takoder, pojašnjava svrhu i cilj zbog kojeg je stvoren covjek i metode pomocu kojih ce ostvariti taj cilj. Na taj nacin islamska akida dala je odgovor na mnoga pitanja koja zbunjuju (dovode u dilemu) veliki broj onih koji ne vjeruju u postojanje njihovog Stvoritelja. Ako covjek povjeruje da je ibadet cilj zbog kojeg je stvoren, i povjeruje u savršena Allahova svojstva, shvatice da nece ostvariti taj cilj bez poniznosti i predanosti Uzvišenom Allahu. To ce postati jasno tek onda kada rob bude izvršavao Allahove naredbe.

Neki akaidski principi koji imaju veze sa islamskom ekonomijom


1. VLAST PRIPADA SAMO ALLAHU JEDINOM. Ovaj kosmos, sa svim što se u njemu nalazi, pripada Allahu, dž.š., Koji nema sudruga u tome. Kaže Uvišeni: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima...” (Prijevod znacenja - El-Maide, 120.) To znaci da Uzvišeni Allah ima potpuno pravo da cini što god hoce i On, Uzvišeni, nece biti pitan za ono što radi. Kaže Uzvišeni: "On nece biti pitan za ono što radi, a oni ce biti pitani.” (Prijevod znacenja - El-Enbija, 23.)

2. ALLAH, DŽ.Š., JE SVA STVORENJA POTCINIO U KORIST COVJEKA. Kaže Uzvišeni: "Kako ne vidite da vam je Allah omogucio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošcu Svojom i vidljivom i nevidljivom?". (Prijevod znacenja Lukman - 20.)


3. VLAST KOJU COVJEK POSJEDUJE JE PRIVREMENA, jer ce on biti pitan za nju (vlast) na Sudnjem danu. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Nece se pomjeriti stopala roba na Sudnjem danu, sve dok ne bude upitan: o njegovom životu - u cemu ga je proveo, o njegovom znanju - šta je uradio s njim, o njegovom imetku - kako ga je stekao i u šta ga je utrošio, i o njegovom tijelu - u šta ga je iskoristio.” (Bilježi Tirmizi od Ebu Berra - hasen - sahih) Vrlo je bitno da covjek poznaje ovu stvar. Allah, dž.š., je u Svojoj Knjizi, a i rijecima Svoga Poslanika,s.a.v.s., odredio granice i norme koje odreduju ponašanje covjeka u stvarima koje on posjeduje. I nije mu dozvoljeno da ih prede i prekoraci, a ako to ucini, postaje nasilnik, i zaslužuje za to kaznu.

4. DUNJALUK JE SREDSTVO, A NE CILJ. Dunjaluk je sredstvo pomocu kojeg covjek ostvaruje cilj zbog kojeg je stvoren, te mu nije dozvoljeno da, ako se domogne dunjaluka i njegovih užitaka, zaboravi na njega i ucini tako dunjaluk svojim ciljem. Tako npr. jahalica koju jaše covjek nije cilj, nego samo sredstvo koje koristi covjek kako bi došao do mjesta na koje želi doci.

 Karakteristike Islamskog ekonomskog sistema

 1. UVAŽAVANJE COVJEKOVE FITRE (prirodnosti)

Allah, dž.š., je stvorio covjeka sa razlicitim karakterima, prirodnostima (naravima) i željama. Te stvari se ne mogu izbaciti iz njega, nego se one odgajaju i usmjeravaju, ako krenu navoditi covjeka na krivi put. Primjer za to jeste da se u covjekovoj fitri (prirodi) nalazi ljubav prema posjedovanju nekih stvari. Zato je islamski sistem utemeljio (dao) pravo covjeku na posjedovanje odredenih stvari. Takoder, u covjekovoj fitri se nalazi ljubav prema djeci i bojazan od toga da ce, ako umre, ostaviti djecu bez imetka. Stoga je islamski sistem propisao nasljedno pravo. Takoder u covjekovoj fitri se nalazi ljubav (sklonost) prema uživanju u plodovima njegovog truda.

2. VOÐENJE RACUNA O MORALU I CUVANJE MEÐUSOBNIH ODNOSA


Islamski ekonomski sistem vodi racuna o cuvanju medusobnih odnosa medu ljudima, pa zbog toga postoje odredeni principi i pravila vezani za to, i nije dozvoljeno covjeku da ih prekrši, jer muslimanska zajednica pociva na solidarnosti, medusobnoj ljubavi i dobrocinstvu. Kaže Uzvišeni: "... jedni drugima pomažite u dobrocinstvu i cestitosti...” (Prijevod znacenja - El Maide, 2.) Islamski sistem sprecava zavist medu ljudima, ignoriranje, mržnju, laž, prevaru i izdaju. Pa ako covjek ima snagu i imetak, ne znaci da je on vlasnik toga, i ne smije ciniti nered na Zemlji i kvariti odnose medu ljudima. Ako covjek želi povecati svoj imetak, ne smije to ciniti na racun kvarenja meduljudskih odnosa. Za ove imamo dosta primjera u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Neki od njih su: "Nije od nas onaj koji nas vara.", zatim: "Tako mi Allaha, nije pravi vjernik onaj ciji komšija omrkne gladan, a on sit.", takoder: "Allah je na pomoci Svome robu, dok god je on na pomoci svome bratu.", "Allahova ruka je sa partnerima, sve dok jedan od njih ne prevari drugog.", "Neka niko od vas ne prodaje na prodaju svoga brata." U islamskom sistemu je naredeno da se pravilno mjeri i vaga, a zabranjeno je kupovati ukradene stvari ili prodavati zabranjene stvari, kao i one koje vode u zabranjene, kao što je prodaja grožda za pravljenje alkohola.

3. INSISTIRANJE NA ISPUNJAVANJU LJUDSKIH POTREBA


To je zbog toga što svaki covjek ima osnovne (elementarne) potrebe bez kojih ne može živjeti, kao što su hrana, odjeca, pice i sl. Stoga je islamski ekonomski sistem odredio razne metode i sredstva koje je poredao redoslijedom, tako da, ako se cilj ne ispuni putem jedne od tih metoda, prelazi se na drugu. To su, po redoslijedu:

a) Svaki covjek je dužan da sam ispuni svoje potrebe i da ne traži od drugih. Iz tog razloga, Islam podstice na rad i privredivanje radom svojih ruku. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Da jedan od vas ode u šumu i nacijepa drva i natovari ih na svoja leda, bolje mu je nego da traži od drugog, pa mu ovaj ili dadne ili ne dadne.” (Ebu Hurejre - muttefekun alejh) Takoder je rekao: "Covjek ce neprestano tražiti od ljudi, sve dok ne sretne Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, a na njegovom licu nece biti ni komad mesa” (muttefekun alejh od Ibn Omera). Ako muslimani pravilno shvate samo ova dva hadisa, nece biti teret za državu. Islamsko društvo je aktivno društvo koje clanove podstice na rad, i zbog toga nikada nema brige zbog porasta broja stanovnika ili problema oko nezaposlenosti i negativnih posljedica koje proizilaze iz toga. U Islamu nije sramota da jedan student radi u šumi, kako bi obezbijedio novac za svoje potrebe i porodicu, ali je velika sramota da jedan sposoban covjek i nakon svoje zrelosti, još uvijek bude na teretu svojih roditelja, umjesto da se tada on o njima brine.


b) Država je dužna obezbijediti mogucnosti i prilike za rad (posao) sposobnim ljudima, pa makar im morala pozajmiti iz državne blagajne (bejtul-mal), kako bi mogli raditi i tako zaraditi.


c) Covjeku ne bude bio u stanju da sam sebe izdržava zbog svoje nemoci, starosti ili bolesti, tada su clanovi njegove porodice obavezni da se brinu o njemu na osnovu vec odredenih pravila u islamskom fikhu.

 

d) Covjeku koji nije u stanju da sam sebe izdržava, niti je njegova porodica u mogucnosti, zbog njihove odsutnosti ili siromaštva, dužnost mu je dati iz imetka prikupljenog od zekata, onoliko koliko mu je potrebno.


e) Ako zekat nije dovoljan da se ispuni potreba onoga koji je u potrebi, dat ce mu se iz drugih prihoda državne blagajne (bejtul-mala).


f) Ako državna blagajna (bejtul-mal) nije u stanju ispuniti potrebe ovoj osobi (muhtadi), onda je dužnost bogatih da to urade.


Za ovo imamo dva najljepša primjera u govoru Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je oporucio svojim ashabima, r.a.: "Ko ima viška jahalicu, neka je dadne onome koji je nema, ko ima višak imetka, neka ga dadne onome koji nema.” A drugi primjer imamo u siri (životopisu) Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u nacinu na koji je on riješio ekonomske probleme, kada su muhadžiri preselili u Medinu podjelivši imovinu njihove brace ensarija. Tada muhadžiri sa svojim porodicama nisu imali ni kuce ni imetke, niti su imali status privremenog muhadžira, koji ceka da uskoro bude vracen svojoj kuci.

Rekao je poslanik saws:''Dosao mi je Dzibril pa mi je rekao:''O Muhammede,zivi koliko hoces ali znaj da ces umrijeti,voli koga hoces ali znaj da ces se rastati od njeg.''

Allahov robe,dunjaluk je samo stanica jednom putniku,malo sjednemo i odmorimo se i selimo na bolji svijet! Ovdje smo samo putnici koji uzimamo ono sto nam je za nuzdu do cilja a nas  cilj nije dunjaluk ,nego Ahiret i Dzennet ! Nedozovli da ti bude dunjaluk cilj i da svoje dragocijeno vrijeme provodis samo da radis ili da uzimas kredit da bi sredio kucu sebi i djeci svojoj da ostavis,da ti bude sve po evropskom sistemu-na dugme,ne dozvoli da haram nacinom dolazis do opskrbe i cilja jer neces taj cilj nikad naci jer haramom nemozes doci do halal i vjeruj samo ces raditi i raditi i takmiciti se sa drugima da imas kao tvoj komsija i da ti ne odudaras od njih a kad legnes navecer sta bi ? Hm sta bi robe, NESRETAN SI jos ovdje na dunjaluku kada se osamis a dnevno tvoje lice je samo fasda radi drugi da mogu pricati vidi tog i tog jeste sretan,bogat i haman sve mu na daljinski ...dali je tako pitaj se sam robe kadaa zanocis sam i osamis se jeli to tako i jesili u istinu sretan? Ne takomi Uzivsenog nisi,ma  tebe je sve pritislo sa svih strana samo su ti pare i biznis u glavi,racuni veliki ,a rahatluka nema kod tebe jer zelis dunjaluk i Allah ti ga dao el hamu lillah!

Izabrati trajnu ili prolaznu srecu ?

Kaže Uzvišeni: Mi čovjeka stvaramo da se trudi“. (El-Beled, 4.) Svi ljudi na ovom svijetu rade i trude se i svima je u interesu da urede svoj ovosvjetski život. Svaki čovjek ulaže maksimum truda da pronađe svoju sreću. Ljudi mogu biti različiti po vjeri, po rasi, ali postoji jedno svima zajedničko: – težnja za srećom. Put ka sreći je pun prepreka i malo je onih koji pronađu pravi put do istinske sreće.

Mnogi zalutaju na tom putu pa traže sreću u imetku, misleći da ako dođu do novca, pokretne i nepokretne imovine, imaće i sreću. Misle, sretan je onaj ko ima puno novca u banci. Sretan je onaj ko ima veliko imanje i zarade. Istina je da imetak sam po sebi ne donosi sreću, sa njim dolaze i velike brige. Brige su kada se sakuplja imetak, nakon toga puno brige da bi se očuvao imetak i investicije, a potom nemir i strah da se ne izgubi ili upropasti. Jedan od najvećih privida sreće je bogastvo. Koliko ima milijardera koji strahuju za svoj imetak, osjećaju nemir. Boje se da ne dođe do političkih promjena, ili da neko ne ukrade to bogastvo. Brinu se za imetak koji od njih ne može otkloniti ni bolest, ni smrt, ni druge vidove problema. Ne može ih otkupiti od Allahove kazne, ako su nevjernici i griješnici. Kaže Uzvišeni za nevjernika, Umejje b. Halefa, i njemu slične, da će reći na Sudnjem danu: Bogastvo moje mi nije od koristi“. (El-Haqqa, 28.) Koliko je imućnih ljudi kidnapovano ili ubijeno radi imetka? Koliko ih ne može uživati u svom imetku, niti slobodno hodati niti mirno spavati?

Karun je imao ogromne riznice blaga. Nije ga sakupio svojom zaslugom, pronicljivošću ili sposobnošću, to je bio dar od Allaha, dž.š. Mislio je da je samo on sretan i zanijekao je Allahove blagodati. Upozorio ga je Uzvišeni Allah da se tako ne ponaša, ali je on ustrajao u činjenju nereda na Zemlji te je na kraju skončao neslavno: «I Mi smo njega i dvorac njegov u zemlju utjerali.» (El-Kasas, 81.)

Ima onih koji traže sreću u slavi na polju sporta, muzike, filma i sl. Takve osobe žive pod stalnim stresom i brigama zbog neizvjesnosti na putu slave. A kada slave nestane, šta se onda desi? Puno svijeta ih vrlo brzo zaboravi, a drugi ih napadaju, pa čak i proklinju, kada shvate da su ih godinama vodili putem stranputice, da su ih pozivali na grijeh, na ružan i nevaljao put. Koliko je samo primjera iz našeg doba da mnogi sportisti koriste doping-sredstva radi postizanja što boljih rezultata, a nakon toga prelaze na drogu i samouništenje. Koliko je pjevača i glumaca koji, nakon što slave nestane, tako bijedno, napušteni od svih, umiru u samoći?

Ima onih koji misle da je sreća u diplomi, u zvanju, u visokim položajima. Ovo je prividna sreća koja može uzrokovati oholost, omalovažavanje drugih, skretanje sa pravog puta. Jedna doktorica je nakon dugog školovanja rekla: “Uzmite moju diplomu a dajte mi supruga! -Toliko sam željela da mi kažu doktorice, eto – postala sam doktorica, a šta od toga imam? Recite onoj koja u meni gleda uzor da sam danas ja za žaljenje. Sve što želim je da prigrlim svoje dijete, ali ga novcem ne mogu kupiti!”

Mnogi misle da su visoko-obrazovane osobe jako sretne, ali sreća nije samo u tome, čak se veoma često iza toga krije tuga i bol. Mnoge veoma razvijene zemlje, sa visoko-obrazovanim kadrovima, žive u teškom psihološkom naboju bez obzira na prividno bogastvo. Skandinavske zemlje spadaju u najimućnije evropske zemlje ali imaju najveći procenat samoubistava. Švedska prednjači po pitanju standarda ali prednjači i po samoubistvima, vodeća je zemlja u svijetu po procentu samoubistava. Zastrašujući su podaci navedeni u izvještaju američkog ministarstva pravde da se nakon svakih osam minuta u Americi desi po jedno silovanje djevojke.

Tri četvrtine njemica osjećaju strah i nesigurnost prilikom boravka izvan kuće. Zbog čega? Dobro razmislite o odgovoru na ovo pitanje!

Visoki položaj može biti uzrok propasti čovjeka. Takvi žive u stalnom nemiru i strahu, da ne ostanu bez svojih položaja, a na Sudnjem danu će im to biti veliki teret i tuga. Faraon je govorio: «Zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispred mene teku, shvaćate li?» (Ez-zuhruf, 51.) Smatrao je da ima bezgraničnu vlast, zaboravio je da je vlast nad Egiptom dobio od Allaha, dž.š., da ga Allah, dž.š., hrani i poji. Uzoholio se i kazao svom narodu: «Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene?» (El-Kasas, 38.) Zbog oholosti svoje i nepokornosti Allahu, dž.š., nikada nije pronašao sreću za kojom je tragao već je bio nesretan i propao je i na ovom i na budućem svijetu.

Dragi muslimani! Nije uzrok nesreće siromaštvo i bolest. Uzroke nesreće navodi Uzvišeni Allah, koji kaže:A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti“. (Ta-ha, 124.) Onaj ko se udalji od svog Gospodara, ko uzme ovaj svijet za cilj, sakupljajući njegove plodove na haram način, on na kraju biva nesretan, gubitnik blagodati imana, zadovoljstva i rahatluka u srcu. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Ko osvane a da mu je Ahiret najveća briga, Allah će mu dati bogastvo u srcu i smirenost, a ovaj svijet će mu doći iako ga ne želi. A ko osvane a da mu je ovaj svijet, dunjaluk, najveća briga, Allah će mu dati siromaštvo i rastrojenost, a od ovog svijeta će mu doći samo što mu je propisano“.

- Šta je to istinska sreća?

Istinska sreća je iskreno vjerovanje Allaha, dž.š., i činjenje dobrih djela. Pronašao je Junus, a.s., kada se nalazio u tri tmine; u utrobi ribe, u tminama mora i u tamnoj noći, kada su bile pokidane sve veze osim sa Allahom, dž.š. Iskreno je zavapio iz utrobe ribe: «Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!» (El-Enbija, 87.) Pronašao je i Musa, a.s., kada je bio pred valovima mora, kada je bio na velikom iskušenju: «Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.» (Eš-Šu’ara, 62.) Pronašao je i Muhammed, s.a.v.s., kada se sklonio sa Ebu Bekrom u pećinu Sewr pred mušričkim isukanim sabljama, smireno je kazao svome vjernom prijatelju: «Ne brini se, Allah je s nama!» (Et-Tevbe, 40.) Šejhu’l-islam, Ibn Tejmijje, je u zanosu svoje sreće i zadovoljstva u vjeri, kada su ga neprijatelji napadali, rekao: «Šta god da urade sa mnom moji neprijatelji po mene je dobro: zatvor je osama sa Allahom, ubistvo je šehadet na Allahovom putu, a progonstvo je putovanje na Allahovom putu.»

Samo će iskreni vjernici imati sretan život: «Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da poživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.» (En-Nahl, 97.)

Vjernik pronalazi sreću i zadovoljstvo u pokornosti Allahu, u namazu, zikru, postu, sadaki, hadždžu. Kada lijepo, skrušeno, obavite bilo koju vrstu ibadeta osjetit ćete veliko zadovoljstvo i sreću. Kaže Ebu Sulejman Ed-Darani: «Ko bdije na noćnom namazu i zikru više uživa nego onaj ko provodi noći u igri i zabavi.» Ovo doista dobro znaju svi oni koji su u životnom iskustvu okusili i jedno i drugo. Nakon provedene noći u igri i zabavi osjeća se praznina, a nakon noći provedene u namazu i dovi osjeća se ogromna duhovna snaga i zadovoljstvo.

Istinska sreća je u okretanju ka Allahu putem zikra, upućivanja dova i molbi za pomoć samo Njemu. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: «Čuvaj Allaha – On će te čuvati. Znaj za Njega u dobru pa će On znati za tebe kada ti je teško. Kada pitaš, pitaj Allaha, a kada tražiš pomoć, traži od Allaha.» Ko okusi slast imana okusio je pravu sreću. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: «Okusio je slast imana onaj ko je zadovoljan da mu je Allah Gospodar, islam vjera, a Muhammed, s.a.v.s., poslanik.» (Muslim)

Onaj ko u svom srcu nema zadovoljstva prepun je pohlepe, jede i pije kao što jedu i piju životinje. Istinu je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: «Čovjekova sreća je u zadovoljstvu sa Allahovom odredbom, a čovjekova nesreća je u nezadovoljstvu s Allahovom odredbom.» (Tirmizi)

Omer, r.a., je napisao pismo Ebu Musa El-Eš’ariju, u kome stoji: «Svo dobro je u zadovoljstvu. Ako možeš, budi zadovoljan, a ako ne možeš onda se strpi.»

O Allahovi robovi, nemojte se brinuti niti tugovati ako ste čvrsto uz svoga Stvoritelja koji kaže u Hadisi-kudsi: «Ja sam uz moga roba kada misli na Mene. Ja sam sa njim kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi, a ako me spomene u skupini, Ja ga spomenem u boljoj skupini.» (Buhari i Muslim) Istaknuti imami ovog ummeta su rekli: «Kada bi vladari i njihovi sinovi znali kakvu sreću osjećamo i imamo, zbog nje bi se protiv nas borili svojim sabljama.»

Naše vrijeme na dunjaluku je ograničeno. Pitanje je da li smo u dovoljnoj mjeri toga svjesni? Svaka sekunda, minuta, sahat, dan, sedmica, mjesec i godina za nas su tako dragocjeni jer se nikada više do Sudnjega dana neće povratiti. Ako želite saznati vrijednost posljednjih deset godina upitajte bračni par koji se nedavno razveo! Ako želite znati vrijednost posljednje četiri godine upitajte studenta koji je upravo diplomirao! Ako želite znati vrijednost godine, pitajte đaka koji ponavlja razred! Ako želite znati vrijednost mjeseca, pitajte ženu koja se porodila mjesec dana prije termina za porod! Ako želite znati vrijednost sedmice dana upitajte kolumnistu koji piše za sedmični časopis! Ako želite saznati vrijednost sahata upitajte zaljubljene koji jedva čekaju da se susretnu! Ako želite saznati vrijednost minute upitajte putnika kome je otišao autobus, voz ili avion! Ako želite saznati vrijednost sekunde i stotinke, upitajte takmičara koji je osvojio srebrnu medalju, a od zlata ga dijeli samo nekoliko sekundi ili stotinki! Ako želite znati vrijednost sestre i brata upitajte onoga ko nema ni sestre ni brata! Ako želite znati vrijednost života, upitajte onoga ko je na samrtnoj postelji! Da bi saznali vrijednost zikra – spominjanja Allaha, trebate umrijeti i tek onda uvidjeti šta ste radi svoje nemarnosti propustili!

O vi koji želite sreću i na ovom i na budućem svijetu, tražite je od Allaha, nastojte postići Njegovo zadovoljstvo! Radujte se uspjehu, oprostu i sreći na oba svijeta! Budite uvjereni da je život kratak, a smrt blizu, stoga, nemojte trošiti svoj život na bezvrijedne stvari.

Dragi Allahu, podari nam iskrenost u vjeri, zadovoljstvo u duši i sreću na oba svijeta! Ti si Svemogući! Amin!

 

http://www.youtube.com/watch?v=bIGBArZnJM0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aa0CuFh29Rs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=TNLMVkaAwvs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=1ChJqYgKwtE&feature=related

12.08.2011.

A onome ko se Allaha boji, On će mu sve što treba učiniti dostupnim.(El-Talak, 4)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

A onome ko se Allaha boji, On će mu sve što treba učiniti dostupnim.(El-Talak, 4)

Kada se vjerniku postavi pitanje zašto posti, on treba da odgovori Kur’anom, jer Allah subhanehu ve te’ala kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas da biste se grijeha klonili (bili bogobojazni) “ (“El-Bekare”, 183).
Ljudska radoznalost tu ne staje nego ide dalje. Onaj ko nije upoznao vrijednosti islama postavlja drugo pitanje: šta vjernici dobijaju takvalukom-izvršavajući Allahovu zapovijed posta. Pokušaćemo, uz Allahovu pomoć dati odgovor na to pitanje.


1. Postaču koji posti jer je svjestan da je post Allahova subhanehu ve te’ala, naredba. Svemogući Stvoritelj daje izlaz iz svake situacije. Svevišnji kaže: “A onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći”. (“El-Talak”, 2)
Muslimani su, kroz historiju, prolazili različite i veoma teške krize. No, kad god su se svim svojim bićem vraćali Allahu i bili bogobojazni, Njegova pomoć nikada nije izostala. To se nije dešavalo ni onda kada su bili malobrojni i vojno slabi, i kada su se bojali da će biti desetkovani. Allah, dž.š, kaže: “I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na zemlji bili potlačeni, - bojali ste se da vas ljudi ne pokradaju, pa vam je to sklonište dao i svojom pomoći vas pomagao i plijenom vas opskrbio da bi ste bili zahvalni”. (“El-Enfal”, 26)



2. Ko se Allaha istinski boji, On ga opskrbljuje odakle se i ne nada. “I opskrbiće ga odakle se i ne nada”. (“Et-Talak”, 3). Prisjetimo se samo dove Ibrahima, a.s, kod Ka’be, gdje je molio Allaha da opskrbi vjernike raznolikim plodovima. Ko je tada mogao pretpostaviti da će na tlu Arabije biti pronađena nafta od koje će biti ovisna privreda i industrija cijelog svijeta. Kada je vlada Sudana najavila uvođenje šerijeta, Zapad je najavio bojkot te zemlje. Čak ih je tukla i američka avijacija pod izgovorom da Sudan proizvodi hemijsko oružje. Unatoč svemu, Allah im je dao da pronađu veoma izdašna nalazišta nafte, koja su, hvala Allahu, počeli izvoziti.


3. Muttekiji koji se osloni na Allaha, On je dovoljan. “Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta” (“El-Talak”, 3). Za 23 godine poslanstva unatoč svim teškoćama i iskušenjima, Muhammed, a.s, nikada nije zatražio pomoć izvana. Potporu je tražio samo od Allaha i na tim zasadama odgajao ashabe. Prisjetimo se čuvenog Islamskog vojskovođe Halid ibni Velida. Prije nego je došlo do sukoba između muslimanske i bizantijske vojske, bizantijski vojskovođa je upitao Halid ibni Velida: “Vjeruješ li ti da je Muhammed Allahov Poslanik”? Dobio je potvrdan odgovor. Potom je bizantijski vojskovođa rekao: “Ako vjeruješ, onda uzmi ovu bočicu otrova i popij je, neće ti se ništa dogoditi”. Halid ibni Velid izašao je pred vojsku, uzeo bočicu, proučio sljedeće riječi: “Bismillahi, amentu billahi, tevekkeltu alellahi”, popio otrov i ništa mu se nije dogodilo. Neki će se zapitati kako to, a ne pitaju se kako ljekar može dati injekciju pacijentu kog je ujela zmija i da on preživi. Koga liječi Gospodar svih ljekara, biće sigurno izliječen, a koga liječe ljekari, ozdravljenje je u Allahovoj moći.


4. Ko se u postu bude bojao Allaha, On će mu želje učiniti lahkim i dostupnim. Niste li razgovarali sa pravim muttekijom i uvjerili se da svaki njegov pokret zrači optimizmom. Na kraju razgovora vjerovatno će vam kazati: “Sve što sam tražio od Allaha, sve mi je dao i sutra ne bih žalio da odem sa ovoga svijeta”. To nije plod ni njegove pameti, ili imućnosti, nego plod takvaluka. Allah, dž.š, kaže: “A onome ko se Allaha boji, On će mu sve što treba učiniti dostupnim”.(“El-Talak”, 4)


5. Iskreni postač posti takvalukom da bi spremno dočekao dolazak meleka smrti i susret sa svojim Stvoriteljem. Allah, dž.š, kaže: “ O vjernici, Allaha se bojte i neka svaki čovjek gleda što je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite”. (“El-Hašr”, 18) To je veoma dug put za koji je potrebna nepresušna opskrba a to je takvaluk. Allah, dž.š, kaže: “I onim što vam je potrebno za put snadbijte se. A najbolja opskrba je takvaluk. I Mene se bojte, o razumom obdareni”. (“El-Bekare”, 197)


6. Pravi postač posti da bi mu Allah ispunio posljednju i najveću dunjalučku želju – da preseli kao musliman. Allah, dž.š, kaže: “O vjernici, bojte se Allah onako kao se treba bojati i umirite samo kao muslimani”. (“Ali-Imran”, 102). Isti vasijjet ostavio je i Jakub, a.s, svojim sinovima na samrtnoj postelji: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani” (“El-Bekare”, 132).


7. Ko bude postio pravim takvalukom, Allah će preći preko njegovih loših postupaka i uvećati mu nagradu. On kaže: “To su eto Allahovi propisi koje vam On objavljuje. A onome ko se bude Allaha bojao – On će preko ružnih postupaka njegovih preći i još mu veliku nagradu dati “. (“El-Talak “,5).


8. Ko bude imao takav pristup postu imaće i dunjaluk i ahiret, jer je Allahov odani rob, a u Njegovom posjedu su oba svijeta. “Onaj ko želi nagradu na ovom svijetu – pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, - a Allah sve čuje i vidi”. (“En-Nisa”, 134). Dunjaluk je proživio kako želi njegov Gospodar kao i on sam, a na ahiretu će imati sve što mu duša poželi i više od toga. Allah, dž.š, kaže: “Ovo je ono što je obećano svakome onome koji se kajao i čuvao – koji se Milostivog bojao, iako ga nije vidio, i koji je srce odano donio. Uđite u nj u miru, ovo je dan vječni! U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više”. (“Kaf”, 32-35).


Iz navedenog se sasvim jasno vidi da muttekiju-postača neće mimoići nijedna dunjalučka ni ahiretska nagrada ...

http://www.youtube.com/watch?v=SP3l3vOgsCY&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk&feature=related


12.08.2011.

Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Mim.*
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali;
4. i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali.
5. Njima ce Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni ce ono što žele ostvariti.
6. Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno - opominjao ih ti ili ne opominjao - oni neće vjerovati.
7. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema.-(
2. Al-Baqara – Krava,1-7)

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg poslanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Odmah u prvoj rečenici, prvom ajetu, nakon sure El-Fatiha spominje se opis Kur'ana da je on uzvišena knjiga u koju nema nimalo sumnje i ona je uputstvo samo bogobojaznim robovima. Dakle, stoji u prijevodu značenja: „Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 2.) 

Od odlika Kur'ana jeste i što je njegova objava počela u posebno vrednovanom mjesecu – ramazanu. Uzvišeni Allah rekao je: „U mjesecu ramazanu poèelo je objavljivanje Kur’ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 185.) A to je bilo u berićetnoj blagoslovljenoj noći: „Mi smo ga počeli objavljivati u blagoslovljenoj noći.“ (Prijevod značenja Ed-Duhan, 3.)

Od odlika Kur'ana jeste i spuštanje milosti prilikom njegova slušanja: „A kada se Kur'an uči, vi ga slušajte i šutite da bi vam se milost ukazala.“ (Prijevod značenja El-E'araf, 204.)

Kur'an je opisan veličanstvenošću: „Mi smo ti objavili sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur'an veličanstveni.“ (Prijevod značenja El-Hidžr, 87.)

Opisan je uputstvom: „Uistinu, ovaj Kur'an upućuje na jedini ispravni put.“ (Prijevod značenja El-Isra, 9.)

Uzvišeni Allah se zaklinje njime: „Tako Mi Kur'ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik.“ (Prijevod značenja Jasin, 2-3.)

Naređeno je da se uči Kur'an: „Naređeno mi je da budem musliman i da učim Kur'an!“(Prijevod značenja En-Neml, 91-92.)

Naređeno je i da se razmišlja o njegovim značenjima: „A zašto oni ne razmisle o Kur'anu?!“(Prijevod značenja Muhammed, 24.)

Allah svjedoči da u Kur'anu nema suprotnosti i protivrječnosti: „Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili, u Kur’anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrječnosti, da bi se Gospodara svoga pobojali.“ (Prijevod značenja Ez-Zumer, 27-28.)

Zbog brojnih odlika Kur'ana brojna su njegova imena i svojstva.

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

Fadileti (dobrobiti) druženja s Kur’anom

Razmišljanje o Allahovim subhanehu ve te'ala ajetima je nedvojbeno čin ibadeta koji osobu približava Uzvišenom Allahu. Ovo razmišljanje nije lahkomisleno i besciljno razmišljanje. Naprotiv, ono uključuje izučavanje klasičnog tumačenja ajeta o kojima se razmišlja.

Ni jedna druga knjiga, zaista, nije poput Allahove subhanehu ve te'ala Knjige koja je Njegov vječni govor, (a ne Njegovo stvorenje), koja je priručnik za život i smrt kao i za ono što slijedi poslije toga. Stoga, Allahova subhanehu ve te'ala Knjiga zaslužuje proučavanje koje je pažljivije od proučavanja bilo čijeg drugog govora.

Ovakvo proučavanje iziskuje potrebu da se čitalac vrati na rane predaje onih koji su bili svjedoci Objave i koji su čuli njeno objašnjenje od onoga koji je poslan od Allaha subhanehu ve te'ala da kazuje i objasni Njegove riječi čitavom ljudskom rodu (Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem), jer ukoliko osoba pokuša prosuđivati značenje ajeta bez predhodnog izučavanja povoda objave te pojašnjenja datih od strane Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, iskvarenost vremena u kojem ta osoba živi, njeno nepoznavanje na šta se ajeti odnose, i neposjedovanje razumijevanja koje su imale rane generacije muslimana, će zasigurno dovesti do pogrešnog razumijevanja Allahovih subhanehu ve te'ala riječi te će stoga osoba otići na stranputicu smatrajući da ispravno robuje Allahu.

Zbog ovoga, svaki iskreni musliman koji se učeći Kur’an i razmišljajući o njemu nada Allahovoj subhanehu ve te'ala ljubavi treba čvrsto držati značenja, koja nam je pojasnio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zatim njegovi ashabi radijallahu anhum, oni koji su došli odmah poslije njih te rani islamski učenjaci.

Uz ovo, dragi brate i sestro u Islamu, znaj da učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu, te redovno odvajanje vremena za njegovo izučavanje i primjenu, ima ogromne dobrobiti (fadilete) u životu na ovom i na onom svijetu. Stoga, pogledajmo sada nekoliko tih fadileta kako bismo se još čvršće vezali za Allahove subhanehu ve te'ala veličanstvene riječi. Svaka od ovih dobrobiti je sama za sebe dovoljan podsticaj za klonjenje lijenosti i posvećivanje Kur’anu.

1. Učenje Kur’ana i razmišljanje o njemu upotpunjuje jednu islamsku dužnost

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je zaista u ovoj svojoj izjavi sumirao (sažeo) našu vjeru: “Vjera je nasihat (savjetovanje)!” “Na ovo smo mi”, prenosi Temim ibn Avs Ed-Darijj radijallahu anhu, “upitali: Prema kome?” On odgovori: “Prema Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama ljudi, i običnom narodu.” [Hadis bilježi Muslim].

Nasihat (savjetovanje) koje smo dužni prema Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi uključuje redovno čitanje, učenje pravila tedžvida i lijepog recitovanja, izučavanje njenog tumačenja i povoda Objave, svjedočenje da je ona Istina i savršen Allahov subhanehu ve te'ala govor, a ne njegovo stvorenje, zatim poštovanje prema njoj i njeno čuvanje, pridržavanje njenih naredbi i zabrana koje se u njoj nalaze, podučavanje drugih njoj kao i pozivanje ka njoj.

Dakle, čitanjem i razmišljenjem o Kur’anu, insan ispunjava svoju obavezu i za to je nagrađen. Nakon izvršavanja ove obaveze, Kur’an na Sudnjem Danu postaje dokaz u korist insana! To je druga dobrobit koju dobijamo prihvatanjem ove Plemenite Knjige.

2. Kur’an će na Sudnjem Danu biti dokaz u našu korist

Ovo zaključujemo iz Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem izjave: “A Kur’an je dokaz ili u vašu korist ili na vašu štetu.” [Hadis bilježi Muslim].

Dakle, sa ovim dokazom, Allahovom subhanehu ve te'ala Knjigom, će se desiti jedna od sljedeće dvije stvari. Ili će svjedočiti u našu korist, ili će biti dokaz protiv nas na Dan u kojem će nam biti potrebno svako dobro djelo. Ukoliko naš odnos sa Kur’anom ne bude među našim dobrim djelima, onda će taj Allahov subhanehu ve te'ala govor zaisigurno biti dokaz protiv nas. A ko bi mogao biti spašen od užasa tog Dana ukoliko Allahov subhanehu ve te'ala vlastiti govor bude protiv njega?

Pažljivo razmisli, dragi brate i sestro u Islamu, o svojoj poziciji u odnosu na Kur’an! Da li ga zapostavljaš i da li mu protivrječiš nehajno postupajući prema njegovim naredbama i zabranama? Da li se nad njegovim tekstom ikada duboko zamisliš? Da li će on na Sudnjem Danu da bude na tvojoj strani?

O Allahu! Molimo Te, Tvojim savršenim govorom i Tvojim lijepim imenima i atributima, da učiniš da Kur’an bude dokaz u našu korist! O Allahu! Ne daj da Kur’an toga Dana bude dokaz protiv nas, i sačuvaj nas patnje u vatri! Jer ukoliko Allah subhanehu ve te'ala Kur’an učini dokazom za, a ne protiv nas, onda će Kur’an, također, biti naš zagovornik kada zagovaranja neće biti osim po Njegovom subhanehu ve te'ala odobrenju.-amin

3. Kur’an će se za nas zalagati na Sudnjem danu

Dokaz: Ebu Ummame prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čitajte Kur’an, jer će on zbilja doći na Sudnjem danu i zagovarati (oprost kod Allaha op.p) za one koji su se s njim družili.” [Hadis bilježi Muslim].

4. Naš položaj (stanje) na ovom svijetu će se poboljšati

U Muslimovom Sahihu nalazimo lijepu priču o tome kako je čovjek kome je obećan džennet, Omer ibn El-Hattab radijallahu anhu, razumio ovo načelo. Neki ljudi su za vrijeme njegove vladavine došli da ga pitaju o poglavaru Mekke: “Ko ti je vladar Mekke?” On je odgovorio: “Ibn Abza radijallahu anhu.” Oni su potom upitali: “A ko je Ibn Abza?” Omer radijallahu anhu je odgovorio: “On je jedan od bivših robova koje smo mi oslobodili.” Oni prokomentarisaše: “Ostavio si osobođenog roba da vlada ljudima Doline (plemenitim plemenima Kurejša)?!?!” On im na to odgovori: “Zaista je on od onih koji čitaju Allahovu subhanehu ve te'ala Knjigu i dobro poznaje obaveze muslimana. Zar vi niste čuli izreku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista će Allah Svojom Knjigom uzdići neke ljude, a neke će njome poniziti.’”

5. Biti ćemo najbolji među ljudima

Osman radijallahu anhu je rekao kako je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže: “Najbolji među vama su oni koji nauče Kur’an i druge njemu podučavaju.” [Hadis bilježi Buhari].

6. Za svako proučeno slovo Kur’ana slijedi deset nagrada (dobrih djela)

Ovo nam dokazuje autentičan hadis iz Tirmizijeve zbirke hadisa: “Ko god prouči jedno slovo iz Allahove Knjige imat će za to nagradu. Ta nagrada će biti udesetorostručena. Ne kažem da su Elif, Lam i Mim jedno slovo. Elif je slovo za sebe, Lam je slovo za sebe, i Mim je slovo za sebe.”

Stoga, dragi brate i sestro u Islamu, povećajmo svoje učenje Kur’ana kako bismo stekli ove kao i sljedeće nagrade:

7. Učači Kur’ana će biti u društvu časnih i poslušnih meleka

Aiša radijallahu anha prenosi od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista će onaj ko Kur’an uči lijepo, tečno i tačno biti u društvu časnih i poslušnih meleka. A što se tiče onoga ko Kur’an uči uz poteškoće, zamuckujući i praveći greške, on će imati dvostruku nagradu.” [Hadis bilježe Buhari i Muslim].

Dakle, dragi brate i sestro u Islamu, ne dozvoli da te šejtan lanetullahi alejhi zavede lažnim izgovorima kao što su ‘ja nisam Arap’ ili ‘arapski nije moj jezik’. Ovaj hadis je jasan dokaz protiv ovakvih došaptavanja. Posveti se Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi bio (bila) Arap ili ne. Izgovora nema i put ka prihvatanju Allahove subhanehu ve te'ala Knjige ti je raskrčen. Nema mjesta ustezanju i nalaženju opravdanja. Siguran sam da ćeš prestati oklijevati u svojoj odluci da si nađeš učitelja ili grupu sa kojom bi izučavao/la Kur’an kada uskoro čuješ posljednju, i možda najveću, blagodat učenja i razmišljanja o Kur’anu.

8. Naš položaj u džennetu će biti određen na osnovu obima memorisanih ajeta Kur’ana

Abdullah ibn Amr ibn El-Âs radijallahu anhuma je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako kaže: “Reći će se onome ko se družio sa Kur’anom: ‘Čitaj i uzdiži se (kroz deredže - stepene - dženneta) i uljepšavaj svoj glas kao što si to činio dok si bio na dunjaluku! Jer zaista će tvoje mjesto u džennetu biti mjesto do kojeg stigneš pri učenju posljednjeg ajeta.’” [Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a hadis je sahih].

9. Kur’an nas vodi ka džennetu

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Kur’an je posrednik kome je dato pravo zalaganja i u njega se s pravom vjeruje kao u istinu. Ko god Kur’an stavi ispred sebe, on će ga voditi džennetu, a ko god ga stavi iza sebe, on će ga odvesti u džehennemsku vatru.” Ovo je autentičan hadis kojeg nalazimo kod Taberanija, a prenosi ga Abdullah ibn Mes’ud radijallahu anhuma.

Znaj brate i sestro da se ovih devet blagodati može postići samo kroz iskrenu predanost Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi i to ne kroz izjave poput “Ja volim Kur’an. On je divan!”, nego iskrenim srcem vezanim za Allahovu subhanehu ve te'ala Knjigu, srcem uz koje tijelo i jezik slijede ovu vezanost.

Budi te svijesni  brate i sestro da su navedene blagodati samo neke od mnogobrojnih blagodati za koje saznajemo iz Kur’ana i zbirki hadisa. Među onim blagodatima koje nismo spomenuli su zagovorništvo koje će kur’anske sure činiti za nas u kaburu, zatim kur’anska moć liječenja, osjećaj odmora i relaksacije kojeg Kur’an pruža našim srcima itd.
A Allah najbolje zna.

Poslusaj te :

http://www.youtube.com/watch?v=UIAE_Q9A-mM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=9I58XOeLTzg&feature=player_embedded#at=59

http://www.youtube.com/watch?v=9QtPlzlx9Vg&playnext=1&list=PL94DCB2296DB90EB7

http://www.youtube.com/watch?v=k_DjjJossR4&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=N6A0aEdf3HQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=C7kS66VrNnE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=1tqIseZISck&feature=related


11.08.2011.

Zar smo sigurni to od Allahove kazne i mislimo li da smo vizu za Dzennet vec rezervisali ?!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zar smo sigurni to od Allahove kazne i mislimo li da smo vizu za Dzennet vec rezervisali ?!

Odnos prema Allahovoj knjizi je alarmantan. Čitanje se svodi na vrlo mali broj ajeta ili stranica, a pojedine osobe i pored dugog "staža" u vjeri još ne znaju čitati Kur`an kako treba, a da i ne govorimo o čitanju sa razmišljanjem. Poznavanje Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, Sunneta je simbolično i osnovne stvari postaju upitne. Pozivanje ljudi Allahovoj vjeri je prepušteno određenoj grupi ljudi. Velika i značajna uloga žene u odgoju Ummeta je zakazala u mnogo slučajeva. Obavljanje namaza se svodi na farzove koji se naklanjavaju, a suneti se ostavljaju, a da i ne pričamo o obavljanju namaza u džem'atu ili natjecanju za prvi saff,nafila. Raspravljanje u vjeri je znak slabe bogobojaznosti.

Zaista svaka zahvala pripada Uzvišenom Allahu koji nas je izbavio iz tmina neznanja i zablude i uputio nas stazama Svoga ispravnog puta. I ne preostaje nam ništa, poslije blagodati upute, osim da izgovorimo riječi kojima nas je podučio naš Gospodar: "... i oni će govoriti: ‘Hvaljen neka je Allah, koji nas je na Pravi put uputio; mi ne bismo na Pravome putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili...’" (Prijevod značenja El-A'raf, 43.) Naša uputa je rezultat Allahove milosti i blagodati, a ne rezultat našeg razuma, umijeća i sposobnosti: "Od Allaha je svaka blagodat koju uživate." (Prijevod značenja En-Nahl, 53.) i: "Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio." (Prijevod značenja En-Nisa, 79.) Dragi moj brate i poštovana sestro u vjeri islamu! Kakvo je naše imansko stanje poslije upute? Čini mi se, a Allah najbolje zna, da se mi ponekad poslije Allahove upute ponašamo kao da smo bezbjedni od Allahove kazne i da se Njegovi, 'azze ve dželle, zakoni u ovom kosmosu ne odnose na nas i da smo mi kao Allahovi "miljenici" van njih. I zato nas često pogodi nama svojstven "virus" koji nam učini Allahove naredbe teškim, a njegove zabrane olahkim. Spomenuću neka zapažanja koja ukazuju na prethodno spomenutu tezu u namjeri da se liječimo, a ne da se iznose naše mahane:

● Odnos prema Allahovoj knjizi je zanemaren pa cemu se nadamo. Čitanje se svodi na vrlo mali broj ajeta ili stranica, a pojedine osobe i pored dugog "staža" u vjeri još ne znaju čitati Kur`an kako treba, a da i ne govorimo o čitanju sa razmišljanjem.
● Poznavanje Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, Sunneta je simbolično i osnovne stvari postaju upitne.
● Pozivanje ljudi Allahovoj vjeri je prepušteno određenoj grupi ljudi.
● Velika i značajna uloga žene u odgoju Ummeta je zakazala u mnogo slučajeva.
● Obavljanje namaza se svodi na farzove koji se naklanjavaju, a suneti se ostavljaju, a da i ne pričamo o obavljanju namaza u džem'atu ili natjecanju za prvi saff.
● Raspravljanje u vjeri je znak  slabe bogobojaznosti.
● Izdavanje fetvi je olahko shvaćeno, tako da pojedinac izda fetvu u pitanjima za koje bi Omer, Allah da mu se smiluje, iskupio učesnike Bedra, a riječ "ne znam" postaje nepoznata našim usnama.
● Dešava se razdvajanje između naše upute i islamskog ahlaka do te mjere da se "obični" ljudi tuže na nas, pa čak i na one koji su u pravu, a sve to zbog neprimjernog ahlaka i ezijjeta pojedinaca.
● Osjećaji samilosti, solidarnosti i međusobnog sarađivanja između pripadnika islamskog mubarek buđenja se pomalo gube.
● Preziranje "običnih" muslimana koji čak ne zaslužuju ni poziv u Allahovu vjeru.

●Potvaranje vjernika je danas mnogima hrana,gibet i nemimet,potvore

● Neko se naslađuje Allahovim blagodatima i uživa u njima, dok njegov brat se mora brinuti za osnovne životne potrebe itd...
Ovim člankom ne pozivam u savršenstvo i nepogriješivost jer smo mi ljudska bića, već pozivam otklanjanju stvari koje nisu od ispravne islamske prakse i prakse ispravnih prethodnika.

Zar smo sigurni od Allahove kazne i mislimo li da smo vizu za Dzennet vec rezervisali ?!

Dragi moj brate i poštovana sestro u vjeri islamu! Moramo se čuvati šejtanovih spletki, a jedna od najopasnijih je osjećaj bezbjednosti od Allahove kazne zahvaljujući uputi koju posjedujemo i dobrim djelima koje činimo. Rekao je Uzvišenih Allah u prevedenom značenju ajeta: "Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji". (Prijevod značenja El-A'raf, 99.) Rekao je Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao: "Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne?", tj. Njegove moći, osvete, svemoći nad njima i njihovog uzimanja u stanju njihove nepažnje i nemara. U vezi ajeta „Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji“, rekao je Hasan El-Basri, Allah mu se smilovao: "Mu'min čini pokornosti i on je brižljiv i bojažljiv, a pokvarenjak čini nepokornost i on se osjeća bezbjednim". (Tefsir Ibnu Kesir) Rekao je Abdurrahman Se'adi, Allah mu se smilovao: "Ovaj plemeniti ajet sadrži u sebi jako i veliko zastrašivanje, tako da se "rob" ne treba osjećati bezbjednim radi imana koji je sa njim. Naprotiv, treba stalno biti bojažljiv od iskušenja koje ga može zadesiti i uzeti mu iman koji se nalazi kod njega i stalno treba moliti riječima: 'O Ti koji preokrećeš srca učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!', i morao bi raditi i truditi se čineći svaki razlog koji će ga izbaviti iz zla kada se dese smutnje, jer "rob", kakvo god bilo njegovo stanje, nije u potpunosti ubjeđen da je spašen i sačuvan". (Tefsir Se'adi) Kakvo je bilo stanje ispravnih prethodnika poslije upute?

Ulazak u Allahovu vjeru u potpunosti

Naši ispravni prethodnici su skidali svoju džahilsku odjeću u potpunosti kod praga upute. Oblačili su novo islamsko odjelo i nisu ga skidali, sa Allahovom pomoću, sve do oblačenja ahiretskog odjela - ćefina. Oni su ti koji su se najiskrenije i najpotpunije odazvali Allahovoj naredbi: "O vjernici, uđite u islam u potpunosti i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni." (Prijevod značenja El-Bekara, 208.) Poruka prethodnog ajeta bi bila: "O vi koji vjerujete! Uđite u islam i njegove propise u potpunosti, izvršavajte sve naredbe shodno svojim mogućnostima i klonite se svih zabrana i nemojte biti kao oni koji su svoju strast uzeli za božanstvo. Pa ukoliko se naredba podudara sa njihovom strašću izvrše je, a ukoliko je suprotna-ostavljaju je. Naprotiv, strast mora slijediti vjeru i činite sve što možete od dobrih dijela, a ono što niste u mogućnosti pridržavajte ga se i imajte ga u nijjetu, i nadoknadite ga sa svojim nijjetom". (Tefsir Taberi, Ibnu Kesir, Ibnul-Dževzi, Se'adi)

Izvršavanje šerijatskih naredbi

Naši ispravni prethodnici bi izvršavali šerijatsku naredbu u potpunosti i u istom trenutku, ukoliko su bili ubjeđeni da je to Allahova naredba ili Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ne bi se dvoumili ili odugovlačili, ili se pravdali kojekakvim opravdanjima i razlozima. Muslimani se u svojim namazima u početku islama okreću prema Kudsu, a zatim dolazi naredba da se okrenu prema Mekki, svetom hramu. Na koji način se poslanikovi drugovi odazivaju naredbi? Bilježe imam Buharija i imam Muslim: "Izlazi čovjek koji je klanjao sa Allahovim poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, i prolazi pored osoba koje su u mesdžidu na ruku'u i govori im: "Svjedočim Allahom da sam klanjao za Allahovim poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u pravcu Mekke!“
Okreću se prema Kabi u onom stanju u kakvom su u tom momentu bili." (Buhari, 40; Muslim, 525-11.)

Ostavljanje šerijatskih zabrana

Naši ispravni predhodnici su se u potpunosti klonili Allahovih zabrana kao što je to traženo od njih: "Ono što vam Poslanik dâ-to uzmite, a ono što vam zabrani-ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava." (Prijevod značenja El-Hašr, 7.) Svima nama su poznate faze propisa zabrane pijenja alkohola i poznato nam je da je završna glasila: "O vjernici, vino i kocka i kumiri i strijelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite." (Prijevod značenja El-Maide, 90.) Omer, radijallahu 'anhu, kada su mu bili proučeni ajeti o zabrani pijenja alkohola, pa sve do "zato se toga klonite", je rekao: "Klonili smo se, klonili smo se." (Tirmizi hadis sahih, Sahihu Tirmizi 3255 Albani.) Šta više, polomili su posude u kojima se nalazio alkohol i prosuli ga tako da je ulicama Medine potekao alkohol. (Buhari 2464, Muslim 1980-3.) Enes, Allah neka je sa njim zadovoljan, je opisao stanje pojedinih ashaba, koji su pili alkohol, nakon što su čuli da je alkohol haram: "Nisu rekli: 'Čekaj da vidimo i pitamo.', već su rekli: "O Enese! Dosta je od toga što je u tvojoj posudi.' Tako mi Allaha - reče Enes - nisu se nikada više vratili alkoholu." (Ahmed)

Natjecanje u činjenju dobra

Natjecanje u činjenju dobrih djela, bila mala ili velika, je od specifičnosti poslanikovih drugova. Nakon što bi primili islam i osjetili slast imana, pitali bi za djelo koje će ih uvesti u Džennet i udaljiti od Džehennema. (Buhari, 1396; Muslim, 488-225; Tirmizi.) Vrijeme u kojem bi pojeo nekoliko datula je predugo za jednog od njih da čeka kako bi ušao u Džennet. U bitci na Bedru, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se obraća svojim drugovim: "Ustanite prema Džennetu čija je širina kao širina nebesa i zemlje?" Reče ashab Umejr sin Hamama El-Ensari: "O Allahov poslaniče! Džennet čija je širina kao nebesa i zemlja? „Da“ – odgovori Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ovaj ashab je izgovorio riječi: „Behin, behin!“- koje ukazuju da je kod njega ta stvar velika. Zapitao ga je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Šta te je učinilo da izgovoriš te riječi?“ Reče: "Tako mi Allaha! Nije me ništa podstaknulo da ih izgovorim osim nada da budem od stanovnika Dženneta.“ Reče poslanik: "Ti si od njegovih stanovnika.“ Izvadio je ovaj plemeniti ashab nekoliko datula i počeo je da ih jede, a potom reče: "Kada bi živio dok ne pojedem ove svoje datule zaista bi to bio dug život.'' Zatim baci datule koje je jeo, a potom je ušao u borbu i borio se sve dok nije bio ubijen. (Muslim, 190-145.) Zar ova generacija ne zaslužuje da bude uzeta za uzor?

Silna želja za dostavom Allahove vjere

Zasigurno će se truditi u širenju svoje vjere svaki onaj koji ima ubjeđenje da ta ista vjera to zaslužuje. Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugovi su bili u potpunosti ubjeđeni da je islam vjera svih ljudi i da je moraju dostaviti svima. To je lijepi Sunnet kojeg su upražnjavali muslimani u toku svoje duge historije. I danas smo svjedoci spomenutog Sunneta kod onih osoba koje nose brigu dostave islama čovječanstvu. Plemeniti ashab Rubej sin Amirov, radijallahu 'anhu, koji je izašao iz arapskog poluostrva i došao do Perzije, odgovara na pitanje vojskovođe neprijateljskih vojski - "Zašto ste došli?" - sa ovim riječima: "Allah nas je izaslao da izbavimo one koje On hoće iz obožavanja robova u obožavanje Allaha. I iz tjeskobe dunjaluka u njegova prostranstva, i iz nepravde vjêra u pravdu islama. I izaslao nas je sa Svojom vjerom Njegovim stvorenjima kako bi ih pozivali u nju. Onaj koji to prihvati, prihvatićemo to od njega i vratićemo se, a onaj koji to odbije borićemo se protiv njega zauvijek dok ne dospijemo do Allahova obećanja.“ Zapita ga vojskovođa: "A šta je to Allahovo obećanje?" Rubej reče: "Džennet - onome koji pogine boreći se protiv onoga koji odbije, i pobjeda onome koji preživi!" (El-Bidaje Ven-Nihaje, Ibnu Kesir.)

Stalna edukacija

Živote naših ispravni prethodnika, nakon islama i upute, je ispunjavala stalna edukacija u svim sferama ljudskog života. U polju imana, nauke, ahlaka i svega ostalog u čemu ima koristi. Pojedinac od njih napreduje u svom imanu, sa Allahovim dopustom, i udjeljuje cijeli svoj imetak u svrhu džihada, a svojoj porodici ostavlja Allaha i Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Drugi se edukuje u šerijatskom znanju da postane najznaniji u islamskome Ummetu po pitanju halala i harama. Treći izgrađuje svoj ahlak da ga se meleki stide. Četrvti dostiže najviša administrativna znanja i pored toga se navodi kao primjer u pravednosti. A ostali su napredovali u onome u čemu im je Allah olakšao, jer se "svakome olakšava u onome zašto je stvoren". (Buhari, 4949; Muslim, 2647-7.)

Znaci robe nije kasno da zavrnes rukave i stisnes zube kroz put trnoviti dunjaluka,fitne i harama ! Drzi se Allahovih granica i slijedi Kur'an i sunnet te predhodnike svoje,poslanike i najispravniju generaciju koja se drzala Allahovih zabrana i usplijela je na svakom polju te se Islam do danas prosirio Allahovom milosti i pomoci! Radi na sebi prvo,svojim ukucanima za koje ce te Allah pitati,rodbini i komsijama,dzematu i nadaj je Allahovoj nagradi! Postupisli suprotno tome ,tj.ako sebe zapostavis a ti si temelj kuce svoje i budes danima sjedio uz Internet chetajuci,trazeci sebi razonodu,gledajuci TV-fudbal i utakmice zapostavljajuci Allahovu knjigu Kur'an i hadise i cak namaze....pa cemu se nadas ti i tvoja porodica,nema robe kuca se srusi ako nema temelja pod waser -wagu ! A dalje da nepricam o nocnom namazu,udjelivanju sadake,dobrocinstvu,odrzavanju rodbinskih veza itd....Izaberi sebi put gdje ces biti spasen Allahovom milosti i pomoci i dowom ''UPUTI ME NA PRAVI PUT'' i radom tj.svezi robe dewu pa se na Allaha osloni ili ces robe biti od spasenih ili od onih koju su na sebe srzbu prozvali i propli radi dunjaluckih uzitaka ali PROLAZNIH (zene,internet-chet,facebook,udvaranje-asikovanje,gledanje nemoralnih stranica,gibet i nemimet,potvore itd...)

Za tewbu-pokajanje imas jos vremena sad,danas i pozuri i pocni nakon kajanja prezirati svoja djela i raditi hajr i dobro samo ono sa cim je Allah subhanehu ve te’ala zadovoljan!!!

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=UIAE_Q9A-mM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=PxZkURdtAAs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=TNLMVkaAwvs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=1ChJqYgKwtE&feature=related


10.08.2011.

Internet ispit imana !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Internet ispit imana !

Tako Mi vremena, čovjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje." ( ’Asr, ajeti 1.-3.)

Internet je velika informacijska revolucija. Predstavlja široko polje za ispit imana, morala i razuma. Na internetu su otvorena vrata dobru, ali i zlu izloženom na razne načine. Korisnici interneta u mogućnosti su da govore, gledaju i pišu šta hoće. Nikome ne polažu račun, niti ih ko sprečava. Oni koji se uzdignu iznad toga i imaju na umu da ih njihov Gospodar prati i sve vidi uspjet će, spasit će se i preći preko te prepreke. Međutim, oni koji sebi previše dozvole i povedu se za prohtjevima, u odsustvu imanske svijesti i bogobojaznosti, za kratko vrijeme past će u blato nemorala i posrnuti, nakon toga će, sve više i više, ponižavati se, gubiti čast, identitet, i dublje tonuti. Zbog toga, svako razuman trebao bi voditi računa o korištenju interneta, ne vjerovati pretjerano samom sebi, ne dovoditi samog sebe u iskušenja iz kojih se teško izvući.

Prije bilo kakvog učešća ili sudjelovanja u bilo kojem programu na internetu treba procijeniti korist od toga, čuvati se uznemiravanja vjernika, širenja nemorala, udaljiti se od rekla-kazala, dizanja tenzija, vaganja optužbi i zavađanja ljudi. Ukoliko želi da replicira ili kritikuje neka to učini utemeljeno na znanju, pravdi i samilosti, u okviru lijepog ponašanja, na najljepši način.

Prilikom sudjelovanja treba koristiti pravo ime. Ako se boji koristiti pravo ime, ili ga ne želi napisati, zbog iskrenosti, neka ne piše ništa nedozvoljeno i nedolično. Neka se sjeti stajanja pred Allahom kada će sve tajne biti otkrivene. Razumom obdareni trebaju se čuvati šejtanovih koraka. On uvijek čeka u zasjedi i otvoreni je neprijatelj koji se na sve načine uporno trudi da zavede ljude. Rekao je Allah, azze ve dželle, na nekoliko mjesta u Kur'anu (prevod): ...Ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni. (El-Bekare, 168) Niko razuman ne vjeruje svom neprujatelju, ne dovodi sam sebe u iskušenje i nema pretjerano povjerenje u sebe, ma koliko bio razuman, pobožan i učen. Zbog toga razumni izbjegaju iskušenja i ne priželjkuju ih, a kada se dogode bivaju pomognuti i sačuvani Allahovom dobrotom. Medjutim, ako bude siguran u sebe i srljao u propast svim snagama bit će prepušten sam sebi i bit će mu uskraćena Allahova pomoć. Na primjer Jusuf, alejhi selam, nije se izlagao iskušenju, iskušenje je njega snašlo. I pored toga, nije se oslonio na svoj iman, znanje i čast koji su neupitni! Pobjegao je i zamolio zaštitu kod Allaha od zla te žene.

Priznao je da ako ga Allah ne sačuva od njihove spletke mogao bi osjetiti naklonost prema njima i postupiti kao neznalica. Zbog takvog stanja Allah mu je pomogao i spasio ga od te velike nevolje. Za prevazilaženje nevolja sa internetom korisno je odrediti vrijeme, potrebu, jasan cilj i na tom principu pristupiti internetu. Ako se upusti u surfanje i besciljno prelistavanje internet stranica izgubit će mnogo vremena, bez ikakve koristi za sebe ni za druge.

Korisno je, u vezi s tim sagledati posljedice, savladati se i obuzdati bogobojaznošću. Rekao je Ibn el-Dževzi, Allah mu se smilovao: Allahom te kunem, tebe počašćenog ponosom bogobojaznosti ne mijenjaj taj ponos za poniženje grijeha! Strpi se pred naletima prohtijeva makar te zaboljelo i opeklo! U snazi da se nadjačaju prohtijevi je slast s kojom se nikakve druge slasti ne mogu porediti. Zar ne vidiš one koje su prohtjevi savladali kako su poniženi jer su pobijeđeni. Za razliku od njih oni koji savladaju svoje strasti i prohtijeve su ponosni jer su pobjednici.

Od velike je pomoći udaljavanje od svega što budi strasti: stranica koje sadrže nemoral, konferencija na kojima se priča o razvratu i razvratnih tekstova. Treba se udaljiti od razvratnih fotografija i prizora koji bude strasti. Duša je, u podložnosti strastima i povodjenju za prohtjevima, poput baruta, goriva, i drugih zapaljivih materija. Dok su te materije odložene na sigurnom mjestu, daleko od vatre ne predstavljaju opasnost. I obrnuto. I duše su takve, mirne i spokojne dok se ne približe nečemu što ih probudi i povede ka zlu. To može biti miris, zvuk, tekst ili vizuelni efekat. Tada se u njima probude skrivene strasti, bolesti i zlo.Ne ulazi u neke programe ( Facebook,Msn ili Pal Talk itd ! ); naravno gdje ces satima providiti citajuci ili chetajuci a znas da te Uzviseni posmatra i da se sakrijes u misiju rupu Allah sve vidi i cuje a meleci pisu! Zamisli koliko si hajra mogao za te sahate uciniti dok pises,udvaras se drugima,chetas sa mnogima ...Sta se kaze kada melek smrti po nas dodje :''Ehh da mi je jos jedan dan na dunjaluku biti da se pokajem ! Ili da ti jedna minuta kada vidis svoje mijesto u kaburu sta bi dao! Naravno da nebi sjeo vise satima na internet,nego bi ucio Kur'an ili namaze obavljao one koje si radi  interneta propustao ili bi cak Allaha velicao-zikrio,ili posijecivao roditelje,rodbinu,isao nekom u posijetu u bolnicu itd!!! Toliko stvari si robe propustio radi tog izgubljenog vremena a pitaces se vjeruj i za to kako si ga trosio! Nekazem da netreba internet ali ima toliko hajrata i korisnih stvari da radis na njemu vjeruj! Recimo da napises na nekom forumu koji ajet,hadis,manji teks poucan,da nesto prepises iz knjiga Sunneta,da otvoris sebi blogger i radis za Allahovu vjeru-dawu,da napravis koji Cd predavanja poucnih i da poklonis nekom itd itd...A tek kada budes odgovrao mimo grijeha koje cinis za izgubljeno vrijeme gdje Uzviseni kaze:'' Tako Mi vremena, čovjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje." ( ’Asr, ajeti 1.-3.)

Ko želi sačuvati se opasnosti interneta mora obarati pogled. Loš prizor pojavi se iznenada, pa ako spusti pogled zadovoljit će Gospodara i poštediti srce. Oči su ogledalo srca. Nekontrolisani pogled vodi ka propasti, a obaranje pogleda vodi ka smiraju, pa kada rob spušta svoj pogled i srce obuzda nagone strasti, a kada pusti pogledu na volju i srce oslobodi strasti. Rekao je Allah, azze ve dželle: A reci vjernicima neka obaraju neke poglede svoje i neka vode brigu o spolnim organima svojim! To je za njih čišće. (En-Nur, 31)

Rekao je Ibn Tejmijje u komentaru ovog ajeta: Allah, azze ve dželle, pojasnio je, ovim ajetom, da su najdjelotvornija sredstva za čišćenje duše obaranje pogleda i čuvanje spolnih organa. A čistoća duše podrazumijeva uklanjanje svakog zla i udaljavanje od razvrata, nasilja, višeboštva, laži i sl.

Korisnik interneta obavezan je voditi računa o tome šta govori, sluša, čita i prenosi. Po tome se vide njegov razum, vjera i staloženost. Kako i ne bi! Na internetu piše svako, sve i svašta, bez potpisa, pod pseudonimom. Svako razuman trebao bi voditi računa o tome. Kada pročita neku vijest treba je provjeriti, pa ako vidi da ima koristi od toga da je prenese i da je to dobro neka je prenese, u suprotnom, treba je sakriti i ne prenositi je. Pretjerivanje u vezi s tim je uzrokovalo mnoga zla i propuste. Mnogi ljudi zanemare razum i prihvataju sve što se objavi na internetu kao da je objava. Razumni ljudi provjeravaju i ne prihvataju s lahkoćom govor poznatih ličnosti, a kamoli govor nepoznatih ili nepouzdanih osoba. Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenesena je jasna zabrana prenošenja svega što se čuje. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Dovoljno je čovjeku laži da govori sve što čuje. (Muslim)

Obaveza pridržavanja za taj propis postaje veća u vrijeme smutnji i dogadjaja bitnih za zajednicu. Ko želi sebi dobro trudit će se da tako postupa i tako se približi spasu i udalji od propasti. Rekao je Allah, azze ve dželle: Kada saznaju za nešto važno, a tiče se bezbijednosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, to bi sigurno od njih saznali oni koji to ispituju. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurni šejtana slijedili. (En-Nisa, 83)

Rekao je šejh Abdurrahman es-Sa'di u komentaru ovog ajeta: To je odgojna mjera za Allahove robove da ne čine to nedolično djelo. I kada se dogodi nešto važno u vezi s općim dobrom, poput sigurnosti, straha i radosti vjernika treba sve da dobro provjere i ne žure sa širenjem tih vijesti. Trebaju se obratiti Poslaniku ili predstavnicima svojim, tj. učenim, dobronamjernim, razumnim, iskusnim i staloženim ljudima koji znaju u čemu je dobrobit, a u čemu šteta.Ukoliko oni zaključe da vijest teba razglasiti, da je dobra, radosna, pozitivnog dejstva na vjernike i da će ih zaštiti od neprijatelja, razglasit će je. Ukoliko zaključe da u tome nema koristi, ili da ima koristi ali da je šteta veća neće je objaviti. Zbog toga u ajetu i stoji: ...to bi sigurno od njih saznali oni koji to ispituju... tj. na temelju svog razuma, ispravnog razmišljanja i znanja donijet će sud o tome. To je dokaz za pravilo u bontonu: Istrživanje treba prepustiti stručnjacima u oblasti u kojoj se nešto istražuje i ne treba donositi zaključke prije njih. Takav pristup je bliži istini i sigurniji da ne dođe do greške. U ajetu je zabranjeno brzopleto širiti vijesti, naredjeno da se dobro razmisli prije govora i odvaga da li je koristan ili ne! Na drugom mjestu, govoreći o provjeri, razmišljanju i promatranju, rekao je: U ajetu: ...I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci: Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi! (Taha, 114)

To je odgojna mjera za učenika da dobro razmisli o znanju, ne žuri sa donošenjem propisa i da se ne zavara sobom, nego da traži od svog Gospodara korisno znanje i olakšanje. Također je rekao: Ajet: Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: Ovo je očita potvora! (En-Nur, 12) U tome je uputa od Allaha za Njegove robove kada čuju pogrdne riječi o vjernicima da se vrate na ono što znaju o njima kao vjernicima i spoljašnjosti, da se ne obaziru na ružne riječi i vrate se principu i odbiju sve što se tome suprotstavlja.

U vezi s ovim posebno bih potcrtao sljedeće. Ne treba iznositi svoje mišljenje o svemu što se dogodi i govoriti o svemu što se zna. Mora se voditi računa o dobrobiti. Ne priliči razumnoj osobi da o svemu donosi sud, malom i velikom. Nije ni obavezan o svemu što se dogodi govoriti, jer postoji mogućnost da ne shvati dogaðaj kako bi trebalo, da pogriješi i slabo procijeni okolnosti.

Arapska poslovica kaže: Opskrba brzopletog je greška. Za razliku od onoga koji ne žuri i dobro razmisli. Takvi su mnogo bliže ispravnom poimanju, bitrini misli i istini. Arapi u svojim izrekama hvale smirene koji stvari sagledaju sa svih strana. Štaviše, nije poželjno da osoba iznosi svoj stav o svemu što zna makar ne bio brzoplet, i makar njegov stav bio ispravan. Ne iznosi se svaki stav u javnost niti se govori sve što se zna. Mudrost nalaže da se vlastita mišljenja zadrže osim u slučaju da okolnosti, mudrost i dobrobit zahtijevaju da se iznesu, i tada se treba posavjetovati naročito u vezi s velikm pitanjima. Neki mudrac je rekao: Otpočinjanje govora je smutnja i samodopadljivost. Kada se smiri, razmotri i kada se duša pribere neka ponovo razmisli i neka se raduje dobrom djelu onoliko koliko se žalosti zbog lošeg djela. Rekao je Ibn Hibban: Ko ide lagano skoro da ga niko ne može stići, kao što onaj ko žuri nikoga ne može stići.

Ko šuti gotovo da ne griješi, dok onaj ko priča uvijek griješi. Brzopleti govore prije znanja, odgovaraju prije razumijevanja, hvale prije nego što probaju, kude nakon hvale, odluče prije nego razmisle i urade prije nego što odluče. Pratilja im je kajanje, a spas sve dalje i dalje. Arapi su brzopletost prozvali ''Ummu en-nedame'' ''Majka kajanja''. Prenio je svojim lancem prenosilaca od Omera ibn Habiba da je rekao: Stara izreka kaže: Ne može biti brzoplet pohvaljen, ljut sretan, slobodan pohlepan, plemenit zavidan, rasipnik bogat i dosadan a da ima prijatelja. Zbog toga su mnogi mudraci savjetovali da se ne žuri s donošenjem odluka, pogotovo u opasnostima. Razumna osoba mora pri izlaganju biti umjerena. Treba izbjegavati preuveličavanje. Istina se gubi izmeðu uveličavanja i nepridavanja pažnje. Arapska poslovica kaže: Najbolji su umjereni ljudi.

Najvažniji podstrekač i podsjetnik, najvažniji pomagač pri korištenju interneta koji neutralizira njegove opasnosti i zlo je stalna svijest da nas Allah vidi i da prati sve što radimo. Razumom obdareni trebaju to stalno imati na umu! Trebaju se uvijek prisjećati da je za ljude nevidljivo Allahu vidljivo. Ne priliči da najmanje bude važno to što nas Allah vidi. Mora se znati da sve što čovjek skrije Allah to na ovaj ili onaj način otkrije. Allah to pokaže na njemu bilo dobro ili zlo. Nagrada je iste vrste kao i djelo. Ko bude radio loša djela kažnjen će biti! Cijenjeni čitaoče, prenosim ti neke mudre izreke naših prethodnika (selefa) u vezi s tim. Rekao je Ebu Hazim Seleme ibn Dinar: Kada rob lijepo održava vezu izmedju sebe i Allaha, Allah učini njegovu vezu sa stvorenjima dobrom. Kada uništi vezu izmedju sebe i Allaha, Allah učini njegovu vezu sa stvorenjima lošom. Dodvoravati se Jednom lakše je nego dodvoravati se svima. Ako se dodvoriš Allahu svi se okrenu tebi, a ako upropastiš vezu izmeðu sebe i Njega zamrze te svi. El-Mu'temir ibn Sulejman je rekao: čovjek tajno počini grijeh, ali kada osvane tragovi poniženja vide se na njemu. Rekao je Ibn el-Dževzi: Razmišljao sam o dokazima koji ukazuju na Allaha i shvatio da su brojniji od prašine. Najčudniji dokaz, za mene, je taj da čovjek sakrije od ljudi nešto s čim Allah nije zadovoljan, ali Allah to otkrije, makar i nakon nekog vremena. Ljudi o tome govore iako to ne vide. Ponekad se dogodi nevolja koja razotkrije sve što je skrivao.

Time Allah pokazuje ljudima da ima neko ko kažnjava zbog grijeha i od čije moći i odredbe ne može pomoći skrivanje i ko ne zaboravlja ničija djela. Isto tako, čovjek ako sakrije dobro djelo tragovi toga primjete se na njemu. Ljudi govore o tome i uveličaju sve u vezi s njim do te mjere da i ne spominju njegove grijehe i o njemu govore samo najljepše. Sve to da bi ljudi shvatili da postoji Gospodar koji ne zanemaruje nijedno djelo. Ljudska srca predosjete čovjekovo stanje, vole ga ili odbacuju, kude ili hvale, u skladu s vezom izmeðu njega i Allaha, azze ve dželle. On otklanja svaku brigu i zlo od njega. Ko god pokuša poboljšati vezu između sebe i ljudi zanemarujući Allaha dogodit će se suprotno, i oni koji su ga hvalili kudit će ga.

Osamljivanje ima primjetan uticaj na čovjeka kada se pomiješa s ljudima. Mnogo je vjernika koji Allaha veličaju kad se osame, ostave svoje prohtjeve bojeći se Njegove kazne, nadajući se Njegovoj nagradi, ili veličajući Ga. Time kao da stave indijsku konoplju u posudu za miris, pa ljudi udišu lijep miris a ne znaju odakle dolazi. Koliko se bori sa sobom da napusti zabranjeno djelo tolika će i ljubav biti, ili koliko se udalji od onoga što voli, što je ostavio, toliko će miris biti jaki. Ljudi ga veličaju i hvale ni sami ne znajući zašto, niti ga mogu opisati jer su daleko od suštinske spoznaje njegove ličnosti. Ti mirisi osjete se, ponekad, i nakon smrti u onoj mjeri u kojoj su bili jaki za života. Ima ljudi koji budu spominjani po dobru neko vrijeme, potom budu zaboravljeni. Neki budu spominjani stotinu godina, pa budu zaboravljani, ni za kabur im se ne zna. A ima i velikana koji se nikada ne zaborave. Oni koji se boje stvorenja i ne pridaju pažnju osamljivanju s Allahom sušta su suprotnost navedenom. U skladu s grijesima zaudaraju na neugodan miris i srca ljudi ih preziru. Ako djela koja je učinio ne budu velika ljudi će ga malo spominjati po dobru. Ako ih bude učinio mnogo, u najboljem slučaju, niti će ga kuditi niti hvaliti.

Može se dogoditi da zbog počinjenog grijeha u samoći čovjek upropasti sebi život na dunjaluku i na ahiretu, kao da mu bude rečeno:Budi u tome u čemu si izabrao da budeš! Pogledajte, braćo mojai sestre, koji uticaj imaju grijesi i koliki su kamen spoticanja. Rekao je Ebu ed-Derda: Rob se osami i počini grijeh! Međutim, Allah ubaci mržnju prema njemu u srca ljudi a da nije ni svjestan. S pažnjom čitajte što sam napisao, pamtite što sam rekao, ne zanemarujte trenutke kad ste sami i ne zanemarujte svoja srca, jer djela se vrednuju prema nijetu i nagrada je uslovljena iskrenošću. Koliko budete Allaha veličali toliko će vas učiniti velikim, koliko budete Allaha cijenili i poštivali toliko će vas učiniti cijenjenim i poštovanim.

Vidjeli smo i gledamo jos ljude koji su život posvetili znanju, do starosti. Radili su grijehe i izgubili ugled kod ljudi. Nisu obraćali pažnju na njih uprkos obilnom znanju i njihovoj borbi sa sobom. Nasuprot takvim, vidimo  ljude koji su se pridržavali Allahovih propisa u mladosti, bili su manjeg znanja u odnosu na te alime, ali je Allah učinio da ih ljudi veličaju i hvale više nego što su učinili dobra. Vidimo  i one koji su osjećali Allahovu dobrotu dok postupaju ispravno, a kada skrenu biva im oduzeta. Da nije Allahovog prikrivanja i milosti bili bi razotkriveni. Medjutim, u većini slučajeva Allah ih time odgaja, ili blago kažnjava,stavlja na kusnju.

Musliman je obavezan čuvati se zla internetai cuvati svoju i tudju cast, ali, isto tako treba ili obavezan je koristiti se dobrom koje je na njemu. Naročito ako je specijalizovan za tu oblast, ili je dobro poznaje. Ne smije sebi dozvoliti da mu jedini cilj bude čuvanje od harama. Mora ponuditi što može korisno: posijecivanje stranica Kur'ana i sunneta,ciljana učešća u programima, konstruktivne prijedloge, ukazivati na provjerene i pouzdane islamske stranice. Obavezan je i ne ponižavati sebe tako što neće upozoriti na loše koje vidi, u skladu sa svojim mogućnostima.Takodje imaju stranice nauke,zdravlja,kuhanje itd...Dozvoljeno je ono sa cim je nas Gopodar zadovljan i mi trebamo sa cim nije ,utociste trazi od prokleta sejtana koji te navraca ili osaburi i nadji hajr neki sebi gdje ces nesto nauciti od koristi ili sa bismillahi ugasi kompjuter!

Na kraju, prepuštam ti, dragi brate i sestro, da sebi odgovoriš na sljedeća pitanja: Osjećaš li, dok prevrćeš stranice razvrata, tamu u srcu, slabost u tijelu, slabu želju da činiš dobra i jaku da činiš loša djela? Osjećaš li, dok čitaš i uši ti para rekla-kazala o ovom i onom, krutost u srcu, negativnu energiju i pesimizam? Osjećaš li, nakon dugih beskorisnih sati provedenih na internetu, tjeskobu u grudima? Do te mjere da ne podnosiš onog ko je pored tebe, i ne želiš odgovoriti na telefon!
S druge strane, osjećaš li zadovoljstvo, radost, raspoloženje i snagu kadauradiš dobro djelo, oboriš pogled i kloniš se grijeha kad te niko ne vidi?

Molim Allaha, svim Njegovim imenima i svojstvima, da otkloni od nas tajne i javne smutnje!
Molim Ga da nas učini ključevima za dobro, zatvaračima za zlo i da nas blagoslovi ma gdje bili.

Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova!

Poslusaj te:

http://www.youtube.com/watch?v=sHBVaXQjsKQ&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=iDlvwzEd8sY&feature=player_embedded

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic

http://www.youtube.com/watch?v=OivaXGp9ihQ

http://www.youtube.com/watch?v=MgEaxhqfxMQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VxP8r469e2I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=xmnLwiev-PQ&feature=related



09.08.2011.

Kori sam sebe jer melek smrti je blizu!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kori sam sebe jer melek smrti je blizu!

Uzviseni Allah kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista,gubi,samo ne oni koji vijeruju i dobra dijela cine,i koji jedni drugima istinu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’(Al-‚Asr)

Kaže Uzvišeni: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. (El–Kijama, 1-2.)

Svijedoci smo vremena koje tako brzo prolazi,dan za danom,mjesec za mijesecom,godina za godinom.Kada pogledamo kalendar vidimo koliko je vremena proteklo i koliko je vremena ostalo nam iz ledja samo Allah svt zna.Mezarluci,posljeratni se prosirili desetine ili stotine puta vise,komsije ili rodbina umire-seli je svakodnevnica, odose sa ovih prostora ili svijeta sa kojeg cemo i mi otici,prolaznog i kratkog!Nestacemo i stacemo pred Allaha koji nas je stvorio,udahnuo nam dusu i koji nam je naredio da se samo Njemu pokoravamo i obozavamo!Odgovaracemo pred Njim o onome sto smo radili,kako smo provodili svoje vrijeme na prolaznom dunjaluku i da li smo svoje dane iskoristili radeci u hajru!Iskoristimo mladost prije starosti i zdravlje prije bolesti!Ipak,mnogi to olahko svataju i ne razmisljau o odlasku sa ovog prolaznog svijeta.Njima je sejtan uljepsao ove prolazne ljepote,ovaj dunjaluk i odvodi ih u stranputicu,odvracajuci ich od istine.Tako vise puta u razgovorima sa onima kojima zelimo da ukazemo na istinu i ispravan put,cujemo rijeci nama dobro poznate:’’Neka,ima jos vremena,ja sam jos mlad,ili neka pocecu klanjati ili oticu na hadz dok ostarim nemam sad za to vremena ili pokricu se kada odem u penziju nesmijem sad od firme…’’Ocito im je sejtan uljepsao ovaj prolazni dunjaluk i odvraca ih od toga da krenu putem istine i spasa!Takodje i mladima tako misli lutaju po glavi a sejtan im dosaptava:’’Neka te,malad si ti za to,stari samo klanjaju i ti ces kad ostaris,vidi dobar kafic se otvorio,nocni bar i lijepe mlade dijevojke,netrebas se ni zenit i u belaj ulaziti sto ce ti zena kad ih ima na svakom koraku…!’’Te tako mlade duse koje su i rasle u vremenu dzehla,grijesenja padaju u ponor te lutaju,tumaraju po ovom dunjaluku bez ikakvog cilja i bijeze od istine koju im je sejtan prikazao ruznom,ocrnio im moralan i zdrav zivot za nemoralan,grijesan i prljav!
Vecina danas ljudi,zena,omaldine i jos govorim muslimana lutaju ovim sekundama,minutama i sahatima zivota prolazna!Zasto to ???Neznanje je veliki neprijatelj sa sejtanom covijeku,ali neces da znas!Kada ti se govori ili ako ti se zeli ukazat na istini-neces taj dan biti kod kuce da ti dodjem imas nekih obaveza,ako sam te na telefon pozvao-nemas vremena dijete place itd…Al mnogi imaju vremena od sabaha za koji i neznaju kada je nastupio i kojega nisu ni klanjali da ispijaju kahve zu dobre traceve ili prenosenje tudjeg govora,imaju vremena za neke anamo spanske serije-kafirske pune nemorala pa koplet porodica pozuri sa ruckom da bi mirno zasijeli da pogledaju,imaju vremena umijesto da klanjaju jacuju i nakon da sijelo prekinu i legnu uz zikr-velicanje Allaha svt ,da tad tek izlaze iz svojih kuca u kasne sate al ne u dzamije,nego u nocne barove pune grijeha sa svih strana,imaju vremena uciti dijete kad tek progovara da ga tepajuci uce, da prve psovke estagfirullahi umijesto bismillahi,elhamdulillahi,Allahu Ekber…imaju vremena za sve vecina danasnjih muslimana!A kada im spomenes vijeru,isitnu za sve se nadje izgovor i nepotpun odgovor neka ono ili ovo ali kome nama koji ih pozivamo netreba to,nego sami sebi nepravdu cine!Sejtan je taj koji ih svakog casa poziva u svoju stranku neovisnosti od Allaha svt,a na Sudnjem danu ce ih ostaviti,nece im pomoci,niti ce im moci pomoci onda kada im pomoc bude najpotrebnija!Zato,dragi brate i sestro,jos jedno vas pozivamo,prihvatite istinu,priznaj Allaha svt za Gospodara i Muhammeda saws za Poslanika,a sejtan za svakoga je najveci neprijatelj i kreni putem isitne!Iskorisit mladost prije starosti,jer upravo je ta mladost dar od Allah svt i to je tvoje naljepse doba zivota koje moras korisno da iskoristis.To ti je kao kuca jedna koja je poceta sa dobrim temeljima jakim i sve do krova je kao treba jaka i neporusljiva a ako kucu pocnes sa slabim temeljima znaj da ce uvijek nesto skripati,pucati,nedostataka biti a krov ces popravljati redovno jer ce prokisnjavati!Iskoristi mladost postovani brate i sestro kako jednom insanu ,muslimanu dolikuje i nedozvoli da ti prodje uzalud!Smrt,svaki dan ocekuj,ocekuj da ti melek smrti dodje i pokuca na vrata i budi spremanda ga docekas!Allah svt nam je podario elhamdulillah sve kako covijek nebi to nikada moga izmisliti,uskladiti i iskombinovati.Dan i noc za rad i ibadet,24.sahata u jenom danu Allahu Ekber!Pa zar covijece mozes reci nema se eto vremena,kada nam je sve ostalo u praksi Poslanika saws koliko spavamo i koliko je dovoljno a medicina je to odkrila tek danas ,kad odmaramo i koliko,koliko radimo,ucimo,jedemo i opet mozemo reci nema se vremena za namaz subhanllah,nema se vremena za ucenje Kur’ana,nema se vremena za nafile…Ovo sad licno govorim takodje i sljedbenicima ove nase vijere,muminima koji imaju svojih ispusta ili propusta u necemu od ove vijere!Nemoj brate i sestro da te zavara dunjaluk,pa da ti dunjalucka kuca postane draza i bolja od Allahove kuce,nemoj da ti fudbal ili hekanje bude prece od ucenja Kur’an svakodnevnog ,nemoj da to bauschtela bude i posao preci od na vrijeme namaza jer Allah svt oskrbu i bericet daje i bez posla a taj namaz nikada nije namaz naklanjan isti,nemoj brate da ti uzivanje i igra po citavu noc sa hanumom ili na internetu bude prece od nafile namaza i dova koje Allah u zadnjoj trecini noci uslisava i pita:’’Gdje su moji iskreni robovi,sta traze od Meine…’’jer ce to biti i tebi i tvojoj hanumi i dijeci od korisiti na oba svijeta,nemoj da vam bude prece gledanje drugih kako grijese svijesno ili nesvijesno a vi ste muslimani i neintersuje vas jer vam se dobro pise-Mislite!!!Nareduj dobro i odvracaj od zla,jezikom,rukom ,dovom sa cim stignes da drugom zulum ne ucunisi i nanajljepsi nacin-ahlakom da bi Allah svt bio zadovoljan sa nama!Sve je ovo vrijeme i onima koji lutaju stazama dzehla-neznanja i nama koji smo elhamdulillah na pravom putu ili mislimo a nekorisitmo dovoljno jer smo u nekim ovodunjaluckim obavezama itd.Odgovorni smo za vrijeme koje nam je proslo i kako?Odgovaracemo za vrijeme u kojem zivimo i vrijeme koje ce nam doci ako ga docekamo jer smrt nam nepravi termine kao ovi ,kad ce nam doci!Melek smrti nas nece pitati jesmo li spremni da krenemo sa ovog svijet,nece,nego dolazi i uzima nam dusu!Hocemo li biti do tad spremni,hocemo li uciniti tevbu Allahu svt za sve ono sto smo radili,i jesmo li toliko dobra ucinili da smo tako spremni i da znamo da nas Dzennet ceka!Ono sto je realno i sto znamo je da smo svaki dan sve stariji i blizi smrti od koje necemo pobijeci ni oni koji grijese,ni oni koji lutaju ni oni koji robuju Allahu svt,svi ce smrt okusiti!
Brate i sestro,pomisli dali zaista imas jos dosta vremena?Da li ces uopste docekati sljedeci dan?Da li ces docekat tu starost u kojoj si odgodio i namaz,hadz,pokrivanje svog tijela?Da ti sutra vec nebude prekasno za te planove i za ucinjenu tevbu.pa da to sutra bude tvoj put do varte cije ce gorivo ljudi i kamenje biti?Zar je ljepsa vatra,zar je ona udobnija od zelenih basci,edenskih vrtova i izvora u koje te poziva tvoj Gospodar?Zar ces se pokoriti sejtanu,slijediti ga,pa da te odvede u vatru,ili ces se pokoriti…?Dobor razmislite vi i ja isto i kazemo opet imajos vremena,a ja samo znam da na nas vrijeme nece cekat!Zato,nemoj da te iznenadi smrt nespremnog.
Allah svt kaze:’’I pokoravajte se Allahu i Poslaniku!A ako oni glave okrenu,pa,Allah zaista ne voli nevijernike’’(Ali’Imran,32.)
Nezaboravi da se blizi dan polaganja racuna u kojem nema sumnje i dobro rasmilite!
Uzviseni kaze:’’Ljudima se blizi cas polaganja racuna njihova,a oni,bezbrizni,ne mare za to.’’(Al-Anbiya,1.)

Prošla je još jedna godina. Zatvorena je knjiga u kojoj je zapisano svako ljudsko djelo, dobro i loše, veliko i malo, vidljivo i nevidljivo za čovjekove oči, sve baš sve je zapisano. Šta sada? Otvara se nova stranica tvoga života. Prije nego što kalem (olovka) počne ponovo pisati, izvrši obračun! Osami se od čitavog svijeta i dobro razmisli. Dobro se prisjeti svojih propusta, greški i grijeha. Budi strog prema sebi! Ukori sebe! Nađi sebi mahane! Ostavi druge ljude, njihove greške i njihove mahane! Zabavi se sada samo sa samim sobom! Znaj da ćeš se jedino tako popraviti i da ćeš tako jedino postići uspjeh!

Šta misliš zbog čega se Uzvišeni, tvoj i moj Gospodar, kune baš dušom koja sebe kori? Kaže Uzvišeni: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. (El–Kijama, 1-2.) Znači li to da takvu dušu voli tvoj Gospodar?! Sjeti se prošle godine, prošlih mjeseci i dana! Imaš li više grijeha ili dobrih djela?! Budi sudija samom sebi! Šta misliš kada bi vagao svoja djela, koja li bi pretekla?! Da li ti je godina uspješno prošla gledajući na urađena dobra djela?!

Mnogi zaboravljaju ovaj obračun, a on je itekako bitan. Kad uvidimo svoje grijehe i propuste, trudit ćemo se da ih izbjegavamo u novoj godini. Zbog toga znaj da je obračun sa samim sobom put uspjeha i sreće! Tvoj i moj Gospodar, i Gospodar svih svjetova kaže: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 18.)

U tefsiru ovog ajeta Ibnu Kesir rhm. kaže: Obračunaj se sa samim sobom, prije nego što ti se obračuna. Pogledaj šta si sve pripremio od dobrih djela za dan kada će to sve biti iznešeno na vidjelo pred Gospodarom svih svjetova.

Poslušaj šta je rekao Hasan el-Basri: O ljudi, osvanuli ste, pa vam se vrijeme do određenog roka skratilo, a mogućnost za djela vaša smanjila. Smrt je iznad vas, a Džehenem vam se još više približio.

Pa, blago tebi ako svoju dušu odgojiš i navikneš je na pokornost Allahu, Gospodaru svjetova, a teško tebi ako svoju dušu i svoje prohtjeve za gospodara svoga uzmeš.

Govoreći o obračunu sa samim sobom Ibnu Kajjim, rhm., kaže sljedeće: Prvo sa čim čovjek mora otpočeti svoj obračun su farzovi (obaveze). Ukoliko je propuštao farzove, mora ih nadoknaditi, a ukoliko je izvršavao farzove, ali krnjavo, onda ih mora popraviti i uljepšati. Druga stvar su harami (zabrane). Ukoliko ih je činio, mora se pokajati i tražiti oprosta od Allaha, dž.š.. Zatim dolazi gaflet (nemar). Zbog nemarnosti se propuštaju sunneti, a samim tim i nagrade koje se dobijaju za činjenje istih. To se može nadoknaditi zikrom i čestim spominjanjem Allaha, dž.š., i čvrstim prihvatanjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Prve generacije muslimana shvatile su vrijednost obračuna sa samim sobom. Zbog toga su za svaki svoj propust u ibadetu kažnjavali sebe. Navodi se da je Abdullahu b. Omeru, r.a., kada bi mu prošla jacija u džematu, tu noć ne bi spavao, već bi je proveo u ibadetu. Znači, trudio bi se da propušteni ibadet nadoknadi dobrovoljnim nafilama, ne bi li mu se Uzvišeni smilovao.

Šta je sa nama? Da li nešto poduzimamo kada propustimo neki namaz u džematu, ili nam je svejedno?! Uporedimo nas sa Ibnu Omerom. Da li mi probdijemo noć kada propustimo namaz u potpunosti, a da ne spominjemo propušteni namaz u džematu?!

Prošla godina je završena, knjiga zapečaćena. Ono što je prošlo ne može se povratiti. Otpočeli smo novu hidžretsku godinu mjesecom Muharemom. Zato gledajmo da svoj život provedemo u pokornosti našem Stvoritelju i u približavanju Njemu.

Spremi se i docekaj taj cas kako treba da doceka pravi i iskren Allahov rob-mu’min.Pobijedi sejtana koji te odvraca od istine,ucini tevbu,pokaj se iskreno i spasi se uz Allahovu milost i pomoc od vatre u koju te uvode sejtan i njegova stranka!

Obračunavajte se sami sa sobom prije nego što vam bude obračunato i izvagajte svoja djela prije nego što vam budu vagana:

01.Da li si se sjetio Allaha dželle šenuhu i zahvalio mu se kada si se probudio?

02.Da li si jutros klanjao namaz džematile,u džamiji (mesdžidu)?

03.Da li si jutros proučio zikr poslije sabaha?

04.Da li si otpoćeo današnji dan sa molbom Allahu dželle šenuhu,da ti da halal nafaku i da samo takvu zarađuješ?

05.Da li si zahvalio Allahu dželle šenuhu,na blagodatima islama?

06.Da li si zahvalio Allahu dželle šenuhu,na tome što ti je podario sluh,vid, srce i ostale blagodati?

07.Da li si se Allahu dželle šenuhu obratio dovom u momentima kada On prima dove.

08.Da li si danas proučio,saznao i naučio napamet nešto iz Kur'ana i da li si uradio nešto u skladu s njim?

09.Da li si danas pročitao,saznao i naučio napamet neke hadise i da li si uradio nešto u skladu s njim?

10.Da li si naučio nešto novo od vjerskih propisa i da li si danas prisustvovao vjerskom predavanju?

11.Da li si danas čuvao oči,uši i ostale organe od harama?

12.Da li si danas donio salavat na Poslanika sallallahu alejhi we selleme?

13.Da li si danas obišao bolesnika?

14.Da li si uzeo učešće u ispračaju dženaze (kupanja mrtvaca,ukop)?

15.Da li si danas naredio dobro ili odvratio od zla?

16.Da li si nekoga psavjetovao u ime Allaha džell šenuhu?

17.Da li si pomogao muslimanu?

18.Da li si tri puta zamolio Allaha džell šenuhu,da te uvede u džennet? Jer,ako to neko uradi, Džennet kaže: Allahu moj,uvedi ga u Džennet!

19.Da li si tri puta zamolio Allaha džell šenuhu,da te spasi od džehenemske kazne? Jer,ako to neko uradi, Džehenem kaže Allahu moj,spasi ga od Džehennema.

20.Da li si sve namaze klanjao džema’atile, u džamiji?

21.Da li si danas klanjao propisane sunnete i nafila-namaze?

22.Da li si bio uporan u učenju zikrova nakon svakog namaza i ezana?

23.Da li si u današnjim namazima bio skrušen i razmišljao o onome što si učio?

24.Da li si bio bogobojazan u zaradi,hrani,piću i odijevanju?

25.Da li si Danas šutio radi razmišljanja,govorio radi Allaha džell šenuhu,i posmatrao radi pouke?

26.Da li si zavolio radi Allaha i naljutio se radi Allaha džell šenuhu?

27.Da li si dao hediju radi zbližavanja srca i povećanja ljubavi?

28.Da li si razmišljao o udaljavanju iz lošeg društva i da li si probrao svoje prijatelje?

29.Da li si težio da,Allaha radi,upoznaš novog prijatelja?

30.Da li si pokušao kloniti se mnogog smijeha?

31.Da li si danas zaplakao iz straha od Allaha džell šenuhu?

32.Da li si danas molio Allaha džell šenuhu, da ti oprosti grijehe?

33.Da li si molio Allaha dželle šenuhu da ti učvrsti srce u islamu?

34.Da li si uputio dovu Allahu dželle šenuhu, tražeći oprosta za sve muslimane i muslimanke?

35.Da li si danas dao sadaku siromasima i onima kojima je potrebna?

36.Da li si se danas osmjehnuo bratu muslimanu?

37.Da li si izvršio zavjet i ispunio obećanje?

38.Da li si imao iskren nijet u svim poslovima, tajnim i javnim?

39.Da li si bio umjeren i u neimaštini i u blagostanju?

40.Jesi li obišao onog ko tebe nije?

41.Da li si postupio pravedno i u ljutnji i u veselju?

42.Da li si halalio onome ko ti je učinio nepravdu i da li si dao onom ko tebi ne da?

43.Da li si napustio ljutnju radi sebe i pokušaš da se ljutiš samo radi Uzvišenog Allaha dželle sanuhu?

44.Da li si čistio srce od njegovih bolest (mržnje, zavidnost, zloba)?

45Da li si čistio jezik od laži, ogovaranja, raspravljanja i prazne priče?

46.Da li si navikao na lijepe osobine (blagost, sabur, pobožnost, bogobojaznost, samilost, oslanjanje na Allaha dželle šenuhu, iskrenost,…itd.)?

47.Ako te zadesila nevolja,da li si rekao INNA LILLAHI VE INNA ILEJHI RADŽI'UN (Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti)?

48.Da li si proučio ovu dovu: ALLAHUME INNIE'UZU BIKE EN USRIKE BIKE VE ENE A'LEM, VE ESTAGFIRUKE LIMA LA A'LEM (Allahu moj,utjećem Ti se od toga da učinim širk svjesno i molim Te da mi oprostiš ono što uradim nesvjesno!)? Jer, ko je proučio, Allah će odstraniti i javni i tajni sirk.

49.Da li si bio iskren u svim danasnjim poslovima?

50.Da li si pazio na Poslanikov sallallahu slejhi we selleme sunnet u govoru i u ostalim poslovima?

51.Da li si se sjetio smrti, kabura, Poslednjeg dana i njegovih strahota?

52.Da li si zavrsio dan sa iskrenom tevbom,trazenjem oprosta i skrusenoscu?


Jos za kraj upitaj se sta si pripremio brate ili sestro?

Sta  smo pripremili ???

 Za rucak ili uzinu , za pismeni rad ,  ili za vozacki ispit  mozda ?? Zaista smo ponekad preokupirani i razmisljamo  360 na sat  .  Da li smo pripremili zaista ono , od cega  cu , ces , ce ,....  cemo , cete , ce ..   imati FAJDE ? Dali ce  profesor "  ubosti " bas ono sto smo spremili ? Sjecam se kako me je u skoli ponekad znalo zavrnuti u stomaku pred sam kontrolni ili sl. Znate kada idete kod zubara pa onaj pomalo cudnovat osjecaj u stomaku. Eh to je to....

Sjecam se 9.11.1990 kada me zavrnulo ko nikad do sad...u hladni kabur sam spustila jednog malog insana . Pomijesali su se osjecaji tuge u mom srcu,dok vam ostale osjecaje rijecima nemogu opisati....da moje djete je preselilo tad na bolji Svijet od dva i pol mijeseca zivota....ali svi smo Allahovi i svi SE NJEMU VRACAMO -sviiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

Zamislite nije isao ni u skolu , niti  se morao pripremati za bilo kakav ispit. Ali ce insaAllah poloziti , i to  na benli najtezem ispitu  , kako za njega tako i za nas . ISPIT , KADA CEMO SVI PO NA OSOB STOJATI PRED UZVISENIM GOSPODAROM KOJEM ,  NI MALO NI VELIKO , NI JAVNO NI TAJNO  SKRIVENO NIJE..Cak ce i nasi dijelovi tijela svjedociti za ili protiv nas....Nece biti "stele ", niti  " koverti " , niti cemo moci lagati ..

Diplome ,djeca i sva blaga ovog svijeta nece nam biti od koristi.Od koristi (ili stete )ce nam biti samo ono sto smo strpali u ahiretski ruksak , tj. dobro ili lose koje smo uradili u ime Allaha .

Mali insan koji tad nastanio njegovu  " novu kucu "je ako Bog da spreman i nesto je poput dzennetske ptice. On nije imo'  vremena da se nakupi hrdjavih djela ...i danas je na 1000 de takvim mali bezgrijesni insana!

Ali je kljucno pitanje sta je sa nama ? Kako nam prolaze godine,dani ...zivot  ? STA PRIPREMAMO ZA NAS POSLJEDNJI IZLET ? ( SA KOJEG POVRATKA NEMA )  .  STA SMO STRPALI U NASE AHIRETSKE RUKSAKOVE .

Ama trpajmo i sakom i kapom , i lopatom  ,ma svim raspolozivim sredstvima ali se potrudimo da trpamo " djela " koja ce ce stavljati na tas dobrih djela. I to kazem sebi, pa sebi , pa onda vama .

DA NAS UZVISENI POMOGNE  U NASIM NASTOJANJIMA ,PODARI USTRAJNOSTI TE DA   " PRESELIMO " ,SAMO KAO ISKRENI MU'MINI  .....AMIN YA RABB !

Kada melek smrti dodje trazices minutu jednu da te ostave na dunjaluku da se iskreno okajes,ali tad nema vise nazad jer si hiljade minuta propustio kako ne treba,zato SAD ROBE koristi te minute i sahate u hajr jer smrt je bliza nego kragna za vratom!!!

Molim Allah svt da nas ucvrsti na putu istine i slijedenja istine,zastiti nas od sejtana i onih koji se njemu pokoravaju i slijede ga,uputi one koji lutaju stazama dzhela,spasi nas Dzehennemske vatre i sa Svojom milosti nas uvede u Dzennet!-AMIN

Pogledaj te :

Svako zivo bice ce smrt okusiti

http://www.youtube.com/watch?v=EmrnHKDsJiQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=QUxBP-_gMwc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=yGAFnSET0-w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=5kE8w9T5Yg4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=WRQpeIzTb0I&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=hmwi3WvA4EU&feature=related


08.08.2011.

Cemu srdzba i ljutnja ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Cemu srdžba i ljutnja?

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslaniku, s.a.v.s., došao neki čovjek, pa mu je rekao: "Posavjetuj me!" Reče (Poslanik, s.a.v.s.,): "Neljuti se!" Čovjek je nekoliko puta ponavljao pitanje, a Poslanik, s.a.v.s., je odgovarao: "Neljuti se!"(Buharija)

Sve pojave, predmeti, osobe i različite situacije izazivaju kod čovjeka pozitivne i negativne doživljaje, tako da on često zapadne u srdžbu i ljuti se zbog svoje slabosti. Nekada to čini opravdano, a veoma često se ljuti i zbog sitnice. Srdžba opija razum i donosi nepromišljene postupke i neželjene situacije. Ona uglavnom kratko traje, ali ostavlja velike posljedice, tako da dovodi do poremećaja krvotoka, podiže krvni pritisak, mijenja boju kože, disanje mijenja svoj ritam, nastaju stomačni poremećaji itd. Uzroci srdžbe mogu biti organskog porijekla (glad, žeđ), različite prepreke u ostvarivanju nekog cilja, izgubljena stvar, druge osobe, nesanica, nedostatak sabura, blagosti i opraštanja. Djeca i odrasli reaguju srdžbom kada ih ograničavamo u nečemu, s tim što mlađi uzrast jače manifestuje ljutnju. Intenzitet ovog osjećanja (srdžbe) kreće se od sitnih, ali čestih negodovanja do bezumnog bijesa. Istraživači su utvrdili da su uzroci čestih negodovanja prije svega drugi ljudi, njihovi postupci i njihove osobine. Ponekad se ta agresivnost ispoljava prema objektu ili osobi koja je izazvala srdžbu, ali se agresivnost često ispoljava prema drugim osobama koje nisu vezane za izvor ljutnje.

Vjernik ima pravo da se ljuti u situacijama kada se vrijeđaju i ne poštuju Allahovi propisi, jer se u takvim situacijama ljutio i Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi se ljutio i njegovo lice bi promijenilo boju kada bi naišao na rušenje ugleda vjere, ili kada bi naišao na neko loše sprovođenje njenog propisa, ili nemarnosti u uspostavljanju njenih hududa (kazni ili granica). Znači, vjernik ima pravo da se ljuti samo radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, a ne radi sebe i svojih prohtjeva. Srdili su se i drugi Allahovi poslanici zbog zapostavljanja i nepoštovanja Allahovih naredbi, kao npr. Musa, alejhisselam, i Junus, alejhisselam, Uzvišeni Allah, kaže: "I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. 'O narode moj' - reče, 'zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!'" (Prijevod značenja - Ta-ha, 86.) Musa, alejhisselam, bio je srdit i žalostan zbog toga što su Izraelćani u njegovoj odsutnosti počeli obožavati tele i na taj način iznevjerili obećanje koje su mu dali. Uzvišeni Allah, kaže: "I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: 'Nema boga sem Tebe! Hvaljen nek Si! A ja sam se zaista prema sebi ogriješio.'" (Prijevod značenja - El-Enbija, 87.) Zunnun je drugo ime za vjerovjesnika Junusa, alejhisselam, upućenog narodu drevnog grada Ninive. On se rasrdio na svoj narod zbog nepoštovanja Allahovih propisa. Junus, alejhisselam, napustio je svoj narod bez dopuštenja Uzvišenog Allaha, pa je onda zbog svoje pogreške postao plijen velike ribe. Međutim, Uzvišeni Allah, spasio ga je tegobe, jer se on iskreno pokajao.

Savlađivanje srdžbe i ljutnje

Savlađivanje srdžbe ubraja se u najbolja svojstva muslimana i muslimanki, koje Uzvišeni Allah, voli kod Svojih robova vjernika. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Tri stvari spašavaju, tri uništavaju. Spašavaju: strah od Allaha javno i tajno, umjerenost u siromaštvu i bogatstvu, zatim pravednost u radosti i ljutnji. Uništavaju: prevelika škrtost, prepuštanje prohtjevima i visoko mišljenje o sebi (divljenje samom sebi)." Od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, neki čovjek je tražio savjet i on mu je uputio savjet jednom rječju: "Ne ljuti se." Čovjek je nekoliko puta ponavljao riječi: "Posavjetuj me", a odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, svaki put bi bio sadržan u riječi koja u sebi sadrži plemeniti moral: "Ne ljuti se." Lijek protiv srdžbe i ljutnje je praštanje, sabur, samosavlađivanje, blagost i lijepo ponašanje itd.

Praštanje

Uzvišeni Allah obećava Džennet onima koji se u srdžbi savlađuju i ljudima praštaju. Tako je rekao Uzvišeni Allah: "... i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine." (Prijevod značenja - Ali Imran, 133.-134.) Uzvišeni kaže: "Sve što vam je dato - samo je uživanje na ovom svijetu, a ono što je u Allaha - bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji kada ih ko rasrdi, opraštaju." (Prijevod značenja - Eš-Šura, 36.-37.) Sve što je ljudima dato na dunjaluku od uživanja prolazno je, pa zato vjernici treba da praštaju da bi zaradili blagodati onoga svijeta, jer se srdžbom ne postižu blagodati kako onoga tako ni ovoga svijeta.

Pogledaj te :

http://www.youtube.com/watch?v=r1W-EXkJLZE

 

07.08.2011.

BRAK-i uspjeh u njemu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

BRAK-i uspjeh u njemu

Zahvala pripada Allahu subhanehu ve te’ala,samo Njega obozavamo i samo od Njega pomoc trazimo.Njemu se utjecemo od zla nasih dusa.Koga On uputi,niko ga u zabludu nemoze odvest,a koga On u zabludi ucini,niko ga nemoze na pravi put uputiti.Svjedocim da nema drugog boga osim Allaha subhanehu ve te’ala i da je Muhammed sallahu alejhi ve sellem Njegov rob i Njegov Poslanik.

Uzviseni Allah kaze:’’O vjernici,bojte se Allaha iskrenom bogobojaznoscu i umirite samo kao muslimani!(Ali-IMran,102.)

Najvrednija je odlika vjernika i vjernice je duboko vjerovanje u Allaha subhanehe ve te’ala,njihovo jasno ubjedjenje da sve sto se desava ljudima,desava se Allahovom odredbom,voljom-kadrom te sve sto zadesi covjeka nije ga moglo zaobici ,a sve sto ga zaobidje nije ga moglo zadesitit.Insanu na ovom dunjaluku i zivotu na njemu, ne preostaje nista drugo do da sljedi put spasa-Allahov put,put dobra,da cini dobra djela u svojoj vjeri dok je jos samo kao putnik na dunjaluku(odmori se malo u hladu dunjaluka i krene ka ahiretu),te vjernik i vjernica sa iskrenom bogobjaznoscu se u svim svojim iskusenjima istinski oslanjaju na Allaha subhanehu ve te’ala,te da mu ibadet u svakom pogledu cine,da bi Allah subhanehu ve te’ala bio zadovoljan i da bi mi kao vjernici bili spaseni i zadovoljni.

Jedan dio ibadeta u islamu je brak!

Uzviseni Allah kaze:’’Udavajte neudate i zenite neozenjene i cestite robove i robinje svoje.’’(Nur,32.)Vjera ustanovljuje cvrste temelje instituciji porodice:Brak treba da je sklopljen u islamu naravno (I sa partnerima razlicitog spola)koji imaju zajednicke poglede na zivot u islamu na dunjaluku i ahiretu te teznji samo Allahovog subhanehu ve te’ala zadovoljstva i medjusobnog takodje!Znaci postoje izrazeni principijalni stavovi a pravilo je u Kur’anu izrazeno rijecima Uzvisenog Allaha :’’Nevaljale zene se udaju za nevaljale muskarce,a nevaljali muskarci za nevaljale zene’’,dok’’Vrijedne i cestite zene za vrijedne i cestite muskarce i vrijedni i cestit muskarci za vrijedne i cestite zene.’’(An-Nur,26.)

Brak ima veliku vaznost u zivotu kako pojedinca,a tako i ummeta.Zivjeti u paru je neophodnost za svako bice.Nauka je danas spoznala da uistinu nema zivog bica bez svoga para i da se cak i jednocelijski organizmi razmnozavaju cijepanjem na dva dijela.Zivjeti u paru je i dokaz gdje Uzviseni kaze: I od dokaza je Njegovih da vam Stvori od vas samih druzice da se uz njih smirite i Uspostavi medju vama ljubav i samilost.’’(Rum,21.)Te je takodje brak je sunnet svih Allahovih Poslanika kako veli Uzvieni u Ku’ranu:’’I poslasmo Poslanike prije tebe i dadosmo im supruznice i potomstvo.’’(Rad,38.)

Brak je najbolji put za ocuvanje cednosti i zadovoljavanje strasti kroz medjusobni uzitak medju supruznicima.Kaze Poslanik sallahu alejhi ve sellem:’’Dunjaluk je uzitak,a najbolji uzitak je ispravna zena.’’(Muslim)

Putem braka povecava se bogobojaznost i sirenje islamskog ummeta cime se stiti od potvore,fitne i ponizenosti.Brak vodi istovremeno upotpunjenju muzevnosti i zenstvenosti kod supruznika,i on je tvrdjava protiv nemoralnog nacina zivota,gdje rece Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem:’’O mladici neka se zene oni, koji medju vama mogu izdrzavati supruge,zato sprecavajte oci od gledanja na svjetlucavo zlo i cuvajte se nemorala.’’(Sahihi Muslim)

Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem je jednom na hudbi rekao:’’Bojte se Allaha u vasem ophodjenju sa zenama,one su vama pomagacice i uzeli ste ih na Allahov emanet i postase vam dopustene njihove stidnice Rijecju Allahovom,a na vama je njihovo izdrzavanje i odijevanje koliko je uobicajno.’’(Prenosi Muslim,Ebu Dawud,Tirmizi)

Znaci vidimo uvjete za jedan islamski brak,te ostaje nam obaveze u braku u ime Allaha subhanehe ve te’ala,da bi najbogatiji izvor zadovoljstva na dunjaluku-dobar i lijep brak dao i rezultate naseg zivota na dunjaluku i ahiretu ,ibadetu i robovanju Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala a imamo i primjer takodje u nasem Poslaniku sallahu alejhi ve sellem,u njegovoj praksi i ne samo sa jednom zenom nego njegovim zenama elhamdulillah!Divan primjer uzimomo, ne samo mi zene u zenama Poslanika sallahu alejhi ve sellem,nego i braca takodje trebaju da uzmu insaAllah sve od sunneta i prakse da bi doslo do uzajamnog uspjeha na oba svijeta!

Glavna obaveza oboma supruznicima je pokornost Uzvisenom Allahu subhnehu ve te’ala,gdje takodje Uzviseni kaze:’’O ljudi,bojte se Gospodara svoga,koji vas od jednog covjeka stvara,a od njega je i drugu njegovu stvorio,i od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao.I Allaha se bojte-s imenom cijim jedni druge molite-i rodbinske veze ne kidajte,jer Allah,zaista,stalno nad vama bdi.’’(An-Nisa,1.)

Covjekovo skrbnistvo zene

Allah subhanehu ve te’ala kaze:’’Muskarci vode brigu o zenama zato sto je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato sto oni trose imetke svoje.’’(En-Nisa,34.)

Uloga muskarca u islamu ima veliko mjesto i veliki teret,naravno kao i kod zena.Muz je pastir svoga stada i na dunjaluku i ahiretu.Izlozen je velikim obavezama mimo pokornosti Allahu subhnanehu ve te’ala namazima,nafilama,posotom njega cekaju velike obaveze nasprem njega i njegove porodice.Put je tezak na dunjaluku sam njegov izlazak da bi te sestro izdrzavao i djecu je obaveza,neuslovi,ponizavanja,vremenske nepogode,posao dal u islamskoj ili kafirskoj drzavi i raznorazna iskusneja,da bi obezbjedio te i uspostovao Kur’anske ajete i ibadet o tvom sestro izdrzavanju uz pomoc Allaha subhanehu ve te’ala.Vrijeme koje mu preostaje od jednog dunjaluckog dana je duzan rasporediti na fardove osnovne ibadete,na ucenje u vjeri(kako bi prenjeo na svoju porodicu jer je pastir svome stadu), te vrijeme za svoju porodicu,roditelje…

Ibn Kesir u svome Tefsiru (1/741)komentarise pa kaze :’’Covjek je zenin predpotavljeni ili on je njen starijesina,njen staratelj,nadlezan nad njom te njen odgajatelj.’’Takodje i Poslanik sallahu alejhi ve sellem kaze:’’Da sam ikome naredio da ucini sedzdu mimo Allaha subhanehu ve te’ala,naredio bi zeni da ucini sedzdu svome muzu.Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa,zena nece izvrsiti obavezu prema njenom Gospodaru dok ne izvrsi obaveze prema svome muzu:’’(Sahihul-Dzami’is-Sagir H.5295)

Najvece dunjalucko dobro je hajirli zena:

Uzviseni Allah kaze:’’Zbog toga su cestite zene poslusne i za vrijeme muzevljeva odsustva vode brigu o onome o cemu treba da vode,(tj.o cednosti svojoj.).’’(An-Nisa,34.)

U Sahihu Muslima biljezi se hadis kojeg prenosi Abdulah Ibn’Amr da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao:’’Dunjaluk je naslada a najbolja dunjalucka naslada je hajirli zena.’’.Takodje u Sahihu Buharije i Muslima imamo hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre od Poslanika sallahu alejhi ve sellem u kome se kaze:’’Zena se uzima radi cetri stvari:imetka,porijekla,ljepota i njena poboznost,uzmi onu poboznu,bices sretan!’

Iz ovoga vidimo i postaje nam jasno koliko za covjeka muslimana je vazno da izabere cestitu zenu i kolika je obaveza zene muslimake isto da bi okitila svojstvima cestite muslimanke,kako bi bila od onih sa kojima je Allah subhanehu ve te’ala zadovoljan i njen muz.Upozorio nas je Poslanik sallahu alejhi ve sellem veoma zabrinut kad je kazao:’’Bojte se zelene basce!’’,rekli smo:’’Sta je to zelena basca,o Allahov Poslanice?’’Rekao je:’’Lijepa zena u kojoj se krije zlo’’(Darekutni)Hadis nas upucuje da nije sve u ljepoti i da se to nebi trebalo prvo zenu traziti u vjeri,ljepom ahlaku,znanju,cednosti,porodici….pa i ljepoti duse prvo pa tijela!

A u Sunenu En-Nesaije Ebu Hurejre veli:’’Allahov Poslanik je upitan:’’Koja je zena najbolja?’’Odgovorio je:’’Ona koja kada je muz pogleda obraduje ga,kada joj naredi poslusa ga i ne suprostavlja mu se ni u cemu sto on prezire.’’(Sahihu Sunen En-Nesai,H.3030)
.Postovana sestro ,preispitaj se,vidi gdje ti je mjesto u odnosu na ova svojstva,te pokusaj da ih ozivis u preksi trazeci Allahovo zadovoljstvo!(Hvaljen neka je Allah subhanehe ve te’ala)

Ebu Hurejre radijallahu anha prenosi da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao:’’Ako zena klanja pet dnevnih namaza,cuva svoja stidna mjesta,i pokorna je muz,bit ce joj receno udji i u Dzennet na koja god vrata Dzenneta hoces.’’(Biljezi Ibn Hibban u svome Sahihu)

Ebu Hurehjre radijallahu anha prenosi da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao:’’Tako mi Onoga u cijoj ruci je moja dusa,nema covjeka koji pozove zenu a ona ga odbije,a da Onaj koji iznad nebesa nije zadovoljan sa njom sve dok on(njen muz)ne bude zadovoljan sa njom.’’(Biljezi Buharija i Muslim).

Tema je opsirna i put do kvalitetnog braka ima puno uslova sto sa muzeve strane tako i sa zenine i veliku ulogu obostrano i velike obaveze,ali ako sve ide u skladu bogobojaznosti,znanja,ahlka sigurno uz Allahovu milost i pomoc cemo doci do dobrih rezultata na oba svijeta!

Uzviseni kaze:’’Klanjanje moje i obredi moji,i zivot moj,i smrt moja,doista su posveceni Allahu,Gospodaru svih svjetova,koji nema saucesnika;to mi je naredjeno i ja sam pravi musliman.’’(Al-An’am,162-163.)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha svt koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.

11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.



Neophodni vitamini za bracne partnere


1. Vitamin (H) Hubb – Ljubav. U kucu unosi antibiotik protiv stresa, svadje i netrpeljivosti. Njime se postize klima vedrine, raspolozenja i mastovitosti. Nastaje pri svakom njeznom dodiru, zaljubljenom pogledu, njeznom sapatu i vrucem poljupcu, svakoj lijepoj i toploj rijeci, svakom iskreno upucenom komplimentu i svakoj vrsti zahvalnosti i priznanja.

2. Vitamin (T) Tesamuh i tegafur – tolerancija i medjusobno prastanje. Ovaj vitamin brak stiti od svakodnevnih naslaga briga i iskusenja, koja vode u zakrcanje ili pucanje vitalnih bracnih krvnih sudova. Moze se naci i ugrabiti u vrijeme sabahske cistine kad je najmanje ozona. Tada organizam luci specijalan hormon koji jaca kompletan sistem imuniteta. Ako se ta prilika propusti, taj hormon se ne aktivira i vitamin ne pojavljuje.

3. Vitamin (M) Musarekeh – Saradnja i dogovaranje. Ovaj vitamin je vazan za zastitu od groznice bracnog egoizma, sujete i samostalnosti. Najlakse ga je pronaci i steci u momentu dogovaranja i konsultacija po svim pitanjima koja se ticu bracnih partnera ili pak njihove djece, pa cak i ako se ne uvazi misljenje bracnog partnera, vazno ga je saslusati i staviti partneru do znanja da je vazan i neophodan u savladjivanju zivotnih problema.

4. Vitamin (H) Hedijja – Poklon. Ovaj vitamin djeluje preventivno na emitivno hladjenje, efikasan je protiv svakodnevne rutine, jednostarnosti i drugih stereotipnih radnji, koje znaju cesto napsti bracni zivot. Vrlo efikasno obnavlja ljubavnu krv i jaca emotivne impulse. Ima ga u svim poklonima, koji ne moraju biti skupi i veliki. Posebno ga ima u lijepom i raznovrsnom buketu cvijeca!

5. Vitamin R (Ruhanijjet) – duhovnost. Ovaj vitamin je neophodan i izuzetno vazan za obnavljanje imanskih krvnih zrnaca, zatim za otklanjanje naslaga korozije, nastale usljed zagadjenosti grijeha, kao sto stiti srce od imanskog slabljenja i klonulosti. Moze se naci na imanskim halkama zikra, dersovima, ucenju Kur’ana i svugdje gdje se izucava korisno znanje koje raznjezuje srce i oplemenjuje misao. Dovoljna je samo jedna doza ovog vitamina sedmicno.

6. Vitamin (S) Seadeh – Sreca. Vazan je za obaranje pogleda, cuvanje cestitosti i braka. Nastaje prilikom spajanja lijepih mirisa i tamo gdje nema tajni medju bracnim partnerima.

Postovani brate i sestro drzimo se Allahovih subhanehe ve te’ala granica,radimo i slijedimo praksu Poslanika sallahu alejhi ve sellem obostrano i bicemo spaseni i zadovoljni u svom zivotu na dunjaluku te insaAllah na ahiretu uz Allahovu pomoc i milost!

Uzviseni Gospodaru napoji nase duse ljubavi u pokornosti Tebi,ucvrsti nas na putu spasa,podari nam cist razum,blagost,ahlak,smiraj i hajirli brka,potomak s kojim cemo se ponositi na Sudnjem danu,te olaksaj nam trnovit put ka Dzennetu uz samo Tvoju milost i pomoc-AMIN!!!


Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-BRAK

http://www.youtube.com/watch?v=kbt8PybRrrY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=SGa0MsSVbRo&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=SfM1sMauFu8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=fjSKhlS_fac&feature=related

Prof.Elvedin Pezić - "Islamom do braćne sreće

http://www.youtube.com/watch?v=x8VZNb3DXFc&feature=related

06.08.2011.

Budi i ti sestro primjer pozrtvovanja i davanja za Allahovu vjeru

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budi i ti sestro primjer pozrtvovanja i davanja za Allahovu vjeru

Žena muslimanka je od same pojave islama aktivno učestvovala u opštim islamskim interesima. Bilo u ulozi majke i supruge odgajajući čestite generacije, davajući im primjere istinskog vjerovanja bilo pružanjem potpore na svim poljima i svim segmentima islamskog društva. Da, bila je i majka i supruga ali isto tako je imala i svoje obaveze prema ovoj vjeri i nije zaostajala za muškarcima.

Zabilježeni su brojni časni primjeri muslimanki dobročiniteljki koji osvajaju um pronicljivih i pune srce razboritih... Spomenućemo neke od tih primjera radi ibreta današnjim djevojkama.
Žene naših dobrih prethodnika bile su darežljive. Takmičile su se u davanju i darežljivosti i utrkivale se u trošenju imetka na Allahovom putu.

Prisjetimo se Aiše, radijallahu anha, majke vjernika kao i svih ostalih ashabijkih koje su prenjele toliko hadisa, a da ne govorimo o njihovim drugim doprinosima fikhu, poezij, nauci...

U vojnom pohodu Usre (Tebuk), prenosi se da je Ummu Sinan, r.a, rekla: 'Vidjela sam prostirku pred Allahovim poslanikom, s.a.v.s, u kući Aiše, r.a. Na njoj je bio misk, narukvice, grivne i menđuše. Prostirka je bila napunjena onim što su poslale žene kao pomoć muslimanima za nabavku ratne opreme (Hajatus-sahabe, 1/421). To je ono pobožno pokoljenje, pokoljenje ashaba koji su pobijedili šejtana u svojim dušama. Nisu se preobrazili u robove dunjaluku, nego su ga pregazile, potčinili ga sebi, ne dozvolivši da dunjaluk njih potčini... Izvršili su potpuni hilafet na dunjaluku, počev od gradnje do reforme. No, izvršavajući hilafet oni su željeli Allahovo zadovoljstvo i nadali se kući ahireta, pretekli su ljubitelje dunjaluka na dunjaluku a zatim su ih pretekli i na ahiretu (Fi zilalil-Kur'an, 2/1072).

Blistavi uzori

U historiji naših prethodnika postoje itekako svijetli fragmenti (prizori), u njima je supruga bila pomagač mužu u izdašnosti. Još uvijek traje eho riječi Ummu Dahdah, priča pokoljenjima o tome kako je muslimanka bodrila svoga muža u darežljivosti. Tako joj je muž kazao: 'O Ummu Dahdah, iziđi iz bašče, ja sam je doista prodao za palmu u Džennetu.' Ona je, r.a, odgovorila: 'Unosne li zarade.' (El-Isabe, 4/60) Da, unosne li zarade! To joj je bolje nego ovosvjetski ukrasi ma koliko brojni bili, bolje od sjaja dunjaluka ma koliko bio okićen. Kod nje nije bilo prostora za kolebanje i nemarnost.
Neka je Allah zadovoljan sa Ebu Dahdah darežljivim i izdašnim sahabijom. I neka se Allah smiluje Ummi Dahdah na brzini odaziva pozivu udjeljivanja i nesebičnosti, ljubavi prema dobru i stavljanju imetka na odgovarajuće mu mjesto radi uklanjanja nevolje nevoljniku.
Ummul Benin, sestra Omera ibni Abdul-Aziza bi govorila: 'Uf škrtosti, kada bi škrtost bila košulja, ne bih je obukla, kada bi bila put, ne bih se njime zaputila.' Također je govorila: 'Svako ima svoju potrebu, a ja imam potrebu da udjeljujem i budem darežljiva. Tako mi Allaha, draže mi je uspostavljanje (održavanje) rodbinskih veza i dobročinstvo, negoli lijepa hrana kada izgladnim i hladna voda kada ižednim (Sifetus-sahve, 2/210). Izdašnost je postojala a bogatstvo se uvećavalo u stoljećima islama.
Prenosi Hatib da je Zubejda supruga Haruna er-Rešida obavila hadždž, pa je njena milostinja dostigla za 60 dana 54.000 dirhema. Abdullah Ibni Mubarek je rekao: 'Vidio sam Zubejdu u snu i rekao joj: 'Šta je s tobom Allah učinio?' Odgovorila je: 'Oprostio mi je pri udaru prvog trnokopa pri gradnji vodovoda za Mekku.' (El Bidaje ve-Nihaje, 11/128,175).
Ona je, Allah joj se smilovao, dovela pitku vodu iz brda Hudā u časnu Mekku. Allah ju je počastio čestitim dobrom, nije je imetak obuzeo, nije je dunjalučka blagodat pokvarila. Voda Zubejde za koju se ona trudila, da stigne u Mekku, još uvijek svjedoči šta je moguće da urade dobročiniteljke.
Godine 306. po Hidžri otvorena je bolnica koju je sagradila Ummul-Muktedir. Ona je obezbijedila ljekare i poslugu. Njeni izdaci za svaki mjesec bili su 600 dinara (zlatnika).
Kada je izbio sukob između karamita i vojske abbasijskog halife, karamiti su ubili veliki broj ljudi i presjekli puteve hodočasnincima. Tada je Ummul-Muktedir znala da se imeci štede samo radi pomaganja u borbi protiv Allahovih neprijatelja i ispomoć za vrijeme nevolja. Dala je 500.000 dinara za opremanje vojske u borbi protiv karamita.
Kroz historiju, žene vjernice ostale su putokaz po svojoj privrženosti onome što je bitno, suštinsko od onog što je formalno. Nastojale su da čine dobra djela koja nisu bili u stanju učiniti mnogi ljudi.

Ti si (sestro) preča radu za Allahovu vjeru  od ostalih!

Sestro muslimanko... Ti koja si zasada iz sadnica uvišenog islama... Zalijevaj tu sadnicu iz obilja svoje samilosti i neka te nikako ne preteknu žene kafirke u djelovanju i humanizmu. Kršćanke su postale poznate u svijetu po svojim dobrovoljnim prilozima koji se troše na pokrštavanje porodica, prema kojima (misionari) licemjerno iskazuju svoju naklonost (saosjećajnost).
Jevrejke, iako su za mnoge primjer škrtosti, koja se ogleda i u nepridavanju pažnje svojoj vanjštini i zadovoljavanju prostom hranom i jednostavnom kućom, sve što uštede stavljaju u kasu za podršku cionizmu. To su radile i prije uspostavljanja cionističke države. Golda Meir vratila se sa 50.000.000 dolara nakon akcije prikupljanja dobrovoljnih priloga u Americi. To je navelo Ben Goriona da kaže: 'Reći će se prilikom pisanja historije: 'Doista je žena jevrejka donijela novac, i ona je ta koja je osnovala državu.'
U našoj savremenoj stvarnosti imamo lijepe primjere muslimanki dobročiniteljki koje su se obavezale pomoći mudžahide u Afganistanu, Bosni intifadu u Palestini. Raduje da je dobro još uvijek duboko ukorijenjeno u dušama muslimanki.
Od darovanog ženskog nakita sakupljene su gomile zlata i stavljene na raspolaganje mudžahidima. Kakva je vrijednost ukrasa i nakita ako je naš ummet u opasnosti i ako se gazi čast muslimanki. Muslimanke neće biti nikada ponižene – dok su muslimanke. Njihova braća se bore na Allahovom putu, a one čitaju hadis Allahovog poslanika, s.a.v.s: 'Musliman je brat muslimanu, ne zlostavlja ga, ne ponižava ga i ne izdaje ga. ' Pa kako da taj hadis u potpunosti ne primijene?
Budite blistavi primjeri muslimanke dobročiniteljke, čime će se vratiti sjećanje na primjere sahabijki na dan Tebuka i pohoda u neimaštini. Utrošile su imetak u nešto što se ne može nadmašiti. Učinile su imetak slugom, a nisu postale sluge imetku, učinile su da imetak bude u njihovim rukama, a ne u njihovim srcima. Imetak je dijeljen darežljivo, tamo gdje je to šerijatom predviđeno. Govorile su: 'Gospodaru, ne učini dunjaluk našom najvećom preokupacijom i dometom našeg znanja.'

Uočljivo je bilo učešće žene u davanju prisege. Žena muslimanka je učestvovala u polaganju prisege u pridržavanju tewhida, pokornosti Allahu subhanehu ve te ala te ne činjenju strašnih razvrata. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da ti neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.” (Prevod značenja, El-Mumtehine, 12)
Buhari bilježi od Aiše, radijallahu anha: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, provjeravao muhadžire ovim ajetom: “O vjerovjesniče”- do riječi – “Allah, zaista, mnogo prašta i On je milostiv.” Aiša, radijallahu anha dalje kaže: “Pa koja bi pravovjerna prihvatila ovaj uvjet, Allahov bi joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Prihvatio sam tvoju prisegu,’ i to bi učinio samo riječima, a nije, Allaha mi, njegova ruka dotakla nikada ženskih ruku pri prisegi. Njihove prisege prihvatio bi samo riječima: Prihvatio sam tvoju prisegu.’”  Ovo je Buharijin navod. Između ostalih, Imam Ahmed navodi hadis od ‘Umejme ibn Rekike: “Pitali smo ga: ‘Allahov Poslaniče, zar se nećeš rukovati s nama?’” ‘Ja se ne rukujem sa ženama, a moje riječi upućene jednoj ženi, upućene su stotinama žena.’” (Sened hadisa je vjerodostojan).

Naređivanje dobra i odvraćanja od zla je takođe ulazi u okvire opštih islamskih interesa. Njegova važnost se vidi iz sljedećeg hadisa kojeg prenosi majka vjernika Ummu Habiba, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Sav čovjekov govor je protiv njega, nije na njegovoj strani, osim naređivanja dobra, zabranjivanja zla i spominjanja Allaha Uzvišenog.” (Et-Tirmizi, 2412)Paralelno sa naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla ide i da’wa; Pozivanjem ka Allahu, subhanehu ve te ala u okviru svoje porodice, familije te upućivanja svojih sestara vjernica je jedan od primjera doprinosa žene muslimanke našem dinu na ovom polju.
Uzvišeni kaže: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju iz zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar.” (Prevod značenja, Et-Tewbe, 71)

Islam je uzdigao ženu iz poniženja na poseban stepen; dao joj je pravo na nasljedstvo, slobodu posjedovanja imetka i da raspolaže sa svojim novcem kako ona želi. Islam je ženi dao još mnogo, mnogo toga što vodi ka njenoj časti, ugledu, čednosti, poštovanju, zaštiti, znanju, ponosu….

UPOZORENJE :

Postovana sestro u Islamu ,naveli smo samo par primjera a ima ih na hiljade gdje mozes i ti biti jedan od onih koje su bile primjer pozrtvovanja i moralnog davanja za ovu nasu lijepu i jedinu vjeru! Budi pokorna Allahu subhanehu ve te’ala,ako imas muza-svome muzu a ako ne znas i sama granice svoje jer Allah nad svim bdi,on sve vidi i cuje! Budi jaka na putu iskusenja i podnosi ih sa saburom jer svaka kusnja je prolazna stanica do ahireta,odgaja svoju djecu u Islamu i ne pomisli DA TI UPUCUJES , NE nego Uzviseni Allah ali dowi za svoj potomak jer te Allah subhanehu ve te’ala moze bas tu iskusati vjeruj !!! Odrzavaj rodbinke veze pa nekad obilaskom,nekad pismom ili telefonskim pozivom ili porukom sa jednim ajetom ili hadisom uz par toplih rijeci...Sestro ne kamaraj svoj imetak i znaj da ga neces u kabur ponjeti i nemoj da te sejtan zavara sa tim...Gradi kucu u Dzennetu svojim imetkom a pitaces se kako ?? Pa lijepo nije tezak taj put,netrebaju ti majstori,zidati,moba ili kuhanje nego sa cistim nijjetom i sa sadakom koju nezna lijeva sta daje desna ces to postici! Odvaja za takve svrhe pa makar jenu marku,euro ili hediju ...Nemoj da kamaras nakit i haljine a sjeti se prvi generacija sta su sve davale od sebe za ovu vjeru pa i zalogaj iz usta,sjeti se sestara ,brace i djece im u Afganistanu,Bosni i Palestini i srirom svijeta gdje umiru od gladi i bez krova nad glavom a Allahu subhanehu ve te’ala robuju i u takvim uslovima dok ti spavas u toploj kuci ili stanu,imas vodu za piti i abdest,imas sta jesti pa razmisli subhanalla...Pa ako ti i je tako stanje reci el hamdu lillah i uradi nesto i tajno i javno da bi sa Allahovom pomoci pomogla svoju bracu i sestre i nadala se vjecnoj nagradi Dzennetu ! Ti sestro koja imas sve uslove za zivot el hamdu lillah,imas prilku da radis za ovu vjeru a pitas se kako? Pa ovako insaAllah,umijesto sto sjedite pored komjutera na ranim programima satim,satiiiiiiiiiima ( facebook,Msn,pal tak i drugi...) uzmi i ostavi negdje na nekim forumima jedan ajet iz Kur'ana i hadis i budi i ti pozivac u Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru! Reces hm,pa ja nemam znanje i nemam skolu za to,fakultet Islamskih nauka itd.Da ,u pravu si nemas a dali su imale prve generacije fakultet ali su bile pozivaci u Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru sa par savijeta koje su cule iz Kur'ana i hadisa i primjenjivale su to i na druge prenosile....ostavi negdje lijepu rijec i utisak nekom ko cita pa nekad moze biti dzahil a nekad kafir a Allah subhanehu ve te’ala upucuje koga hoce na pravi put vjeruj mi,ali mozes ti biti sebeb iz svoje tople kuce ALLAHU EKBER ,sebeb nekome a znas koja je nagrada,bolja od krda devi od dunjaluka subhanallah! Zamisli iz tople kuce da nagradu stices umijesto gibeta po telefonu i internetu o drugima ti pozivas u vjeru Allahovu ! Zatim jos jedna lijepa prilika iskopiras sebi nesto zanimljivo i kada krenes svojoj familiji, prijateljima koji lutaju jos stazama dzehla ili komsinici kafirki stavis za hediju sa jednim Cd koji ces insaAllah snimiti s obzirom da ces naci kome sta pase pa ima i nasih muslimanki gdje im treba dawe ( zasto namaza,zasto mahrama,cednost,stid zene muslimanke,sadaka,put do Dzenneta,cuvaj se bluda,gibet i nemimet itd...) toliko ima raznovrsnih predavanja sad jer mi imamo Islam ko na tacni serviran pa iskoristi Allahova robinjo iz svoje tople kuce da budes pozivac i da radis za Allahovu vjeru sa dokazom Kur'ana i sunneta sa malo truda! Vec kada placas internet koristi ga za hajr i dobro,dok klanjas ili rucak kuhas  tvoj printer kopira lijepu brosuru i neki lijep Cd gdje moze stati 10 predavanja .Pa o sestro muslimanko ugledaj se na prve generacije koje su puno vise truda davale i zivote za Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru u gladi i siromastvu ali one su stanovici Dzenneta a mozes i ti biti bez gladi i davanja svoga zivota pa pozuri sestro jer melek smtri svakog casa moze doci a iskoristi ovaj prolazan zivot u hajru !Netrazi se od tebe novac ili neznam sto ali uci Allahovu subhanehu ve te’ala vjeru i vidjeces i sama u kojoj situaciji mozes da djelujes na polju za sebe i druge nadajuci se samo Allahovoj nagradi Dzennetu vjecnom! Nezelim reci,da se ugledas na kafirke ali one idu u druge zemlje da lijece djecu,daju svoj novac,daju imetak,stoje satima na stanicama i na ulicama sa brosurama i knjigama kao jehovi svijedoci od 18-60 godina starosti a ZASTO I ZA KOGA? Za ono sto ce ih u Dzehennem odvesti jer ne obozavaju i ne klanjaju se Allahu subhanehu ve te’ala i sve ce im to u vodu propasti ali su ubijedenje u svome NEvjerovanju i rade i dan i noc subhanallah! Pa sta je sa tobom kad si ubijedenja u svojoj jedinoj ispravnoj vjeri,ti koja Allaha obozavas i Njemu se klanjas i cekas nagradu Dzennet,ustani i potrudi se za Allahovu vjeru i ne posustaj jer ces udariti na razna iskusenja ali sjeti se Posalnika sallallahu alejhi ve sellem i pozivanja,uvreda i kamenovanja...Ustraj i ne odustaj nakon prvog iskusenja kada ti mozda tetka kaze :''Ma kome si donjela onaj cd i letak,ja sam muslimanka u dusi i moj me dedo ucio onome sto vi danas ne radite itd..nemoj da bi mi ikad vise donjela tako nesto !'' Eeeh nemoj pasti u ocaj i reci sama sebi da nisi trebala,nego insaAllah dowu uputi za takve insane i imaj cvrsto ubijedenje da ce ih Allah uputiti kad On bude htio a ti se nadas nagradi za to insaAllah...a znaj sestro mozda ce neki baciti letak tvoj i cd,mozda ce neki ostaviti na vitrinu da prasina pada a dok bude nekad prasinu se sjetila na vitrini brisat mozda i ubaci da poslusa i da joj se tad Allah smiluje i izvede je iz tame na svijetlo kad On bude htio a tvojim sebebom! Mozda neki ce pokloniti nekom dalje a KO SVE ZA TO IMA NAGRADU-TI ,ako nekog od njih Allah uputi pa ne odustaji sjeti se prve gleneracije i uslova i tvoji sad uslova! Odvoji neku lijepu haljinu bas onu koju najvise volis a da se nekoj tvojoj sestri kojoj je tvoja ta haljina svidjela a nema mogucnosti da je kupi,pa je obraduje i znaj da ce i tebe Allah obradovati kada se najmanje nadas necim boljim na oba svijeta! Ne samo haljinu,nakit,hranu sestro ! Ako imas u svojoj kuci hrane a znas da sestra neka nema,nestidi se staviri u kesu pa makar i kilo rize i okaci joj na vrata ili posalji joj po nekom..jer nemora to biti sad neznam sto...ali udjeli a sjeti se prvi ashabijiki koji se hurme dale posljednje iz kuce ,hej hurme jer nisu nista drugo imale a mi imamo svaka za mijesec dana namirnice u kuci pa malo se raspitaj kojoj je sestri najprece da se pomogne pa dadni nesto u ime Allaha ,druga ce nesto i paket sestri spremite i obraduje te je u ime Allah jer se naravno nadate SAMO Allahovoj nagradi-Dzennetu!

Toliko ima puno,puno primjera i nemojte da mi uzimomo primjere danasnji kafirki,nego da uzmemo primjer nasih prvih gleneracija i nasih sestra koje su u Dzennetu ALLAHU EKBER!!!

I svaka od nas, svaka muslimanka, može na svoj način ponjeti bajrak islama i doprinjeti da Allahova riječ bude gornja a sve ostale donje. 

http://www.youtube.com/watch?v=FQxZku40rnY&feature=related

 http://www.youtube.com/watch?v=DpDnZvZMyHI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=2x2OJ3pp6Ls&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=G42RDPqc_b0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=_udOwh185D4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=IgbPumpdHz4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kZI4Ixzi_Gs&feature=related

 

05.08.2011.

Uputa za zahvalne i strpljive

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Uputa za zahvalne i strpljive

Rekao je Uzvišeni Allah: ''Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima…'' (Kur'an / Al-Baqara, 45 ajet)

Rekao je poslanik, Muhammed a.s.: ''…Pravi sabur je onaj pri prvom udarcu (jer se tada najteže strpiti)." (Muttefekun alejhi)

Asja, zena faraona, pronasla je vjeru u Allaha s.v.t. koja je u njoj cvjetala i pored tamne sjene njenog muza nevjernika koji je govorio: „Ja sam vas bog, najveci!“ Kada je faraon saznao za vjeru svoje zene, poceo je udarati, te je naradio cuvarima da to isto cine. Izvukli su je na zestoku podnevnu zegu, cvrsto joj svezali ruke i noge i udarali je bez prestanka. A sta mislite kome se ona pri tom neizdrzivom bolu obratila za pomoc? Obratila se Allahu s.v.t. rijecima: “Moj Gospodaru, sagradi mi kod Sebe kucu u dzennetu i spasi me od faraona i njegova mucenja i spasi me od naroda nepravednog.”

Prenosi se da joj se, nakon sto je ove rijeci izgovorila, nebo otvorilo tako da je vidjela njenu kucu u dzennetu, pa se nasmijala. Cuvari su je zbunjeno posmatrali, ta oni je muce a ona se smije?! Faraon je potom pun gnjeva i srdzbe naredio cuvarima da bace na Asju veliki komad stijene kako bi je na taj nacin usmrtili. Medjutim, Allah s.v.t.. je uzeo njenu dusu prije nego su oni i donijeli ogrmni kamen, te je ucinio da bude primjer svim muskarcima i zenama do Posljednjeg dana.

“A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi zenu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kucu u dzennetu i spasi me od faraona i mucenja njegova i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-Tahrim : 11)

Kada je Dzibril a.s. dosao Poslaniku s.a.v.s. i pitao ga o islamu, imanu i ihsanu, Poslanik s.a.v.s. je o imanu rekao: “Iman je da vjerujes u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove Poslanike, Sudnji dan i Allahov kader.”
Naredne redove cemo posvetiti posljednjem imanskom sartu: pokoriti se Allahovoj odredbi kako dobroj tako i losoj.

Putujuci kroz zivot dolazimo u jednu od dvije situacije: Ili nam se desi nesto dobro, pri cemu nam je duznost kao muslimanima da zahvalimo Allahu na Njegovoj milosti, ili nam se desi nesto lose, nesto sto nam se nikako ne svidja, pri cemu smo duzni da se strpimo. Ovo je takoreci formula za sretan zivot, zivot kojim trazimo Allahovo zadovoljstvo. Strpljivost ili zahvalnost – na ovome prestaju sve brige.

Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Zaista je stanje vjernika posebno, sto god mu se desi on zahvaljuje Allahu. Ako ga zadesi nesto dobro, on zahvaljuje Allahu na tome pa bude nagradjen za to, a ako ga zadesi nesto lose on se strpi i opet bude nagradjen za to. Ovakvo je stanje jedino vjernika. (Muslim)

Ibn El-Dzevzi kaze: “Kada ovaj dunjaluk ne bi bio mjesto iskusenja, na njemu se ne bi nasle bolest i prljavstina. Kada zivot ne bi bio okrutan, poslanici i pobozni ljudi bi zivjeli ugodnim zivotom. Medjutim, Adem a.s. je prolazio kroz iskusenja, jedno za drugim, sve dok se njegov zivot na dunjaluku nije okoncao. Nuh a.s. je 300 godina plakao. Ibrahim a.s. je bio bacen u vatru, a poslije mu je bilo naredjeno da zrtvuje sina kao kurban. Jakub a.s. je plakao sve dok od silnog placa nije oslijepio. Musa a.s. je izazvao faraona, a zatim je bio sa svojim narodom iskusan. Isa a.s. nije imao opskrbe osim zalogaja kojeg su njegovi sljedbenici sa njim dijelili. Muhammed s.a.v.s. je sa strpljivoscu prihvatao neimastinu. Njegov amidza, jedan od njegovih najdrazih clanova familije je ubijen i masakriran... Ta zaista nabrajanju iskusenja kroz koja su prolazili Allahovi poslanici ne bi bilo kraja...

I sve ono sto nam se desi, desava se sa Allahovom s.v.t. voljom. Temelj naseg vjerovanja u kada i kader jeste zadovoljstvo sa Allahovom odredbom bila ona dobra ili naizgled losa, jer sve je to dunjalucko iskusenje.

Kako mozemo i pomisliti da ne budemo iskusani kada su oni bolji od nas toliko patili, a stekli su Allahovu naklonost.
Uistinu su oni bili bolji od nas, a iskusavani su sa ovakvim patnjama i nedacama.

A sada da popricamo o iskusenjima, dobrim i losim stvarima koje nam se desavaju.

Mnogo toga sto nas zadesi je uzrokovano nasim grijesima. Allah s.v.t. kaze: “Kakva god vas nedaca zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (As-Sura : 30)

Muhammed ibn Sirin je praktikovao da, nakon sto mu se dugovi nakupe i tuga poveca, rekne: “Znam da je razlog ovom tugovanju grijeh kojeg sam pocinio prije 40 godina.”

Ljudi znaju da sve lose sto se covjeku dasi predstavlja iskusenje od Allaha s.v.t. Medjutim, dragi brate i sestro, dobro koje nam se desi je takodjer iskusenje. Allah s.v.t. kaze: “I Mi smo ih po zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.” (El- E´raf : 168)
Abdul-Melik ibn Ishak je rekao da nema covjeka koji nije iskusan u zdravlju i imetku kako bi se pokazalo koliko je Allahu zahvalan.

Ashab Allahovog Poslanika s.a.v.s. Abdurrahman Ibn Avf r.a. je rekao: “Iskusavani smo nedacama, pa smo se strpili. A zatim smo iskusavani blagostanjem i nismo se strpili. Zbog toga je Allah objavio: “O vjernici, neka vas imanja vasa i djeca vasa na zabave od sjecanja na Allaha. A oni koji to ucine, bice izgubljeni.” (El-Munafikun : 9)

Moramo od samog pocetka kada nam dodje vijest o nekoj nesreci pokazati strpljivost, a ne dan ili tri dana poslije. Poslanik s.a.v.s. kaze: “Iskrena strpljivost je samo pri prvoj vijesti.”

Postoje stvari koje su kontradiktorne strpljivosti, kao sto su: cupanje i cijepanje odjece, udaranje po licu, cupanje kose, proklinjanje, kukanje i jaukanje.
Prenosi se od Ummu Seleme r.a. da je rekla: “Cula sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaze: “Svaki musliman koji nakon sto ga zedesi nesreca rekne ono sto je Allah naredio: Allahovi smo i Njemu se vracamo, Allah ce mu nadoknaditi gubitak boljim.” (Muslim)

Ova iskusenja i patnje nas ciste od grijeha. Prenosi se da je Aisa r.a. rekla: “Uistinu, kada imamo temperaturu spadaju grijesi sa nas kao sto lisce spada sa grana drveta”

Allah s.v.t. kaze u Kur´anu: “ Elif-lam-mim. Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu: “Mi vjerujemo!” i da u iskusenje nece biti dovedeni? A Mi smo u iskusenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu.” (El-Ankebut : 1-3)

Strpljivi ce biti bez racuna nagradjeni

Govoreći o definiciji strpljivosti u svojoj knjizi Zemmul-heva, Ibnul-Dževzi je, između ostalog, rekao: “Sabr u jeziku znači zabraniti, zatvoriti, suzdržati,  i onaj ko nekome nešto zabrani, on ga samim tim tjera da trpi i sabura.

Mjesec ramazan se naziva mjesecom  strpljivosti jer se u tim danima vjernici sustežu od jela, pića i intimnog odnosa. Dakle, strpljiv je onaj koji se susteže od onoga za čim teži njegova duša, kao i onaj koga je pogodilo iskušenje, pa on u ime Allaha trpi i podnosi to iskušenje bez očajavanja i srdžbe.”

Neko je upitao Džunejda o značenju strpljivosti, pa je rekao: “Strpljivost je dočekivanje bola i iskušenja bez ljutnje i srždbe.” A Zunun el-Misri je rekao: “Strpljivost znači udaljavati se od prijestupa, biti smiren u srdžbi i prikazivati se bogatim u stanju siromaštva te ne jadati se ljudima.”

Postoje dvije vrste jadikovanja ili jadanja. Jedno je  jadanje Allahu na svoje stanje i ono ne poništava sabur. Primjer za to je Jakub, a.s., koji je, nakon što je izgubio sina Jusufa, govorio: “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate” – reče on.”(Jusuf, 86.). A drugo je jadanje ljudima na težinu stanja i iskušenja. Ova vrsta jadanja je u suprotnosti sa strpljivošću i ona je zapravo poništava. Jedan pobožnjak je čuo čovjeka kako se žali svome drugu na svoje teško materijalno stanje, pa mu je prišao i rekao: “Kako te nije stid da se žališ na Milostivog Gospodara, onome ko te ne razumije i ko nema milosti.”

Vrste strpljivosti

U islamskoj literaturi spominju se tri vrste strpljivosti: strpljivost u pokornosti Allahu, strpljivost u ostavljanju grijeha i strpljivost na udarcima sudbine.

Sabr ili strpljivost u pokornosti Allahu postiže se prije svega spoznajom i sviješću da su posljedice pokornosti sretan kraj na dunjaluku i vječna nagrada na ahiretu.

Ibnul-Kajjim el-Dževzi je u svojoj knjizi Tarikul-hidžretejn nabrojao sljedeće uzroke strpljivosti u sustezanju od grijeha.

Prvo, svijest o odvratnosti grijeha i spoznaja da je Allah zabranio grijehe kako bi čovjek zaštitio i sačuvao svoju dušu od poroka koji je upropaštavaju, kao što brižan otac čuva i štiti svoje dijete od svega što bi mu moglo štetiti. To je uzrok koji bi svakog razumnog čovjeka trebao da odvrati od grijeha, čak i onda kada se taj grijeh ne bi vezivao za kaznu na Sudnjem danu.

Drugo, stid od Allaha. Iskreni i ubijeđeni vjernici znaju da ih Allah vidi i čuje i oni se stide da ih Allah vidi u grijehu te strahuju da ne izazovu Njegovu srdžbu.

Treće, čuvanje blagodati koje nam je Allah podario, jer grijesi poništavaju  blagodati tako da kad god čovjek počini grijeh, od njega ode neka blagodat, shodno počinjenom grijehu, a kada se pokaje i vrati u okrilje pokornosti Allahu, onda se vrate i blagodati. Neko od islamskih učenjaka je rekao: “Učinio sam grijeh zbog kojeg godinu dana nisam bio u stanju da ustajem na noćni namaz.” Drugi je kazao: “Zbog grijeha koje sam počinio uskraćeno mi je razumijevanje Kur’ana.”

Četvrto, strah od Allahove kazne, a to se postiže iskrenim vjerovanjem u Njegovu prijetnju i obećanje, vjerovanjem u Allaha, vjerovanjem u objavljene Knjige i Allahove poslanike. Uzvišeni je objavio: A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.(Fatir, 28.). Rečeno je: “Dovoljno je čovjek učen ako je bogobojazan, a dovoljno je neznalica ako je obmanut u pogledu Allahove nagrade i kazne.”

Peto, ljubav prema Allahu. Onaj koji voli pokoran je Onom kojeg voli. Što je snaga ljubavi u srcu veća, pokornost je jača kao i ostavljanje grijeha. U tom smislu su i riječi Omera, r.a.: “Divan li je vjernik Suhejb, i kada ne bi posjedovao strah od Allahove kazne, on ne bi činio grijehe.”

Šesto, svijest o lošim posljedicama i tragovima koje ostavljaju grijesi, kao što su: crnilo na licu, tmina u srcu, tjeskoba u grudima, tuga i beznađe, očaj i depresija, kukavičluk, zaboravljanje naučenog znanja, nestanak sigurnosti i osjećaj straha i usamljenosti. Griješnik osjeti žestinu vatre u svom srcu prije Sudnjeg dana i prije džehennemske vatre koja će do srca dopirati.

Strpljivost na iskušenjima

Postoje mnogi razlozi koje bi vjernike trebali motivirati i podstaknuti na strpljivost na iskušenjima i udarcima sudbine, a mi ćemo spomenuti neke od njih. Prvo, dokazi o nagradi i sevabima za iskušenje, kao i dokazi o tome da iskušenja brišu grijehe i da su dio sudbine koju je Allah odredio i koja je zapisana prije nego je čovjek i stvoren, tako da očajavanje neće donijeti ništa dobro.

Drugo, svijest o tome da su iskušenja zapravo posljedica grijeha. U tom smislu je i kur’anski ajet: Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a on mnoge i oprosti. (Eš-Šura, 30.). Prenosi se da je Alija, r.a., rekao: “Nedaće ne dolaze osim s grijesima, a ne otklanjaju se osim pokajnjem.”

Treće, spoznaja da je iskušenje poput gorkog lijeka koji će na kraju biti uzrokom ozdravljenja i potpunog izlječenja. Zato vjernici ne trebaju gledati na gorčinu lijeka, već na njegove posljedice. Uzvišeni je objavio: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216.).

Četvrto, svijest da nedaća ne dolazi da uništi čovjeka, već dolazi kao iskušenje i provjera strpljivosti. Ako se čovjek strpi na nedaćama i bude postojan, onda će mu Allah, dž.š. ukazati posebnu počast i učiniti ga odabranim robom ili evlijom, a ako se pokoleba i izrazi svoje nezadovoljstvo Allahovom odredbom, onda će se iskušenje samo povećati i jedna nevolja će se pretvoriti u mnoštvo nevolja, kao što se kod strpljivog čovjeka jedna nevolja na kraju pretvori u mnoštvo blagodati. Peto, svijest o tome da Allah putem iskušenja želi da vjernici potvrde svoju pokornost i vjerovanje u svakoj situaciji. Nije istinski Allahov rob onaj ko obožava Allaha samo kada mu je dobro, a kada ga snađe iskušenje, onda očajava i zaboravi na Allaha. Iskušenja su za vjernike poput vatre koja odvaja patinu od zlata, pa ono ostane čisto i zablista svojim punim sjajem.

Dunjalučki dani su dani sabra

Život na dunjaluku je protkan različitim vrstama iskušenja tako da ljudi imaju potrebu za strpljivošću u svim vremenima i svim generacijama, kao što imaju potrebu za hranom, vodom i zrakom. Kroz ljudski život se neprestano smjenjuju radost i tuga, sreća i nesreća, smijeh i suze, a da bi čovjek ostao uspravan i izdržao sva iskušenja, najbolje je da se naoruža strpljivošću. I sljedeći primjeri i predaje to potvrđuju.

Ibn Ebi Dunya  u svojoj knjizi El-I’tibar ve a’kab es-surur vel-ahzan, spominje predaju od Ibn Abbasa u kojoj je on rekao: “Nećete sresti ljude da im drugi govore: ‘Blago njima’, a da im vrijeme nije pripremilo dane kada će im govoriti: ‘Teško njima’.”  A Ibn Mes’ud je rekao: “Svaka radost sa sobom nosi tugu, i nema ni jedne kuće koja se ispuni radošću a da nakon toga neće biti ispunjena žalošću.” Prenosi se od Jezida ibn Mehleba da je rekao: “Jedanput sam nosio dva tovara miska iz Horosana za halifu Sulejmana ibn Abldulmelika, pa sam došao pred vrata dvorca njegovog sina Ejuba koji je bio prestolonasljednik. Njegov dvorac je blistao od sjaja, a kompletna posluga je bila obučena u žute uniforme nakićene zlatom. Zatim sam ušao u drugi njegov dvorac u kojem  je bila posluga sa zelenim odijelima i nakitom od smaragda. Ušao sam u sobu u kojoj je bio Ejub sa svojom ženom i predao mu dva tovara miska. Jedanaest dana nakon toga, ponovo sam došao u Šam, ali su sada Ejubovi dvorci zjapili prazni. U njima nije više bilo ni Ejuba, ni njegove porodice, niti posluge. Svi su pomrli od kuge.”

U predaji, koju također bilježi Ibn Ebi Dunya, spominje se da je učenjak Seid Ebu Osman rekao jednoj sredovječnoj ženi na čijem licu su još uvijek bili tragovi ljepote i s kojeg osmijeh nije silazio: “Vjerovatno su ova ljepota i stalni osmijeh posljedica sretnog života u koji se tuga nikada nije uselila.” Ona mu je odgovorila: “Čovječe, moj život se zove tuga!” “Kako?”, upitao je Seid. Tada mu je žena ispričala sljedeće: “Jednog Kurban-bajrama moj muž je zaklao ovna u našoj bašči. Nakon toga smo ušli u kuću, a naša dva sina su ostala u bašči da se igraju. U jednom trenutku stariji je rekao mlađem: ‘Hajde da ti pokažem kako je babo zaklao ovna!’ Stavio mu je glavu na zemlju, uzeo je nož i zaklao ga. Kada smo čuli njegov smrtni krik, muž i ja smo istrčali iz kuće i zatekli smo mlađeg sina mrtvog. Stariji sin, vidjevši šta je uradio, pobjegao je u planinu i nikada se nije vratio. Kasnije smo saznali da ga je vuk pojeo. Moj muž je otišao da traži starijeg sina i pošto sa sobom nije ponio ni vode ni hrane, skapao je u planini od žeđi. Ja sam tako ostala potpuno sama.” Nakon toga, Seid ju je upitao: “Tako ti Allaha, reci mi kako podnosiš toliku tugu?” Iskrena i strpljiva vjernica mu je odgovorila: “I kada bih bila sigurna da je očajavanje i jadikovanje jedini lijek za moju tugu, ja opet ne bih očajavala.”

Prenosi se da je Abdurahman ibn Jezid ibn Muavija, koji je bio službenik na dvoru halife   Abdulmelika ibn Mervana, na dženazi halifi Abdulmeliku, stao pred njegov mezar i pred okupljenim ljudima obratio se mrtvom Abdulmeliku ovim riječima: “Ti si onaj isti Abdulmelik čijim obećanjima sam se nadao i od čijih prijetnji sam strahovao. Eto, sada si došao u takvu poziciju u kojoj od tvoje vlasti i silnog bogatstva nije ostalo ništa osim ćefina u koje si zamotan i dva metra zemlje u koju si ukopan.” Nakon toga se vratio svojoj kući i potpuno se posvetio ibadetu. Strahujući da sam sebe ne uništi iscrpljujućim ibadetom i asketizmom, jedan njegov rođak je došao kod njega da ga posavjetuje i upozori na moguće posljedice takvog života. Abdurahman je saslušao njegov savjet, a onda mu rekao: “Poslušat ću tvoj savjet ako mi iskreno odgovoriš to što ću te pitati?” “Bit ću potpuno iskren u svom odgovoru”, rekao mu je rođak. Abdurahman ga je upitao: “Reci mi da li si zadovoljan sa svojim trenutačnim stanjem i bili bio siguran za sebe da ti u takvom stanju dođe smrt?” Odgovorio je: “Nisam zadovoljan sa svojim stanjem i ne bih volio da me u ovom stanju zatekne smrt.” Tada mu je Abdurahman rekao: “Daleko bila kuća u kojoj ti živiš i stanje u kojem se nalaziš”, i nastavio je sa ibadetom.

Vrijednost strpljivosti

Strpljivost je poput rasnog konja koji se nikada ne spotiče, ona je nesalomljiva, britka sablja, nepobjediva vojska i sigurno utvrđenje. Strpljivost je povezana s pobjedom tako da su te dvije osobine kao sestre blizanke. To je put uspjeha i sreće, ljestve kojima se stiže do uzvišenog cilja. Strpljivost je put onih koji žele Allahovo zadovoljstvo, poputnina dobrih i pobožnih ljudi. Nema dostojanstvenog života bez strpljivosti, ona je lijek za problem u kući iskušenja, oružje mudžahidima kada im ponestane snage, poputnina daiji kada ljudi odbiju njegov poziv, pribježište učenjaku u vremenu kada se znanje ne bude cijenilo.  Imam Ahmed u knjizi Ez-Zuhd prenosi da je Omer, r.a., rekao: “Najljepše trenutke u životu doživjeli smo sa strpljivošću.” Strpljivost se u Kur’anu spominje na više od devedeset mjesta. Allah je u Kur’anu pohvalio strpljive i obećao im nagradu bez računa. Uzvišeni je objavio: Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni. (Ez-Zumer, 10.). Allah je sa strpljivima i on im daje dobro na dunjaluku i na ahiretu, a onaj uz koga je Allah Svojom pomoći i podrškom, ne treba da se brine za svoj ishod. U Kur’anu stoji: I budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih. (El-Enfal, 46.). Vođstvo na dunjaluku povezano je sa strpljivošću i ubjeđenjem, kao što stoji u sljedećem ajetu: Između njih Mi smo vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali. (Es-Sedžde, 24.). Strpljivima neće nauditi spletke neprijatelja ma koliko velike bile. U tom smislu su kur’anske riječi: I ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. (Ali Imran, 120.). Allah je u Kur’anu strpljive obradovao sa tri blagodati koje su, svaka posebno, vrjednija od dunjaluka i svega što je na njemu. Uzvišeni je objavio: A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”, njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu!Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim zlo uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjeljuju. (El-Kasas, 54.) (El-Bekare, 155.-157.). Strpljivima je obećana dupla nagrada, kao što stoji u ajetu: . Allah je strpljivost učinio pomagačem vjernicima i sigurnim osloncem. U Kur’anu stoji: Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti. (El-Bekare, 45.). Pobjeda na dunjaluku je povezana sa strpljivošću i bogobojaznošću, kao što stoji u ajetu: Ako budete strpljivi i bogobojazni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih. (Ali Imran, 125.). Meleki će u Džennetu posebno selamiti i pozdravljati strpljive: “Mir neka je vama, zato što ste bili strpljivi, a divno je najljepše prebivalište!” (Er-Ra’d, 24.). Allah je Svoju ljubav prema vjernicima vezao za njihovu strpljivost, kao što stoji u ajetu: A Allah voli strpljive. (Ali Imran, 146.).  Allah je pohvalio Ejuba, a.s., zbog njegove strpljivosti, rekavši: Mi smo znali da je on strpljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao. (Sad, 44.). Strpljivima je Allah obećao uspjeh, džennetske perivoje, i spas od Vatre: Njih sam Ja danas nagradio za ono što  su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli. (El-Mu’minun, 111.). Put do Dženneta je popločan iskušenjima i teškoćama, a put do Vatre strastima i porocima. Pa kako će onda čovjek ući u Džennet ako ne bude strpljiv na iskušenjima i ako ne bude strpljiv u sustezanju od poroka i strasti.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, o strpljivosti

Poslanik, sallallahu alejhhi ve sellem, je u mnogim svojim hadisima spomenuo vrijednost strpljivosti, a mi ćemo spomenuti samo neke.  Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome Allah želi dobro, iskuša ga.” (Buharija i Muslim). Prenosi se od Ibn Mes’uda da je rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio bolestan, dodirnuo sam ga svojom rukom i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče, ti imaš jaku groznicu!’ Odgovorio je: ‘Da, ja trpim groznicu koliko dvojica drugih ljudi.’ Rekao sam: ‘Je li zato imaš i duplu nagradu?’ ‘Da’, odgovorio je. Zatim je kazao: ‘Neće ni jednog muslimana pogoditi neka bolest, a da mu Allah time neće obrisati grijehe, koji s njega spadaju kao što lišće spada sa stabla.’” (Buharija i Muslim). Prenosi se od Enesa, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Veličina nagrade sukladna je veličini iskušenja. Kada Allah zavoli nekog roba, onda ga iskuša, ako bude zadovoljan Allahovom odredbom, Allah mu uzvrati Svojim zadovoljstvom, a ko se srdi na Allahovu odredbu, bit će mu uzvraćeno srdžbom.” (Tirmizi). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je kazao: “Allah, dž.š., je rekao: ‘Kada Ja Svoga roba iskušam oduzimanjem vida i on se strpi na tome, zamjena za to mu je Džennet.’” (Buharija). U drugom hadisu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada čovjeku umre dijete, Allah kaže melekima: ‘Uzeli ste dijete Mome robu?’ Oni odgovore: ‘Da!’ Allah onda kaže: ‘Uzeli ste plod njegovog srca?’ ‘Da’, odgovore meleki. Tada ih Allah upita: ‘A šta je rekao Moj rob?’ Meleki odgovore: ‘Zahvaljuje Ti i govori: -Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo! Onda im Allah kaže: ‘Sagradite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je kuća zahvalnosti.’” (Tirmizi). Ebu Sa’lebe prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pred vama su dani strpljivosti, onaj ko u tim danima bude postojan, njemu pripada nagrada kao nagrada pedeset od vas.” Upitali su: “Allahov Poslaniče, je li pedeset od njih ili pedeset od nas?” Odgovorio je: “Pedeset od vas.” (Silsila es-sahiha).

Vjerovanje (iman) se sastoji od dva dijela, jedna polovica je strpljivost, a druga je zahvalnost. Na to aludira i sljedeći ajet: I Musaa smo poslali s dokazim Našim: “Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!” To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan. (Ibrahim, 5.). Suhejb ibn Sinan, r.a., prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čudna je stvar vjernika, njemu je uvijek dobro. Ako živi u izobilju i rahatluku on zahvaljuje Allahu i to je dobro za njega, a ako ga pogodi kakva nevolja i iskušenje, on se strpi i opet mu je dobro.” (Muslim).

Nakon što vjernik i vjernica, na ovakav način, spoznaju i shvate suštinu vjerovanja, onda nipošto ne bi smijeli zapostaviti ova dva puta koji vode Allahovom zadovoljstvu i pridruživanju skupini sretnika na Sudnjem danu.


http://www.youtube.com/watch?v=TM4Bj1WiN3A&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=L-udvRlgP9k&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=CmXy3lwD9jg

http://www.youtube.com/watch?v=j-pIK3Rakxs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=3jPveZRzxsM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=y4gzS_2QkTc&NR=1

 

04.08.2011.

Sta je to Iftar ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Sta je to Iftar ?

Sehl ibn Sa'd kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili sa iftarom." (Hadis bilježe Buhari i Muslim)
Treba se iftariti neparnim brojem datula, a ako nema, onda vodom.

Enes, r.a., kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., se iftario sa nekoliko datula prije nego što bi klan jao. Ako ne bi imao datula, onda bi se omrsio hurmama, a ako ne bi imao ni hurme, onda bi popio nekoliko gutljaja vode." 
(Hadis bilježe Ebu Davud i Hakim, koji ga smatraju vjerodostojnim, dok Tirmizi tvrdi da je hadsi dobar-hasen)

Selman ibn Amir kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad neko posti, neka se iftari hurmama, a ako ne bude imao hurme, neka se iftari vodom , jer je voda zaista čista."
(Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen-sahih)

Hadis nam ukazuje da se pohvalno na ovaj način iftariti prije akšam-namaza. Nakon namaza može se najesti, osim ako hrana bude postavljena prije namaza. U tom će se slučaju prvo jesti, a onda klanjati.

Iftar je dobro poznata rijec svakom muslimanu, te ni u kakvom prijevodu nece obuhvatiti svu semanticku viseznacnost i slozenost koju integrira.Isti je slucaj i s brojnim drugim rijecima koje su Muslimani u svoj bosanski jezik vjesto ukljucili i nevjerovatno ga time obogatili.Ali u tome drugi put i na drugom mjestu .

Dopustimo da je iftar ramazanska vecera, odnosno objed koji se uzima u prvi sumrak i neposredno nakon zalaska sunca, kad se postaci skupe oko sofre (trpeze) i poslije dugih sati odricanja - prekidaju sa postom.Omrstiti se za iftarom znaci prekinuti post u dopustenom trenu halal-hranom. Vec nekoliko dekika (minuta) prije aksama, cijela se obitelj nadje za sofrom. Djeci i mladima se gleda kroz prste, ako pokazuju malo nestrpljenja poslije ispostenog dana, jer su ogladnili i ozednili, dok stariji nastoje sacuvati mirnocu i dostojanstvo do zadnjeg trena, pa i za vrijeme cijelog iftera. Domacin, nakon sto se na obliznjoj munari upale kandilji ili s tebije pukne top najavljujuci aksam, u ime svih ukucana, prouci bismile (bismillah - U Ime Allaha)

Učenje dove prije početka iftara

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Trojici se dova ne odbija, postaču dok ne iftari…" ( Hadis bilježi Tirmizi) 2. Otpočeti iftar uz dovu: ذهب الظمأ وابتلت العروق، وثبت الأجر إن شاء الله " Nestala je žeđ, natopile se žile, a nagrada je osigurana, ako Allah htjedne." (Ebu Davud) 

Abdullah ibn Amr ibn el-As prenosi da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem:" Zaista se postaču prilikom iftara dova ne dobija!" Kad bi se Abdullah iftario,govorio bi:"Allahumme inni es'eluke birahmetikel-leti vesi'at kulle šej'in en tagfire li."(Allahu,molim Te u ime Tvoje milosti,koja je sve obuhvatila,da mi oprostiš")(Bilježe ga Ahmed i Tirmizi,koji veli da je hadis hasen sahih)
Prenosi se da je Allahov Poslanik.a.s.,govorio:"Žeđ je ugašena,krvne su žile  osvježena i nagrada je upisana,ako Allah htjedne!"
Također se prenosi da je Poslanik a.s. sallallahu alejhi ve sellem rekao:"Allahumme leke sumtu ve ala rizkike eftartu"(Allahu u ime sa, Tebe postio,i Tvojom opskrbom sam se iftario.") Allahov Poslanik sallallahu alejhi  ve sellem:"Trojici dova neće biti odbijena: postaču dok se ne omrsi(iz ovog shvatamo da je poželjno sve vrijeme,dok se posti,učiti dovu),pravednom vladaru,i potlačenoj osobi."
(Tirmizi ga prenosi sa dobrim senedom)Izvor: "Fikhus-Sunnah"

i onda nakon dowe prekine sa postom, najcesce gutljajem vode i neparnim brojem hurmi 1-3-5, limunade ili soka, pa zatim predje na obaveznu corbu (gustu juhu), a za njim i sva ostala celjad. Mladja celjad s izvanrednim tekom nastoje utoliti glad i ugasiti zedj, pogotovo poslije teskih dnevnih tezackih poslova ili drugih radnih naprezanja, kako bi sto prije 'povratili snagu'. Medjutim, didovi a posebno nene (nane), nakon nekoliko kasika corbe i zalogaja hrane, prekidaju ifter, da bi sjeli uz svoju mangalu (sud sa zapretenom zaravicom koja cuva toplotu kahve i mlijeka), da popiju svoj zeljno cekani findzan kahve.Tome se ne treba cuditi, jer duze odricanje od osjezavajuce kahve, narocito kod starijih osoba, moze izazvati glavobolju koju vec prvi fildzab otklanja 'k'o rukom'. Poslije iftara i kahve, klanja se aksam i priprema za odlazak na teraviju.Neki bi odmah nakon  dowe i hurme sa vodom klanjali aksam pa se iftarili…

Obicaj koji se i do danas sacuvao, uzajmno je pozivanje na iftar, medju rodbinom, komsijama i prijateljima. Nerijetko ce domacica radi dragog gosta pripremiti i po nekoliko jela, slanih i slatkih. Islamsko nacelo da imucniji pozivaju na ifter siromasnije, cesto se zapostavlja, pa imami i ostala ulema svoje dzematlije na to moraju cesce podsjecati tijekom ramazana. Lijep je obicaj da imucniji na iftar pozivaju ucene, u selu svoga hodzu ili ucitelja, kako bi mu odali cast i istodobno od njega nesto korisno culi i iz njegova vladanja naucili.

Za iftarom nije pohvalno prejesti se, nego treba jesti umjereno i ostaviti prostora za ramazanski sehur !

Uzvišeni Allah Dželle Šanuhu u Kur`anu kaže: “O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate”! (Bekara, 172)

Muhammed Alejhisselam je rekao: Kada neko od vas hoæe da jede neka prvo spomene Allahovo ime. Ako to zaboravi uèiniti prije jela, neka to uèini kad god se sjeti”. (Ebu Davud, Tirmizi)

Muhammed Alejhisselam je rekao: “Kada se neko od vas iftari, neka se iftari s temrama (datulama-hurmama), a ako nema, neka se iftari vodom, jer je ona Cista”. (Muslim)

Muhammed Alejhisselam je rekao: “Postacu nece biti odbijena dova koju uputi Allahu Dželle Šanuhu prilikom iftara”. (Ibn Madže)

Svaki Allahov Dželle Šanuhu rob je na svoj nacin poseban i obdaren od Uzvišenog necim što drugi nema, tako je i sa ostalim stvarima i pojavama koje nas u životu okružuju i koje su dio tog našeg života. Jedna od tih posebnih stvari i trenutaka u našem životu jeste mubarek Ramazan i ramazanske iftarske sofre. Mjesec Ramazan je poseban mjesec i ima nešta šta drugi mjeseci nemaju. To nešta šta mjesec Ramazan ima, izmedju ostalih hajirli stvari i trenutaka, je taj iftar i momenat prekidanja posta.

Uz ovaj blagoslovljeni mjesec Allah Dželle Šanuhu spusta posebne pocasti medju svoje robove, a posebno na one koji su mu iskreni i vjeruju Ga. Ti iskreni Mu poste, klanjaju i ibadete više nego u drugim mjesecima. Uci se Kur`an i drugi ibadeti se cine,posijecuju bolesni,rodbina i pozivaju se na iftare komsije,rodbina i prijatelji naravno, pripremaju posebna jela koja inace ne prave svaki dan.Ovo je samo obicaj Bosanske tradicije da se pripremaju posebna jela ali nisu u temeljena na Kur'anu i sunnetu da moraju biti poseba ali eto  Bošnjaci i Bošnjakinje veoma dobro cuvaju tu našu lijepu tradiciju iftara.Znaci zavisno od nafake i bereketa koliko nam je Allah dao...nekom vise a nekom manje pa se insan treba iftariti sa onim sto ima pa el hamdu lillah i biti Allahu zahvalan na onoliko koliko mu je Allah dao! Kako je lijepo izaci vani pred Akšam i osjetiti razne mirise hrane iz naših bošnjackih kuhinja koje pripremaju naše vrijedne sestre, pa i braca. Kako saznajemo iz naših vjerskih knjiga jedna od velikih radosti za vjernika je momenat iftara i kada iftari od dnevnog posta Svemocnom Allahu Dželle Šanuhu, a druga radost mu je vidjenje sa Gospodarem na Sudnjem danu. Muhammed Alejhisselam je rekao: Vjernik ima dvije radosti. Prva je docek iftara, a druga susret i gledanje Uzvišenog Allaha Dželle Šanuhu na onom svijetu”.

U drugim zemljama mimo Bosne , daleko od naše nam Bosne i Herecgovine, Bošnjaci poste i spremaju iftare. Možda to nisu oni iftari i iftarske sofre i osjecaj kao pred Akšam u našoj Domovini, kada se kandilji upale na džamijama, kada ezani zauce sa svih strana i kada topovi oznace prekid posta, ali se i ovi iftari ovdje pripremaju iznad duše i sa mislima o bosanskim iftarima i tim kandiljima, ezanima i topovima koji su duboko urezani u ponosno bošnjacko bice, ma gdje se nalazilo. Nasa tradicionalna jela su nasa  naša jela; sarmu, cevap, lonac, zeljanicu, burek, sirnicu, sogan dolmu, pirjan ,siscevab,klepe,maslenica,sutlija,kadaif,baklava itd. Bošnjaci ma gdje god da su nadju vremena, posebno uz Ramazan, pa pripreme svoju sporu, po istilahu i pod butun bosansku hranu i sofru.


Ramazan je dobra prilika da se ljudi vide i obidju. Da zajedno iftare i da se nadaju Allahovoj nagradi i bereketu. Tada zajedno iftare, klanjaju Akšam-Namaz džematile. Zatim popiju kahvu propracenu nekim kolacem. Naravno, ovdje je prilika da se podsjetimo i na kur`anski poziv gdje Allah Dželle Šanuhu kaže: ”Jedite i pijte, ali ne pretjerujte, jer Allah ne voli one koji pretjeruju”. To zna ponekada biti vrlo teško ispostovati, jer kad se Bošnjo dokopa svoje hrane nema popuštanja i ostane mu mjesta još samo za dušu. Poslije dolazi teravija, koja malo insana bošnjackog rastereti i tako iftar po iftar i noc po noc i prodje Ramazan, a da ga covjek i ne osjeti.

Kultura ponasanja prije jela

Ukoliko zelimo da nase konzumiranje hrane bude blisko konzumiranju Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve Sellem onda bi trebalo ispuniti sljedece uvjete:

1. Voditi racuna da hrana koju konzumiramo bude sigurna od svih primjesa harama i da nacin sticanja zarade mora biti u skladu s islamskim propisima, kako se istice u Kur'anskom ajetu: "Ne jedite imovinu jedan drugoga na neposten nacin". [El-Bekare, 188.]

2. Pranje ruku prije jela: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem prakticirao je pranje ruku prije jela, sto vidimo u hadisu koji prenosi njegova casna supruga, Aisa, r.a, a u kojem se kaze da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem kada bi bio dzunub, a htio bi spavati - okupao bi se, a kada je namjeravao jesti - oprao bi ruke. [Ebu Davud]
Pranje ruku posebno je preporucljivo kada neko dira nesto sto bi moglo ugroziti njegovu higijenu. Medutim, veliki broj islamskih ucenjaka prao je ruke prije jela cak i ako su vec bili abdestili. Ocito se time zeljelo biti sto blize praksi Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve Sellem Tako Ebu Bekr el-Meruzi kaze: “Vidio sam kako imam Ahmed iako pod abdestom pere ruke i prije i poslije jela.”

3. Serviranje hrane na zemlju ili sofru a ne na sto, sto je blize sunnetu.
U jednoj mursel-predaji koju prenosi Hasan el-Basri spominie se da bi Allahov Poslanik. sallallahu alejhi ve Sellem kada bi s hrana donijela, postavio je na zemlju, sto je po mnogima, blize skromnosti. S druge strane jesti na zemlji, odnosno tlu, znaci prisjecati se zemlje u koju treba leci, a jesti na sofri aludira na sefer tj. putovanje i napustanje ovog svijeta. Otuda je, jelo za stolom, kako cine drugi narodi, jedna od novotarija koje su nastale nakon Poslanika.sallallahu alejhi ve Sellem Medjutim, iako je jelo na zemlji blize sunnetu, ipak, mnogi ucenjaci ne drze da je zabranjeno jesti za stolom ili necim drugim odignutim od zemlje, ako se ima za cilj sto veca higijena prilikom uzimanja hrane.

4. Ne jesti naslonjen: Zna se da Allahov Poslanik.sallallahu alejhi ve Sellem nije jeo naslonjen ni na jednu stranu.Ebu Dzuhajfe, r.a. prenosi hadis u kojem stoji da je cuo vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem kako kaze: “Ja doista ne jedem naslonjen.” [Buhari]
Ibnu-l-Kajjim pojasnjava da naslanjanja prilom jela ima tri vrste: prvo naslanjanje na stanu, drugo sjesti podvijenih i prekrstenih nogu i trece, naslanjanje na jednu nogu. [Ibn Madze]

5. Svaka osoba bi prije nego pocne jesti trebalo da ima namjeru da jede iz razloga sto zeli ojacati kako bi mogla sasvim normalno izvrsavati Allahova naredjenja, a ne zato da bi se uzivalo u odredjenoj hrani.
Imam Safija veli: “Nisam se najeo punih sesnaest godina, navodeci razlog za to: jer sitost cini tijelo tromim i teskim, umanjuje pronicljivost, povecava san i cini osobu manje otpornom na ibadet”.
Praksa Poslanika sallallahu alejhi ve Sellem i prve generacije muslimana bila je da nejedu dok ne izgladne, a kada izgladne ne jedu do sitosti. To je, priznacemo, najbolja preventiva protiv mnogih bolesti, od cega pati savremeni covjek. Analizirajmo Poslanikov, sallallahu alejhi ve Sellem hadis pa cemo otkriti neslucene mudrosti u njemu.
Mikdam b. Ma'dikerib, r.a, kaze da je cuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem kako veli: “Covjek nece napuniti posudu goru od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja da ojaca svoja leda, a ako vecd moradne malo vise da jede, onda neka trecinu stomaka napuni hranom, drugu vodom a trecu neka ostavi da moze nesmetano disati.” [Tirmizi]

Koliko su prve generacije vodile racuna o tome, vidi se iz pisma Sufjana es-Sevrija koje je uputio Osmanu b. Zaidi, u kojem mu izmedju ostalog pise: “Ako zelis da ocuvas svoje tijelo zdravim i da smanjis san i lijenost onda smanji hranu.”
[Ibn Madze]

6. Da bude zadovoljan onim sto ima za jelo i sto je servirano. Uz to se trazi od svake osobe da ne trazi mahanu u jelu. Ako moze jesti ce, a ako ne moze - ostavice! Tako Ebu Hurejre,r.a, prenosi da Resulullah sallallahu alejhi ve Sellem nikada hranu nije kudio, ako bi mu se dopala jeo bi, ako ne bi, ostavio bi je. [Buhari]

7. Da se trudi da jelu prisustvuje sto vise osoba, jer je u tome bereket. Vahsi b. Harb prenosi od svog oca a on od djeda da su ashabi pitali Vjerovjesnika s.a.v.s.: “Allahov Poslanice, mi jedemo ali se ne mozemo zasititi?!” Odgovorio je: “Ocito je da jedete odvojeno!” Nakon njihovog prizananja da je tako, rekao je: “Jedite zajedno i spomenite Allahovo ime pri tome, pa ce vam Allah spustiti svoj bereket u hrani.” [Ebu Davud]

Islamsko vladanje u toku posluzivanja...

1. Onaj koji posluzuje pije posljednji
Onaj koji posluzuje, pije posljednji, na temelju predaje koju prenosi Ebu Katade, r.a, u kojoj Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem kaze: “Onaj koji napaja druge, treba posljednji da pije”. [Muslim]

2. Zabrana konzumiranja pica iz zatvorene posude
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio je piti iz zatvorenih posuda, poput mjesina za vodu, ibrika i si., gdje se ne vidi sta se pije. Ocito je ovo iz preventivnih razloga, kako osoba ne bi popila ono sto bi joj stetilo.
Ebu Se'id el-Hudri, r.a, kaze: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio je piti na otvoru mjesine. [Buhari] Tj. na grlicu zatvorene posude.
Da se radi o prevenciji, najbolje ce nam potvrditi predaja Abdullaha b. Abbasa, r.a, u kojoj se kaze: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio je piti na otvoru mjesine (grlicu posude). Neki covjek, nakon zabrane ovakvog postupka, kad je navece ustao da se napije, iz otvora mjesine izasla je zmija. [Ibn Madze]


Kultura ponasanja za vrijeme jela

Ne puhati u hranu

Ukoliko je hrana ili napitak vreo nije dozvoljeno puhati u hranu ili pice kako bi ih, na taj nacin ohladili, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio puhati u hranu ili pice. Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio da se puse u pice, pa je neki covjek upitao: A sta sa trunkom koju ugledam u posudi?! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem je odgovorio: Prospi je! Taj covjek ce ponovo: Ja ne mogu da se napijem u jednom dahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem mu je savjetovao: Onda udalji posudu od usta (za vrijeme predaha). [Tirmizi]

Ne konzumirati vrelu hranu ili pice
U prethodnom pravilu spomenuli smo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio puhati u hranu ili pice, kako se ne bi u hranu ubacile stetne klice, bacili ili bakterije koji se nalaze u plucima a ciji prelazak u zeludac moze imati negativne posljedice. Ocito je da se ovdje radi o zdrastvenom aspektu, koji je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve Sellem mogao imati nadahnucem.
Isti je slucaj i s Poslanikovom, sallallahu alejhi ve Sellem zabranom konzumiranja vrele hrane ili pica. On je hladjenje, pa tek onda konzumiranje, u predaji Esme, kcerke Ebu Bekra, r.a, nazvao: bericetnijom.
Umejr b. Faid el-Lahmi kaze: Sjedio sam kod Ebu Zerra, r.a, u Ilijau kad mu je serviarana vrela hrana, pa je on rekao: Ostavite je dok vrelina ne nestane!

Ne piti u jednom dahu
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio je piti neku tekucinu u jednom dahu, tj. nadusak. Njegova praksa bila je da se prilikom pijenja tri puta odmara, odmaknuvsi usta od posude, kako ne bi puhao u nju.
Enes b. Malik, r.a, prenosi da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem nije pio u jednom dahu, vec se tri puta odmarao, rekavsi: To bolje gasi zed, ljekovitije je i korisnije (za tijelo).
Enes, r.a, dodao je: Ja, takode, predahnem tri puta prilikom konzumiranja neke tekucine. [Muslim]

Ne piti stojeci
Pokudjeno je jesti ili piti stojeci. Enes, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem odbijao piti stojeci. [Muslim]
Enes, r.a, takode, u jednoj drugoj predaji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem zabranio piti stojeci, pa ga je Katade upitao: A sta je s jelom? Odgovorio je: To je jos gore i ruznije. (Muslim)
U predaji Ebu Hurejre, r.a, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem energicno zabranjuje ovakav postupak, naglasivsi: Neka niko od vas ne pije stojeci.
Ko to, iz zaborava, ucini - neka izazove povracanje i neka to povrati. [Muslim]
Medjutim, iscitavajuci hadiska djela, dolazi se do zakljucka da pokudenost konzumiranja vode u stojecem polozaju nije bila posebno izrazena u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve Sellem hadisima. Otuda, recimo, Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi da je donosio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve Sellem zemzem i on bi ga pio stojeci! [Buhari]
Amr b. Su'ajb, prenosi od svog oca, a on od djeda, da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem kako pije i stojeci i sjedeci”. [Tirmizi]

Abdullah b. Omer, r.a, kaze: Mi smo u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem jeli hodajuci, a i pili smo stojeci. [Tirmizi]


En-Nezzal b. Sebre, r.a, prenosi da je, jedne prilike, Aliji b. ebu Talibu, dok je bio u Kufi, donesena voda, pa ju je pio stojeci, rekavsi, nakon toga: Ljudi, uistinu, smatrajn pokudenim konzumiranje vode u stojecem polozaju. Medutim, ja sam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem da je to cinio onako kako ste vidjeli mene da sam ucinio. [Buhari]

Da pokudenost konzumiranja hrane ili vode nije na stepenu zabrane, vec preporuke, najbolje nam potvrduje, Imam en-Nevevi, poznati hafiz hadisa i ekspert u mnogim oblastima ove znanosti, kad u svom poznatom djelu Rijadu-s-salihin, jednom poglavlju daje ime: Dozvoljeno je piti stojeci, ali je potpunije I bolje piti sjedeci.

Ne piti iz zlatnih i srebrenih posuda
Dozvoljeno je piti iz svih cvrstih posuda, izuzev posuda od zlata i srebra. Huzejfe, r.a, prenosi: Zabranio nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem upotrebu svile i brokata i da pijemo iz zlatnih i srebrenih posuda, rekavsi: To je za nevjernike na dunjaluku, a za vas na ahiretu. [Buhari]
Koliko je upotrebu zlatnih i srebrenih posuda osudio Poslanik islama, sallallahu alejhi ve Sellem najbolje ce nam ilustrirati ova njegova prijetnja, koju prenosi njegova casna supruga, Ummu Selema, r.a: Onaj koji pije - (a u Muslimovoj predaji: Onaj koji jede ili pije) iz srebrene (a u Muslimovoj predaji; i zlatne) posude, u njegovom stomaku vec pucketa vatra dzehennema. [Buhari]
Analogno ovim hadisima, naslucuje se da je zabranjeno jesti kasikama ili drugim priborom od zlata i srebra. I na ovaj nacin, islam odagnava od ljudi prevelike razlike koje se ovakvom praksom mogu ukazati i negativno djelovati u drustvu. S druge strane, to je bila praksa nevjernika, koju islam zeli neutralizirati i podstaknuti vjemike da slijede primjer skromnosti prve generacije muslimana.

Ne jesti do sitosti
Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem jeo je samo kad bi ogladnio, a i kad bi jeo, ne bi jeo do sitosti. To je cinila i prva generacija muslimana. Vec smo spomenuli hadis Mikdama b. Ma'dikeriba, r.a, u kojem se napominje da covjek, uistinu, ne moze napuniti goru posudu od svog stomaka i naglasava da jedna trecina stomaka mora uvijek biti slobodna zanormalno disanje!

Posluzivati hranu ili pice zdesna
Kad se posluzuje ili dodaje hrana ili pice, pocinje se s najstarijiom osobom, a onda se nastavlja posluzivati s desne strane. Ovo se temelji na praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem kad je jedne prilike, u predaji koju prenosi Enes b. Malik, r.a, Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem bio posluzen picem, i, nakon sto se napio, dodao je posudu jednom beduinu koji je sjedio s njegove desne strane, iako mu je Ebu Bekr, r.a, bio s lijeve strane, a Omer, r.a, ispred njega. Omer, r.a, je to primijetio, pa je napomenuo: Ovo je Ebu Bekr, Allahov Poslanice!, htijuci time ukazati na vrijednost Ebu Bekra, r.a, i njegove zasluge za islam. Medutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem je samo odgovorio: Desni, desni, desni! Enes, r.a, a ovom je hadisu dodao: To je sunnet, to je sunnet, to je sunnet? [Buhari]
U drugoj predaji, takode, od Enesa, r.a, spominje se da je, Omer, r.a, primijetivsi taj postupak Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: Daj Ebu Bekru! Medutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem poceo je s beduinom koji mu je bio na desnoj strani, naglasivsi: Desni, pa desni! [Buhari i Muslim]

Naravno, ukoliko se radi o starijim, ucenim i uglednim osobama, moze se prvo dodati njima, ali se mora traziti dozvola od onih koji se nalaze na desnoj strani. Ovo se temelji na autenticnoj predaji Sehl b. Sa'da es-Sa'idija, r.a, u kojoj se kaze da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve Sellem doneseno pice od kojeg je on popio jedan dio. S njegove desne strane sjedio je jedan djecak, a s lijeve stariji ljudi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem tada je upitao ovog djecaka: Dozovoijavas li mi da prvo dadnem ovima?
Djecak je odgovorio: Ne, tako mi All aha, ne dopustam da iko pije, nakon tebe, prije mene! Tada mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem (tu posudu spustio) na njegovu ruku. [Buhari]

Kultura ponasanja za vrijeme jela 


Za vrijeme jela treba obratiti paznju na sljedece elemente:

1. Prouciti Bismillu
Kako svaki posao treba poceti Bismillom tako i objedovanje treba poceti Allahovim imenom. Omer b. ebi Seleme, r.a, prenosi, da je jos kao djecak jeo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve Sellem kada mu je napomenuo: “Djecace, prouci Bismillu, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.” [Buhari]
Imam Nevevi kaze da je samo izgovaranje: bismillahi, dovoljno i da se time ispunjava sunnet. Medutim, on tvrdi da je jos bolje i vrednije izgovoriti: Bismillahir-rahmanir-rahim. Uz to je mustehab glasno prouciti Bismillu radi podsjecanja drugih.

Ukoliko bi se zaboravilo prouciti Bismillu na pocetku jela, onda ce se to uciniti cim se sjetimo u toku jela. Ovo se temelji na hadisu, koji od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem prenosi njegova supruga Aisa, r.a: “Kada neko od vas jede neka prouci Bismillu na pocetku, a ako to zaboravi neka, kada se sjeti. kaze: Bismillahi evvelehu ve ahirehu / U ime Allaha, na pocetku i na kraju.” [Tirmizi]
Koliko je znacajno prouciti Bismillu za vrijeme jela najbolje ce ilustrirati hadis koji od Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem prenosi njegov vjerni ashab Dzabir, r.a: “Kada neko od vas udje u svoju kucu, pa spomene ime Allaha Uzvisenog, pri ulasku i prilikom jela, sejtan kaze (svojim prijateljima): Nema vam konaka niti vecere, a kada udje a ne spomene Allaha Uzvisenog, sejtan kaze: Nasli ste konak, a ako ne spomene Allaha Uzvisenog kada pocne jesti, tada kaze: Nasli ste konak i veceru.” [Muslim]

2. Jesti desnom rukom
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve Sellem je u svemu, casnom i dostojanstvenom, preferirao desnu stranu. Posebno je to naglasavao kada su u pitanju hrana i pice. Kategoricki je zabranio prinositi hranu ili tekucinu ustima lijevom rukom. U hadisu koji prenosi Dzabir, r.a, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem upozorava: “Ne jedite lijevom rukom, jer, doista, sejtan jede lijevom rukom.” [Muslim]

U predaji Abdullaha b. Omera, r.a, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem istice: “Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer, uistinu, sejtan i jede i pije lijevom rukom.” [Muslim]
Na zalost, brojne se osobe, koje slijedeci zapadne manire i obicaje, odbacuju tu kategoricku naredbu Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem i jedu ili piju lijevom rukom.
Posebno je to opasno za one koji znaju ovo islamsko pravilo, ali ga se ne pridrzavaju. Bojim se da se takvima, zbog neposlusnosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve Sellem ne desi ono sto se desilo onom covjeku koji je oponirao Poslaniku islama, sallallahu alejhi ve Sellem pa mu je ruka osusila.
Naime, Seleme b. el-Ekve', r.a, prenosi da je neki covjek jeo u prisustvu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem lijevom rukom, na sto ga je on upozorio: Jedi desnom! Taj covjek je odgovorio: Ne mogu. Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem mu rece: I ne mogao?! A on nije htio, ustvari, poslusati zbog oholosti. Prenosilac, dalje kaze: Nije nikada vise mogao ruku podici do svojih usta. [Muslim]

Zna se da je znatan broj osoba koje su, po rodenju, tzv. ljevaci, tj. sve sto rade cine lijevom rukom i to daleko ljepse i bolje. Treba naglasiti da takve osobe treba postepeno da vjezbaju da to cine desnom rukom, obzirom da ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem preferirao, a posebno je to potcrtao prilikom prinosenja hrane ili tekucine ustima. Ibnu-l-'Arebi, poznati islamski pravnik, smatra da je prinosenje hrane ili pica lijevom rukom grijeh i naglasava da je svako poistovjecivanje sa sejtanom haram!

3. Jesti ispred sebe
Musliman ce jesti ispred sebe, a posebno kada to cini u drustvu. To smo vec spomenuli u citiranoj predaji Omera b. ebi Seleme, r.a, koju biljezi imam Buhari u Sahihu.
Pod tim se podrazumijeva, takode, da covjek jede ispred sebe a ne sa sredine posude.
Ibn Abbas, r.a, prenosi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem u kojem se kaze: “Bereket se spusta na sredinu posude, pa jedite s njenih krajeva a ne sa sredine”. [Ebu Davud] U predaji Abdullaha b. Busra, r.a, stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: “Jedite s krajeva posude, a ostavite sredinu, pa ce vam hrana bili bericetna.” [Ebu Davud]

4. Jesti s tri prsta i oblizati ih nakon jela
Praksa Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve Sellem bila je da jede s tri prsta desne ruke i to: palcem, kaziprstom i srednjim prstom a nakon jela, oblizao bi prste, prije nego ih je oprao.

Ka'b b. Malik, r.a, kaze; Vidio sum Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem kako jede s tri prsta, pa kadaje zavrsio, oblizao ih je. [Muslim]

Ibn Abbas, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: “Kada neko od vas zavrsi sa jelom, neka prste ne brise, dok ih ne oblize.” [Buhari]

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem to povezuje s bereketom u hrani, pa u predaji Dzabira, r.a, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem naredio oblizivanje prsta i potiranje posude iz koje smo jeli, potcrtavsi: Vi ne znate u cemu je bereket. [Muslim]


5. Ukoliko ispadne zalogaj, ne bacati ga, vec pojesti
Musliman ce, cijeneci hranu kao Allahovu blagodat, ukoliko ispadne zalogaj, otresti sa njega ono sto se eventualno nakupilo i pojesti ga. On nece pokazati svoju nezahvalnost, oholost i rasipnistvo pa ga bacati, kao sto to mnogi, nazalost, cine.
Dzabir, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: “Kada nekome od vas ispadne zalogaj hrane, neka je podigne i otkloni ono sto mu smeta a onda neka ga pojede, ne ostavljajuci ga sejtanu.” [Muslim]

Kultura ponasanja nakon jela
Vec je spomenuto u dijelu koji tretira kulturu ponasanja za vrijeme jela, da treba, nakon jela oblizati prste prije nego se ruke operu i ukoliko je, eventualno, ispao neki zalogaj treba sa njega sklonuti ono sto se prilijepilo uz njega, i pojesti ga.
Uz to, treba voditi racuna da se prestane sa jelom prije nego se osoba prejede ili jos bolje, sto je blize Sunnetu, prestati jesti onog momenta kada je to najslade tj. prije sitosti.
Osoba ce, nakon jela, prela islamskom bontonu, uciniti sljedece:


1.A ako kod nekog iftari, proučiće:

"Eftare indekumu-s-saimun, ve ekele ta'amekukmu-l-ebrar, ve sallet alejkumu-l-melaiketu (Postači kod vas iftarili, vašu hranu jeli odabrani i blagosiljali vas meleci)." (Ebu Davud, Knjiga o hrani, poglavlje: Ono što je prenešeno o dovljenju za vlasnika hrane, broj 3854, njegov sened je sahih, kao što kaže Nevevi u knjizi Rijadu-s-salihin, str. 384-385, i u knjizi El-Ezkar, str. 284.)

      Završiti jelo sa zahvalom Uzvišenom Allahu, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nakon jela kaže:

Elhamdu lillahillezi at'ameni haza ve rezekanihi min gajri havlin minni  ve la kuvvetin (Hvala Allahu koji me je ovim nahranio i opskrbio, bez moje snage i moći), biće mu oprošteni ranije učinjeni grijesi." (Ebu Davud, Knjiga o odjeći, poglavlje: (1), broj 4023, i Tirmizi, Knjiga o dovama, poglavlje: Šta se prouči nakon jela, broj 3458, i kaže Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen garib", a šejh Albani je hadis ocijenio kao hasen u knjizi El-Irva' (4/47-78).) 


1. Oprati ruke
Ibn 'Abbas, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem rekao: Kada neko od vas zavrsi sa jelom neka ne brise svoje prste dok ih ne oblize [Buhari]; a kada ih oblize, tek onda ce pristupiti pranju ruku, na temelju predaje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem koju prenosi Ebu Hurejre, r.a, u kojoj se upozorava: “Ko zaspi sa rukama masnim od hrane, ne opravsi ih, pa mu se nesto desi, neka nikoga ne kori osim samog sebe”. [Ebu Davud]
Danasnja medicina mnogo toga nam moze reci iz ovoga domena. No, Poslanik islama, sallallahu alejhi ve Sellem prije brojnih otkrica, na temelju nadahnuca, vrlo jasno upozorava na opasnost ostavljanja ove vrste higijene!

2. Izaprati usta
Suvejd b. En-Nu'man, r.a, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem u pohodu na Tebuk, kada su bili u mjestu Sahbau, nakon sto su jeli i trebali klanjati, izaprao usta, pa su i oni to ucinili. [Buhari]
Koliko to doprinosi higijeni zuba ne treba posebno naglasavati. Ako se uzme daje Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem posebno preporucivao upotrebu misvaka, onda to jos vise ilustrira njegovu brigu na prevenciji kvarenja zuba i loseg zadaha iz usta.


http://www.youtube.com/watch?v=4w43-7EF7J4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Ey8EZOLDihM&feature=related

03.08.2011.

Svakoj zeni i djevojci koja vijeruje u Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Svakoj zeni i djevojci koja vijeruje u Allaha subhanehu ve te’ala

Razodijevanje ljepseg pola

Otkrivenost zenskih djelova tijela u vecoj ili manjoj mjeri prisutna je sirom svijeta.Tu pojavu susrecemo u nasoj kuci,ulici,skoli,na TV-u i sl. ili bolje receno,svugdje gdje dopire pogled(covjekov pogled povlaci za sobom odredjene posljedice koje uticu na njegov zivot cak i vise nego sto on misli).Ovo je pokusaj da protumacimo odredjene stvari u vezi sa tim.

Zasto se zene tako razodijevaju?

1.Razlog je nadmetanje sa drugim zenama kroz skupu odjecu,novi stil sminkanja,nove frizure,izazivanje upadnosti i isticanje u odnosu na njih.

Ovo prouzrokuje oholost u njenom klasicnom obliku.Mnogo zena je zaokupljeno time kako se bolje dotjerati od drugih,jer u drugoj zeni vidi suparnicu koju ce muskarac prije pozeljeti nego nju.Ovo je jedan od najcescih razloga direktnog ili indirektnog neprijateljstva medju zenama.Mnoge bi zeljele da su joj prijateljice losije odjevene od nje.Zato su sklone raznim podrugljivim komentarima zena koje na ulici izazivaju paznju izgledom,a same pucaju od muke sto one nisu glavna meta prema kojoj ce se usmjeravati muski pogledi.

Zene su u stalnoj bojazni da njihov izgled ne bude zasjenjen izgledom neke "bolje".Koliko god zena sebe ocjeni kroz sopstveni dobar izgled i sredjenost kad se u njenoj blizini pojavi bolja,ona gubi vrijednost.

A zasto?Zato sto misli da jedino sto moze ponuditi muskarcu jesu gole noge i duboki dekolte,te u tom trenutku zaboravlja sve druge vrijednosti koje lijepo odgojena zena ima.To prouzrokuje osjecaj manje vrijednosti i mrznje prema "suparnici",a to nije uzrok ljubomore nego oholosti.

Postovana sestro postavi sebi dva pitanja:

1.Ako je sredjenost jedina bitna  stvar da me muskarac ne ostavi i ode za sredjeniju od mene,kako mogu voljeti takvog muskarca?

2.Kako mogu voljeti muskarca kome je bitno samo moje tijelo i koji je spreman ostaviti me cim vidi bolje od mog?

Mnoge se djevojke zale kako njihovi momci ne cijene njihovu licnost i ne uvazavaju njihovo misljenje,vec ih vide samo kao objekat za zadovoljavanje strasti,a i ne slute koliko su same krive za to.Sjetite se okolnosti u kojima ste upoznali svoje mladice;niste li im tada nudili sve drazi vaseg tijela,zbog toga vam je i prisao zbog toga ce vam mnogi i prilaziti(nagonski).Kad sklapate veze na takav nacin ne mozete znati koje sa vama zbog vaseg tijela a ko zbog vaseg tijela.

Da sad vidimo?Kome to zena hoce da se dopadne svojim izgledom?Ako ima muza zar nije razumno da se dotjeruju samo njemu?Ako jeste onda ce to ciniti kad su daleko od ostalih ljudi,a medju ljudima ce se odijevati neupadno!!!Takve govore:"Muzevima se dotjerujemo iz ljubavi,a okolini samo da ne bi izgledale ruzno,a ne iz erotskih pobuda."???

A pitajmo ih:"imaju li one ikakav dokaz da su ruzne bez helanki,mini suknji ili sminke,i da li ce izazvati gadjenje okoline ako nijesu tako odjevene"???

Odgovor je jasan:"NISU I NECE."Ako se okolini dotjeruju ne zeleci pobuditi erotska razmisljanja,cemu onda neprikladna odjeca???(ovo su samo pokusaji da se prikrije zavodjenje u kojima takve uzivaju).Uzivaju da "zavrte pamet" muskarcima,kako onima koji im se svidjaju tako i onima s kojima ne misle imati nista,jednostavno to im je dusevna hrana.Svidja im se osjecaj da neko zbog njih ne moze spavati i sto ljudi na ulici zbog njih osjete tegobu u prsima,a o posljedicama na brak nekog covjeka da i ne govorimo.Zena kod koje se javi zadovoljstvo zbog ovih stvari zaista je na krajnjem stepenu propasti.

Posljedice koje proizilaze iz razodjevanja

Ove posljedice cemo podijeliti u dvije grupe i to u zavisnosti na koga djeluju:

1.Posljedice koje pogadjaju zene

Od trenutka kada je zena prvi put odlucila da pokaze svoje tijelo pred mnostvom ljudi,pocele su se desavati promjene u ponasanju i karakteru.One obuhvataju.

a) unosenje poruka zavodjenja kroz svaki svoj pokret,glas,osmijeh ili najcesce hod da bi se muska strana ucinila uznemirenom.

b) potpuno odsustvo iskrenosti radi prikrivanja zavodjenja.

Na primjer.Hoce li jedna djevojka kazati svome ocu:"Sad izlazim ovako obucena(polugola)da bih uzivala kako me gledaju i nasladjuju se sa tim pogledima,a to je dokaz koliko vrijedim!!!"Sigurno je da nece.Umjesto toga spomenuce kako izlazi sa drugaricom u setnju ili poslovno i to takvim glasom iz kojeg se moze zakljuciti da je njena "razgolicenost" sasvim sporedna stvar i da ona ima pravo na to.

2.Posljedice koje pogadjaju posmatrace.

Veliki broj muskaraca nazalost pilji u svaku takvu prolaznicu,te zali sto mu nije na dohvat ruke.Ovo je samo jedan od segmenata nezadovoljstva,a ono se javlja i u drugim segmentima zivota.npr.jedni svoj polozaj u drustvu dokazuju brojem partnerki za blud,pokazujuci na taj nacin svoj mentalni i moralni nivo.Oni koji nisu dostigli taj "nivo"  smatraju se promasenim slucajem i to zato sto se opterecuju pitanjem:Zbog cega drugi dolaze do ljepotica,a mi ne mozemo?"Koji god razlog da pronadju,ostaju ocajni i nezadovoljni.Obje grupe muskaraca pricaju o zenama svugdje  i na svakom mjestu,a veoma cesto i na vrlo prost nacin.

Zavrsna rijec

Allah dz.s. je dopustio da ljudi iskrive Njegove prethodne Knjige(Objave) da bi kaznio one koji su to radili i one koji danas slijede takve Knjige,a odbacuju zadnju objavljenu i neiskrivljenu knjigu Kur`an.Na osnovu Kur`ana  i govora Allahovog subhanehu ve teala Poslanika s.a.w.s.ukratko smo iznijeli islamski stav po ovom pitanju.Prije svega,u Islamu odjeca ima svrhu pokrivanja,a ne pokazivanja i isticanja.

Rekao je Allah Uzviseni:"O vjerovjesnice,reci zenama svojim,i kcerkama svojim,i zenama vjernika neka haljine svoje spuste niza se."(Ahzab 59.)

Rekao je Allahov Polsanik Muhammed s.a.w.s.:"Zena koja se namirise i lijepo nakiti u namjeri da zavede grupu ljudi kraj kojih prodje je bludnica."(hadis biljezi Ahmed)

Allahov Poslanik Muhammed s.a.w.s. rekao je i ovo:"Dvije vrste ljudi ce biti stanovnici Dzehennema i ja ih poslije ovog zivota necu vidjeti,a to su silnici i zene koje nose providnu odjecu kao da su gole,koje okrecu lice od Allahove zapovijedi i sklone su zlim djelima,a glave su im kao grbe deve(frizure).Takve zene nece uci u Dzennet niti ce osjetiti njegov miris."(hadis biljezi Muslim)

Zena koja prolazi dotjerana pored ljudi ima grijehe za svakog onog koji je sa uzivanjem pogleda,dok oni svi imaju za sebe po jedan grijeh.Kao sto vidimo,Islam ne dopusta razvrat i nemoral,ali ne brani,odnos i uzivanje sa zenama.Tu je Uzviseni Allah subhanehu ve teala postavio jedan sart(USLOV)a to je islamski brak.

Na kraju postovana sestro mozes li ovaj tekst odbaciti bez ikakvih dokaza?Da li je u tvom drustvu bio iko iskren pa ti rekao:"Uzivaj na ovom svijetu,hodaj razgolicena,prepusti se strastima,a poslije ce te Allah na onom svijetu kazniti i muciti.Mucit ce te zemlja u kaburu,mucit ce te posebna vrsta meleka,bit ces objesena kukama za grudi(a to ce biti stvarno,kao sto je ovaj zivot stvaran) u Dzehennemu i to vjecno."

Ovo ti nece reci tvoji "prijatelji" koji uzivaju pri gledanju u tebe i mastajuci o tebi.Za to nemoj u nama gledati zenomrzce nego iskrene prijatelje.

Postati i ostati čedna

Želimo uputiti kratku poruku i savjet svakoj djevojci i ženi koja vjeruje u Allaha i koja Ga se boji, prije nego što nastupi Dan kad neće biti pomagača niti prijatelja.
Plemenita djevojko, znaj da su se sve sile zla ujedinile kako bi uništile Islam. Mediji, razvratne knjige pornografija poslušno je oružje naših neprijatelja koji žele da zabludu i nemoral prikažu civilizacijom i kulturom građanstva. Ne reci: “Nema toga u Bosni!“, jer očit dokaz su tekstovi u dnevnoj štampi koji govore o ilegalnoj dječijoj prostituciji i pornografiji u BiH.
Oni žele ugroziti tvoju čednost i čast, te na taj način okaljati tvoju čistu vjeru – Islam. Nemoj misliti da ne zaslužuješ ljepote življenja koju Islam pruža. Ne zaboravi, koliko god da si griješila, Allah prima pokajanje o­nih koji se kaju. o­n je neizmjerno Milostiv.
Zar postoji bezgrešan čovjek na ovom svijetu? Naravno da ne! Stoga, za pokajanje nikada nije kasno. o­no ruši sve o­no što je loše i vodi ka plemenitosti.
Ne budi od o­nih koje svoj ponos i čast prodaju radi kratkog ovosvjetskog užitka koji će brzo proći, a ahiret je bolji i vječan je. Budi ljubomorna na svoje tijelo i zaštiti ga plaštom Islama. Ti druge vjere, osim njega nemaš! Samo ti ova vjera nudi vječno uživanje i džennet prostran kao nebesa i Zemlja,

Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za bogobojazne. Sve drugo je, draga prijateljice, zabluda i laž i put u vječnu muku, patnju i džehennemsku vatru, čije će gorivo biti ljudi i kamenje. Nema sumnje da će duboko vjerovanje u Allaha povećati snagu tvoje ličnosti i učiniti da ovaj život vidiš o­nakvim kakav o­n i jeste – kuća iskušenja i ispita, čiji rezultati će se pokazati o­nog Dana u koji nema sumnje.
Dobro razmisli o ovome što si pročitala i ne budi prema ovom savjetu nemarna da te smrt ne bi nespremnu zatekla. Znaj da o­na brzo dolazi i da je bliža svakom čovjeku od njegove vratne žile kucavice. Ako si svjesna da moraš umrijeti, a u to nema sumnje, ne reci: “Mlada sam, hoću da proživim.”, jer ne umiru samo stari. Zbaci jaram koji pritišće tvoja pleća i tvoju dušu, budi Allahov rob koji se služi razumom koji posjeduje, a ne budi poput životinje koja slijedi samo svoju strast.

Želiš li saznati nešto više o Islamu i podijeliti sa nama svoja osjećanja? Pa bujrum uci i nije kasno za TVOJE POKAJANJE!

Allah te uputio na pravi put i pomogao te na njemu da dospijes do dzennetskih blagodati,a da te sacuva od dzehennemske kazne.

 

Zena muslimanka

http://www.youtube.com/watch?v=VuPq8NMpjB4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LyWTa4VLz6o

http://www.youtube.com/watch?v=4gnU77C09mM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=lvazQOyTfsg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=99TxyipGDWw&feature=related

moj prelazak na islam

http://www.youtube.com/watch?v=IQL-XzTFzp8&feature=related

mama ja sam muslimanka

zena biser islama

http://www.youtube.com/watch?v=b2LqzFk8oNQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=dc8qRZXdrJI&NR=1

ISKRENO POKAJANJE-TEWBA

Svi smo mi griješnici

Draga moja plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Gdje je put do sreće i uspjeha?

Draga moja plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

Ali, šta je to Tevba?

Tevba je, draga moja cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

Zašto da učinim tevbu?

Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome?
Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)

Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.


Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

Draga moja plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.

Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.

Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"

Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)

Razmišljajmo o posljedicama grijeha

Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.

Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).

Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: „Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)

Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.


Uslovi iskrene tevbe-pokajanja

Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.

Priznati da je dotično loše djelo grijeh.

Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.

Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.

Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.

Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.

Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.


Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio. Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.

3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom
.
4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.

5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka. Kako od takvih osoba očekivati da budu korisni društvu u kojem žive i da vrate islamu i muslimanima ugled koji su nekada imali?!

Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Kajem ti se Gospodaru moj Uziviseni koji sve vidis,pa i crnog mrava u zemlji subhanallah,OPROSTI NAM NASE GRIJEHE i smiluj nam se ,i ojacaj nas na tvom putu,ojacaj nase korake,nas iman i priblizi nas sebi,ucini nas iskrenim te ocisti nasa srca,sacuvaj nas prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i ne vidljiva,smiluj nam se i oprosti,sacuvaj nas Dzehennemske vatre i sa svojom milosti nas uvedi u Dzennet-amin

 Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic

http://www.youtube.com/watch?v=TFNWl61X5iA

http://www.youtube.com/watch?v=66TIrSN93ps&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=AXrWh0OHQTU&feature=player_embedded

 

 


03.08.2011.

Svetost muslimana 1.dio( bolest jezika )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Bolesti jezika 1.dio

Zahvala pripada samo Allahu subhanehu ve te’ala,samo Njega hvalimo i od Njega pomoc trazimo.Njemu se utijecemo od zla nasih dusa i losih dijela. Svijedocim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik.

Uzviseni kaze:’’O vijenici ,bojete se Allaha,istinskom bogobojaznoscu i ne umirite osim kao muslimani.’’(Ali-Imran,102)
Postovana braco i sestre,posjecam sebe i vas na bogobojaznost prema Allahu subhanehu ve te’ala,posjecam sebe i vas na Allahove naredbe i Allahove zabrane.Bojmo se onako kako nam Allah subhanehu ve te’ala nareduje ,onako kako se treba bojati i kako nam je ostalo u praksi Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.
Govoreci o jeziku podvukli bi cinjenicu da je moc govora jedna od najvecih blagodati kojom je obdareno ljudsko bice.Medjutim , treba posebno naglasiti ,da covjeku nije dato vece zlo od’’dugackoga jezika’’,koji nije pod kontrolom razuma i Serijata.Znaci ,jezik pored svoje velike vrijednosti za covijeka moze biti i najveca opasnost za njega.Poslanik saws nas je na to upozorio rekavsi:’’Sta ce drugo baciti ljude naglavacke u Dzehennem,ako ne zetva onoga sto su njihovi jezici posijali….’’(Tirmizi,Sunnen,10/87-88)
Mi muslimani ,mada imamo jasnu uputu i upozorenje u Kur’anu i Sunnetu,najcesce grijesimo svojim jezicima (svijesno ili nesvijesno),Allah svt najbolje zna!Kaze Allah svt u Kur’anu:’’Nece ni jednu rijec izgovoriti a da uz njega nije spremni pratilac.’’(Kaf,18.)Te nase greske su ponekad toliko velike i strasne da dostizu stepene velikih grijeha kao npr.ogovaranje(gibet);prenosenje tudjeg govora( nemimet).
U greske koje mi vrlo ceso cinimo nasim jezikom su beskoristan i prazna govor,te pretjerano hvaljenje…

Beskoristan i prazan govor

Kaze Poslanik saws,u hadisu koji biljezi Ahmed:’’Nece biti ispravan iman jednoga covijeka sve dok nebude ispravno njegovo srce a nece biti ispravno njegovo srce sve dok nije ispravan i dobar njegov govor(jezik).’’Mi mumini koji zelimo da svoj zivot provedemo u korisne svrhe i rad ,rad u ime Allaha svt,tezimo da zivot provedemo u hajru,poslu koji ce dati lijepe rezultate na ovom i na buducem svijetu, te da uvijek imamo i trudimo se Allahovom svt zadovoljstvu s nama!Ponekad insan nije svijesan a zna subhanllah da je putnik samo na ovom Dunjaluku i da ce insaAllah preseliti na onaj svijet i ponovo biti prozivljen ali sa cim i sa kojim dijelima???Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vjeruju i dobra dijela cine,i koji jedni drugima istineu preporucuju i koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’(Al-Asr)

.S obzirom da je jezik jedan od najaktivnijih nasih organa,koji je ujedno i najbrzi kada su takvi poslovi u pitanju,ukazuje se potreba da na jezik obratimo veliku paznju i da konstantno sprijecavamo u svakome pokusaju da se mijesa u poslove koji nemaju hajra za nas.Trebamo se uvijek podsijecati na Allahov svt govor u Kur’anu koji kaze:’’I govorite svojim jezicima ono sto ne znate(ono o cemu nemate znanje i smatrate to sitnim),smatrate to malim a to je kod Allaha ogormno.’’(en-Nur,15.)Takodje Poslanik saws je rekao:’’Znak da je covijek dobar musliman je da ostavlja ono sto ga se ne tice.’’(Tirmizi,Sunen,9/196). Prve generacije muslkimana,generacije koje su bile blize duhu islama i smatrale suvisnim svaki govor,osim onoga kojim se uci i tumaci Allahova svt knjiga i Sunnet Njegova Poslanika saws.Upravo zbog toga su nastojali da njihov govor bude svijesan Serijetski koristan cilj i da bude upisan u njihova samo dobra dijela jer su se naravno trudili uz pomoc Allaha svt.Oni su se bojali da meleki ne upisu njihove rijeci u beskoristan govor od kojeg nece imati nikakve koristi ni na dunjaluku,Ahiretu te na dan polaganj racuna-Sudnjem danu.A sta mi da danas kazemo,nakon telefona,sijela beskorisnih,interneta….?

Sejtan,taj najveci neprijatelj ljudskoga roda,vrlo je uspijesan u navodjenju ljudi da se bave poslovima od kojih nemaju koristi,da navodi ljude da ‚’vode tudju brigu’’, da se bave poslovima koji ce ih zabaviti od ne izvrsavajna nekih daleko vrijednilih poslova hajra.Svedimo inveturu proslosti nase,sadasnjosti ,svi sami za sebe.Prelistajmo i pogledajmo dane nasega zivota.Koliko smo dana proveli u poslovima koji nam nisu nista vrijedno donjeli, nama licno a niti drugima ,koliko smo vremena proveli u praznom govoru i razgovru,koliko li smo izgubili dragocijenih trenutaka onoga naseg relativno kratkoga zivota?!?!Svako od nas ce bez imalo sumnje,nakon listanja stranica svoga zivota,osijetit da je napravio puno propusta.Svijesnom muslimanu ce svakao tesko pasti ta cinjenica.Medjutim,svijestan musliman ce smoci snage i nastojace u granicama svojih mogucnosti da se bori,da se neprestalno trudi i preostale minute,sahate,dane svoga zivota utrosi u svakodnevne aktivnosti ibadeta,iskrenom pokoravaju Allahu svt da se orijentise i preda skruseno u namazu,poveca svoj ibadet,ucenju Kur’ana i velicanju Allaha svt spominjanjem zikrulahom.Znaci cinenjem dobrih dijela koje Allah svt voli i ostavljanje dijela koje Allah svt prezire i sa kojima nije zadovoljan insaAllah!Poslanik saws kaze:’’A onaj koji vijeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono sto je dobro ili neka suti.’
Ovdije zelim napomenuti da ovu borbu je tesko savladati onima kojima je iman opao i koji su pali u zamke sejtanove vesvese.Znaci najbolja je borba protiv sejtana i samoga sebe zu pomoc Allaha svt,prakse Poslanika saws te clanove onih sa kojima se nasa dusan napaja-dzemat,clanovi nasa braca i sestre koje nareduju dobro i odvracaju od zla.Musliman je ogledalo svome bratu koji mu cisto oslikava ispravnost,iskrenost ili gresnost njegovih dijela koje radi!

Bolesti i vrste jezika
 
Jezik je zapravo predvodilac srca.Jezik izrazava ono sto covijek nosi u svome srcu te je javni govornik srca i njegov tumac,jer tumaci sve sto lezi na srcu.
Kaze Poslanik saws u hadisu koji biljezi Ahmed:’’Nece biti ispravan iman jednoga covijeka sve dok nebude ispravno njegovo srce a nece biti ispravno srce sve dok nebude ispravan bio njegov govor(jezik):’
Jedan od bolesti je da covijek ulazi u razgovor o oneome sto ga se netice,jer Poslanik saws nam keze:’Od ljepote Islama jednog covijeka je da ostavi ono sto ga se ne tice!’’

Druga bolest ili od tih bolesti,opasnost i musibet koji nas stize od nasih jezika je da se upustamo u govor o ruznim stvarima o grijesima koje se cine na sve strane estagfirullahi,i to na nacin da se cini da te grijehe reklamiramo,osvijezavamo proslosti naseg ili tudjega dzehla ili pak se sa tim u nesvijesnom staju pohvalimo svojim ili tudjim greskama subhanllah!.Kaze Allah svt:’’Zaista oni koji vole da se zlo prosiri medju vjernicima,ceka teska kazna,bolna paznja i na dunjaluku i na Ahiretu.Allah zna vi neznate!’’(en-Nur,19.)

Dakle postovana braco i drage sestre zivimo u svakodnevnici ovakvih tema za koje cemo svi odgovarati u dan u kojem nema sumnje-Sudnji dan!Dakle,ne smije biti tema nasih sijela ili telefonskih razgovora .Nesmije nam se desiti da se mi kao mumini time nasladujemo i komentarisemo to na svojim sijelima.Keze Poslanik saws u jedno od hadisa:’’Zaista,onaj ko bude tragao i pratio sramote svoga brata muslimana Allah svt ,ce prati njegovu sramotu i osramotii ga u njegovoj kuci.’’

Zatim ,od bolesti i musibeta koji nas stizu od nasih jezika je da se cesto upustamo u koristenja estagfirullahi,vulgarnih rijeci,govor koji ne odgovara dostojanstvu jednoga vijernika,ruzan govor,sraman govor.Zatim Poslanik saws kaze:’’Nije mumin onaj koji vrijeda.’’-dakle,vjernik ne vrijeda i ne proklinje,niti govori ruzan govor,bestida govor,niti je vulgaran,Allah svt ga upucuje i daje mu lijek za to pa kaze:’’Ti najljepsim na ruzno uzvrati.’’(El-Muminum,96.)
Treca ili vrsta bolesti je ta koja je cesta ,zbog koje mozemo da stradamo zbog izvodjenja sala,pricanje i izmisljanje viceva masnih na osnovu nekih osoba …itd!Sami smo culi ma koji put da pretjerano smijanje umrtvljuje nasa srca. Allah svt prijeti onima koji se ismijavaju ljudima pa kaze:’’Tesko svakom klevetniku i podrugljivcu.’’(el-Humezeh,1)ili u ajetima sure(El—Hudzurat,11)Kaze Allah svt:’’O vijernici,neka se muskarci jedni drugima ne rugaju,mozda su oni bolji od njih,a ni zene drugim zenama,mozda su one bolje od njih.I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni gruge ruznim nadimcima!O,kako je ruzno da se vijernici spominju podrugljivim nadimcima!A oni koji se ne pokaju-sami sebi cine nepravdu.’’Vidimo da ovaj ajet,zapravo, je zabranio, sve ono sto je danas u 95% na sijelima nasim-tema!

Molim Uzvisenog Allaha svt da nam oprosti,da nas uputi ,ucvrsti na putu istine i spasa.Molim Allaha svt da nas jezik sto vise dova cini.Javnih i tajnih za sve nas,da sto vise velicamo Allaha svt nasim jezicima koji bi trebali uvijek biti vlazni od zikrullaha,da sto vise oprost trazimo –tewbu dok smo jos ovdije u prolazu samo kao putnici a valja nam preseliti I sa cim???

ummu Muamer

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-gibet i nemimet

http://www.youtube.com/watch?v=Pgjs6X-wXSQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LKwbbjXdhAU&feature=related

 

03.08.2011.

Svetost muslimana 2.dio ( gibet i nemimet )

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Bolesti jezika 2.dio-Gibet(ogovaranje)i nemimet (prenosenje tudjeg govora )!

Gibet(ogovaranje)

Jedna od najtezi i najtezih bolesti i musibeta koji nas stizu sa nasim jezicima je svakodnevno svakao gibet-ogovaranje estagfirullahi!Ogovaranje je veliki grijeh kojeg je Uzviseni Allah svt uporedio s jedenjem mesa svoga umrloga brata:…..i ne ogovarajte jedni druge!’’Zar bi neko od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga,-a vama je to odvratno,-zato se bojte Allaha.Allah,zaista,prima pokajanje i samilostan je.’’(Al-Hudzurat,12.)
Poslanik saws je govorio da muslimanu je haram proliti krv svoga brata,uvrijediti njegovu cast,ili uzeti njegov imetak.Gibet je da spomenes covijeka po oneome sto on nevoli,makar i to istine bila..Kaze Poslanik saws:’’Nece u Dzennet uci onaj koji prenosi tudje rijeci.’’Ovo je dio upozorenja na spomenute grijehe.Pa sta postovana braco i drage sestre da mi kazemo na ovoj svakodnevnici,kada nemozemo ustati ni leci da necujemo ili neogovorimo usput ili onako nesvijesno svoga brata ili sestru,subhanllah!Dobro vodimo racuna o svojim jezicima i o svojim rijecima.Zaista,cemo svaku rijec koju smo izgovorili sresti na Sudnjem danu.Ovo sto kazem,neka nam posluzi kao poziv na tewbu(iskreno pokajanje)i na preispitivanje,na ucvrscavanje nasih jezika na istini i na bogobojaznosti prema Allahu svt.
Znaci onaj ko u svome prisustvu slusa kako neko nekoga ogovara je u izvijesnom smislu u tome saucesnik u tome poslu i snosi njegove posljedice,ukoliko se ne oslobodi tog saucesnistva.Nacin da se onaj koji cuje gibet-ogovaranje,oslobodi saucesnistva je da svojim jezikom pokusa sprijeciti ogovaranje,tako sto ce na njega upozoriti.Ukoliko se boji posljadica pa se nesmije javno suprostaviti,on ce to ogovaranje nijekati i mrziti svojim srcem i nece ga odobravati.U svakom slucaju musliman je duzan da sprijeci ogovaranje ukoliko je to u njegovoj moci.Pasivno posmatranje ogovaranja i zadoovljastva s njime je saucesnistvo u tom velikom grijehu.

Iskup(kefaret) za pocinjeno ogovaranje-gibet

Prvo,pocinilac ogovaranja-gibeta je pocinio grijeh prema Uzvisenom Allahu svt,jer je prekrsio Njegovu zabranu.Iskup za to je iskreno pokajanje-tewba,cvrsta odlika da se vise nece nikada tom velikom grijehu vratiti i molba Allahu svt da mu oprosti taj grijeh.
Drugo,on ili ona je pocinila grijeh prema drugom insanu.Ukoliko je doticni saznao da je ogovaran,potrebno je da onaj koji ga je ogovoraio licno od njega zatrazi oprost-halal izrazavajuci mu kajanje i gresku koju smo napravili.Ukoliko pak,onaj koji je ogovan,za to ogovranje nije sazno,onaj koji ga je ogovarao nece ga moliti za njega svako dobro i lijepo ce o njemu pricati,a posebno pred onim osobama pred kojima ga je gibetio-ogovarao,kako bi popravio sliku i ispravio dojam kojeg su oni mozda stekli o doticno osobi zbog njegova ogovaranja.Mi nesmijemo u ovom nijetu posustati i nesmijemo licimjerstvo iskoristit nasprem sebe i te osobe koja je ogovorena jer sa tim necemo steci Allahovo svt zadovolstvo ,a to nam je najvaznije i na dunjaluku i na Ahiretu.

Nemimet-prenosenje tudjeg govora

Prenosenje tudje rijeci-nemimet je cin takodje koji spada u haram, jer izaziva fesat,pravi nered,svadju,neslogu ,mrznju i sa tim se prouzrokuju sukobi.To je ruzna osobina koja postice na fitnet,nejedinstvo i zavidnost.Ona raspravlja prijatelje i cini od nas brace ili sestara stranice koje su okrenute,unistene i nepoznaju se ti listovi knjiga koje pisemo svakodnevno.Ogovaranje lici na prenosenje opasnih klica ili bakterija,a onaj koji bez serijetskih opravdanog razloga prenosi tudje rijeci lici na bice koje prenosi opake i zarazne bolesti.Poslanik saws kaze:’’Nece u Dzennet uci onaj koji prenosi tudje rijeci.’’
Upravo zbog cinjenice da je nemimet ruzno dijelo sa pogubnim posljedicma.Allah svtna njega upozorio,a Njegov Poslanik saws ,najstrozije je zabranio.Allah svt kaze:’’I ne slusaj nijednog krivokletnika,prezrena,klevetnika,onoga koji tudje rijeci prenosi.(Al-Qalam,10.11.)
Poslanik saws kaze:’’U Dzennet nece uci spletkar-nemmam.’’-(Muttefekun’alejhi)
Jedne prilike je Poslanik saws prosao pored dva kabura i rekao je:’’Ova dvojica se sada kaznjavaju,i ne kaznjavaju se zbog velikoga grijeha (tj.oni ga nisu smatrali velikim kada su ga cinili,a on je zaista veki kod Allaha svt).Prvi je prenosio tudje rijeci(cinio nemimet),a drugi se nije skrivao (cuvao i prao)kada bi obavljao malu nuzdu.’’-(Muttefekun’alejhi)

Iz prdhodnoga ajeta i hadisa mozemo jasno razumijeti da je spletkarenje,prenosenje tudjih rijeci bez serijetski opravdanoga razloga,veliki grijeh kojeg muslimani moraju najstrozije da se klone.To zlo se mora iskorijeniti iz nasih kuca,dzemata,gradova ako zelimo miran zivo na ovom svijetu i na Ahiretu insaAllah.

Kako se postaviti prema onima koji spletkare?

Prvo sto trebamo insaAllah da se sijetimo je sijecanje na Allaha svt ,zadoovljstvo Njegovo,Dzennet ili Dzehennem!Znaci trebamo da znamo i cega uvijek treba da se sijecamo jeste da je spletkarenje veliko zlo kojem musliman mora da se suprostavi,bilo rukom,bilo jezikom,bilo da to covijek mrzi svojim srcem!

Onome ko cuje spletkarenje preporucuje se sljedece:

a) Da spletkaru ne vijeruje,jer je spletkar prestupnik o kojem Allah svt kaze:’’O vijernici,ako vam nekakav neposten covije donese kakvu vijest,doboro je provijerite,da u nezanju nekome zlo ne ucinite,pa da se zbog onoga sto ste ucinili pokajete.’’-(Al-Hudzurat,6.)

b) Treba da ga sprijeci na najpogodniji nacin,bilo rukom,ili jezikom,ukazujuci mu na ruznocu spletkarenja injegovim pogubnim posljedicama,kako na dunjaluku tako I na ahiretu,za sve one koji su na bilo koji nacin sa tim spletkarenje povezani.

c) Da ne mislimo lose o nasem odsutnom bratu o kojem se nesto ruzno prica jer musliman o svome bratu uvijek misli sve najbolje sve dok se ne dokaze suprotno.Samo sumnjicenje bez osnovane podloge je islamom zabranjeno.Allah svt kaze:’’O vijenici,klonite se mnogih sumnjicenja,neka sumnjicenja su ,zaista grijeh….’’(Al-Hudzurat,12.)

d) Spletke koje dodju do nasih usiju ne smije biti povod da nekoga uhodimo i spijuniramo,jer se nastavak predhodnog ajeta to najstrozije zebranjuje:…’’I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!’’(Al-Hudzurat,12.) e) Ne smijemo spletke prenositi i o njima pricati,jer takvim postupkom i sami mozemo postati spletkari.

Zavrsavajuci dio ove teme na koje se knjige pisati ,preporucila bih svakom iskrenom muminu da pomogne samom sebi,a zatim svojoj braci ,sestrama,porodici i svim onim kojima zeli dobro u ime Allaha svt.,znaci u borbi protiv zla predhodno spomenutih,koji proizvodi nas jezik uz pomoc sejtana koji se Allahu svt zakleo da ce zavoditi do Sudnjega dana sviju,na bilo koji nacin ali Allah svt mu odgovara :’’Mozes,sem mojih iskrenih i pokornih robova….’’:Pa insaAllah potrudimo se da budemo ti iskreni Allahovi robovi koji se vole i rade ono sto Uzviseni Allah svt voli,a prezirimo i klonimo se svega sto Uzviseni Allah svt prezire izabranjuje nam za nase dobor jer Allah svt nije nikome nepravdu ucinio sem mi sami sebi!

Nemojmo ih mi raditi i ne dozvolimo sa ih drugi rade u nadem prisustvu jer cemo biti pitani.Ucimo se da pomazemo druge lijepim savijetom i ucimo se da otovrena srca primamo savijete.Tamo gdje nema naredivanje dobra i odvracanje od zla,tamo nema islama,niti iskrenim mumina!Znaci ovo sto smo rekli ,neka nam posluzi kao poziv na tewbu-iskreno pokajanje!

Budimo iskreni i priznajmo da je Allah subhanehu ve te’ala najpravedniji sudac,te da nikome zulum ne cini ni koliko trun.Mi smo sami sebi krivi i mi sami sebi nepravdu cinimo,te smo ti koji smo ponekad i sejtanu (la’netullahi alejh)poslusni,jer nam dosaptavaju pored ovako jasnih lijepih dokaza koje Allah svt kaze u Kur’anu:’Ali,nevijernici lakomisleno slijede strasti svoje,-a ko ce na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio?-njima nece niko u pomoci preteci.’’Kur’an-Ar-Rum,29.
Zar ima neko ko nebi zelio nagradu Allaha subhanehu ve te’ala, milost i oprost,a znajte da Allahu niko ne moze umaci! On sve cuje i zna !
Zato braco i sestre,primite pouku iz naroda prije nas iz svih dokaza Kur’an i sunneta i nedopustite sejtanu da preovladava vama i nasim dusama.Pokajmo se iskreno Allahu subhanehu ve te’ala, jer jedino On prima pokajanje i Milostiv je,prije dana u kojem nece biti sumnje i dana polaganja ispita!!!! Prije zatvaranja vrata pokajanja i dolaska meleka smrti a on moze svkog casa da dodoje pa pozuri i bolje danas nego sutra!
Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.
Zamisli te ovo umijesto gibeta-ogovaranja,prenosenja tudjih rijeci i potvaranja da dovu ucinite za svoju bracu i sestre koji nisu naravno u nasem prisustvu i nagrada obecana kod Allaha.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

UPOZORENJE:
Nezaboravi robe da je mijesec koji ima svoju vrijednost,mjesec oprosta ii milosti pa dva savijeta meni i tebi !
1.savijet je
 Mani se bespotrebna govora putem telefona,sastajanja na poslu,iftarima,do mesdzida,na internetu itd...mani se i sjeti se kazne za one koje uzmes u usta bez njihova prisustva-odovaranje ,prenosenje tudjih rijeci i potvaranje niti je dozvoljeno u Ramazanu a niti nakon njega pa suzdrzi svoj govor ,jezik i umijesto da o nekom nesto kazes ima nesto ljepse ZIKR -velicanje i spominjanje Allah
Znaci pokaj se i pocni hajrate raditi-stvari sa kojima ce Uzviseni Allah biti zadovoljan i oni protiv koji si gibetio...
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.
Veličanje i slavljenje Allaha, tebareke ve te'ala, tokom dana . ‌ "A srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Prijevod značenja, Ar-R'ad, 28.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem :"…Neka ti je jezik neprestano vlažan od spominjanja Allaha Uzvišenog". (Tirmizi, Ibnu Madždže) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Stanovnici Dženneta neće ni za čim žaliti, osim za trenutkom koji je prošao, a u njemu nisu slavili Allaha Uzvišenog. " (Hadis bilježi Taberani)

2.savijet je
Znaci umijesto da nekog ogovaras pametnije je da Allaha spominjes i velicas,da ocistis svoj jezik,svoja prsa i svoje srce i da se pokajes za svoj govor !
Proučiti večernji zikr-Navodi Ebu Derda, Posalnik, s.a.v.s., je rekao: „Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima koja su najodabranija kod vašeg Gospodara i na najvišem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zekata i srebra, i bolja od sukoba s neprijateljima u kojem bi ih vi ubijali a i oni vas? „Sakako“, odgovoriše, a on nastavi: „Spominjanje Allaha (zikrullah).“
Resulullah, s.a.v.s, je u vezi sa zikrom rekao i ovo: „Primjer onoga koji spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.“

On je izrekao rijeci hvale za spominjanje Allaha poslije namaza, a posebno je to primjetno u rijecima koje prenosi Ebu Hurejre, da je on rekao: „Da izgovorim: - Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber; (Slavljen neka je Allah, hvala Allahu, samo je Allah Bog i Allah je velik), draže mi je od svega što Sunce obasjava (cijeli dunjaluk).“ U drugoj predaji kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „U noci moga is'raa (i mi'radža) susreo sam Ibrahima, a.s., koji mi je tada rekao: - O Muhammede prenesi od mene selame svome ummetu, i obavijesti ih da je u Džennetu plodna i dobra zemlja, pitka voda, da je on prostrana ravnica, i da je džennetsko sjemenje Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber.“ To je aluzija ummetu Muhamedovom, s.a.v.s., da što više izgovraju navedene rijeci.
Rijeci slave i hvale Allahu su najdraže, što razumijemo iz ovog hadisa. Ebu Zerr, r.a., prica kako mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom rekao: „Hoceš li da ti kažem koje su rijeci Allahu najdraže? Zaista su Allahu najdraže rijeci: - Subhanallahi ve bi hamdihi.“ Stoga Uzvišeni za njihovo izgovaranje izdašno nagraduje. Alejhisselam je rekao: „Ko dnevno izgovori stotinu puta - Subhanallahi ve bi hamdihi – bice mu izbrisane pogreške, makar da ih je imao koliko morske pjene.“Pojedinacno izgovaranje tesbiha, tahmida i tekbira, takode je pohvaljeno. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: „Ko poslije namaza izgovori 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdu lillah, 33 puta Allahu ekber i upotpuni stotinu sa Lailahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir, bit ce mu oproštene pogreške, makar ih imao koliko morske pjene.“
Allahu Uzvišenom posebno su drage rijeci kojima se potvrduje Njegova jednoca i On za njih obilato nagraduje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Ko kaže: - La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul-hamdu, ve huve ala kulli šej'in kadir, (Nema drugog boga osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada svaka hvala, i On je svemocan) deset puta, kao da je oslobodio cetiri roba iz potomstva Ismailovog.“

Znaj brate i sestro da je nemoguce pobrojati sve koristi koje se postižu spominjanjem Allaha Uzvišenog. Oni koji Ga se stalno sjecaju, u Allahovoj su zaštiti i na visokim položajima kod Njega. On im iz obilja svoga nadoknaduje i velikodušno ih nagraduje. Sa zikrom nestaje zaglušenosti u ušima, zamršenosti jezika i koprene ispred ociju. Allah je zikrullahom ukrasio jezike onih koji Ga se sjecaju, i nurom ukrasio oci onih koji gledaju. Nemarno srce je kao slijepo oko, gluho uho, ili oduzeta ruka. Vrata izmedu Gospodara i roba Njegova su otvorena sve dok je rob u zikru. Ta vrata zatvaraju se samo insanskim nehajem.
Gospodaru naš, ucini nas zakirima i predvodnicima na Sudnjem danu. Amin!


Molim Uzvisenog Allaha svt da nam oprosti,da nas uputi ,ucvrsti na putu istine i spasa.Molim Allaha svt da nas jezik sto vise dova cini.Javnih i tajnih za sve nas,da sto vise velicamo Allaha svt nasim jezicima koji bi trebali uvijek biti vlazni od zikrullaha,da sto vise oprost trazimo –tewbu dok smo jos ovdije u prolazu samo kao putnici a valja nam preseliti I sa cim???
Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

ummu Muamer

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-gibet i nemimet

http://www.youtube.com/watch?v=Pgjs6X-wXSQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LKwbbjXdhAU&feature=related

 

02.08.2011.

Borba sa samim sobom (svojim strastima)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Borba sa samim sobom (svojim strastima)

‚’’Zivot na ovom svijetu nije nista drugo do zabava i igra,a samo onaj svijet je zivot,kada bi samo oni znali.’’-Kur’an Al-Ankabut,64.

Draga braco i sestre!Svi mi moramo uciti kako cemo se boriti sa samim sobom i svojim srastima!Moramo naci put da bi izasli iz tmine u koju nas je uvukao dunjaluk I njegovi ukrasi koji nas na svakom koraku privlace da se posvetimo I pozabavimo samo njima,okrecuci lice od svoga Gospodara Allaha subhanehu ve te’ala,Koji je sve sto vidimo I sto nevidimo stvorio-vidljivi I nevidljivi Svijet!!! Znaci da nezaboravimo,nesmijemo zaboravitida sejtan (la’netullahi alejh) neprekidno radi na tome kako ce nam uljepsati dunjalucke ljepote I kako je lijepo to sto sto se mi povodimo za nasim strastima.Braco I sestre,ne zaboravimo da svi mi trebamo sjesti I razmisliti KO NAS JE STVORIO i ZASTO ; TE KOME CEMO SE VRATITI I KAKO !?!?
Hocemo li biti prozivljeni nakon nase smrti I hocemo li biti pitani za ono sto smo radili tokom nasega zivotana dunjaluku –napravimo subhanallah inventuru nase proslosti I sadasnjosti-gdje smo?!Nemojte misliti da ako budemo u Allaha svt vijerovali,molitvu obavljali,zekat davali,postili I dobra dijela cinili d ace nam to umanjiti nesto na ovom prolaznom dunjaluku jer smo svakako samo putnici ili da cemo biti nesretni i da gubimo sa ovim putem spasa vijerujte vrijeme! NE!!! Ne,to nije tako,znajte da sve sto budemo radili slijedenjem Kura’ana I sunneta smo insaAllah na pravom Putu,putu spasa I istine te putu sa kojima ce Allaha svt biti zadovoljan insaAllah I put je sa kojima cemo I mi biti insaAllah zadovoljni I streni na dunjaluku I na Ahiretu insaAllah!
‘’…..A dobor koje za sebe unaprijed osigurate naci cete kod Allaha jos vecim
I dobicete jos vecu nagradu.I molite Allaha da vam oprosti,jer Allah prasta I
I milostiv je.’’-Kur’an-Al-Muzzammil,20.

Ovaj ajet nam jasno govori da ako se mi budemo na dunjaluku trudili da sto vise dobrih dijela ucinimo,da cemo za to insaAllah dobiti jos vecu nagradu I bolju nagradu od Allaha svt,Milostivog I na dunjaluku i na ahiretu insaAllah!
‘’Dvije blagodati Allahove su neiskoristene od vecine ljudi: zdravlje I slobodno vrijeme.’’
Ovo sto je Poslanik s.a.w.s rekao je potpuna istina,vecina nas nezna kako ce da iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje koje nam je Allah svt dao!
Uzviseni Allah svt kaze u Kur’anu:’Tako mi vremena,covijek,doista gubi,samo ne oni koji vijeruju I dobra dijela cine, i koji jedni drugima istinu preporucuju I koji jedni drugima preporucuju strpljenje.’’Kur’an-Al-‘Asr
Vecina nas svoje slobodno vrijeme subhanllah trosi u besposlicama,praznim pricama,provodeci vrijeme na kompjuterima na netu-chetanjem ,ispijanjem kahva uz gibet ili takodje telefoniranjem itd….Mi dok uz takve stvari gubimo I tracimo svoje dragocijeno vrijeme ogovarajuci ili trazeci mahne svoga brata ili sestre ili cak upoznavajuci nove hanume na netu estagfirullah,Mi nevidimo da nas kafiri unistavaju na sve moguce nacine fizicki,psihicki I medijama-ALLAHU EKBER!!!
Danas na televiziji I na nasim svakodnevnim posijetama interneta te tako I mozemo vidjeti svasta I takodje cuti,a to nije dobor za nas,nasu dijecu,omaldinu I one koi jos lutaju stazama dzehla! Jer ako mi budemo gledali I slusali ono sa cim Allah svt nije zadovoljan,normalno da cemo probuditi strasti I sejtan ce nam to uljepsavati na sve moguce nacine jos vise te cemo samo poceti razmisljati estagfirullah da je to za nas dobro I pocecemo se za tim povoditi estagfirullah.Kao sto smo I sami svijedooci sta se sa nas desava ako se neucvrscavamo uz pomoc Allaha svt ,neucvrscavamo temelju u nasoj lijepoj vijeri,neucvrascavamo svoj din I iman te neucvrscavamo put insaAllah ka Dzennetu.I moramo se boriti na Allahovom svt putu I moliti Allaha svt na nas uputi na pravi put I ucvrsti sve vise .
Uzviseni Allha svt kaze u Kur’an:’Oni koji se budu zbog Nas borili Mi cemo,sigurno,putevima koji Nama vode uputiti,a Allah je zaista,na strain onih koji dobra dijela cine!’’Kur’an-Al-‘Ankabut,69.
Ako se mi budemo borili u ime Allaha svt I da Njegova rijec bude gornja,a nevjernicka donja I ako se budemo borili da sacuvamo Haqq-istinu koju nam je prenjeo Muhammed s.a.w.s od naseg Gospodara Allaha subhanehu ve te’ala.Poslanik s.a.w.s je rekao :’’Ko se neprijateljski ponasa prema mome robu,Ja cu mu nepraviti rat.Najdraze cime mi se Moj rob priblizava je ono cime sam ga zaduzio(fardovima),a zatim Mi se priblizava nafilama sve dok ga ne zavolim,a kada ga zavolim,onda Ja budem njegov sluh kojim slusa,njegov vid kojim gleda,njegove ruke sa kojima on radi,njegove noge sa kojima on putuje(u svemu tome pazi da se neogrijesi I da nepredje Allahove svt granice I zakon…)Ako sta zatrazi,to mu dadnem,Ja ga odmah zastitim.’’


Znaci moramo i samo moramo usmijeriti svoj zivot ka robovanju i obozavanju samo Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala i izvrsavanju dobrih dijela koje nam je Allah naredio i objavio a kloniti se losih djela koje nam je Allah zabranio i haramom ucinio, jer se samo tako mozemo spasiti od dzehennemske vatre.I ako to nece biti lahko za nas,naravno da ce nas Allah svt stavljati na raznorazna iskusenja ali mi moramo insaAllah se samo oslonuti na Allah svt i boriti se zu Allahovu svt pomoc i molost da to sver podnesemo u ime Allaha svt sa strpljivoscu i puno sabura,jer cemo za to insaAllah biti nagradjeni!!!
Uzviseni Alalh svt kaze u Kur’anu:’’Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu:’’Mi vijerujemo!i da u iskusenje nece biti dovedeni?A mi smo u iskusenje dovodili i one prije njih,da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu.Zar misle oni koji zla dijela rade da ce Nama umaci?Lose prosudjuju!Onaj ko se boji susreta s Allahom-pa,doci ce ,sigurno,Dan obecani;a On sve cuje i sve zna!’’Kur’an-Al-‚Ankabut,2-5.
Aisa r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s toliko dugo stajao na nocnom (nafila)namazu,da bi mu noge znale oteci,pa mu je rekla:’’Zasto to cinis Poslanice,kada ti je Allah svt oprostio sve prosle i buduce grijehe?’’On joj na to odgovori:’’Zar netreba da se trudim da budem zahvalan rob?’’
A mi danas i mnogima danas trnu ruke od telefona koje drze radi gibeta,noge nam trne ne od nafila subhanllah ,nego od prevelikoga i dugoga sijedenje na stolicama kraj nasih kompjutera NE raznorazne aktivnosti da’we,slusanja predavanja, NEGO radi gibeta,chetana i estagfirullah posijecanja raznoraznih stranica sa kojima Allah svt nije zadoovljan!!! Pa sta da mi kazemo za sebe jer vidimo da su Poslaniku s.a.w.s svi grijesi oprosteni,a vidimo iz sunneta da se Poslanik s.a.w.s trudio i iskreno robovao i toliko dugo a bezgrijesan klanjao se  Allahu subhanehu ve te’ala,te trudio se za sto vise dobrih dijela te nastojao da bude zahvalan Allahov subhanehu ve te’ala rob!!!
Mi znamo da nam Allah svt nece oprostit grijehe unaprijed,mi moramo insaAllah raditi dobra dijela i moliti Allaha svt da nam oprosti te se moramo iskreno pokajati pa ce nam Allah subhanehu ve te’ala onda insaAllah oprostit! Moramo insaAllah skinuti kosulje dzehla i obuci kosulje ciste bez fleka harama i biti uz Alalhovu subhanehu ve te’ala pomoc optimisti i truditi se i boriti u ime Allah subhanehu ve te’ala –dzihadom protiv svega sto Alalh subhanehu ve te’ala nam zabranjuje i sa cim nije On zadovoljan! Ovo je borba protiv samog sebe ,tj svojih strasti sa kojima Allah subhanehu ve te’ala nie zadovoljan pa hajde robe stisni zube i odrekni se tih stvari koje je samo kratko prplazno uzivanje a vijecno uzivanje je u Islamu,u ibadetu i obozavanju i pokornosti Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala ! Allah subhanehu ve te’ala obecava robovima svojim milost i oprost ako se rob iskreno pokaje i cini istigfar-pokajanje i tewbu oprost trazi radi svojih grijeha i malih i veliki ! Allah subhanehu ve te’ala obecanje svoje nece pronevjeriti pa pokaj se i nevracaj se na taj grijeh vise nikad i neka ti bude mrzak jer to djelo ce biti mjesto tvog boravka u Dzehennemu ako se ne pokajes ,pa jeli iko toga vrijedan NE nije!
Znajte draga braco i sestre,mi smo ti koji Allah subhanehu ve te’ala trebamo,a ne On nas,i nama treba Allahova subhanehu ve te’ala milost i pomoc i na dunjaluku i na ahiretu insaAllah te oprost ali kao je zasluziti –znaci samo drzanjem Allahovih svt gradnica,Kur’ana i sunneta!


Ebu Zerr Dzundub ibn Dzunade r.a. pripovijeda da je cuo od Poslanika s.a.w.s slijedece-hadis-kudsi:’’O moji robovi,Ja sam sebi zabranio nasilje(zulum), a i vama sam ga ucinio zabranjenim,pa nemojte jedni drugima nepravdu ciniti.O robovi moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi,pa od Mene uputu trazite, a Ja cu vas uputiti.O robovi Moji ,svi ste vi gladni,dok vas Ja ne nahranim,pa trazite od Meine hranu da bih vas nahranio.O robovi Moji,svi ste vi neodijeveni,dok vas Ja ne obucem,pa trazite od Meine odijecu,kako bih vas obukao.O robovi Moji,vi grijesite nocu i danju,a Ja oprastam sve grijehe,pa trazite od Meine oprost da bih vam oprostio.O robovi Moji,sta god vi uradite,niste u stanju Meni stetu nanjeti,niti Mi kakvu korist uciniti.O robovi Moji,kada bi svi ljudi i dzinni,od prvoga do posljednjeg bili toliko pobozni kao sto je nabogobjazniji medju vama,sve to nebi uvelicalo Allahovo carstvo.O robovi Moji,kada bi se svi ljudi i dzinni skupili na jdnom mijestu,i od Meine zatrazili sve sto zele,zatim Ja svakom onom dao sto je trazio,to nebi umanjilo ono sto Ja posijedujem ni onoliko koliko bi umocena igla u more umanjila vodu mora.O robovi Moji,samo se radi o vasim dijelima,Ja cu ich sve zabiljeziti,zatim cu svakom dati ono sto je zasluzio,pa ko nedje dobro (hajr);neka bude zahvalan Allahu svt,a ko nadje lose (serr),neka ne kori nikoga drugog osim sebe!’’
Budimo iskreni i priznajmo da je Allah subhanehu ve te’ala najpravedniji sudac,te da nikome zulum ne cini ni koliko trun.Mi smo sami sebi krivi i mi sami sebi nepravdu cinimo,te smo ti koji smo ponekad i sejtanu (la’netullahi alejh)poslusni,jer nam dosaptavaju pored ovako jasnih lijepih dokaza koje Allah svt kaze u Kur’anu:’Ali,nevijernici lakomisleno slijede strasti svoje,-a ko ce na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio?-njima nece niko u pomoci preteci.’’Kur’an-Ar-Rum,29.
Zar ima neko ko nebi zelio nagradu Allaha subhanehu ve te’ala, milost i oprost,a znajte da Allahu niko ne moze umaci! On sve cuje i zna !
Zato braco i sestre,primite pouku iz naroda prije nas iz svih dokaza Kur’an i sunneta i nedopustite sejtanu da preovladava vama i nasim dusama.Pokajmo se iskreno Allahu subhanehu ve te’ala, jer jedino On prima pokajanje i Milostiv je,prije dana u kojem nece biti sumnje i dana polaganja ispita!!!! Prije zatvaranja vrata pokajanja i dolaska meleka smrti a on moze svkog casa da dodoje pa pozuri i bolje danas nego sutra!
Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

Ummu Muamer

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic -zelim da se pokajem 1-2

http://www.youtube.com/watch?v=Pgjs6X-wXSQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=LKwbbjXdhAU&feature=related

01.08.2011.

Kur'an o pokajanju, pa ucini robe tewbu -pokaj se!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an o pokajanju, pa ucini robe tewbu-pokaj se !!!

Uzviseni Allah kaze: Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! …” (Ez-Zumer, 53) Pokusaj da ono sto sam kazao uporedis sa navedenim ajetom.Ti cinis male grijehe, cinis velike grijehe, a Allah ti kaze da ne gubis nadu u Njegovu milost. Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prasta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego sto vam kazna dodje - poslije vam niko nece u pomoc priskociti. I slijedite ono najljepse, ono sto vam Gospodar vas objavljuje, prije nego sto vam iznenada kazna dodje, za ciji dolazak necete znati…” (EZ-Zumer, 53-55 ) Ucini tevbu prije nego sto dodje Sudnji san! Da covjek ne bi uzviknuo: "Tesko meni, koliko sam samo duznosti prema Allahu propustio…” (Ez-Zumer, 55) Tesko tebi zbog nepostovanja Allahovog prava. Cak sam se i izrugivao! (Ez-Zumer, 56) Ismijavao si se sa vjerom u svoga Gospodara. Mozda na Sudnjem danu budes kazao i ovo (kao sto se u Kur’anu navodi): Ili da ne bi rekao: "Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sacuvao", Ili da ne bi rekao kad dozivi patnju: "Da mi se samo vrattiti - dobra djela bih cinio!" (Ez-Zumer, 57-58 ) Pokaj se prije nego ti budu upucene ove rijeci. Razmisli i o slijedecim ajetima: Na Sudnjem danu vidjeces pocrnjela lica onih koji su o Allahu lazi govorili.(Ez-Zumer, 60) Na Sudnjem danu ces vidjeti ljude koji se nisu Allahu kajali i koji nisu Njegove naredbe slijedili. Njihova lica toga dana bit ce crna. A zar u Dzehennemu nece biti boraviste oholih? (Ez-Zumer, 60) Uzviseni Allah je ljude koji se ne kaju nazvao oholim. Ti neces da se pokajes uprkos tome sto ti Allah kaze: “Oprostit cu ti sve grijehe…” Ti to ne zelis, ti se oholis nad Uzvisenim Allahom. Uzviseni kaze: Allah zaista voli one koji se cesto kaju i voli one koji se mnogo ciste. (El-Bekara, 222) Shvati: ako se budes kajao, Allah ce te zavoljeti. Allah zeli da vam oprosti! (En-Nisa, 27) Razmisljajte o volji naseg Gospodara! Ali, u cemu lezi problem: Allah zeli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode zele da daleko s Pravog puta skrenete. (En-Nisa, 27) Oni koji zele i slijede strasti zele vam samo propast. A sta vam Allah zeli? Allah zeli da vam oprosti! A ti ne zelis pokajanje!
Allah te kori i kaze: A oni koji se ne pokaju - sami sebi cine nepravdu. (El-Hudzurat, 11) On te je prekoreo, ali ti se nakon toga ponovo obraca govorom koji ispunjava srca: Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih! (Et-Tevba, 104) Obrati paznju na suptilnost kur’anskih rijeci, obrati paznju na divni kur’anski stil obracanja: Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih! (Et-Tevba, 104) Uzviseni Allah je Sebe u Kur’anu nazvao imenima: …Koji oprasta grijehe i Koji prima pokajanje! (El-Gafir, 3) Zar se i nakon ovih rijeci ne zelis pokajati?! Zar si i dalje uporan u grijesenju?!Allah ti je sve ovo pruzio, a ti ne zelis da se pokajes! Uzviseni Allah kaze: I pozurite da zasluzite oprost od Gospodara svoga! (Alu Imran, 133) Vecina stanovnika Vatre bit ce od “musevvefa”. -Ko su musevvefi? Rijec musevvef izvedena je od rijeci seufe, sto simbolizira buducnost. To su, npr., rijeci: “Naredne godine cu, insaAllah, staviti mahramu”; “Kada se proodim, stavit cu mahramu, insaAllah”; “Kada se ozenim, pocet cu klanjati namaze u dzamiji i oborit cu svoj pogled, insaAllah”… Covjek govori: “InsaAllah”, prepusta se Allahovoj volji, a laze.Uradit cu…, ucinit cu… - jedno je od Iblisovih vojski. Zbgo toga Uzviseni kaze: “Pozurite…! ”I pozurite da zasluzite oprost Gospodara svoga! (Alu Imran, 133) Najvecom brzinom zurite Allahovoj milosti. Trazite Allahov oprost dok ste jos zivi. Vrisak stanovnika Vatre nece biti samo zbog bola koji ce se osjecati, vec i zbog grijeha koje su ucinili na dunjaluku. Mogli su da se pokaju za njih, a nisu. “Kamo srece da sam se pokajao zbog tih i takvih grijeha! Kamo srece da te i te grijehe nisam ucinio!” – bit ce uzvici stanovnika Vatre. Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrdjavo djelo samo iz lahkosmislenosti. (En-Nisa, 17) Lakomislenost koja se spominje u ovom ajetu ne znaci tvoje neznanje da je stvar koju cinis grijeh, vec znaci tvoje nepoznavanje Allahovog polozaja u odnosu na tebe i tvoje cinjenje grijeha u takvom stanju. Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrdjavo djelo samo iz lahkosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima ce Allah oprostiti. (En-Nisa, 17) “I koji se ubrzo pokaju” – sta to znaci? Kakva je to blizina? To se odnosi na one koji se pokaju neposredno poslije ucinjenog grijeha – ovakvi zasluzuju da im pokajanje bude primljeno: I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono sto zelite. (En-Nur, 31) Pozurite, vjernici! Zar ne cujete ovaj savrseni kur’anski poziv?! Pokajte se svi… Uradimo to sada. Primijenimo Allahove rijeci: I svi se Allahu pokajte! (En-Nur, 31) Svi – i pobozni i neposlusni, i grijesnik i bogobojazni, i muskarac i zena, i mladi i stari, pocetnici u vjeri i oni koji su duze vrijeme vjernici – svi se pokajte! Ovaj ajet je objavljen zbog jednog ashaba u Medini: I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono sto zelite. (En-Nur, 31) Primjetit cete nesto cudno. Kada god Uzviseni Allah govori o pokajanju grijesnika, kaze: Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali i dobro cinili… (Merjem, 60) Uzviseni Allah nije rekao: “Oni koji su vjerovali i pokajali se.” Spomenuo je pokajanje prije vjerovanja, zasto? Zato sto grijesi kvare vjerovanje. Kako ce covjek povratiti vjerovanje? Pokajanjem. Nista ne obnavlja vjerovanje kao pokajanje! Uzviseni Allah kaze: O vi koji vjerujete, ucinite pokajanje Allahu iskreno, (Et-Tahrim, 8 )

Sta to znaci iskreno?Ova rijec ima dva znacenja. Prvo znacenje je da to pokajanje zbog svih grijeha bude potpuno i svim svojim bicem. Ne moze neko doci i reci: “Ja se kajem zbog ogovaranja svih osim zbog ogovaranja toga i toga… Za to se nikada pokajati necu… Ogovaracu ga do smrti…” Ne! Nece ti biti primljeno pokajanje. Ili da neki mladic kaze: “Moj Gospodaru, kajem se zbog pogleda upucenih ka zenama na ulici, ali se ne kajem sto sam gledao tu i tu zenu!” Takvo pokajanje nece biti primljeno i ovo je prvo znacenje ovih rijeci. Ali postoji i drugo znacenje ove rijeci. U ovom ajetu je upotrebljena rijec nesuha. To je rijec izvedena iz istog korijena kao i rijec nasihat – savjet. Sta, onda, znaci ovo pokajanje? To je ono pokajanje koje svajetuje onoga ko se kaje. Ono svojom snagom upozorava covjeka svaki put kada se zeli vratiti prethodnom grijehu. Govori mu sjecas li se onoga dana kada si se pokajao…, sjecas li se kada si bio u dzamiji i slusao predavanje o pokajanju, pa si ti odlucio svim srcem da se pokajes? Pa, covjek, svaki put kada pozeli da ucini grijeh, kaze sebi: “Ne, ja se sjecam tog dana!” Ovakvo pokajanje savjetuje covjeka kada covjek pozeli vratiti se grijehu! Pa, braco moja, pokajmo se Allaho i povratimo Mu se iskrenim i potpunim pokajanjem…Ovo su bili neki Kur’anski ajeti koji govore o pokajanju.

Iz knjige LIJECENJE SRCA, Amr Halid

Svi smo mi griješnici

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Gdje je put do sreće i uspjeha?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

Ali, šta je to Tevba?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

Zašto da učinim tevbu?

Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)

Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.


Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.

Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.

Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"

Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)

Razmišljajmo o posljedicama grijeha

Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.

Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).

Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)

Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.


Uslovi iskrene tevbe-pokajanja

Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.

Priznati da je dotično loše djelo grijeh.

Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.

Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.

Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.

Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.

Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.

Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio.
Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“

2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.

3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
Čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! Čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom
.
4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
Čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.

5- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka. Kako od takvih osoba očekivati da budu korisni društvu u kojem žive i da vrate islamu i muslimanima ugled koji su nekada imali?!

Uzviseni kaze u Kur’anu:’’Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vijeri,prije nego sto Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nece moci odbiti.Toga dana ce se oni razdvojiti;oni koji nisu vijerovalina svoju stetu nisu vijerovali,a oni koji su dobra dijela cinili-sebi su Dzennet pripremili,da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vijerovali i dobra dijela cinili;a On zaista,ne voli nevijernike.’’Kur’an-Ar-Rum,43-45.
Nas zadnja dova je :’Gospodaru nas,ne dopusti srcima nasim da skrenu,kas si nam vec na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost;Ti si ,uistinu,Onaj koji mnogo daruje!’’-Ali-Imran,8.

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Kajem ti se Gospodaru moj Uziviseni koji sve vidis,pa i crnog mrava u zemlji subhanallah,OPROSTI NAM NASE GRIJEHE i smiluj nam se ,i ojacaj nas na tvom putu,ojacaj nase korake,nas iman i priblizi nas sebi,ucini nas iskrenim te ocisti nasa srca,sacuvaj nas prokleta sejtana i svakog zla vidljiva i ne vidljiva,smiluj nam se i oprosti,sacuvaj nas Dzehennemske vatre i sa svojom milosti nas uvedi u Dzennet-amin

 Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic

http://www.youtube.com/watch?v=TFNWl61X5iA

http://www.youtube.com/watch?v=66TIrSN93ps&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=AXrWh0OHQTU&feature=related

01.08.2011.

Nezaboravi robe nagrade oprosta i Dzenneta sa Allahovom milosti, svojim ibadetom pa pocni vec...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Nezaboravi robe nagrade oprosta i Dzenneta sa Allahovom milosti, svojim ibadetom pa pocni vec...

Na samom pocetku zelim da vama koji postite mjesec Ramadan u ime Allaha subhanehu ve te’ala pozelim svako dobro i hajr !

Požuri s tevbom, jer je ona ključ uspje­ha na ahiretu, a njeni uvjeti su: da se odmah prekine sa činjenjem grijeha, da se donese čvrsta odluka da se više neće činiti i da se u srcu iskreno kajemo za učinjeni grijeh.

Okiti se saburom i budi strpljiv nada­jući se nagradi Uzvišenog Allaha i sačuvaj svoj jezik, pogled i sluh od harama.Posti stomakon-hranom jela i pica,jezikom (ne pricacaj ono sa cim Allah nije zadovoljan-ne ogovraj i ne prenosi tudje rijeci,ne potvaraj itd); posti ocima (ne gledaj u haram-obaraj pogled svoj...posti usima (ne slusaj svasata sem onog sto je hajr i dobro za oba svijeta i kazi kad neko nesto govori :''JA POSTIM,JA POSTIM,JA POSTIM ! Posti svojim nogama (ne idi na haram mjesta gdje je fitna itd) i posti rukama (ne pisi robe svasta po internetu i sms porukama -ono sa cim Allah nije zadovoljan-makni se sa interneta i obozavaj Uzvisenog koji ti je omogucio da docekas ziv i zdrav ovaj Ramaza i da se pokajes iskreno za svoje prosle grijehe! Posti robe ...posti i ocisti svoje srce iskrenom tewbom!!!

Molim Allaha subhanehu ve te’ala da vas ucini iskreni svojim robovima sa kojima ce samo On Allah biti zadovoljan,da vam podari svaki hajr i dobro te da vas sacuva svkog zla,da vas ojaca u vjeri i podari vam cvrst iman,sabur i snagu da ispostite dane u ibadetu i pokornosti Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala ,da vam Allah podari svoju milost i oprost i primi od vas vas post i vasa dobra djela,vase dove da uslisi i da vas iz Ramazana izvede ciste kao od majke ciste te da vas sa svojom milosti uvede u Dzennet zajedno sa mnom i sebi ovo sve takodje zelim i mojim najmilijima-AMIN

Ovaj plan i program koji ćemo navesti, može se, naravno, korigovati i prilagoditi mogućnostima, kako kome odgovara, ali je jako bitno da kada nas nešto mimoiđe u jednom od ovih navedenih termina, pokušamo to nadoknatiti u jednom od narednih.

Hvala Allahu Gospodaru svjetova! Nek je selam i salavat na najodabranijeg Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe, a zatim: Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala: وَفِي ذٰلِكَ فَلْيَتَنَافَسِ الْمُتَنَافِسُونَ " I neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu! " (Prijevod značenja, Al- Mutaffifun, 26.)

Nijjet

1-Obaveza je donijeti nijjet, odlučiti da će se dotični dan postiti. Nijjet kod ramazanskog posta je obavezan i oko toga se slažu svi islamski učenjaci. Ibnu Tejmijje, rahmetullahi alejh, kaže: "Islamski učenjaci su složni da svaki zasebni ibadet, poput namaza, posta, hadždža, nije ispravan bez nijjeta." Mjesto nijjeta je u srcu.

Nijjet je potrebno donijeti prije zore a ispravno je da se donese u bilo kojem dijelu noći na što ukazuje predanje kod Darekutnija: “Neispravan je post onome ko ne naumi u toku noći da će postiti”. Islamski učenjaci se razilaze da li je potrebno donijeti nijjet samo na početku mjeseca ramazana, dakle jedanput, ili je potrebno donijeti nijjet za svaki dan ramazanskog posta:

a) Malik, Ishak i Ahmed u jednom predanju su stava da je dovoljno samo jedanput donijeti nijjet za ramazanski post, ukoliko se post tokom ramazana ne prekida putovanjem ili bolešću. b) Ebu Hanife, Šafija i Ahmed u jednom predanju stava su da se za svaki dan treba donijeti nijjet. Kažu u hadisima je došao spomen večeri, zore i sl. Također, ako se pokvari jedan dan posta, time se neće pokvariti cijeli mjesec. Također, svaki dan je zaseban, jer se s nastupanjem akšama završava s postom toga dana, nastaje prekid tog ibadeta pa je potrebno sljedećeg dana ponovo zanijetiti i otpočeti s postom.

Prije zore

1.Noćni namaz Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala: أَمَّنْ هُوَ قَانِتٌ آنَاءَ اللَّيْلِ سَاجِدًا وَقَائِمًا يَحْذَرُ الْآخِرَةَ وَيَرْجُو رَحْمَةَ رَبِّهِ "Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga...?" (Prijevod značenja, Az-Zumer, 9.)

2. Sehur Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ustajte na sehur, jer je, doista, u njemu berićet." (Buharija, Muslim)

3. Istigfar , traženje oprosta sve do sabahskog ezana. Rekao je Allah, 'azze ve džel: وَبِالْأَسْحَارِ هُمْ يَسْتَغْفِرُونَ "I u praskazorje oprost od grijeha molili. " (Prijevod značenja, Ad-Darijat, 18.)

4. Dva rekata sabahskih suneta. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dva rekata sabah namaza su bolja od dunjaluka i onoga što je na njemu." ( Muslim)

Poslije zore

1. Rani odlazak na sabah namaz Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "... Da znaju kakva je vrijednost u ova dva namaza ( sabah i jacija) odlazili bi puzeći." (Buharija i Muslim)

2. Učenje zikra, dove sve do ikameta Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dova između ezana i ikameta se ne odbija." (Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud)

3. Boravak i sjedenje u mesdžidu uz učenje Kur'ana i zikra sve do izlaska Sunca (jutarnji zikr). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ostajao poslije sabah namaza u džamiji sve do izlaska sunca. (Muslim) Rekao je Allah tebareke ve te'ala:" وَقُرْآنَ الْفَجْرِ إِنَّ قُرْآنَ الْفَجْرِ كَانَ مَشْهُودًا ‌ "…i molitvu u zoru, jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju. " (Prijevod značenja , Al-Isra, 78.) Ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti pola hizba u ovo vrijeme. Ko bude želio dvije hatme da prouči u ramazanu taj će učiti jedan hizb u ovo vrijeme. Ko bude želio tri hatme da prouči u ramazanu, taj će učiti isto jedan hizb u ovo vrijeme. Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.

4. Klanjanje dva rekata Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko klanja sabah namaz u džematu, potom sjedne slaveći i spominjući Allaha do izlaska sunca, zatim klanja dva rekata, bit će nagrađen nagradom hadža i umre, potpuno, potpuno, potpuno." ( Hadis bilježi Tirmizi)

5. Dova Allahu da ti učini dan berićetnim Kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: "Allahu moj, molim te za dobro u ovom danu, pobjedu, pomoć, svjetlo, berićet i uputu, a utječem se Tebi od od svakog zla koje je u njemu i poslije njega. " (Hadis bilježi Ebu Davud).

6. Spavanje (odmor), s nijetom nagrade Rekao je Mu'az, radijallahu anhu: " Zaista se nadam nagradi za svoje spavanje, kao što se nadam nagradi za svoju budnost."

7. Odlazak na posao ili u školu Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Niko nije pojeo bolju hranu od one koju je stekao svojom rukom. Zaista se Allahov poslanik Davud, alejhi selam, hranio imetkom stečnim svojom rukom." (Hadis bilježi Buharija) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta." (Buharija)

8. Veličanje i slavljenje Allaha, tebareke ve te'ala, tokom dana أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ ‌ "A srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Prijevod značenja, Ar-R'ad, 28.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem :"…Neka ti je jezik neprestano vlažan od spominjanja Allaha Uzvišenog". (Tirmizi, Ibnu Madždže) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Stanovnici Dženneta neće ni za čim žaliti, osim za trenutkom koji je prošao, a u njemu nisu slavili Allaha Uzvišenog. " (Hadis bilježi Taberani)

9. Svakodnevna sadaka .Neka ti bude na umu da melek uči svako jutro dovu za onoga ko udjeljuje sadaku, kako se spominje u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: " Allahu, podari svakom onom ko udjeljuje bolje i više od onoga što udijeli…"( Hadis bilježi Buharija)

Poslije podne

1. Podne namaz obaviti na vrijeme i u dzematu .Rekao je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu: " Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podučio stvarima koje su od upute, a jedna od stvari upute je namaz obavljen u džamiji u kojoj se uči ezan. " (Hadis bilježi Muslim)

2. Klanjati podnevske sunete, koji spadaju u dvanaest potvrđenih dnevnih suneta, četiri prije farza i dva poslije farza. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko u noći i danu klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne-namaza i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva poslije jacije i dva prije sabaha.'' (Muslim)

3. Kraći odmor. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "…I tvoje tijelo ima pravo kod tebe..."

Ikindija

1. Ikindiju namaz obaviti u džematu Potrudi se da klanjaš četiri rekata prije farza, jer je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Smilovao se Allah čovjeku koji klanja četiri rekata prije ikindijskog farza." (Hadis bilježi Ebu Davud i Tirmizi)

2. Ako ima neko predavanje ili vaz u džamiji, ostati i poslušati Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " Ko ode u mesdžid da bi nešto naučio, ili druge podučio, ima nagradu potpuno obavljenog hadža. " (Hadis bilježi Taberani)

3. Boravak u mesdžidu Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uzme abdest u svojoj kući, onako kako treba, zatim ode u mesdžid, on je Allahov posjetilac, a pravo onog koji se posjećuje je da ugosti svog posjetioca." (Hadis bilježi Taberani) Učenje Kur'ana koliko smo u mogućnosti, pa ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti pola hizba u ovo vrijeme. Ko bude želio dvije hatme da prouči u ramazanu taj će učiti jedan hizb u ovo vrijeme. Ko bude želio tri hatme da prouči u ramazanu, taj će učiti isto jedan hizb u ovo vrijeme. Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.

4. Proučiti večernji zikr-Navodi Ebu Derda, Posalnik, s.a.v.s., je rekao: „Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima koja su najodabranija kod vašeg Gospodara i na najvišem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zekata i srebra, i bolja od sukoba s neprijateljima u kojem bi ih vi ubijali a i oni vas? „Sakako“, odgovoriše, a on nastavi: „Spominjanje Allaha (zikrullah).“
Resulullah, s.a.v.s, je u vezi sa zikrom rekao i ovo: „Primjer onoga koji spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.“

On je izrekao rijeci hvale za spominjanje Allaha poslije namaza, a posebno je to primjetno u rijecima koje prenosi Ebu Hurejre, da je on rekao: „Da izgovorim: - Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber; (Slavljen neka je Allah, hvala Allahu, samo je Allah Bog i Allah je velik), draže mi je od svega što Sunce obasjava (cijeli dunjaluk).“ U drugoj predaji kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „U noci moga is'raa (i mi'radža) susreo sam Ibrahima, a.s., koji mi je tada rekao: - O Muhammede prenesi od mene selame svome ummetu, i obavijesti ih da je u Džennetu plodna i dobra zemlja, pitka voda, da je on prostrana ravnica, i da je džennetsko sjemenje Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber.“ To je aluzija ummetu Muhamedovom, s.a.v.s., da što više izgovraju navedene rijeci.
Rijeci slave i hvale Allahu su najdraže, što razumijemo iz ovog hadisa. Ebu Zerr, r.a., prica kako mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom rekao: „Hoceš li da ti kažem koje su rijeci Allahu najdraže? Zaista su Allahu najdraže rijeci: - Subhanallahi ve bi hamdihi.“ Stoga Uzvišeni za njihovo izgovaranje izdašno nagraduje. Alejhisselam je rekao: „Ko dnevno izgovori stotinu puta - Subhanallahi ve bi hamdihi – bice mu izbrisane pogreške, makar da ih je imao koliko morske pjene.“Pojedinacno izgovaranje tesbiha, tahmida i tekbira, takode je pohvaljeno. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: „Ko poslije namaza izgovori 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdu lillah, 33 puta Allahu ekber i upotpuni stotinu sa Lailahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir, bit ce mu oproštene pogreške, makar ih imao koliko morske pjene.“
Allahu Uzvišenom posebno su drage rijeci kojima se potvrduje Njegova jednoca i On za njih obilato nagraduje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Ko kaže: - La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul-hamdu, ve huve ala kulli šej'in kadir, (Nema drugog boga osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada svaka hvala, i On je svemocan) deset puta, kao da je oslobodio cetiri roba iz potomstva Ismailovog.“

Znaj brate i sestro da je nemoguce pobrojati sve koristi koje se postižu spominjanjem Allaha Uzvišenog. Oni koji Ga se stalno sjecaju, u Allahovoj su zaštiti i na visokim položajima kod Njega. On im iz obilja svoga nadoknaduje i velikodušno ih nagraduje. Sa zikrom nestaje zaglušenosti u ušima, zamršenosti jezika i koprene ispred ociju. Allah je zikrullahom ukrasio jezike onih koji Ga se sjecaju, i nurom ukrasio oci onih koji gledaju. Nemarno srce je kao slijepo oko, gluho uho, ili oduzeta ruka. Vrata izmedu Gospodara i roba Njegova su otvorena sve dok je rob u zikru. Ta vrata zatvaraju se samo insanskim nehajem.
Gospodaru naš, ucini nas zakirima i predvodnicima na Sudnjem danu. Amin!

Aksam

1. Učenje dove prije početka iftara Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Trojici se dova ne odbija, postaču dok ne iftari…" ( Hadis bilježi Tirmizi)

2. Otpočeti iftar uz dovu: ذهب الظمأ وابتلت العروق، وثبت الأجر إن شاء الله " Nestala je žeđ, natopile se žile, a nagrada je osigurana, ako Allah htjedne." (Ebu Davud)

3. Obaviti akšam namaz u džematu

4. Druženje sa porodicom Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " I tvoja žena ima pravo kod tebe..."

5. Priprema za jaciju i teraviju namaz

Jacija

1. Jaciju namaz u džematu obaviti

2. Teraviju namaz obaviti do kraja sa imamom Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko provede Ramazan klanjajući, vjerujući, nadajući se nagradi od Allaha, dželle šanuhu, biće mu oprošteni prijašnji grijesi! " (Buharija) Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "…ko bude klanjao za imamom, sve dok imam ne završi sa svojim namazom, imaće nagradu kao da je cijelu noć klanjao! " (Hadis prenose petorica, a imam Tirmizi ga smatra sahihom.)

3. Učenje Kur'ana .Ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti oko 20 straanica Kur'ana dnevno ili 4 stranice nakon svakog namaza . Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.

Zadnja trecina noci

1. Noćni namaz, sa dužim rukuom i sedždom.

2. Klanjanje vitr namaza, za one koji nisu klanjali u džematu sa imamom. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učinite da zadnji vaš namaz bude vitr." (Buharija i Muslim)

3. Učenje Kur'ana

U slobodnom vremenu  -Zijareti bližnjih, komšija, prijatelja; -Pokušati biti što aktivniji na polju da've u toku ramazana; - Čitanje korisnih knjiga, koje pojašnjavaju propise, ali i stvari vezane za lijep ahlak; -Iskoristiti svaku priliku da povećaš iman, i da radiš što više hajrata i dobrih djela u ovom plemenitom mjesecu.

Napomena:

1. Poznato je da se u našim džamijama, u Bosni, klanja teravija sa vitrom, zbog toga je obaviti takav namaz u džematu, skupa sa imamom, od početka do kraja, bolje nego ostaviti vitr i sam klanjati u zadnjoj trećini noći, zbog hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "…ko bude klanjao za imamom, sve dok imam ne završi sa svojim namazom, imaće nagradu kao da je cijelu noć klanjao!" A oni koji nisu uspjeli klanjati teraviju sa imamom, takvima je bolje da ostave vitr za zadnju trećinu noći.

2. Vrijeme za jutarnji zikr počinje poslije klanjanja sabah namaza i traje sve do izlazka Sunca, a vrijeme za večernji zikr počinje od ikindije i traje do zalaska Sunca. Ovog je mišljenja i Ibn-Kajjim, rahimehullah, a dokaz je Allahov, te'ala, govor: " Hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova." (Prijevod značenja, Ta-ha, 130. ) Dok šejh Abdul'Aziz bin Baz, rahimehullah, kaže za jutarnji zikr, da onaj koji nije to učinio prije izlaska Sunca, može sve do podne namaza, a ko nije proučio večernji zikr do zalaska Sunca, to može i poslije akšam namaza, ili poslije jacije namaza. I na kraju, nek je selam i salavat na Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem!

UPOZORENJE:

Neke greške i prijestupi koji se čine u ramazanu

-Pretjerano spavanje danju i propuštanje nekih namaza.

-Večernja sijela i provođenje vremena uz televizor prateći serije, filmove i druge neprimjerene i beskorisne sadržaje.

-Sestre da ne provode pola dana uz spremanje iftara sa vise vrsta hrane a pospotrebo jer su se bolje generacije od nas hurmama iftarile a u ibadetu citav daan bili su! Pa sestro napravi jelo jedno i ibadet cini Allahu a dok kuhas mozes istigfar-pokajanje ciniti,zikriti i doviti pa iskoristi i to vrijeme u hajru!!!

-Prejedanje za iftarskom sofrom i punjenje stomaka prekomjernim kolinama hrane i pića.

-Konzumiranje crvenog i bijelog luka prilikom iftara, a zatim odlazak u džamije, jer poznato je da neu­godan zadah uznemirava meleke i klanjače.

-Laž, ogovaranje

-Svađa i prepirka

-Psovka i bestidan govor

-Neustajanie na sehur u kojem je bereket.

Sjedenje za internetom (paltalkom, facebook ,MSN itd i chetanje bespotrebno )!!!!!!

Toliko ...

Molim Allaha, dželle ša'nuhu da nam podari iskrenost u svim našim djelima,da nas ucini upucenim i upucivacima,da nam podari cvrst iman,sabur i da nam olaksa kusnju te da nas nestavlja na kusnju koju necemo moci podnjeti,da nam olaksa posti i djela primi nasa i oprosti nam Uzivseni milostivi najmilostivniji. Amin!

http://www.youtube.com/watch?v=66TIrSN93ps&feature=player_embedded#at=65

31.07.2011.

Pocnite sa postom kada vidite mladjak...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Počnite s postom kad vidite mlađak

 Početak Ramazana utvrđuje se viđenjem mlađaka,a njegovo viđenje potvrđujemo svjedočenjem jedne povjerljive osobe,ili namirivanjem mjeseca šabana trideset dana.Ibn Omer r.a.,veli:" Ljudi su iščekivali da se pojavi hilal,pa sam rekao Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem,da sam vidio mlađak,nakon čega je naredio ljudima da započnu s postom!"(Bilježi Ebu Davud,a El-Hakim i Ibn Hibban vele da je hadis vjerodostojan)

Ebu Hurejre r.a. veli da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem rekao;"Počnite s postom kad vidite mlađak,a završite kad ga ponovo vidite.A ako ga ne mognete vidjeti,onda na prethodni mjesec,šaban,namirite trideset dana."(Bilježe ga El Buhari i Muslim)

Et Tirmizi veli:"Ovo većina islamskih učenjaka prakticira.Još su kazali:"Dovoljno je svjedočenje jedne povjerljive osobe za utvrđivanje posta." Ovo je stav Ibn el Mubareka,Eš-Šafija,i Ahmeda.En-Nevevi veli:"Ovo je preferirajući stav!" Hilal mjesec ševvala utvrđuje se namirivanjem Ramazana trideset dana,i nije dovoljno svjedočenje jedne osobe,prema mišljenju većine islamskih učenjaka. Oni za to uvjetuju svjedočenje dvojice pravednih,dok Ebu Sevr ne pravi razliku između utvrđivanja hilala za mjesec ševval i za mjesec Ramazan.On smatra da je za to dovoljno svjedočenje jednog pravednog čovjeka. Ibn Rušd veli:"Ebu Bekr ibn el-Munzir slaže se sa stavom Ebu Sevra,a također mislim da je to i stav zahirija."

Ebu Bekr ibn el-Munzir za svoj se stav poziva na konsenzus islamskih učenjaka,koji smatraju da se moraju omrsiti,a i početi s postom,na osnovu svjedočenja jednog čovjeka(koji tvrdi da je vidio hilal-mjesec)!Prema tome,mi također na taj način moramo prohvatiti utvrđivanje početka i kraja Ramazana,jer su početak i kraj mjeseca granice početka i kraja posta. Eš Ševkani veli:"Prema tome,nema vjerodostojnog dokaza u kojem se uvjetuje svjedočenje dvojice za istek Ramazana.U skladu s tim,zadovoljit ćemo se svjedočenjem jednog pravednog čovjeka analogno svjedočenju također jednog pravednog čovjeka za utvrđivanje početka Ramazana. Također,kao dokaz možemo uzeti činjenicu da se u ibadetima prihvataju predanja koja prenosi pojedinac,pa se analogijom dokazuje da se takva predanja mogu prihvatiti i u ostalim granama islama,osim ako postoji dokaz koji izuzima neke situacije,kao što je svjedočenjem prilikom utvrđivanja imetka i sl.U ovom se slučaju prihvata stav Ebu Sevra.

 Viđenjem mlađaka

Ibnu-Omer, radijallahu 'anhuma, kaže: "Čuo sam Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: 'Kada vidite mlađak zapostite, i kada ga ponovo vidite prekinite s postom.'" (Muttefekun alejh)

Dakle, put do saznanja o pojavi mlađaka je njegovo praćenje i viđenje, a ne računanje. Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onaj koji se oslanja na računanje kada je u pitanju mlađak, taj je zalutao u Šerijatu i onaj koji uvodi novotariju u vjeru.“ (Medžmuatu fetava, 25/207)

 Islamski učenjaci su se razišli po pitanju koliko je osoba dovoljno da posvjedoče viđenje mlađaka kako bi se utvrdilo njegovo viđenje i kako bi se otpočelo s postom.

-   Većina islamskih učenjaka mišljenja je da ukoliko jedna pouzdana osoba posvjedoči da je vidjela mlađak da se njeno svjedočenje prihvata i otpočinje se s postom. Takvog mišljenja su: Ebu Hanife, Šafija, Ahmed, učenjaci zahirijskog mezheba, Ibnul-Munzir i drugi, Allah im se svima smilovao.

-     Dok, imam Malik, El-Lejs, Evza'i, Sevri i drugi mišljenja su da je za utvrđivanje mlađaka potrebno najmanje dvije osobe, analogno svjedočenju.

Inšaallahu te'ala, prioritetnije je mišljenje da je dovoljno svjedočenjejedne pouzdane osobe, svejedno da li bila muškarac ili žena kako spominje Ibn-Hazm, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu El-Muhalla (6/350), jer je i sam Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, postupio po tome kako se spominje u hadisu Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, gdje kaže: "Ljudi su pratili mlađak, pa sam ga ja vidio i obavijestio o tome Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je zapostio i naredio ljudima da poste." (Ebu-Davud, Darimi, Ibnu-Hibban, Darekutni i Bejheki. Imam Hakim kaže da je hadis vjerodostojan po uslovima imama Muslima s čime se slaže i imam Zehebi. Veliki islamski učenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi te'ala alejh, ocijenio je hadis vjerodostojnim u svome vrijednom djelu Irvaul galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil: 4/16)

Međutim, za prekid posta, odnosno završetak mjeseca ramazana i viđenje mlađaka mjeseca ševvala koji slijedi poslije ramazana, islamski učenjaci su složni, osim nekolicine njih, da je potrebno svjedočenje najmanje dvije povjerljive osobe.
Kao dokaz za ovo mišljenje većina islamskih učenjaka navodi hadis Abdurrahmana b. Zejda b. el-Hattaba da su mu ashabi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pričali da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Postite kada vidite mlađak i prestanite s postom kada ga vidite. Svoje obrede vežite za njega. Ukoliko ga ne vidite, upotpunite mjesec s trideset dana. Ako vam posvjedoče dvojica (da su ga vidjeli) postite (otpočnite s postom) i prekinite s postom."(Nesa'i, Ahmed i Darekutni. Imam Ahmed u svom predanju bilježi: "... ukoliko vam posvjedoče dvojica muslimana ..." –dok imam Darekutni bilježi sljedeću verziju: "... ukoliko vam posvjedoče dvojica povjerljivih, pouzdanih muslimana ..." Učenjak Albani, rahmetullahi 'alejh, kaže: "Lanac prenosioca ovog hadisa je vjerodostojan i svi prenosioci u njemu su pouzdani ...": Irvaul galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil, 4/17)

Kao što vidimo, ovaj hadis ukazuje na to da nije dozvoljeno otpočeti post mjeseca ramazana niti prekinuti s njim osim sa svjedočenjem dvojice pravednih, povjerljivih muslimana. Međutim, prethodni hadis od Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, izuzima početak posta, tako da je dozvoljeno otpočeti s postom svjedočenjem jedne osobe, dok nije došao nikakav hadis kojim se na sličan način izuzima prekid posta, završetak ramazana. Zbog toga ostaje da se prekid posta utvrđuje svjedočenjem najmanje dvojice pravednih muslimana, a Allah Uzvišeni najbolje zna.

 Ukoliko osoba vidi mlađak ali se ne prihvati njeno svjedočenje

 Kod islamskih učenjaka postoje tri mišljenja po ovome pitanju:


1. Zapostit će po svome viđenju ramazanskog mlađaka i tajno prekinuti s postom kada vidi mlađak mjeseca ševvala, kako se ne bi razilazio sa zajednicom. Ovo je mišljenje imama Šafije, jedno predanje imama Ahmeda i na ovome je mezeb Ibnu-Hazma, rahmetullahi 'alejhim.

2. Zapostit će po svome viđenju ramazanskog mlađaka, ali će prekinuti spostom zajedno sa ostalim ljudima. Na ovome je mezheb Ebu-Hanife, Malika i najpoznatije mišljenje imama Ahmeda, rahmetullahi 'alejhim.

3. Neće postupati po svome viđenju mlađaka, već će otpočeti i završiti post sa ostalim ljudima. Ovo je jedno od predanja imama Ahmeda i ono što je odabrao Šejhul-islam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi 'alejhima, zbog riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Vaš post je kada zaposte ljudi, i vaš prekid posta je kada prestanu ljudi s postom, i vaši kurbani su onda kada ih kolju ljudi.“ (Ebu-Davud, 2324; i drugi, a šejh Albani, rahmetullahi 'alejh, ga je ocijenio vjerodostojnim u Irvau, 905) Tj. početak i završetak posta bivaju sa zajednicom muslimana.
 
I drugi način utvrđivanja nastupanja ramazana jeste upotpunjavanje mjeseca ša'bana s trideset dana,
jer šerijatski mjesec ne može biti manji od 29 dana niti veći od 30 dana.

Ukoliko tridesetu noć mjeseca ša'bana bude oblačno ili maglovito, hoće li se sutrašnji dan smatrati prvim danom mjeseca ramazana ili će se njime upotpuniti mjesec ša'ban?

 Islamski učenjaci prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ovom pitanju imaju mnogo mišljenja od kojih su naizraženija sljedeća četiri:

Nije dozvoljeno postiti sutrašnji dan –poznat kao jewmu šekk-dan u koji se sumnja je li prvi dan mjeseca ramazana ili trideseti dan mjeseca ša'bana- niti obavezno niti dobrovoljno zbog riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Neka niko od vas ne posti dan ili dva dana prije mjeseca ramazana ...“ (Buharija, 1914; Muslim, 1082) I zbog riječi Ammar b. Jasira, radijallahu 'anh: „Ko posti dan u koji se sumneja, iskazao je neposlušnost prema Ebul-Kasimu, sallallahu 'alejhi ve sellem.“ (Sahih: Ebu-Davud, 2317; Tirmizi, 681; Nesa'i, 4/153; Ibnu-Madže, 1645) Ovakvog mišljenja su većina islamskih učenjaka.

Obaveza je postiti taj dan i smatra se prvim danom mjeseca ramazana. Ovo je poznato mišljenje kod hanbelijskih pravnika. Svoj stav dokazuju postupkom Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, da je on, ukoliko je trideseti dan ša'bana bio maglovit, osvanuo kao postač, a on prenosi hadis: „... pa, ako bude maglovito i ne vidite ga ...“, tako da njegov postupak objašnjava hadis.

Ljudi slijede svoga imama, pa ako on bude postio i oni će postiti, i ako on bude postio i oni neće postiti.

Taj dan će se postiti iz predostrožnosti. Ovoga mišljenja su bili Ibnu-Tejmijje i njegov učenik Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejhima.

Ispravno je ono na čemu je bila većina islamskih učenjaka. Postupak Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, ne može se prihvatiti kao komentar hadisa i uzeti u obavezu post toga dana, time što i sam Ibnu-Omer, radijallahu 'anhuma, post toga dana nije smatrao obaveznim, jer na njega nije podsticao ni svoje ukućane.

Ukoliko se mlađak vidi u nekoj državi da li je obaveza svim stanovnicima na Zemlji da zaposte po tome viđenju, ili svaka zemlja prati pojavu mlađaka i otpočinje post onda kada ga vidi ili kada napuni trideset dana ša'bana? 
  
Islamski učenjaci, rahmetullahi te'ala alejhim, po ovom pitanju imaju više mišljenja.

Prvo mišljenje: Ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da zajedno sa onima koji vidjeli mlađak zaposte ramazan.

Ovo mišljenje zastupaju učenjaci hanefijskog i hanbelijskog mezheba, rahmetullahi  alejhim. (Fikhul-hanefi fi sevbihi el-džedid, 1/402; El-Mugni, 4/329) Takođe, prenosi Ibnul-Kasim od imama Malika da je rekao: "Ukoliko se u jednom mjestu sazna da su stanovnici drugog mjesta vidjeli mlađak (i zapostili), na stanovnicima ovog mjesta je da naposte taj dan koji nisu postili zajedno sa onima koji su vidjeli mlađak i da od tog dana nastave postiti s njima." Prenosi se da je slično rekao i imam Šafija. (Bidajetul-mudžtehid, 3/157)

Ovi učenjaci zasnivaju svoje mišljenje na hadisu Abdullaha b. Omera, radijallahu 'anhuma, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Postite kada ga (mlađak) vidite i prestanite s postom kada ga vidite." (Buharija, 4/135; Muslim, 2/760; Malik u "Muvetti", 1/286; Ibnu-Madže, 1/529; Nesa'i, 4/134; Ahmed, 2/145; Darimi, 2/3; Ibnu-Huzejme, 3/201; Ibnul-Džarud, 390; Darekutni, 2/161; Bejheki, 4/204, 205; Et-Tajalisi, 1/182; Ebu-Ja'ala, 4/337; El-Begavi u "Šerhu-s-sunne", 3/454; Tahavija u "Muškilu-l-asar", 1/209)

Riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Postite kada ga vidite..." ne odnose  se samo na muslimane Medine nego na sve muslimane širom svijeta. (Medžmu'u-l-fetava li Bin Baz, 15/85)

Drugo mišljenje:  Svako mjesto, svaka država počinje s postom sa svojim viđenjem mlađaka, tj. kada oni vide mlađak, ne osvrćući se na druge.

Ovo je mišljenje Abdullaha b. Abbasa, Kasim b. Muhammeda, Salim b. Abdullaha i Ishak b. Rahoje. (El-Mugni, 4/328; El-Medžmu'u, 6/183; Nejlul-evtar, 3/160) Takođe, stanovnici Medine prenose od imama Malika da je rekao: "Viđenje mlađaka u nekoj zemlji ne obavezuje na post stanovnike one zemlje u kojoj se nije vidio mlađak..." (Bidajetul-mudžtehid, 3/157)

Oni zasnivaju svoje mišljenje na hadisu kojeg je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu preko Muhammeda b. Ebi-Hermele, od Kurejba da ga je Ummu-Fadl bintul-Haris poslala u Šam Muaviji, radijallahu 'anh. Kurejb kaže: "Došao sam u Šam i obavio svoju potrebu zbog koje me je Ummu-Fadl poslala. U Šamu me je zatekao ramazan. Vidio sam mlađak u noći petka (tj. u četvrtak naveče). Pred kraj mjeseca, vratio sam se u Medinu. Spominjući mlađak, Abdullah b. Abbas, radijallahu 'anhuma, me je upitao: 'Kada ste vidjeli mlađak?' Rekao sam: 'Vidjeli smo ga u noći petka (tj. u četvrtak naveče).' 'Ti si ga vidio? – ponovo me je upitao. Rekao sam: 'Da. Vidjeli su ga i drugi ljudi, i od tada su ljudi postili i postio je i Muavija.' Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, mi je rekao: 'Međutim, mi smo ga vidjeli u petak naveče i nećemo prestati postiti sve dok ne napunimo trideset dana ili dok ne vidimo mlađak!' Rekao sam mu: 'Pa, zar nije dovoljno to što je Muavija (tadašnji halifa muslimana) vidio mlađak i što je postio?!' Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, mi je rekao: 'Ne. Ovako nam je Allahov oslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio.'" (Muslim, 2/765; Ahmed, 21/306; Ebu-Davud, 2/748; Tirmizi, 2/101; Nesa'i, 4/131)

Ovi učenjaci, rahmetullahi te'ala alejhim, komentarišući hadis i dokazivajući njime svoje mišljenje, kažu da Ibnu-Abbas, radijallahu 'anhuma, koji je živio u Medini, nije postupio po Muavijinom, radijallahu 'anh, viđenju mlađaka, a Muavija je živio u Šamu, Siriji, i niko od Ashaba koji su živjeli zajedno s Ibnu-Abbasom u Medini nije se suprostavio njegovom postupku.
Današnji učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje kažu da tada u vrijeme Muavije, tadašnjeg halife muslimana, svi muslimani nisu zajedno otpočinjali s postom, tj. nisu postupali po jednom viđenju mlađaka ma gdje se on pojavio, pa kako da se danas insistira na tom mišljenju kada svaka država ima svog vođu.

Treće mišljenje: Ukoliko se pojavi mlađak u jednoj državi, sve susjedne države, bliske države, imaju isti propis, tj. na stanovnicima svih tih država je da zajedno otpočnu s postom. U suprotnom,  udaljene države, svaka od njih prati pojavu mlađaka.

Ovo mišljenje zastupaju učenjaci šafijskog mezheba. Kao dokaz za svoj stav uzimaju hadis Kurejba, kojeg smo već spomenuli, ističući da mjesta, Medina i Šam (Sirija) nisu bliska. Takođe, ovo mišljenje zastupa i Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi te'ala alejh. I ovo treće mišljenje je srednje mišljenje između prethodna dva spomenuta.
 
Kako znati koja je to država bliža a koja dalja? Na osnovu čega da ih razlikujemo?

Prvo: Na osnovu ishodišta, mjesta pojave mlađaka. Tako da, sve one države koje vide mlađak na istom mjestu, u istom izgledu, smatraju se bliskim državama. Za ovo mišljenje su se opredjelili učenjaci Iraka i Es-Sajdelani.

Drugo: Sve države u kojima preovladava jednaka, ista klima, smatraju se bliskim državama. Ovo mišljenje zastupaju Es-Simiri i drugi.

Treće: El-Fevrani, El-Gazali, El-Begavi i drugi kao mjerilo raspoznavanja bliskih država od dalekih, uzeli su razdaljinu, dužinu puta nakon koje musafir može da skraćuje namaz. Tako da, sve države koje su udaljene jedna od druge manje nego što iznosi ova dužina puta nakon koje je dozvoljeno skraćivati namaz, smatraju se bliskim državama.
Imam Nevevi, rahmetullahi te'ala alejh, nije se složio s ovim mišljenjem. Naprotiv, ocijenio ga je slabim, navodeći da pojava mlađaka nema nikakve veze s udaljenošću nakon koje se skraćuje namaz i opredijelio se za prvo mišljenje, tj. da sve države koje imaju isto mjesto pojave mlađaka smatraju se bliskim državama. (El-Medžmu'u, 6/182)

Takođe, učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje, podupiru ga i kijasom, pa kažu: "Čovjek kada posti van ramazana ne osvrće se na druge zemlje, na pojavu Sunca i Mjeseca u tim drugim zemljama, ne prati kada oni izlaze i zalaze. Ako tako čini van ramazana, zašto da tako ne postupi i u ramazanu? Zbog čega praviti razliku?" Ili, recimo, umru dva brata muslimana tačno u vremenu zalaska Sunca.
Jedan od njih je živio na Istoku a drugi na Zapadu. Kako ćemo odrediti ko će koga naslijediti? Moramo gledati gdje Sunce zalazi prije. Vidjećemo da Sunce zalazi prije na Istoku i zbog toga kažemo da će onaj koji je živio na Zapadu naslijediti svoga brata na Istoku, jer je ovaj prije umro. (Šerh Bulugul-Merama od šejha Usejmina)

Vijeće velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji na svom zasijedanju 13. 08. 1392. hidžretske godine, nakon razmatranja ovog pitanja donijelo je slijedeću odluku: "Od pojave islama prošlo je već četrnaest stoljeća i ne znamo da se ikada do sada desilo da su muslimani cijelog svijeta, na osnovu viđenja mlađaka u jednom mjestu, zajedno proslavljali islamske praznike. Tako da, članovi ovog vijeća donose odluku da se ostane na onome na čemu se do sada bilo i da svaka islamska država ima pravo na izbor onoga što ona smatra ispravnijim, konsultujući svoje učenjake, bez obzira da li oni uvažavali ili ne, razlikovanje mjesta na kojima se pojavljuje mlađak i na osnovu toga donosili odluku  o nastupanju posta." (Tevdihul-ahkam, 3/454; Medžmu'ul-fetava, 15/95)

Islamski pravni kolegij nakon razmatranja ovog pitanja donio je odluku u kojoj se kaže: "...Nema potrebe za pozivanjem i obavezivanjem svih muslimana u svijetu da zajedno nastupaju s postom i proslavljanjem islamskih praznika, jer poziv na jedinstvenost u tome uistinu neće ujediniti muslimane, kako to neki misle (učenjaci koji zastupaju mišljenje da ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da poste). Takođe, savjetujemo da se ustanovljavanje mlađaka ostavi muftijstvu i šerijatskim sudnicama u islamskim zemljama jer je to od koristi svih muslimana. Ono što će ujediniti muslimane jeste njihova odlučnost u sprovođenju Allahove, subhanehu ve te'ala, Knjige i Sunneta Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u njihovim svakodnevnim poslovima..." (Tevdihul-ahkam, 3/456)

Možemo reći da je stav Vijeća velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji (kojeg smo spomenuli), stav koji obuhvata i spaja sve dokaze i mišljenja islamskih učenjaka. Zbog toga je obaveza na islamskim učenjacima u svim državama da vode računa o ovom pitanju, o nastupanju i završetku mjeseca ramazana, da se slože na onome što je po njihovom mišljenju najbliže istini i da to dostave narodu. Na muslimanima je da slijede njihovu odluku i da se nipošto ne razilaze u tome, jer to vodi podjeli među muslimanima i ružnom govoru "rekla-kazala". (Bin-Baz, Medžmu'ul-fetava, 15/95)

A Uzvišeni Allah najbolje zna.

NAPOMENA:

Početak ramazanskog posta u ponedjeljak, 01.08.2011. g. i u Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Jordanu...

Službena Saudijska Arabija objavila je da je danas (31. 07. 2011 g.) trideseti dan mjeseca ša’bana 1432. g.h., i to nakon što je utvrđeno da je viđenje mlađaka ove noći onemogućeno zbog činjenice da je mjesec zašao prije zalaska sunca. Astronomska organizacije iz Džedde objavila je da je mjesec zašao u 6 sati i 42 minute, dok je sunce zašlo u 19 sati i dvije minute, pa je time viđenje mlađaka nemoguće. Pored Saudijske Arabije, da je prvi ramazan u ponedjeljak, 01.08.2011 objavljeno je također i u Katru, Emiratima, Jordanu, Jemenu, Egiptu i Kuvajtu. Kao što je već poznato otprije, ponedjeljek je prvi dan posta i u Bosni i Hercegovini. Ovom prilikom svim muslimanima u svijetu, a posebno Bošnjacima čestitamo nastupajući mjesec ramazan sa željom da ga isposte u zdravlju i provedu u ibadetu. Ramazan šerif mubarek olsun!

http://www.youtube.com/watch?v=9FldrQvIcQ0&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=N1gQRQcYHrw&feature=player_embedded#at=20

Mr.Zijad Ljakic-u susret Ramazanu
http://www.youtube.com/watch?v=sluYOC2BJd8&NR=1

Prof. Samir Avdic
http://www.youtube.com/watch?v=CJiw209MWGE&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=SP3l3vOgsCY&NR=1

 


30.07.2011.

U susret ramazanu: Iskreno pokajanje - tevba

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 U susret ramazanu: Iskreno pokajanje - tevba

Muslimani cijelog svijeta za nekoliko dana očekuju dragog im gosta. Taj gost zaokuplja njihova srca, njihove misli. Doista, taj dragi gost - mjesec ramazan - veliki je mjesec. Allah, subhanehu ve te'ala, učinio ga je plemenitim objavom Kur'ana u njemu kao i propisivanjem posta u njemu. U mjesecu ramazanu, vjernici postači vraćaju se svome Gospodaru, osjećaju slast ibadeta, bereket u njemu, osjećaju prisutnu Allahovu milost. Uistinu, mjesec ramazan na Sudnjem danu će svjedočiti svakom vjerniku za dobro učinjeno u njemu, ali isto tako i svakom onom koji propusti priliku i ne vrati se svome Gospodaru.

U blagoslovljenom mjesecu ramazanu otvaraju se vrata Dženneta, zatvaraju vrata Džehennema i šejtani se u lance vezuju, kao što Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: Kada dođe ramazan, vrata Dženneta se otvore a vrata Džehennema zatvore i šejtani se okuju u lance." (Buharija, 1899; Muslim, 1079; od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh) Mudrost toga jeste da se što više ljudi vrati svome Gospodaru, da se iskreno pokaje Gospodaru svih svjetova. Vrata tevbe - pokajanja širom su otvorena i čekaju pokajnike, povratnike, one koji traže oprosta od svoga Gospodara, pa, ima li takvih da im Uzvišeni Allah oprosti?!

Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u ovom plemenitom mjesecu ramazanu. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja. Progovorimo nešto o sljedećem:

- Svi smo mi griješnici

- Gdje je put sreće i uspjeha?

- Ali, šta je to tevba?

-  Zašto da učinim tevbu?

- Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

- Uslovi iskrenog pokajanja

- Znakovi primljene tevbe

- Čuvaj se odgađanja tevbe

- Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom

 
Svi smo mi griješnici

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.

Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."

Gdje je put do sreće i uspjeha?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

Ali, šta je to Tevba?

Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.

Zašto da učinim tevbu?

Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"

Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:

Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)

Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.

Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.

Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)

Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)

Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)

Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.


Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.

Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.

Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.

Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"

Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)

Razmišljajmo o posljedicama grijeha

Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.

Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).

Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)

Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.


Uslovi iskrene tevbe-pokajanja

Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.

Priznati da je dotično loše djelo grijeh.

Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.

Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.

Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.

Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.

Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.

Znakovi primljene tevbe

Postoje znakovi iskrene tevbe, znakovi koji ukazuju da je tevba ispravno učinjena i da se za nju može nadati da bude primljena. Ti znakovi su sljedeći:

Da čovjek bude bolji nakon tevbe nego što je bio prije nje.

Da ne prestaje strah kod vjernika za dotični grijeh i vraćanje njemu sve dok ne čuje Meleka smrti i njegove pomoćnike kako mu govore: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!" (Prijevod značenja Fussilet, 30.)

Na vjerniku je da i dalje nakon tevbe svoj grijeh smatra velikim, strahuje i stalno se pita je li mu ga Uzvišeni Allah oprostio.

Da čovjek nakon tevbe bude ponizniji i skrušeniji, da se stalno sjeća svoga Gospodara, da mu jezik bude vlažan od čestog spominjanja Allaha, subhanehu ve te'ala, da se ne oholi niti drugom zavidi, da se ne umišlja i samodopada, da druge kad ih vidi u grijehu ne ponižava već da zahvali svome Gospodaru na uputi i istim ljudima - od kojih je i on do juče bio - pruži ruku spasa i izbavljenja.

Čuvaj se odgađanja tevbe

Dragi moj brate i cijenjena sestro, uistinu, čovjek ne zna kada će mu doći njegov edžel, kada će mu doći smrt, koliko je još ostalo od njegova života. To nijedan ćovjek ne zna. Znajući ovo, pametan čovjek neće reći: „Ima još vremena da dođem do tevbe, da se pokajem. Pusti me da uživam u životu. Kada ostarim, pokajat ću se." Pametan čovjek, vjernik, dobro se čuva nemara i odgađanja tevbe. Dobro se čuva dugih nada. Žuri sa tevbom. Zna da je odgađanje tevbe takođe grijeh za koji opet treba da se pokaje. Zna da je obavezno učiniti tevbu odmah po počinjenom grijehu. Zna da ne smije dopustiti tminama grijeha da se jedna nad drugom nadvijaju, noseći na kraju smrt i prekidanje svake nade u povratak. Budimo od onih koji dobro poznaju suštinu i obaveznost tevbe.

Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom

Nemoj da te zavara i obmane to što neki ljudi svakodnevno prkose Uzvišenom Allahu svojim grijesima a i dalje žive lijepim i ugodnim životom. Ne zaboravi da Uzvišeni Allah daje dunjaluk onome koga voli ali i onome koga ne voli, međutim, iman - vjeru daje samo onome koga On, subhanehu ve te'ala, voli. Zato znaj da takvima Svevišnji Allah samo postepeno povećava zabludu, sve dok im smrt iznenada ne dođe. Ne zaboravi riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili." (Prijevod značenja El-En'am, 44.)

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, požurimo sa tevbom! Požurimo svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, Njegovom oprostu i milosti! Bježimo od svojih strasti! Od grijeha! Od zavodljiva dunjalučka naslađivanja! Okrenimo se svome Gospodaru skrušeno i ponizno! Pokucajmo na vrata tevbe prije nego li se ona zatvore! Odmah večeras, ma koliki naš grijeh koji smo danas počinili bio, odmah večeras zatražimo oprosta za njega kod Uzvišenog Allaha. Ne zaboravimo da će On Svevišnji večeras pružiti Svoju ruku da primi pokajanja onih koji su danas griješili Ne zaboravimo da se Uzvišeni Allah raduje našem pokajanju više nego mi samom našem boravku i opstanku na ovome svijetu! Požurimo prije nego li dođe onaj koji prekida sve slasti, onaj koji sve nade i očekivanja čini beskorisnim i uzaludnim! Požurimo prije nego li bude kasno i vrata tevbe se zatvore!

Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda i sve njegove ashabe.

Pise-Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-''POKAJANJE-TEWBA''

http://www.youtube.com/watch?v=TFNWl61X5iA

http://www.youtube.com/watch?v=KG_rxfTXVs8

http://www.youtube.com/watch?v=w7gRxgsRlCs&feature=related

30.07.2011.

Sedmorica u hladu Sudnjeg dana su...a gdje si ti robe?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sedmorica u hladu Sudnjeg dana su...a gdje si ti robe?

Suze su iskren izraz straha od Allahove kazne i naše iskrene ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu. Ali koliko se često u osami sjetimo Allaha i oči nam zasuze? Kako li mnogo se smijemo, a kako li malo plačemo? Koliko puta kada se osamimo zaplacemo na nasim grijesima koje cinimo nekada javno a nekada tajno,koliko puta smo nekoga ogovorili i potvorili a halala nismo trazili...Kada samo se Allahu subhanehu ve te’ala zahvalili na svim blagodatima koje nam je dao i pocastio nas ovom vjerom,kada smo se takodje zahvalili i na nasim iskusnjeuma sa kojima nas je Allah subhanehu ve te’ala pocastio da bi nas ocistio i ciste sebi preselio od nasih grijeha! Koliko puta si robe na sedzdi ili ucenjem Kur'ana zaplakao u osami subhanallah? Kada si robe obisao svoga brata kojeg volis u ime Allaha ili sestra-sestru da je nasihati ili pomogne u njenim iskusenjima,odnese hediju...Koliko si puta udjelio nekom nesto bas ono sto je tvome bratu trebalo a tebi ta stvar draga,koliko si puta rekao rijec istine i stao u odbranu svoga brata ,koliko si puta....koliko....???

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Sedmerica će biti u Allahovom hladu kad drugog hlada sem Njegovog ne bude. Među njima su: pravedni imam (vladar), mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju, dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali, čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha, čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila ljevica, i čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze. (Buhari)

U ovom prelijepom hadisu Poslanik, s.a.v.s., govori o malim pobožnim djelima koja rezultiraju u tako velikoj nagradi: hladu na Dan kad neće biti drugog hlada osim Njegovog. Ovo nam na početku ne izgleda kao velika stvar, ali pomislimo na sljedeći hadis: "Na Sudnjem danu, Sunce će se približiti ljudima na udaljenost od milje ili dvije, pa će ih pržiti i ljudi će se znojiti shodno svojim djelima. Nekima će znoj dosezati do članaka, nekima do koljena, nekima do struka a neke će – poput uzda -z auzdati." El-Mikdad kaže: "Vidio sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako svojom rukom pokazuje na usta." (Tirmizi)

A u drugom hadisu se kaže da će neki biti u znoju "dubokom 70 lakata". (Buhari)

Pa ko bi onda želio išta više na ovaj Dan od hlada i Allahove zaštite?

A sad ispitajmo osobine i kvalitete ovih sedam vrsta ljudi koji će zaslužiti tako visoko mjesto na Sudnjem danu.Nadji sebe gdje si i u koju kategoriju zelis da se svrstas i potrudis ovim trnovitim dunjalukom da bi ti se Allah subhanehu ve te’ala smilovao i stavio te u Svoj hlad na sudnjem danu ,kada drugog hlada nebude bilo! Pa sta cekas,potrudi se nije kasno za djela i pokajanje a i pozuri jer melek smrti moze svakog momenta pokucati...

 1. Pravedni vladar

Koncept pravde je u islamu veoma važan i svaki musliman-vladar, kao i musliman- podređeni je moraju primijeniti u svim pitanjima bez izuzetka. Pravda znači da svakom damo pravo koje zaslužuje: muslimanu ili nemuslimanu, rođaku ili strancu, prijatelju ili neprijatelju. Allah kaže: "Pravedni budite. To je najbliže čestitosti ( Ma´ida, 8. ajet)

Nažalost, čak kad ovo i priznajemo u teoriji, brzo zaboravljamo u praksi. Tako se uhvatimo kako kad govorimo o našim prijateljima i onima koje volimo, previše ih hvalimo, a kad govorimo o onima s kojima se razlikujemo, ne možemo naći u njima dobra i samo ističemo njihove loše strane.

Dok je Poslanik, s.a.v.s., Abdullahu ibn Mesudu dodjeljivao prazna mjesta u Medini između nastambi i bašči s palmama u Ansaru, i kad mu je Benu Abd ibn Zuhra rekao: „Odmakni od nas sina Umm Abda (Ibn Mesuda)", Poslanik, s.a.b.s., je odgovorio: „Zašto me je onda Allah poslao? Allah neće blagosloviti narod u kojem slabom čovjeku nije dato njegovo pravo." (Tirmizi)

Koncept pravde je najbitniji za vladara, jer je on zadužen za svoje ljude i glavni djelilac pravde u zemlji. Zbog toga je vladar posebno spomenut kao jedna od sedmerice koji će biti počastvovani Allahovim hladom.


2. Mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu

Veliki učenjak Ejjub es-Sehtijani je rekao: „Od uspjeha mladića je da ga Allah uputi do učenjaka sunneta"

Uistinu, veliki je Božiji blagslov za mladića da bude upućen u pobožnost i prijateljstvo s čestitima, jer je u mladosti čovjek najpodložniji životnim iskušenjima i lahko može odlutati s Božijeg puta. Ovo je očigledno kad pogledamo društvo oko nas i shvatimo da je većina životnih razonoda, kao što su muzika, igre, klubovi i moda, usmjerena baš na omladinu. „Samo si jednom mlad", kaže im se, zbog čega mnogi muslimani danas troše svoju mladost namjeravajući početi klanjati, staviti maramu i ići na hadž kad ostare, kao da imaju garanciju od Allaha da će doživjeti starost! Koliko bismo sebi dobro učinili kad bismo poslušali Poslanikov, s.a.v.s., savjet u kojem kaže: „Iskoristi petero prije petero: Svoju mladost prije svoje starosti, i svoje zdravlje prije svoje bolesti, i bogatstvo svoje prije svoga siromaštva, i slobodno vrijeme svoje prije svoje zaposlenosti, i život svoj prije smrti svoje." (Hakim)


3. Čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju

U islamu se muškarci snažno podstiču da se mole u džamijama, jer je nagrada za to ogromna. Ne samo da će zbog ovog čovjek imati pravo na Allahov hlad na Sudnjem danu, već „on ne učini nijedan korak prema džamiji samo zbog toga, a da nije uzdignut za jedna stepen i da jedan grijeh nije otklonjen od njega. A onda dok se moli, meleci ne prestaju upućivati dove za njega sve dok ostaje na mjestu molitve, govoreći:´Allahu, blagoslovi ga. Allahu, budi milostiv prema njemu.´" (Buhari)

Ovdje, međutim, treba naglasiti se svim hadisima koji podstiču ljude na privrženost džamiji ne želi stvoriti zaključak da je islam religija koja treba biti ograničena na džamije, kako to mnogi ljudi misle. Ipak, džamija treba biti u srcu muslimanske zajednice, a uloga ljudi koji vode džamiju je ovdja od ogromnog značaja. Oni su ti koji su uglavnom odgovorni da učine džamije prijatnim utočištem za muslimane, a ne političkom arenom za borbu oko prevlasti kao što su to mnoge danas. Neka nas Allah sačuva od ovoga!


4. Dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali

Međusobna ljubav u ime Allaha je jedna od velikih vrata koja će nam donijeti dobro na ahiretu i uzrok kušanja slasti imana na ovom svijetu. Voljeti nekog drugog u ime Allaha znači da musliman ne voli drugog muslimana iz bilo kojeg drugog razloga osim zbog ispravnosti njegove vjere. Tako da nije važno kako ta osoba izgleda, šta nosi, koliko je bogata ili siromašna, odakle je, koja joj je boja kože – možda ti se ništa od toga ne sviđa, ali tu osobu voliš radi njenog imana - to znači voljeti u Allahovo ime.

Allah, Milostivi i Uzvišeni, kaže: Oni koji se međusobno vole u ime Moje Slave će imati stubove svjetlosti te će im poslanici i šehidi zavidjeti." (Tirmizi, Ahmed)

Neka je slavljen Allah! Zamisli da ti zavide Allahovi odabrani poslanici i oni koji su ubijeni na Njegovom putu! Takva je nagrada za one koji se vole u ime Allaha.


5. Čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha

Ovaj svijet je pun iskušenja koja mogu odvesti do Vatre, a jedno od njih je i iskušenje ženama. Mnogi muškaraci su odveli svoju dušu u propast zbog zavođenja neke žene, pa je Poslanik ummeta posebno upozorio na ovo. Rekao je: "Svijet je ugodan i zelen u zaista će vas Allah učiniti njegovim nasljednicima da bi vidio kako ćete se ponašati. Zato izbjegavajte čar žena; zaista je prvo iskušenje za Djecu Izraela prouzrokovala žena." (Muslim)

Najvažnija mjera kojom ćemo se zaštititi od ovog i svih drugih iskušenja je strah od Allaha. Na ovu činjenicu se aludira i u sljedećem ajetu: „A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno." (En-Naziat, 40-41.ajet)


6. Čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila ljevica

Ovo opisuje vrstu ljudi koji se detaljno pripremaju da se zaštite od er-rije. Er-rija (pretvaranje,op. prev.) znači da se djela rade da bi se dobila pohvala i priznanje od ljudi. Ovaj grijeh uništava sve koristi koje koje se nalaze u ispravnim djelima te donosi ozbiljnu kaznu za onoga koji ga čini. Ovo je posebno opasno, jer je u ljudskoj prirodi da želi i uživa u pohvalama drugih ljudi. Zato se moramo dobro pobrinuti da se osiguramo da nam namjere ostanu čiste kad god učinimo neko dobro djelo (poput sadake), a ne poput današnje prakse kad na džamijskim oglasnim pločama možemo vidjeti šta, zašto i ko je nekome nešto dao. Allah nas upozorava: „O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet." (El-Bekare, 264. ajet)

Trošiti na Allahovom putu znači rastati se sa onim što posjedujemo i što nazivamo svojim vlasništvom. To znači davati drage volje za svaku svrhu, koja je za dobrobit Allahovih stvorenja, a za Allahovo zadovoljstvo. To je velika vrlina, pa ćemo pokušati objasniti njen smisao i karakteristike.

Značaj trošenja je objašnjen u suri Al-Baqara, ajet 261:
"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna."
مَثَلُ الَّذِينَ يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنْبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنْبُلَةٍ مِائَةُ حَبَّةٍ ۗ وَاللَّهُ يُضَاعِفُ لِمَنْ يَشَاءُ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ [٢:٢٦١

Kad god trošiš na Allahovom putu, treba da budeš darežljiv, a ako to ne činiš, ti sam sebe lišavaš blagodati.

U vezi s tim, Allah subhanehu ve te'ala kaže:

"Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovom putu, ali, neki od vas su škrti, - a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (Muhammed,38)
هَا أَنْتُمْ هَٰؤُلَاءِ تُدْعَوْنَ لِتُنْفِقُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَمِنْكُمْ مَنْ يَبْخَلُ ۖ وَمَنْ يَبْخَلْ فَإِنَّمَا يَبْخَلُ عَنْ نَفْسِهِ ۚ وَاللَّهُ الْغَنِيُّ وَأَنْتُمُ الْفُقَرَاءُ ۚ وَإِنْ تَتَوَلَّوْا يَسْتَبْدِلْ قَوْمًا غَيْرَكُمْ ثُمَّ لَا يَكُونُوا أَمْثَالَكُمْ [٤٧:٣٨

Treba da trošimo na Allahovom putu naš novac, vrijeme, trud, energiju i naše znanje, da bismo postigli sreću i bili nagrađeni. Divan je osjećaj radosti i zadovoljstva kada sami učinimo nešto u cilju pomaganja drugih fizički, mentalno, moralno i novčano.

Trošenje na Allahovom putu je trgovina, pogodba i posao s Allahom. Zvuči čudno, zar ne? Možda se zapitate kako neko može trgovati s Allahom?

إِنَّ الَّذِينَ يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَأَنْفَقُوا مِمَّا رَزَقْنَاهُمْ سِرًّا وَعَلَانِيَةً يَرْجُونَ تِجَارَةً لَنْ تَبُورَ [٣٥:٢٩

"Oni koji Allahovu knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati."( Fatir, 29)


7. Čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze

Naš plemeniti Poslanik nas je obavijestio: „Da znate ono što ja znam malo biste se smijali, a mnogo plakali!" (Buhari)

Plakanje nije odlika slabića. Poslanik, koji je bio najbolje stvorenje, je plakao, kao i svi ashabi. Suze su iskren izraz straha od Allahove kazne i naše iskrene ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu. Ali koliko se često u osami sjetimo Allaha i oči nam zasuze? Kako li mnogo se smijemo, a kako li malo plačemo? Poslanik je rekao: „Ništa nije draže Allahu, dž.š., od dvije kapi i dva traga: kapi suze zbog straha od Allaha i kapi krvi prolivene na Allahovom putu, a dva traga su prašina na Allahovom putu i trag od nekih propisa, koji ostaju na čovjeku." (Tirmizi)

Hvala Allahu, kroz ovih sedam vrsta ljudi spomenutih u hadisu su nam dati jasni putokazi na putu da postignemo Allahovu radost i zadovoljstvo. Stoga, draga braćo i sestre, posvetimo se tome da budemo u jednoj od sedam kategorija, jer zaista će sretni biti oni kojima Allah podari hlad na dan kad drugog hlada osim Njegovog neće biti.

 Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas ucini ISKRENIM svojim robovima i da nas ucvrsti na putu istine ,te da nas ucini jednima od onih  koji ce biti u haldu sudnjeg dana-amin

29.07.2011.

O ljudi, dolazi nam velik, blagoslovljen mjesec,mjesec Ramazan !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

O ljudi, dolazi nam velik, blagoslovljen mjesec,mjesec Ramazan !

Selman el-Farisi, radijallahu anhu, prenosi: “Zadnjeg dana mjeseca Šabana Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nam se i rekao: "O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noć vrednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec čije dane je Allah učinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim noćima je preporučeno.

Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan!
To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je Džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjim. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka (opskrba). Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj a da njemu ništa ne bude umanjeno."
Neki su rekli: “Allahov poslaniče, nije svako od nas u stanju da osigura iftar postaču!?” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je:
"Allah daje tu nagradu onome ko da postaču da se iftari pa makar to bila hurma, ili gutljaj vode ili mlijeka.
To je mjesec čija je prva trećina Allahova milost. Njegova druga trećina donosi Allahov oprost a njegov završetak je spas od džehennemske vatre. Onome ko umanji teret svome slugi (robu) u ovom mjesecu, Allah će oprostiti i osloboditi ga boravka u Džehennemu. U ovom mjesecu puno činite četiri stvari: sa dvije ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara, a i druge dvije su vam također neophodne. Što se tiče onoga čime ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara – to je svjedočenje da nema Boga osim Allaha (izgovaranje La ilahe illlellah) i upućivanje Allahu dove za oprost (činjenje istigfara). Ono što je neophodno je da molite Allaha da vas uvede u Džennet i da kod Njega tražite utočište od Džehennema. Onoga ko napoji postača kada iftari,Allah će (na Sudnjem danu) napojiti sa moga Havda (Vrela) tako da neće osjetiti žeđ sve dok ne uđe u Džennet."
(Prenose Ibn Huzejme u Sahihu, El-Bejheki, Ebu-š-Šejh i Ibn Hibban)

Praksa, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bila iščekivanje i viđenje mladaka a muslimanima je naređeno da počnu sa postom kada ugledaju mladi mjesec i da prestanu kada ga opet ugledaju. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Postite kada ga vidite (mlađak) i mrsite kada ga vidite, pa ako ga ne vidite (zbog oblaka), upotpuniti ša’ban tridest dana.’”
(Buhari, 4/106 i Muslim, br. 1081)


Sta da cinim u Ramazanu da steknem Allahovo zadovoljstvo i Oprost?

Ramazan je mjesec naše strpljivosti i izdržljivosti, mjesec ibadeta, mjesec dobrih djela koja se višestruko nagrađuju. Zato iskoristimo ramazanske dane koji su pred nama na najbolji mogući način, pripremljeni, osvježeni, opušteni i željni Allahovog zadovoljstva. Budući da mi kao majke ovog ummeta, supruge naših muževa, pastirice svojih kuća čuvamo svoju vjeru,moramo ipak paziti da ramazanske dane ne provedemo isključivo kuhajući, spremajući i služeći druge. Budimo svjesne da naša djeca najviše uče od nas jer mi smo te koje svojim primjerima podstičemo svoje porodice na dobro.
Napravimo sebi plan i program prije početka Ramazana, tako da za sve ibadete i za sve druge poslove nam ostane dovoljno vremena. Također je bitno da se ne zadovoljimo samo pokornošću u Ramazanu pa potom da zanemarimo dobra djela do narednog Ramazana.

Ako još uvijek nisi isplanirala kako da što više dobrih djela učiniš tokom ovog Ramazana, onda je ovo hedija za tebe.

Očisti svoje srce
Sva dobra djela moraju imati u sebi dvije osobine: da budu iskreno radi Allaha subhanehu ve te ala ucinjena i da budu u skladu sa Šerijatom. Tako naš post kao i svaki drugi ibadet mora biti isključivo samo radi Allaha Uzvišenog ni radi koga drugog. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom.`(Buhari i Muslim)

Nijedan naš ibadet neće biti valjan ako mu temelj nije tewhid. Imam tewhida, šejh Muhammed ibn Abdulvehhab je o uslovima valjanosti ibadeta izmedu ostaloga rekao: „Ako znaš da širk kvari ibadet kada se pomiješa sa njim i da poništava djela, te da je onome ko to učini vječni boravak među stanovnicima Vatre, znat ćeš da ti je to najbitnije spoznati – ne bi li te Allah spasio iz ove mreže – a to je od činjena širka Njemu.” (Ed-Durerus-Senijje, 2/23).Naravno toga imamo danas sirom Bosne i drugih drzava gdje se cine razni Bi'dati-sirk i kufrovi u Ramazanu,prepisujuci Allahovoj svt vjeri,sunnetu Poslanika sallahu alejhi ve sellem! Zato robe pazi!!! Neka je sve utemeljeno na Kuranu i sunnetu sa dokazima da ti sve ne propadne i da nebude samo GLAD od svega toga a ne post i ciscenje!

Budi ovoga svjesna sestro i brate te razmisli o ovim riječima. Zahvali se Allahu na blagodatim tewhida koja tebi i tvojoj porodici podarena. I sa tom jakom spoznajom dočekaj Ramazan.

Spremamo li se za Ramazan?

Od planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati? Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli zvuk Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao''Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake''. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.“ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice.
Planirajmo da što više:

- proučimo Kur'ana,
- klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
- zikrimo
- dovimo
- udjeljujemo sadaqu
- kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
- čitamo islamsku literaturu;


4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazan sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. "I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanje u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u islam- tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: "Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga." (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazan sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao. Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

UPOZORENJE SESTRAMA:

Postovana sestro jedno upozorenje tebi,kao vjernici koja ces postiti i biti zauzeta raznim obavzama oko ibadeta i odrzavanje kuce svoje porodice-znaci imas mnogo sevaba i dobrog djela el hamdu lillah,ali znaj jedno samo da nasi predhodnici su se znali iftariti samo hurmom ako su je imali i vodom,a tebi sestro savijet je:
-rasporedi sebi dan insaAllah od sehura do ifara i od iftara do sehura
-ustaj na sehur jer bereket je u njemu,pripremi svojim ukucanima sehur i usluzi ih
-klanjaj svoj namaz i cini jutarnji zikr-velicaj Allaha svt
-pospremi kucu na vrijeme i klanjaj svoj duha namaz
-rasporedi sebi dvevno da proucis 20 stranica Kur'ana ili iza svakog namaza po 4 stranice
-citaj hadise
-razmislja o djelima svojim i cini twbu-pokajanja
-svodi inventrur dana,zivota
-pripremaj se za IFTAR I ZA TO UPOZORENJE:
Ne dozvoli da ti pola dana bude u spremanju iftara raznih jela i pita i pitica jer kao prvo dragocijeno vrijeme ti opet prolazi u kuhanju 3 vrste hrane bespotrebo a sjeti se nasih predhodnika sa cim su se iftarili i bili su zadovoljni sa malo el hamdu lillah...
Zamisli koji si hajr mogla jos da uradis,u tom vremenu a treba da ga iskoristimo sto maksimalnije jer ima Ramazan svoju vrijednost pa zato smanji to kuhanje,nego povecaaj ibadet! Nezaboravi dok spremas iftar i kuhas mozes zikriti-velicati Allaha svt sto vise!
-Nakon iftara obavi svoj namaz,posluzi svoju porodicu i pospremi kucu dok ti muz doodje sa teravije da bi mu ugodila i olaksala njegov post i fitnet kroz koji prlazi svakodnevno pa spremi se za njega i drugi ibadet koji je Allah svt te zaduzio!
-Ustani na nocni namaz,probudi svoga muze i pripremaj te se za sehura itd

Znaci sestro moja isplaniraj dan svoj insaAllah sa Allahovom milosti i pomoci!
-POSTI OD hrane-jela i pica,od ruznih djela,ruznog govora-gibeta i prenosenja tudjih rijeci,potovra,mani se telefona i izuvidjanje tudjih mahana i popusti ko se ozenio ili rastavio-udao,mani se ljutnje i srdzbe i SABUR ako zelis OPROST i milost i Dzennet!


Ustaj na sehur i požuri sa iftarom'

O vrijednosti ustajanja na sehur Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Ustajte na sehur, jer je u sehuru zaista berićet!` (Buhari i Muslim) Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed 5/270 i En-Nesai 4/145. Sened ovog hadisa je vjerodostojan.)

Požurivanje sa iftarom je praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Sehla ibn S’ada se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće rekao: “Moj ummet će biti na mome sunnetu, sve dok ne budu čekali s iftarom izlazak zvijezda.” (Ibn Hibban 891 sa ispravnim senedom) Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je takode rekao: 'Ljudi će biti u dobru, sve dok budu žurili sa iftarom.`(Buhari i Muslim)
Također ne treba pretjerivati u hrani: `I jedite i pijte, ali ne pretjerujte! On ne voli one koji pretjeruju.` (El-A`raf, 31 ajet) Tokom Ramazana trebamo izbjegavati prejedanje jer ovaj mjesec je prilika da se imanski preporodimo a ne prejedamo.

Proučimo barem jednom čitav Kur'an tokom Ramazana

Isplanirajmo koliko stranica Kur'ana trebamo da učimo svakodnevno da bi proučile Kur'an barem jednom tokom Ramazana. Jer Ramazan je mjesec objave Kur'ana, mjesec u kojem je Uzvišeni Gospodar počeo objavljivati Svoju Knjigu Poslaniku Muhammedu sallalalhu alejhi ve sellem. O vrijednosti učenja Kur`ana ima puno hadisa, a u jednom od njih stoji: `Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige, imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko uvećava. Ne kažem da je `Elif-Lam-Mim`harf, `Elif`je harf, `Lam`je harf i `Mim`je harf`. (Tirmizi, hasen-sahih)
Posebno ovdje se podsjeća da ne zaobiđemo ni najvredniju knjigu poslije Kur'ana a to je zbirka hadisa. Mnogo je hadisa koji govore o Ramazanu, postu, nagradi koja nas čeka ako ove dane provedemo onako kako treba.

Veličaj sto više možeš Allaha i obraćaj Mu se dovom

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je u svim momentima činio zikr, zahvaljivao Mu, veličao Ga i od Njega tražio pomoć: prilikom buđenja i ustajanja, u vrijeme izlaska i ulaska u kuću, prilikom smjene dana i noći, kada je bio svjedokom neke prirodne pojave, kada bi počinjao neki posao sve do lijeganja. O vrijednosti zikra Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem navodi se dosta hadisa, među kojima je i ovaj:`Primjer onoga koji čini zikr (spominjanje) svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je primjer živog i mrtvog. '(Muslim, Buhari)
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je puno učio i dove Allahu Uzvišenom. Kada je Ummi Selema, jedna od njegovih supruga, upitana koju je dovu najčešće učio dok je bio kod nje, ona je rekla da je to bila ova dova: `O Ti koji vladaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!` (Tirmizi, hasen) U Kur'anu Allah Uzvišeni kaže: „Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju - ući će, sigurno, u džehennem poniženi." (Prevod značenja, El-Mu'min, 60)

Udjeljuj na Allahovom putu

Uvećana nagrada u toku Ramazana odnosi se na sva dobra djela pa tako i na udjeljivanje na Allahovom putu. Mnogobrojni ajeti i hadisi govore o vrijednosti udjeljivanja.
Tumačeći “…što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Prevod značenja, Saba, 39) Ibn Kesir navodi da ma koliko podijelili od onoga što nam je On naredio i dopustio, On će nam to nadoknaditi na dunjaluku protuvrijednošću, a na ahiretu nagradom.
Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne siđu dva meleka pa jedan govori: - Allahu moj, nadoknadi onome koji daje, a drugi govori: - Allahu moj, daj propast onome koji ne daje.” (Muteffekun alejhi)
Vrijednosti dijeljenja na Allahovom putu su mnogobrojni. Neki primjeri su da nam se radi udjeljene sadake opraštaju grijesi, olakšavaju strahote Sudnjeg dana te zadobivamo Allahovu milost i Njegovu pomoć. Davanje sadaqa je znak naše bogobojaznosti, darežljivosti i plemenitosti. A isto i uzrok povećanja obilja iz riznica Moćnog i Jakog.

Provedi Lejletul-Qadr u ibadetu

Noć Lejletul Qadra je mubarek noć, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. To je noć kada je Allah subhanehu ve te ala počeo sa objavljivanjem Kur’ana koji vodi putu spasa. Svaki musliman i muslimanka koji paze na pokornost Allahu subhenhu ve te ala, oživljavaju ovu noć vjerovanjem i željom za velikom nagradom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko probdije noć Qadr vjerujući i tražeći nagradu samo od Allaha, biće mu oprošteni prethodni (mali) grijesi.” (Buharija, 4/217 i Muslim, 759)
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Upitala sam: ‘Allahov Poslaniče, ako pogodim noć Qadr, šta ću moliti u njoj?’ Odgovorio je: ‘Moli: ‘Allahume inneke afuvvun tuhibul-afve f’afu anni.’ (Gospodaru moj, Ti praštaš i voliš oprost, pa mi oprosti)’” (Et-Termizi, 3760 i Ibn Madždže 3850 od Aiše. Njegov sened je ispravan.)
Posebno zadnjih deset dana ramazana oživimo ibadetima i stimulišimo naše ukućane da to isto urade. Probdijmo ovu noć u pokornosti Allahu subhanehu ve te ala tražeći i moleći za oprost. Jer zaista nijedna noć nije kao ova. Vrijednost ove noći je ogromna. Iskoristimo zato njene blagodati, njene vrijednosti i njen značaj najbolje što možemo i umijemo. Ne budimo jedni od nesrećnika pa da nam njeno dobro ostane uskraćeno. A njeno dobro ostaje uskraćeno i nedostupno samo nesrećnicima.

Ne kvari Ramazan svojim ružnim djelima

Ukoliko želimo da naš post bude primljen kod Allaha subhanehu ve te ala kao i sva naša dobra djela čuvajmo se ogovaranja, širenja laži, nanošenje nepravde ljudima kao i drugih harama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Ko ne napusti ružan govor i postupke po njemu, Allahu nije potrebno ni da napušta jelo i piće!` (Buhari)

Sta nakon Ramazana?

Posti šest dana Ševvala
Ebu Ejjub el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana Ševvala, kao da je postio cijelu godinu.” (Muslim, 1164, Ebu Davud, 2433, Tirmizi, 759, Ibn Madže, 1741.)
U hadisu koji se prenosi od Sewbana, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: Ko bude postio ramazan - jedan mjesec je kao deset mjeseci – i postio šest dana nakon Bajrama, to biva kao da je postio čitavu godinu!“ Imam En-Nevevi, Allah mu se smilovao, je rekao: „Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela.

Draga sestro i brate, ne dozvoli da se okreneš a ti se nalaziš već na polovini Ramazana, a nisi još počela učiti Kur'an, nijedan hadis nisi pročitala, niti nafile namaze obavila, niti udjelila sadaqe...
Budi na vrijeme tu na vratima, nas mili gost stiže, dočekaj ga spremno, nasmijano, raširenih ruku. Ne propusti nijedan dan Ramazana da ti prođe a da u njemu nisi uradila neko dobro djelo koje će te približiti Allahu, subhanehu ve te`ala.


Poslusaj te obavezno:

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-Propisi posta

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=-NjZmFj7lGk

Prof.Elvedin Pezic

http://www.youtube.com/watch?v=ONftmRbabeI

http://www.youtube.com/watch?v=vkoObtYvdME&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=gpNf1g9Udy8&feature=related

Prof.Samir Avdic-Ramazn mjesec oprosta

http://www.youtube.com/watch?v=CJiw209MWGE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kEPjmSmm7zM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Asiml4Qauqc&feature=player_embedded

28.07.2011.

Vrline stjecatelja znanja (Ihlas-iskrenost)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Vrline stjecatelja znanja  (Ihlas-iskrenost)

Iskrenost znači očistiti svoju namjeru od loših elemenata, s ciljem približavanja Allahu, osigurati da je svaka namjera koja leži iza djela ibadeta i poslušnosti isključivo radi Njegovog zadovoljstva. To je neprekidno pomno razmišljanja o Stvoritelju, do tog stupnja da se zaboravi stvaranje.

Iskrenost je uvjet da Allah primi dobra djela učinjena sukladno Poslanikovom salallahu alejhi ve selem sunnetu.
Allah naređuje u Kur´anu:
"A naređeno mi je samo da Allahu robujem, da mu odano kao pravovjerni vjeru ispovjedaju." (Prevod značenja, El-Bejjine, 5) Ibn Kesir rahimehullah kaže: 'pravovjerni,' tj. napuštajući širk i prihvatajući vjeru samo u jednog Boga, tewhid. 


Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao, na hudbi na Oprosnom hadždžu: "Allah će blagosloviti svakoga ko čuje ove riječi i svakoga ko ih razumije, jer može biti da onima kome je preneseno ovo znanje nisu oni koji će ga najbolje razumjeti. Postoje tri stvari prema kojima srce vjernika ne treba osjećati nikako neprijateljstvo ili pakost: posvećivanje djela Allahu, savjetovanje imama muslimana i lojalnost većini."(Sahih, Ibn Madže)
Ovdje se misli da sve tri stvari jačaju srce, i svako ko se u njima istekne imat će srce čisto od svake vrste podmuklosti, pokvarenosti i zla. Rob se može osloboditi šejtana samo pomoću iskrene požrtvovanosti, kako Allah u Kur´anu kaže da Mu je Iblis rekao:
" …osim onih iskrenih Tvojih robova!" (Prevod značenja, Sad, 83)

Teškoća Ihlasa

Iskrenost je teško održati kao što ga je teško i dostići. Mnogim ljudima je taj stepen ihlasa nepoznat. Zbog toga su dobri predhodnici molili i tražili od Allaha da im podari ihlas.
Od Allaha treba tražiti da naša djela učini iskrenim, zato što je ihlas teško podstići i ne dobivaju ga osim najuspješniji i najupotpuniji.

Ihlas je osnova i vrhunac svakog djela

Zato što je djelo bez ihlasa samo mučenje i prazni trud za kojeg nema nagrade. Kaže Allah subhanehu ve te ala:
"I Mi ćemo postupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (Prevod značenja, El-Furkan, 23)
Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati." (Prevod značenja, El-Mulk, 2)

Kaže: "Tj. Najčišće i najispravnije”, pa ga upitaše: „A šta je to najčišće i najispravnije?" "Djelo ako je čisto, a nije ispravno, neće biti primljeno. A ako bude ispravno, a ne bude čisto, također neće biti primljeno sve dok ne bude čisto i ispravno. Čisto djelo je ono koje je učinjeno u ime Allaha, a ispravno je ono, koje je urađeno po sunnetu," odgovorio je, a zatim proučio Allahove riječi:
“ Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra  Njemu ravnim nikoga”. (Prevod značenja, El-Kehf,110)

Sta pomaze u jacanju Ihlasa?

1. Dova i obraćanje Allahu.
2. Znanje - čovjek učenjem spoznaje važnost ihlasa, upoznaje šejtanove spletke i njegov utjecaj na insana.
3. Trud.
4. Druženje sa iskrenima.
5. Isčitavanje biografije dobrih predhodnika

 Postoji mnoštvo puteva koji vode do postizanja Allahovog zadovoljstva, a jedan od njih svakako je put nauke i stjecanja korisnog znanja. Svaki stjecatelj znanja kao vodiča na tom putu treba uzeti – ihlas tj. iskrenost kojom će protkati i svoje riječi i svoja djela. Na važnost iskrenosti upućuje prije svega nepobitna činjenica – Allah prima samo djela koja su učinjena isključivo u Njegovo ime.
Uzvišeni Allah kaže: ''A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.''

Stoga, kada stjecatelj znanja ovo no će rezultirati Allahovim blagoslovom kojim će postići ugled iskrenih učenjaka i njihovih sljedbenika. Međutim, ako na putu stjecanja znanja izgubi iskrenost ili ako iskrenost prekriju mrlje dvoličnosti (pretvaranja), tada namjera traženja znanja postaje reputacija i natjecanje dačelo primijeni u praksi i sva svoja nastojanja usmjeri u pravcu postizanja Allahovog zadovoljstva, ta se dobije položaj i ugled kod ljudi. Tako stečeno znanje bit će samo dokaz protiv svog vlasnika na Sudnjem danu i neće na drugom svijetu dobiti nikakva udjela ni nagrade.

Allah Uzvišeni kaže: ''Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.''
Dakle, onaj ko svojim djelom namjerava da dobije ovosvjetsku nagradu, da ljude zadovolji i da se uzdiže nad njima, neka za svoje djelo uzima nagradu od onih koje je učinio svojom željom i svojim ciljem.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da je primanje dobrih djela uvjetovano namjerom i iskrenošću u toj namjeri.

Buharija i Muslim bilježe od Omera ibn El-Hattaba, radijalahu anhu, kako je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ''Zaista se djela cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Čija hidžra bude radi Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegova Poslanika. A čija hidžra bude radi neke ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi neke žene koju želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio.''

Ovom prilikom neophodno je upozoriti na šejtansko prilaženje kojeg se stjecatelj znanja  treba pripaziti. Naime, ponekad šejtan kao oružje kojim sprečava učenika u stjecanju znanja može da uzme dvoličnjaštvo i strah od njega, a isti tako može spriječiti alima da održava naučna predavanja, ili spriječiti daiju u misionarskim aktivnostima. Kako to šejtan uspijeva? Jednostavno im sugerira da su ljudi zadivljeni njihovim govorom i da to vodi pretvaranju, tako da oni odustaju od korisnih projekata, ili im u srce ubaci naklonost ka licemjernim razmišljanjima, ili pak radost zbog divljenja ljudi i njihovih pohvala.

Učenjaci su napravili razliku između pravog dvoličnjaštva i šejtanovog djelovanja u tom pogledu: Ako čovjekova namjera u činjenju nekog djela bude usmjerena u pravcu isticanja i dobijanja pohvala od drugih, to se smatra dvoličnošću, međutim ako u slučaju kada musliman iskreno učini neko djelo, obavi neki posao, a zatim za to od ljudi dobije pohvale zbog kojih osjeti radost, to ne kvari suštinu iskrenosti, ako Bog da.


Iskrenost pozivanja ljudi u Islam

U Kur'anu se spominju mnoga svojstva kojim treba da se okiti svaki musliman, a posebno onaj koji poziva u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru. Kao što znamo, svako zanimanje ili posao traže od onoga koji ih izvršava određene sposobnosti i svojstva. Samim tim i najvažnije zanimanje na ovom dunjaluku, tj. pozivanje u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru, traži od onoga ko želi da se time bavi određena svojstva koja mora imati pri sebi. Uzvišeni Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže:
"Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati - oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. Oni koji se kaju, i Njega obožavaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!"
( Et-Tevba, 111-112) U ovim ajetima Allah, dželle ša'nuhu, spomijne neke od osobina vjernika, pa, vidimo da poslije spominjanja osobine da se bore na Allahovom, dželle ša'nuhu, putu spominje i ostale osobina a jedna od njih je naređivanje na dobro i odvraćanje od zla.
Treba da znamo da je Islam savršena vjera i da je obuhvatila cijeli život vjernika. Tako, kada primjetimo grupe ili pojedince da pozivaju samo u jedan dio islama, a zapostavljaju ostale dijelove, to nam ukazuje da oni ne slijede sunnet. Vidjet ćemo danas da postoje grupe koje pozivaju da se čini samo da'va, ili grupe koje pozivaju samo u džihad, ili grupe koje pozivaju samo u nešto određeno sa čime je došao Islam a sve drugo zanemaruju. Znajte da takvi nisu na onome na čemu je bio Poslanik, salallahu 'alejhi ve sellem, jer je on, kada je bilo vrijeme borbe išao u borbu, kada je bilo vrijeme pozivanja pozivao ljude itd.

Najvažnije osobine koje mora da posjeduje svaki musliman, a posebno onaj koji poziva u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru su:

1.      Iskrenost (da poziva samo radi Allaha, dželle ša'nuhu)

2.      Djela koja prate govor

3.      Slijeđenje sunneta

4.      Znanje i oštroumnost

5.      Strpljenje (sabur)

6.      Šerijatsko i opšte obrazovanje

Ovo su neke od osobina koje treba da posjeduje svaki vjernik, a posebno onaj koji poziva u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru. Pokušat ćemo da svako od ovih osobina posebno objasnimo.

Ihlas - Iskrenos

Ibnul-Kajjim spominje definiciju ihlasa, a ona je: da se u pokornosti Allahu, dželle ša'nuhu, traži samo Njegovo zadovoljstvo. (Medaridžus-Salikin, 2\66) Mjesto iskrenosti je srce i nijjet koji razdvaja djela, tako da dva čovjeka mogu raditi isto djelo, jedan će biti nagrađen, a drugi kažnjen. Prvi je imao iskren nijjet, a drugi nije imao iskrenosti nego je to radio radi nečeg drugog, a ne radi Allaha, dželle ša'nuhu. Drugim riječima, iskrenost je nastojanje čovjeka da se svojim djelima približi Allahu, dželle ša'nuhu, i ništa drugo osim toga. Svaki da'ija mora da bude iskren u svom radu za Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru. Njegovo sticanje znanja i njegov rad moraju biti isključivo radi Allaha, dželle ša'nuhu. To pozivanje ne smije biti radi nekih dunjalučkih ciljeva, već samo radi Allahovog, dželle ša'nuhu, zadovoljstva.

Važnost ihlasa u životu jednog da'ije

Allah, dželle ša'nuhu, je svim poslanicima naredio da moraju biti iskreni i da pozivaju svoje sljedbenike u iskrenost. Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: "A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je- ispravna vjera." (El-Bejjina, 4-5) Iz ovog ajeta možemo zaključiti da je iskrenost osnova vjere i da se bez iskrenosti ne može zaraditi ahiret. Isto tako Allah, dželle ša'nuhu, je i posljednjem poslaniku Muhammedu, salallahu 'alejhi ve sellem, naredio da mora biti iskren, kao što je to naredio njegovoj braći vjerovjesnicima. U tom smislu Allah, dželle ša'nuhu, kaže: "Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato samo Allaha obožavaj i iskreno Mu vjeru ispovjedaj! Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu! ..."(Prijevod značenja Ez-Zumer, 2-3) "Reci: 'Samo Allaha obožavam, iskreno mu ispovjedajući vjeru svoju, a vi, pored Njega, obožavajte koga hoćete! ...'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 14-15) Naredba Poslaniku, salallahu 'alejhi ve sellem, je naredba i njegovom ummetu, a kamo li onima koji pozivaju u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru, a koji su opisani da su nasljednici Poslanika, salallahu 'alejhi ve sellem! Iskrenost je ta koja razdvaja između imana i nifaka (licemjerstva), i ona je šart za ispravnost imana. Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: "Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći; ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati." (Prijevod značenja En-Nisa, 145-146) Da bi shvatili važnost ihlasa dovoljno je da znamo da je on uvjet za ispravnost djela. Allah neće primiti djela koja nisu rađena radi njega, a isto tako neće primiti djela koja nisu u sklada sa sunnetom. Kada ova dva uslova ispuni, čovjek će biti sretan, i na ovom, i na budućem svijetu. Hadis koji jasno govori o važnosti ihlasa je hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, salallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Prvi kome će na Sudnjem danu biti presuđeno je čovjek koji je preselio kao šehid. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da se borio radi Allaha sve dok nije poginuo. Bit će mu rečeno da laže i da se borio da bi ljudi rekli kako je hrabar, a to su mu i govorili, pa će biti naređeno da se odvuče na licu i da se baci u vatru. Zatim, čovjek koji je sticao znanje i druge podučavao i učio Kur'an. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da je učio i čitao Kur'an radi Allaha. Bit će mu rečeno da laže i da je to radio da bi ljudi rekli kako je učen, a to su mu i govorili, pa će biti naređeno da se odvuče na licu i da se baci u vatru. Zatim čovjek kojem je Allah dao veliko bogatstvo. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da je udjeljivao na svakom koraku radi Allaha. Bit će mu rečeno da laže i da je to radio da bi ljudi rekli kako je darežljiv, a to su mu i govorili, pa će biti naređeno da se odvuče na licu i da se baci u vatru." (Muslim, 1905) Iz hadisa se jasno vidi da čovjek koji nije iskren u svojim djelima, da mu neće biti primljena, pa makar to bila velika djela poput preseljenja na Allahovom putu. Naprotiv, onaj koji bude takva djela radio radi neke dunjalučke koristi bit će kažnjen na Sudnjem danu. Svaki onaj koji bude pozivao u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru radi nekog dunjalučkog cilja, a ne radi Allaha, dželle ša'nuhu, bit će kažnjen na Sudnjem danu, osim ako mu se Allah, dželle ša'nuhu, ne smiluje.

Posljedice izostanka ihlasa u da'vi

Najčešće posljedice zbog izostanka ihlasa u da'vi su:

1.      Traženje materijalne nadoknade od ljudi. Znamo da je sunnet svih poslanika, a tako i posljednjeg Muhammeda, salallahu 'alejhi ve sellem, da nisu tražili od ljudi materijalnu korist. Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže da je Nuh 'alejhis-sellam rekao: "O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. ..." (Hud, 29) Isto tako Allah, dželle ša'nuhu, obraćajući se Muhammedu, salallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Reci: Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek` ostane vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi." (Prijevod značenja Saba', 47) Ovakva je bila da'va svih poslanika, oni su nagradu tražili samo od Allaha, dželle ša'nuhu! Moramo napomenuti da je da'iji dozvoljeno da uzme platu za to što radi, ali da mu to ne smije biti cilj. Pa, da ukoliko dobije pare poziva, a ako ne dobije ostavi pozivanje u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru.

2.      Traženje zadovoljstva ljudi. Svaki da'ija treba da traži Allahovo, dželle ša'nuhu, zadovoljstvo sa onim što radi, a ne zadovoljstvo ljudi. Allah, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja kaže: "Zar se onaj koji traži Allahovo zadovoljstvo može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti džehennem? A užasno je to boravište!" (Ali 'Imran, 162)

3.      Rija' (rad radi ljudi ili pretvaranje). Dovoljno nam je da znamo da je ovo osobina munafika o kojima je Allah, dželle ša'nuhu, rekao: "Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu." (Prijevod značenja En-Nisa', 142

Molim Allaha, dželle ša'nuhu da nam podari iskrenost u svim našim djelima,da nas ucini upucenim i upucivacima,da nam podari cvrst iman,sabur i da nam olaksa kusnju te da nas nestavlja na kusnju koju necemo moci podnjeti. Amin!

 Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-ISKRENOST-Ihlas

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=8Teay3ocx4o

http://www.youtube.com/watch?v=iDbC4ObaqOU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=vzz7wtgPA1o

http://www.youtube.com/watch?v=4G82wEVBwrM&feature=related

Prof.Elvedin Pezic-ISKRENOST-Ihlas

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=SEO76jXpCXs

http://www.youtube.com/watch?v=SEO76jXpCXs&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=8MsZKRpK4Yg&feature=related

27.07.2011.

"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova ...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova ...

Draga i cijenjena braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na bogobojaznost prema Allahu, subhanehu ve te’ala, na istinsku bogobojaznost koja se ogleda u Allahovim naredbama i Allahovim zabranama. U ispunjavanju onoga što je Allah, subhanehu ve te’ala, naredio i ostavljanju onoga što je Allah, subhanehu ve te’ala, zabranio.

Trošiti na Allahovom putu znači rastati se sa onim što posjedujemo i što nazivamo svojim vlasništvom. To znači davati drage volje za svaku svrhu, koja je za dobrobit Allahovih stvorenja, a za Allahovo zadovoljstvo. To je velika vrlina, pa ćemo pokušati objasniti njen smisao i karakteristike.

Značaj trošenja je objašnjen u suri Al-Baqara, ajet 261:
"Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna."
مَثَلُ الَّذِينَ يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنْبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنْبُلَةٍ مِائَةُ حَبَّةٍ ۗ وَاللَّهُ يُضَاعِفُ لِمَنْ يَشَاءُ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ [٢:٢٦١

Kad god trošiš na Allahovom putu, treba da budeš darežljiv, a ako to ne činiš, ti sam sebe lišavaš blagodati.

U vezi s tim, Allah subhanehu ve te'ala kaže:

"Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovom putu, ali, neki od vas su škrti, - a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (Muhammed,38)
هَا أَنْتُمْ هَٰؤُلَاءِ تُدْعَوْنَ لِتُنْفِقُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَمِنْكُمْ مَنْ يَبْخَلُ ۖ وَمَنْ يَبْخَلْ فَإِنَّمَا يَبْخَلُ عَنْ نَفْسِهِ ۚ وَاللَّهُ الْغَنِيُّ وَأَنْتُمُ الْفُقَرَاءُ ۚ وَإِنْ تَتَوَلَّوْا يَسْتَبْدِلْ قَوْمًا غَيْرَكُمْ ثُمَّ لَا يَكُونُوا أَمْثَالَكُمْ [٤٧:٣٨

Treba da trošimo na Allahovom putu naš novac, vrijeme, trud, energiju i naše znanje, da bismo postigli sreću i bili nagrađeni. Divan je osjećaj radosti i zadovoljstva kada sami učinimo nešto u cilju pomaganja drugih fizički, mentalno, moralno i novčano.

Trošenje na Allahovom putu je trgovina, pogodba i posao s Allahom. Zvuči čudno, zar ne? Možda se zapitate kako neko može trgovati s Allahom?

إِنَّ الَّذِينَ يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَأَنْفَقُوا مِمَّا رَزَقْنَاهُمْ سِرًّا وَعَلَانِيَةً يَرْجُونَ تِجَارَةً لَنْ تَبُورَ [٣٥:٢٩

"Oni koji Allahovu knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati."( Fatir, 29)

Ako želimo biti nazvani: ”Ja ejjuhellezine amenu” (O, vi koji vjerujete), onda se moramo vladati i raditi poput onih koji vjeruju. Iman ne predstavlja samo izgovaranje riječi, niti može uopće biti samo to. Iman je duboko vjerovanje, čvrsta predanost i obećanje poslušnosti Allahu dž.š.u svakom aspektu naših života.

Svugdje u Kur’anu nalazimo da Allah poziva, potiče i zahtijeva od ljudi na prijatan način da Mu daju zajam. Kada se traži od nas da trošimo na Allahovom putu, On traži da Njemu damo zajam. Ova riječ "zajam" Allahu, spominje se u Kur'anu šest puta u različitim oblicima.

Sura Al-Hadid, ajet 18, objavljuje:

إِنَّ الْمُصَّدِّقِينَ وَالْمُصَّدِّقَاتِ وَأَقْرَضُوا اللَّهَ قَرْضًا حَسَنًا يُضَاعَفُ لَهُمْ وَلَهُمْ أَجْرٌ كَرِيمٌ [٥٧:١٨

"Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu zajam budu davali - mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita."( Al-Hadid, 18)

Ovaj dobrovoljni zajam treba biti dat za ljubav Allahu, a ne kao milost, darežljivost ili dobrohotnost. Ako trošiš na Allahovom putu, čini to u ime ljubavi prema Allahu. Ako činiš tako, tada, i samo tada će te Allah nagraditi. Nagrada je mnogostruka. Neke od obećanih Allahovih nagrada vezane su za ovaj svijet (dun'ja), a druge za budući (ahiret).

Neke od ovozemaljskih i nebeskih nagrada su:

1.Iznos dobrovoljno datog zajma biva udvostručen ili umnogostručen.
2. Allah će takvima dodijeliti oprost grijeha.
3. Bogata i darežljiva Allahova nagrada.
4. Ulazak u Džennet (kao dar od Allaha).
5. U Džennetu teku rijeke ispred onih koji su davali zajam (Allahu).
6. Allah je blagodaran prema osobi koja Mu daje zajam.


Prema Kur'anu, to je krajnji uspjeh kojem se neko može nadati na ovom i na budućem svijetu. Allahu ne treba tvoja pomoć, podrška i materijalno pomaganje. Allah ne treba ove zajmove za Sebe, nego za Svoja stvorenja na svijetu.

„Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno ..." (Prijevod značenja El-Bekara, 274)

Od osobina iskrenih vjernika jeste i udjeljivanje u izobilju i u oskudici. Allah, subhanehu ve te'ala, uz druge osobine spominje i ovu osobinu bogobojaznih, onih kojima je On Uzvišeni obećao Svoj oprost i Džennet, pa kaže: „i nastojte da zaslu*žite oprost Gospodara svoga i d*žennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdž*bu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada - oprost od Gospodara njihova i d*žennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!" (Prijevod značenja Alu-Imran, 133-136)

Značenje udjeljivanja u obilju i oskudici jeste udjeljivanje u bogatstvu i siromaštvu, u blagostanju i potčinjenosti, u zdravlju i bolesti, dakle, u svim stanjima, kao što Svevišnji kaže u drugom ajetu: Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno ..." (Prijevod značenja El-Bekara, 274) Zatim, nakon toga Allah spominje njihovu nagradu: „dobit će nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati." (Prijevod značenja El-Bekara, 274)

Takođe, Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju - njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i *žene njihove i porod njihov - oni koji su bili čestiti ..." (Prijevod značenja Er-Ra'd, 22-23) Takve ništa nije moglo spriječiti i odvratiti od pokornosti Allahu i udjeljivanja na Njegovu putu.

Uzvišeni je rekao: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obvaljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati, da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Prijevod značenja Fatir, 29-30)

Traženje Allahova zadovoljstva u činjenju dobročinstva prema Njegovim stvorenjima, osobina je bogobojaznih. Svevišnji je rekao: „i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva ..." (Prijevod značenja El-Bekara, 177)

U hadisu Ibnu-Mes'uda, radijallahu te'ala anh, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Sedmoricu će Allah staviti u Svoj hlad na Dan kada ne bude nikakva drugog do Njegova hlada" -zatim je spomenuo da je od njih i: „čovjek koji udijeli milostinju i toliko je prikrije da njegova lijevica ne zna šta je udijelila desnica." (Buharija, 620 i Muslim, 1712)

U hadis kudsijju kojeg prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh, Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O sine Ademov! Udijeli, pa ću i Ja tebi udijeliti!" (Buharija, 4933) U ovom hadisu je obećanje o nadoknadi i pošto nije određeno udjeljivanje u tačno određene svrhe tada ono obuhvata sve vrste dobra. U Svojoj uzvišenoj Knjizi Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Što god vi udjelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje." (Prijevod značenja Saba, 39) Rekao je: „a za dobro koje učinite Allah sigurno zna." (Prijevod značenja El-Bekara, 215) Rekao je: „Imetak koji udjelite drugima u vašu je korist, ono što udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav - a ono što od imetka udjelite drugima nadoknadit će vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo!" (Prijevod značenja El-Bekara, 272)

Od Ibnu-Mes'uda, radijallahu te'ala anh, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne zavidi se osim dvojici: čovjeku kojem je Allah podario imetak pa ga troši na istini i čovjeku kojem je Allah podario mudrost kojom sudi i kojoj podučava druge." (Buharija, 73 i Muslim, 1352) Dakle, zavist je zabranjena osim u ovim dvjema osobinama i tada u tim slučajevima ona se i ne naziva hased-zavist, već gibta-želja a istim ili zavidnost bez zlobe a ona biva da čovjek priželjkuje da ima kao što i drugi ima, međutim, da ta blagodat koji drugi uživa ostane pri njemu, dakle ne priželjkuje njen gubitak. Težnja za ovim naziva se munafesa-natjecanje i ukoliko ona bude u pokornosti -kao što je slučaj ovdje- onda je ona pohvalna, međutim, ukoliko bude u griješenju onda je to natjecanje prezreno. Dok, ukoliko bude u dozvoljenim tvarima, tada je i samo natjecanje dozvoljeno. Dakle, kao da je značenje hadisa da nema veće ili bolje želje osim u ovim dvjema stvarima. (Pogledaj Fethul-Bari, 1/219)

U hadisu Adija b. Hatima, radijallahu te'ala anh, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Bojte se Vatre, pa makar i sa pola hurme!" (Buharija, 1328 i Muslim, 1690) Tj. postavite između sebe i nje, Vatre, pregradu od milostinje i dobrog djela, pa makar oni bili i mali.

Takođe, od Ibnu-Mes'uda, radijallahu te'ala anh se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike upitao svoje ashabe: „Kojem je od vas imetak njegova nasljednika draži od njegova imetka?" Odgovorili su: „Allahov poslaniče, nema nijednog od nas a da mu njegov imetak nije najdraži!" Rekao je: „Uistinu, njegov imetak je ono što je on već udijelio, dok je imetak njegova nasljednika ono što je on sačuvao!" (Buharija, 5961)

Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema dana da ljudi osvanu u njemu a da se ne spuste dva meleka. Jedan od njih kaže: 'Gospodaru naš, podari onome koji udjeljuje nadoknadu, zauzvrat' - dok drugi kaže: 'Gospodaru naš, podari propast onome koji se sustegao od udjeljivanja.'" (Buharija, 1351) Ibnu-Hadžer, rahimehullah, u komentaru spomenuta hadisa kaže: „Dova meleka za propast podrazumijeva ili propast imetka ili propast vlasnika imetka." En-Nevevi, rahimehullah, kaže: „Pohvalno i poželjno udjeljivanje jeste udjeljivanje u pokornosti, udjeljivanje porodici i gostima, kao i udjeljivanje u dobrovoljnim djelima." El-Kurtubi, rahimehullah, kaže: „Udjeljivanje u ovom hadisu podrazumijeva obavezno i dobrovoljno udjeljivanje, međutim, onaj koji se ustegne od dobrovoljnog udjeljivanja ne zaslužuje ovu dovu, osim ako ga nadvlada pokuđena škrtost usljed koje ukoliko i izdvoji imetak koji je obavezan po njega ne izdvoji to drage duše i ili izdvoji najgori njegov dio."

Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Milostinja neće umanjiti imetak, niti će čovjek oprostiti a da mu Allah neće povećati ponos i niko neće biti skroman radi Allaha, a da ga Allah neće uzdići." (Muslim, 4689) Imam En-Nevevi u komentaru ovoga hadisa kaže: „U vezi riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Milostinja neće umanjiti imetak' spominju dva značenja. Jedno je da će mu Allah dati bereketa u njegovom imetku i da će otklonuti od njega ono što mu može nauditi, pa, izdvojena milostinja bit će nadomještena skrivenim bereketom. I ovo je primjetno i ono na što se naviklo. Drugo značenje je da ukoliko se imetak i umanji izdvajanjem milostinje, taj manjak bit će nadomješten velikom nagradom za izdvojenu milostinju." (Pogledaj Komentar Muslimova Sahiha, 8/399)

Od Abdullaha b. Amra, radijallahu 'anh, se prenosi da je neki čovjek upitao Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Koji je to islam najbolji?" Odgovorio je: „Da udjeljuješ hranu i nazivaš selam onome koga znaš i onome koga ne znaš!" (Buharija, 11 i Muslim, 56)

U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Ko udijeli iz lijepa imetka -a Allah ne prima osim lijepo- koliko je vrijednost jedne hurme, to će Allah, uistinu, prihvatiti Svojom desnicom, zatim će je odgajati i uvećavati onome koji ju je udijelio, kao što neko od vas odgaja svoje ždrijebe, sve dok ta milostinja ne dostigne veličinu brda." (Buharija, 1321)

Od Ebu-Mes'uda el-Ensarija, radijallahu 'anh, se prenosi da je neki čovjek došao s devom, vodeći je za povodac, i rekao:Dajem je na Allahovu putu." Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je dodao: „Zbog nje ćeš na Sudnjem danu dobiti sedam stotina deva, sveijedna će biti s povodcem." (Muslim, 1892)

Vrijednosti udjeljivanja:

1.Udjeljivanje u obilju i oskudici je od potpuna imana i lijepa islama.
2.Dokaz je lijepa mišljenja o Allahu i uvjerenja u Njega Svevišnjeg.
3.U tome je zahvalnost Allahu na Njegovoj blagodati, jer je On istinski vlasnik svog imetka.
4.Razlog je Allahove ljubavi i ljubavi stvorenja.
5.Njime se jačaju veze među pojedincima i zajednicama.
6.Njime se zadovoljavaju zahtjevi siromašnih i potrebnih.
7.Udjeljivanje je razlog zadobijanja bereketa u imetku i njegova povećavanja.
8.Njime se u zajednici širi ljubav i samilost koji su suprotni škrtosti i srdžbi.
9.Udjeljivanje je put koji je vodi do Dženneta.
10.Onoga koji bude udjeljivao Allah će staviti u Svoj hlad na Dan kada drugog hlada neće biti.

Allahu se zahvaljujemo na početku i na kraju. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegove ashabe i sve koji ih slijede do Sudnjega dana.

O Allahu! Podari nam ljubav prema dijeljenju.
O Allahu, mi smo škrti, zato nam pomozi da budemo darežljivi.
O Allahu! Ti si Onaj Kome se utječe i mi se Tebi utječemo.
O Allahu, čuj nas i primi naše molbe.
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam poveća ljubav prema vjeri i da ucini iskrena naša srca.
Molim Allaha da uputi ovaj narod jer je ovaj narod zaista u džehlu.
Molim Allaha za odlučnost, razboritost i snagu u odlučnim trenutcima.
Molim Allaha da pomogne braću mudžahide koji se bore da Allahova riječ bude gornja a riječi Iblisovih l.a. donja, širom ovog dunjaluka od sjevera do juga i istoka do zapada i da njihova borba bilo kojom vrstom i na bilo koji način bude ubitačna i nepodnošljiva do konačne pobjede.-AMIN
Molim ga Uzvišenog da nam oprosti grijehe svjesne i nesvjesne, javne i tajne, da nas sačuva iskušenja Mesiha Dedžala, kaburske patnje, džehennemske vatre i podari mjesto u Dženneti Firdeusu u društvu poslanika, vjerovjesnika, šehid i dobrih ljudi.-AMIN


Ciniti djela samo u ime Allaha

Od sastavnih dijelova vjerovanja jednog covjeka je da bude iskren u djelima i da ih cini samo u ime Allaha subhanehu ve te 'ala, a ne da bi ga ljudi vidjeli kako to cini.
Iskrenost i potpuna predanost u cinjenu dobrih djela radi Allaha subhanehu ve te 'ala se na arapskom jeziku zove i ihlas, i u Kur'anu se spominje na vise mjesta. Allah subhanehu ve te 'ala kaze: ''A naredjeno im je da samo Allahu ibadet cine, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera. (El-Bejjine,5)

U drugom Kur'anskom ajetu Allah subhanehu ve te 'ala kaze; ''ko bude zelio usjev drugog svijeta, njegov usjev cemo i povecati! A ko bude zelio usjev ovog svijeta , dat cemo mu ga, ali na drugom svijetu , on nema nikakva udjela!'' (Esh-Shura,20) U komentaru ovog ajeta se kaze: Ko bude ra-dio djela ciju nagradu ocekuje na buducem svijetu, umnogostrucicemo ga bericetom. Svako dobro djelo cemo nagraditi od deset do sedam stotina puta, pa i vise. A onome ko se trudi da dobije samo ovosvjetsku korist i uopce ne razmislja o buducem svijetu, Allah ce uskratiti i dunjaluk i Ahiret. Ako hoce, Allah ce mu dati nesto, a ako nece, on nece imati ni jedno ni drugo. (Tefsir Ibn Kesira, str. 1205)

Oni koji budu cinili dobra djela radi ljudi ceka teska kazna, kao sto se to vidi iz narednog hadisa koji prenosi Ebu Hurejre r.a: ''Medju prvim ljudima kojima ce biti sudjeno je covjek koji je poginuo kao shehid. On ce se dovesti pred Allaha subhanehu ve te 'ala,i On ce ga podsjetiti na Svoje blagodati koje ce covjek priznati, a zatim ce ga upitati: Sta si uradio s njima? Covjek ce reci..: Borio sam se na Tvome putu dok nisam poginuo. Allah subhanehu ve te 'ala ce reci: ''Slagao si, ti si se borio samo da ti se kaze: ''Kako je taj covjek hrabar!'', i to je uistinu, vec na dunjaluku receno. Zatim ce biti naredjeno i on ce naglavacke biti bacen u vatru. Zatim ce biti sudjeno covjeku koji se bavio naukom i ucenjem Kur'ana. Kada bude doveden pred Allaha, On ce ga podsjetiti na blagodat koju ce covjek priznati, a onda ce ga upitati sta je uradio s njima. Covjek ce odgovoriti: ''Izucavao sam znanje, ucio Kur'an i poducavao druge u Tvoje ime.'' Tada ce mu Allah subhanehu ve te 'ala reci :''Slagao si, ti si to radio samo da ti se kaze; Kako je taj covjek ucen, i kako dobro uci u Kur'anu'', i to je uistinu, vec na dunjaluku receno.'' Zatim ce biti naredjeno i on ce biti naglavacke bacen u dzehennemsku vatru. Zatim ce biti sudjeno covjeku kojem je Allah subhanehu ve te 'ala dao razne vrste imetka. Kada taj covjek bude doveden pred Allaha subhanehu ve te 'ala , On ce ga podsjetiti na Svoje blagodati koje ce covjek priznati , a onda ce ga pitati sta je uradio snjima. Covjek ce reci: Nisam ostavio nista u sto bi Ti volio da se udjeljuje imatak a da u to, radi Tebe, nisam udijelio. Tada ce mu Allah reci: ''Slagao si, ti si to radio samo da ti se kaze: ''Kako je taj covjek darezljiv!'', i usitinu, to je na dunjaluku vec receno.Zatim ce biti naregjeno i on ce nagla-vacke biti bacen u vatru. (Muslim) Razumije se da su ova trojica dobila dunjalucku nagradu zbog kojih su radili ova djela , ali im je Ahiretska nagrada izostala zato sto nisu cinili djela u ime Allaha subhanehu ve te 'ala-

Abdullah Ibn Abbas r.a prenosi da je neki covjek rekao Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve selem: Ponekad cinim neki posao s kojim zelim Allahovo Zadovoljstvo i zelim da se to vidi.'' Poslanik mu na to nista ne odgovori sve dok nije objavljen Kur'anski ajet u kome se kaze: ''Pa ko se nada susretu s Gospodara svojim, neka cini dobra djela i neka u ibadetu Gospodara svome,ne smatra Njemu ravnim nikoga''(El-Kehf.110)

Ebu Hurejre r.a, prenosi da je Alahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem rekao: ''Allah subhanehu ve te 'ala ( u hadisu kudsiju ) kaze: ''Ko uradi neko djelo radi Mene, ali Mi pritom ucini sirk (uradi ga i radi nekog drugog) Ja s tim nemam nista , to pripada onome radi koga je ucinje-no''

Mahmud ibn Lebid r.a, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem rekao: ''Ono od cega se najvise za vas bojim je, mali shirk'' ,,A sta je to mali shirk? -Upitase. Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem odgovori: ''Cinjenje djela da bi ljudi vidjeli (rija), jer zaista ce Allah na dan kada ljudi budu nagradjivani za svoja djela reci: ''Idite onima kojima ste se pokazivali (svojim djelima) na dunjaluku , pa pogledajte hocete li kod njih naci nagradu ili kakvo dobro.''

Amr ibn Anbese r.a, je rekao: ''Doci ce se na Sudnji dan s dunjalukom i bit ce odvojeno od djela ono sto je uradjeno u ime Allaha, a ono sto je uradjeno u ime nekog drugoga bit ce baceno u dzehennemsku vatru.''

Prenosi se da su Havarijjuni (slijedbenici Isaa. a.s ) upitali Isaa a.s o onome ko cini djela iskreno u ime Allaha subhanehu ve te 'ala , pa im je rekao: ''To je onaj koji radi djela u ime Allaha i ne zeli da ga zbog toga ljudi hvale.''

Shejtan pokusava odvratiti covjeka od cinjenja dobrih djela, dosaptavajuci mu da to cini radi ljudi, nebi li ostavio to djelo. Haris ibn Kajs r.a, za takvu situaciju savjetuje: '' kada ti dodje shejtan i kaze: Klanjas da te ljudi vide, ti onda nastavi klanjati i odulji jos vise.'' prema tome, shejtansko dosapta-vanje je sastavni dio njegovog zavodjenja covjeka, pa zbog toga covjek ne smije napustati cinjenje dobrih djela, nego treba u njima ustrajati.

Junus ibn Ubejd r.a, kaze: ''Allahov rob je na dobru dok god zna sta mu kvari djela.''

Sufjan Ibn Zejd r.a, kaze: Raduje me da na svakom poslu imam iskren nijjet, pa cak pri spavanju i pri jedenju''

Fudajl r.a, kaze: ''Najbolje djelo je ono sto se tajno uradi i najdalje je od shejtana i najdalje je od rijaa (da ljudi vide).

Ebu Hazim r.a, kaze: ''Sakrij dobro djelo kao sto krijes ruzno. Nemoj se diviti djelima, jer neznas da li ces biti sretan ili nesretan.''

Enes ibn Malik r.a, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selem rekao: ''Dovoljno je covjeku zla da ljudi u njega pokazuju prstima, po pitanju vjere i dunjaluka, osim onih koje Allah subhanehu ve te 'ala zastiti od toga.''

Sehl ibn Abdullah r.a, je rekao: ''Sta je rija , poznaje samo onaj koji iskreno cini dobra djela samo u ime Allaha subhanehu ve te 'ala , sta je munafikluk, poznaje samo pravi vjernik, sta je neznanje dzehl, poznaje samo ucenjak (alim) i sta je grijeh poznaje samo onaj ko je pokoran Allahu subhanehu ve te 'ala.


Tajna udijeljene sadake u ime Allaha

Pogrešno je misliti da su samo siromasi kategorija ljudi koja će imati isključive koristi od nje. Onaj koji tako misli je istinski neznalica o veličanstvenim nagradama sadake. Naime, dobra koja pristižu onoj osobi koja je udjeljuje su zaista mnogostruko veća i obilnija i ne mogu se porediti sa svim radostima i blagodatima koje bi, eventualno, mogle doći od one osobe kojoj je udjeljena.

Rekao je Eš-Ša'bi, Allah mu se smilovao: „Ko ne bude smatrao sebe više potrebnijim za nagradama koje pristižu zbog udjeljene sadake, od silnih potreba siromaha za samom sadakom, takav je uništio svoju podjeljenu sadaku i sa njom je udario po svom vlastitom licu!“

Kada je Sufijan Es-Sevri, Allah mu se smilovao, ugledao siromaha koji je došao da prosi na njegovim vratima, prijatno je se obradovao i rekao: „Dobro mi došao onaj koji će očistiti moje grijehe!“

El-Fudajl ibn Ijjad, Allah mu se smilovao, je imao običaj da često kaže: „Kako su prosijaci samo dobri ljudi! Oni nose naše opskrbe ka Ahiretu bez ikakve naknade za tako djelo! Nose ih sve dok ih ne stave na vagu pred Uzvišenim Allahom!!!“


Ovako su islamski učenjaci ispravno razumjevali značenja sadake! Sadaka je bereket, dobro djelo i uspjeh i nadahnuće kojeg Allah daruje onome kome On hoće. Oni koji je udjeljuju su pravi dobrotvori koji čine dobra djela i koji će, naposlijetku, od njih imati najviše koristi.

Sadaka spada u najvrijednija dobra djela

Uzvišeni je rekao: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve!“ (El-Bekareh, 268)

Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, je povodom ovoga ajeta rekao: „Dvije stvari su od šejtana a dvije od Uzvišenog Allaha, a zatim je proučio ajet: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju...“ (El-Bekareh, 268) Odnosno, Allah vam nareðuje da Mu budete pokorni i da udjeljujete sadaku kako biste zaslužili Njegov oprost i nagrade. „Allah je neizmjerno dobar i zna sve“, odnosno, mnogo daje i spušta Svoje blagodati i apsolutno je dobro upoznat sa nagradama koje će ukazati onome koji bude udjeljivao sadaku.

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Onaj koji se bude brinuo o udovicama i siromasima je kao i mudžahid na Allahovom putu, ili kao onaj koji po čitavu noć klanja a danju posti!“ (Buharija i Muslim)


Sadaka je djelo koje će Allah Svojom dobrotom uvećati

Ako je sadaka učinjena samo u ime Allaha, u tom slučaju nemoj ništa od njenog dobra koje će te snaći, potcjenjivati, jer je Allah mnogo plemenit, i obilato umnogostručuje sva dobra djela, a meðu njima i sadaku! Kada je budeš udjeljivao, nemoj zaboraviti da u tim trenutcima posluješ sa Uzvišenim Allahom! Za takvo djelo će ti Allah pripremiti Svoje velike blagodati! Zato se raduj i budi ponosan što ti je Uzvišeni podario takvu veličanstvenu priliku!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Ko god udjeli sadaku u vidu nečega što je lijepo - a Allah prima samo ono što je lijepo – Milostivi će mu je uzeti u Svoju desnicu, pa makar to bila i obična datula! Ona će se uzgajati u šaci Milostivog sve dok ne bude veća i od planine! Baš kao što i neko od vas odgaja odbijeno jednogodišnje ždrijebe ili devče od majke“ (Buharija i Muslim)

I bn Mes'ud, radijallahu 'anhu, je rekao: „Bio je neki čovjek što je obožavao Allaha sedamdeset godina, pa je nakon toga učinio neko odvratno i loše djelo koje je poništilo sva njegova djela koja je do tada uradio. Nakon toga je naišao na siromaha i udjelio mu komad hljeba, pa mu je Allah zbog toga oprostio taj njegov grijeh i vratio mu sva djela koja je činio sedamdeset godina!“

Spominje se da je pored Hasana El-Basrija naišao Nuhas sa svojom sluškinjom, pa mu je Hasan rekao: „Da li bi bio zadovoljan da ti za njenu cijenu isplatim jedan ili dva dirhema?“ Reče: „Ne!“ Reče mu: „Onda idi, jer je Uzvišeni Allah zadovoljan da dadne hurije za samo jedan dio dinara i za samo jedan (udjeljen) zalogaj!“


Sadaka je skupocijena opskrba za ahiretsko putovanje

Udjeljuj sadaku i budi ubjeðen u Allahova obećanja, i znaj da Uzvišeni neće iznevjeriti svoja obećanja! Raspiri svoju volju za ovim dobrim djelom i odagnaj škrtost i pohlepnost iz svoga srca. Pomozi onome ko je u potrebi za tvojim imetkom, jer, ovo je prilika da se opskrbiš za svoje neminovno putovanje na Ahiret! Udjeljuj sadaku i sjeti se riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

Rekao je Jahja ibn Mu'az, Allah mu se smilovao: „Ne znam ni za jedno zrno a da može toliko vrijediti kao ovodunjalučke planine, kao što je to od sadake!“

Ako udjeliš u ime Allaha čak i ono što je u tvome srcu možda bezvrijedno, možda će ti ono nekada postati vrijednije od čitavog imetka kojeg si neumorno sticao u dugogodišnjem životu na ovom svijetu, te ga, naposlijetku, za sobom ostavio!

Uzvišeni Allah je rekao: „I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego što nekom od vas smrt doðe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!" Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov doðe; a Allah dobro zna ono što vi radite.“ (El-Munafikun, 10, 11)

Koliko je ljudi otišlo sa ovoga svijeta a da sa sobom nisu ponjeli ništa od Ahiretske opskrbe, iako su u svom životu posjedovali veliki imetak? Nemoj ni pomišljati na to da će te udjeljeni imetak na Allahovom putu učiniti siromašnijim. To su samo šejtanova došaptavanja! Sadaka donosi mnoga dobra, blagodati i berićet, jer, što god da udjeliš Allaha radi, Milostivi Allah će ti to sigurno nadoknaditi boljim i obilnijim!

Znaj da ju je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, oporučio Bilalu, rekavši mu: „O Bilale, udjeljuj i nemoj se bojati da će ti vlasnik Arša dati siromaštvo!“

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „U svakom danu u kojem osvanu (Allahovi) robovi doðu dva meleka, te jedan od njih kaže: „O Allahu, nadoknadi onome koji udjeljuje“, a drugi kaže: „Allahu moj, ti uništi imetak onoga koji ne udjeljuje!“ (Buharija i Muslim)

Koliko je naizgled malih djela lijepa namjere učinila velikim...

Takoðer, nemoj misliti da je za ovo veličanstveno djelo neophodno da posjeduješ veliki imetak. Uzvišeni Allah savršeno zna i za najmanju trunčicu koju udjeliš u ime Njegovo, pa čak i za obični zalogaj sa kojim ćeš nahraniti gladnog! Udjeli sadaku, pa makar i sa nečim malim, jer, ako tvoja sadaka bude iskrena, u ime Allaha udjeljena, bit će sigurno vrijednija od mnogobrojnog imetka kojeg neko udjeli sa lošom namjerom.

Prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Samo jedan dirhem je nadmašio sto hiljada!“ Rekoše: „O Allahov poslaniče, a kako to?“ Reče: „čovjek je posjedovao dva dirhema, pa je sa jednim udijelio sadaku, a drugi je imao mnogobrojni imetak, pa je iz njega izdvojio sto hiljada i udjelio kao sadaku!“ (Nesai i drugi, sahih)

Od Ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: „Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, nam je nareðivao da djelimo sadaku, pa bi se desilo da niko od nas ne bi imao nešto sa čim će je udjeliti! Zato bi odlazili na pijacu i nosili na svojim leðima, i tako zaraðivali pregršt (hrane) i davali ga Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we selleme. Ja doista poznajem čovjeka koji posjeduje sto hiljada, a koji u ono vrijeme nije imao ni jednog dirhema!“ (Nesai, sahih)

Kada je jedan ashab upitao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, koja je sadaka najvrijednija, on mu je rekao: „Ona koju udjeliš u vremenu kada si zdrav i kada žudiš za bogatstvom a bojiš se siromaštva. I ne potcjenjuj je, da se ne desi kada ti duša u grlo doðe, pa da kažeš: Dajte ovome ovoliko, onome ovoliko...“ (Buharija i Muslim)


Rekao je ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu: „Dirhem kojeg neko od vas udijeli u vrijeme svoga zdravlja i pohlepnosti je bolji od stotine dirhema sa kojima daješ oporuku na svojoj samrti!“

Sadaka je i pomoć dužniku

Mnogobrojni su načini činjenja dobrih djela! Jedan od njih je i kada je neko nekome dužan, pa mu ovaj vraćanje toga duga odgodi, ili mu ga potpuno otpiše smatrajući ga kao sadaku! Mnogi ljudi ovu vrstu dobrih djela potpuno zaboravljaju, ili je ignorišu, iako je ovo jedan od razloga ulaska u Džennet!

Uzvišeni Allah povodom prezadužene osobe kaže: A ako je on u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, nek znate, da dug poklonite.“ (El-Beqareh, 280)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Koga raduje da ga Allah skloni u Svoj hlad na Sudnjem danu - onda kada neće biti nikakvog drugog hlada mimo Njegovog - neka olakša zaduženom, ili neka mu njegov dug otpiše!“ (Et-Taberani, sahih)

U predaji koju su zabilježili Buharija i Muslim se navodi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Bio je neki čovjek koji je bio pobožan meðu ljudima, i imao je običaj da svome dječaku kaže: „Kada naiðeš na prezaduženog, oprosti mu njegov dug ne bi li i nama Uzvišeni Allah isto tako prešao preko naših grijeha!“ On je došao pred Uzvišenog Allaha, pa mu je On oprostio!“ U istoj predaji od Buharije se navodi: „...pa ga je Allah uveo u Džennet!“


Neke blagodati i koristi sadake

Mnogobrojne su koristi od udjeljivanja sadake. Sadaka poništava griješne prestupe, kao što se navodi u hadisu od Mu'aza ibn Džebela, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „...a sadaka poništava greške kao što voda gasi vatru!“ (Tirmizi i drugi, sahih)

Sadaka je razlog za povećanje bereketa u imetku, jer Uzvišeni Allah kaže: Allah uništava kamatu, a unapreðuje milosrða. Allah ne voli nijednog nevjernika, grešnika.“ (El-Beqareh, 276) Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Sadaka ne umanjuje imetak!“ (Muslim)

Sadaka osnažuje našu vezu sa Uzvišenim Allahom. Abdulaziz ibn Umejr, Allah mu se smilovao, je rekao: „Namaz te odvodi na polovinu puta, post te dovodi do vrata Vladara, a sadaka te uvodi kod Njega!“

Sadakom se zaslužuje hlad na Sudnjem danu, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Svaki čovjek će se naći u hladu njegove sadake sve dok se ne završi obračun meðu ljudima!“ (Ahmed, Ibn Huzejmeh, Ibn Hibban i Hakim - sahih)

Onaj koji udjeljuje sadaku će imati privilegiju da bude u hladu Allahovog Arša na Sudnjem danu, jer se u čuvenom hadisu koji govori o sedam kategorija, koje će imati ovu privilegiju, kaže : „...I čovjek koji je udjelio sadaku, pa ju je skrio tako da njegova lijevica ne zna šta je učinila njegova desnica!“ (Buharija i Muslim) Takoðer, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: „Ko olakša zaduženom, ili mu otpiše (njegov dug), bit će u hladu Arša na Sudnjem danu!“ (Begavi u Šerhu Es-Sunneh, sahih)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

Sadakom se olakšava polaganje računa na Sudnjem danu. Rekao je Ubejd ibn Umejr, Allah mu se smilovao: „Kada bude Sudnji dan, ljudi će biti okupljeni gladni kakvi nikad do tada u svome životu nisu bili, i žedni kakvi nikad do tada nisu bili, i goli kakvi nikad do tada nisu bili! Onaj koji je udjeljivao hranu u ime Allaha, takvog će Allah nahraniti do njegove sitosti, a ko bude u ime Allaha vodom druge napajao, Allah će i njega napojiti, a ko bude udjeljivao odjeću u ime Allaha, Allah će i njega obući!“

Sadakom se smanjuje kaburska vrućina, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Doista sadaka umanjuje kabursku vrućinu onima koji su je udjeljivali, a i vjernik će se, zaista, moći skloniti u hlad njegove sadake na Sudnjem danu!“ (Et-Taberani, El-Bejheqi, sahih)


Poštovani brate i cjenjena sestro, ovo su bile samo neke od blagodati koje se postižu udjeljivanjem sadake. Upitaj svoju dušu, da li bi i ona volila da bude počašćena navedenim blagodatima?! Da li bi volila da učini ovo veličanstveno dobro djelo, te da sve ove blagodati stekne u mjesecu Allahove neizmjerne milosti i oprosta! „A neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!“ (El-Mutaffifun, 26)


Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-''SADAKA ''
http://www.youtube.com/watch?v=shxyr-JUaLI


http://www.youtube.com/watch?v=AhHbFmRPViE

http://www.youtube.com/watch?v=H8IGalzio6w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=T_xjV1UGlHw&feature=related

26.07.2011.

Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zapamti, iskusenje tvoje je tvoja diploma za Ahiret....

Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim)
 Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)

Neke od koristi iskušenja:

• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,
• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,
• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),
• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,
• jačanje veze između roba i Gospodara,
• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,
• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,
• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.


Tri su vrste ljudi u iskušenjima:

PRVI: Lišeni i uskraćeni dobra; ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju sudbinu – kader.

DRUGI: Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.

TREĆI: Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti.


Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra: šta god da mu se desi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)
Od Allahove mudrosti je da vjernik doživljava iskušenja i nedaće, koje su mu ili iskup za počinjene grijehe još na ovom svijetu, ili povećanje deredža i mjesta na ahiretu; dok nevjernik i licemjer biva pošteđen i sačuvan na dunjaluku, ali zato mu se kazna odgađa do preseljenja na drugi svijet. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)
Iskušenja i nedaće mogu doći na razne načine: u porodici, imetku, djeci, vjeri, a najveće iskušenje za jednog Allahovog roba je iskušenje u vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnoga iskušenja u porodici, imetku, djeci, vjeri, pa se strpio računajući na nagradu, sačuvao lijepo mišljenje o svom Gospodaru, pomirio se i zadovoljio Njegovom odredbom, nastavio slijediti i sprovoditi Allahove propise ne kršeći Njegove granice, postajući tako istinski primjer na koji treba da se ugleda svako ko doživi kakvo iskušenje i nedaću.

Prilikom iskušenja, Allahov rob je dužan da postupi na sljedeći način:

1. da bude ubijeđen da je ono što ga je snašlo od Allaha i da se pouzda u Njega,
2. da ustraje u slijeđenju Allahovog zakona, ne kršeći Njegove propise; tako da se ne ljuti i ne srdi (zbog iskušenja ), niti da proklinje sudbinu,
3. da poduzme sve što je korisno i svrsishodno u cilju odbijanja nedaće,
4. da od Allaha zatraži oprost i pokaje se za učinjene grijehe.
Žalosno je da jedan dio muslimana čija je vjera oslabila, kada ih zadesi kakvo iskušenje i nedaća, srde se i ljute, proklinju sudbinu i prigovaraju svome Stvoritelju na Njegovoj odredbi, gubeći iz vida Njegovu mudrost u tome i obmanjujući se svojim dobrim djelima, pa tako upadaju u još gore iskušenje i čine veliki grijeh.


Ako Allahov rob u iskušenjima i nedaćama bude razmišljao na jedan drugi način, dajući im ljepši smisao i značenje, osjetit će u njima lahkoću, strpit će se i dati prednost lijepoj završnici na ovom svijetu, očekujući veliku nagradu i Allahovo obećanje, kao npr.:

1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;

2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, bit će mu lakše u njegovom;

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče'';

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;

6. Allah mu je na taj način omogućio činjenje veličanstvenih djela, poput istrajavanja u strpljivosti, nadanja u Allahovu milost i nagradu i iščekivanje pomoći i spasa; sve su to ibadeti – dobra djela kojima robujemo Allahu i približavamo Mu se;

7. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

8. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.
Pa ako Allahov rob bude ispunjen ovako lijepim i pozitivnim značenjima i razmišljanjem, njegovo iskušenje i nedaća pretvorit će se u blagodat, pružit će mu se prilika da se osami sa svojim Gospodarom, osjeti slasti robovanja i skrušenog obraćanja Njemu, učvrsti vezu sa Njim, poveća nadu u Njegovu milost, uljepša svoje mišljenje o Njemu Uzvišenom i uradi mnoga dobra djela koja se ne daju ni opisati.


Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

Neke od stvari i postupaka koje olakšavaju onome ko je u iskušenju i nedaći, umiruju tugu, stimulišu moral i volju, okrepljuju srce i daju mu snagu:
1. Dova: Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti. Zato je pri pomračenju Sunca i drugim prirodnim čudima i događajima naređeno da se klanja namaz, dovi, traži oprost i udjeljuje sadaka.''

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''

4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.'' (El-Isra', 82.)
5. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove: ''A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!''' (El-Bekare, 155-156)

''Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti' a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''

Ovo sve naravno ne znači da trebamo biti pesimista,nego uvijek optimista i rob se mora prepustiti saburu.Musliman treba uvijek nastojati poboljšati svoje stanje, a ako mu je nepravda nanesena, protiv toga se treba boriti u skladu sa Allahovim zadovoljstvom. No u slučajevima kada izbavljenje iz određene nedaće nije u našim rukama, onda se trebamo u potpunosti pouzdati u Gospodara i dovom Ga moliti da nam nevolju otkloni. A musliman treba uvijek biti optimističan, i imati na umu da je sa poteškoćom i olakšanje: Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je i last! (Al-Inširah: 5-6.).


Iskreni vjernik nikada neće zapasti u depresiju. Nikada neće biti tužan niti razočaran. On nikada nije na gubitku, jer kada ga zadesi iskušenje bude strpljiv i nada se Allahovoj nagradi pa doživi pobjedu u svakoj situaciji, a kada mu Milostivi podari Svoje blagodati, bude Mu zahvalan i svjestan da to nije njegovih ruku djelo pa mu Allah još više poveća blagodati.

To je naš cilj i naš put. Ponosni smo i sretni što smo pripadnici najodabranije vjere kojoj je zagarantovan džennet. Zadovoljni smo svime što nam naš Rabb odredi i više volimo da smo mazlumi, nego zalimi. Niti jedno dunjalučko iskušenje ne može nas odvratiti od pripadnosti časnom islamu i svako iskušenje nas samo više ojačava, jer znamo i vjerujemo da je ovaj dunjaluk samo put ka džennetu ili džehennemu.


Poslusaj te:
hfz.Jusuf Barcic r.a-iskusenje
http://www.youtube.com/watch?v=t54XVvAtY8U&feature=player_embedded

mr.Safet kuduzivic-sabur na iskusenjima
http://www.youtube.com/watch?v=h5wwkPdPpwc&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=wxQ5SUmf-UA
25.07.2011.

Sta su to ljudski grijesi?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta su to ljudski grijesi?

Grijesi unižavaju i potcjenju čovjeka

Grijesi ponizavaju dusu, guse je i potcjenjuju se dok ne postane beznacajna. Sa druge strane, pokornost razvija dusu, usavrsava je i uvecava. Uzviseni Allah kaze: „Uspjece samo onaj koje ocisti, a bice izgubljen onaj koje na stranputicu odvodi!“ (Es-Sems,9-10) Znaci, uspjet ce onaj ko uzdigne, osnazi i usavrsi dusu kroz pokornost Allahu; a propast ce onaj koje ugusi, potisne i ponizi grijesenjem Allahu.

Osnova glagola dessa- ukazuje na skrivanje, pokrivanje. Kaze Allah Azze ve Dzelle u suri (En-Nahl,59)...“ili da je u zemlju zarovi“. Grijesnik utapa svoju dusu u grijeh i prekriva je. Krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena. On je ponizen u vlastitim ocima, u ocima Allaha i u ocima drugih ljudi. Medutim, pokornost i dobrocinstvo jacaju dusu, uzdizu je i usavrsavaju tako da ona postaje vrijedna, velika, cista i znacajna.

Pored toga, ona se prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznoscu i skromnoscu. Time ona stice spomenutu moc, ugled i velicinu. Nista drugu ne moze uniziti kao nepokornost Allahu I nista je ne moze osnaziti kao pokornost Njemu.

Grijesi uzrokuju robovanje sejtanu i prohtjevima

Grjesnik je neprekidno u sejtanovom ropstvu I opsadi prohtjeva I nahodenja. On je, dakle, svezan I zarobljen. Niko nije u tezoj situaciji od covjeka kojeg je zarobio najveci mu neprijatelj. Najteza je opsada nahodenja I sputanost prohtjevima. Kako se moze okrenuti Allahu srce koje je zarobljeno, opsjednuto I sputano? Kako moze napraviti makar jedan korak?

Sputano srce zasipaju nesrece sa svih strana, shodno stupnju sputanosti. Srce je poput ptice. Sto se vise uzdize, sigurnija je od nevolja, a kada se spusti, nevolje sun a vidiku. U hadisu se kaze:
“Sejtan je covjeku vuk.”

Kao sto ovca bez cuvara brzo strada od copora vukova, tako I covjek postaje plijen kada nema zastitu od Allaha. A zastita od Allaha je bogobojaznost (-takvaluk). Ona ga stiti I brani od vukova kao sto ga stiti od dunjajluckih I ahiretksih kazni.
Sto je ovca bliza pastiru, sigurnija je od vuka, a sto je dalja, izlozenija je stradanju. Vuk uzima udaljene brave, koji su daleko od pastira. Osnova svega ovog lezi u tome da je srce vise izlozeno nesrecama sto je dalje od Allaha. Sto je blize Allahu, sigurnije je od tih nedaca. Udaljenost od Allaha ima vise oblika. Jedan od njih je gaflet, nemar.Opasnija vrsta udaljenosti je nepokornost i razvrat; bid’at- novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a nifak (licemjere) sirk (mnogostvo) su najopsaniji oblici udaljenosti.

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i casti kod Allaha i kod ljudi

Ovo je, dakle, jedna od posljedica grijeha. Najdostojniji covjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najblizi Mu je onaj koji mu je najpokorniji. Koliko je covjek odan Allahu, toliki ce imati ugled kod Njega.
A kada Mu okrene leda I prekrsi Njegove naredbe, gubi ugled kod Njega, a zatim I kod ljudi.

Kada covjek izgubi ugled kod ljudi, oni ga tada omalavazavaju I izbjegavaju. Njegov zivot postaje pakao; niko ga ne spominje, ne postuje, ne uvazava, ne cijeni. Nista ga ne raduje, jer, nezainteresovanost ljudi, gubitak postovanja I ugleda covjeku donose brigu I tugu, a nikako radost I srecu. Moze li se ovaj bol mjeriti sa slascu grijeha, ako izuzmemo opijenost strascu? Od najvecih blagodati koje Allah daje robovima je: dam du stvorenjima spomen na njega visoko uzdigne I njegovu vrijednost poveca.

Zato je Svoje poslanike I vjerovjesnike obdario osobinama kakve nemaju drugi ljudi:
“I sjeti se robova Nasih Ibrahima I Ishaka I Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih I dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: d aim je uvijek bio na umu onaj svijet.” (Sad,45-46) Tj.obradili smo ih vrlinom - lijepim spomenom na ovom svijetu, a Ibrahim el-Halil zato molio Allahu: I ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci.” (Es-Su’ara,84) A Uzviseni o njemu I Poslaniku u Kur’anu kaze: “ I darovasmo im svako dobro I ucinismo da budu hvaljeni I po dobru spominjani.” (Merjem, 50) Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzviseni kaze: “ i spomen na tebe visoko uzdigli” (El-Insirah, 4) Svi koji budu slijedili poslanike imat ce udio u ovom lijepom spomenu, srazmjerno dosljednosti u tom slijedenju. Isto tako, I oni koji se odreknu nasih poslanika izgubit ce ovaj lijepi spomen srazmjerno stepnu njihovog odricanja I poroka.

Grijesi privlace mahane

Medu posljedicama grijeha je I to da oni ponistavaju pozitivne kvalitete covjeka montirajuci mu pokudene I negativne attribute. Oni covjeku oduzimaju epitete vjernika, dobrocinitelja, poboznog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Allahovog), postenog, ispravnog, vjernog, pazljivog, dobrog, dostojnog i dr., a daju mu epitete grjesnika, nepokornog, odmetnika, zlocinca, destruktivnog, prljavog, omrazenog, bludnika, lopova, ubice, lasca, prevaranta, homoseksualca, varalice, covjeka koji kida rodbinske veze i sl.

Sve su ovi izrazi za –
“Ruzno li je grijesenje nakon vjerovanja” (Hudzurat, 11) Koji dovode do srdzbe Uzvisenog, ulaska u Vatru i do poniznog zivota.
Imena iman dovode do zadovoljstva Milostivog I ulaska u Dzennet. Zbog njih se covjek uzdize iznad ostalih tipova ljudi. Kada bi samo ovo bila kazna za grijehe, pametnom covjeku nebi trebalo vise razloga da ich se okane. A kad bi se nagrada za pokornost ogledala sao u ovim epitetima i njihovim znacenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio pokornosti.

Medutim, ono sto Allah da je nista ne moze sprijeciti, niti ono sto On sprijeci neka druga sila moze dati. Onoga koga je On udaljio nista ne moze privuci, kao sto noga koga On priblizi nista ne moze udaljiti.
„ A koga Allah ponizi, niko ga ne moze postovanim uciniti; Allah ono sto hoce radi” (El-Hadzdz, 18)

Grijesi su uzrok ogranicenja uma...

Grijesi narocito uticu na ogranicenje uma. Kada suporedimo da covjeka, vjernika i grjesnika – primjecujemo da je um vjernika potpuniji. Njegove misle su tacnije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strain. Iz tog razloga, Kur’an se obraca razumom obdarenim ljudima “I Mene se bojte, o, razumom obdareni!” (El-Bekare),198) “Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono sto zelite postigli” (El-Maide, 100); “ A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni” (El-Bekare,269).

Ovakvih primjera je mnogo. Kako razuman covjek razvijenog uma moze biti nepokoran Onome u cijoj se ruci nalazi i u cijoj kuci boravi – znajuci dag a On vidi I postmatra? Taj covjek grijesi svjestan da nije skrive od Njegovog pogleda, I sluzi se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje porocne ciljeve. U svakom momentu on priziva Njegovu srdzbu, proklestvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, napustanje I ponizenje, prepustanje njegovoj dusi I neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim ocima, uskracivanje Njegovog zadovoljstva I ljubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini I gledanju u Allahovo lice zajedno sa Njegovim vjernim prijateljima.

Ovo su samo neke od pocasti koje pokorni zasluzuje I neke od kazni koje ocekuje grjesnike. Kakvu pamet ima onaj ko odabira privremeno uzivane koje nastaje poput sna, pored vjecnih blagodati I velike dobiti? U tome lezi sreca ovog I buduceg svijeta. Da nije uma koji ce ujedno biti razlog njegove odgovornosti, takv covjek bi se ubrajao u ludake; stavise, mozda je njihov polozaj bolji i sudbina svjetlija. To sto jse tice ovog aspekta. Sto se tice uticaja grijeha na narusavanje zivotnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran covjek bi jasno uocavao ogranicenost grjesnika.

Medutim, nesrece su opsta pojava, a ludilo ima razlicite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se slasti, radosti, sreca I ugodan zivot postizu zadovoljavanjem Onoga u cijem su zadovoljstvu sva blagostanja I u cijoj su srdzbi I ljutnji sve boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, sredu dusi, zivot srcu, slast dusi, blagostanje zivota I najljepsa uzivanja. Kada bi se mrvica tog uzivanja mjerila sa dunjalukom I svime sto je na njemu, ona bi prevagnula. Stavise, kada srce dozivi I najmanji dio tog uzivanja, nece pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk I sve tso je na njemu. Pored toga, on uziva u onome sto ga sljeduje od ovog svijeta vise nego sto uzivaju oni koji su se dunjajluku prepustilli.

To uzivanje ne moze pomutiti ono sto kvari uzivanje onih koji su se prepustili – brige, tuge, I problem. On obje stvari shvaca kao blagodati I ocekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga sto je tripi boli. Uzviseni u Kur’anu kaze: “Ako vi trpite bol, trpe I oni bol kao i vi, a vi se jos od Allaha nadate onom cemu se oni ne nadaju” (En-Nisa, 104) Drugog Boga osim Allaha! Ima li veceg maloumnika od covjeka ko prodaje dragulj za balegu I mosus za izmet? Ko moze zamijeniti drustvo sa onima kojima je Allah podario milost – poslanicima, odanim robovima, sehidima i poboznima, za drustvo sa onima na koje je Allah ljut, koje je prokleo I priremio in najruznije boraviste – Dzehennem?

Grijesi kidaju komunikaciju izmedju roba i Raba

Medu posljedicama grijeha je prekid veze imezu covjeka I njegovo Gospodara. Kada nestane te komunikacije, covjek gubi svaki kontakt sa dobrom I prelazi u ruke zla. Kakav spas, kakvu nadu I kakav zivot moze ocekivati onaj koje izgubio vezu s dobrom I koje prekinuo svaku vezu sa svojim Zastitnikom, Gospodarem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne moze i kojega mu nista zamijeniti ne moze. On se povezao sa svakim zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zastitnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj prekid I povezivanje.

Jedan od selefa je rekao: “ Covjek je bacen izmedu Allaha i sejtana. Ako ga Allah ostavi, preuzet ce ga sejtan. A ako ga Allah uzme u zastitiu, sejtan mu ne moze nista.“ Uzviseni u Kur’anu kaze: A kad smo rekli melecima: „Poklonite se Ademu“ svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od dzinnova i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar cete njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je sejtan losa zamjena nevjernicima!“ (El-Kehf,50) Uzviseni kaze Svojim robovima: Ja sam udostojio vaseg oca. Podgiao sam njegovu vrijednost i odlikova ga nad ostalim stvorenjima.

Naredio sam melecima da mu ucine sedzdu (da mu se poklone) u znak postovanja. Oni su poslusali, ali se Moj i njegov neprijatelj uzjogunio. Prekrsio je Moju naredbu i otkazao Mi poslusnost. Kako vam on moze zeljeti dobro, pa da njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelje prihvatite. Kako mozete njega slusati, a Meni grijesiti; sa njim se udruzivati, a Mene srditi, kad vam je on najveci neprijatelj. Prijateljute sa Mojim neprijateljem, a Ja sam vam naredio da mu budete neprijatelji. Ko bude prijatelj sa neprijateljem Vladara taj kod njega ima isti tretman kao i ti neprijatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postici samo iskazivanjem neprijateljstva protiv njegovih neprijatelja i ulaskom u saveznistvo sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarevim neprijateljima zu tvrdnju da se zeli biti prijatelj sa njim - to je nemoguce. Ovo je slucaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i vas.

Medutim, sta onda reci za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i to u vecoj mjeri nego stoj e vuk neprijatelj ovci? Kako pametan covjek moze biti prijatelj sa neprijateljem svog roda i neprijateljem jedinog Zastitnika i Gospodara? Uzviseni ukazuje na pokudenost ovog prijateljestva ..“kad su vam oni neprijatelji?; „ i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga.“ Dakle, sejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je razlog da i mi njemu budemo neprijatelji. Sta znaci ovo prijateljstvo i o kakvoj zamjeni se radi u ovom ajetu? Moguce je da se u ovoj sintagmi krije latentan i divan prijekor. Znaci, Ja sam postao neprijatelj Iblisu zato sto je odbio da se pokloni vasem ocu Ademu sa ostalim melecima.
To neprijateljstvo je zbog vaseg praoca, a vi ste na to uzvratili time sto ste postali Iblisovi prijatelji i saveznici.

Grijesi uništavaju berićete vjere i ovosvjetskih poslova

Grijesi unistavaju bericet vijeka, nafaka, znanja, rada, dobrih djela. U svemu, oni unistavaju bericete vjere I dunjaluka, tako da grjesnik nema nikakov bericeta u svome vijeku, vjeri i ovo svjetskim poslovima. A bericeti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Uzviseni kaze: “ A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlja slali..”(El-E’raf, 96) “A da se Pravog Puta drze, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, da bimo ih time na kusnju stavili..” (El-Dzinn, 16-17). Covjeku se uskracuje nafaka zbog grijeha koji je pocinio. U hadisu se kaze: “ Dzibril mi je u dusu nadahnuo da nijedno bice nece umrijeti dok svoju nafaku ne istrosi.

Zato, bojte se Allaha I lijepom dovom Mu se obracajte. Ono sto je kod Allaha samo se dobrim djelima moze postici.” 1 Mir i radost se nalaze u zadovoljstvo i cvrstom uvjerenju, a briga i tuga se nalaze u sumnji I srdzbi. 2Naveli smo predaju koju imam Ahmed biljezi u Knjizi o zuhdu: “Jas am Allah, nema drugog boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem bericet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdzba dostize sedmo nebo.” Obilnost nafake I djela se ne ogleda u njihovoj kolicini, niti se vijek mjeri brojem kolicini, niti se vijek mjeri brojem mjeseci i godina - obilje nafake i vijeka se ogleda u bericetu i blagorodnosti u njima. Rekli smo da je covjekov vijek duzina njegova zivota, a ne moze se zivotim nazvati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha I posvetio drugim stvarima. Zivot stoke je bolji od takvog zivota.


Covjek zivi svojim srcem I dusom, a srce zivi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u ljubavi i pokornosti samo Njemu.Ono Mu se kaje, smiruje u zikru I u Njegovoj blizini trazi utociste. Ko izgubi ovaj zivot izgubio je svako dobro. Kada bi na sve nacine nastojao nadoknaditi ovaj gubitak na ovom svijetu citav dunjaluk mu ne bi bio dovoljan. Covjek moze nadoknaditi sve sto izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako to ne moze nadomjestiti.

Kako istinsko siromastvo moze nadomjestiti istinski Bogatog? Kako istinski nemocno moze nadoknaditi istinski Mocnog? Kako istinski mrtvo moze nadoknaditi Zivog i Besmrtnog? Kako stvoreno moze zamijeniti Stvoritelja? Onaj ko ne postoji ne moze se ni po cemu poredi sa Onim kome su bogastvo, zivot, neprikosnoveno postojanje I milost stalne osbine. Kako ono sto ne posjedujuje nijedan trun moze nadomjestiti Onoga ko posjeduje nebesa i Zemlju? Nepokornost Allahu umanjuje bericet nafaci I vijeku, zato seto se on brine za nju I one koji je cine. On vlada tim ljudima, upravlja tom institucijom (nepokornosti), njenim clanovima i ciniocima.

A sve sto je vezano za sejtana nema nikakvog bericeta. Iz tog je propisano izgovaranje Allahovog imena prije jela, pica, oblacenja, putovanja, spolnog opcenja itd., zbog toga sto Njegovo ime privlaci blagodati.Njegovo ime, takoder, tjera sejtana, cime se otvara prostor za bericet i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar kjoa nije ucinjena radi Allaha izgubila je svaki bericet. Jedino Allah daje bericet, i sve potice od Njega. Sve sto se Njemu pripisuje blagoslovljeno je (mubarek) – Njegova Sveta Kuca (Ka’ba), podrucje Sama3 – koje je u sest kur’anskih ajeta opisano kao blagoslovljeno. Blagoslovljen je samo On I ono sto je s Njime vezano – s ljubavlju prema Njemu, s Njegovim obozavanjem I zadovoljstvom. Jer, cijeli svemir Njegovo carstvo i djelo Njegovog stvaranja. Sve sto je daleko od Njega, od predmeta, rijeci i djela, nema bericeta niti koristi u sebi; a sve sto je blizu Njemu ima onoliko bericeta koliko Mu je blizu.Suprotan pojam bericetu je proklestvo. Ono sto je prokleo Allah – bila to zemlja, osoba ili postupak – ne moze imati nikakvog bericeta niti koristi.

Sve sto je vezano za prokletu stvar na bilo koji nacin takoder ne moze donijeti nikakvu korist. Tako je Allah prokleo Svoga neprijatelja Iblisa i ucinio ga najudaljenijim stvorenjem. Sve sto dolazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj mjeri koliko je vezano za sejtana. Iz tog razloga grijesi imaju presudan utjecaj na ukidanje bericeta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvrsen grijeh, ili svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomocu kojih je izvrsen grijeh bit ce na stetu pocinioca, a ne u njegovu korist.

On njegovog vijeka, imetka, snage, autoriteta, znanja i djela ce mu koristiti samo ono sto je sluzilo u svrhe bogobojaznosti. Tako imal judi koji zive stotinu godina na ovom svijetu, ali od toga nije iskoristio ni dvadeset. Neki posjeduju brda zlata i srebra, ali im imetak ne dostize ni hiljadu dirhema, itd. Ista stvar je i sa autoritetom i znanjem. Kod Tirmizija stoji: 4„Dunjaluk je proklet kao i sve sto je na njemu, osim spominjena Allaha Azze ve Dzelle, dobrih djela, ucenjaka ili ucenika.“ U drugoj predaji se kaze: 5„Dunjaluk je proklet, kao i sve sto je na njemu, osim onoga sto pripada Allahu.“ To je , dakle, jedino stvar koja ima bericeta, neka nam Allah pomogne.

__________________________________________________ ____

1 Hejsemi ovaj hadis navodi u medzme’u (4/74). Prenosi ga Huzejfe, a biljezi ga Qudame b. Zaide, o kojem knjige biografije ne govore nista.Ostali prenosioci su vjerodostojni.Ovu predaju biljezi Albani u Sahih el-Dzami, kao hadis Ebu Umamea, br. 2085, uz primjedbu da je sahih.

2 Pod zadovoljstvom I srdzbom se misli na Allahovo zadovoljstvo I srdzbu.

3Podrucje Srednjeg Istoka koje obuhvata dijelove teritorija danasnje Sirije, Palestine, Jordana, Iraka I Libanona.

4 Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2322; Ibn Madze: Zuhd, br. 4112, u predaji Ebu Hurejre radiallahu anhu zatim Darimi u Muqaddini (predgovoru), br. 324, u predaji Ka’bab.Malika.Hadis je hasen (V;Miskat, br.5176)

5 Ovu predaju Albani smatra slabom (Da’if el-Dzami, br.3190)


Grijesi koji izazivaju kletvu

Od posljedica grijeha je i to da ostali ljudi i zivotinje trpe zbog proklestva koje navlaci na sebe grjesnik. Ebu Hurejre je rekao: "Doista, mladunce droplje moze uginuti u svome gnijezdu zbog tudjeg zla". Ikrime je kazao: "Zivotinje i insekti, pa cak i zohari i skorpino govore: Uskracena nam jekisa zbog grijeha Ademovih sinova".Uz kaznu za pocinjen grijeh,znaci, covjek biva proklet i od strane bezgrjesnih stvorenja.Boziji Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo ljude koji cine odredjene harame.Od grijeha koji su spomenuti u njegovim kletvama postoje i veci harami,koji tim prije zasluzuju tu kletvu.

On je prokleo:

*zenu koja tetovira,
*koja se tetovira,
*koja nadovezuje kosu,
*koja silji i tanji zube,
*koja trazi da joj se silje i tanje zubi,
*covjeka koji prima kamatu,
*ko je daje,
*ko svjedoci i pise ugovor o kamati,
*kradljivca,
*onoga ko pije vino-ALKOHOL,
*ko ga ljeva,
*ko ga cijedi,
*ko ga prodaje,
*ko ga kupuje,
*ko se njegovom cijenom hrani,
*ko ga nosi i kome se nosi,
*ko izmijeni medju (granice) imanja,
*ko prokune svoje roditelje,
*ko uzme zivu stvar kao cilj u vjezbanju gadjanja,
*ljude koji se pretvaraju da su zene,
*zene koje se nose kao muskarci,
*ljude koji kolju u necije drugo, a ne u Allahovo ime,
*ko uvede neku novotariju ili zastiti novotara,
*slikakre (likova)
*homoseksualce
*one koji psuju roditelje,
*one koji slijede pogresno upute,
*one koji opce sa zivotinjama,
*onoga ko oprzi zivotinju po licu,
*onoga ko nanese stetu muslimanu ili mu napravi spletku,
*one koji cesto posjecuju groblje,koji na njima prave dzamije i postavljaju svjetiljke,
*onoga ko zeli da iskvari sliku zene kod covjeka ili roba kod gospodara,
*onoga ko vrsli analni odnos,
*zena koja izbjegava da spava sa muzem proklinju meleci dok ne osvane,
*Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinje i onoga ko zagovara da se sin covjeka koji mu nije otac,
*ko uperi oruzje u svog brata,meleci ga proklinju,
*i prokleo je Poslani,sallallahu alejhi ve sellem,onoga ko psuje ashabe.


Allah,dzelle shanuhu, u Svojoj Knjizi proklinje one koji cine nered na Zemlji i kidaju rodbinske veze;one koji ruzno govore o Allahu i Njegovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem;one koji kriju jasne dokaze i uputu koje je Allah objavio;one koji optuzuju vjerne, cedne i neduzne vjernice za razvrat;one koji kazu da je nevjernikov put ispravniji od vjenikovog. Boziji Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo covjeka koji nosi zensku odjecu i zenu koja nosi musku; prokelo je onoga koji daje mito i koji ga prima i posrednika u tome. Postoje i druge stvari koje su uzrok proklestva. Kad ne bi postojala kazna za ove postupke, dovoljno bi bilo da se kaze da zbog toga proklinju Allah,Njegov Poslanik i Njegovi meleci pa da se covjek okane ovih postupaka.

Allahu moj Uzivseni ojacaj me u vjeri i pomozi me na Svome putu,udahni u moju siromasnu dusu prvo ljubav prema Tebi Allahu Uzviseni i iskrenost ,prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i podari mi snage da to potvrdim kroz ovaj trnoviti dunjaluk kroz koji samo putujemo-putnici i idemo dalje subhnallah,ucini me Allahovom svt iskrenom robinjom i da sve sto radim da radim samo u ime Tvoje da bi ti samo bio zadovoljan sa mnom i na ovom i onom svijetu,smiluj mi se miskinu i olaksaj Ja Rabbi kusnju koja je prolazna ko i dunjaluk i nestavljaj me na iskusenja koja necu moci podnjeti...sacuvaj me i smiluj mi se,sacuvaj me svakog zla,vidljiva i nevidljiva i utociste kod tebe trazim od svega sa cim ti nisi zadovljan!Uputi neupucene,olaksaj nam dunja,OPROSTI NASE GRIJEHE-OCISTI NAS i kisom i ledom i smiluj nam se na danu u kojem nema sumnje,oprosti nam i upisi nasa dobra djela i sa Svojom Milosti i pomoci nas uvedi u Dzennetske basce u drustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem-AMIN

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN


Ibn Kajjim el-Džewzijje

Bolesti i lijek

 

24.07.2011.

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli Allaha robe...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli Allaha  robe...

“Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)
“Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Kur’an je Božija,Allahova dž.š., Objava, Riječ i Uputa. On je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Objavljivan je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadest i tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je i sačuvan putem mutevatir predaje koja s naučne strane ne ostavlja ni najmanje sumnje u autentičnost onoga što se prenosi. Tako je svaka kur’anska riječ sačuvana baš onako kako je objavljena i muslimani imaju u potpunosti sačuvan izvornik svoje svete knjige.
Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upućen čovjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću... To je govor koji izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
To je Knjiga koju je Allah opisao na sljedeći način:
'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.' (El-Maide, 15-16)
'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.

Allah, dž. š., objavio je Kur'an da bude “objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.' (En-Nahl, 89)

Sa objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji vjerovanja (akaida) i osnove islamskog vjerozakona (šerijata), kao i opća načela islama, tj. njegovi osnovni principi u vjerskom, ideološkom, zakonodavom i moralnom pogledu.

Kur’an - knjiga dova

Evidentno je da Kur’an, pored svega navedenog, u sebi sadrži mnoštvo dova. Riječ dova (ar. du’ã) na bosanskome jeziku ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.
Ako bi se kazalo da je Kur’an, između ostalog, knjiga dova – takva konstatacija bila bi tačna. Evo nekoliko primjera:
Prva kur’anska sura (El-Fatiha ili Fatiha) ustvari je jedna predivna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari uputu na Pravi put. “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 1-7)
Najduža kur’anska sura (El-Bekare) završava se takođe divnom molbom (dovom) Svevišnjem: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 286)
Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Ali ’Imran, 8-9) Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa “ulu-l-elbãb” (razumom obdareni); oni se mnogo sjećaju Allaha i oni razmišljaju: Oni, također, mole: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.” (Ali ’Imrãn, 193-194)
U kur’anske dove spadaju i molbe koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Primjer za to su sljedeće dove:
Dova Adema, ’alejhi-s-selam, i njegove supruge koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)
Dova Ibrahima, ’alejhi-s-selam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)

Dova Zekerijjã’a, ’alejhi-s-selam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlãda: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)

Dova Junusa, ’alejhi-s-selam: (Lã ilãhe illã ente subhãneke inni kuntu mine-z-zãlimin)Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)
Dova ibãdu-r-Rahmãn-a (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkãn, 65, 74)
Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: “Reci: - Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!” A u suri En-Nãs (Ljudi) traži se Allahova zaštita: “Reci: - Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”
Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ

Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima: “Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)
“Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’rãf, 55)
“Reci: - Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isrã’, 110) “Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!” (Gãfir, 14)


U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’ã – jed’u (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…
Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove (svjesne) ovisnosti o Njemu i Njegovoj Volji. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
Svejedno da li ćemo riječ du’ã koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili ćemo to protumačiti u smislu ibãdeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.

Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje moljenju kao jednom od glavnih oblika obraćanja čovjeka svome Stvoritelju. Riječ salãt (namaz, molitva) u etimološkom pogledu ima značenje dove – tvrde brojni autoriteti arapske jezikoslovne znanosti. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki ustvari predstavljaju dovu koju vjerni upućuju svome Stvoritelju. Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih molitvi (namaza) ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.
Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova. Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., u jednom hadisu je rekao: (Ed-Du’ãu muhhu-l-’ibãdeti), “Dova je srž ibãdeta (robovanja).” U drugoj verziji ovog hadisa kaže se: (Ed-Du’ãu huve-l-’ibãdetu), “Dova – to je ibãdet!”
Iz spomenutog hadisa proizilazi da čovjek neće moći ostvariti svrhu svoga postojanja na Zemlji bez dove, jer svrha čovjekovog postojanja je u tome da čini ibãdet svome Stvoritelju. Ibãdet, po učenju islama, ne smije se svoditi samo na obredoslovne radnje. Naprotiv, on obuhvata cjelokupni ljudski život i kretanje. Suština ibãdeta je – kako se navodi u ovom hadisu - dova, tj. okrenutost čovjeka svome Stvoritelju. Moljenje je jezgra svijesti i zamišljanja, način odnosa roba prema Gospodaru. Ono prodire u najdublje predjele bića i oblikuje osjećanje i mišljenje pa se njime usredsređenja na vlastito jastvo prevode u čovjekovo okretanje Bogu i potčinjavanje Volji Njegovoj. Zbog svega toga dova je čovjekova nasušna potreba, jer ona predstavlja izraz čovjekove ovisnosti o Stvoritelju. Bez dove čovjek ne može ispuniti funkciju ibãdeta za koju Kur’an kaže da je zbog nje Svevišnji stvorio ljude.
Kur’an, također, ističe dovu kao čovjekovu potrebu koju on ispoljava u teškim i kritičnim situacijama. Traženje pomoći i zaštite u takvim situacijama je, generalno gledajući, svojstveno čovjeku bez obzira na njegova vjerska ubjeđenja.
Kur’an kaže: “Kada se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu (dovu Mu čine), a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge njemu ravnim smatraju da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im mi dajemo i da bi uživali. A znaće oni!” (El-’Ankebut, 65-66)
“Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila.” (Junus, 12)

U dovi nema posrednika


U moljenju (činjenju dova) na koje upućuje Kur’an nema posrednika između čovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba). To je jedan od temeljnih islamskih principa.
U Kur’anu se nalazi ovaj ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Evidentno je da Kur’an nalaže Poslaniku, a.s., da na pitanja koja mu se postavljaju uvjek kaže: “Kul!” – “Reci!”, kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik samo objekt primanja Objave. Međutim, na ovom mjestu je situacija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan odgovor na njihov poziv (dovu). Nije rečeno: “Reci im: - Ja sam blizu”, nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim robovima čim su Ga zamolili kazavši: “Ja sam blizu, odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli.” Time se htjelo naglasiti to da je dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospodara. U toj vezi nema posrednika.
Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva, osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja molbe usmjerava Allah svoje robove da udovolje Njegovom pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put, uputu i dobro.

Dova i kategorije ljudi

Kur’an časni u vezi s dovom kategoriše ljude. Tako u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: - Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu! Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: - Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekare, 200-202)
Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupacija prve grupe orjentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina njihova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah ponekad i podari njihov udio na ovom svijetu – ako to on odredi – ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udjela!
Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su u kontaktu sa Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tom ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Oni od Allaha traže dobro i na ovom i na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju Allahu. Allah bira njima ono što je za njih dobro, a oni su tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio. Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom djelu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika, s.a.v.s., (El-Ezkjãr) navodi predaju koju bilježe Buharija i Muslim od Enesa b. Malika, mladića koji je dugo vremena proveo u Poslanikovoj kući s obzirom da ga je njegova majka stavila na raspolaganje Poslaniku, s.a.v.s., kada je prispio u Medinu. U toj predaji Enes, r.a., priča: - Dova koju je Poslanik, s.a.v.s., najviše učio je: (Allahumme ãtina fi-d-dun’jã haseneten ve fi-l-ãhireti haseneten vekinã azãbe-n-nãr!) - “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”

Uvjeti za primanje dove

Za primanje dove postoje uvjeti i pravila ponašanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha, dž. š., i iskreno obraćanje Njemu.
Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate. Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizilazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.
Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona. Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta. A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa: Muslim i Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, s.av.s., spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: 'Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” - A negova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?! Poznati ashab, S’ad b. Ebi Vekkas, r.a., jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, s.a.v.s., da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dž.š. Poslanik mu je odgovorio: “Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene!”
Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Poslanik saws upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri. Odvdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s Ibrahimom b. Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?

”“Vaš dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena:


1) Tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu;

2) Govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet;

3) Smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate;

4) Vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate;

5) Ubjeđeni ste da je Džhennem istina a opet od njeg ne bježite;

6) Kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim manama, a zaboravljate svoje!” , on im je odgovorio.

Druga stvar koju treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, s.a.v.s., u tom pogledu kaže: “Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!”
Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je poželjno u njima doviti. O ovome je govorio poznati autoritet, imam Ebu Hãmid el-Gazãli, u svom kapitalnom djelu Ihjã’u ’ulumi-d-din. On kaže: “Dova ima deset ãdãba (stvari koje je lijepo činiti):


1) Da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru itd.;

2) Da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se uči ikãmet (priprema za namaz) kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također, stanje srčane omekšanosti;

3) Okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dlanovima prema nebu).

4) Spustiti glas da bude između poluglasnog govora i šaputanja;

5) Nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene od Poslanika saws

6) Dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah, dž.š., kaže: “Molite Gospodaru svog skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)!” (El-A’raf, 55) Također, Svevišnji je rekao opisujući neke Svoje odabranike čije su dove primljene: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.” (El-Enbijã’, 90)


7) Prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da će dova biti uslišana.

8) Biti krajnje uporan u činjenju dove.

9) Započeti dovu zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. To isto učiniti i na kraju dove.

10) Pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti halala od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje dove.”

O tome koliko čovjek treba biti ustrajan u činjenu dove svjedoče sljedeći hadisi Allahovog poslanika:
Buharija i Muslim prenose da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Prima se dova svakom od vas ukoliko ne žuri i ne dodaje: - Obraćao sam se molbom i nije mi primljena!”
Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Čovjekova dova biva primljena osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili kada se traži da se molba udovolji odmah. Neko upita: - Božiji poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovoljeno? Vjerovjesnik, ’alejhi-s-selam, odgovori: - To je da dotični kaže: - Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba primljena, - udaljio se tada i prestao da moli.”
Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato na koji način će biti primljena njegova dova. To najbolje odslikava hadis u kojem Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije grijeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu Allah, dž. š., neće zbog te dove dati jednu od tri stvari:

1) Primiće mu njegovu dovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio;

2) Ili će mu odgoditi ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu;

3) Ili će zbog te dove od njega otkloniti neku nesreću i belaj.

Onome kome se dova ne odbija :

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, a.s., odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)

3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)


4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)

5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)

6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)

9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

 

” Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., koji je često učio ove dove: “Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom.” “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” AMIN

23.07.2011.

Razmisli o tajnama Posta!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Razmisli o tajnama  Posta

Zasto je muslimanima propisan post?

183. O vjernici! Propisuje vam se post..., kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,

184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.


185. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.

186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.


187. Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;* one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* od tada postite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i‘tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.

sura El-Bekara, broja ajeta je notiran ispred svakog ajeta...


Ako bi čovjek pažljivo pogledao u šerijatske tekstove zasigurno bi se iznenadio vidjevši koliko je vjera Islam potpuna i sveobuhvatana, da svakoj stvari pridaje pažnju onoliko koliko zaslužuje. Mnogo je ljudi, a naročito u današnjem vremenu, koji imaju pogrešna ubjeđenja i vizije o vjeri Islamu. Faktori koji su prouzrokovali ta neispravana ubjeđenja su mnogobrojni, nerijetko je neznanje i nepoznavanje principa i načela vjere faktor koji čini da ljudi imaju pogrešna ubjeđenja o vjeri Islamu. Nekada su pogrešna interpretacija Islama od strane muslimana i nemar u pojašnjavanju i dostavljanju originalne vjere ljudima bili razlogom da su mnogi zamrzili Islam ili da, u najmanju ruku, o njemu imaju mnoge predrasude.
Ako na sve to pridodamo trud i napor koji nevjernici-neprijatelji čovječanstva- ulažu kako bi Islam prikazali u očima ljudi vjerom terorizma, nasilja, a muslimane, kao sljedbenike te vjere, konzervativnim, zaostalim, netolerantnim, tada će nam biti kristalno jasno zašto ljudi u velikom broju slučajeva imaju pogrešna ubjeđenja o jedinoj priznatoj vjeri kod Allaha, vjeri koja je derogirala i dokinula prijašnje vjerozakone, vjeri Islamu. Tada će nam biti jasno zašto neprijetelji čovječanstva vrijeđaju insana koji je poslan kao milost svjetovima, da bi, Allahovom voljom, čovječanstvu pokazao put iz dubokih tmina zablude na svijetlost upute, sreće i zadovoljstva na dunjaluku prije sreće i zadovoljstva na budućem svijetu.

U ovom tekstu ćemo pokušati spomenuti neke tajne propisivanja posta, ovog velikog ibadeta, kako bi se po ko zna koji put uvjerili u istinitost činjenice da je Islam savršena vjera, i da je pogrešno ubjeđenje velikog broja muslimana i nevjernika da vjera Islam nema nikakve veze sa čovjekovim svakodnevnim životom. Ubjeđenje da se vjera prakticira samo u unutrašnjosti džamije, a kada iziđeš iz nje da se život, ponašanje, izgled muslimana ni u čemu ne razlikuje od života, ponašanja, izgleda nevjernika. Pitanje koje bi svako od nas trebao da postavi sebi; da li smo ikada razmišljali o razlozima propisivanja posta? To, da je muslimanima naređen i da im je to jedan od temelja vjere da poste jedan od dvanaest mjeseci u godini?
Da li smo postavili sebi pitanje; da li Uzvišenom Allahu treba naše gladovanje, sustezanje od vode, pića i svega onoga što kvari post, ili propisivanje tog posta nosi sa sobom mudrosti i koristi koje koriste čovjeku u ovodunjalučkom životu? Da Uzvišenom Allahu nije potrebno naše gladovanje i da je post priopisan zbog koristi koje se vraćaju nama ukazuju nam riječi Allahovog miljenika koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.:
Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrijeđanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pića.“(br.1903)
Koliko je muslimana koji kada poste to drugi ne primjećuju na njegovom ponašanju sve dok on to ne kaže, a trebalo bi da se tragovi posta vide na čovjekovom ponašanju.
Post je propisan da bi se povećala čovjekova bogobojaznost, strah od Uzvišenog Allaha
Na to nam jasno i nedvosmisleno ukazuju riječi mudrog zakonodavca, Uzvišenog Allaha: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, da bi ste se Allaha bojali.“ Da li naš post nama povećava strah od Allaha ili ne povećava, da li smo postigli korist posta koja je spomenuta u ovom ajetu?
Nerijetko se dešava da se dan u kojem ljudi poste i dan u kojem ne poste ne razlikuju ni po čemu. Čovjek izlazi iz ramazana isti onakav kakav je bio i prije ramazana, a da smo postili postom koji od nas traži Mudri Zakonodavac ne bi bilo tako.

Dan u kojem postimo razlikovao bi se od dana u kojem ne postimo, naše stanje poslije ramazana bi se razlikovalo od našeg stanja prije ramazana. Zar nije apsurd, da čovjek u toku posta može da ostavi i da se strpi od onoga što mu je u osonovi dozvoljeno i ono što mu koristi; hranu, piće, spolni odnos, a ne može da se strpi od stvari koje su mu zabranjene i čije činjenje u velikom broju slučajeva nosi sa sobom velike štete, kako po počinioca tako i po društvo u kojem živi.
Čudno, zar ne?! Zar Gospodar zbog kojeg si ostavio dozvoljene i korisne stvari u toku posta nije Živ i Viječan, u ramazanu i izvan njega? Imam osjećaj da velik broj ljudi vjeruje da je Uzvišeni Allah živ samo u ramazanu, i da je dovoljno da obožavamo Allaha pokoravajući mu se u ramazanu a da sa prvom jacijom u ševalu se vraćamo starom načinu življenja.
Možda to ljudi ne govore svojim jezicima ali njihovo ponašanje i djela ukazuju na to. Zamislite da čovjek ima baštu koju jedanaest mjeseci tokom godine prekriva snijeg, a jedan preostali mjesec snijeg se topi i sunce obasijava tu baštu. Da li bi taj mjesec dana bio dovoljan da čovjek zasije usjeve i da dočeka plodove od kojih zavisi njegova egzistencija?
Sigurno bi taj čovjek umro od gladi. Tako je i sa nama, kako očekivati Allahovu milost na Sudnjem danu ako smo jedanaest mjeseci u godini bili nepokorni Gospodaru i oglušivali se o njegove naredbe a jedan mjesec u toku godine- samo- bili pokorni.
Zamislite da imate roba koji vam je poslušan jedan mjesec u godini a jedanaest mjeseci je nepokoran, da li bi bili zadovoljni tim robom ili bi gledali da ga se riješite i da nađete nekoga ko će, minimalno, biti pokoran pola godine, i više.
Post je propisan kao prilika da se čovjek pokaje i okrene novu, bijelu stranicu u svome životu.
Kada bi ljudi razmišljali o postu sigurno bi shvatili da je period ramazana idealna prilika da se pokajemo za počinjene grijehe i da crne stranice našeg života zatvorimo i okrenemo novu, bijelu stranicu života. O vrijednosti pokajanja čovjeku muslimanu ne treba govoriti jer je on svjestan toga.

A da pokajanje nema drugih koristi osim da Allah voli one koji se kaju, da se Allah raduje pokajanju svojih robova više nego što bi se čovjek obradovao izgubljenoj devi u pustinji na kojoj mu je voda i hrana, da je Allah obećao da će pokajnike pomoći imecima, čestitim porodom i kišom, da je obećao da loša djela pokajnika, ne samo da će ih oprostiti, već ih u dobra pretvoriti, to bi bio dovoljan razlog da čovjek musliman žudi za pokajanjem.
Pogledajmo samo koliko nam je to olakšano u ramazanu. Uzvišeni Allah je iz svoje milosti, potstičući robove na pokajanje učinio da šejtani budu zatvoreni u ramazanu. Istinitost hadisa koji govore o tome primjetna je na svakom koraku. Ljudi koji tokom cijele godine ne znaju za Islam niti njegove principe u ramazanu dolaze u džamiju, pokorno padaju Uzvišenom Gospodaru na sedždu. Ljudi koji su iskušani nekim od poroka, u ramazanu strpljivo ostavljaju te poroke, tražeći time Allahovu milost, Njegov oprost, vječnu nagradu džennet. Ljudi koji izvan ramazana ne mogu zamisliti dan bez ispušene kutije cigara, u ramazanu smognu snage da ostave duhan od pojave zore pa sve do zalaska sunca.
Žene, koje tokom cijele godine razgolićene šetaju ulicama našega grada i na taj način prkose Milostivom Allahu, i one u ramazanu pobijede šejtana na momenat pa pokriju svoje tijelo i odlaze u džamiju kako bi u džematu klanjale teravih namaz. Koliko je onih koji izvan ramazana ne mogu da zamisle dan bez alkohola, a u ramazanu smognu snage da ostave alkohol, i ne samo u danima ramazana, već tokom cijelog mjeseca. Sve su to pokazatelji istinitosti hadisa u kojima je Allahov Poslanik kazao da kada nastupi mjesec ramazan šejtani se sputavaju i povezuju u lance. Ovakav ambijent svuda oko nas zasigurno mnogo olakšava onima koji žele da se pokaju za ono što su počinili u prošlosti. Ovaj mjesec je velika prilika za sve da okrenemo novu stranicu u našem životu, da se pokajemo za počinjene grijehe.
Ako sada u ovom blagoslovljenom mjesecu ne donesemo čvrstu odluku da ćemo ostaviti grijehe koje smo svijeno ili nesvijesno činili prije ramazana, pa kada ćemo. Ne smijemo dopustiti sebi taj luksuz pa da kažemo „ja sam mlad, imam ja još vremena, pokajat ću se slijedećeg ramazana“.
Zaista su to izgovori koji nemaju nikakvu težinu, jer kako odgađati pokajanje za momenat koji ti niko ne može garantovati da ćeš doživjeti.

Pogledajmo oko sebe pa ćemo vidjeti da je mnogo onih koji su bili naših godina ali više nisu među živima. Oni su otišli svome Gospodaru, a da li su se pokajali prije odlaska? Da li su propustili priliku da se rasterete velikog bremena grijeha, za koje će sigurno polagati račun na Sudnjem danu. Ako su oni prokockali tu šansu, pa zar da i mi padnemo u istu grešku, ili ćemo se okoristiti od tuđih grešaka i nećemo čekati da svaku stvar učimo na sopstvenim greškama, jer je to ponekada i nemoguće, kao u ovom slučaju.
Zato, cijenjeni brate i poštovana sestro, čvrstu odluku donesi da će ovaj ramazan biti prekretnica tvoga života, da ćeš od ovog ramazana ostaviti poroke koji ne samo da su zabranjeni načelima ove savršene vjere, već nose sa sobom mnoge štetne posljedice kako po pojedinca tako i po društvo u kojem počinioc živi.
Čvrsto odluči da ćeš od ovog ramazana ostaviti loše društvo koje te svakim danom sve više i više odvodi u ponor, koliko je samo omladinaca upropašteno jer nisu smogli snage da ostave loše društvo. Omladinci koji su više nego potrebni ovom napaćenom društvu. Koliko je omladinaca katastrofalno završilo svoju životnu karijeru, koji su umrli kao ovisnici o drogi, oboljeli od side i mnogih drugih neizlječivih oboljenja.
Doživjeli su poniženje još na ovom svijetu, a ono što ih čeka na onom svijetu je mnogo teže i bolniije. Koliko je djevojaka koje su izgubile svaki vid vrijednosti kao posljedica druženja sa lošim društvom, čemu vrijedi dijevojka koja je izgubila nevinost –čednost- još u osnovnoj školi, prije nego li je postala punoljetna?!
Čemu vrijedi djevojka koja je zatrudnila prije braka i zbog toga se morala udati ili se očistiti, kako bi se sačuvala od ovodunjalučke sramote?! Zar da takve žene odgajaju buduće generacije, zar će takva žena biti vjerna svome mužu? A vrijedi li živjeti u braku u kojem muž nije siguran da ga njegova supruga ne vara s nekim s kim je imala veze još prije braka.
Ovo su samo neke posljedice druženja sa lošim društvom, a kada bi smo htjeli da spomenemo sve negativne posljedice druženja sa lošim društvom trebalo bi nam mnogo vremena. Zato, ponavljam, cijenjeni brate i poštovana sestro, čvrstu odluku donesi da ćeš od ovog ramazana ostaviti loše društvo i ono čemu oni pozivaju.

Ne dozvoli sebi da budeš od onih koji će kazati kada dođu na Sudnji dan: „Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –“
Post nas uči da smo neprestano pod nadzorom Uzvišenog Gospodara.
Islamski učenjaci često spominju da je post jedini ibadet u kojem se čovjek ne može pretvarati i da to čini kako bi se pokazao pred ljudima.
Kako to? Zato što čovjek može da kaže ljudima da posti a u stvari on ne posti, jer je to nemoguće provjeriti. Ko čovjeka vidi kada je sam u kući, kada zaključa kućna vrata i navuče zastore na prozore? Postač, iako zna da ga u tom momentu niko ne vidi, samo iz straha od Allaha ne poseže za onim što kvari post. To je ta korist koju trebamo uzeti od propisivanja posta, da taj osjećaj Allahovog neprestanog nadzora nad nama iz ramazana prenesemo i u druge mjesece tokom godine.
Kada htjednemo da učinimo ono što nam je Uzvišeni Allah zabranio, da se sjetimo Njegovog neprestanog nadzora nad nama, da to ostavimo kao što smo u ramazanu ostavili jelo i piće koje je u osnovi, izvan ramazana, dozvoljeno, i druge stvari koje kvare post.
Žena, kada htjedne izići iz kuće nepropisno obučena, da se sjeti da je neprestano pod nadzorom Uzvišenog, da je neprestano pod nadzorom Onoga zbog kojeg je ostavljala jelo i piće u ramazanu u momentima kada je niko nije vidio. Mladić koji sjedi u parku sa djevojkom i nagovara je na razvrat da se sjeti da ga tog momenta vidi Onaj zbog kojeg je ostavljao jelo i piće u momentima kada ga niko nije vidio.
Zar nije apsurd, da čovjek u ramazanu ostavlja ono što mu je izvan ramazana dozvoljeno, hranu i piće,bespotreban govor... strahujući od Allaha, znajući da ga On neprestano vidi i čuje, a da nakon ramazana ne osjeća Njegov neprestani nadzor onda kada čini stvari koje su zabranjene u ramazanu i izvan njega. Pitanje koje se samo postavlja; da li smo o ovoj koristi posta u ramazanu ikada razmišljali, da li smo se čudili našoj naivnosti i kontradiktornosti.

Post nas uči tome da ne gubimo nadu u popravljanje stanja u našem društvu, društvu koje se odalo svim grijesima koji su im zabranjeni od strane Mudrog Zakonodavca.
Stanje muslimana je sigurno više nego jadno u svakom pogledu, materijalnom,
duhovnom, ekonomskom, političkom. Ali, to ni u kom slučaju ne znači da se stanje ne može popraviti. Šta je to učinilo Arape, koji su bili jedan od najbijednijih naroda u vremenu u kojem se pojavio Poslania, da su postali vodiči svijeta u svakom pogledu; materijalnom, ekonomskom, duhovnom. Ništa drugo osim njihovo pridržavanje za načela i principe Islama. Mjesec ramazan je idealna prilika i veliki pokazatelj da je moguće popraviti jadno stanje ummeta.
Ljudi koji su tokom cijele godine kršili Allahove granice u svakom pogledu sa prvom noću ramazana ostavljaju mnoge grijehe i mnoge loše navike. To nije samo slučaj sa muslimanima naših prostora, to je slučaj sa muslimanima cijeloga svjeta. Muslimani preko noći ostavljaju ono što im je Uzvišeni Allah zabranio i na taj način, za kratko, kreću putem koji im obećava uspjeh i sreću na dunjaluku prije uspjeha i sreće na onom svjetu.
Muslimani preko noći od pojave zore pa do zalaska sunca ostavljaju ono što će pokvariti post pa makar to u osnovi bila dozvoljena stvar.
Pa zar ne mogu da nastave tako tokom cijele godine, da žive životom pokornih Allahovih robova, koji se pokoravaju Gospodaru tokom cijele godine, a ne samo u jednom mjesecu. Malo je onih koji će uzeti ovu korist od propisivanja posta, jer velik broj ljudi ne posti na način koji od njega traži Islam. Da čovjek posti, a da sa njime posti njegov jezik, njegove oči, njegove ruke, njegove noge.
Da poste njegove oči od gledanja onoga što mu nije dozvoljeno, od gledanja u otkrivene žene, bez razlike na ulici ili na televiziji. Suprotno tome, da svoje oči uposli onim što će mu koristiti, kao što je učenje Kur'ana, čitanje korisne literature. Da posti njegov jezik od laži, ogovaranja. Suprotno tome, da ga uposli u onome što će mu koristiti kao što je spominjanje Allaha, učenje Kur'ana i mnoge druge korisne stvari.
Da poste sa njime njegove ruke, od bespravnog uzimanja imetka, od mita, od krađe i da pokuša da ih uposli u onome što će mu koristiti.

Da sa njim poste njegove noge od hodanja prema onome što nije dozvoljeno, da poste od odlaska u kafanu, diskoteku i da ih uposli u onome što je dobro kao što je odlazak u džamiju radi obavljanja namaza, obilazak poznanika i rodbine. Onaj ko bude postio na ovaj način, od njega je očekivati da i nakon ramazana ostane na tome, da to bude prvi korak u popravljanju jadnog stanja muslimana. Jer, ne moguće je da popravljamo stanje drugih ako sami sebe nismo popravili.
Zato kažemo, ovaj mjesec je idealna prilika da se korači prvi korak ka popravljanju jadnog stanja muslimana. Moramo biti svjesni da se od nas očekuje da koračimo prvi korak a zatim da očekujemo pomoć od Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ Ako mi koračimo prvi korak na tom puti, sigurno neće izostati pomoć Uzvišenog i Svemogućeg Allaha.
Post nas uči lijepom moralu, lijepom ponašanju pa makar i kada budemo vrijeđani od strane drugih
Tu korist će također postići oni koji budu postili onako kako od njih traži Islam, a neće je postići oni koji poste tako što ostavljaju hranu i piće ne mijenjajući ništa kod sebe u vremnu posta. Poslušajmo smijernice najboljeg insana koji je ikada kročio Allahovom zamljom, riječi Allahovog Poslanika, koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.: “Post je štit, kada neko od vas posti neka ostavi ružan i vulgaran govor, neka ne podiže svoj glas u ophođenju sa drugima, a ako ga neko bude vrijeđao ili napadao neka kaže „Ja postim“.“
Kako su divne smijernice Allahovog Poslanika njegovim sljedbenicima, kako bi sretno živjeli kada bi ih se pridržavali.Kada bi čovjek uspio da sačuva svoj jezik tokom mjeseca ramazana sigurno bi to bio veliki korak u ostavljanju ružnih i vulgarnih riječi koje velik broj ljudi koristi u svakodnevnom životu, do te mjere da su određene vulgarne uzrečice postale normalana pojava kod velikog broja ljudi.
Ako bi čovjek zaista želio da vidi da li je to pohvalano neka pogleda u javne nastupe političara ili drugih javnih ličnosti, pa će vidjeti da u svome govoru nikada ne koriste te izraze, a da je to ispravno i poželjno oni bi to sigurno koristili. Također, u prilog spomenutom ide i hadis kojeg smo spomenuli na početku teksta: “Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrijeđanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pića.“

Post nas uči solidarnosti i suosjećanju sa siromasima i onima koji ne uživaju blagodati koje mi uživamo
Jedna od velikih koristi koje bi trebao da postač uzme iz propisivanja posta je suosjećanje sa drugima, naročito sa siromasima. Čovjek kada posti sigurno ogladni, pa u tim momentima trebao bi da se prisjeti onih koji tokom cijele godine poste, ne zato što vole dobrovoljni post, već zato što nemaju šta da jedu.
Mi živimo u postratnom vremenu kada je mnogo onih koji iz raznoraznih razloga ne mogu sebi da priušte osnovne potrebe za egzistenciju. Stoga je na onima kojima je Allah podario blagodati svoje, i opskrbio ih pa posjeduju mnogo više od onoga što im je potrebno, da se suosjećaju sa braćom muslimanima koji ne mogu sebi priuštiti osnove egzistencije, da im pomognu i da im udijele onoliko koliko će im biti dovoljno.
Ne bi li na taj način zaslužili milost Allahovu, Allahov Poslanik je kazao: „Smilujte se onima koji su na zemlji nebi li se vama smilovao Onaj Koji je na Nebesima.“ Čovjek ne zna gdje može da zasluži Allahovu milost, zato je treba tražiti na svakom mjestu i na svaki dozvoljen način. Poznat je hadis u kojem Allahov Poslanik kaže da je Allah oprostio prostitutki samo zato što se sažalila kada je vidjela psa kako od žeđi liže zemlju pa ga je napojila, pa joj je Allah oprostio zbog tog djela.
Ako je Allah oprostio prostitutki zato što se sažalila na stanje psa, pa zar da se ne smiluje onome ko se smiluje na stanje insana.
Ako bi se samo malo raspitali vidjeli bi da i u našem komšiluku ima onih koji su potrebni pomoći i onih koji sa nestrpljenjem čekaju da neko zakuca na njegova vrata i da mu udijeli nešto čime će riješiti osnovne probleme.
Post nas uči preciznosti i potpunoj predanosti Uzvišenom Allahu u onome što nam se naređuje od principa ove plemenite i savršene vjere.
Kako nas post uči preciznosti i potpunoj pokornosti Uzvišenom? Pogledamo li u post, vidjet ćemo da je to izuzetno precizan ibadet, ibadet koji počinje od pojave zore a završava sa zalaskom sunca.

Tako, ako bi postač postio cijeli dan i samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, svjesno znajući da sunce nije zašlo, popio samo jednu kapljicu vode, njegov post bi bio pokvaren po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka.
Samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, minuta ili dvije, samo kapljicu vode i ništa više, zar nas to ne uči preciznosti i potpunoj predanosti Allahu u svemu što se tražio od nas muslimana. Trebali bi da tu potpunu preciznost koju prakticiramo u ramazanu prenesemo u svakodnevni život izvan ramazana, tokom cijele godine.
Da, kako god smo bili spremni u ramazanu da tačno u minut započnemo post i isto tako tačno u minut da prekidamo post, željno iščekujući glas mujezina, želeći na taj način da iskažemo potpunu predanost Stvoritelju Zamlje i nebesa, tako bi trebali izvan ramazana da smo spremni na potpunu pokornost u izvršavanju svega što nam se naređuje i ostavljanju svega što nam se zabranjuje.
Jer, zaista je nepojmljivo da je čovjek u jednom mjesecu tako predan Stvoritelju, a u preostalih jedanaest mjeseci tako je daleko od Stvoritelja i svega što on traži od svojih robova.
To nam nedvosmisleno ukazuje da preciznost u ibadetu posta nije bila plod potpune pokornosti već običaj koji je naslijeđen sa koljena na koljeno. Jer, da je ta preciznost nastala kao plod potpune pokornosti neminovno bi bilo da vidimo tragove te pokornosti, pa makar i u manjem obimu, kod ljudi nakon ramazana.
Čovjek, dok je postio, u sekundu precizno je gledao kada će iftariti, potpuno se pokoravajući Gospodaru, a nakon ramazana bez imalo oklijevanja ostavlja temeljna načela ove vjere na čijem čelu je obavljanje propisanih namaza. Bez imalo oklijevanja poseže za onim što je strogo zabranjeno načelima ove vjere pod raznim izgovorima koji na vagi vjere nemaju nikavu težinu.
Ta preciznost koju prakticiramo u ramazanu trebala bi da nas učini, da kada čujemo neku naredbu ili zabranu, da samo kažemo “Gospodaru, čuli smo i pokoravamo se“. Kao što smo bili spremni u ramazanu da u sekundu pratimo i iščekujemo glas ezana tako i izvan ramazana da u najsitnije detalje budemo spremni da se pokorimo smijernicama Sveznajućeg.

Post nas uči strpljenju i jača kod nas to svojstvo koje nam je u ovim vremenima itekako potrebno.
Pogledajmo u post i vidjet ćemo da nas uči ovom velikom svojstvu, uči nas da budemo strpljivi. Postač od zore pa do zalaska sunca ostavlja ono za čime čezne njegova duša, ostavlja one stvari koje su mu izvan ramazana dozvoljene, ostavlja jelo i piće, ostavlja spolni odnos, tražeći time zadovoljstvo Onoga Koji kada je zadovoljan svojim robom učini da ga i drugi zavole.
Postač tokom cijelog dana čuje miris hrane koja mu je na dohvat ruke, hrana za kojom čezne njegova duša, gleda u pića koja je navikao piti tokom dana u kojima ne posti, strpljivo čeka iftara pa da okusi hranu koju je tokom cijelog dana gledao očima prepunim žudnje. Ako bi čovjek istinski to ostavljao radi zadovoljstva Gospodara, na taj način će steći naviku da se strpi na onome što njegova duša želi. Sutra, kada završi ramazan pa ga prohtijevi duše pozovu ka činjenju onoga što nije dozvoljeno, on će smoći snage da se odupre prohtjevima duše, pa makar to bilo nešto što njegova duša želi.
On je ukrotio prohtjeve svoje duše kroz školu posta, on čvrsto drži cugle prohtjevima svoje duše i daje joj ono što joj je dozvojeno, a toga zasigurno ima mnogo, jer ova vjera nije zabranila ništa a da za to nije dala alternativu. Primjera radi, zar Islam nije zabranio alkohol a dozvolio stotine drugih korisnih napitaka? Zar Islam nije zabranio kamatu a dozvolio je trgovinu i velik broj partnerskih poslovanja?
Zar Islam nije zabranio prostituciju a dozvolio je sklapanje braka? Zar Islam nije zabranio ženi da izlazi razgolićena iz kuće a dozvolio je da se žena uljepša svome mužu u kući na sve moguće dozvoljene načine? Psiholozi kada govore o ostavljanju loših navika kažu da čovjek ako želi da ostavi neku lošu naviku i zamijeni je sa nekom drugom, treba da tu ponovi od šest do dvadeset i jedan puta, ako uspije to postaje njegova navika.
Ovo je jedinstvena prilaika da ostavimo loše navika, lunarni mjesec ima dvadeset devet ili trideset dana, što je dovoljno da čovjek ostvari spomenute pokušaje.

Post nas uči da budemo principijelni, da se ne kolebamo, kada donesemo odluku da stojimo iza nje i da istrajemo u tome.
Pogledajte samo kako je ispravnost posta u ramazanu uvjetovana donošenjem čvrste odluke od noći, da će čovjek postiti sutrašnji dan. Postač treba da istraje u toj odluci tokom cijelog dana u kojem posti sve dok ne upotpuni dan, a ako bi u toku dana donio odluku da prekine post, pa makar i ne pojeo ništa, neki učenjaci su kazali da je time njegov post pokvaren. Čovjek ako tokom cijelog ramazana bude donosio čvrste odluke da će istrajati u postu sve do kraja mjeseca, to će ga učiniti da bude od onih koji se ne kolebaju u donošenju odluka. Ta navika, ta čvrstina, to nekolebanje nam je itekako potrebno kako u ramazanu tako i izvan njega, kada je u pitanju izgradnja čovjekove ličnosti.
Potrebni su nam ljudi sa jakim odlukama, koji kada kažu da neće činiti ono što im je zabranjeno ili da će ostaviti određeni porok koji je postao dio insana, da su čvrsti u svojoj odluci i da će ustrajati u tome. Da kada kaže da ostavlja loše i pokvareno društvo koje vodi putem kojim nije zadovoljan Gospodar, da istraje u tome i da se ne koleba po tom pitanju, kada ih sutra vidi kako u zabludi i grijesima provode svoj ovodunjalučki život, a za koji će precizne i stroge račune polagati na Sudnjem danu.
To su neke od poruka posta koje bi trebali da uzmemo i da ih pretočimo u svakodnevni život.

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem .-amin

 Poslusaj te obavezno:

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-Propisi posta

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=-NjZmFj7lGk

 Prof.Elvedin Pezic

http://www.youtube.com/watch?v=ONftmRbabeI

http://www.youtube.com/watch?v=vkoObtYvdME&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=gpNf1g9Udy8&feature=related

Prof.Samir Avdic-Ramazn mjesec oprosta

http://www.youtube.com/watch?v=CJiw209MWGE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=kEPjmSmm7zM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Asiml4Qauqc&feature=player_embedded


22.07.2011.

Emanet - Nas odnos prema obecanjima

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 Emanet - Nas odnos prema obecanjima

A šta je to emanet o kojem govorimo? Emanet dolazi od iz arapskog jezika od riječi (emine, je'menu) što znači imati povjerenja, nekome vjerovati, biti povjerljiv, biti siguran, biti pošten. Emanet je ono što damo nekome na čuvanje da o tome vodi brigu, da ga ne uništi, da sa njim postupa kao sa svojim imetkom, i da kada nam to zatreba vrati naš emanet onakvim kakvim smo mu ga predali. Naš Poslanik saws, je bio u mladosti poznat pod nazivom „El-Emin" povjerljivi, jer su svi bili oni muslimani, mušrici ili židovi ostavljali svoje stvari kod Resulullaha na čuvanje i kada bi došli svoje bi stvari preuzimali bez ikakvog nedostatka ili mahane.Emanet je i riječ koja se izgovori. Emanet je i ono o čemu se dogovaraju dvojica da ne sazna treći. Emanet je ne otkrivanje tajni, bilo to poslovnih, bilo bračnih, bilo društvenih bilo državnih. Emanet je i održati zadatu riječ, ispuniti svoje obećanje. Emanet je biti siguran od zla i tvog i tuđeg. Sve je to braćo i sestre moje drage emanet.

Vratimo se emanetu u našem vremenu. Sada kada smo spoznali šta sve emanet obuhvata pitamo se da li ima emaneta u našem društvu. Jesmo li povjerljivi? Da li ljudi imaju smjelosti da ostave svoje stvari kod nas? Da li nam neko odaje svoju tajnu, a mi je nosimo u sebi i nikome o tome ne govorimo? Da li održavamo datu riječ? Da li ispunjavamo naša obećanja?

Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak,  tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim.

        Tri su vrste emaneta:

1.    Emanet roba prema svom Gospodarom, tj. da Mu ibadet čini, ne pripisuje Mu druga, izvršava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana;

2.    Emanet prema samom sebi, tj. da odgaja svoju dušu i da je čuva od zablude;

3.    Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da ispoštuje ono što mu se povjeri.

"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj." (El-Isra`, 53)
"Nema imana (vjerovanja) onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)
Jedna od osobina pravog vjernika je povjerenje i ispunjavanje ugovora. Kada se vjerniku nesto povjeri, on ne iznevjeri, vec izvrsava povjereno, drzi se ugovora i onoga cega se obavezao.
Inace, ugovor koji se sklapa izmedu ljudi znaci pridrzavanje onoga sto on sadrzi, dok u Serijatu on obuhvata obaveze vjernika prema Allahu, dzelle sanuhu, a u te obaveze spada poslusnost, potpuna poniznost i pokornost u svemu onome sto vjera nareduje.
U ugovore kojih se musliman mora pridrzavati spadaju svi ugovori koje muslimani sklapaju medu sobom, trzisni ugovori, bracni ugovori, a obaveza je svakog covjeka da ispunjava i date zavjete prema Allahu Uzvisenome.
Uslov za ispunjavanje ugovora jeste da se time ne ucini neposlusnost prema Allahu, dzelle sanuhu. Kada Kur'an trazi ispunjenje ugovora on zahtijeva da se time ne narusi Allahova odredba i odredba Njegova Resula, sallallahu 'alęjhi we sellem. Zato kaze ulema: "Ne spada u ispunjenje obecanja slaganje sa bratom u onome sto je u suprotnosti sa istinom u stvarima vjere i u tom slucaju izvrsavanje datog obecanja postaje protuzakonito." Zato iskreni vjernik treba da poznaje svoje mogucnosti i da ne obecaje osim ono sto je u mogucnosti da izvrsi. Njegov jezik ne smije biti brz u davanju obecanja, a zatim da ne ispuni dato obecanje. To biva krsenje obecanja i jedan od znakova munafikluka (dvolicnjastva). Muslimanu je bolje da prilikom obecanja kaze: "Insa'Allah" i da cvrsto odluci ispunjenje datog obecanja. Ukoliko bi neko obecao nesto smatrajuci da je u mogucnosti ispuniti obecanje, a nakon toga ga nesto sprijeci u tome, on se ne ubraja u munafika.
Kaze Uzviseni Allah: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo covjek - a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen." (Kur'an, XXXIII/72)
Znacenje emaneta u spomenutom ajetu je kako kazu ucenjaci sve ono sto je dato na povjerenje po pitanju vjere i dunjaluka. Serijat je dat ljudima na povjerenje, on je emanet i vjernik je duzan da nosi emanet vjere, da ga cuva i brani makar ga to i zivota kostalo. Cuvanje vjere je prece od cuvanja zivota, a ispunjenje datog obecanja Allahu, dzelle sanuhu, zahtijeva pozrtvovanje radi ocuvanja vjere i Serijata.
Ponuda emaneta covjeku od Uzvisenog Gospodara, subhanehu ve te'ala, je pocast njemu. Nosenje tog emaneta je takode pocast i velika vrijednost, a njegovo napustanje je nasilje i prevara.
Allah, dzelle sanuhu, opisuje vjernike: "I oni koji povjerene emanete budu cuvali i obaveze svoje ispunjavali." (Kur'an, LXX/32 i XXIII/8) Lijepim rijecima Allah, dzelle sanuhu, opisuje iskrene vjernike i doticni ajet se zbog svoje vaznosti dva puta ponavlja u Kur'anu. Ukoliko ljudi postanu iskreni vjernici, tada ce ispunjavati povjerene im emanete, bili oni veliki ili mali. Allah, dzelle sanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu 'alęjhi we sellem, nareduju izvrsavanje datih obaveza i zabranjuju prevaru, a spas pripada onima koji su iskreni u izvrsavanju svojih obaveza.
Jedno od svojstava da'ija jeste iskrenost u ispunjavanju obaveza i u onome sto im je povjereno. Allahov Poslanik, sallallahu 'alęjhi we sellem, opisuje vjernika rijecima:
"Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoj zivot i imetak." (Et-Tirmizi)
Cuvanje emaneta je obaveza koja se mora ispuniti prema svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, a Ibn-Hadzer kaze: "Krsenje emaneta je zlocin i u tome je saglasna sva ulema, odnosilo se to na pravo vjernika ili zimijje (sljedbenik knjige koji zivi u islamskoj drzavi). Musliman treba da postuje emanet, pa cak i sa osobom koja je poznata po varanju i krsenju dogovora. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "Ispuni emanet prema onome koji ti je ukazao povjerenje i ne varaj onoga koji je tebe prevario!" (Ebu-Davud)
Jedna od lijepih osobina jeste davanje savjeta onome koji trazi savjet i iskrenost prema toj osobi. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "...a onaj koji ukaze svome bratu na nesto, a zna da je ispravno u suprotnom tome, prevario ga je." (Ebu-Davud)
Mudzahidu na Allahovom putu je naredeno da izvrsava emanet i da se kloni prevare, dok je onome koji je ostao iza njega naredeno da cuva njegovu porodicu. Ukoliko bi on iznevjerio mudzahida i uskratio nesto njegovoj porodici, na Sudnjem danu ce njemu mudzahid oduzeti od dobrih djela i pitanje je da li ce mu ista ostati.
Jedan od najopasnijih emaneta jeste cuvanje tudih tajni, prikrivanje sramota drugih i neprenosenje govora. Iako osoba sa kojom razgovaramo ne zahtijeva od nas da ne prenosimo njegove rijeci, to ne smijemo bez njegove dozvole i znanja. Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem, je izrazio strahovanje od postojanja prevare nakon najbolja tri stoljeca i kaze: "...Nakon vas ce biti narod koji ce varati i u koje se nece imati povjerenje." (Buhari)
Nakon tog perioda nastupaju padovi, jedan za drugim, poslovi se daju onima koji ih nisu sposobni obavljati, ukazuje se povjerenje prema varalici, a oduzima se onome koji zasluzuje povjerenje. Na kraju ostaje samo mali broj onih koji su povjerljivi, kao sto stoji u hadisu: "...i reci ce se: "Kod tih i tih se nalazi povjerljiv covjek..." (Buhari) Medutim, i pored toga sto je njihov broj mali, oni ce biti izolovani i udaljeni, a na njihova mjesta ce biti postavljani drugi ljudi i to ce biti dodatni razlog za umanjenjem i nestajanjem ljudi od povjerenja. Kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem:
"Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - pa je rekao Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu: "Kada ce ono nestati, o Resulallah?" Kaze: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to, onda cekaj sahat." (Buhari) Tumaceci rijeci ovog hadisa: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to..." - kaze Ibn-Bettal: "Imamima je Allah dao na povjerenje Svoje robove i naredio im da ih savjetuju i oni su duzni da postavljaju iskrene vjernike na odgovarajuce polozaje. Ukoliko budu slijedili druge, izgubice povjerenje koje im je Allah stavio u obavezu." (Fethu el-Bari)
Tumaceci hadis: "Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - Ibn-Hadzer kaze: "...Postojanje ovog hadisa u poglavlju znanja jeste sto je davanje stvari na upravljanje onima koji nisu sposobni za to biva zbog neznanja i nestanka znanja sto je od predznaka Sudnjeg dana." (Fethu el-Bari)
Ispunjenje emaneta je jedno od svojstava iskrenih vjernika, a dok je neispunjenje datih emaneta jedno od svojstava munafika kako stoji u hadisu: "...i kada mu se nesto povjeri, on iznevjeri..." (Buhari) i kaze Resulullah, sallallahu 'alęjhi we sellem: "Nema vjerovanja onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)
Onaj ciji je moral ukrasen povjerljivoscu on tezi za izvrsavanjem svojih obaveza, daleko je od prevare, spletki i neispunjenja obaveza. Takva osoba izvrsava svoje obaveze i pridrzava se ugovora.
Blago onome koji ispunjava svoje obaveze i koji je povjerljiv, a tesko onome koji vara i koji se ne pridrzava dogovora slijepo slijedeci svoje strasti.
Nosenje poruke islama, njegovo sirenje i borba na tom putu ne moze napredovati osim sa povjerljivima, pa da li sebe ubrajamo u takve...?

Muslimanu je duznost da pomogne svoga brata muslimana

Danas su muslimani u svijetu najcesce zrtve kafirsko - nevjernickog nasilja (terora). Njihova je krivica u tome sto su islam izabrali za svoju vjeru i zbog toga moraju "ispastati svoj grijeh" time sto ce ih njihovi neprijatelji fizicki likvidirati. Ubistvo muslimana je postalo pravi modni trend na sto bi nam i najvece modne kuce u svijetu pozavidjele. Necemo se iznenaditi ako neki od tih "modnih kreatora" smrti uskoro pocne nositi i majice natopljene muslimanskom krvlju, jer, moda je. Hela nejse, nije u tome problem, vec smo navikli da nam krv muslimanska bude jeftinija od kilograma krompira. Problem je u tome sto vecina potlacenih muslimana u svijetu jos uvijek nisu culi kucanje na njihovim vratima od strane njihove brace koji mozda i ne pitaju o jadnom stanju u kojem se nalaze ti muslimani. To je zato sto neki muslimani ne shvataju da je od islamskog ahlaka prispjeti u pomoc svome bratu muslimanu kad god mu je pomoc potrebna. Duznost je svakog muslimana da sprijeci i onemoguci nasilje koje se nad njegovim bratom cini.
Ibnil-Dzeuzi kaze: "Nasilje je gore od svih grijeha jer se ono sprovodi samo na one koji zbog svoje slabosti i nisu u stanju da uzvrate." Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je u svojim hadisima naredio muslimanima da priteknu u pomoc svojoj potlacenoj braci. Musliman ne smije nijemo posmatrati nasilje koje se cini njegovom bratu: "Musliman je brat muslimanu, nece mu nasilje uciniti, niti ce dozvoliti da drugi nad njime nasilje cini. Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah ce njemu pomoci u njegovoj nevolji. Ko otkloni od muslimana jednu nevolju, Allah ce od njega otkloniti jednu od nevolja Sudnjeg dana; ko prikrije (mahanu) jednog muslimana, Allah ce njega prikriti na Sudnjem danu (oprostice mu neki grijeh). - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem." (Prenosi Buhari)
Da li poslije ovih Poslanikovih rijeci mi muslimani mozemo dopustiti sebi da svakodnevno slusamo vijesti u kojima se govori o stradanju nase brace sirom svijeta!? Kako mozemo mirno posmatrati nasilje koje nevjernici sprovode nad nasom nevinom bracom!? Slusamo da kafiri muce nasu bracu na nacine od kojih se ledi krv u zilama, pa i pored toga smo nijemi i nepokretni!!! Moramo pomagati svojoj braci svim raspolozivim sredstvima koje posjedujemo.
U predislamsko doba, musrici su pomagali svoju bracu u dobru i zlu. Islam je zadrzao i upotpunio ovu instituciju time sto je pomaganje u zlu preinacio na nacin koji je spomenut u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Pomozi svome bratu koji cini nasilje ili se njemu cini nasilje." "Allahov Poslanice! Pomoci cu ga ako mu se cini nasilje, ali kako da ga pomognem ako on cini nasilje!?" - upita neko od prisutnih ashaba. "Zabranices mu da cini nasilje, time si mu pruzio pomoc." (Prenosi Buhari)
Oni koji iskreno pomazu svoju bracu, nadajuci se Allahovoj, dzelle sanuhu, nagradi, to su oni koje On Uzviseni voli. U hadisi kudsiji stoji: "Moju ljubav zasluzuju oni koji se zbog Mene pomazu." (Prenosi Ahmed)
Islam mora imati muskarce, borce koji ce se medusobno potpomagati u pozivu ljudi u ovu vjeru. Ako se oni ne pomazu nece biti zivota pozivu ovoj vjeri. Najnizi stupanj pomaganja svome bratu jeste otklanjanje nasilja sa njega, a najveci stupanj je potpomaganje medu muslimanima u borbi na Allahovom, dzelle sanuhu, putu.
Oni koji ce na Sudnjem danu biti srecni i spaseni, njihove su osobine pomaganje muslimana i odbrana Allahove , dzelle sanuhu, vjere. Sto se tice onih sto ne pomazu svojoj braci u trenucima njihove nevolje i nedace i ostavljaju ih na cjedilu ne trudeci sa da im pomognu ili da bar suosjecaju sa njima, takvi ljudi su pravi licemjeri i kukavice s kojima se ne treba druziti sve dok se takvog ponasanja ne okanu.
Allaha, dzelle ve ala, molimo da nas sacuva ove veoma ruzne osobine koja ne smije naci mjesta u dusi i srcu jednog iskrenog mu'mina koji vjeruje u Allaha, dzelle sanuhu, i nada se lijepom susretu sa svojim Gospodarom, subhanehu ve te'ala.

I ne ogovaraj te jedni druge,kako je to odvratno!

Uzviseni Allah, kaze: "... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (Kur'an, XLIX/12)
"On (covjek) ne izusti nijednu rijec, a da pored njega nije prisutan onaj (melek) koji bdije." (Kur'an, L/18)
Od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono sto je dobro, ili neka suti." (Prenosi Buhari)Iz navedenih ajeta i hadisa se jasno vidi da musliman ne smije govoriti govorom u kojem nema dobra. Dobar govor je svaki govor od kojeg musliman i njegova braca imaju koristi, u suprotnom, nije muslimanu dozvoljeno govoriti.
Od Ukbe ibn-Amira se prenosi da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Allahov Poslanice! U cemu je spas? "Cuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuca bude dovoljna, i placi nad svojim grijehom", - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi)
Ebu-Musa, radijellahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Allahov Poslanice, ko je najbolji musliman?" "Onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", - odgovori mu Poslanik." (Prenose Buhari i Muslim)

Ibnil-Kajjim, rahimehullah, uporeduje cuvanje jezika od beskorisnog i stetnog govora sa mudzahidom koji u rovu ceka neprijatelja, a zna se da rov predstavlja granicu izmedu islamske drzave i kafirskih vojski koje zele da je uniste. Dokle god su ti rovovi jaki i dobro utvrdeni, neprijatelji islama nece moci oskrnaviti svetinje i cast muslimana i zivoti ce im biti zasticeni. Ko sacuva jezik, sacuvace se propasti i zaradice Dzennet, kako to kaze Poslanik, sallallahu alejhi we sellem "Ko mi garantuje cuvanje jezika i spolnog organa (od zinaluka), ja mu garantujem Dzennet." (Prenose Buhari i Muslim)
"Kada covjek osvane, svi se organi tijela pokore jeziku, i govore mu: "Boj se Allaha zbog nas, jer nasa sudbina zavisi od tebe, pa ako budes na ispravnom putu, i mi smo na ispravnom putu, a ako skrenes, i mi smo skrenuli s pravog puta." (Prenosi Tirmizi) Cuvati jezik od laznog govora i ne cuvati ga kada se treba govoriti istina, to su stvari koje ce covjeka spasiti od Allahove, dzelle sanuhu, kazne. Ko govori neistinu i podrzava smutnju, on je sejtan koji govori; ko presucuje istinu, on je nijemi sejtan. Ljudi ce na Sudnjem danu uci u Dzehennem samo zbog necuvanja svojih jezika, kao sto je to objasnjeno u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada ga je Muaz ibn-Dzebel, radijellahu anhu, upitao: "Zar cemo mi odgovarati i zbog onoga sto govorimo?" "Tesko tebi, a zar ce ljudi zbog iceg drugog biti na licima u vatru strmoglavljeni, ako ne zbog onoga sto su svojim jezicima govorili! - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi)  Prim. prev.Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da je najbolji musliman onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u nasem svakodnevnom zivotu, na zalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje brace, ako sta pogresno kazu ili sta nepravilno ucine, da ih odmah "pokose". Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogresne postupke svoje brace, imaju lose misljenje o njima, a kada kritikuju (citaj ogovaraju), jezici su im ostriji od glatke britve. Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da docekaju neki povod kojeg, na zalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem jos dubljih nerazumijevanja i razilazenja medu sinovima islamskog ummeta. Na taj nacin, mi samo pomazemo neprijateljima islama. Zahvaljujuci nasoj medusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljace i razne tajne organizacije koje rade protiv islama, osigurali naseg otpora i suprotstavljanja istima. Zar da i pored svih ovih cinjenica napadamo svoju bracu u islamu!?Jednom je prilikom Ibnil-Mubarek upitan: "Kako ti uspijeva da sacuvas sebe od ogovaranja?" Evo kako jedan ucenjak i veliki poboznjak odgovara na ovo pitanje: "Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje jer su oni najzasluzniji mojih dobrih djela! " Upravo tako, ogovaranje oduzima covjeku njegova dobra djela. Onda se nije cuditi Hasanu Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je cuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kuci i licno bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da ce na Sudnjem danu nadoknaditi to ogovaranje time sto ce uzeti od njihovih dobrih djela.
Braco i sestre!Cuvajmo se jezika i govorimo samo dobro jer je to kljuc spasa. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Covjek izgovori rijec dragu Allahu, ne obracajuci paznju na nju, a Allah ce ga zbog nje uzdici na visoke stepene; drugi izgovori rijec koja rasrdi Allaha, ne obracajuci paznju na nju, a zbog nje ce biti bacen u Dzehennem." (Prenosi Buhari)
Takoder Ebu-Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao: "Znate li sta je ogovaranje?" Prisutni rekose: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominjes po onome sto on ne voli", - rekao je on. "A sta ako pri njemu bude ono sto spominjemo?" "Ako bude pri njemu ono sto spominjes, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga", - odgovori on." (Prenosi Muslim)
Braco i sestre! Islam nas uci da se medusobno volimo i da jedni druge postujemo. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je o mu'minima rekao: "Primjer vjernika u medusobnoj paznji, milosrdu i saosjecanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruze u bolu sa nesanicom i groznicom." (Prenose Buhari i Muslim) Pravi musliman mora postediti muslimane od svojeg jezika i ruke ako zaista vjeruje u iman i islam. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uporedio s jednim tijelom? 

NE ZABORAVI EMANETE KOJI SU :

1.    Emanet roba prema svom Gospodarom, tj. da Mu ibadet čini, ne pripisuje Mu druga, izvršava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana;

2.    Emanet prema samom sebi, tj. da odgaja svoju dušu i da je čuva od zablude;

3.    Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da ispoštuje ono što mu se povjeri.

Mr.Safet Kuduzovic-EMANET

http://www.youtube.com/watch?v=V7oggLYVPlg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=x7pKs4bvFMo


Noviji postovi | Stariji postovi

Allahova subhanehu ve te’ala robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Kur'an je uputa za spas...

Kur'an je uputa za spas...





***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
283909

Powered by Blogger.ba