Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

"Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik".Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti." (El-Buhari)

07.10.2011.

"Kako da idem osobi koja je nijema, slijepa i gluha"

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

"Kako da idem osobi koja je nijema, slijepa i gluha"

Dok je jedne prilike Sabit ibn Nu'man putovao plodnim predjelom, ispunjenim livadama i voćnjacima, toliko se umorio i ogladnio da više nije mogao izdržati te je počeo razgledati šta bi mogao pojesti. Gledajući tako voćke, pogled mu se zaustavio na jednoj jabuci koju, smeteno i sa velikom žurbom, ubra i poče jesti. Kada je pojeo pola jabuke, napio se vode iz obližnje rijeke, ali... odjednom se trgnu kao da se probudio iz noćne more. U tom trenutku shvatio je koliko je njegov postupak nedoličan te je počeo samog sebe koriti – kako je mogao pojesti tuđe plodove i koristiti se onim što nije njegovo, bez ikakvog odobrenja vlasnika livada, voćnjaka i rijeke koja je sve to ukrašavala. Osjeti u sebi zebnju i odluči da neće otići iz tog mjesta sve dok ne pronađe vlasnika voćnjaka, objasni mu sve i zatraži oprosta za ono što je uradio.

Prolazeći tako livadama, ugleda na kraju kućicu i pomisli da bi to mogla biti kuća vlasnika od kojeg mora zatražiti oprosta prije nego što ode, kako je sam sebi i obećao. Došavši pred kuću pokuca na vrata i kada se vlasnik pojavi, on mu pokuša objasniti šta je uradio, rekavši: "Prolazeći pored tvojih livada, voćnjaka i rijeke, ubrao sam jabuku s jednog stabla i pojeo polovicu. Kada sam shvatio šta sam uradio, došao sam da od tebe zatražim halala zbog takvog svog postupka, te sam se obavezao da neću napustiti ovo mjesto bez tvog dopusta i oprosta." Vlasnik bašte, na iznenađenje putnika, reče: "Ne opraštam ti i neću ti nikada oprostiti, osim, pod jednim uvjetom, ako ga ispuniš!" Sabit bin En-Nu'man upita: "A koji je to uvjet?" Vlasnik mu tada odgovori: " Da oženiš moju kćerku." Sabit, razmišljajući o svome djelu, odgovori: " U redu, oženit ću je." Vlasnik mu tada reče da ga želi upoznati i upozoriti na to da je njegova kćerka slijepa, gluha i nijema. Sabit bin En-Nu'man poče razmišljati o neprilici u kojoj se našao... kako da oženi takvu osobu s kojom čak ni komunicirati ne može?! Njegovo razmišljanje odvede ga do njegovog djela, Allahove kazne, hrane u Džehennemu... Razmišljajući tako pomisli kako je dunjaluk ionako kratak te odluči da je oženi, iako je pretpostavljao šta ga sve u tom braku čeka.

Dane prije braka provede u brigi i patnji, ali nakon svake brige tjerao je sebe da razmišlja o Allahu, Njegovoj nagradi, kazni, što je na njega djelovalo smirujuće, tako da je konačno svoje misli usmjerio u pravcu: ''Šta god me zadesi u braku, nadam se da će me Allah počastiti nečim boljim na onom svijetu. '' Nedugo nakon toga dođe i dan vjenčanja, a njega kao da obuze tuga veća od one ranije, brige se nagomilaše i poče da razmišlja: "Kako da idem osobi koja je nijema, slijepa i gluha", i toliko se uznemirio da je poželio da ga je zemlja progutala prije ovog nemilog događaja... Ali, duša kao da se u jednom trenutku smirila, sjetio se Allaha, oslonio se na Njega i usta izgovoriše riječi: "La havle ve la kuvvete illa billah, inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (Nema moći i snage osim kod Allaha, svi smo Njegovi i Njemu se vraćamo)." Nakon tih riječi, njegova duša se smiri i uspokoji, te skupi snage i uđe kod svoje buduće supruge, na dan vjenčanja. Kada je ušao, ustade njegova buduća supruga i nazva mu selam: "Es-selamu alejke ve rahmetullahi ve berekatuhu." Kada pogleda svoju buduću suprugu, zadivi ga njena ljepota i na trenutak pomisli na Allahov Džennet, na hurije u njemu. Poslije kratke šutnje i zbunjenosti, pomisli: "Šta je ovo? Ona čuje, vidi, govori!?" Obavijesti je o tome šta je njen otac rekao o njoj, a ona, nakon kratke šutnje, reče: "Moj otac je istinu rekao, nije lagao." Sabit zbunjeno upita: "Pa kako onda sve ovo?"

Njegova buduća supruga odgovori: "Što se tiče riječi moga oca da sam nijema, moja usta ne govore loše stvari, daleko su od haram riječi i nisam do sada razgovarala sa muškarcem koji mi nije dozvoljen. Što se tiče toga da sam gluha, to znači da nisam boravila na mjestima gdje se govore nedozvoljene riječi, moje uši slušale su samo dobro, a nikada nisu slušale ogovaranja, prenošenje tuđih riječi ni prazan govor. Što se tiče toga da sam slijepa, moj pogled nije bio usmjeren prema nedozvoljenim stvarima, moje oči nisu gledale drugog muškarca koji mi nije dozvoljen."

Kako je divan primjer Allahovog roba Sabita bin En-Nu'mana i njegove supruge, i kako je divan način na koji ih je Allah spojio... tako da se od takvih iskrenih Allahovih robova rodio Ebu Hanife, r.h.
Zar nagrada za učinjeno dobro djelo može biti išta drugo osim dobro?!

 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha svt koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.
11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.

 "One su (zene), uistinu, druga polovica muskarcima." (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ed-Daremi)

"Medju stvarima vasega svijeta, najdraze su mi bile zene i mirisi: a svjezina moga oka (radost moga srca) jeste u namazu." (Nesai, Ahmed, Ibn Sa’d)

"Neka vjernik ne mrzi vjernicu, jer ako nije zadovoljan sa nekim njezinim svojstvom, zadovoljan je sa nekim drugim." (Muslim)

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera).
A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

"Ljudi su stradali kad god su bili potcinjeni zenama" (Ahmed, )

"Poslije moje smrti ljudima nece ostati vece iskusenje od onoga u koje ce ga dovoditi zene." (Ibn Madze)

"Gresno je svako oko koje gleda sto je zabranjeno, jer time vrsi cin bluda. Zena koja se namirise i lijepo nakiti u namjeri da zavede grupu ljudi kraj kojih prodje, grijesna je zbog takvog postupka, kojim moze izazvati pobudu i odvesti u blud." (Ahmed, Tirmizi)

"Dvije vrste ljudi bice stanovnici Dzehennema i ja ih poslije ovozemaljskog zivota, necu vise vidjeti: silnici, u cijim su rukama bicevi debljine kravljih repova, kojima tuku svijet, i zene koje nose prozirnu odjecu kao da su gole, koje okrecu lice od Allahovih zapovijedi i sklone su zlim djelima, a glave su im kao grbe u deva. Takve zene nece uci u Dzennet, niti ce osjetiti njegov miris! A miris njegov se siri na sve strane veoma daleko." (Ahmed)

"Allahovo prokletstvo je na zene koje oponasaju muskarce i na muskarce koji oponasaju zene." (Ahmed, Ebu Davud)

"Zena koja stavlja periku na glavu, obmanjuje, a svaka obmana je zabranjena." (Nesai)

"Zeni nije dozvoljeno da putuje ni koliko iznose dva dana hoda bez muza ili najblizeg rodjaka (mahrema – sa kojim ne moze stupiti u brak)." (Buhari)

"Zena nece putovati osim s mahremom" (Buhari, Muslim)

"Zena koja redovito klanja pet vakata namaza, posti mjesec Ramazana, cuva svoju cast i postenje i bude pokrna svome muzu, uci ce u Dzennet." (Bezzar)

"Poslije poboznosti i bogobojaznosti muslimanu nije nista korisnije dato kao dobra zena: kada joj muz nesto naredi, ona to izvrsi: kada je pogleda, ona ga svojim pogledom razveseli i raspolozi; ako je za neku stvar zakune, ona to izvrsi; ako cuva svoje postenje i muzevu imovinu kada je on odsutan." (Ibn Madze)

"Da sam ikome naredio da cini sedzdu drugome, naredio bih zenama da cine sedzdu svojim muzevima, radi prava koja im je Allah dao nad njima." (Ebu Davud, hakim, Tirmizi)

Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.

 

http://www.youtube.com/watch?v=_5vrpWu8ygo&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=D6eX-D4Qzsk&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=pVhuK6RpIpQ&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=aNNCZQFM32k&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=yOTlyNOLvOs&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=bb3zGwxlOw4&feature=player_embedded

 


06.10.2011.

Iskrena ljubav prema Allahu subhanehu ve te’ala-1.dio

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Iskrena ljubav prema Allahu subhanehu ve te’ala-1.dio


Istinska ljubav prema Allahu, dž.š., nece se dogoditi sve dok covjek ne bude volio ono što voli Allah i mrzi ono što On mrzi, a Allah voli iman i bogobojaznost, a prezire (mrzi) nevjerstvo, grijeh i nepokornost. Poznato je da ljubav prema Allahu okrece želju (htjenje) u covjekovom srcu i kada god ona bude jaka, srce ce tražiti cinjenje onoga što Allah dž.š. voli. Kada ljubav bude potpuna prouzrokovat ce jacu (odlucniju) želju za cinjenjem svega onoga što On voli. Ako bude u stanju da to uradi i radit ce, a ako ne bude u stanju, nego uloži onoliko koliko može, imat ce nagradu onoga koji je to potpuno uradio, kao što kaže Poslanik s.a.v.s.: "Zaista su u Medini ostali ljudi koji su sa vama (u nagradi) u svakoj dolini koju predete i na svakom putu kojim idete." Rekoše ashabi: "Iako su u Medini?" "Da, sprijecio ih je neki opravdan razlog.", rece Poslanik s.a.v.s.. Jedan od najvecih dokaza istinske ljubavi prema Allahu dž.š., jeste izvršavanje onoga što On nareduje i ostavljanje onoga što je zabranio. Jasna nam je laž i izmišljanje onih koji tvrde da vole Allaha dž.š., a nema grijeha u koji ne upadaju. Kaže Allah dž.š.: "Reci: "Ako Allaha volite, Mene slijedite i Allah ce vas voljeti...".

Rekao je Imam Šafija: "Nepokoran si Allahu, a tvrdiš da ga voliš, to je zaista nevjerovatna analogija. Da je tvoja ljubav prema Njemu iskrena, pokoravao bi Mu se, jer onaj koji nekoga voli, pokorava se svome voljenom."

Rekao je Ebu Ja'kub Nehredžuri: "Svaki onaj koji tvrdi da voli Allaha, a ne radi ono što On voli, njegova tvrdnja je neistinita. Svaki onaj koji misli da voli Allaha, a ne boji ga se, obmanjen je.

Rekao je Jahja ibn Muaz: "Nije iskren onaj koji tvrdi da voli Allaha, a ne cuva Njegove granice." Iako ono što se nalazi u ljudskim srcima nije poznato nikom osim Allahu, ipak se pokazatelj toga može primijetiti na udovima (dijelovima tijela), kao što se prenosi od Hasana el Basrija, da je rekao: "Nema nikoga da je skrio u svojim prsima nešto, a da to Allah, dž.š., nije pokazao na njegovom licu, ili na jeziku." Udovi su ogledalo onoga što je u covjekovom srcu.

SUMNJA (ŠUBHA) I ODGOVOR NA NJU Ako bi neko rekao: "Ljubav se nalazi u srcu i covjek ne može da njome vlada, kao što se prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Gospodaru moj, to je podjela koju ja posjedujem (koju sam u mogucnosti, misli se na podjelu ljubavi), a ne kori me u onome što nije u mojoj vlasti.". Kako da covjek voli ono što mrzi i obrnuto? Zar to nije pokušaj da se ono što je nemoguce ucini mogucim? Odgovor: "Covjekova ljubav prema necemu može da se pretvori u mržnju i obrnuto zbog jednog od dva razloga: - ili zbog nekog jasnog razloga, - ili zbog iskrene namjere (htijenja). Na primjer: "Imaš prijatelja kojeg voliš i on ti ukrade odredenu stvar ili naruši tvoju cast, prezirat ceš ga zbog toga. Drugi primjer: Covjek voli piti alkohol ili ciniti blud i iznenada se kod njega pojavi iskrena želja i cvrsta odluka da to ostavi i udalji se od njega, tako da mu sve to postane mrskim. Prenosi se da je Omer rekao Allahovom Poslaniku s.a.v.s.: "Volim te više nego ikog, ali te ne volim više od sebe." Rece mu Poslanik: "Ne, tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, ne voliš me (potpunu) sve dok ti ne budem draži od samog tebe." "Sada te volim više nego samog sebe." - rece Omer. Sada, o Omere (tj. sada si u pravu). Vidimo da je Poslanik, s.a.v.s., potvrdio da se ljubav kod covjeka može mijenjati. Možda ti neko donese lažnu vijest o osobi koju voliš, te je zbog toga zamrziš.
Nakon toga uvjeriš se da je ta vijest bila lažna, tako da ga ponovo zavoliš, kao što si ga volio

VRSTE LJUBAVI Ljubav se dijeli na dvije vrste:

1. Ljubav ibadeta (pokornosti Allahu dž.š.) - Ova vrsta ljubavi prouzrokuje poniznost i velicanje Allaha i u covjekovom srcu stvara onoliko poštovanja prema Allahu, dž.š., koliko je dovoljno da se pokori onome što mu On nareduje i ostavi ono što mu On zabranjuje. Nikoga osim Allahu nije dozvoljeno voljeti ovom vrstom ljubavi. Onaj ko to bude uradio, ucinio je veliki širk, koji ga izvodi iz vjere. Ucenjaci je nazivaju "posebna ljubav".

2. Ljubav, koja nije ibadet sama po sebi. Ona se može podijeliti u više podvrsta:
a) Ljubav radi Allaha i u ime Allaha, to je ona ljubav koja proizilazi iz ljubavi prema Allahu. Tj. ljubav prema onome što Allah voli, bilo da se radi o osobama kao što su poslanici i vjerovjesnici, iskreni, šehidi i dobri ljudi, ili o djelima kao što su namaz, zekat, razlicite vrste dobra i sl.

b) Ljubav sažaljenja i milosti kao što je ljubav prema djeci, mladima, slabima i bolesnima.

c) Ljubav poštovanja i uvažavanja, kao što je ljubav covjeka prema roditeljima, prema ucitelju ili starijem covjeku.

d) Prirodna ljubav, kao što je ljubav prema hrani, picu, odjeci, prevoznom sredstvu, kuci, itd. Najcasnija od svih nabrojenih vrsta, jeste prva vrsta (ljubav ibadeta), dok se ostale ubrajaju u dozvoljene stvari, osim kada budu popracene onim što ih može pretvoriti u ibadet, tada postaju ibadetom. Na primjer, covjek voli svoje roditelje ljubavlju poštovanja i uvažavanja, a uz to želi da cini ibadet Allahu, dž.š., tako što ce im biti dobrocinitelj, onda ta ljubav postaje ibadetom (jer mu je ona pomogla u cinjenu dobrocinstva).


STVARI KOJE POMAŽU U POSTIZANJU LJUBAVI PREMA ALLAHU DŽ.Š.

Kaže Ibnu-l-Kajjim u "Medaridžu-s-salikin" u trecem dijelu: "Postoji deset stvari koje pomažu u postizanju ljubavi prema Allahu dž.š., a to su:

1. Ucenje Kur'ana sa razmišljanjem i razumijevanjem njegovih znacenja i onoga što se njima namjerava.

2. Približavanje Allahu, dž.š., nafilama, nakon što se ispune farzovi.


3. Neprestano spominjanje Allaha, dž.š., u svim situacijama jezikom, srcem, postupcima i stanjem, koliki bude njegov udio u zikru, toliki ce biti njegov udio u ljubavi prema Allahu.

4. Davanje prednosti onome što On voli, nad onim što voli tvoja duša u trenucima kada prevlada strast i kretanje ka onome što On voli, bez obzira kako to teško bilo.

5. Posmatranje, upoznavanje i primjecivanje Allahovih imena i svojstava srcem. Onaj koji spozna Allaha Njegovim imenima i svojstvima, volit ce ga bez ikakve sumnje.

6. Primjecivanje Njegovog dobrocinstva i blagodati, bilo da su vidljive, bilo da su skrivene.


7. Slomljenost srca pred Njim. 8. Osamljivanje sa Njime u vremenu u kojem se On spušta na ovozemaljsko nebo, da bi ga dozivao, ucio Njegov govor (Kur'an) i da bi pred njim stajao kao odgojeni rob.


9. Druženje sa onima koji Allaha vole i koji su iskreni i ubiranje najljepših plodova njihovog govora, kao što se ubiru najljepši plodovi inace.

10. Udaljavanje od svega onoga što može biti uzrokom, koji ce se isprijeciti izmedu srca i Allaha dž.š. Molim Allaha da nam podari ljubav prema Njemu i ucini nas od onih koji ne daju prednost svojim strastima nad onim što On voli i sa cime je zadovoljan. AMIN

"AKO ALLAHA VOLITE, MENE SLIJEDITE, PA CE I VAS ALLAH VOLITI." Ljubav prema Allahu je stepen za kojeg su se natjecali oni koji su htjeli da se natjecu i kojem su se posvetili oni koji rade za onaj svijet. Ljubav prema Allahu je život, bez kojeg covjek ulazi u skupinu mrtvaca, i svjetlost, bez koje ostaje u morima tmina, i lijek kojeg, ako ne uzme, srce ce mu zahvatiti sve vrste bolesti, i slast koju, ako ne osjeti, njegov život bit ce ispunjen tugom i bolovima. Ljubav prema Allahu je duša imana i dobrih djela, i oni su bez nje kao tijelo u kojem nema duše. Oni koji Allaha vole, dostigli su ugled i ovog i onog svijeta, jer je Allah, dž.š., sa onima koji ga vole, što nam govori hadis Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Covjek je sa onim koga voli ". Covjekovo srce nece se popraviti, niti ce osjetiti slast, radost, zadovoljstvo i smirenost, sve dok ... bude cinilo ibadet svome Gospodaru, voljelo ga i okrenulo se Njemu (odazvalo se Njegovom pozivu).

Kaže šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje u "Fetvama" 1/95. str.: "Znaj da postoje tri stvari koje pokrecu covjekovo srce, usmjeravajuci ga ka Allahu dž.š., a one su: ljubav prema Allahu, strah (od Njegove kazne) i nada (u Njegovu milost). Najjaca medu njima je ljubav, jer ona postoji sama radi sebe i traži se i na dunjaluku i na ahiretu, za razliku od straha, kojeg ce nestati na ahiretu. Ono što se namjerava strahom (od Allahove kazne), jeste sprjecavanje i zabrana skretanja sa pravog puta. Ljubav prema Allahu pomaže covjeku u koracanju putem koji ga vodi ka Voljenom, koliko ona bude jaka, odnosno, slaba toliko ce biti slabo ili jako njegovo koracanje. Strah ga sprjecava da side sa puta, a nada ga vodi. Ovo je jako važna osnova, kojoj svaki covjek mora posvetiti pažnju, jer cinjenje ibadeta Allahu, dž.š., nije ispravno bez nje.

" LJUBAV PREMA ALLAHU U KUR'ANU I HADISU ALLAHOVOG POSLANIKA Muhammeda sallahu alejhi ve sellem Kaže Allah dž.š. u 31-om ajetu sure Ali'Imran, u prijevodu znacenja: “Reci: ’Ako Allaha volite, mene slijedite i Allah ce vas voljeti i grijehe vam oprostiti’." Kaže Ibn Kesir, u tumacenju ovoga ajeta: "Ovaj plemeniti ajet presuduje svima onima koji tvrde da vole Allaha dž.š., a ne slijede put poslanika Muhammeda s.a.v.s. Takvi lažu sve dok ne budu slijedili šeriat, sa kojim je došao Poslanik, s.a.v.s., i njegovu vjeru u svim rijecima i postupcima, kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu da je rekao Poslanik: "Onaj ko uradi djelo koje nije od ove naše stvari ono se odbija." Zbog toga kaže: "Reci: "Ako Allaha volite, Mene slijedite, Allah ce vas voljeti.". Tj. dobit cete i više od onoga što ste tražili vašom ljubavlju prema Njemu, a to je Njegova ljubav prema vama, što je mnogo vece od onog prvog. Prenosi se od nekih ucenjaka: "Nije stvar u tome da ti nekoga voliš, nego u tome da ti budeš voljen od strane nekoga.".

Rekao je Hasan el Basri: "Neki su tvrdili (smatrali) da vole Allaha, pa ih je Allah iskušao sa ovim ajetom ("Reci: "Ako Allaha volite...")." . Prenose Buhari i Muslim od Enesa r.a. da je rekao Posalnik s.a.v.s.: "Ko pri sebi bude imao tri svojstva osjetit ce slast imana: da voli Allaha i Njegovog Poslanika više od bilo koga (cega), da covjeka kojeg voli, voli samo radi Allaha i da prezire (mrzi) povratak u nevjerstvo, nakon što ga Allah išcupa iz njega, kao što mrzi da bude bacen u vatru.".

Rekao je Ibn Tejmijje: "Onaj koji bude imao ova svojstva pristao je uz Allaha, dž.š., u onome što On voli i mrzi. On voli Allaha i Njegovog Poslanika više od bilo cega (koga), a Njegova stvorenja voli samo u ime Njega i ni radi cega drugog. Time je upotpunio svoju ljubav prema Allahu dž.š., jer je dokaz potpune ljubavi prema Njemu, ljubav prema onome što On voli. Ako bude volio Allahove Poslanike i Allahove prijatelje (evlije) zbog toga što su oni cinili (izvršavali), ono što voli Allah dž.š., njegova ljubav prema njima je u ime Allaha, a ne radi neceg drugog.

Kaže Imam Nevevi u "Šerhu sahihil Muslimi": "Ovaj hadis predstavlja jedan od temelja Islama. Rekli su islamski ucenjaci: "Slast imana znaci osjecanje slasti prilikom pokoravnja Allahu, dž.š., podnošenje tegoba radi Allahovog zadovoljstva i zadovoljstva Njegovog Poslanika, s.a.v.s., davanje prednosti tome nad ovodunjaluckim užitkom, ljubav covjeka prema Allahu cinjenjem dobrih djela i ne suprostavljanjem Njegovoj naredbi i ljubav prema Njegovom Poslaniku s.a.v.s. Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela.

Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.) Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, među njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“

O Allahu, Ti koji nemaš sudruga i kome niko ravan nije, Milostivi ,Ti koji si nebesa bez stubova podigao,Ti nas pomozi i ujedini oko tewhida. O Allahu, Ti nas zaštiti, jer Tvoja zaštita je najbolja, Tvoje zadovoljstvo je najprece i Tvoja nagrada je najveca. O Allahu zaštiti muslimane i muslimanke od spletki nevjernika i nevjernica od insana i džina, od Tvoje vatre i Tvog nezadovoljstva. O Allahu ucini nas primjernim i iskrenim sljedbenicima tvoga poslanika Muhammeda sallallahu ‘alejhi we Selem. O Allahu, ucini one koji se izruguju Tvojoj Vjeri i vjernicima i vjernicama gorivom džehennemskim. O Allahu, okreni spletke nevjernicke protiv njih samih. O Allahu, uzvisi Islam i muslimane, pomozi muslimane koji se bore braneci svoju vjeru ,cast i imetak, ucvrsti nam i povecaj nam 'ilm i 'alime. O Allahu, ponizi one koji se izruguju tvome miljeniku Muhammedu s.a.w.s., okreni ih jedne protiv drugih, ucini njihovo ismijavanje ismijanim, njihove laži otkrivenim,napuni njihova usta prašinom, ucini njihova tijela gorivom džehennemskim i ne ostavi ich nekaznjene.
O Allahu, Ti nam daj snagu i Ti nam daj moc da skinemo obruc sa naših ruku. O Allahu, ocisti naša srca, ujedini naše saffovei ocisti od munafika, ucvrsti naša stopala i ucini nasa prsa prostranim ka Tebi sjedini naše rijeci na haqqu, povecaj nam i ujedini našu snagu. O Allahu, uslišaj našu dovu, Ti si to kadar jer nema moci ni pomoci osim tvoje moci.Slavljeni ,Velicanstveni !-AMIN

Molim Allaha da nam podari ljubav prema Njemu i ucini nas od onih koji ne daju prednost svojim strastima nad onim što On voli i sa cime je zadovoljan. AMIN

 Poslusaj te:

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-‘’Putevi do iskrene ljubavi prema Allahu’’

http://www.youtube.com/watch?v=bVRMk-HKL28&feature=player_embedded

 

06.10.2011.

Iskrena ljubav prema Allahu subhanehu ve te’ala-2.dio

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Iskrena ljubav prema Allahu subhanehu ve te’ala

Termin ‘ljubav’, u Kur’anu i Sunnetu je naveden radi pojašnjenja Allahove, Azze ve Dželle, ljubavi prema Njegovim robovima vjernicima, poput Njegovih riječi, u prijevodu značenja ajeta,:
-„Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole.“ (El-Maide, 54)
-„Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El-Bekare, 222)
-„Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.“ (Es-Saff, 4)

Prema predaji koju prenosi El-Buhari sa lancem prenosilaca od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah, Azze ve Dželle, rekao je: „Ko neprijateljuje protiv mog evlije, Ja mu najavljujem rat. Moj rob Mi se neće ničim Meni dražim približiti od onoga što sam Mu propisao kao obavezu. Neprestano će Mi se rob približavati dobrovoljnim djelima sve dok ga ne zavolim...“
(Buhari, Kitabur-reqaiq, 8/131)


El-Buhari i Muslim sa lancima prenosilaca od Aiše, radijAllahu anha, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekoga čovjeka postavio na čelo izvidnice, a taj čovjek bi svojim saputnicima učio na namazu i završavao ga sa: „Kul hu vallahu ehad“. Kada su se vratili, spomenuli su to Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: „Upitaj te ga zašto to čini!“ Upitali su ga, pa je odgovorio: „Zato što je ova sura osobina Milostivog, a ja volim da je učim.“ Tada je Vjerovjesnik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Obavijestite ga da ga Allah voli.“
(Buhari, Kitabut-tevhid, 140/9 ; Muslim, Kitabu salatil- musafirin, 1/557)


Tako se navodi potvrda ljubavi vjernika prema Njihovom Gospo-daru, Azze ve Dželle, kao u riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja ajeta:
-„Ali pravi vjernici još više vole Allaha.“ (El-Bekare, 165)
-„Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole. “ (El-Maide, 54)
-„Reci: ‘’Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.“(AliImran, 31)


El-Buhari i Muslim sa lancima prenosilaca od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu, navode da je neki čovjek upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,: „Kada će Sudnji dan, Allahov Poslaniče?“ Upitao je: „A šta si za njega pripremio?“ Odgovorio je: „Nisam za njega pripremio ni mnogo namaza, ni posta, a ni sadake, ali volim Allaha i Njegovog Poslanika.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Ti ćeš biti sa onim koga voliš!“
(Buhari, Kitabu adab, 8/49; Muslim, 4/2033)


Ovdje se očituje da je ljubav obostrana veza između Allaha i Njegovih robova vjernika. Međutim, Njegova ljubav prema robovima je jedna od Njegovih uzvišenih osobina i čista je od sličnosti sa osobinama stvorenja. Tekstovi Kur’ana i Sunneta to uveliko potvrđuju.
Veliki dio Ispravnih prethodnika (selefu salih) potvrđuje Allahovu ljubav prema Njegovim robovima kao jednu od Njegovih uzvišenih osobina, ali onako kako to Njemu Uzvišenom pristaje, bez pitanja o kakvoći, tumačenja ili davanja učešća bilo kojem stvorenju u nekoj od specifičnosti ovih osobina. Isto tako, oni potvrđuju ljubav robova prema njihovom Gospodaru kao stvarnu i srčanu ljubav.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, kaže: „Ova ljubav je istinita kao što o tome govore Knjiga i Sunnet. Prethodnici i imami ovog Ummeta, sljedbenici Sunneta i hadisa, te svi slijeđeni velikani ove Vjere i imami u pitanjima duhovne nadgradnje i suptilnosti potvrđuju da je Allah, Subhanehu ve Te’ala, voljen istinskom ljubavlju i da je to najsavršenija ljubav za koju Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta,: „Ali pravi vjernici još više vole Allaha.“ (El-Bekare, 165). Isto tako, On Uzvišeni voli Svoje robove istinskom ljubavlju.“
(Medžmu’ul- fetava, Ibn Tejmijje, 1/66)


I pored jasnosti ove činjenice, sljedbenici strasti i novotarija iz reda džehmijja i njihovih sljedbenika apologetičara (mutekellimun) uzdržali su se od potvrde Allahove ljubavi prema Njegovim robovima kao jednoj od Njegovih, Subhanehu ve Te’ala, osobina tumačeći Njegovu ljubav, “htijenjem dobročinstva”, ili,”dobročinstvom i blagodatima prema Njegovim robovima”. Tako su ljubav robova prema njihovom Gospodaru protumačili kao, “pokornost Allahu”, ili, “ljubav prema Njegovom dobročinstvu i nagradi”. (El-Keššaf an hakaik et-tenzil, Ez-Zamahšeri, 1/261-262)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, kaže:„Ovo tumačenje, pored neispravno-sti, vodi negiranju ljubavi. Kada je ljubav neispravna, neispravni su svi stepeni vjerovanja i dobročinstva, a djela su odgoljena od svoje suštine, jer su ona temelj. Njihovo negiranje ljubavi znači negiranje suštine Islama, jer Islam označava predanost sa poniznošću, ljubavlju i pokornošću Allahu, Azze ve Dželle. Ko u svom srcu nema ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, taj, uopće, nema imana.“
(Medžmu’u fetava, Ibn Tejmijje, 6/477)

Poslusaj te:

Prof.Hajruddin Tahir Ahmetovic-‘’Putevi do iskrene ljubavi prema Allahu’’

http://www.youtube.com/watch?v=bVRMk-HKL28&feature=player_embedded

05.10.2011.

Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica-obori pogled onda!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica-obori pogled onda!

"Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade". (En-Nur, 30. ajet)

Kada se neko kloni nečega u ime Allaha, subhanehu we te'ala, On mu to nadoknadi nečim što je bolje. Duša je privržena gledanju lijepih slika,gledanju tv-ekrana, gledanju Facebook i raznih prijateljica koje nisu ti serajtom naravno dozvoljene,gledanju rekama u novinama,itd... a oko vodi srce. Tako srce šalje svoga vodiča da izvidi, pa ako ga izvijesti o lijepom prizoru, u njemu se rađa želja koja počesto slomi njegova vodiča.Bolno bude na kraju jer svaki grijeh-haram je na pocetku sladak ali na kraju gorak i koban po srce-dusu i um ljudki,pa vidimo kako se ljudi ubijaju zbog prevelike zaljubljenosti,ubijaju svoje te voljene,pocinju da se opijaju alkoholom ili zavrse u drogi... Naravno ovo nece vijernik raditi,ali ima i od vijernika koji pretjeranim gledanjem u ono sto mu nije dozvoljeno pisanjem-gledanjem naravno popusti u imanu pa onda cak dodje do nemorala ,da nas Allah subhnanehu we te'ala sacuva-amin

Obaranje pogleda pred onim što je zabranjeno gledati donosi tri važne i veoma vrijedne koristi. Jedna od njih jeste slast vjerovanja koja je slađa i ljepša od onoga zbog čega čovjek u ime Allaha, subhanehu we te'ala, obara pogled.

Kada taj izvidnik otkrije i izvidi, srce se okani okolišanja u traženju i željama. Ko pogled baca, dugo se kaje. Gledanje rađa želju i nastaje veza kojom se srce povezuje s onim što gleda; želja jača i postaje žarkom, srce joj se u potpunosti predaje; potom ona još jača i pretvara se u strast koja ne napušta srce, a onda se pretvara u ljubav. To je neumjerena ljubav koja potom još jača i pretvara se u opsjednutost. Takva ljubav dospijeva do same srži, jača i postaje pokoravateljkom. Srce onda počinje robovati nečemu čemu ne bi trebalo robovati.

Sve je ovo haranje pogledom. Srce pada u ropstvo i postaje zatočenikom nakon što je bilo vladar, dospijeva u zatvor nakon je bilo na slobodi, žali se na pogled, a pogled mu govori: "Ja sam tvoj vodič i izaslanik, ti si me poslao". Na ovaj način srce u kojima nema ljubavi i iskrenosti prema Allahu, subhanehu we te'ala, bivaju dovedena u iskušenje, jer srce se mora vezati za nekoga koga voli. Ukoliko Allah nije Jedini Koga voli, ono se neizostavno predaje nekome drugom.

Uzvišeni govori i Jusufu, alejhisselamu: "...tako bi da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob. (Jusuf, 24)

Naime, namjesnikova žena koja bijaše mnogoboškinja zagledala se u Jusufa, alejhisselama, mada je bila udata, a i on se zagledao u nju. Međutim, Jusuf je bio iskreno predat Uzvišenom Allah, te se spasio te kušnje iako je bio mlad, neoženjen, usamljen i rob.

Druga korist kojom sobom nosi obaranje pogleda jeste prosvijetljenost srca i ispravno prosuđivanje. Ko se u životu bude javno pridržavao sunneta, kaže Ebu Sudža el-Kermani, te i u osami uvijek bude vodio računa o njemu (sunnetu), zatim se bude suzdržavao od strasti, obarao pogled i bude umjeren u uzimanju onoga što je halal, neće mu se desiti da pogrešno prosudi.

Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): ’’To su, zaista pouke za one koji posmatraju.’’ (El-Hidžr, 75.ajet), tj. to su oni koji ne gledaju u zabranjeno i nedolično. U ajetu koji slijedi, ubrzo nakon ajeta u kojem naređuje vjernicima da obore poglede i da vode računa o svojim stidnim mjestima, Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): ’’Allah je izvor svjetlosti nebesa i zemlje!’’ (En-Nur, 35.ajet)

Suština se u ovome slučaju ogleda u tome da je nagrada iz iste vrste kao i djelo. Ko obori pogled da ne gleda što je Allah, subhanehu we te'ala, zabranio, On mu nadokandi boljim. Ko svijetlu svojih očiju ne dopusti da se upravi prema onome što je zabranjeno, Allah mu podari svijetlo u njegovom razboru i srcu, te vidi ono što ne mogu vidjeti oni što gledaju stvari koje je Uzvišeni Allah zabranio gledati. To je nešto što čovjek osjeti svojom dušom. Srce je kao ogledalo, strast kao hrđa na njemu. Ukoliko je ogledalo čisto od hrđe u njemu se lik pojavljuje onakav kakav uistinu jeste.

Ukoliko je pak ogledalo zahrađalo, onda se u njemu lik ne odslikava valjano, te o onome što se u njemu ogleda govori samo površno i nudi čovjeku da naslućuje.

Treća je korist što srce postaje snažno, postojano i hrabro.

U Allaha je snaga i On srcu daje sposobnost da pobjedi, u Njega je svijetlo i On daje srcu sposobnost da temeljno rasuđuje. Dakle, On mu daje ove dvije sposobnosti i šejtan bježi od njega, kao što stoji u sljedećoj predaji: "Doista, šejtan uzmiče od sjene onoga ko se strasti svojoj ne predaje".

U tome smislu, vidjet ćemo da neko ko se predaje strastima doživljava samoponiženje, slabost i nipodaštavanje koje doživljavaju i oni što su neposlušni Allahu. Uzvišeni uzdiže one koji su Mu pokorni i ponižava one koji su Mu neposlušni.

Evo nam je ljeto i s njim neizbježno kao i svake godine dolazi jedna bolest, jedna pojava koja je proširena među našim narodom i koja se ne uzima za ozbiljno a to je oskudno odijevanje!Ovo se smatra normalnom pojavom i modernim načinom oblačenja i nažalost malo je onih koji dignu svoj glas protiv ovog ili nastoje skrenuti pažnju na ovu ružnu pojavu a da ne kažemo da kod onih čija su srca bolesna ovo nailazi na odobravanje i takvi jedva čekaju da dodje ljeto kako bi njihovi pogledi mogli da uživaju u onom sto je zabranjeno rekao je Uzvišeni:

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je najčednije, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. (En-Nur 30 )

Ovo je imperativ od Uzvišenog Allaha vjernicima da obore poglede što znači da je oboriti pogled od onog što je Allah zabranio da se gleda, farz svim vjernicima, osim ako pogled ne padne iznenada a ako se to desi onda je obaveza da se pogled okrene kao što je prenio Muslim u svome "Sahihu" od Džerira ibn Abda el-Bedželija, r.a., koji kaže: "Pitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da okrenem svoj pogled."

Također je Poslanik s.a.v.s. je u nekoliko hadisa skrenuo pažnju na obavezu obaranja pogleda pa tako Ebu Davud prenosi od Burejde da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Aliji r.a.: "Ne bacaj pogled za pogledom, imaš pravo na prvi, ali ne i na drugi."

U "Sahihu" od Ebu-Sei'da prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čuvajte se zadržavanja i sjedenja po putevima." Rekli su: "Allahov Poslaniče, mi se moramo zadržavati radi razgovora." Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Ako već odbijate, onda dajte putu njegovo pravo." Upitaše: "Šta je njegovo pravo, Allahov Poslaniče?" On odgovori: "Obaranje pogleda, suzdržavanje od uznemiravanja, uzvraćanje selama, naređivanje dobra i sprečavanje zla."

Neko od prvih generacija je rekao: "Pogled je otrovna strijela za srce i zato je Allah naredio da se čuvaju stidna mjesta, kao što je naredio da se čuvaju pogledi koji su povodi tome."

Pogledi mogu čovjeka odvesti ka jos većem grijehu jer od pogleda sve počinje, iz njega se rađa želja iz želje se radja namjera a iz namjere se rađa djelo te tako čovjek ako ustraje na ne dozvoljenim pogledima polahko se sve više priblizava grijehu koji ga može upropastiti a rekao je Uzvišeni:

"I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put!" (El-Isra 32)

Najbolje kako će se čovjek sačuvati ovog grijeha danas jeste da se ne približava bilo čemu što bi ga moglo odvesti ka ovom grijehu a to je prvenstveno pogled jer što covjek više ide ka tome sve mu je teže da to napusti a sve je bliži da to učini!

Ima onih koji govore kako se toga danas nemoguće sačuvati i kako su oni primorani da to učine jer vele došlo takvo vrijeme i takav narod, došla Europa i njen način života evo kako je Poslanik s.a.v.s. postupio s jednim mladićem koji je od njega s.a.v.s. tražio da mu dozvoli da učini blud:

Imam Ahmed prenosi hadis od Ebu-Umame, r.a.:

"Došao je jedan mladić Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: "Allahov Poslaniče, dopusti mi da učinim blud." Narod se okupio oko njega, negodujući, kritikujući ga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Dovedite ga!" Kada je došao blizu, rekao mu je: "Sjedi!" On je sjeo, a onda ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Da li bi volio da neko učini blud sa tvojom majkom?!" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: "Ni drugi ne vole da se to učini njihovim majkama!"
Zatim ga je upitao: "Da li bi volio da se to učini tvojoj kćerci?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim kćerkama." Ponovo je upitao: "Da li bi volio da se to desi tvojoj sestri?!" Mladić je odgovorio: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim sestrama!" Upitao je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po ocu?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po ocu!" Upitao ga je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po majci?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po majci." Tada je stavio svoju ruku na njega i proučio: "Allahu moj, oprosti mu grijehe, očisti mu srce i sačuvaj njegovo stidno mjesto." Ebu-Umame, r.a., kaže: "Nakon toga ovaj mladić se nije na to više osvrtao."

Dolazi vrijeme ili je već došlo koje je još davno predskazao naš Poslanik s.a.v.s., u svom hadisu opominjući ashabe rijecima:” "Kako ćete se ponašati kad se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki?'', upitao je Muhammed, s.a.v.s., svoje ashabe. ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?'' - upitaše oni. Muhammed, s.a.v.s., reče: ''Može i gore .'' ''A zar može biti gore?'' - upitaše ponovo. ''Može. Onda kad ne budete naređivali dobro, a zabranjivali zlo''- reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može doći takvo vrijeme?''- upitaše ashabi ponovo. ''Može i gore. Onda kad dobro budete smatrali zlim, a zlo dobrim.'' ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?''- po treci put upitaše ashabi. ''Može i gore''- odgovori Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može biti gore, o Allahov Poslaniče?'' - čudeći se upitaše ashabi. ''Može. Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro. Tada se ni vaši najučeniji ljudi neće moći snaći''- odgovori Poslanik.

Također je rekao Poslanik s.a.v.s. upozoravajuci na opasnost od ovog grijeha:

„Ko vrši blud ili zinaluk, vjerovanje izađe iz njega, pa ako se povrati i pokaje, Allah će mu primiti pokajanje“(Taberani – Hasen)

Ponekad šejtan obmanjuje neke od nas tako što, kada bude iskušan prvim pogledom koji ostavi traga na njemu, prikaže mu lijepim i mogućim ublažavanje i liječenje tragova prvog pogleda sa drugim. Da li je to prihvatljivo? Šejhul-islam Ibn-Tejmije odgovara na ovu sumnju sa više aspekata. Kada je ovaj veliki učenjak, znanstvenik, imam, šejhul-islam, Ahmed ibn-Tejmije upitan o onome koga je pogodila otrovna Iblisova strelica, odgovorio je: «Onome kome je nanešena otrovna rana, na njemu je da nastoji uklonuti otrov i da zacijeli ranu, i to na sljedeće načine:

1. Da se posveti namazu, dovi, zikru-velicanjem Uzvisenog Allaha svt,skrušenosti, pogotovo u ranim jutarnjim satima, te da njegov namaz bude uz prisustvo srca i ponizno. Zatim da u svojoj dovi što više uči: Ja mukallibe-lkulubi sebbit kalbi ala dinik. Ja musarrifel-kulubi sarrif kalbi ila taatik. O Ti koji ljudska srca okrećeš, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri. O ti koji srca usmjeruješ kuda Ti hoćeš, usmjeri moje srce ka pokornosti Tebi. Jer, uistinu, ukoliko čovjek bude ustrajan u dovi, pokornosti i skrušenosti Uzvišenom Allahu, sigurno je da će ga izbaviti iz nedaće u koju je zapao, kao što kaže Uzvišeni: ‘I tako smo učinili da bi od njega odstranili grijeh i ružno djelo, jer on je uistinu jedan od naših iskrenih robova.’ (Jusuf, 24.)

2. Da se oženi ili uda sestra, ili da se pozabavi plemenitim, pohvalnim stvarima što će svakako doprinjeti da iščezne ono što ga je zadesilo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Kada neko od vas vidi neku ženu pa ga zadivi nešto na njoj, neka se vrati svojoj, jer će i kod nje to isto naći.’ Ovo su neke od stvari koje umanjuju strasti i ublažavaju pohotu.

3. Da se udalji od boravišnog mjesta i mjesta u kom se kreće ta osoba, kao i osoba koje su u bliskom srodstvu sa njom, koje sa njom dolaze u kontakt tako da je više ne viđa niti šta čuje o njoj kako više ne bi ostavila nekog utjecaja niti dojma na njemu. Nema sumnje da uz udaljenost čovjeka od nečega dolazi i zaborav dotičnog, i da što se manje nešto spominje manje ostavlja traga na srcu. Stoga, na njemu je da čini ove stvari, i da radi ono što će poboljšati i promijeniti njegovo stanje. A Allah najbolje zna.”

4. Da kada ga sejtan prokleti pokusava navratiti da pogleda u neke nemoralne stvari ( filmove,caspoise,chet-programe gdje moze doci prvo do kontakta pisanjem pa kasnije web camerom i gledanjem itd...) Da potrazi kod Allaha svt utociste,abdesti se i sjeti se Dzehennema,uzme da prouci par stranica Kur'ana ili procita koji hadis mu je veca nagrada insaAllah na oba svijeta od HARAMA. Svaka bolest lijek trazi i zastitnu injekciju ili antibiotik da prodje bolest za koji dan ,pa zar vijenik nema antibiotik? Zar nam nije ostalo u sunnetu Poslanika saws ,kako su se najbolje generacije zastitivale od ovakve bolesti-fitne ,da da sa Kur'anom,Zikrom,namazima itd...

Ovo nekazem samo braci-nego i sestrama koje su veliki povod i mamac kao med da braca krenu u haram! Obostrano se u misli jer ce svak stati pred Allaha svt i odogovrati za svoja djela!

Ibnul-Kajjim je upitan: Šta kažu veliki učenjaci o čovjeku koji pogleda neku ženu pa se u njegovom srcu pojavi ljubav prema njoj, te mu, nakon što se situacija pogorša do te mjere da postane nesnosna, njegov nagon kaže: “Sve ovo ti se dešava zbog onog prvog pogleda, i kada bi je samo pogledao drugi put, imao bi drugačiju viziju o njoj, u njemu bi i utjehu i zaborav našao.”, da li mu je dozvoljeno da je namjerno pogleda drugi put sa ovim predumišljajem? – Odgovor je bio sljedeći: Svaka zahvala pripada Allahu. Nije mu to dozvoljeno, zbog deset stvari:

1. Zbog toga što je Allah – Njemu pripada svaka slava – naredio obaranje pogleda, i što nije učinio lijek za čovjekovo srce u onome što mu je zabranio.

2. Što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o slučajnom pogledu, te je, znajući njegov utjecaj na srce, naredio da se mogući tragovi liječe time što će se istog momenta pogled oboriti, i što se više neće gledati u spomenuto, a ne ponovnim obaziranjem i gledanjem.

3. Što je jasno precizirano da je prvi (slučajni) pogled njegov, a ne, nikako drugi. Stoga, jasno je da, ako je u tom prvom pogledu bolest, onda je sigurno u obaranju pogleda i izbjegavanju drugog lijek za nju.

4. Nepobitno je da se sa drugim pogledom sigurno ne može ništa ublažiti – samo iskustvo mnogih je dokaz tome. Ako je to tako zašto onda da se čovjek izlaže novoj opasnosti time što će vratiti pogled?

5. Postoji mogućnost da mu njegova psiha sa drugim pogledom još više dočara i uljepša to što vidi, pa mu se samim time još više poveća i njegova muka, odnosno duševna patnja.

6. Što čovjeku, samo što pomisli da se obazre i pogleda drugi put, sam Iblis daje viziju o svemu tome, čak mu uljepša i ono što nije lijepo, i to samo da bi kušnja i nevolja bila što veća i potpunija.

7. Sigurno je da čovjek neće sebi pomoći u toj nevolji time što će uraditi nešto što je suprotno šerijatskim propisima, niti uopšte može ublažiti, a kamoli izliječiti to što ga je snašlo sa nečim što je zabranjeno (haram). Samom njemu, ukoliko uradi nešto takvo, sasvim je jasno da i ne priliči da mu bude ukazana bilo kakva pomoć.

8. Prvi pogled je jedna od Iblisovih otrovnih strelica i zna se da je drugi pogled kao i druga strelica još otrovniji. Zar se otrov liječi otrovom?!

9. Treba znati da je osoba koja se nađe u ovakvoj situaciji na ispitu – da li će ostaviti nešto čemu je sklona, kako tvrdi. Takva osoba sa drugim pogledom želi da bolje vidi i da sebi bolje dočara ono u što gleda. Ukoliko ga prizor ne zadivi i ne svidi mu se ono u što gleda, on svoj pogled sklanja. Dakle, jasno je da je on svoj pogled sklonio samo zato što mu nije ispunio njegove težnje, a ne radi Allaha Uzvišenog. Gdje je onda, i kakvo je to ophođenje sa Allahom Uzvišenim u ostavaljanju onoga čemu je sklona duša radi Njega?

10. Radi boljeg prikaza svega ovog, na kraju, navest ćemo jedan primjer: Čovjek uzjahao novog konja i on hoće skrenuti sa glavnog puta u neku tijesnu uličicu koja na kraju vodi u provaliju.
Uličica je toliko tijesna da se ne može okrenuti i vratiti nazad. Primjeti li samo da konj hoće skrenuti, zategnut će uzde i zaustaviti ga, kako ne bi ušao u nju. Ako se desi da uđe korak-dva, viknut će na njega i što brže ga vratiti nazad, dok još ima mogućnosti za to. Uradi li to na vrijeme i u datom momentu, uspio je, u protivnom, ako mu dozvoli ulazak u tu ulicu i tek onda počne vikati na njega i vraćati ga, teško će ga vratiti. Da li će razumna osoba, kada čuje za ovaj primjer, reći: jedini način da se izbavi iz te tijesne uličice je da nastavi jahati u njoj?

Isti slučaj je i sa pogledom kada ostavi traga u srcu. Ako bi osoba bila odlučna i oprezna pa riješi to pitanje u samom njegovom početku (odnosno sasječe ga u korjenu), lahko mu izliječiti moguće tragove. Ako bi kojim slučajem prvi pogled popratio drugim i njime tragao za lijepim, divnim mjestima onoga što gleda i sve to upijao u svoje inače prazno srce, te ga uz to čvrsto usadio u njega, nema sumnje da će se ljubav pojaviti. Poslije toga, ukoliko se pogledi budu smjenjivali jedan za drugim, oni će biti poput vode koja natapa drvo. To «drvo ljubavi» neće prestajati rasti sve dok srce te osobe ne učini pokvarenim, beskarakternim, nemoralnim i dok ga potpuno ne odvrati od onoga što je njegova stvarna funkcija, zbog koje je stvoreno. Zatim, takvo srce odvodi čovjeka u raznorazna iskušenja te ga navodi da čini zabranjene stvari prekoračujući u tome sve granice. Njegovo srce će tako sa njim nastaviti sve do potpune propasti, a razlog svemu tome je to što je oko’ te osobe prvim pogledom osjetilo neku vrstu slasti u tome što je vidjelo, pa je zaželjelo da je još jednom okusi, baš kao jedenje ukusne hrane, kada čovjek proba samo jedan zalogaj. Da je odmah oborio pogled njegovo srce bi bilo odmorno i spašeno svih tih nedaća. Razmisli malo o riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: «Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica»! Ta strelica biva zabodena pravo u srce, pusti otrov u njega i on se poslije širi čitavim tijelom. Ako čovjek požuri i izvuče otrov prije nego se proširi po tijelu, spašen je, a u protivnom, taj otrov će ga uništiti.

Zato draga braćo i sestre,poslušajmo ono što nam naređuje naš Gospodar jer nam On doista želi samo dobro i propisao nam je samo dobro i klonimo sve svega onog što vodi ka ovom grijehu, ne smatrajmo samo jedan pogled nije ništa jer doista on vuče ka drugom pogledu i ne navikavajmo svoje duše da budu nepokorne Allahu nego učinimo tevbu prije nego sto nam dođe ono sto nam je već određeno jer čovjek dok se rodi vec je dovoljno star da umre!

Molim Allaha da nas uputi na pravi put, sačuva nas griješni pogleda, očisti naša srca, pomogne našu braću muslimane,bude nam Milostiv na Sudnjem danu i uvede u Džennet Firdevs!!!-amin

Pogledaj te obavezno:

Obaranje pogleda-poucno

http://www.youtube.com/watch?v=GH5HxyTyzho

Tvoje oci cine zinaluk..

http://www.youtube.com/watch?v=MLL62...eature=related

Facebook-Fitnaboock

http://www.youtube.com/watch?v=oU8K2...mbedded#at=729


Jedno upozorenje samo da ne svatite ozbiljno a i za salu

Na semaforima ili preko prelaska ulice pogledati dobro-da vas nebi auto udarilo i da vam nebi dani prolazili na hirurgiji a za one koji voze isto tako savijet da pogledaju takodje dobro kad voze ,naravno sto je dozvoljeno, da nebi kasnije lezali u zatvoru radi gazenja pjesaka kojeg nije htio da vidi !!!

04.10.2011.

Obracun svoje duse je dokaz imana i straha od Allaha subhanehu ve te’ala

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Obracun svoje duse je dokaz imana i straha od Allaha subhanehu ve te’ala

Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Obračun duše je spoznaja i razgraničenje koja prava ima čovjek ali i obaveze, pa ono što pripada njemu prihvatit će, ali i ispuniti ono što pripada drugima, jer se on nalazi na putovanju s kojeg nema povratka.“. Također je rekao: „Obračun duše je da čovjek prvo pogleda u Allahovo pravo kod njega, a zatim da pogleda je li ga ispunio kako treba.“. Samoobračun je dokaz čovjekove dobrote, dokaz njegovog imana i straha od Allaha. Onaj koji se ne boji Allaha njega ništa ne podstiče da zastane kod svoje duše, obračunava je, uoči njene manjkavosti i posegne za njenom popravkom...

Duša je po svojoj prirodi sklona zlu i prelaženju svake granice u tome, te je natapaju strasti i svake druge bolesti. Opasnost duše je ogromna, a posljedica je pogubna. Zbog toga, potrebno ju je zauzdati uzdama bogobojaznosti i usmjeriti ka pokornosti, a to nije moguće osim sa stalnom kontrolom i obračunom svoje duše. Većina pa i sve firme, organizacije imaju svog računovođu putem kojeg se saznaju načini, putevi, vremena profita koja se učvršćuju i nastavlja se s njima, ili se saznaju razlozi gubitka i propasti, pa se ti razlozi popravljaju ili se istih klone. Pa, zar nije preče da ovaj insan čiji je nastavak –nakon ovog života- ili u Džennetu ili u Džehennemu, ima određeno vrijeme, posebne trenutke u kojima će obračunavati svoju dušu.

Da li si se ikada, barem samo jedan sat, osamio,obračunavajući se sa svojom dušom zbog njenih loših postupaka? Da li si nekada pokušavao da prebrojiš svoje grijehe, onako kako prebrojavaš svoja dobra djela?
Da li si razmišljao o svojoj pokornosti prema Allahu, subhanehu ve te’ala, sa čijim se spominjanjem možda ponosiš pred drugima. Dali je moje iskoristeno slobodno vrijeme u haramu,besposlicama ili u ibadetu?
Allah, subhanehu ve te’ala, je objavio: "Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome neće krivo učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo mi račune ispitivati." (El-Enbija, 47.)

I upozorio nas je Uzvišeni: "I knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. "Teško nama", govorit će. "Kakva je ovo knjiga? Ni mali, ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala." I naći će napisano ono što su radili. Gospodar tvoj nikome neće nepravdu učiniti." (El-Kehf, 49.)
I rekao je: "Toga dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova. Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjeće ga. A onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjeće ga." (Ez-Zilzal, 6.-8.)
I rekao je: "Kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, nikome krivo učinjeno neće biti." (El-Bekare, 281.)
I rekao je: "Onoga dana kada svaka duša pred sobom nađe dobro i hrđavo djelo koje je učinila poželjet će da se između nje i njega nalazi udaljenost velika. Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je Milostiv prema Svojim robovima." (Ali'Imran, 30.)
I rekao je: "Imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa Ga se pričuvajte." (El-Bekare, 235.)


Jedna od najveličanstvenijih osobina koje trebaju da ukrašavaju život iskrenog i bogobojaznog mu'mina, jeste osobina njegovog konstantnog i neumornog preispitivanja, korigovanja i samoobračunavanja u životnim postupcima. Dostižući do najviših stepena ihsana (da Allahu robuje kao da Ga vidi...), on mora u svakom trenutku biti svjestan Allahove, subhanehu ve te’ala, prisutnosti i Njegovih opisa Posljednjeg dana u kome će se desiti predočavanje ljudskih djela pred milionima posmatrača. Prethodno navedeni kur'anski ajeti našu pažnju usredsređuju na dva veoma bitna momenta za naše razmišljanje: na bojazan od Allahove, subhanehu ve te’ala, pravednosti i na naš samoobračun i samoodgoj prije nego se desi Dan konačnog suda... Onaj ko u ovome prolaznom, dunjalučkom danu, bude prakticirao korekciju svojih djela, već kada osvane sutrašnji, ahiretski dan, biće mu mnogo, mnogo lakše!!! Zbog svega navedenog, a imajući u vidu odgojne vrijednosti i značaj mubarek mjeseca ramazana, iznosimo vam plan zajedničkog samoodgoja, obračunavanja i korigovanja u našim djelima.

Zasto obracunavanje ???

"O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i neka svaka duša gleda šta je za sutra pripremila i bojte se Allaha, jer Allah je dobro obaviješten o vašim postupcima." (Prijevod značenja - El-Hašr, 18.)
Mnogi islamski autoriteti, kako oni historijski tako i oni današnjice, saglasni su da je duša ta koja nastoji da odvoji čovjeka od islamskih principa i robovanja Stvoritelju svega stvorenog. Oni su i naglasili da čovjek koji želi da učvrsti i uljepša svoj odnos i vezu sa Allahom, subhanehu ve te’ala, na njemu je zadatak da smiri i ukroti strasti svoje duše. Osim toga, on mora biti svjestan da je šejtan, l.a., u konstantnom iščekivanju onog trenutka kada će ga napasti, te da ga neće moći poraziti, kako njega, tako i njegovu vojsku, osim uz dobro poznavanje strategije njegove borbe u smislu zavođenja ljudi.
"O ljudi, Allahova prijetnja je zaista istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. Šejtan je uistinu vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte...". (Fatir, 5.-6.)
Samoobračunavanje je najveće vjernikovo oružje... Ono konsoliduje njegove imanske redove i povraća ga u smjelost i borbeni duh na putu koračanja ka džennetskim prostranstvima Milostivog! Blago li onome koji je ukrotio svoje strasti odgojivši svoju dušu da bude smirena i zadovoljna u prostoru između granica Allahovog, subhanehu ve te’ala, šerijata, a teško li onome koji slijedi neukroćene strasti svoje duše i bezrazložno se uzda u milost Gospodara...

Samoobracunavanje u ocima nasih ispravnih predhodnika!

Rekao je Omer sin Hattabov, radijallahu anhu: "Samoobračunavajte se prije nego vam se bude obračunavalo. Izvagajte sami sebi (svoja djela) prije nego vam se bude vagalo. Zaista će vam u sutrašnjem obračunu biti lakše ako ste se danas obračunali. I okitite se za dan predočavanje vaših djela u kome neće ništa biti skriveno!"
Naši plemeniti i ispravni prethodnici su se približavali Allahu, subhanehu ve te’ala, svojom pokornošću i hitali su u dosezanju Njegove milosti raznolikim primjerima činjenja dobrih djela. Često su se samoobračunavali i nakon toga bi strahovali da njihova dobra djela Allah neće primiti.
Često spominjan primjer je primjer Ebu Bekra, radijallahu anhu, koji bi se hvatao za svoj jezik i govorio: "Ovo je što me želi upropastiti!" Mnogo je plakao i upozoravao: "Plačite (nad svojim grijesima), jer ako ne budete plakali, bićete rasplakani!". Ovaj velikan islamske historije bi znao kazati: "Tako mi Allaha, volio sam biti kao ovo drvo sa kojeg se jede..."

Omer b. Hattab, radijallahu anhu: "Jednom je učio suru Et-Tur i došao do ajeta "... inne azabe rabbeke levaki..." ("... kazna Gospodara tvoga će se sigurno dogoditi..."), pa je zaplakao žestokim plačem, koji ga je bacio na bolesničku postelju. Konstantno je ponavljao ovaj ajet, plačući i strahujući od njega. Spominje se da je ostao vezan za svoj krevet nekoliko dana, samoobračunavajući se, iako bolestan. Na njegovom licu bijahu dvije crne linije od plača.

Alija b. Ebi Talib, radijallahu anhu: "Bio je mnogo bogobojazan. Stalno je obračunavao svoje postupke. Svoj strah je učvršćivao od dvije stvari; od duge nade i slijeđenja strasti, što se tiče duge nade ona u zaborav baca Ahiret, a što se tiče slijeđenja strasti (prohtjeva) oni sprečavaju dosezanje do istine."

Hasan el-Basri veli: "Vjernik neće uspjeti osim uz samoobračun, i rob neće prestajati biti u dobru sve dok bude imao vaiza svojoj duši i ako mu njegova preokupacija bude samoobračun."

Malik b. Dinar kaže: "Allah se smilovao robu koji kaže svojoj duši: "Nisi li ti ovo uradila? Nisi li ti ovo i ovo uradila?" Zatim je naruži i ukroti, zatim je privrži Allahovoj, subhanehu ve te’ala, Knjizi i postane njen vođa."

Halid b. Me'dan radijallahu anhu: "Nema ni-jednog roba a da nema dva oka na svom licu, kojima posmatra stvari dunjaluka i dva oka na svom srcu, sa kojima posmatra stvari Ahireta. Pa, ako Allah želi tom robu dobro, otvori mu njegove oči koje su mu na srcu, pa njima gleda u ono što je Allah obećao od stvari gajba, a ako mu želi suprotno, ostavi ga u onome na čemu i jeste, zatim je proučio: "Ili su na srcima njihovim katanci." (Muhammed, 29.)

Pogodba sa sopstvenom Dusom ( dnevni vasijet-oporuka )!

Kada Allahov rob osvane, i nakon što je obavio svoju jutarnju obavezu- namaz, treba da upita i izvrši dnevnu pogodbu sa svojom dušom, te joj kaže: "O dušo, ovo moje tijelo je samo potrošna roba u ovom mom prolaznom dunjalučkom životu, u kome mogu izgubiti šansu da u dunjalučkoj trgovini steknem ahiretsku zaradu. Ovaj dan je novi dan, dokaz za mene ili protiv mene. U njemu me je Allah, subhanehu ve te’ala, proživio, dao mi je još vremena za pokajanje i podsjetio me na moj edžel. Da me je usmrtio, želio bih da me povrati na dunjaluk, makar samo jedan dan, kako bih ga ispunio dobrim djelima... Ne zaboravi da sam bio usmrćen (snom), pa me je Allah povratio ponovo među svijet živih u ovom danu. Zato nemoj biti nemarna prema njemu, pa da ga svojom lijenošću podcjeniš i upropastiš!!! Zaista je svaki moj uzdisaj i otkucaj srca dragulj neprocjenjive vrijednosti, te nemoj da u ovom danu propustiš dosezanje najvećih deredža, pa da ostaneš tada na gubitku i sa gubitkom od koga se na Sudnjem danu nećeš moći rastaviti..." Ovaj dnevni vasijet (oporuka) i pogodba sa dušom su vezani za njeno dragocjeno dunjalučko vrijeme. Nakon njega, mu'min treba da je podsjeti na sedam organa svoga tijela: oči, uši, jezik, stomak, polni organ, ruke i noge. U njemu će naglasiti zbog čega ga je Allah, subhanehu ve te’ala, darovao ovim organima, ukazat će na Allahove granice u pogledu njih, šta je to halal, a šta haram, zatim će joj zaprijetiti kaznom koja je očekuje u slučaju da se prepusti griješenju i strastima.

Razlozi samoobracunavanja

Zaista je mnogo razloga koji nas podstiču i navode na samoobračunavanje i odgajanje u smislu da naša dunjalučka djela budu u skladu sa onim što naš Gospodar, subhanehu ve te’ala, voli. Od njih su neki važniji od drugih, iako nas svi oni upućuju na svoju ideju. Navest ćemo dva najvažnija.

Važnost samoobračuna

Obračun duše ima ogromnu važnost koja se najbolje ogleda u sljedećim tačkama:
●  Samoobračun je put do ustrajnosti srca i čišćenja duše. Srce se ne može osnaživati, jačati niti duša čistiti osim nakon obračuna.
●  Samoobračun je dokaz čovjekove dobrote, dokaz njegovog imana i straha od Allaha. Onaj koji se ne boji Allaha njega ništa ne podstiče da zastane kod svoje duše, obračunava je, uoči njene manjkavosti i posegne za njenom popravkom.
●  Obračunavanje duše put je do pokajanja, jer kada vjernik –nakon obračuna svoje duše- uvidi manjkavosti, uvidi propuste u pokornosti, zasigurno će požuriti da se pokaje za iste propuste.
●  Rezultati i posljedice obračunavanja duše su prelijepi i o njima će biti riječi.
●  Posljedice zapostavljanja obračuna su pogubne i o njima će, također, biti riječi.

Propisanost samoobračuna

Na propisanost samoobračuna ukazuje sljedeće:
●  Riječi Svevišnjeg Allaha: „O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka duša pogleda šta je za sutra pripremila.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 18.) Uzvišeni Allah u ovom ajetu podstiče čovjeka, naređuje mu da pogleda i preispita se šta je to pripremio za Sudnji Dan, da li s time što je pripremio može sresti Allaha ili ne, da li priliči da Ga sretne s time ili ne.
●  Imam Ahmed bilježi od Šeddada b. Evsa, radijallahu 'anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Pametan je onaj koji svoju dušu obračunava i radi za ono što će doći poslije smrti, dok je slabić onaj koji svoju dušu prepusti strastima, a nada se i priželjkuje od Allaha.“ (Ahmed)
●  Imam Ahmed spominje da je Omer b. El-Hattab, radijallahu 'anh, rekao: „Obračunavajte svoje duše prije nego što vam bude obračunavano. Vagajte svoja djela prije nego što vam budu vagana. Uistinu, sutra će vam obračun biti lakši ukoliko danas budete obračunavali svoje duše! Pripremite se za veliko izlaganje na Dan kada ćete svi biti izloženi. Toga dana ništa vam neće biti skriveno.“ (Ahmed)

Razlozi zapostavljanja samoobračuna

Postoji mnogo razloga koji utiču na ostavljanje u potpunosti ili djelomično zapostavljanje obračunavanja duše. Neki od tih razloga su i sljedeći:
●  Grijesi, svejedno činili se veliki grijesi ili se ustrajavalo u činjenju malih grijeha, jer svi ovi grijesi prije ili kasnije bivaju razlogom sljepila srca, prekrivanja srca talogom na kraju njegova pečaćenja.
●  Odavanje i pretjerivanje u dozvoljenim stvarima što podstiče sve više i više na dunjaluk, a umanjuje razmišljanje o Ahiretu. Pa, ukoliko čovjek ne bude gledao u svoj Ahiret, zapostavljao ga, zapostavit će i obračun svoje duše. Kada bismo Ahiret i sva ona stanja kroz koja moramo proći stavili sebi pred oči, zasigurno češće bismo obračunavali svoje duše.
●  Nesvjesnost Allahove veličine i onoga što je obavezno prema Allahu od obožavanja, potčinjenosti i poniznosti.
●  Hvalisanje, samoumišljenost, smatranje duše dobrom. Onaj koji smatra da je dobar, nikada neće posegnuti za ispitivanjem i provjeravanjem svoga stanja, pa zbog toga i nikada neće otkriti svoje manjkavosti i svoje bolesti.

Posljedice zapostavljanja samoobračuna

Ukoliko čovjek zapostavi obračun svoje duše, neminovno mora zapasti u neka od sljedećih stanja:
●  Lahko i često će zapadati u grijehe, jer obračunavanjem čovjek uviđa svoje manjkavosti, svoje grijehe, kaje se za njih i nakon toga više im se ne vraća. Međutim, ako ne obračunava svoju dušu, zasigurno neće biti ni svjestan svojih grijeha, pa će ih činiti i ništa loše neće vidjeti u njima.
●  Ukoliko ga neko upozori na grijehe, ukaže da pri njemu ima grijeha, teško će te grijehe ostaviti, jer su mu oni –usljed zapostavljanja obračuna- postali običaj, okupirali njegovo srce, pa mu je teško da ih ostavi.
●  Otežano činjenje ibadeta. Ibadet mu postaje težak, jer svaki ibadet, svaka pokornost traži odlučnost i trud, zalaganje i marljivost, a sve to dolazi tek nakon obračuna duše. Nakon obračuna uviđaju se manjkavosti i donose čvrste odluke da se te manjkavosti otklone i zamijene pojačanim ibadetom.
●  Propast srca kako kaže Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te'ala: „Propast srca nastupa nakon zapostavljanja obračuna duše i njenog odavanja strastima.“

Stvari koje nam pomažu u samoobračunu

Čovjeka u njegovom obračunu duše pomoći će:
●  Svjesnost da ako se potrudi u obračunavanju svoje duše na Dunjaluku da će biti siguran prilikom Allahovog obračuna njegovih djela na Ahiretu; i suprotno tome, ukoliko zapostavi obračun svoje duše na Dunjaluku, bude nemaran prema tome, obračun na Sudnjem danu bit će mu težak.
●  Svjesnost da je jedan od rezultata obračunavanja duše boravak i nastanjivanje u Džennetul-Firdevsu, gledanje u Allahovo plemenito lice, jer obračun duše na Dunjaluku rezultira sve boljim i boljim imanskim stanjem, sve boljim i boljim djelima čiji je završetak, odnosno nastavak u Džennetu. I obratno, onaj koji ostavi obračun svoje duše, taj se i oda grijesima, a završetak grijeha, odnosno njihova najveća posljedica jeste Džehennem.
●  Upoznavanje sa našim ispravnim prethodnicima i njihovim obračunavanjem svojih duša.
●  Druženje sa vjernicima visokih ambicija i težnji.
●  Spoznaja suštine duše da ona poziva grijehu i neposlušnosti, pa, ukoliko se ne bude duša obračunavala, zasigurno će svoga sahibiju odvesti u propast.
●  Znanje putem kojeg vjernik razaznaje istinu od neistine, uputu od zablude, korisno od štetnog, potpuno od manjkavog, dobro od zla. Zasigurno onaj koji bude imao više znanja i njegov obračun duše bit će potpuniji i ispravniji.
●  Loše mišljenje o svojoj duši, jer onaj koji ima lijepo mišljenje o svojoj duši, dopada se sam sebi, te takav nikada neće ni uvidjeti svoje mahane.
●  Upoređivanje između Allahovih blagodati po nas, blagodati koje je Allah podario nama i naših djela. Koliko nam je Allah podario Svojih blagodati i koliko Mu zahvaljujemo na njima? Koliko uzvraćamo Allahu svojim djelima na tim Njegovim blagodatima? Na kraju ćemo zaključiti da smo veliki nezahvalnici.
●  Upoređivanje između naših dobrih i loših djela. Koliko li je to dobrih djela na koje se možemo oslonuti sutra na Sudnjem Danu i koliko li je to loših djela i kakvih grijeha koji bi nas mogli strovaliti u Džehennem? Zaključit ćemo da je loših djela mnogo više.

Rezultati samoobračuna

Rezultati samoobračuna su slijedeći:
●  Postizanje sreće na obadva svijeta; Dunjaluku i Ahiretu.
●  Postizanje iskrenog nijjeta, jer vrijeme obračunavanja duše je skriveno. To što se dešava između tebe i tvoje duše poznaje samo Svevišnji Allah. Prilikom obračuna saznaješ jesi li dotično djelo uradio radi ljudi, radi glasa da se čuje za tebe, da se govori i priča o tebi ili si to djelo uradio čisto samo radi Allaha. Ukoliko vjernik primjeti da je nijjet u dotičnim djelima bio neispravan, kori svoju dušu i čvrsto odlučuje da će takva djela činiti samo radi Allaha. Tako popravlja svoj nijjet u svim svojim djelima.
●  Prilikom obračuna vjernik saznaje i spoznaje zbog čega je stvoren. Postaje još više ubijeđen da nije stvoren radi igre i zabave, jela i pića, već je stvoren da mu se naređuje i da se odazove tim naredbama, i da mu se zabranjuje i da se kloni onoga što mu je zabranjeno.
●  Ustrajnost u ibadetu. Doista, postači ne ostavljaju post u najdužim danima, niti u najvećim žegama, samo zbog obračuna sa svojom dušom. Oni koji klanjaju dok drugi ljudi noću spavaju, zasigurno ustrajavaju u tome nakon obračuna svoje duše. I svi drugi, oni koji uče Kur'an, udjeljuju svoj imetak na Allahovom putu, često spominju i veličaju Uzvišenog Allaha, sve to čine te ustrajavaju u tome tek nakon obračuna sa svojim dušama i uviđanja svojih manjkavosti.
●  Udaljavanje od grijeha, i malih i velikih, nakon što prilikom obračuna uvidi da ih ima pri sebi, čvrsto odlučuje da im se više neće vratiti.
●  Skromnost na dunjaluku, jer vjernik nakon obračuna uviđa prolaznost dunjaluka za kojim njegova duša teži i osjeća, iz dana u dan, da se Ahiret i Sudnji dan približavaju, pa radi za Ahiret koji je vječan, a biva skroman na dunjaluku. Radi za njega koliko mu je potrebno.
●  Stalna svjesnost Allahove prisutnosti, svjesnost da ga Allah vidi na svakom mjestu, pa ukoliko i poželi da učini loše djelo, znajući da ga Uzvišeni Allah čuje i vidi, ostavit će se tog lošeg djela. Tu svoju svjesnost o Allahovoj prisutnosti će jačati sve dok ne dostigne stepen ihsana, tj. da obožava Allaha kao da Ga vidi, pa, ako ne može tako, onda da Ga obožava znajući da On Svevišnji zasigurno njega vidi.

Vrste i načini samoobračuna

Postoje dvije vrste samoobračuna: općeniti i posebni.
●  Što se tiče općenitog samoobračuna, on ničim nije ograničen, događa se svakodnevno. Tako vjernik, ujutro oporučuje svojoj duši dobra djela tokom dana i zabranjuje loša, postavlja joj raspored: danas treba da učiniš to i to i da ostaviš to i to. Zatim, naveče, kada se završi taj dan, preispituje se i gleda šta je učinio od dobrih djela i kojih loših grijeha se klonuo. Zamislimo samo sebe da smo umrli, vidjeli svoja dobra djela i njihovu malobrojnost, kao i loša djela i njihovu mnogobrojnost, a zatim tražili da se vratimo samo jedan dan na Dunjaluk da činimo dobra djela, pa budemo vraćeni! Šta bismo sve od dobrih djela učinili u tome danu?! Možda bismo u tom jednom danu učinili ono što nismo za svog životnog vijeka učinili! A zašto ne razmislimo i zaključimo da je naše stanje uistinu takvo? Niko od nas ne zna kada će mu smrt doći. Možda je ovo tvoj zadnji dan na Dunjaluku! Zašto ga ne ispuniš dobrim djelima?!

●  Posebni samoobračun ograničen je na posebno vrijeme ili posebno stanje. Može se podijeliti na četiri vrste:

Prva vrsta: Obračunavanje duše prije djela, tj. kada vjernik odluči da učini neko djelo, treba da zastane i da se preispita: je li to djelo radi Uzvišenog Allaha, je li ga činio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, može li ga on sam učiniti ili mu je potrebna pomoć, je li bolje da ga sada učini ili da ga odgodi za kasnije... Hasan el-Basri, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Allah se smilovao čovjeku koji zastane kod svoje želje, pa, ukoliko ona bude radi Allaha, nastavi; a ako bude radi nekoga drugog, ostavi je.“

Druga vrsta: Obračunavanje duše nakon učinjenog djela: je li dotično djelo učinila čisto radi Allaha i po Sunnetu Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, zbog čega je učinila loše djelo, zbog čega je učinila djelo koje je adet-običaj, je li njime tražila Allahovo zadovoljstvo pa postigla nagradu ili ga je činila rutinski, formalno, bez nijjeta pa propustila nagradu

Treća vrsta: Obračunavanje duše na kraju sedmice, mjeseca ili godine: je li se približio Svevišnjem Allahu u tom vremenu ili ne, je li profitirao ili bankrotirao?

Četvrta vrsta: Obračunavanje duše u pogodnim vremenima i mjestima: u ramazanu, prvih deset dana zul-hidždžeta, na dan džume, u zadnjoj trećini noći, u Mesdžidul-Haramu, Džamji Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem...

 Ispravno znanje o strahotama Sudnjeg Dana

U Allahovoj, subhanehu ve te’ala, Knjizi i Sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., su nam opisani ti nastupajući događaji. Prije svega, vjernik ih treba dobro poznavati, a zatim konstantno podsjećati svoju dušu na njih, u smislu: "Kako ćeš se ponašati, o ti griješna dušo, u danu koji 50 hiljada godina traje, kada će se dešavati kosmičke promjene velikih razmjera? Kada se brda zdrobe i planine pokrenu, kada Sunce svoj dunjalučki sjaj izgubi i kada zvijezde popadaju? Kada se mora vatrom napune i jedna u druga uliju, kada se nebo rascijepi i grobovi kada se ispreturaju... O dušo, nemoj da te plemenitost i blagodati Gospodara tvoga prema tebi obmanjuju! U tom Danu će ljudi goli, bosi i neobrezani iz grobova svojih poustajati, desiće se proživljenje i svi će ka mjestu obračuna, kao pijani, izbezumljeni i bježeći jedni od drugih, hrliti, jer će im Gospodar tvoj narediti. Kada trudnica svoju bebu pobaci, i kada u strahoti toga Dana, majka na dijete svoje zaboravi, kada nevino i bezgriješno dijete osijedi, i kada se Sunce samo na jednu milju od ljudskih glava spusti... Kako ćeš se tada osjećati kada ti samo grijesi tvoji na umu i ispred očiju budu? Zato, pripremi se za taj Dan predočavanja djela..?

 Mnostvo svijedoka Sudnjeg Dana

Oni će se pozvati da svjedoče protiv čovjeka u onome što je činio na dunjaluku, i to pred svim ljudima koji su stvoreni. U stidu i bojazni od kazne koja je vječna i koja nikad neće prestati, čovjek će priznati svoje krivice i poželjet će da ga majka nikad nije ni rodila. Mahmud Hattab es Subki kaže: "Znaj da će protiv čovjeka u tom veličanstvenom danu svjedočiti 11 svjedoka: jezik, ruke, noge, sluh, vid, koža, Zemlja, noć, dan, meleki pisari i imetak." Zatim je kao dokaz za navedene riječi naveo nekoliko kur'anskih ajeta i hadisa. Allah, subhanehu ve te’ala, će sve Svoje svjedoke na Sudnjem danu osposobiti moći govora da bi pred svima potvrdili čovjekove prijestupe. "Zašto svjedočite protiv nas?" - upitat će oni kože svoje. "Allah koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas!” - odgovorit će. "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili. Vi se niste krili da ne bi uši vaše, i oči vaše, i kože vaše, protiv vas svjedičile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste činili." (19.-22.)


Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da budemo od onih koji će ukrotiti svoje strasti i odgojiti svoje duše smirenim i zadovoljnim u okviru Allahovih granica!!!-amin

http://www.youtube.com/watch?v=aDjBZ1QJl-o&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Q2X2Nf3zXYY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=tGLNK5HS1iA&feature=player_embedded#!

http://www.youtube.com/watch?v=cEmyryDH9UM&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=R6Cmx4ASGnQ&NR=1



 

03.10.2011.

Plodovi i koristi imana

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Plodovi i koristi imana

Iman ima koristi i plodove koji se ne mogu pobrojati, niti sakupiti na jedno mjesto. Koliko samo tih koristi ima u srcu, tijelu, lijepom životu, dunjaluku i Ahiretu. Općenito govoreći, dobro dunjaluka i Ahireta i otklanjanje svih zala spada u plodove imana. Od tih plodova i koristi su sljedeće:

1. Priželjkivanje Allahove, Azze ve Dželle, zaštite. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: „I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali. “ (Junus, 62-63) Allah, Azze ve Dželle, također kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo,...“ (El Bekare, 257)Tj., izvodi ih iz tame nevjerstva na svjetlo imana, iz tame neznanja na svjetlo znanja, iz tame grijeha na svjetlo pokornosti, iz tame nemara na svjetlost budnosti i spomena.

2. Zadobijanje Allahovog zadovoljstva. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati.“ (Et-Tevba, 71) „Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti!“ (Et-Tevbe,72) Postigli su Allahovo zadovoljstvo i Njegovu milost i zadobili ova lijepa staništa svojim vjerovanjem, kojim su upotpunili svoje duše i upotpunili su jedni druge izvršavajući pokornost Allahu i pokornost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naređujući dobro i odvraćajući od zla. Zadobili su najveći uspjeh i spas.

3. Potpun iman sprječava ulazak u Vatru. Slab iman sprječava da se vječno boravi u Vatri. Onaj ko bude vjerovao izvršavajući sve obaveze i ostavljajući sve zabrane neće ući u Vatru, kao što u Vatri neće vječno boraviti onaj u čijem srcu ima nešto imana.

4. Allah od onih koji vjeruju otklanja sve neugodnosti,čuva ih od svih poteškoća i nedaća. On kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli ni jednog izdajnika, nezahvalnika.“ (El-Hadž, 38 )Tj., od njih otklanja svaku nedaću, zlo ljudskih i džinskih šejtana, štiti ih od neprijatelja, štiti ih od nedaća prije nego što dođu. On odiže i umanjuje te neugodnosti nakon što dođu. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto tako, dužnost je naša da spasimo vjernike. “ (Junus, 103)„A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: Oni će biti, doista, potpomognuti i vojska Naša će zacijelo pobijediti!“ (Es-Saffat, 171-173)„...a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.“ (Talak,2) Od svega onoga što ljudima predstavlja poteškoću. I kaže u prijevodu značenja ajeta: „A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.“ (Talak, 4)Bogobojaznom vjerniku Allah olakšava i štiti ga od poteškoća, olakšava mu poteškoće, svakoj brizi daje rješenje, svakoj poteškoći izlaz i opskrbljuje ga odakle se i ne nada. Dokazi za ovo su mnogobrojni iz Kur’ana i Sunneta.

5. Iman daje plod lijepoga života i na dunjaluku i na Ahiretu. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život, i doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (En-Nahl, 97)Jedna od specifičnosti vjerovanja jeste da postiže smiraj srca, njegovo raspoloženje i zadovoljstvo onim čime ga je Allah opskrbio. Te da se ne veže za druge. To je ustvari lijep život.Temelj lijepoga života jeste raspoloženje i smiraj srca i njegovo nezbunjivanje onim čime je zbunjen onaj koji nema ispravnog imana.Lijep život podrazumijeva lijepu i dozvoljenu opskrbu, zadovoljstvo s malim, sreću, slast ibadeta na dunjaluku, činjenje pokornosti i ushićenost s njome. Imam Ibn Kesir kaže: „Ispravno je da lijep život obuhvata sve spomenuto.“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Spašen je onaj ko prihvati Islam, ko bude dostatno opskrbljen i kome Allah da zadovoljstvo u onome što mu je podario.“ (Muslim) Također kaže, sallallahu alejhi ve sellem: „Allah sigurno neće nanijeti nepravdu vjerniku dobrim koje mu dadne na dunjaluku i za koje će biti nagrađen na Ahiretu. Kafir se hrani dobrim, ali ga ne čini radi Allaha na dunjaluku, sve dok ne dođe na Ahiret kada neće imati dobra kojim će biti nagrađen.“ (Muslim)

6. Sva djela i verbalni izrazi bivaju ispravni i upotpunjeni prema unutrašnjem osjećaju u srcu onoga ko ih čini u vidu imana i iskrenosti. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga sigurno Mi pribilježili.“ (El-Enbija, 94) Tj., neće negirati njegov trud niti zapostaviti njegovo djelovanje, nego će ga uvišestručiti shodno jačini njegovog vjerovanja. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.“ (El-Isra, 19) Trud je za Ahiret, to je djelovanje svim onim djelima kojima se približava Ahiretu i koje je Allah propisao jezikom Njegovog Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

7. Onoga ko nosi iman u svom srcu Allah će uputiti na Pravi put. Na Pravom putu će ga uputiti na istinsko znanje i postupanje po njemu. Za prihvatanje onoga što je Allahu omiljeno i stalnom izražaju zahvalnosti. Prihvatat će neugodnosti i nedaće sa zadovoljstvom i strpljivošću. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na Pravom putu podržati, zato što vjeruju, rijeke će teći ispred njih u džennetima zadovoljstva.“ (Junus, 9) Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže: „Moguće je da harf ‘ba’ ovdje bude uzročan, pa bi glasilo: Prema njihovom vjerovanju na dunjaluku Allah će ih na Sudnjem danu uputiti na Pravi put (Sirati ćuprija) sve dok ga ne pređu i završe u Džennetu. Moguće je, da je ovdje harf ‘ba’ za ispomoć, kao što kaže Mudžahid (Jehdihim rabbuhum bi imanihim). Bit će im svjetlo pomoću kojeg će ići. “Takodjer je rečeno da će se čovjeku prikazati njegovo djelo u lijepome liku i prijatnom vjetru, kada ustane iz kabura koji će blago oko njega puhati i obradovati ga svakim dobrom. Reći će mu: „Ko si ti?“ A on će odgovoriti: „Ja sam tvoje dobro djelo.“, pa će mu se načiniti svjetlo ispred njega sve dok ga ne uvede u Džennet.

8. Istinsko vjerovanje daje plod Allahove ljubavi prema robu i daje da bude voljen u srcima vjernika. Koga Allah zavoli, zavole ga vjernici. Tako postigne sreću i spas. Mnogobrojne su koristi iz ljubavi prema vjernicima: Lijepa pohvala, dova za vjernika, mrtvog ili živog. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „One koji su vjerovali i dobra djela činili, Milostivi će sigurno voljenim učiniti.“ (Merjem, 96)

9. Zadobijanje vodstva u Vjeri. I ovo je od plodova vjerovanja, tj., da Allah vjernicima koji su upotpunili svoje vjerovanje, znanjem i djelom, da jezik koji samo istinu govori i da ih učini predvodnicima koji po Njegovoj naredbi upućuju druge i da budu slijeđeni u tome. Allah, Azze ve Dželle, kaže: „Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.“ (Es-Sedžda, 24) Sa strpljenjem i uvjerenjem postiže se vodstvo u vjeri, jer je vrhunac i potpunost imana u strpljenju i uvjerenju.

10. Podizanje stepena. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“ (Mudžadela, 11) Oni su na najvišem stepenu od svih stvorenja kod Allaha, Azze ve Dželle, i kod Njegovih robova na dunjaluku i Ahiretu. Ovo uzdignuće su postigli sa ispravnim vjerovanjem, znanjem i uvjerenjem.

11. Radost počasti od Allaha i potpuna sigurnost u svakom pogledu, kao što Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „A ti obraduj vjernike.“ (Et-Tevbe, 112)Ovo je spomenuto u općenitom smislu kako bi obuhvatilo i ubrzano i odgođeno dobro. Ograničio ga je u sljedećim riječima. Npr.: „A one koji vjeruju i dobra djela čine, obraduj džennetskim baščama…“ (El-Bekare, 25) Njima pripada apsolutna i ograničena radost, i njima pripada apsolutna bezbjednost na dunjaluku i Ahiretu, kao što se navodi u primjeru Allahovih, Azze ve Dželle, riječi, u prijevodu značenja ajeta: „Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju, oni će biti na Pravom putu.“ (El-An’am, 82) Njima pripada ograničena bezbjednost kao što se navodi u primjerima Allahovih, Azze ve Dželle, riječi, u prijevodu značenja ajeta: „… neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju.“ (El-An’am, 48 ) Otklonio je od njih strah od onoga što ih čeka u budućnosti i tugu od onoga što je prošlo, kako im se upotpunjuje bezbjednost, a vjerniku pripada potpuna bezbjednost i na dunjaluku i na Ahiretu, pripada mu radosna vijest o svakom dobru.

12. Putem imana se postiže višestruka nagrada, te potpunost svjetla pomoću kojeg rob hodi u toku svog života i kojim će hoditi na Sudnjem danu.Na dunjaluku ide pomoću svjetla svoga znanja i istinskog vjerovanja, a kada se na Sudnjem danu pogase sva svjetla ići će sa svojim svjetlom preko Sirat ćuprije sve dok ne dođe do Kuće počasti i blagodati.Tako je Allah uzročno vezao oprost za vjerovanje. Kome oprosti njegova ružna djela spasit će se od kazne i postići najveću nagradu. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: „A one koji vjeruju i dobra djela čine, obraduj džennetskim baščama…“ (El-Bekare, 25)

13. Postizanje spasa i Upute za vjernike povodom njihovog vjerovanja. Allah, Azze ve Dželle, poslije spomena vjerovanja vjernika, onako kako je to objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i kako je to objavljeno onima prije njega, u vidu vjerovanja u nevidljivo, obavljanje namaza i davanja zekata, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostiće vam, jer Allah prašta i samilostan je.“ (Hadid, 28 ) „Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti.“ (El-Bekare, 5)Ovo je potpuna uputa i savršeni spas. Nema puta ka Uputi i spasu osim putem potpunoga vjerovanja.

14. Okorištavanje poukama jedan je od plodova vjerovanja. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: „I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.“ (Darijat, 55) Ovo je zato, jer vjerovanje podstiče onoga ko ga nosi u svome srcu na pridržavanje Istine, njeno slijeđenje, znanjem i djelom. Sa njim je veliki aparat i priprema za prihvatanje korisnih savjeta. Kod njega nema zapreke koja ga sprječava da prihvati Istinu niti da po njoj postupa.

15. Iman podstiće onoga ko ga nosi u svome srcu da zahvaljuje u stanju izobilja i da bude strpljiv u stanju oskudice, te da zarađuje dobro u svim vremenima.Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lako, da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.“ (El-Hadid, 22-23)„Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti, Allah sve dobro zna.“ (Et-Tagabun,11)Da nema drugog ploda imana, do utjehe onome ko ga u srcu nosi prilikom nedaća i neugodnosti kojima je svako izložen u svakom vremenu, druženje sa imanom i uvjerenjem bi bilo najveća utjeha.Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Čuditi se vjerniku jer je za njega sve dobro, a to nema niko drugi osim vjernika. Ako se nađe u izobilju zahvaljuje i to mu je dobro. Ako ga snađe oskudica strpi se, pa je to opet dobro za njega.“ (Muslim) Zahvala i strpljenje su sjecište svakoga dobra. Vjernik iskorištava dobra u svakom vremenu, zarađuje u svim okolnostima. U blagodatima i izobilju mu se objedinjuju dvije blagodati: Blagodat postizanja onoga što mu je omiljeno i blagodat upute na zahvalu koja je na višem stepenu od toga. Time mu se upotpunjuje blagodat.Prilikom nastupanja oskudice objedinjuju mu se tri blagodati: Blagodat potiranja loših djela, blagodat zadobijanja stepena strpljivosti koja je veća od toga i blagodat lahkoga pretrpljivanja nedaće, jer kada zna da će dobiti nagradu i kada se uvježbao biti strpljiv nedaća mu biva isuviše lahka.

16. Ispravno vjerovanje odbacuje sumnje i nedoumice, bori se i prekida sve sumnje koje se nađu pred mnogim ljudima i štete im u njihovoj vjeri. Za bolesti sumnji koje bacaju ljudski i džinski šejtani, te duše koje su sklone zlu, nema drugog lijeka osim ostvarenja imana. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni.“ (Hudžurat, 15) Liječenje ovih šejtanskih prišaptavanja biva sa:

1. Prekidanje šejtanskih prišaptavanja
2. Traženje utočišta od zla onoga koji nabacuje ova
prišaptavanja, a to je šejtan
3. Čvrsto držanje za čisto vjerovanje uz izgovaranje
Amentu billahi
4. Završavanje sa razmišljanjem o tim vesvesama

17. Vjerovanje u Allaha, Azze ve Dželle, je utočište za vjernike u svemu onome što ih snađe, bilo da se radi o radosti, žalosti, strahu, sigurnosti, pokornosti, nepokornosti i ostalim stvarima koje svako mora doživjeti. Prilikom prijaznosti i radosti nalaze utočište u vjerovanju, zahvaljivat će Allahu i iznositi Njegove pohvalne osobine. Koristit će blagodati u onome što On voli, a prilikom neugodnosti i tuge naći će utočište opet u imanu, i to s nekoliko aspekata. Tražit će utjehu u vjerovanju i njegovoj slasti. Tražit će utjehu u posljedicama nedaća, a to je nagrada. Tugu i razočarenje će dočekati sa raspoloženjem srca i povratkom na lijep život koji se odupire tugi. Tražit će utočište u istinskom vjerovanju prilikom straha. U njemu će naći smiraj i to će im još više povećati vjerovanje, čvrstinu, snagu i hrabrost. Nestat će straha koji ih je snašao kao što Allah, kaže o ashabima: „One kojima je, kad su im ljudi rekli: Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate! – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: Dovoljan nam je Allah i divan je On Gospodar! I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, Allah je neizmjerno dobar.“ (Ali Imran, 173)

18. Ispravno vjerovanje sprječava roba da zapadne u uništavajuće grijehe. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Bludnik dok čini blud nije vjernik. Dok krade nije vjernik. Dok pije alkohol nije vjernik.“ (Muslim) Kome se ovo desi, dešava mu se zbog slabosti njegovog imana, nestanka njegovog svjetla i stida od Allaha. Ovo je poznato i očevidno. Ispravno i iskreno vjerovanje popraćeno je stidom od Allaha, ljubavlju prema Njemu i jakoj nadi u Njegovu nagradu i strah od Njegove kazne. Željom za postizanjem mora svjetlosti, ove stvari naređuju onome ko ima vjerovanje da čini svako dobro, a odvaraćaju ga od svakoga zla.

19. Najbolja stvorenja su dvije grupe onih koji vjeruju. Od Ebu Musaa , radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer utrudže. Miris mu je lijep i okus mu je lijep. Primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule koja nema mirisa ali je slatkog okusa. Primjer munafika koji uči Kur’an je poput rjehana čiji je miris lijep, a okus gorak. A primjer munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer hanzale koja nema mirisa a okus joj je gorak.“ (Muslim) Ljudi se dijele na četiri vrste: Prvi: Oni koji su dobri i čije dobro prelazi na druge. Ovo je najbolji dio ljudi. Vjernik koji uči Kur’an i naučava vjerske nauke koristan je sebi, a i drugima. Blagoslovljen je gdje god bio. Drugi: Dobar u duši, nosi dobro ali je vjernik koji nema znanja kojeg bi prenio na druge. Ovo su dva dijela koja predstavljaju najbolja stvorenja. Dobro koje je u njima vraća se na njihov krnjavi iman. Njihovo dobro je prelazno na druge shodno stanju vjernika. Treći: To je onaj koji nema dobra, ali njegova šteta ne prelazi na druge. Četvrti: Onaj koji je zao prema sebi, ali i prema drugima. Ovo je najgori dio ljudi.Svo dobro potječe od imana i popratnih stvari koje su vezane za iman, a zlo se vraća na gubitak imana i osobine koje su mu suprotne.

20. Iman daje plod zadobivanja namjesništva na zemlji. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti, oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi griješnici.“ (En-Nur, 55) 21. Putem imana Allah daje pobjedu robu. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „… a dužnost Nam je bila vjernike pomoći.“ (Er-Rum, 47)

22. Iman daje plod ponosa robu. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova, i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.“(Munafikun, 8 )

23. Iman daje plod da nevjernici ne zavladaju vjernicima. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.“ (En-Nisa, 141)

24. Potpuna bezbjednost i Uputa. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju, oni će biti na Pravom putu. “ (El-An’am, 82)

25. Čuvanje truda vjernika. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „One koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio.“ (El-Kehf, 30)

26. Povećanje imana za vjernike. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „A kada bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: „Kome je od vas ova učvrstila vjerovanje?“ – Što se tiče vjernika, njima je učvrstila vjerovanje, I oni se raduju.“ (Et-Tevbe124)

27. Spas vjernika. Allah, Azze ve Dželle, u priči o Junusu kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Odazvasmo i tegobe ga spasismo, eto tako Mi spašavamo vjernike.“ (El-Enbija, 88 )

28. Velika je nagrada za one koji nose istinsko vjerovanje u srcima. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „… a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati.“ (En-Nisa, 146)

29. Privrženost onih koji nose iman u svojim srcima Allahu, Azze ve Dželle. To je posebna privrženost. Privrženost upućenosti, nadahnuća i ispravnosti. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „… jer Allah je na strani vjernika.“ (El-Enfal, 19)

30. Nosioci imana su sigurni od straha i tuge. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „… neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju.“ (El-En’am,48 )

31. Velika nagrada. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „… I vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.“ (El-Isra, 9)

32. Nagrada na koju se neće prigovoriti. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „One koji vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka nagrada neprekidna.“ (Fussilet, 8 )

33. Kur’an je Uputa i milost za vjernike. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.“ (Junus, 57) Lijek i milost: „Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“ (El-Isra, 82) On je njima Uputa i lijek. 34. Nosioci imana imaju sljedeće: „Oni su zbilja pravi vjernici, njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.“ (El-Enfal, 4)

Iz knjige Svjetlost imana i tama nifaka-Svjetlost bogobojaznosti i tama grijesenja


02.10.2011.

Putevi postiznanja i povecavanja Imana

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Putevi postiznanja i povecavanja Imana

Iman je savršenstvo roba i putem njega se podižu njegovi stepeni na dunjaluku i Ahiretu. To je razlog i put svakog dobra, ubrzanog i odgođenog. Ne može se postići, ojačati i usavršiti osim spoznajom šta se od njega uzima. Postiže se, ojačava i povećava mnogim stvarima, a od njih su:

Prvo: Poznavanje Allahovih Uzvišenih lijepih imena koja se navode u Kur’anu i Sunnetu, nastojanje da se shvate njihova značenja, da se putem njih čini ibadet Allahu. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili onako će biti kažnjeni! “ (El-Araf,180) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Allah, Azze ve Dželle, ima devedeset devet imena, stotinu manje jedno. Ko ih nauči ući će u Džennet.“ (Buhari, Muslim) Tj., ko ih memoriše, shvati njihova značenja i bude uvjeren u njih. Ko putem njih bude činio Allahu ibadete ući će u Džennet. Tako se zna da je to najveći izvor imana, sredstvo njegovog postizanja, ojačavanja i čvrstine. Spoznaja Allahovih, Azze ve Dželle, imena je osnova imana, a obuhvata tri vrste tevhida: Rububijjet, uluhijjet i el-esmaus-siffat. Ove vrste su okosnica, temelj i vrhunac imana. Kada god rob poveća spoznaju o Allahovim Uzvišenim imenima i svojstvima, poveća se i njegov iman. Njegovo uvjerenje postane jače. Vjernik treba uložiti krajnji trud i potencijale u spoznaji Allahovih imena i svojstava, bez upoređivanja Allaha sa nekim, negiranja nekih Njegovih imena ili svojstava, njihovog prilagođavanja ili iskrivljavanja.

Drugo: Razmišljanje o Kur’anu općenito. Onaj koji razmišlja o Kur’anu neprestano će se okorištavati kur’anskim znanostima i spoznajama, čime će uvećati svoj iman. Također, isto će doživjeti kada pogleda njegov poredak i čvrstinu i da Kur’an sam sebe potvrđuje, da je sa sobom u saglasnosti i da u njemu nema oprečnosti i razilaženja. Kada to učini uvjerit će se da je od Allaha, a ovo je jedna od najvećih stvari koje ojačavaju iman.

Treće: Poznavanje Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa koji pozivaju na znanje o vjerovanju i djelovanju. Sve su to stvari kojima se postiže i ojačava iman. Što je veća spoznaja roba o Allahovoj Knjizi i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veći je njegov iman i uvjerenje.

Četvrto: Poznavanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih visokih moralnih osobina i savršenih epiteta. Ko ga uistinu spozna neće posumnjati u njegovu istinoljubivost i istinitost onoga s čime je došao u vidu Kur’ana i ispravne Vjere.

Peto: Razmišljanje o kosmosu. Tj., razmišljanje o stvaranju nebesa i zemlje i različitih stvorenja koja se nalaze na njima. Gledanje u samoga čovjeka i njegove osobine. To je veoma jak motiv za vjerovanje, jer se u ovim postojećim stvarima pokazuje veličina stvaranja koja ukazuje na moć Stvoritelja i Njegovu veličinu, te ljepote, uređenost i čvrstinu koja zbunjuje razume. Također, treba gledati u ovisnost svih stvorenja i njihovu potrebu za Gospodarom u svim domenima njihovog života. Ta stvorenja ne mogu biti neovisna o njima koliko je treptaj oka. To kod roba iziskuje potpunu poniznost, mnoštvo dova, predanost i pokornost Allahu, Azze ve Dželle, u pridobijanju onoga za čime je potreban u vidu koristi svoje vjere i dunjaluka i odvraćanjem štete u pogledu njegove vjere i dunjaluka. To također uzrokuje čvrsto pouzdanje u Gospodara, potpuno povjerenje u Njegovo obećanje i veoma veliku želju za Njegovim dobrima. Na ovaj način se ostvaruje i jača iman. Također, treba da razmišlja o mnoštvu Allahovih općenitih i posebnih blagodati bez kojih nijedno stvorenje ne može ni koliko je treptaj oka.

Šesto: Mnogo spominjanje Allaha, Azze ve Dželle, u svakom vremenu i upućivanje dove koja je ibadet. Spominjanje Allaha zasađuje drvo vjerovanja u srcu, napaja ga i jača. Što više rob spominje Allaha, poveća se i njegov iman. Spominjanje Allaha biva u svim okolnostima, jezikom, srcem, djelom, stanjem. Čovjek će imati udio u imanu prema veličini njegovog udjela u ovom spomenu.

Sedmo: Poznavanje prefinjenosti Islama. Vjera Islam je čitava prefinjena. Njegovo vjerovanje je najispravnije, najistinitije i najkorisnije, sistem ponašanja je najljepši, a djela i propisi su također najljepši i najpravedniji. Ovim pogledom Allah uljepšava vjerovanje u srcu roba i čini mu ga voljenim. Tako će pronaći slast imana, a njegova nutrina se uljepšati temeljima vjerovanja, njegovom suštinom, a njegova vanjština djelima imana.

Osmo: Ulaganje truda za lijepo izvršavanje ibadeta Allahu, Azze ve Dželle, i činjenje dobra Njegovim stvorenjima. Čovjek će se truditi u ibadetu Allahu kao da Ga gleda. Ako to nije kadar učiniti predočit će sebi da ga Allah gleda. Trudit će se da upotpuni i usavrši djela, a isto je i sa činjenjem dobra prema ljudima, govorom, djelom, imetkom, ugledom, različitim koristima.Kada se bude lijepo odnosio prema ibedetu Stvoritelja činit će dobro i prema Njegovim stvorenjima i ustrajat će u tome snažnim vjerovanjem i uvjerenjem. To ga dovodi na stepen istinskog uvjerenja koji je najveći stepen uvjerenja. Osjetit će slast pokornosti, naći plod lijepog ophođenja a to je potpuni iman.

Deveto: Da se čovjek okiti osobinama vjernika kao što je skrušenost u namazu i prisutnost srca u njemu, davanje zekata, udaljavanje od besposlica, a to je govor u kome nema dobra kao i svako djelo u kome nema dobra. Zapravo, musliman će govoriti i činiti dobro, a ostavljati zlo i u govoru i u djelu. Nema sumnje da sve to povećava iman i ojačava ga. Također, sustezat će se od razvrata, nastojati ispuniti emanete i ugovore. Čuvanje ovih stvari je jedan od znakova imana.

Deseto: Poziv ka Allahu i Njegovoj vjeri, međusobno savjetovanje istinom i strpljivošću. Poziv u temelje vjere i pridržavanje uz njegova pravila, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla. Tako će rob upotpuniti sebe i upotpunjavati druge.

Jedanaesto: Udaljavanje od ogranaka nevjerstva i licemjerstva, očitog griješništva i nepokornosti. Da bi se iman ostvario neophodno je činiti sve povode koji ga ojačavaju i uvećavaju, ali je i pored toga neophodno odstraniti zapreke i prepreke, a one su ostavljanje nepokornosti i pokajanje za one koje su se već desile. Čuvanje svih tjelesnih udova od zabranjenih stvari. Borba protiv smutnji, sumnji koja nastoji opovrgnuti i oslabiti znanje o vjerovanju, kao i borba protiv strasti koje slabe htijenja i vjerovanja.

Dvanaesto: Približavanje Allahu dobrovoljnim djelima nakon obaveznih, i davanje prednosti onome što Allah voli, nad svim onim što je mimo Njega prilikom naleta strasti.

Trinaesto: Osamljivanje sa Allahom prilikom Njegovog spuštanja radi sašaptavanja, čitanje Njegovog govora, prisustvo srcem, ponašanje u skladu sa adabima ispravnoga obožavanja pred Njim, a zatim završetak toga traženjem oprosta i pokajanjem.

Četrnaesto: Druženje sa istinoljubivim i iskrenim učenjacima, te uzimanje najljepših plodova njihovog govora, kao što se uzimaju najljepše voćke.

http://www.youtube.com/watch?v=PlOKuBabrr0


01.10.2011.

Sebe i svoje porodice cuvajte od Dzehennemske vatre!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


 Sebe i svoje porodice cuvajte od Dzehennemske vatre!

 O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.

Sura Et-Tahrim u početnim ajetima, tretira porodični život Vjerovjesnika, s.a.v.s., a njen kraj govori, takođe, o porodičnoj atmosferi Nuha i Luta, te pobožnosti i svijetlom primjeru Merjeme. Iznoseći sliku postupaka i efekata koji su se desili u vjerovjesničkim domovima, Uzvišeni Allah kroz njihovo pojašnjenje iznosi smjernice muslimanskoj zajednici u pogledu izvlačenja pouke i organiziranja njihovog porodičnog života. O ovome postoji nekoliko različitih predaja koje se navode kao (sebebi nuzul) povod objavljivanju, početnih ajeta ove sure.
Između ove dvije grupe ajeta Allah, dž.š., u kontekstu iznošenja detalja porodične atmosfere, objavio je šesti ajet, kao opći poziv sljedbenicima dini islama, da vode brigu o članovima svojih porodica, od kojih će ovisiti sklad njihovog dunjalučkog života. U ajetu se posebno apostrofira neodgovoran odnos i nebriga zbog čega će svaki domaćin, neminovno, biti pitan na Sudnjem danu, a zanemarivanje porodice izvrgava čovjeka opasnosti da bude bačen u vatru, koja se spominje u ajetu.
Riječi Uzvišenog sebe i porodice svoje čuvajte od vatre, Ibn Kesir objašnjava ovako: «tj. naredite samima sebi, svojim ženama, djeci, braći, rodbini, poslužiteljima i poslužiteljkama da Allahu, dž.š., budu pokorni, odnosno zabranite sebi i svima koji su skrenuli s pravog puta da griješe i budu neposlušni Allahu, dž.š.  Brinite se o njima po Allahovim propisima, naređujte im da ih izvršavaju i pomažite im u tome. Kada vidite da neko griješi prema Allahu, dž.š., izgrdite ga i odvratite ga od toga.»
Alija r.a.je na pitanje: «Kako ćemo sačuvati svoju porodicu od vatre, rekao: «Naučite ih, i lijepo ih odgojite!» A Hasan Basri, njhovu zaštitu od džehennemske vatre vidi u «njihovoj odanosti Allahu, dž.š. i podučavanju svemu što je dobro i korisno».
Allahov Poslanik, s.a.v.s., domaćina u porodici uporedio je sa pastirom kojemu je povjereno stado na čuvanje rekavši: «Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoja stada. Vladar je pastir i biće odgovoran za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i biće odgovoran za svoje stado. Žena je psatir u kući svoga muža i bit će pitana za svoje stado. Sluga je pastir u imetku svoga gospodara i bit će odgovoran za svoje stado. Dakle, svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.»
A Abdullah bin Omer, radijallahu anhuma, običavao je govorit: «Odgoji svoga sina, jer ćeš biti pitan, kako si ga odgojio i čemu si ga naučio, a on će biti pitan, za dobročinstvo i poslušnost prema tebi.»

S obzirom na značaj islamskog odgoja i misije koju imaju supružnici, u svjetlu ovog kur'anskog ajeta osvrnut ćemo se na roditeljsku brigu i trud pri podizanju i vjerskom usmjerenju porodice.

U čemu se ogledaju obaveze prema porodici

Da bi musliman i muslimanka mogli udovoljiti obavezi lijepog odgoja svoje djece oni moraju prethodno voditi računa o izboru supružnika. Pošto je akcenat više stavljen na muškarca kao glavu porodice, on posebno mora razmišljati o svojoj budućoj supruzi koja je nezaobilazni i ključni faktor u čuvanju i odgoju djece. Stoga je Alejhisselam između ljepote, bogastva, ugleda u društvu i vjere, preferirao vjeru s kojom se, kako je rekao, postižu i upotpunjuju sve četiri nabrojane stvari.
Kada se već zasnuje bračna zajednica, supružnici bi trebali nastojati izgraditit skladan i harmoničan bračni život koji će poticajno djelovati na potomstvo. Eventualne nesuglasice i prepirke morali bi zanemariti pred djecom. Roditelji takođe moraju biti krajnje oprezni kada je u pitanju druženje i njihovo slobodno vrijeme. Oni moraju znati šta im djeca čitaju i šta na televiziji gledaju. Raznovrsne igre na računaru postale su skoro nezaobilazni način zabavljanja djece, posebno u urbanim sredinama. Uz njih djeca potroše dragocjeno vrijeme a suštinski ništa korisno ne nauče. Stoga roditelji trebaju nastojati osmisliti korisno vrijeme svoje djece i nastojati da im dokolica ne postane navika.

Početne obaveze u porodici

Obaveze prema porodici su višestruke. Od samog osnivanja porodice, domaćin je dužan obezbjediti nužne pretpostavke za islamsko stasavanje njenih članova, koje se ogleda u obezbjeđenju potrebnih uslova za stanovanje, hranu i odijevanje. Dolaskom djeteta na svijet uz obezbjeđenje nabrojanih uslova, sedmi dan, (po nekim predajama prvi dan), djetetu se nadijeva ime, brije glava i kolje kurban-pravi Akika. Prema naučnim istraživanjima, sedmi dan kod novorođenčeta se aktivira čulo sluha, zato se toga dana djetetu uči ezan na desno i ikamet na lijevo uho. Ovaj čin pun je simbolike. Na ovaj način želi se postići da dijete, prvo što čuje, na svom dunjalučkom životu, budu riječi veličanja i priznavanja Jedinog Allaha, dž.š.
Budući da je dženaza jedini farz namaz na kojem se ne uči ezan i ikamet, neki islamski učenjaci skloni su ustvrditi da su ovaj ezan i ikamet, ustvari, ezan i ikamet njegove dženaze. To takođe simbolizira kratkoću i prolaznost života na ovom svijetu, na koji samo što smo došli, valja nam se spremati za njegovo napuštanje.

Ustrajavanje na vjerskom odgoju

Uz navedeno roditelji moraju posvetiti dužnu pažnju školovanju svoje djece, u duhu vremena i prilika u kojima ona žive, kako bi ih na adekvatan način osposobili za samostalan i normalan život. Dakako da na putu njihovog intelektualnog i naučnog uzdizanja oni nikada ne smiju gubiti iz vida i vjersku komponentu u njihovom odgoju. Svojim primjerom roditelji na najbolji način svjedoče ponašanje utemeljeno na načelima islama.
Na osnovu riječi Resulullaha, s.a.v.s., razumijemo da se svako dijete rodi sa sklonostima kompatibilnim islamu. Njegova duša je čista i da bi se održala čistom, okolina i roditelji moraju biti čisti. U protivnom dijete se iskvari i udalji od svoje prvobitne prirode.
Koliko su naši pretci posvećivali pažnju odgoju svoje djece, kazuju nam brojni pisani tragovi. Oni koji svojoj djeci zbog zauzetosti važnim poslovima nisu mogli priuštiti predano odgajanje, povjeravali su to posebnim odgajateljima, učenim ljudima, kao što nam potvrđuje sljedeći primjer.
Ibn Haldun bilježi u svom djelu El-Mukaddima da je Harun Er-Rešid, pošto je sina El-Emina predao njegovu odgajatelju, rekao mu: «Ahmere, Vladar pravovjernih ti predade dušu svoju, plod srca svoga. Prepustio je velikodušno tvoju ruku na njega, a poslušnost vladaru je vadžib. Budi prema njemu onakav kao što ti vladar naređuje. Uči ga Kur'anu. Poučavaj ga historiji. Kazuj mu poeziju. Nauči ga sunnetu. Objasni mu gdje će šta govoriti i kako će se obraćati. Zabrani mu da se smije osim u svoje vrijeme. Neka ti ne prođe ni trenutak a da ne iskoristiš priliku da ga nečemu korisnom naučiš, ali da ga pri tom ne rastužiš i razum mu umrtviš. Nemoj pretjerivati u opraštanju, jer će mu dokolica izgedati prijatnom i na nju će se brzo naučiti. Ispravljaj ga koliko možeš bliskošću i blagošću. Ako to ne pomogne, onda strogošću i grubošću.»
Shvatajući značaj ove zadaće, muslimani ranijih generacija su maksimalno nastojali učvrstiti vezu sa svojom djecom i njihovim odgajateljima kako bi na njih izvršili što veći utjecaj. Tako su se žalostili kada bi oni ili odgajatelji napuštali djecu za neki period iz bilo kojeg razloga. Bojali su se da se djeca ne odgoje onako kako to oni žele i na način za kojim žude.
Tako Ragib El-Isfahani spominje da je halifa Mensur poslao jednog čovjeka da grupu Umejjvića koji su bili u zatvoru upita: «Šta vam je najteže palo dok ste u zatvoru? – oni mu odgovoriše: «To što smo propustili da odgajamo našu djecu.»

Suština vjerskog odgoja

Od ranog djtinjstva djetetu treba otvarati oči prema Allahovim, dž.š., naredbama, podstičući ga na njihovo izvršavanje i na izbjegavanje Njegovih zabrana. Kada dijete tokom njegovog intelektualnog sazrijevanja počne postepeno razumijevati propise o halalu i haramu i počne se od djetinjstva vezati za njih, neće mu kasnije biti teško da islam usvoji kao svoj životni put.
Svoju privrženost islamu dijete će najlakše postići kroz kontinuirano obavljenje namaza kao jedne od temeljnih islamskih obaveza. Uzvišeni je svome miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., rekao: Naredi porodici svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome... (Taha, 132.) Nakon objavljivanja ovih riječi, u nekim predajama navodi se, da se Resulullah do kraja života više nije nasmijao. To je zbog bojazni hoće li ustrajati i uspjeti u izvršenju preuzete obaveze.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Od sedme godine naređujte djeci da klanjaju, a od desete ih silom tjerajte i razdvajajte ih u postelji.» Islamski učenjaci analogno ovoj naredbi Alejhisselama, preporučuju i privikavanje djece na post, bar po nekoliko dana, kao i navikavanje na hadždž ukoliko mu to roditelji mogu priuštiti. U ranim godinama djetinjstva dijete nije svjesno namaza i ostalih vjerskih propisa, ali se na njima insistira radi sticanja navike koja vremenom postaje njegova duhovna potreba. Ukoliko se dijete u ranoj mladosti navikne na izvršavanje temeljnih propisa islama, njihovo kasnije prakticiranje mu neće pretstavljati tegobu već užitak i zadovoljstvo koje vremenom postaje sastavni dio njegovog bića.
Pored naredbi i zabrana na koje dijete treba privikavati od malena tu je još čitava lapeza aktivnosti na koje roditelji trebaju obratiti pažnju. U hadisu kojeg prenosi hazreti Alija stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Odgajajte vašu djecu u znaku tri svojstva: da vole Vjerovjesnika, njegovu porodicu (ehli bejt) i ljubavi prema Kur'anu., jer će hafizi Kur'ana biti u hladu Allahova prijestolja sa Njegovim vjerovjesnicima i odabranim robovima na Dan kada drugog hlada neće biti.»
Da bi se postigla ljubav prema Resulullahu neophodno je djeci kroz njegov životopis približiti njegov savršeni moral i žrtvovanje za islam. Jer njega je Allah Uzvišeni odgojio najljepšim odgojem, kako je to sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., isticao. Uz to Uzvišeni je potvrdo savršenstvo njegovog morala rekavši: Ti si, zaista na najvišem stupnju morala. (El-Kalem, 4.) Stoga ga je Svevišnji učinio najljepšim uzorom usvetun hasene, kojih su vjernici obavezni slijediti i nadahnjivati se njegovom riječju i djelom.
Sa'd bin Ebi Vekas je rekao: «Učili smo našu djecu poukama Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao što ih učimo surama Kur'ana časnog.»

Da bi se postigla ljubav prema njegovom ehli bejtu nužno je pručavati biografije njegovih članova porodice i prvih muslimana koji su Alejhisselamu pružili nesebičnu potporu, moralnu i materijalnu, na putu oživotvorenja ideje islama. Kao takvi oni su zaslužni za očuvanje i širenje Allahove vjere, žrtvujući se u svakom pogledu, zbog čega ih je naš Gospodar, dž.š., nazvao hajru ummetin najboljom generacijom. Na njihovim primjerima muslimani crpe dodatnu snagu istrajavajući na putu afirmiranja univerzalnih vrijednosti što ih nudi dini islam svim ljudima.

Ljubav djece prema Kur'anu postiže se i produbljuje permanentnim učenjem i druženjem s Allahovom Knjigom. Kroz učenje Kur'ana stiču se potrebne spoznaje o Stvoritelju svjetova, upoznaju savršeni moralni principi, objašnjavaju propisi vjere i nude saznanja za sve što je relevantno za krijepostan vjernički život. Učenje Kur'ana je najbolja nit povezivanja sa Gospodarem svjetova. Kur'an je Allahov Govor koji je izvor svakog znanja, «svemir koji govori» kako su ga definisali neki učenjaci. On je jedini ispravni vodić kroz život, razgala i lijek za muminske duše. Zato je njegovo učenje ibadet u kojem se muslimani okrepljuju i pronalaze inspiraciju za nove životne poduhvate.

Uzajamno pomaganje supružnika pri odgoju djece

Supružnici u braku upućeni su na međusobnu saradnju u izgradnji porodice i preuzimanju odgovornosti. Oni se na tom časnom putu međusobno pomažu, uvažavaju i nadopunjuju. Žena djeluje u domenu njenih kompetencija, u skladu s njenom prirodom i ženstvenošću, a to je upravljanje kućnim poslovima i odgoj djece. Značaj njene uloge u porodici, naši preci su opisali poslovicom: «Ne stoji kuća na zemlji već na ženi».
Muž također djeluje u okviru svojih kompetencija, onoga što je u skladu s njegovom prirodom i muževnošću. On se brine o izdržavanju porodice na halal način, izlaže se fizičkim i intelektualnim naporima štiteći članove porodice od bilo kakvih problema i neugodnosti. U ovakvom ambijentu međusobne saradnje u porodici se razvija ljubav, blagostanje i radovanje životu. Djeca kao plodovi braka su radost srca supružnika i ukras ovoga svijeta kako to Uzvišeni kaže: Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu... (El-Kehf, 46.) Ovakva porodica je u Allahovoj, dž.š., zaštiti, ona ide ka postizanju izvrsnih uspjeha i stasava u generaciju spremnu da svjedoči ideju islama kao blistavi primjer svega što koristi društvu i ljudima uopće.
Suprotno ovome nesloga među supružnicima, prepirke i međusobno kontriranje, rezultira nepovjerenjem, napetošću i svađom, što u konačnici destabilizira porodicu i u određenim momentima život čini nepodnošljivim. Nerijetko, u ovakvim situacijama poseže se za raskidom bračne zajednice što dodatno porađa nesagledive posljedice za komletnu porodicu.
Supruga bi trebala kod razilaženja uvažavati mišljenje i odluke muža, kao glavnog nosioca porodice, i ne preferirati svoje mišljenje i odluke nad njegovim. U interesu mira u porodici, ona bi svoju volju trebala podrediti njegovoj, shodno ajetu: Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje... (En-Nisa', 34.) U suprotnom, poznato je, gdje god su suprostavljene dvije volje, sukobi su neizbježni. Ovo nikako ne znači da suprug ne treba konsultirati savoju suprugu u stvarima koje su od interesa za njihovu porodicu i ne uvažavati njeno mišljenje. Naprotiv, ali ako on postupi suprotno njenom mišljenju ona to ne treba shvatati kao znak njenog degradiranja i omalovažavanja. To takođe ne smije biti razlogom da supruga kasnije ignoriše njegovu volju i nastojanja u pogledu vođenja porodice. Za porodicu je posebno štetno kada supružnici, u prisustvu djece ili drugih osoba, ružno pričaju jedno o drugom.
Posebno je pogubno za porodicu ako supruga ne udovoljava zadaći preuzetog odgoja u odsustvu muža i kada se suprostavlja uspostavi islamskih načela u porodici. Nerijetko se dešava da su i djeca na njenoj strani. Uzvišeni je u svojoj Knjizi ukazao na tu štetnu pojavu rekavši: O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte!... (Et-Tegabun, 14.)
Kao slikovit komentar na ovaj ajet može nam poslužiti hadis kojeg prenosi Ebu Malik el-Eš'ari da je Alahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Nije ti neprijatelj onaj koga ubiješ pa tako pobjediš, ili on tebe ubije, pa u Džennet uđeš; nego ti može biti neprijatelj dijete koje ti je iz kičme izašlo, a potom najžešći ti je neprijatelj tvoja imovina koju posjeduješ.»
Uistinu je svaki postupak supruge i djeteta, koji narušava harmoniju odgoja u porodici na osnovama islama, ravan neprijateljstvu. Stoga takve pojave, treba na vrijeme i na adekvatan način neutralizirati.

Ahiretske posljedice zapostavljanja islamskog odgoja

Uzvišeni je u Kur'ani kerimu na dosta mjesta ukazao na težinu Sudnjega dana, između ostalog spominjući i tegobe zbog nemarnog odnosa naspram odgoja djece. U predmetnom ajetu Allah, dž.š., ističe da će oni koji se budu neodgovorno ponašali prema svom potomstvu biti bačeni u vatru, čije će gorivo ljudi i kamenje biti. (Et-Tahrim, 6.)
U drugom ajetu Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba. (Lukman, 33.)
Suočen sa svojim djelima i njihovim posljedicama, griješni čovjek će nastojati založiti sve samo da bi sebe spasio. Tako će se roditelji ali i djeca hvatati za slamku spasa optuživajući jedni druge za uskraćivanje međusobnih prava. Uzvišeni veli: Griješnik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim, i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svim ostalima na Zemlji, - samo da se izbavi. Nikada! Ona će buktinja sama biti koja će udove čupati, zvaće onoga ko je glavu okretao i izbjegavao i zgrtao i skrivao. (El-Me'aridž, 11-18.)

Umjesto nemarnog odnosa prema našoj djeci potrudimo se da im damo lijepo vaspitanje i ahlak što se u islamu smatra najvećim kapitalom i zaostavštinom poslije naše smrti, analogno riječima Resulullaha, s.a.v.s., «Roditelj ne može ostaviti svom djetetu ništa vrijednije od lijepog odgoja.» Na Sudnjem danu nećemo biti pitani jesuli oni muslimani, jer je uputa u Allahovim rukama, ali bit ćemo pitani koliko smo uložili truda da ih podučimo i odgojimo da budu muslimani. Ma koliko se trudili na tom putu nikada, kao brižni roditelji muslimani, ne smijemo zapostaviti dovu Allahu Uzvišenom za njihovu uputu i dobro i ovoga i budućeg svijeta. Jer bez Allahove pomoći i milosti, mi smo nedovoljni sami sebi. Zato ga smjerno molimo:


Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!
Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.
I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!» (Gafir, 7-9.)

 

http://www.youtube.com/watch?v=RzKrkJ-d0G8

http://www.youtube.com/watch?v=Z_bVOfMHHrc

http://www.youtube.com/watch?v=hNVmn_U4EOM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=i8WIoipat-E&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=_mgMrdqWKtA&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=m4eezzyuILo&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=5oibS59lgWQ&feature=fvwrel

 

 

30.09.2011.

Vrijednosti Dzume namaza i petka !?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Vrijednosti Dzume namaza i petka !?

DZUMA-NAMAZ (petkom) - Svaki korak do džume vrednuje se kao djela ucinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz iduci pješice, ne koristeci prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imace nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

Znaš li koliko imaš od svoje džume?

Allah džellešanuhu. je odlikovao petak nad ostalim danima i njemu je prilika da svaki musliman zaradi više nego u ostalim danima u sedmici, medjutim mnogi ljudi ili ne znaju za te odlike ili su nemarni, pa olahko ispuštaju veliku priliku da zarade velike nagrade koje su obecane od strane najboljeg covjeka koji je hodao po ovome dunjaluku, a koji kako kaže Uzvišeni Allah: „On(Muhammed salallahu alejhi ve sellem) ne govori po svome hiru, to je samo objava koja mu se objavljuje.“ (En-Nedžm, 3-4) Spomenut cemo samo neke od tih odlika, a na nama je da o njima razmislimo i popravimo svoje stanje i iskoristimo ovu veliku priliku da zaradimo puno dobrih djela za neznatan trud. Pa da vidimo prvo koje su odlike džume i djela koja su preporucena da se rade.

1. Petak je najbolji dan u sedmici. Prenosi se hadis od Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Najbolji dan u kome je granulo sunce je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta, a Sudnji dan nece nastupiti osim u petak.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi..)

2. Džuma je prilika da nam Allah džellešanuhu. oprosti neke od naših manjih grijeha kako je došlo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Allahov Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko se abdesti upotpunjujuci abdest, potom ode na džumu, te bude pažljivo slušao i šutio bice mu oprošteno što pocini do naredne džume.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Huzejme)..

3. Petkom ima cas u kome se uslišava dova kako se prenosi u hadisu od Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „U njemu (petak) ima cas u kome musliman ako zamoli svoga Uzvišenog Gospodara za nešto dace mu.“ (Buhari, Muslim)

4. Odlazak na džumu se nagradjuje džennetom kako se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija radijallahu anhu da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem rekao: „ Ko uradi sljedecih pet stvari u jednom danu Alah ce ga upisati medju džennetlije: ko posjeti bolesnika, prisustvuje dženazi, posti, ode na džumu i ko oslobodi roba.“ (Ibn Hiban, Ebu Jala, Hejsemi, hadis je dobar)

5. Svaki korak do džume vrednuje se kao djela ucinjena u jednoj godini, a to se spominje u hadisu od Evses-Sekafi r.a. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz iduci pješice, ne koristeci prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imace nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar

6. Onaj ko umre uoci petka ili u petak sacuvan je kaburskih iskušenja, kao što je došlo u hadisu od Abdullaha ibn Amr radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem rekao: „Svaki musliman koji umre petkom ili uoci petka bice sacuvan kaburskih iskušenja.“ (Tirmizi, Ahmed, Asbehani i po ocjeni šejha Albanija hadis je dobar)

7. Stepen vjernika na Sudnjem danu ovisi vremenu njegovog odlaska na džumu. U hadisu od Abdullah ibn Mesuda: radijallahu anhu. se prenosi da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao „ Ljudi ce na Sudnjem danu biti u Allahovoj blizini shodno odlasku na džumu. Prvo ko porani, potom naredni, potom naredni.“ (IbnMadže, Taberani, i drugi, neka ulema je prigovorila vjerodostojnosti ove predaje, a neki su je ocjenili kao dobrom)

8. Džuma namaz je dokaz našeg imana ili licemjerstva kao što je došlo u hadisu da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao „Ko ostavi tri džume bez opravdanog razloga on je licemjer.“ (Ibn Huzejme, Ibn Hiban, Albani rekao da je sahih). Abdullah ibn Abbas radijallahu anhu je rekao: „Ko ostavi tri džume uzastopno taj je napustio islam.“ Neki od postupaka koje je lijepo raditi petkom, a mnogi ih olahko shvataju i propuštaju, a u njima je velika nagrada

1. Okupati se prije džume, namirisati se i oprati zube, po mogusnosti misvakom, kao što je došlo u mnogim hadisima, a jedan od njih je od Ebu Seid el-Hudrija radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao:

„Kupanje petkom je obaveza svakom punoljetniku, te da oèisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko je mogucnosti.“ (Buhari i Muslim)

2. Donositi salavat na Poslanika salallahu alejhi ve sellem kao što se prenosi u hadisu od Enesa ibn Malikradijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Obilujte salavatima na mene petkom i uoci petka jer ko donese na mene jedan, Allah ce na na njega donijeti deset salavata.“ (Bejheki, sa dobrim lancem prenosioca)

3. Prouciti suru El-Kehf (Pecina) kao što se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija radijallahu anhu da je Poslaniksalallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko prouci petkom suru El-Kehf bice mu svijetlodo naredne džume.“ (Hakim, sahih)

4. Poraniti na džumu kao što se prenosi od Ebu Hurejre radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko se okupa petkom kao što se kupa od dženabeta, potom porani kao da je prinio žrtvu deve, ko ode u drugom satu ima nagradu kao onaj ko prinese kravu za žrtvu, a ko ode u trecem kao da je prinio žrtvu ovce. Ko ode u cetvrtom satu kao da je prinio žrtvu kokoši, a ko ode u petom satu kao da je doprinio jaje, pa kada se popne imam na minber dodju meleki da slušaju opomenu.“ (Buhari iMuslim).

5. Ici na džumu pješice i zauzeti prvi saff kao što je došlo u hadisu koji smo vec citirali, a koji glasi: „Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džumu namaz iduci pješice, ne koristeci prevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, imace nagradu za svaki korak godinu dana posta i namaza.“ (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmedi dr, hadis je po ocjeni Hakima sahih, a po ocjeni Tirmizija, Nevevija i šejha Albanija dobar)

6. Što više klanjati dobrovoljne namaze prije nastupa džumanskog vremena, to jest prije nego što se prouci ezan za džumu namaz, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejreradijallahu anhu u kojem je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko se okupa potom ode na džumu pa klanja koliko bude u mogucnosti i bude šutio dok imam ne završi sa hutbom, zatim klanja za njim , bice mu oprošteno ono što pocini izmedju dvije džume.“ (Muslim) – Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: „U njemu je dokaz da je klanjanje dobrovljnih namaza prije izlaska imama na minber sunnet i to je mišljenje vecine ucenjaka.“ Na osnovu prethodno spomenutog jasno se vide propusti klanjaca koji razgovaraju ispred džamije i ne ulaze u nju sve do ezana.

7. Za vrijeme dok imam drži hutbu, ne smije se pricati, jer je to razlog da covjeku propadne džuma namaz, kao što je došlo u hadisu od Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Ko kaže svome bratu:“Šuti!“ dok imam drži hutbu pocinio je legv (besposlicu i besmiclicu)“ (Buhari i Muslim) Iz ovog hadisa se vidi da cak i onaj koji kaže svome bratu da šuti dok ovaj prièa da je pokvario svoju džumu, pa šta je tek sa onim koji to radi?

8. Zabranjeno je dici nekoga sa mjesta na kome sjedi, a potom sjesti na njega. Ibn Omer r.a. je rekao: „Poslanik salallahu alejhi ve sellemje zabranio da covjek digne svoga brata sa mjesta na kome on sjedi, potom da sjedne na njega.“ Nafia je rekao da se to odnosi na džumu i mimo džume namaza (Buhari, Muslim) Znaci da u džamiji nema povlaštenog mjesta niti rezervacije za „povlaštene“ za nikoga, vec se muslimani trebaju navikavati dolaziti ranije i zauzimati prve saffove, jer kao što smovidjeli to je i bolje i vrednije.

Za kraj ovog našeg kazivanja navešcemo hadis koji je naše mjerilo koliko nam je vrijedna džuma namaz i koliko imamo od nje, a taj hadis prenosi Abdullah ibn Amr radijallahu anhu. da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. rekao: „Tri vrste ljudi dolaze na džumu. Prvi je covjek koji beskorisno prièa i on namaza nema ima ono što je pricao. Drugi je covjek koji dodje, moli Allaha i doziva Ga. Ako hoce Allah ce mu dati ono što traži ili ce mu uskratiti. Treci je covjek koji šuti i ne ometa druge muslimane koracajuci preko njihovih glava. Tome ce njegova džuma biti iskupina do naredne džume.“Ebudavud, Ahmed...)Pa dragi brate vidi ima li išta što ti fali od tvoje džume, pa je upotpuni, nemoj da budeš od onih koji ce od svoga namaza imati samo izgubljeno vrijeme. Na kraju naša dova je: „Hvala Allahu Gospodaru svjetova.“

http://www.youtube.com/watch?v=1NexUMMtaZU

http://www.youtube.com/watch?v=COxWl9rnXEA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=6DW-2NVhNVU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=hMxBkluGPWY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=EK7hh2N-euk&feature=related

 

 

29.09.2011.

Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Gdje je slast ibadeta?

"Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.)

"Pravi vjernici su oni čija srca zadrhte kad se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegovi uče, vjerovanje im uvećaju i na Gospodara svoga oni se oslanjaju."(3) "To su oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju."(4) "Oni su, usitinu, pravi vjernici - njih počasti, oprost i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju."(5)
(Suretu Al-Anfal: 3-5)

Nema sumnje da ibadetu pripada i "okus", jer kako da bude slast ako nema okusa. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.), i : "Kod koga se troje nađu okusit će slast imana; da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od onoga što je mimo njih, da voli osobu samo radi Allaha i da mrzi da bude vraćen u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru" (Buhari, 16; Muslim 43.)

Bojmo se Allaha dž.š. i imajmo na umu da On zna svaki naš poket i misao! Radimo dobra djela sa kojima će On biti zadovoljan, volimo Našeg Stvoritelja i radujmo se susretu s' Njim! I čuvajmo se grijeha, kako na sebe ne bi izazvali Allahovu dž.š. srdžbu, a onaj na koga se Allah dž.š. rasrdi je veliki gubitnik i niko mu od stvorenja ne može pomoći.

Dragi moj brate i cijenjena sestro u vjeri, priblizavamo se inshaAllah Allahu u svakom segmentu gdje svaki mu'min najviše osjeti i doživi ljepotu vjere islama.Priblizimo se Njemu Allahu Uzvisenom ,kako se priblizaovo nas uzor Poslanik salallahu alejhi we sellem. Želim posjetiti prvo sebe, a onda vas na osjećaj slasti koja treba da se nađe u nama nakon obavljenog ibadeta. Zar nismo ponekad osjetili da bismo željeli ostati na sedždi sve dok nas Allah ne uzme Sebi ili da obznanimo svim muslimanima da ih volimo u ime Allaha, kao rezultat čitanja Kur'ana. To je slast ibadeta o kojoj želim pisati, a ne o teoretskoj spoznaji značenja slasti u ibadetu, dok je srce prazno od praktičnog postojanja istih tih osjećaja.

Kako definisati ibadet

Rekao je Šejhul-Islam Ibnu Tejmije, rahmetullahi 'alejhi: "To je potpuna ljubav sa potpunom pokornošću." i "... onaj kojeg voliš i nisi mu pokoran- ne obožavaš ga, i kojem se pokoravaš bez ljubavi isto tako ga ne obožavaš, sve dok ga ne budeš volio i pokoravao mu se." (Knjiga Ubudije) Obim ibadeta se širi sve dok ne obuhvati svako djelo kojeg Allah, subhanehu ve te'ala, voli i sa kojim je zadovoljan; kako govora tako i ostalih djela koja se vežu za spoljašnost ili unutrašnjost svakog mu'mina. Po šerijatskoj definiciji ibadet ne obuhvata samo "vjerske obaveze" već obuhvata i svako drugo dobro.


Slast ibadeta kroz dunjalučke stvari

Prethodno iznesena teza je jasna i očita u "vjerskim obavezama" kao što je ezan, namaz i slično, jer svaki musliman osjeti određenu slast u njihovom obavljanju. Također ćemo postići slast i u dunjalučkim stvarima sa kojima se želi dunjaluk ukoliko ih činimo iskreno radi Allaha, iako te iste dunjalučke stvari po svojoj prirodi pričinjavaju tjelesno, psihičko i materijalno zadovoljstvo. Allahov vjerovjesnik Sulejman, neka je na njega Allahov mir i spas, je rekao da će imati snošaj sa velikim brojem svojih žena kako bi rodile konjanike koji će se boriti na Allahovom putu. (Buhari, 2819; Muslim, 1655-20.) I plemeniti ashab Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, je volio jesti bundavu zato što ju je jeo Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Buhari 5433.) Uviđamo iz prethodnih primjera da se Sulejman, 'alejhisselam, naslađivao sa nijjetom da žene rode konjanike koji će se boriti na Allahovom putu. Također i Enes je u jelu težio da slijedi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, iako je samo činjenje tih stvari pričinjavalo tjelesno zadovoljstvo.


„Okus" ibadeta

Nema sumnje da ibadetu pripada i "okus", jer kako da bude slast ako nema okusa. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.), i :

"Kod koga se troje nađu okusit će slast imana; da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od onoga što je mimo njih, da voli osobu samo radi Allaha i da mrzi da bude vraćen u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru" (Buhari, 16; Muslim, 43.)

Kako pronaći slast u činenju ibadeta

Osobina dobrih mu'mina je zadovoljstvo. Uzvišeni kaže: "Allah je zadovoljan sa njima i oni su Njime ..." (Prijevod značenja At-Tevba, 100.) Zadovoljini su sa Njegovim naredbama, odredbom, šerijatom, propisima, stvaranjem, mudrošću i sa svim ostalim. Sa ovim zadovoljstvom se ne završava, već mu'mini nastoje i da Allah bude sa njima zadovoljan, što je svakako važnije i prioretnije. Allahovo zadoljostvo se postiže sa oslanjanjem na Njega, subhanehu ve te'ala, pokoravanjem Njegovim naredbama, spoznajom svoje slabosti i Njegove svemogućnosti. Ovo zadovoljstvo proizilazi iz ljubavi prema Njemu, subhanehu ve te'ala, jer onaj ko zavoli Allaha zadovoljan je sa Njim i sa svim onim što dolazi od Njega. Njegova ljubav prema Allahu se uveličava i jača sa prolaskom vremena. Onaj ko zavoli Allaha, naslađuje se pokornošću Onome koga voli. Rekao je Ibnul-Kajjim, rahimehullah: "Ukoliko se zasadi drvo ljubavi u srcu i zalije se vodom ihlasa (iskrenošću), i slijedi se Onaj ko se voli, zasigurno će uroditi različitim plodovima i davat će ih sa dopustom Gospodara sve vrijeme. Njegovi korjeni su čvrsto u zemlji, a grane dosežu do Sidretul-Munteha." (Medaridžu Salikin)


Zadovoljstvo Muhammedom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao poslanikom

Nakon ljubavi prema Allahu obaveza nam je da volimo i Njegova poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je dostavio Allahovu poslanicu ljudima koja predstavlja stazu koja vodi do Njega, subhanehu ve te'ala: "Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti." (Prijevod značenja 'Ali Imran, 31.) A zadovoljstvo sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, biva sa ljubavlju i pokornošću prema njemu, sa slijeđenjem i sa traženjem suda u njegovom Sunnetu. Rekao je El-Hasan b. Adem: "Nemoj se zavaravati govorom onoga koji govori: 'Osoba je sa onim koga voli', jer onaj koji zavoli određenu skupinu slijedit će njihove tragove i njihovu praksu, te će se pridržavati njihovih običaja. Osvanjivat će i omrknjivati, a pridržavat će se njihovog pravca, želeći biti od njih." Onaj ko zavoli Poslanika, naslađivat će se prilikom njegova pomena i njegova slijeđenja.
Ponavljat će ujutro i navečer: "Zadovoljan sam Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom kao poslanikom." (Ebu Davud sened hadisa je jak kako je to spomenuo Ibnu Hadžer u Fethul-Bariju kod hadisa broj: 6325.)


Jačanje imana sa vjerovanjem u Sudnji Dan

Onaj ko želi da osjeti slast ibadeta neka se ponaša kao da živi na Ahiretu sa njegovim blagodatima i patnjama. Pokornost je kod njega blagodat, a nepokornost kazna, poniženje i patnja. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je namaz smatrao kao blagodat. Obraćao bi se Bilalu, radijallahu 'anhu: "O Bilale! Odmori nas namazom." (Ahmed, Ebu Davud, hadis sahih; Sahihu Džamia 7892, Albani)
„Mu'min je na dunjaluku kao u zatvoru, a kjafir je kao u Džennetu." (Muslim, 2956.)

Udaljavanje od stvari koje čine srce tvrdim

Onaj ko želi da stekne slast u ibadetima mora se boriti u ostavljanju onoga od grijeha za čim duša žudi: "A onome koji se bojao stojanja pred Gospodarom svojim i dušu od prohtjeva uzdržavao." (Prijevod značenja An-Naziat, 40.) Rekao je Ibnul-Kajjim, rahimehullah: "Duša teži onome što joj čini štetu zbog njezinog nepoznavanja te štete ili zbog njene iskvarnosti ili zbog obje stvari." (Igasetu Lehfan) A onaj ko se pokori duši u njenim prohtjevima zasigurno će mu otvrdnuti srce.


Borba protiv duše

Ukoliko se duša ne prisili na pokornost, onda ona postaje nepokorna svome vlasniku. Zato se bori protiv nje, pokori i prisili je na ono što je za njenu dobrobit i ne ostavljaj je njenim prohtjevima. Rekao je Uzvišeni Allah: "... i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti!" (Prijevod značenja Hud, 78.) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Hoćete li da vam ukažem na ono sa čime Allah briše grijehe i uzdiže stepene?", rekli su: „Svakako! O Allahov Poslaniče!", reče: „Upotpunjavanje abdesta u poteškim situacijama, mnoštvo koraka prema mesdžidima i iščekivanje namaza poslije namaza, a to vam je 'pripravnost'!" (Muslim, 251.) Rekli su pojedini ispravni prethodnici: „Nisam prestao "voditi" svoju dušu prema Allahu dok je god plakala, sve dok je nisam "vodio" a ona radosna."


Upućivanje dove

Obavezni smo doviti Allahu, subhanehu ve te'ala, da učini u našim ibadetima slast, čiji ćemo okus nalaziti u našim dušama. Mu'min je bez sumnje slabašan osim onda kad ga Allah ojača. Zato obavezno i redovno upućuj dovu jer mi nismo neovisni.


Spoznaja suštine ibadeta

Spoznaja suštine ibadeta je osnova u postizanju osjećaja "slasti". Bez nje se trud u ibadetu može pretvoriti u rija' (pretvaranje, tj. činjene ibadeta da bi ga ljudi vidjeli) ili novotarstvo, ili pak u običaj koji se ponavlja bez osjećaja "slasti". A način sticanja pomenute spoznaje je življenje sa knjigama rekaika (stvari koje pobuđuju pozitivne i prijatne osjećaje), životopisima poslanika, ashaba i dobrih ljudi, te spoznajom plemenitih ciljeva islamskog šerijata. Rečeno je jednom od dobrih prethodnika: „Da li razmišljaš o nečemu dok si u namazu?", odgovorio je: „A da li ima nešto važnije od namaza pa da razmišljam o njemu?" Tvoja briga o nečemu će biti srazmjerna onome koliko te to isto zanima. Onaj koga zanima obavljanje ibadeta onako kako to zahtjeva Allah, osjetit će slast, jer će pripremiti atmosferu koja će ga pomoći u tome, pa kada započne sa ibadetom nastoji da ga upotpuni jer ne posjeduje na dunjaluku nešto vrijednije od njega. Zato učini ibadet svojom preokupacijom i brigom.


Psihološki i duševni smiraj

Ibadeti kao vjerske obaveze odmaraju tijelo od dunjalučkog umora. S tim da pomenuti smiraj neće biti potpun dok je pamet zauzeta sa mnoštvom drugih misli. I ukoliko neko od nas želi da obavi ibadet, mora se udaljiti od dunjalučkih obaveza prije nego što počne sa ibadetom. S tim da je malo onih koji uspijevaju u tome, jer je ljudska priroda da vodi brigu o dunjalučkim zauzećima koja utječu na njegovu korist od ibadeta i koncentraciju u njemu. A od načina ostvarivanja željene slasti je da osoba učini vremenski raspon između dunjalučkih obaveza i ibadeta kako bi što bolje pripremio dušu za bogobojaznost u tome ibadetu. I moramo vjerovati da je ibadet radi kojeg ostavimo sve dunjalučke obaveze i poslove ključ istinske radosti: "Ti zaista nećeš ostaviti nešto radi Allaha, a da ti ga On neće zamjeniti sa boljim od njega." (Bilježi Ahmed)
Strah od Allaha, subhanehu ve te'ala, čini čovjeka svjesnim da ga Allah Svevišnji nadzire u svim njegovim stanjima. Ništa ne učini niti ostavi, a da nije svjestan Allahove prisutnosti Njegovim neograničenim znanjem. Strah od Uzvišenog ga podstiče na svaki hajr i odvraća ga od svakog zla, svake propasti i nesreće. Allaha molimo da nas, iz Svoje dobrote i milosti, opskrbi strahom od Njega, subhanehu ve te'ala i da nam poveća „slasti" naših ibadeta!

A sta je to robovanje?

Čisto robovanje Allahu dž.š. je svrha našeg stvaranja i postojanja. Allah dž.š. je stvorio i nama potčinio: ''Sunce, Mjesec, nebesa, zvijezde, Zemlju i na njoj je postavio kao stubove čvrsta brda i stvorio je razne biljke i plodove, stvorio je stoku čije meso jedemo i čije mlijeko pijemo, od njihovih koža i vune se koristimo, potčinio nam je mora iz kojih jedemo razne plodove i iz kojih koristimo razne ukrase, stvorio je žene i ljude da međusobno u skladu sa Njegovim Zakonom žive i razmnožavaju se i dao nam je razne druge blagodati, koje je teško pobrojati, kao što stoji u 34. ajetu Sure Ibrahim:

"I daje vam od svega onoga što od Njega tražite; i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali..."(Suretu Ibrahim: 34)

Sve pomenuto je stvoreno radi ljudi, koji su dužni da robuju samo Allahu dž.š., da se raduju ibadetu Njemu, da žude Njegovoj blizini, da se vesele približavanju Njemu kroz namaze, post, zekat, hadž i druge ibadete, da se raduju slušanju Njegovih riječi, da su sretni kada Mu upućuju dove, da su ponizni kada Ga spominju u zadnjem dijelu noći i da Ga spominju u svakom trenutku.

Braćo i sestre! Osjećamo li i mi slast u našim ibadetima ili ih doživljavamo kao teret ili obavezu koju je važno ispuniti samo formalno?


Neki narodi misle da je sreća u materijalnom blagostanju i visokim standardima života, ali se pokazalo da takva društva i dalje pate od teškoće života, jer su ogrezli u grijesima i prolaznom uživanju i iživljavanju. Oni pored toga što posjeduju od mnogih dunjalučkih dobara osjećaju se nesretnim i nezadovoljnim. Pogledajmo Zapad koji grca u grijesima i nezadovoljstvu mnogih, koji ne nalaze smisao svoga života, pa se odlučuju na samoubistva i ubistva i pate od duševnih bolesti.

Na žalost ovaj val je zahvatio i islamski svijet, a osnovni razlog za to je udaljavanje od vjere i udovoljavanje vlastitim prohtjevima.

Kaže imam Ibnu-l-Kajjim El-Dževzi, u djelu "El-Vabilu Es-Saibu": "Brige, tuga i tegoba su brze kazne i dunjalučka kazna i ovosvjetki džehennem. Robovanje Allahu, oslanjanje na Njega, zadovoljstvo u onome sa čime smo opskrbljeni, punjenje srca ljubavlje prema Njemu i stalno spominjanje Njegova imena i slast u Njegovoj spoznaji su brzi sevab i džennet i život, kojem nije sličan niti jedan život vladara."


Zbog toga vjernici trebaju osjećati punu slast u ibadetu i robovanju samo Allahu dž.š..

Najveća blagodat koju posjeduje neki rob je robovanje Allahu dž.š., a ono predstavlja duševno rasterećenje, sreću i punoću duše, u toku ibadeta i poslije njegova završetka. Ovo zadovoljstvo se razlikuje od osobe do osobe, u ovisnosti od jačine imana i ono se postiže kada se postignu uslovi za to, a muslimani žude za postizanjem tog zadovoljstva.


Poslanik s.a.v.s. je govorio Bilalu ibn Rebbahu r.a., kada bi se primaklo vrijeme namaza: "أَرِحْنَا بِالصَّلاَةِ يَا بِلاَلُ!" "Odmori nas namazom, Bilale!"

Slast imana i ibadeta se posebno ogleda u noćnom obavljanju namaza, u posljednjoj trećini noći, kada uglavnom većina ljudi odmara, osim iskrenih mu'mina, koji ibadete radi ljubavi svome Gospodaru. Muaz ibn Džebel r.a. plače na smrti i govori: "Plačem za podnevnom žegom, za noćnim namazom zimi, za druženjem sa ulemom i žudnjom za spominjanjem Allaha."

Jedan od selefi saliha je kazao: "Bijednici od dunjalučara su otišli sa njega, a nisu osjetili najbolje na njemu: ljubav prema Allahu i Njegovu spoznaju i spominjanje."

Šejhu'l-islam, Ibn Tejmijje, je u zanosu svoje sreće i zadovoljstva u vjeri, kada su ga neprijatelji napadali, rekao: "Šta god da urade sa mnom moji neprijatelji, po mene je dobro: zatvor je osama sa Allahom, progonstvo je putovanje na Allahovom putu i ubistvo je šehadet na Njegovu putu!"

Braćo i sestre! Trudimo se da budemo pokorni Allahu dž.š., jer je to preduslov za postizanje slasti ibadeta.
Vjernici na tom putu često nailaze na poteškoće, ali su dužni da budu uporni i strpljivi. Kaže Allah dž.š. u 69. ajetu Sure Al-Ankebut:

"One koji se budu zbog Nas borili (trudili), Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti…"
(Suretu Al-Ankebut: 69)


Kaže imam Ibn Redžeb: "Znaj da je tvoj duša kao tvoja jahalica. Ako vidi da si ozbiljan i ona je ozbiljna. A ako te primijeti nemarnim, onda te ne sluša i ona se ne trudi. U tvojim rukama, nakon Allaha je, pa se trudi!"

Važno je braćo i sestre da budemo umjereni u: jelu, piću, govoru i pogledu. Kaže jedan od selefa: "Smirenost duše je u malo griješenja, rahatluk stomaka je u malo jela i rahatluk jezika je u malo govora."
Na nama je prema tome da se čuvamo bespotrebnog govora.

Kaže Ebu Sulejman Ed-Darami: " Nemojte puno govoriti bez spominjanja Allahova imena, jer mnogo govora bez spominjanja Allahova imena čini srce bezosjećajnim, a ima nekih ljudi čija srca su gruba."

Na nama je da naše jezike zaposlimo spominjanjem Njegova imena, naređivanjem dobra i sprečavanjem zla, a lijep govor će ljudima uvijek donijeti veliku nagradu.

Braćo i sestre! Čuvajmo i naše poglede od harama: gledanja u tuđe žene, u razvratnice na televiziji, novinama, ustanovama i ulicama! Svoje poglede naslađujmo u Allahovim dž.š. prostranstvima, gledajmo u Allahovu dž.š. Knjigu, jer za svaki proučeni harf imamo deset sevaba! I stalno imajmo na umu 36. ajet Sure Al-Isra': "...I sluh i vid i razum, za sve to će, zaista, odgovarati."(Suretu Al-Isra': 36)

Imajmo na umu da nam: imetak, ugled, porijeklo i porod neće biti od koristi, ako ne budemo imali posebnu blagodat, a to je iman i ako zbog toga ne budemo osjećali sreću.

"Dovite svome Gospodaru ponizno i u sebi, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom, milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine."
(Prijevod značenja El-A'raf, 55-56.)

http://www.youtube.com/watch?v=-0tikuSiGnk

http://www.youtube.com/watch?v=K1q0ujf1AaA&feature=related

 


28.09.2011.

Mu'min na iskušenjima i njena blagodat do cilja!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Mu'min na iskušenjima i njena blagodat do cilja!

U oba Sahiha je navedeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Mu’min je poput stabljike biljke koju vjetar njiše. Sad je povali, sad je uspravi. Primjer munafika je poput bodljikave žukve, čvrsto stoji na svom izdanku sve dok jedanput ne bude otrgnuta.”


U oba Sahiha se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Neće mu’mina pogoditi bolest, nedaća, briga, tuga, slabost ili bol, čak ni trn na koji se ubode, a da mu Allah za to neće oprostiti grijehe.”

U hadisu od Sa’da ibn Ebi-Vekasa, radijallahu anhu stoji:
“Rekao sam: Allahov Poslaniče, koji ljudi su najviše na iskušenju? Reče: Vjerovjesnici, zatim dobri ljudi, zatim njima sličnij i sličniji. Čovjek biva iskušavan shodno svojoj vjeri. Ako je čvrst u svojoj vjeri, poveća mu se iskušenje, a ako je blage vjere, umanji mu se iskušenje. Neće se iskušenje odvojiti od mu’mina sve dok ne bude hodio po zemlji bez i jednog grijeha.”
(Sahih, Tirmizi Sunen br. 1956, Sahih Sunen od Ibn-Madždže br. 3249, Ahmed u Musnedu br. 1480 i 1554; Sahihul džamias-sagir br. 993, Miskatu mesabih br. 1562 i Sahiha br. 143)

I kaže:
“Bolest je opadanje, opadaju grijesi od bolesnika kao što opada lišće sa drveta.”
(Hadis je sahih a bilježe ga Ahmed i Ibn-Hibban u svom Sahihu, a ima mnogo hadisa koji ga jačaju.)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem kaže u vjerodostojnom hadisu:
“šta god Allah vjerniku odredi to je dobro za njega. Ako ga zadesi dobro, rob se zahvali pa to bude dobro za njega, a ako ga zadesi iskušenje rob osaburi pa to bude dobro za njega. To ima samo vjernik.”
(Muslim, 4/2295)

Tirmizi bilježi hadis kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, u kojem Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Zaista Allah kada zavoli jedan narod stavi ih na kušnju. Pa ko bude zadovoljan, njemu je zadovoljstvo (Allahovo), a ko bude srdit, njemu je srdžba (Allahova).” (Tirmizi 2396; Ibn Madždže 4031; Imam Ahmed ga bilježi 5/427 sličnog značenja sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)

 Blagodati Iskusenja-


Iskušenja su jedan od Allahovih zakona među Njegovim stvorenjima, koja On Uzvišeni daje kako bi ih iskušao, oprostio im grijehe i razdvojio iskrene od neiskrenih. Kaže Uzvišeni: ''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.'' (El-Bekare, 155.)
Također, kaže Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Anbija, 35)
“Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (El-Ankebut, 1-2)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“ (Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim)

Ljudi sa najvećim i najpotpunijim imanom su oni koji imaju najveća i najteža iskušenja. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.'' (Bilježi ga imam Ahmed i drugi)


Neke od koristi iskušenja:
• opraštanje i brisanje grijeha i loših postupaka,
• povećanje deredža i ugleda na ahiretu,
• mogućnost da se shvate i osjete propusti i zanemarivanja u pogledu Allahovih prava, korenje i osuđivanje duše (nefsa),
• otvaranje vrata pokajanja, poniznosti i skrušenosti pred Uzvišenim Allahom,
• jačanje veze između roba i Gospodara,
• podsjećanje na kaznu i bol koju će, na onom svijetu, osjećati nesretnici kažnjeni od Allaha zbog svojih grijeha,
• jačanje ubjeđenja i vjerovanja u Allahovu odredbu i određenje – kader i to da samo Uzvišeni Allah daje i korist i štetu,
• prisjećanje na smrt i uviđanje prave suštine dunjaluka.


Tri su vrste ljudi u iskušenjima:

Prva vrsta ljudi su : Lišeni i uskraćeni dobra; ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju sudbinu – kader.

Druga vrsta ljudi su : Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.

Treca skupina ljudi su : Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti.

Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra: šta god da mu se desi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika: što god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo i radosno, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.'' (Bilježi Muslim)
Od Allahove mudrosti je da vjernik doživljava iskušenja i nedaće, koje su mu ili iskup za počinjene grijehe još na ovom svijetu, ili povećanje deredža i mjesta na ahiretu; dok nevjernik i licemjer biva pošteđen i sačuvan na dunjaluku, ali zato mu se kazna odgađa do preseljenja na drugi svijet. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Bilježi Muslim)
Iskušenja i nedaće mogu doći na razne načine: u porodici, imetku, djeci, vjeri, a najveće iskušenje za jednog Allahovog roba je iskušenje u vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnoga iskušenja u porodici, imetku, djeci, vjeri, pa se strpio računajući na nagradu, sačuvao lijepo mišljenje o svom Gospodaru, pomirio se i zadovoljio Njegovom odredbom, nastavio slijediti i sprovoditi Allahove propise ne kršeći Njegove granice, postajući tako istinski primjer na koji treba da se ugleda svako ko doživi kakvo iskušenje i nedaću.


Prilikom iskušenja, Allahov rob je dužan da postupi na sljedeći način:
1. da bude ubijeđen da je ono što ga je snašlo od Allaha i da se pouzda u Njega,
2. da ustraje u slijeđenju Allahovog zakona, ne kršeći Njegove propise; tako da se ne ljuti i ne srdi (zbog iskušenja ), niti da proklinje sudbinu,
3. da poduzme sve što je korisno i svrsishodno u cilju odbijanja nedaće,
4. da od Allaha zatraži oprost i pokaje se za učinjene grijehe.

Žalosno je da jedan dio muslimana čija je vjera oslabila, kada ih zadesi kakvo iskušenje i nedaća, srde se i ljute, proklinju sudbinu i prigovaraju svome Stvoritelju na Njegovoj odredbi, gubeći iz vida Njegovu mudrost u tome i obmanjujući se svojim dobrim djelima, pa tako upadaju u još gore iskušenje i čine veliki grijeh.


Ako Allahov rob u iskušenjima i nedaćama bude razmišljao na jedan drugi način, dajući im ljepši smisao i značenje, osjetit će u njima lahkoću, strpit će se i dati prednost lijepoj završnici na ovom svijetu, očekujući veliku nagradu i Allahovo obećanje, kao npr.:

1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;

2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, bit će mu lakše u njegovom;

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče'';

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;

6. Allah mu je na taj način omogućio činjenje veličanstvenih djela, poput istrajavanja u strpljivosti, nadanja u Allahovu milost i nagradu i iščekivanje pomoći i spasa; sve su to ibadeti – dobra djela kojima robujemo Allahu i približavamo Mu se;

7. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

8. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.

Pa ako Allahov rob bude ispunjen ovako lijepim i pozitivnim značenjima i razmišljanjem, njegovo iskušenje i nedaća pretvorit će se u blagodat, pružit će mu se prilika da se osami sa svojim Gospodarom, osjeti slasti robovanja i skrušenog obraćanja Njemu, učvrsti vezu sa Njim, poveća nadu u Njegovu milost, uljepša svoje mišljenje o Njemu Uzvišenom i uradi mnoga dobra djela koja se ne daju ni opisati.

Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Bilježi Tirmizi)

Neke od stvari i postupaka koje olakšavaju onome ko je u iskušenju i nedaći, umiruju tugu, stimulišu moral i volju, okrepljuju srce i daju mu snagu:

1. Dova: Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti. Zato je pri pomračenju Sunca i drugim prirodnim čudima i događajima naređeno da se klanja namaz, dovi, traži oprost i udjeljuje sadaka.''

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''

4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.'' (El-Isra', 82.)

5. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove: ''A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!''' (El-Bekare, 155-156)
''Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti' a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''

http://www.youtube.com/watch?v=QYsv7dKNxn8&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=y8CiWNUHuDo&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Zwt6MDQOn-g&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=ZuAkRPTi9LE&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=rOapVPg8Syc&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=p4dJ4j5xgQw&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=f25OY0Q-4ek&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=zBsK91IwnsM&feature=player_embedded

 


 

27.09.2011.

„Onome kome Allah želi dobro poduči ga u vjeri."

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Onome kome Allah želi dobro poduči ga u vjeri."

 Znanje prije djela

Najbolja stvar koju covjek na ovome svijetu može steci jeste znanje, jer stjecanje znanja je najlaksi i najjednostavniji put do Dženneta, kako se navodi u predaji u kojoj stoji da je jedan covjek iz Medine dosao kod Ebu Derdaa dok je ovaj bio u Damasku, pa ga je Ebu Derda upitao: "Brate moj, sta te dovelo ovdje?"covjek rece:"Hadis za koji mi je preneseno da ga ti prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Ebu Derda ga (ponovo) upita: "Da nisi dosao zbog trgovine?" "Ne", rece (covjek). "Da nisi dosao zbog kakve potrebe?" "Ne", odgovori. Ebu Derda upita: "Dosao si samo zbog traganja za ovim hadisom?" (covjek) rece: "Da."Potom rece: "Ja sam, uistinu, cuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Ko se zaputi putem traženja znanja, Allah ce mu olaksati put ka Džennetu.
Zaista, meleki postavljaju svoja krila tragaocu za znanjem, iz zadovoljstva prema njemu. Za ucenog covjeka traže oprosta stanovnici nebesa i stanovnici Zemlje, pa cak i ribe u vodi. A prednost ucenjaka nad pobožnjakom je kao prednost Mjeseca nad ostalim zvijezdama. Ucenjaci su nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu u nasljedstvo ostavili ni
dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje. Pa ko njega uzme, uzeo je vrijednu i veliku stvar." (Hadis su zabilježili imam Tirmizi, 2682, Ebu Davud, 3641, i Ibn Madže, 223, u Sunenima, te imam Ahmed u Musnedu, 8299, 21612, i drugi, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.) Ovaj hadis, kao i brojni drugi kur'ansko-hadiski tekstovi, neminovno i bezrezervno ukazuju na odliku, važnost i obavezu stjecanja znanja kao i na odliku i vrijednost uèenjaka i onih koji tragaju za znanjem.

Traženje znanja je obaveza svakom muslimanu

Traganje za znanjem nije dužnost samo onih koji se specijalno odluèe na taj put, nego obaveza svakog muslimana, jer je doslo u hadisu kojeg bilježi Ibn Madže (koji je dosao preko pedeset razlicitih puteva kako kaže imam Sujuti)od skupine ashaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Traženje znanja je farz (stroga obaveza)svakom muslimanu." (Sunen Ibn Madže ,224, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihul-džami'u, 2/727;3913, 3914.)
Stoga, imajuci u vidu ovo, u narednih nekoliko redova ce biti govora o obavezi traženja znanja i njegovoj vrijednosti, mjestu znanja u islamu i na koji naèin se prema znanju ophoditi. Bice govora o tome kako treba da se ponasa onaj koji stjece znanje, kao i o tome kako se ophoditi prema ucenjacima i nosiocima znanja. Razlog govora o ovoj temi jeste to sto su se mnogi zadovoljili sa ono malo sto su naucili i na tome stali, i time otisli u zabludu
ostavivsi temelje vjere. Neznanje je velika nesresa koja uzrokuje nered i smutnju. A znanje je dokaz i svjetlo koje potiskuje i razotkriva neznanje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je nagovijestio nestanak znanja i pojavu neznanja pred kraj dunjaluka: "Od predznaka Sudnjeg dana jeste to da ce biti podignuto znanje, a prosirit ce se neznanje..." (Buharija, 4933, i Muslim, 2671) Takodjer, u hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim od Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah nece povuci znanje uzimajuci ga od ljudi, nego ce povuci znanje smrcu ucenjaka, tako da nece ostati nijedan ucen covjek, pa ce ljudi za predvodnike uzimati neznalice kojima ce se obracati sa pitanjima. Oni ce im davati odgovore bez znanja, pa ce tako srljati u zabludu i druge u zabludu odvoditi."Dakle, doci ce vrijeme kada ce ljudi govoriti o vjeri po svojim misljenjima. Ibn Abdulberr zabilježio je od Derradža Ebu Semha (jednog od tabiina) da je rekao: "Doci ce ljudima vrijeme kada ce covjek opremiti i ugojiti svoju jahalicu, pa ce njome putovati po raznim krajevima dok ne postane iznemogla, tragajuci za nekim ko ce mu dati odgovor u vezi jedne stvari je li ili nije sunnet da radi po njoj. Ali nece naci osim onoga koji ce mu odgovoriti po svom misljenju." (Džami'u bejanil-'ilmi ve fadlihi, str. 221.)
Takodjer, u istom djelu, Ibn Abdulberr prenosi od Ebu Derdaa, Allah bio njime zadovoljan, da je imao obièaj govoriti: "Ucite nauku prije nego sto znanje bude povuceno, a njegovo povlacenje biva sa odlaskom njegovih nosilaca. Ucen covjek i onaj koji uci su saucesnici u dobru, a u ostalim ljudima dobra nema. Najbolji covjek je alim koji osjeca potrebu da
svojim znanjem okoristi onoga koji ga je potreban, a ako se jos vise opskrbi znanjem, onda sam sebi koristi znanjem koje mu je Uzviseni Allah dao. Sta je ovo, vidim kako vasi uceni umiru, a neznalice ne uce?! Ja sam se i bojao toga da ovi prvi odlaze, a ovi drugi ne uce. Kada bi ucen covjek tražio znanje on bi ga povecavao i nista njime ne bi umanjio, a kada bi neznalica tražio znanje, nasao bi da je znanje stabilno. Sta je ovo, vidim vas sitim hrane, a gladnim od znanja?!"

 Znanje je uvjet za ispravnost djela

Znanje je uvjet za ispravnost djela. Imam Buharija u svome Sahihu veli: "Znanje prije rijeci i djela, shodno rijecima Uzvisenog Allaha: Znaj da nema boga osim Allaha. Ovaj ajet poceo je spominjanjem znanja." Ibnul-Munir kaže:"Ovim se hoce kazati da je znanje uvjet za ispravnost rijeci i djela." (Fethul-bari, 1/193.) Dakle, covjek prvo mora nauciti i znati da bi mu Allah primio djela koja cini. Brojni su tekstovi Kur'ana i Sunneta (od kojih smo naveli neke, a neki ce biti spomenuti kasnije), kao i izreke ucenjaka iz prvih generacija koji govore o vrijednosti onih koji tragaju za znanjem i položaju ucenjaka u islamu. No medjutim, postavlja se pitanje sta se podrazumijeva pod pojomom "ilm" (znanje)spomenuto u Kur'anu i hadisu i na koga se, zapravo, odnose ajeti i hadisi koji hvale znanje i ucenjake? Danas je cesta
pojava da mnogi tvrde kako se ajeti i hadisi koji govore o vrijednosti znanja i ucenjaka odnose na ovosvjetsko znanje kao sto se odnose na islamsko znanje. Da je ovakva tvrdnja neispravna i da se kur'anski i hadiski tekstovi, koji govore o vrijednosti znanja i nagradi onima koji budu za njim tragali, radili po njemu i ka njemu pozivali, ne mogu odnositi na svjetovno znanje, upucuje to da niko od islamskih ucenjaka u svojim komentarima ajeta i hadisa koji govore o znanju nije spomenuo da se ti tekstovi odnose na svjetovno znanje, iako je ono bilo rašireno u njihovom vremenu i postojala je potreba za njim.
Dokaz vrijednosti znanja i sta se podrazumijeva pod "znanjem/'ilmom" u izvorima islama
Objasnjavajuci rijeci imama Buharije u Sahihu: "Poglavlje o vrijednosti znanja i rijecima Uzvisenog Allaha:Allah ce na visoke stepene uzdignuti one od vas koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah je dobro obavijesten o onome sto vi radite, i rijeci Uzvisenog: Gospodaru, povecaj moje znanje", kaže hafiz Ibn Hadžer: "Ovo je jasan dokaz o vrijednosti znanja, jer Uzviseni Allah Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio
da traži da mu poveca ista drugo do znanje (ilm), a pod "ilmom" (znanjem) se podrazumijeva serijatsko znanje koje vodi spoznaji onoga sto covjek mora znati vezano za njegov ibadet i odnos prema drugima, zatim znanje o Allahu i Njegovim svojstvima i svega onoga sto je dužan prema Njemu: izvrsavanje Njegovih naredbi i odbacivanje svih manjkavosti koje Mu ljudi pripisuju, a sve to je sadržano u tefsiru, hadisu i fikhu." (Fethul-bari,1/170-171)
Zato, kako mogu na istom stepenu biti oni kojima je dato znanje o Allahu i Njegovim propisima i oni koji imaju svjetovno znanje, a o Allahu skoro nista ne znaju? Uz to, ukoliko bolje pogledamo ajete i hadise koji podsticu na traženje znanja i govore o njegovoj vrijednosti, ocigledno je da se ti tekstovi ne mogu odnositi ni nasta drugo nego na znanje o Allahu, Njegovim propisima i onome sto covjek mora da zna da bi stekao Allahovu milost i
oprost.U prilog tome ide i hadis koji je zabilježio imam Buharija u Sahihu gdje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:"Kome Allah želi dobro, dâ mu da nauci i razumije vjeru." Ibn Hadžer u komentaru ovih rijeci kaže: "U ovome je jasan dokaz o prednosti ucenjaka nad ostalim ljudima, kao i prednosti ucenja i razumijevanja vjere nad ostalim naukama." (Fethul-bari,1/198) Takodjer, ono sto ide u prilog gore navedenoj tvrdnji jeste hadis naveden na pocetku, gdje Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ucenjaci su nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu u nasljedstvo ostavili ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje. Pa ko njega uzme, uzeo je veliku stvar." A poznato je da su poslanici i vjerovjesnici iza sebe ostavili znanje o Allahovoj vjeri, a ne svjetovno znanje. Takodjer, da je svjetovno znanje to koje je pohvaljeno u Kur'anu i Sunnetu, zar ne bi prvi Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prednjacio u njemu? Ovo nikako ne znaci da islam sputava ili zabranjuje izucavanje svjetovnih nauka i njihovo istraživanje. Naprotiv! Ukoliko pogledamo u svijetle stranice islamske historije, vidjet cemo da su muslimani prednjacili i udarili temelje mnogim svjetovnim i egzaktnim naukama koje su ostali preuzeli kasnije i time ostvarili vodstvo. Nema sumnje da je izucavanje svjetovnih nauka poput medicine, astronomije, fizike itd. velika potreba u svakom vremenu i prostoru. Stoga su islamski ucenjaci (poput imama Nevevija, imama El-Gazalija i drugih) izucavanje ovih nauka svrstali u kolektivnu obavezu muslimana (farz kifaje). To znaci da je jedan dio muslimana obavezan izucavati i specijalizirati se u ovim naukama koje su ljudima potrebne i bez kojih bi bila ugrožena njihova egzistencija. U suprotnom, svi æe biti grjesni i odgovorni pred Allahom, dželle sanuhu, zbog ostavljanja i neizucavanja zajednicke im obaveze.

Ashabi Allahovog Poslanika i znanje

Prve generacije muslimanskog ummeta su ulagali mnogo napora i truda u traženju znanja kako bi sljedecim generacijama prenijeli i ostavili cistu i nepatvorenu vjeru, onakvu kakva je objavljena. Na to su ih podsticali mnogi kur'anski ajeti i hadisi koji govore o obavezi, vrijednosti i važnosti traženja znanja. Uzviseni Allah u Svojoj Knjizi kaže: I Allah ce na visoke stepene uzdignuti one medju vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. (El-Mudžadele, 11.);Zar je takav kao onaj koji u casovima noci skruseno u namazu vrijeme provodi, padajuci na sedždu i stojeci, strahujuci od Ahireta i nadajuci se milosti Gospodara svoga...? Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Pouku primaju samo oni koji su razumom obdareni." (Ez-Zumer, 9.)Pogledajmo kolika je bila briga ashaba da se pouce vjeri i briga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da poduci ashabe znanju. Jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je svojim ashabima i držao hutbu cijeli dan od sabaha do aksama. Ebu Zejd Amr ibn el-Ahtab pripovijeda: "Klanjao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa nama sabah, popeo se na minber i govorio sve dok nije nastupilo podne. Pa je i klanjao. Zatim se popeo na minber pa je govorio do nastupa ikindije., obavio namaz, pa se zatim popeo na minber i nastavio nam govoriti sve dok Sunce nije zaslo. Obavijestio nas je o onome sto je bilo i sto predstoji, a najbolji od nas je onaj koji je to najbolje zapamtio." (Muslim, 2892) Imam Buharija u svome Sahihu (3192)zabilježio je od Omera ibnul-Hattaba koji je rekao: "Jednoga dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao medju nama, pa nas je obavijestio o svemu: od pocetka stvaranja pa do momenta kada stanovnici Dženneta zauzmu svoja mjesta, a stanovnici Vatre svoja. Neko je to zapamtio, a neko zaboravio." Dakle, znali su ostajati po cijeli dan kako bi culi i saznali nesto od znanja koje im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi. Ove predaje neminovno ukazuju na volju i brigu ashaba da nauce nesto o svojoj vjeri.

Primjeri putovanja radi stjecanja znanja i traganja za hadisom

Ucenjaci iz prvih generacija (ashabi i tabiini posebno), kao i potonjih, ulagali su veliki trud u stjecanju znanja kako bi vjeru naucili, razumjeli i prenijeli je onakvu kakva jeste. Brojne su predaje i kazivanja o putovanjima radi traženja nauke i požrtvovanosti koje su uložile prve generacije na putu stjecanja znanja. Da nam ti primjeri nisu preneseni vjerodostojnim
lancima prenosilaca, pomislili bi da su laž. Znali su uložiti ogroman napor i preci velike udaljenosti da cuju i nauce, ili pak,samo da provjere jedan jedini hadis. Ibn Abdulberr u svome djelu Džamiu' bejanil-ilm (a ovu predaju u kracem obliku navodi i imam Buharija u Sahihu) spominje da je Džabir ibn Abdullah rekao: "Do mene je dosao hadis koji se prenosi od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam kupio devu. Opremio sam je, i zatim se zaputio na put od mjesec dana hoda dok nisam stigao u sam gdje je bio Abdullah ibn Unejs el-Ensari. Stigao sam do njegove kuce i poslao po njega izaslanika da ga obavijesti o mome dolasku. Izaslanik mi se vrati i upita: 'Je li Džabir ibn Abdullah?'
'Da', rekoh. Utom izace (Abdullah) pa se zagrlismo. Rekoh mu: '(Zanima me) hadis za koji mi je receno da si ga ti cuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja nisam, a koji govori o namirivanju ucinjenih nepravdi (na Sudnjem danu).' Pa rece: 'Cuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:.....(pa je spomenuo hadis).'" Ebu Ejjub
el-Ensari je putovao do Ukbeta ibn Amira u Egipat. Kada je stigao, obavijestili su Ukbeta koji je izasao prema njemu, pa ga Ebu Ejjub upita: "(sta je sa) hadisom kojeg si cuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o pokrivanju sramote muslimana? Nije ostao niko ko ga je èuo osim mene i tebe." Ukbe ibn Amir rece: "Cuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Ko pokrije sramotu vjernika da (tom sramotom) ne bude ponižen, Allah ce pokriti njegovu sramotu na Sudnjem danu." Ebu Ejjub je zatim uzjahao svoju jahalicu, a da je nije ni razvezao, i uputio se nazad ka Medini." (Džami'u bejanil-ilmi ve fadlihi, 124. str.)

 

Hadiska nauka u vrijeme Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

Pojasnio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, značaj, mjesto, položaj i stepene učenih i učitelja pa je rekao: „Učenjaci su nasljednici (Allahovih) poslanika." (Ebu Davud, ibn Madže, Et-Tirmizi, ibn Hiban u svome 'Sahihu'...) Isto tako je podsticao na poštivanje učenih pa je rekao, sallallahu 'alejhi ve selleme: „Nije od moga ummeta onaj ko ne izražava poštovanje prema starijem, niti je milostiv prema mlađem, niti poznaje pravo učenoga." ('Medžmeul-Zevaid' 1/28, 'Musned' imama Ahmeda 46/239...)

Proveo je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dvadest i tri godine pozivajući ljude u Islam, objašnjavajući njegove propise i njegove nauke sve dok Arabijski poluotok nije prihvatio i prigrlio ovu čistu vjeru. Ovaj period je bio period podučavanja i praktikovanja islamskih propisa kao čvrst temelj za nadolazeću islamsku civilizaciju koja je promjenila tok istorije i čovječanstva sa civilizovanjem u svim sferama ljudskoga života. Prenošenje poslanice i dostavljanje povjerenog emaneta je težak i opasan zadatak i zaduženje koje je povjereno samo odabranim od Allahovih robova, odnosno poslanika, neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih. Allah je izabrao Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgojio ga i podučio Svojom pažnjom kako bi ga pripremio da ponese teret poslanice (poslanstva) i da je drugima dostavi. Stoga je pripremljen za to na najbolji način i najboljom pripremom s naučne odnosno znanstvene strane, a isto tako i sa moralne. Zbog svega ovoga nailazimo da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio najmoralnija osoba, visoko odgojna ličnost koja je ostavljala dubok trag na druge i jasno su se u njemu vidjela plemenita svojstva i osobine. Na kraju svega toga dovoljno mu je Allahovo svjedočanstvo i potvrda kada je rekao: Jer ti si, zaista, najljepšeg morala." (Prijevod značenja El-Kalem, 4.) Što se tiče naučne i obrazovne strane kod Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, života i biografije, zapažamo da ga je Allah Sveznajući podučio onome što nije znao, stoga je Poslanik dostigao stepene znanja koje nije dostigao niti jedan čovjek osim njega. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio glavni izvor muslimanima na koji su se vraćali u pitanjima Kur'ana ili samim propisima vjere islama, pa je prenio te propise ljudima, pojasnio ih svojim Sunnetom, odnosno praksom i svojom uputom. Upravo zbog toga je bio prvi vođa i pouzdani upućivač na ispravni i pravi put. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se svom snagom prihvatio puta prenošenja i dostavljanja poslanice ljudima, i na ovom putu je podnosio sve vrste patnji i iskušenja. Bio je strpljiv na putu učvršćenja temelja ove vjere. Mnogo je proganjan pa je čak morao napustiti i svoje mjesto rođenja. Unatoč svemu tome on je želio svome narodu uputu i da ih Allah Svemogući izvede iz tame na svjetlost islama. Uzvišeni Allah mu je želio olakšati to breme koje ga je tištilo pa mu je objasnio da njihova uputa nije u njegovim rukama nego u Allahovim, kada je rekao: „Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće, i On dobro zna one koji će pravim putem poći." (Prijevod značenja El-Kasas, 56.) Kada su temelji islama ojačali i kada je postala prva islamska država, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio vođa, upućivač, njen počasni poglavar, mudri i obrazovni učitelj i iskreni muftija. Sam je obavljao sve ove poslove čiste duše i s visokim moralnim ciljevima koji su ga podsticali na prenošenjenje emaneta tj. poslanice. Život je proveo kao Allahov pozivač ili da'ija, odnosno kao učitelj i upućivač. Na tom putu je podnosio teret misionarstva (misije ili da've) i poslanice, voleći mnogo svoje drugove, upućujući ih na dobro i izvodeći ih na pravi put. Sudjelovao je sa njima u njihovoj sreći, njihovoj boli i tuzi. U svemu ovome je bio uzor i primjer. Uzor za kojim su se povodili u različitim sferama ljudskoga života. Bio je lijep primjer svojim drugovima koji su imali čast da budu sa njim, da ga vide, da ga čuju i koji su saznali sve tačno i precizno, jasno i detaljno od njega, njegovog života, njegovog Sunneta, a koji su kasnije iskreno i precizno nama prenijeli. Zbog svega navedenoga neophodno je ovdje, dok izučavamo Sunnet u doba Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da spoznamo njegovu metodu i način podučavanja ashaba (njegovih drugova), kao i načine odnosno puteve ashaba u prihvatanju toga znanja i Sunneta od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer je baš u svemu ovome veliki i daleko dosežni trag u učvršćivanju, čuvanju i pamćenju Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, Sunneta.Onome kome Allah želi dobro poduči ga u vjeri." (Bilježi ga imam Ahmed od Ebu Hurejre, br. 7193, Et-Tirmizi 2/108, Ed-Darimi 1/74, Ibn Madže 1/95, Muslim 3/95 sa dodatkom,

Poslanikova metoda u podučavanju ashaba

Prije nego uđemo u samu temu o Poslanikovoj, sallallahu 'alejhi ve sellem, metodi i njegovom menhedžu (putu, načinu) neophodno je da navedemo šerijatsko stajalište vezano za obrazovanje i nauku, jer je baš u ovome pojašnjenju veliki trag na muslimanima kada je u pitanju njihovo usmjeravanje i podsticanje na učenje odnosno pamćenje i praktikovanje Kur'ana i Sunneta, kao i izučavanje vjerskih propisa. Isto tako je u tome veliki i dubok trag u izučavanju hadisa, njihovom pamćenju i čuvanju kroz različito vrijeme i periode. Ono u što nema sumnje jeste da su prvi ajeti koji su spušteni i objavljeni upravo ajeti koji upućuju čovjeka na izučavanje i nauke. U njima se od njega traži da čita, kao što je Uzvišeni rekao: ''Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara.'' (Prijevod značenja El-Alek, 1.) Također, nailazimo na mnogo mjesta u Kur'anu u kojima se poziva na obrazovanje, u kojima se podstiče na traženje znanja i u kojima se pojašnjavaju stepeni učenjaka i učenih, obraćajući se razumom obdarenima, kao što je Uzvišeni rekao: „Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju." (Prijevod značenja Ez-Zumer, 9.) Ovdje nam nije cilj spominjati niti navoditi sve ajete koji ukazuju na znanje, podučavanje ili učene, jer bi nam to uzelo mnogo prostora, nego nam je cilj da spoznamo Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, stajalište vezano za nauku i podsticanje na istu.

Obaveznost traženja znanja

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je podsticao na traženje znanja i pojasnio nam stepene uleme i učenih, pa je rekao: „Onome kome Allah želi dobro poduči ga u vjeri." (Bilježi ga imam Ahmed od Ebu Hurejre, br. 7193, Et-Tirmizi 2/108, Ed-Darimi 1/74, Ibn Madže 1/95, Muslim 3/95 sa dodatkom, a također i Buharija, Albani ga je ocjenio da je 'sahih' tj. hadis je vjerodostojan, vidi 'Silsiletul-Hadisis-Sahiha' od Albanija) Izučavanje šerijatskih nauka koje su neophodne i potrebne svakom muslimanu kako bi svoju vjeru i njene propise praktikovao ispravno. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Traženje nauke je farz svakom muslimanu." (Bilježi ga Ibn Madže 1/5, i drugi, a Albani ga je ocjenio da je 'sahih hadis'. Vidi njegovo djelo 'Sahihut-Tergibi Vet-Terhibi 1/17) Još je mnogo hadisa koji podstiču na traženje znanja. Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, podsticanje na traženje znanja nije bilo samo na šerijatsko ili vjersko znanje kroz Kur'an ili Sunnet, nego je pozivao na učenje svih nauka koje donose dobrobit muslimanima.

Rabbi heb lī ĥukmen ve elĥiкnī bis-sāliĥīn. Vedž‘al lī lisāne sidкin fil-āħirīn. Vedž‘alnī min vereseti džennetin-ne‘īm. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći, i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati!"-Amin

Rabbenā ātinā fid-dun-jā ĥaseneten ve fil-āħireti haseneten ve кinā azāben-nār. "Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na ahiretu i sačuvaj nas džehennemske vatre!" (El-Bekare, 201.)-Amin

http://www.youtube.com/watch?v=t-kjup8JJsM&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=DR0GB0n3rwU&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=KdNk3EOJWBQ

 


26.09.2011.

Tebi brate muslimanu , buduci muzu....!!!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Tebi brate muslimanu , buduci muzu....!!!

"Ženidbom ti ne dobijaš samo suprugu, nego čitav svijet. Od tog trenutka pa do kraja svog života tvoja supruga će biti tvoj životni saputnik, partner i tvoj najbolji prijatelj. Zajedno s tobom ona će dijeliti tvoje trenutke, dane i godine. Dijelit će tvoju radost i tugu, tvoje uspijehe i padove, tvoje snove i strahove.

Kada si bolestan ona će ti pružti najbolju njegu, a kada trebaš pomoć uradit će sve što je u njenoj moći kako bi ti pomogla. Kada imaš tajnu ona će je čuvati, kada trebaš savjet ona će ti ga dati.

Ona će uvijek biti uz tebe. Kada se ujutro probudiš prvo što će ti oči ugledati bit će ona. Čak i u toku dana kada nije fizički prisutna bit će s tobom, jer ćeš ti biti u njenim mislima, u njenoj dovi, u njenom srcu… Kada odeš naveče spavati posljednje što ćeš vidjeti bit će ona. Ukratko, ona će biti tvoj cijeli svijet i ti ćeš biti njen cijeli svijet.

Najbolji opis bliskosti među supružnicima koji sam ikada pročitao jeste ajet u Kur'anu u kojem Allaha s.w.t. kaže:" One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)

Zaista, supružnici su kao odjeća jedno drugome zato što jedno drugom pružaju zaštitu, ugođaj, podršku, i ukras, baš kao što odjeća krasi čovjeka.

Zamisli putovanje u Aljasku u toku zime ali bez adekvatne odjeće. Naši supružnici nam daju jednaku zaštitu, ugodnost i podršku, na putovanju života na planeti Zemlji, baš kao što to odjeća čini na putovanju u Aljasku. Od svih ljudski veza, veza između muža i žene je posebna i jedinstvena; ljubav i marljivost, intimnost i bliskost, milosrdnost i sažaljenje, te mir i spokojstvo koji ispunjavaju srca supružnika su jednostavno neobjašnjivi.

Jedino racionalno objašnjenje koje može razjasniti ova nevjerovatna ljudska osjećanja jeste da je to Allahova s.w.t. odredba. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
"Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču."(16:72)

Jedino Allah Svemogući, Koji posjeduje neizmijernu moć, milost te mudrost može stvoriti i ugravirati ovakva nevjerovatna i blagoslovljena osjećanja u srca supružnika. Čak štaviše, Allah s.w.t. podsjeća one koji traže Allahove znakove u univerzumu, da osjećanja koja je usadio u srca supružnika jesu ustvari jedan od Njegovih znakova, koji bi trebao da navede ljude da povjeruju u Njegovu egzistenciju. Baš kao što i Allah u Kur'anu kaže: "I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." (30:21)

Allah s.w.t. zna da je ljudsko srce dinamičan organ, nekada je slabo a nekada snažno. Činjenica je da se osjećanja mogu promijeniti, pogotovo nakon izvjesnog vremena. Isto tako ljubav se može osušiti i izblijediti s vremenom. To znači da bi bračna veza mogla oslabiti ukoliko nije njegovana ispravno. Bračna sreća se ne može uzeti zdravo za gotovo, kontinuirana ljubav zahtijeva neprekidno davanje s obje strane. Da bi drvo bračne ljubavi ostalo živo i da bi i dalje nastavilo da raste, potrebno ga je održavati, zalijevati, te hraniti njegovu zemlju.

Sjeti se da je čak i naš voljeni Poslanik s.a.w.s. nalazio vremena da izađe u pustinju i da se utrkuje sa svojom suprugom Aišom r.a. Ona ga je običavala prestizati u početku, da bi kasnije on nju prestizao. Također, sjeti se da je Poslanik s.a.w.s. odveo svoju suprugu da gleda mlade etiopljane kako izvode njihove narodne plesove. Iskaz emocija je neophodan kako se bračna veza ne bi raspala i zahrđala.

Sjeti se da će te Allah s.w.t. inšaallah nagraditi za svaku emociju i svako osjećanje koje pokažeš svojoj supruzi baš kao što je i Poslanik s.a.w.s. rekao:
Čovjek će biti nagrađen za svako djelo ukoliko ga radi kako bi postigao Allahovo zadovljstvo, pa čak i za stavljanje hrane u u usta svoje supruge.

Nikada ne podcjenjuj vrijednost, naizgled, malih stvari kao sto je npr. hranjenje žene, otvaranje vrata od auta za nju itd. Allahov poslanik s.a.w.s. je običavao da podmetne svoje koljeno kako bi pomogao svojoj supruzi da se popne na kamilu.

Uvijek pokušaj naći vrijeme da klanjate zajedno. Jačanje veze sa Allahom s.w.t. znači jačanje veze između vas dvoje. To je jedna od najboljih garancija da će vaša bračna veza ostati snažna.

Važno je također napomenuti da je Poslanik s.a.w.s. prenio radosnu vijest (obećao nagradu) onim parovima koji se probude i ustanu u noći i klanjaju zajedno. Poslanik s.a.w.s. je čak podsticao supružnika koji ustane prvi da probudi onog drugog, pa čak i polijevajući ga hladnom vodom po licu.

Potrudi se da uvijek daš sve od sebe kako bi bio dobar svojoj supruzi ne samo na riječima nego i u djelima. Razgovaraj s njom, nasmiješi joj se, traži njeno mišljenje, pitaj je za savjet, opusti se s njom skupa, i svaki put se sjeti da je Poslanik s.a.w.s. rekao:
"NAJBOLJI MEĐU VAMA SU ONI KOJI SU NAJBOLJI SVOJIM ŽENAMA." (Sahih At-Tirmidhi, Ibn Majah and Al-Jami Al-Saker)

I na kraju, uobičajno je da se supružnici zavjetuju da će voliti i poštovati jedno drugo do smrti.
Ja ne mislim da ova zakletva nije dobra, ali ne mislim da je i dovoljna. Nije samo dovoljno da voliš svoju suprugu. Treba da voliš i ono što ona voli kao npr. njenu porodicu. Ne budi kao moj kolega kome je bilo krivo što roditelji njegove supruge dolaze na nekoliko sedmica. Iako joj je on mirno rekao: "Ja ne volim tvoje roditelje" normalno je da mu je ljutito odgovorila:" Pa ne volim ni ja tvoje."

Također, nije dovoljno da je voliš samo do smrti. Ljubav ne bi nikada trebala da dođe do svog kraja, zato što mi muslimani vjerujemo u život nakon smrti, ahiret, gdje će oni koji su činili dobra djela i činili dobročinstvo biti sastvaljeni sa svojim supružnicima i svojim potomstvom. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
"...uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!" (43:70)

Najbolji primjer u ovom slučaju jeste Poslanik s.a.w.s., čija se ljubav prema Hatidži, koja je bila njegova supruga punih 25 godina, proširila na sve one koje je ona voljela, i ostala takva čak i nakon njene smrti. Pa čak i mnogo godina nakon njene smrti, svaki put kad bi zaklao jarca u svojoj kući, Poslanik s.a.w.s. bi poslao dio jarca Hatidžinoj familiji i prijateljima. Također, svaki put kada bi mislio da bi posjetilac ispred vrata mogla biti Hatidžina sestra Hala, on bi molio Allaha: "O Allahu učini da to bude Hala.”

Greske pojedinih muzeva

U ovom našem članku ćemo pokušati da se usredsredimo na neke važnije greške u koje zapadaju pojedini muževi u svojoj bračnoj zajednici, sa pojašnjenjem Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, prakse u svom ophođenju prema njegovim ženama, majkama pravovjernih, Allah sa njima bio zadovoljan.

Nepodučavanje supruge vjeri

Prva i možda od najfatalnijih grešaka je ne podučavanje supruge vjeri islamu i šerijatskim propisima. Zaista, među ženama ima onih koje ne znaju kako da ispravno klanjaju ili ne znaju opšte propise menstruacije i nifasa, a o propisima istihaze da i ne govorimo. Pojedine žene ne znaju kako da se šerijatski ophode prema njihovim muževima ili kako da odgajaju svoju djecu islamskim odgojem. Pojedine zapadaju u širk Allahu, subhanehu ve te 'ala, da nas Allah sačuva od toga, a da uopšte i ne znaju to, kao što je naprimjer zakletva mimo Allaha, subhanehu ve te `ala, ili odlazak sihirbazu i vjerovanja u ono što on kaže itd.

Nasuprot tome nalazimo kod žene brigu i upornost u tome da nauči kako se priprema određeno jelo, a to sve zbog toga jer će je njen muž pitati o tome, dok stvari kao što su; kako će se abdestiti za namaz ili kako da ga obavi, zapostavlja u potpunosti, jer zna da njen muž ne pridaje važnost tome, niti će je pitati o tome. Ovo je nema sumnje gubljenje osnovnog načela u međusobnom potpomaganju u bogobojaznosti i dobrim djelima, na koje nas je upozorio Uzvišeni: "Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti ...". (Prijevod značenja El-Maida 2.)

To je kršenje odgovornosti za koju je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Svi ste vi pastiri i svi će te biti pitani za svoje stado, i čovjek je pastir nad njegovom porodicom." (Buharija, 2409.) Dovoljno je za spoznaju, koliko je važno vjersko obrazovanje za ženu muslimanku, to da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odvojio jedan dan posebno za žene, te ih u njemu opominjao i podučavao propisima vjere vezane za njih. Plemeniti muže, zaista su sredstva za podučavanje tvoje žene vjeri mnogobrojna i u ovom našem vremenu veoma dostupna, Allahu zahvaljujemo na tome. Ovdje ćemo napomenuti neke od njih:

1) Određivanje i kupovina knjiga o islamu i njegovim propisima, te diskusija o pročitanoj knjizi sa tvojom suprugom, kako bi se ubjedio da je ona knjigu ispravno razumjela.
2) Odredi zajedno sa njom korisnu islamsku kasetu, te zatraži od nje da ti prepriča ono što je rekao predavač u toku njegovog predavanja.
3) Uzmi svoju suprugu te zajedno sa njom posjeti predavanja i vjerske skupove koje održavaju 'alimi.
4) Međusobno podučavanje iz određene knjige, naprimjer "Vrtovi pobožnih" (Rijadu Es-Salihin ).
5) Svakog petka obavijesti je o tome šta je bila tema hutbe i pokušaj da sa njom pričaš o istoj temi.
6) Pokušaj da je upoznaš i povežeš sa dobrim društvom, muminkama, koje će joj pomoći u vjeri i pomozi je u održavanju tih veza.
7) Napravi u tvojoj kući jednu manju islamsku biblioteku, te podstiči tvoju suprugu na čitanje.
Daruj joj neki poseban poklon svaki put kada nauči suru ili nekoliko ajeta iz Allahove knjige, itd.

Pažljivost pri popravljanju pogreški

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Prema ženama lijepo postupajte, zaista je žena stvorena od rebra, a najkrivlje u rebru je njegov vrh i ukoliko bi ga želio ispraviti ono bi se slomilo, a ukoliko ga ostaviš, pa ono je i dalje iskrivljeno." (Buharija, 3331.) U ovom hadisu se nalazi dosta pouka, a spomenut ćemo samo neke od njih:
- Zaista ispravljanje nečeg iskrivljenog biva sa nježnošću i velikom opreznošću, kako ne bi isto puklo.
- Ne ostavlja se u potpunosti kako ne bi zauvijek ostalo iskrivljeno, naročito ukoliko ta iskrivljenost, koja je od ženine prirode, pređe u nepokornost činjenjem harama ili ostavljanjem vadžiba. Imam ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "Politika sa ženom je primanje oprosta od nje i strpljivost na njenoj iskrivljenosti, pa onaj ko želi njeno potpuno ispravljanje neće se njome okoristiti, ..." (Fethul Bari) Kao da hoće da kaže: "Naslađivanje njome neće se upotpuniti osim sa saburom".

Stroge kazne

Kad je u pitanju kažnjavanje, tu se takođe prave krupne greške. Primjer toga je:

Upotreba udarca kao prvog sredstva za popravljanje. Uzvišeni Allah kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: "A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi ih posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite, a kad vam postanu poslušne onda im zulum ne činite." (En-Nisa, 34) Ovo je šerijatski redosljed; savjetovanje, izbjegavanje u postelji, pa zatim slijedi udarac, s tim da ne bude jak i koji neće ostaviti tragove na njenom tijelu.

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, je rekao: "Prema ženama lijepo postupajte, zaista su one kod vas zarobljenice i ne posjedujete od njih ništa više od toga, osim ako očito sramno djelo ne učine, pa ukoliko to urade, izbjegavajte ih u postelji i udarite ih udarcem koji neće tragove ostaviti". (Tirmizija i Ibn-Madže, Sahihul-džami'a, 7880)

Takođe, od nepravde prema ženi je njeno kažnjavanje protjerivanje iz kuće bez šerijatski opravdanog razloga. Uzvišeni Allah kaže: "... Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi, onaj koji Allahove propise krši, sam sebi nepravdu čini..." (Prijevod značenja Et-Talak, 1)

Udarac po licu, vrijeđanje i međusobno psovanje su takođe zabranjene stvari. Jedan čovjek je došao kod Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitao ga: "Šta je ženino pravo kod njenog muža?"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: "Da je nahrani kada i sebe, da je odjene kada i sebe, da je ne udara po licu, da je ne smatra ružnom i da je ne izbjegava osim u kući." (Taberani, Bejheki Sahihul-džamia, 3149)

Škrtarenje u izdržavanju

Zaista je muž obavezan da izdržava svoju suprugu. Ta obaveza je potvrđena Kur'anom, Sunnetom i koncezusom islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: "Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva." (El-Bekara, 223), a mogućnost je ono što se podrazumijeva u tradiciji ljudi, bez pretjerivanja ili umanivanja. Žena je stekla pravo na izdržavanje zbog omogućavanja njenom mužu da se naslađuje njome, te zbog njene poslušnosti njemu, boravka u njegovoj kući, odgajanja i vaspitavanja njegove djece. Ukoliko bi žena bila iskušana mužem koji je škrt, koji joj zabranjuje njeno pravo u izdržavanju bez šerijatskog razloga, njoj je u tom slučaju dozvoljeno da uzme iz njegovog imetka, pa čak i bez njegovog znanja.

Hind b. Utbe je rekla: "Allahov Poslaniče, zaista je Ebu-Sufjan škrt čovjek i ne daje mi ono što je meni i mojoj djeci dovoljno, osim ako uzmem od njega bez njegovog znanja?", pa je rekao: "Uzmi onoliko koliko je tebi i tvojoj djeci dovoljno sa dobročinstvom." (Buharija, 2211) O plemeniti muže, zaista je izdržavanje tvoje žene i djece sadaka, kao što Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Ukoliko čovjek izdržava svoju porodicu i nada se nagradi, pa to mu je sadaka." (Buharija, 55) Isto tako je rekao 'alejhisselam: "Najbolji dinar je dinar koji čovjek utroši na njegovu porodicu." (Muslim, 994)

Okrutnost, nestrpljivost, nedostatak blagosti prema supruzi

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Najpotpunijeg imana su oni vjernici koji su najljepšeg ahlaka, a najboljeg ahlaka od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama." (Tirmizija, Sahihul-džamia, 1232) Koliko je muževa koji postupaju shodno ovom prelijepom hadisu u kojem se naglašava da je najbolji onaj koji je najbolji prema svojoj ženi. Sa koliko ćemo se slučajeva susresti, gdje je muž van kuće veseo i spreman na šalu, dok prilikom ulaska u kuću prema svojoj supruzi ili čak i djeci, njegovo ponašanje je grubo i ne prihvata pogreške niti izvinjenja.

Međutim, trebalo bi biti obrnuto, jer je od uljudnosti i blagosti da čovjek unese sa sobom sreću i veselje prilikom ulaska u kuću ili da pokaže nježnost prema ženi sa dozvoljenim zabavama. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Sve što nije od spominjanja Allaha, dželle ša'nuhu, je zabava i zaborav, osim četri stvari: međusobno igranje čovjeka sa njegovom ženom ..." (Nesai, Sahihul-džamia, 4534) Također je rekao Aiši, radijallahu 'anha: "Dođi da se s tobom natječem?", rekla je: 'Pa se sa mnom natjecao, i ja sam ga pretekla.' Međutim Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, to ne zaboravlja, pa kada se Aiša, radijallahu 'anha, udebljala, poziva je da se natječu ponovo, te se nakon pobjede smije i udara je po njenom ramenu govoreći: "Ovo je za ono prethodno." (Ahmed, Nesai, Silseletu-sahiha, 131)

Od nježnosti prema supruzi je i to da je nahraniš svojom rukom: "Doista ti nećeš podijeliti sadaku želeći njome Allahovu nagradu, a da nećeš biti za nju nagrađen, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svoje supuge." (Buharija, 5568) Jedan od načina iskazivanja nježnosti prema supruzi jeste i njeno dozivanje imenima koja će kod nje izazvati sreću i razmaženost, te osjećaj da je voljena, kao i da joj se ponekad obratiš umekšanim i blagim glasom, kako bi se ljubav i bliskost između vas dvoje što više povećala. To je bila praksa Poslanika, 'alejhisselam, pa se Aiši, radijallahu 'anha, obraća sa: "O Humejra (Humejra znači: crvenkastobijela žena), da li bi voljela da ih pogledaš - igranje i ples Habešija." (Nesai, Silseletu-sahiha, 3277) A ponekad ju je zvao: "O Aiš, ovo je Džibril koji te poselamljuje." (Buharija, 3768)

Širenje tajni

Takođe od pogreški pojedinih muževa je širenje tajni i nedostatka supruge. U hadisu je došlo da će najgoreg položaja na Sudnjem danu biti čovjek koji povjeri ženi, a i ona njemu, potom otkrije njenu tajnu. (Muslim, 1437) U drugoj predaji Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Najvećeg emaneta kod Allaha na Sudnjem danu je čovjek koji povjeri ženi, a i ona njemu, pa potom otkrije njenu tajnu.

Čovjeku je zabranjeno da širi ono što se dešava između njega i supruge u njihovoj intimi i ne smije nikome opisivati detalje o tome." (Šerhu Muslim kod hadisa 1437) Takođe bi trebao da čuva tajne svoje bračne zajednice i da ne širi probleme ukoliko se nađu od strane žene, postupajući po hadisu: "Neće prekriti čovjek čovjeka na dunjaluku, a da ga Allah neće prekriti na Sudnjem danu." (Muslim, 2590/72) Pa, zar supruga nije najpreča tome?

Brzopletost i nemarnost prilikom rastave braka

Veza između muža i žene je jedna od najčvršćih veza, toliko da je Uzvišeni Allah bračni ugovor između njih nazvao čvrstom obavezom. Uzvišeni, kao što stoji u prijevodu značenja, je rekao: "... I kad su one od vas čvrstu obavezu uzele." (En-Nisa, 21) Zbog toga je raskidanje bračne zajednice i završavanje bračne veze nešto što je najmrže u Islamu, jer dovodi do rasipa porodice i razilaženja njenih članova. Muslimanu ne priliči da pristupi razvodu braka osim sa valjanim šerijatskim razlogom.

Doista, razvod braka u islamu nije propisan kako bi bio uzdignuta sablja nad ženinim vratom, u što su neki ubjeđeni da je tako, i nije propisan da bi bio zakletva kojom se potvrđuju vijesti, kako misle neki supruzi kada kažu: 'Ako ja to ne uradim, ti si rastavljena ili obrnuto ako to uradim ti si rastavljena.' Poštovani brate, islam i njegovi propisi ne zanemaruju stvarnost, moguće je da se desi istinski razvod braka, ali i pored toga nije dozvoljeno da tvoj prvi korak u rješavanju razilaženja sa suprugom bude rastava braka, naprotiv treba da iskoristiš sva moguća dozvoljena sredstva prije rastave, kako bi izliječio i iskorjenio međusobne nesuglasice. Nemoj da požuruješ sa rastavom kako se ne bi kajao kada sve već bude gotovo.

Podsjećanja radi: Šerijatski je zabranjeno čovjeku da rastavi svoju suprugu, a ona je u svom mjesečnom ciklusu (menstruaciji), ili da je rastavi a ona je čista, međutim on je imao sa njom polni odnos u toj čistoći i to se kod učenjaka naziva "Novotarska rastava braka". Takođe mu nije dozvoljeno da je rastavi tri puta u isto vrijeme. Da joj kaže u isto vrijeme i na istom mjestu tri puta: ti si rastavljena, ti si rastavljena, ti si rastavljena.

 Nedostatak ljubomore

Brojni su primjeri za nedostatak ljubomore. Koliko muževa ne pokazuje svoju ljubomoru prema svojim suprugama. Jedan od najzapaženijih i najraširenijih oblika nedostatka ljubomore je dozvoljavanje supruzi da ne praktikuje islamske propise. Razgolićava se pred strancima pružajući im priliku da se naslađuju njenim tijelom. Gdje je ljubomora Sa'da b. Ubade, radijallahu 'anhuma, kada je rekao: ''Kada bi vidio čovjeka sa mojom suprugom udario bih ga oštricom sablje''. Međutim poslušajte Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovor koji ne odobrava Sa'dov postupak: "Zar se čudite Sa'dovoj ljubomori? Tako mi Allaha ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene." (Buharija, 6846; Muslim, 1499)

Zbog svoje ljubomore Uzvišeni Allah je zabranio činjenje javnih ili tajnih grijeha. Zar postupak Esme kćerke Ebu-Bekra i žene Zubejra, radijallahu 'anhum, nije dopro do ušiju muslimana. Prevaljuje daleki put od kuće do vrta, noseći košpice od hurmi na glavi, tako kada joj Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, - u grupi Ensarija nudi jahalicu, odbija to zbog, kako reče: "Postidila sam se da idem sa ljudima i sjetila sam se Zubejra i njegove ljubomore, jer je bio najljubomorniji čovjek." (Buharija, 5224; Muslim, 2182)

Zar da se pojavi sumnja oko Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Esme i Ensarija? Ne, međutim to je bračna vjernost. Dok sa druge strane nalazimo ljude kako dozvoljavalju suprugama da se rukuju sa strancima ili da sa njima sijele i tome slično, opravdavajući to vremenom i prostorom, i težinom prakticiranja istog propisa. Pa, ko je rekao da prakticiranje islama ne zahtjeva odricanje i trud: "One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je zaista, na strani onih koji dobra djela čine". (Prijevod značenja Al-Ankebut, 69) Poštovani brate budi Zubejr, a ti sestro budi Esma, pa će naše društvo, ako Bog da, biti kao društvo Ensarija.

Allahu moj, ukaži nam istinu i opskrbi nas slijeđenjem Kur'ana i sunneta; ukaži nam neistinu i pomozi nam da je odbacimo.
AMIN


25.09.2011.

Visezenstvo u Islamu-preispitajmo se sestre subhanallah

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Visezenstvo u Islamu -preispitajmo se sestre subhanallah

Buharija bilježi hadis od Aiše, radijallahu anha, koja kaže: “Nisam bila ljubomorna ni na jednu Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, suprugu kao na Hatidžu iako je nisam vidjela. Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je često spominjao. Kada bi zaklao ovcu, isjekao bi je na dijelove a potom poslao Hatidžinim prijateljicama.
- Kao da na ovome svijetu nema druge žene osim Hatidže – rekla sam mu jednom prilikom, a on, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Ona je bila takva i takva i od nje sam imao djecu.”


Bez obzira na nasu žensku ljubomoru, Allahov propis je propis. Allah, subhanehu ve te ala je dozvolio višeženstvo muškarcima a znamo svi, da sve što je Svemogući dozvolio, naredio, odobrio da je samo khajr u tome za mu’mine.

U vjerodostojnom hadisu prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “šta god Allah vjerniku odredi to je dobro za njega. Ako ga zadesi dobro, rob se zahvali pa to bude dobro za njega, a ako ga zadesi iskušenje rob osaburi pa to bude dobro za njega. To ima samo vjernik.” (Muslim, 4/2295)

Na mužu je da se boji Allaha i da bude pravedan prema svojim suprugama, da im poklanja isto vrijeme i pažnju, da isto gleda na djecu ne zapostavljajući ovdje nikoga. Naći ćemo mnogo razloga zašto muž ne treba da se oženi sa drugom. Ali ovdje se radi zapravo o nama ženama, o našem pristupu ovoj temi, kako se mi ponašamo, kako se mi ophodimo, kako se mi pokušavamo postaviti u ovakvim situacijama ako se nađemo u njima.Da sebe preispitamo koliko samo jake i sta u tom iskusenju-ispitu uraditi a da bi samo Allah svt bio zadovljan a ne samo mi,nas nefs!!!Trebali bi mnoge staviti sebe u poziciju te sestre druge insaAllah,koja je pristala doci na tvog muza,tvoju djecu,na sestre iz Dzemata i na razne porovre i iskusenja na koje je bila spremna da podnese samo da bi svoju vjeru sacuvala,sacuva hidzab,sacuva se bluda,sacuva se od harama pa pristala da bude ta druga ili treca ili cak i cetvrta!!!

Stavi sestro sebe u njemu situaciju dali je i to lahko pristati,dali se upitas sta je na to natjeralo,koji je razlog,zbog cega je i na to spremna subhnallah?!?!

Zamisli sestro da mozes sutra i ti biti iskusana da ti muz preseli,da te pusti ili ili,pa gdje si pristigla ti onda,godine te zauzele,djecica se savila oko tebe a dali ce te Allah svt pocastiti da budes opet nekom prva ???

Hmmm subhnallah,Allah svt najbolje zna,ali kad bi mi sve zeljele drugoj sestri ko i same sebi bilo bi elhamdulillah sve dobro inshaAllah..

On je samo dunjalucka stvar-muz tvoj koji je od danas od sutra ko i mi,a kad te Allah svt pocasti ili recimo na tu kusnju stavi-na ISPIT pa kakvoj ces se diplomi nadati ili uspijehu hajr inshaAllah,dobro razmisli!

Mozda je samo glavna briga danas dunjaluk nazalost a mi zaboravimo Ahiret ili Dzennet radi dunjaluka ili dunjalucki stvari nazalost!

Nebrini sestro za dunjaluk,Allah svt hrani i tebe i njeg-muza,kafire svojom milosti,zivotinje,ptice na grani koja neradi pa kad ode ranim sabahom iz gnjezda gladna u podne se vraca punog trbuha Allahovom svt misloti i pomoci samo!

Nebrini se,nece ti Allah svt tvoj rizk usktatiti radi te druge sestre koja je mozda u tezoj situaciji od tebe,nece Allah svt uskratiti nafaku,bereket i ljubav koju si imala sa svojim muzem subhnallah...

Allah svt je propisao sve,KADR-kad i gdje i sa kim i koliko,u Kuranu dokaz i u sunnetu Poslanika saws,odnos prema Stovritelju,Poslaniku saws,prema muzevimaa,zenama,djeci itd.

OK,nisu oni ko nas Poslanik saws,niti smo mi ashabinke ili mi svi nemamo iman ko oni,ali propis iz Kur'ana stoji do sudnjeg dana za sve narode,pa oni koji su bogobojazni ce insaAllah i uspijeti na oba svijeta Allahovom svt pomoci i milosti a oni koji se boji za dunjaluk pa uslove ili ULTIMATUME POSAVLJAJU MUZEVIMA,mimo sto je Uzviseni vec davno postavio i Njegov Poslanik saws,takvi ce propasti i na dunjaluku i na ahiretu koji zakone i propise ili ultimatume svoje postavljaju subhnallah!

Zamisli sestro samo sta bi ti da si u situaciji te sestre,gdje bi,dali bi prije pristala biti i ti nekom druga i sacuvati svoju vjeru i hidzab-cednost ili bi radi nuzde se odrekla Allahove svt vjere estagfirullah ,pa skinula hidzab i pocela raditi da prezivis!Dali si se upitala sta bi ti u njenoj situaciji?! Dali si se upitala sta je bolje i gdje je u tome Allah svt zadoovljan biti izgubljena na sejtanovom putu ili biti nekom druga a dalje da i nespominjem subhanallah!

Da li mi i ako smo ljubomorne zaista išta radimo na tome sem da kažemo: “Ja ne mogu da se moj muž sa još jednom oženi, ja sam veoma ljubomorna, nek on mene pusti a on nek se ženi opet jer ja ne mogu to izdržati.” Ili: “Ja se ne bih znala prema njoj ponašati možda bih joj i kakvu nepravdu učinila?” Da li nas samo preplave osjećaji ljubomoren, bola i tuge? Hoćemo li se u takvoj situacij samo utopiti u takvim osjećanjima? E, ta ljubomora! Kako prevazići ljubomoru?!Sta cu reci Gospodaru svt na Sudnjem danu a nemoj misliti sta cu reci sestrama iz Dzemata kad me nezovu samo radi gibeta a ne radi Dzenneta i podrske subhnallah!Nedozvoli sejtanu da te zavede i da ti on izdaje svoje zakone i da te u stranputicu odvede plaseci te siromastvom sta ces jesti ako se ozeni,sta ces obuci i kako dalje!Nehrani te muz i neoblaci,nego Uzviseni svt...

Poslanik s.a.v.s., je rekao : " Covjek koji nema ljubomore nece uci u Dzennet"

Pa dali to bile mi i imale ljubomoru ili nasi muzevi elhamdulillah i to je iz sunneta Poslanika saws ostalo LJUBOMORA pa elhamdulillah...
Zamislim tu drugu kao ženu, sestru kojoj je poginuo muž na Allahovom putu, koja je sestra ti u vjeri a ne neka moderna dzahilka, sestra u Islamu, koja je ostala sama bez svoga zaštitnika na ovom prljavom dunjaluku. Zamislimo se mi u njenoj situacij.
Zašto ne imati tu drugu ženu, sestru u Islamu, onu prijateljicu koja nam je potrebna, s kojom možeš da pričaš o svemu, da podjeliš ono što te muči, da učimo zajedno i da se pomažemo u dobru i da odvraćamo jedna drugu od zla? Zašto da ne bodrimo jedna drugu kao prave iskrene mu’minke pa da nam bude lakše u svemu! A koliko puta si imala prijateljica i takozvanih sestara pa na kraju si shvatila i uvidila da nije to ona prava sestra a kamoli prijateljica koja ti je potrebna.Da imas sestru pored sebe a znas da je i sa njom a sa tobom Uzviseni svt zadovljan elhamdulillah,ispit polozen a muz takodje zadovoljan...

Jeli sestro bolje kad mu je Uzviseni svt odredio da se sa tim pomiris i da i on u halalu zivi i sa tobom i sa njom,nego nedo Allah svt kao sto je vrijeme pokazalo subhnallah,estagfirullah za radi pojedinih sestra koje odmah pobijegnu radi visezenstva roditeljima,ili se po dzematima kriju ili,ili pa ga onda TI SAMO SESTRO svojim sebebom natjeras na nesto sto prvo nije Uzviseni svt sa tobom prvom zadovoljan,prizvala si Allahovu svt srdzbu gdje ti je sabur???

Tvojim ga sebebom prisiljavas da pusti tu drugu ALLAHU EKBER,a Allah svt ga neprisiljava Uzviseni Gospodar,ili ga natjeras daa zvi tajni nedozvoljeni brak jer u fitri muskaraca je Allah svt ugradio da mogu 4 zene voljeti odijednom a svaka od njih ima nesto posebno sto ga privlaci a to sve jedna nemoze imati subhnallah!

ZASTO mu ti uslove postavljas,kad mu je ALLAH svt odredio,dozvolio da savua svoju vjeru u halalu i samo ga tako uslovljavas ili prisiljavas na haram jer hoces negdje da bjezis sa djecom njegovom subhnallah,pa kad ti dzemat jedva nekoliko puta udijeli sadaku sjetices se inshaAllah svog muza,porodice koju si srusila ti i tvoj uslov,pitaces se gdje je pastir tvoga stada i babo djeci tvojoj jer brat svaki drugi inshaAllah nemoze biti tvojoj djeci ko tvoj muz kojem si ultimatume postavljala subhnallah!

Razmisli subhnallah jer melek smrti moze sad pa sad doci i sta ces reci svome Gospodaru svt jer to je bilo tvoje iskusenje,ispit...nekom sa bolesti,nekom djeca presele,neko ovo ili ono ali tebi je to Allah svt propisao i Njemu hvala na svkom stanju!

''Kada omrkneš ne nadaj se da ceš docekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ceš docekati vece, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

Drage sestre, treba da radimo na nama samima, da se preispitamo i pripremimo ako bi nas Allah subhanehu ve te ala stavio u ovakvu situaciju. A ako nas Allah subhanehu ve te ala iskuša stim iskušenjem, budimo svjesne da sa više iskušenja i iman raste. Primimo tu drugu ženu kao kartu za Džennet, kao prijateljicu onu koju smo dugo čekale da nam pokuca na vrata, kao sestru koju nismo nikad vidjele i kojoj se radujemo. Vidimo je kao obogaćenje našeg života, naše porodice a ne kao neprijatelja kojem želimo svako zlo. Prevaziđimo same sebe. Dokažimo i na ovaj način da smo jake,iskrene,cvrste, borci na Allahovom putu, na putu Istine.

Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe i obijesni ne budite, jer On dobro vidi što radite!» (112) »I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače vam nema pomoći!« (113) (Suretu Hud, 112-113)

Allahu Uzviseni,Gospodaru moj,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

Višeženstvo i njegova višestruka korist

Oživljavanje zapostavljenih sunneta - Višeženstvo i njegova višestruka korist

Institucija braka u modernom društvu je i te kako narušena. Iz dan u dan je sve manje onih koji stupaju u brak osiguravajući na taj način svome društvu mlađi naraštaj koji će, kako je to i uobičajeno u životu, nasljeđivati brige zajednice i nositi se sa njima. O ovome problemu u nekim zemljama se ozbiljno razmišlja jer on je već počeo rezultirati «nestajanje» ili bolje rečeno izumiranja pojedinih naroda. Zajednica u kojoj je mortalitet mnogo veći od nataliteta je u ozbiljnoj opasnosti.

Razlozi koji su doveli tome su mnogobrojni a jedna od najvećih je raširenost nemorala. S obzirom da sada mladi svoje seksualne potrebe mogu zadovoljiti na vrlo lahak način i sa više osoba, a bez obaveza koje brak sa sobom nosi, i ne razmišljaju o tome. To je zato što je za njih brak jednako strast i seks i ništa više, a to imaju «besplatno» kada god žele.
Allahov Poslanik alejhis-selam kaže: «..brak je moj sunnet pa ko ostavi moj sunnet nije od mene». (muttefekun alejhi)

Islam daje prednost općoj koristi nad pojedinačnom

Površno gledanje na neke propise islama često puta biva razlogom....
neshvaćanja istih ili zauzimanja pogrešnih stavova o njihovom propisivanju ili zabrani. Nekada je mnogo lakše razumiti zašto je u islamu tako ako znamo da je jedno od temeljnih pravila na kojima se zasniva ova vjera davanje prednosti općoj koristi nad pojedinačnom. Pa tako nešto biva zabranjenim zbog toga što njegova raširenost u društvu prouzrokuje štetu. Dok ako bi to činila jedinka ne biva istinski velikim problemom. Na drugoj strani isto pravilo važi i za naredbe i lijepa i preporučena djela. Ako tako budemo gledali i na propisanost višeženstva u islamu bit će nam mnogo lakše da shvatimo razlog njegovog utemeljenja u njemu. Naravno, u društvima u kojima trenutno živimo ozakonjivanje višeženstva bi bila bespotrebna i čudna stvar.

Zato što postoji opća sloboda ljubavnih veza. I ne samo višeženstvo mnogo toga od islam je «bespotrebno» jer su ljudi sami sebi uspostavili sistem života i njihovih međuljudskih odnosa. Kada govorimo o propisima islama i zašto je nešto tako onda se sjetimo da ti zakoni važe za jedno zdravo i moralno društvo tj, tim zakonima se želi napraviti i očuvati tako jedno društvo. I između tih naredbi i zabrana postoji jedna uska veza, jedan se veže ili nadograđuje drugim. Poznato ja da islam zabranjuje blud i to smatra velikim grijehom i propisuje strogu kaznu za njegovo činjenje. A isto tako znamo da je broj žena mnogo veći od broja muškaraca. Na koji način da onda u jednom takvom islamskom društvu riješimo problem većeg broja žena. Da kažemo da je trebalo ozakoniti nemoral i ne ograničavati ljubavne veze na brak samo. To ne bi bilo odgovarajuće rješenje jer bi se tada vrtili u krug i uvijek bi imali jedan od aktuelnih problema na stolu pred sobom kojeg bi morali riješiti. Pa je zato najbolje i najbezbolnije rješenje propisivanje višeženstvo kako bi što lakše mogli da očuvamo svoje društvo zdravim i moralnim.

Utemeljenost višeženstva u Kur'anu i sunnetu

«..onda se ženite sa po dvije, sa po tri i sa po četiri». (en-Nisa 3). A u sahih predajama se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem imao više žena, a što nam sve govori da višeženstvo ima svoju osnovu u Kur'anu i sunnetu Allahova Poslanika alejhis-selam. I pored toga što je većini muslimana i muslimanki poznata utemeljenost ovog propisa mnogi se od njih prema njemu kritički postavljaju. A nekada se u govoru o tome može osjetiti doza podsmijavanja i izrugivanja. Pa zato moramo upozoriti na veličinu i opasnost tog postupka i takvog načina ophođenja prema Allahovom zakonu koji u sebi nema manjkavosti. Kritikovati ovaj propis znači kritikovati Kur'an i praksu Allahova Poslanika alejhis-selam.

To znači i smatrati taj zakon nepotpunim jer se u njemu nalazi promašaj zbog dozvole ovog djela. A nijekanje ovog propisa je nijekanja jednog dijela Kur'an za što su islamski učenjaci rekli da je djelo koje izvodi iz vjere. « Danas sam vam vjeru vašu upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.» (el-Maide 3). Upotpunjavanje vjere za nas znači da ona nema potrebe da se nešto dodaje ili oduzima ili možda se čak nešto smatra bespotrebnim. Islam ne znači samo namaz ili post, on znači život i odnos prema njemu kako to Gospodar Uzvišeni voli.

Islam znači potpunu predanost

Od islama nije dozvoljeno uzimati ono što nam se sviđa a odbacivati ono što po našem nahođenju ne odgovara. Vjernik nikako ne smije sebi dopustiti da prelazi granicu koju ne bi smio ili da daje sebi za pravo što ne zaslužuje. Riječ islam znači predanost i to ne običnu nego potpunu i sveobuhvatnu predanost. Čovjek kada shvati da je samo rob koji treba da se pokorava naredbama svoga Gospodara mnogo će biti jednostavnije razumjeti i pravo značenje ibadeta i predanosti Allahovim zakonima. Od nas se traži da stanemo u odbranu Allahovog zakona a ne da mi njegove propise omalovažavamo, ne daj Bože, ili da ih kritikujemo. Teško je razumjeti nekoga ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan a da ne prihvata Allahove propise ili da čak javno govori protiv toga i napada onoga koji to zagovara i podržava. Iako često ne upotpunjavamo neke ibadete mi ih ne negiramo, a čak više podstičemo sebe i druge da ih izvršavaju.

Uzmimo primjer noćnog namaza koji danas, na veliku žalost, je od zapostavljenih sunneta ali uprkos tome mnogi ga preporučuju i govore o njegovim vrijednostima i nagradi kod Allaha za njegovo praktikovanje. Pokornost i predanost se baš ogleda u tome da izvršavamo ono što nam nekada i nije lahko ili s čime se na prvi pogled i ne slažemo. Time dokazujemo da je naš život, naša smrt i naši ibadeti Allaha radi Jedinog.

Pozitivnosti višeženstva

- sprečavanje nemorala

- ostavljanje mogućnosti da što više žena nađe svoga staratelja pa makar i u poznijim godinama

- povećavanje nafake

- briga o jetimima

- povećavanje broja muslimana što je i te kako bitno

- jačanje međuljudskih odnosa sklapanjem više brakova među ljudima tako da jedan čovjek se veže za više familija.

- Praktikovanje jednog od sunneta Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem

- Razlikovanje od drugih ne muslimanskih naroda

Svoju vjeru učimo od svojem uleme a ne od orijentalista i onih koji o njoj govore s neprijateljskog aspekta. Nemoguće je da neprijatelj o svome neprijatelju priča pozitivne i lijepe stvari jer je njegov cilj da ga što više ocrni u očima drugih. Naša vjera je naš ponos!


Gdje je izlaz?
Ako smo svjesni te realnosti, kako je lijeciti? Da li je izlaz u slijeganju ramenima i zatvaranju ociju pred cinjenicama, ili ce se ti problemi, možda, riješiti sami od sebe, ako se opredijelimo iskljucivo za monogamni brak. Eliminacijom poligamije milioni žena ostat ce bez mogucnosti da se ikada udaju, zakljuce brak i osnuju porodicu. Dokumenti o ljudskim pravima i slobodama, pocevši od Univerzalne deklaracije pa do Evropske deklaracije o ljudskim pravima, deklarativno podjednako garantuju pravo na brak muškarcu i ženi, poput prava na slobodu, sigurnost, rad i dr. Unatoc proklamovanim pravima žena, zbog nesrazmjera u broju u odnosu na muškarce, milioni žena ne ostvare ovo pravo i ostaju neudate. U takvoj situaciji covjecanstvo se nalazi, kako tvrdi Sejjid Kutb, pred tri mogucnosti:
1. Da se svaki covjek sposoban za brak ženi s jednom ženom sposobnom za brak, a njih jedna ili više ostaje bez braka provodeci svoj život bez mogucnosti osjecaja draži muškarca i porodice.
2. Da se oženi svaki covjek sposoban za brak, samo sa jednom ženom u zakonski cistom braku, a da ima ljubavnicu i cini blud sa jednom ili više žena u društvu u kome je veci broj žena od broja muškaraca.
3. Da se žene svi sposobni muškarci ili neki od njih sa više žena i da ta druga žena upozna muškarca u zakonskom braku javno, a ne ni kao ljubavnica ili «prijateljica», nezakonito.
Prva mogucnost je nehumana i protuprirodna jer lišava ženu prava na brak. Pravo na brak je najprirodnije ljudsko pravo. Nijedna osoba ne bi trebalo da bude lišena tog prava, ni pod kakvom izlikom niti po bilo kojem osnovu. Pravo na brak je pravo koje svaki pojedinac može tražiti od svog društva, kao i pravo na rad, pravo na slobodu, obrazovanje i sl. U ma kakvom blagostanju žena živjela, ona je istinski nezadovoljna svojim životom bez muža. Hiljadu poslova, hiljadu zarada ne može zadovoljiti potrebu žene za prirodnim životom, bilo da se radi o njenim tjelesnim potrebama ili nagonu, potrebi duše ili intelekta za smirenjem i druženjem u porodici. Zar i muškarac ne nalazi posao i ne ostvaruje zaradu, ali mu to nije dovoljno, nego nastoji živjeti u porodici. Zar i ona nema želju i pravo za toplinom doma, za muškom blizinom i potomstvom koje ju cini sretnom. Svakako, i žena i muškarac isti su kada je o tom pitanju rijec, jer su od jedne vrste.
Druga mogucnost je protiv cistog islamskog stremljenja, protiv pravila islamske etike, kao i protiv interesa same žene. U tom slucaju žena se, donekle, tjelesno zadovoljava ali je takode lišena obiteljskog života koji je za nju važniji od zadovoljenja njezinih strasti. Ako se ženi uskrati obiteljsko okruženje, ona nipošto ne može, upuštanjem u promiskuitet i ljubavne veze, zadovoljiti cak ni u najmanjoj mjeri svoje materijalne i duhovne potrebe. Pravo na brak za muškarca znaci pravo na zadovoljenje instikta, pravo na ženu, partnera, suputnika dostojnog povjerenja i pravo na zakonitu djecu, ali za ženu pravo na brak znaci, osim svega spomenutog, i pravo na zaštitnika, muškarca pokrovitelja u kojeg se može pouzdati da ce mariti za njene osjecaje. Tu soluciju podržat ce je samo oni koji se suprotstavljaju Allahu i njegovim zakonima i zdravoj ljudskoj prirodi.
Treca mogucnost je ona koju je odabrao islam. Nju je odabrao kao uvjetnu povlasticu, da bi se suocio sa realnošcu u kojoj ne vrijedi slijeganje ramenima niti tupavo mirenje sa stvarnošcu. Nju je islam odabrao kao neizbježnu realnost s kojom ce se ljudi susretati dok budu živjeli na ovom svijetu. Rješava je tako što bi muškarac koji posjeduje potrebne finansijske, moralne i fizicke mogucnosti trebalo da prihvati brak sa više od jedne žene. Prva žena trebalo bi, u duhu islamske dobrodušnosti, za volju i ljubav svoje sestre u islamu, suosjecati s njenim problemom i podnijeti žrtvu. Ona bi trebalo da, drage volje, pristane na tu vrstu sudjelovanja u izgradnji islamske zgrade koja pociva na temeljima morala i cestitosti. Stoga bi prosvijecene muslimanke, svjesne tog problema, trebalo da podrže tu islamsku odredbu i ožive sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s., za cije oživljavanja on garantuje nagradu, svima onima koji taj sunnet budu prakticirali, bez umanjenja nagrade samim izvršiocima. U krajnjem slucaju višeženstvo bi se trebalo smatrati pravom žena koje su lišene muževa i obavezom muškaraca i udatih žena.

Epidemija nemorala

Historija kao uciteljica života, uci nas da su najmocniji narodi i civilizacije propadali ne zbog njihove ekonomske ili vojne nemoci, vec onda kada su se moralno srozali.
Ne može se reci da je distanciranje od poligamije jedini uzrok moralnoj anarhiji. Puno je razloga koji su vecinu društava u svijetu doveli na ivicu moralnog sunovrata, ali zasigurno je ignorisanje ove islamske odredbe uveliko doprinijelo njenom širenju. Ta pošast dobrano je zahvatila i bošnjacko društvo. Mislilo se da ce ratna stradanja u našoj zemlji doprinijeti moralnom procišcenju, medutim, utjecaji evropske kulture i nesrazmjeran broj žena i djevojaka koje su ostale bez mogucnosti udaje, doprinose ponašanju koje je suprotstavljeno Allahovim, dž.š., propisima.
Dakako da ne treba kriviti jedino ženu, možda nju treba ponajmanje osudivati, jer je za tu pojavu odgovorno više saucesnika. I društvena i Islamska zajednica, kao najodgovorniji faktori, nijemo posmatraju tu pojavu, iako su svjesni njenih štetnih ucinaka. Gotovo da nema ni osude a kamoli sistemskog rješavanja. Kada su jednog uglednog zvanicnika Islamske zajednice u TV-emisiji pitali šta on misli o višeženstvu u islamu i da li bi to on ucinio, odgovorio je: «To može uraditi samo pijan covjek, a kao što vidite ja nisam pijan.» Takvim izjavama potpomažu se džahili i pronositelji lošeg odgoja koji ismijavaju Allaha, dž.š., i Njegov zakon, zadovoljni i nagradeni s onih strana kojima je stalo da se spletkari protiv ove vjere. Bježanjem od problema ne rješava se problem nego ga samo produbljuje. Stoga, ukoliko nismo spremni doprinijeti afirmaciji nekog propisa nemojmo ga omalovažavati i destruktivno djelovati. Opravdanosti ove islamske povlastice ponekad su svjesniji muškarci i žene na Zapadu nego sami muslimani i muslimanke. Za kraj, poslušajmo šta o svemu tome kaže gospoda Ani Bizant, teozof:
«Zapad tvrdi da ne prihvata višeženstvo. Medutim, muškarci na Zapadu našli su nacina da zaobidu zakon i da održavaju seksualne odnose sa više žena i to bez odgovornosti koje traži zakonski brak.
Time im je omoguceno da odbace neželjene ljubavnice kad god im se prohtije, ne ostavljajuci joj drugi izbor nego da ode na ulicu i oda se javnoj i masovnoj prostituciji. Sudbina takve žene neuporediva je sa pozicijom žene koja je ušla u poligamni zakonski brak i koja, iako dijeli muža sa drugom ženom, uživa muževljevo starateljstvo, postaje majka, pa i nana u porodici. Kada nocu posmatram hiljade žena na našim ulicama uvjerena sam da Zapad mora uciti od islama i mora prestati kritikovati islam u vezi sa višeženstvom. Islam omogucava ženi u poligamnom braku da ima muža i djecu u svom krilu na legitiman nacin i sa svim dužnim poštovanjem. A to je mnogo bolje, sretnije, poštenije i dostojanstvenije za ženu od neizvjesnog i teškog samotnickog života u društvu i na ulici. Ona nosi njegovo nezakonito dijete, a zakon je uopce ne štiti.
Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost. Amin!


Visezenstvo u Islamu!

http://www.youtube.com/watch?v=RZaEWgNqvuo

http://www.youtube.com/watch?v=dkOOjIiVqg0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ngW3Y4_luDY&feature=related

 

24.09.2011.

Kur'an i Nauka ( I Sunce se krece ) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an i Nauka  ( I Sunce se krece  ) !

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg poslanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

 I Sunce se krece!

I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
(36 – Yasin, 38)


Tokom dugog perioda povijesti ljudi su vjerovali da je Zemlja nepomična i da se Sunce okreće oko nje. A potom, nakon otkrića Kopernika, Keplera, Galileja, ljudi su počeli vjerovati da je Sunce nepomično, a da se Zemlja oko nepomičnog Sunca. Otkriće da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obratno, bilo je veoma bitno, ali bilo je sasvim pogrešno misliti da je Sunce u stanju mirovanja.
Kasnije je, uz pomoć razvijenih teleskopa i akumuliranja naučnih podataka, postalo jasno da se i Sunce kreće i da se Zemlja okreće oko Sunca, koje je u pokretu. Unatoč činjenici da je nauci trebalo toliko vremena da dođe do ovih saznanja, Kur'an ih je obznanio prije 1400 godina. Naspram ideja da se Sunce okreće oko Zemlje ili da je Sunce nepomično, 38. ajet sure ''Ya-sin'' iznosi stvarnu istinu riječima da se i Sunce kreće do svoje određene granice. Tako je, kao i u brojnim drugim slučajevima, Kur'an bio prvi poznati izvor koji je dao ispravno objašnjenje kretanja Sunca.

Kur'anski i naucni metod

Naučna djela koja iznose neku tezu čine to postepeno i pozivaju se na naučne izvore. Kur'an, međutim, ne dokazuje svaku svoju postavku. Kur'an je Objava Stvoritelja svemira u kojoj je svemir objašnjen jezikom Stvoritelja, metodama različitim od onih prisutnih u naučnim djelima. Činjenica da se kur'anske teze o svemiru uspijevaju dokučiti tek nakon više od hiljadu godina od vremena kad su obznanjene, kao i da nijedan od kur'anskih stavova o različitim naučnim pitanjima nije pogrešan, dokazi su da je Kur'an knjiga Stvoritelja svega postojećeg. Za razliku od naučnih rasprava u kojima se do rezultata pokušava doći odgovarajući na pitanja ko, šta, kako i zašto, koja trebaju dati dokaze teoriji koja se elaborira, Kur'an konačne odgovore daje neposredno. U naučnoj metodologiji potrebno je slijediti dobro poznatu putanju prije nego se formuliraju postulati kojima Kur'an vodi izravno, neposredno.
Kao što se vidi, kur'ansko neposredo iznošenje rezultata razliku je se od naučne metodologije. Bez obzira o kakvom se stavu radi, nauka mora proći tačno preciziranim putem i kroz određene faze. To je logična posljedica same strukture naučnog znanja. Zapravo, mnogi kur'anski ajeti nas bodre da istražujemo i svemir i Zemlju, koristeći naučne metode. Nije nam želja stvarati sukob između naučne i kur'anske metodologije poredeći ih. Naprotiv, želimo pokazati da kur'anski stavovi bez slijeđenja naučne metodologije daju direktne rezultate, sugerirajući slijeđenje naučnih metoda, jer se na taj način mogu dokazati činjenice koje je Kur'an predvidio. Kur'an potiče od Sveznajućeg Stvoritelja svemira. Zato Allah, dž. š., u Kur'anu, kao rezultat, iznosi podatke, do kojih apsolutno nije mogla doći nauka u vrijeme kada je objavljivan. Informacije koje Kur'an iznosi neposredno nisu bile dostupne putem naučnih metoda koje podrazumijevaju akumulaciju naučnog znanja, formule, opservacije i tehnološka otkrića i pomagala. Značajan dio naučnih istina, do kojih poštovanja vrijednim naporima dolazi nauka, prethodno su objavljeni u Knjizi Onoga što je, uporedo sa svemirom, stvorio i naučne (prirodne) zakone.

Brzina Sunca

Sunce se kreće brzinom većom od 700.000 km/h, putanjom zvanom Solar Apex, u pravcu zvijezde Vega. Ne smije se gubiti iz vida da se Zemlja okreće i oko svoje ose, i oko Sunca, a i da se, u isto vrijeme, kreće zajedno sa Sunčevim sistemom.
Sunce se svako jutro izlazi i svako veče zalazi. Međutim, tačke izlaska i zalaska nikada nisu iste. Zemlja se okreće oko Sunca, koje putuje kroz svemir, a da pri tome nikada ne prolazi kroz istu tačku. Zamislite koliko su hiljada kilometara prešli Sunce i Zemlja samo u vremenu od početka čitanja ovog poglavlja do ove stranice, a da od ove nezamislive brzine mi nismo imali nikakve negativne posljedice! Ovakvo razmišljanje može nam dati grubu predstavu o savršenosti sistema koji je Allah stvorio.

Mjesta na kojima se Sunce radja

Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka (mjesta na kojima se Sunce rađa)!
(37- As-Saffat, 5)


Turski učenjak, Taškin Tuna, na slijedeći način objašnjava 5. ajet sure ''As-Saffat'': ''Zemlja ima mnogo različitih kretanja. Zemlja je, sa cijelim sistemom, u stanju kretanja i to tako da nikada dva puta ne prođe kroz istu tačku svemira. Zbog sferalnog oblika Zemlje, Sunce, koje se na jednoj strani rađa, u isto vrijeme zalazi na drugoj strani. Noć tjera dan, a dan noć. U tom slučaju, tamo gdje se Sunce rađa nije 'mjesto', već 'mjesta'. Za svaku tačku Zemlje vrijeme izlaska Sunca je različito. Svako mjesto u različitim sekundama očekuje rađanje Sunca... Posmatramo Sunce dok se 'rađa' na sasvim drugim mjestima svemira.
Sunce je isto Sunce, Zemlja je ista Zemlja, ali je drukčije mjesto u svemiru...'' Taškin Tuna na taj način objašnjava preciznost kur'anskog formuliranja mjesta rađanja Sunca, pri čemu se koristi množina riječi.
Sunce, koje svako jutro viđamo dok se raša, jedan je ogromni nuklearni reaktor. Ovaj naš nuklearni reaktor, koji radi pretvarajući atome hidrogena u helijum, svoju funkciju obavlja na savršeno podešen način. Ovaj izvor našeg života, koji se, na način kako to Kur'an ističe, kreće do određene granice, prema mjestu gdje će stati i okončati, sa ovako brzim kretanjem i bez ikakvih promjena u bilo kojoj preciznoj ravnoteži, putuje svemirom, a s njime i mi. Onaj koji razmišlja, istražuje i iskreno pristupa Kur'anu i kosmičkim dokazima, vidjet će Allahovu moć i fenomene Kur'ana.

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.
(29- Al-'Ankabut, 43)

I sve krece u svojim orbitama

 I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni u orbitama svojim plove.
(21 – Al-Anbiya’, 33)


U arapskom jeziku ukupnost se izražava riječju ''kullun''. Ova riječ znači još i ''sve, svako od njih''. U arapskom jeziku postoji i gramatička dvojina, za što se koriste riječi zvane ''tesnije''. Citirani ajet navodi dva nebeska tijela, Sunce i Mjesec, kako u svojim orbitama, tačno određenim putanja, plove. Međutim, nekorištenje gramatičke dvojine u ajetu navodi na razmišljanje da se radi o najmanje tri nebeska tijela. Ako se ima u vidu da je Zemlja mjesto gdje nastaje dan i noć, onda postaje jasno da je Zemlja treće nebesko tijelo na koje se u ajetu upozorava.Riječ koju smo u ajetu preveli sa 'orbita' jeste arapska riječ 'felek'. Ova riječ znači 'putanju kojom se kreću zvijezde i planeti'.

FENOMEN (NADNARAVNOST) U UPOTREBI SVAKE RIJEČI

Kao što smo mogli primijetiti, svaka pojedinačna riječ je pažljivo odabrana. Riječ iz istog ajeta, koju smo preveli sa ''ploviti'', jeste arapska riječ ''sebehe''. Maurice Bucaille (Moris Bikail) harmoniju kretanja Sunca, Mjeseca i Zemlje izražava ovako:
''Arapska riječ 'sebeha' označava promjenu mjesta objekta koja je rezultat vlastitog kretanja. Ako se promjena mjesta tijela dešava u vodi, onda se to naziva 'plovljenje', a ako se promjena mjesta dešava na zemlji, onda promjena mjesta nastaje pomijeranjem udova onoga što se kreće. Ako se, pak, ova promjena mjesta dešava u svemiru, u tom slučaju ovaj glagol moguće je prevesti samo prema njegovom osnovnom etimološkom značenju. Prema tome, ispravno bi bilo ovaj glagol shvatiti u značenju 'mijenjanje mjesta vlastitim kretnjama'. Okretanje oko svoje ose Mjesec upotpuni u isto vrijeme kada i okretanje oko Zemlje, dakle za 29,5 dana. Tako mi uvijek divimo istu stranu Mjeseca. Sunce se oko svoje ose okrene za oko 25 dana. Glagol 'sebeha' kojim je opisano kretanje Sunca i Mjeseca dakle u potpunosti je u skladu sa modernim naučnim otkrićima. Ovu činjenicu nijedan čovjek, bez obzira na stepen vlastitog obrazovanja, nije mogao spoznati u VII stoljeću.''

Kao što se vidi, preciznošću značenja glagola 'sebeha', u Kur'anu se nalazi upozorenje na specifično kretanje Sunca i Mjeseca. Ovo kretanje potvrđuje se i dostignućima moderne nauke. Ne može se reći da je ovo specifično kretanje Sunca i Mjeseca mogao izmisliti čovjek koji je živio u VII stoljeću.

Suncev sistem

Kretanja Sunca, Mjeseca, Zemlje odvija se na vrlo precizan način, bez ikakvog negativnog djelovanja na život na Zemlji. Istovremeno, svi ti fenomeni su stvoreni kako bi omogućili postojanje i raznovrsnost života na Zemlji. Planet Zemlja se okreće oko Sunca pod nagibom od 23 stepena i 27 minuta. Zahvaljujući takvom nagibu, na Zemlji postoje različita godišnja doba, a od njega zavisi i sistem rasta biljaka.

Zemlja se oko svoje ose okreće brzinom od 1670 km na sat. Kada se Zemlja ne bi okretala oko svoje ose, onda bi na strani okrenutoj prema Suncu uvijek bio dan, a na suprotnoj uvijek noć. Na takvoj Zemlji ne bi bilo ni bilja, a niti života uopće.

Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.
(36 – Yasin, 40)


Sva kretanja i Sunca, i Mjeseca, a i Zemlje odvijaju se u potpunoj harmoniji. U Sunčevom sistemu sve je tako dobro podešeno da čak i najveći planet sistema - Jupiter - svojim postojanjem daje doprinos mogućnosti života na Zemlji. U svom članku o Jupiteru, astronom George Wetherill kaže sljedeće: "Kada se na mjestu gdje se nalazi Jupiter ne bi nalazio planet te veličine, Zemlja bi gotovo hiljadu puta više bila izložena meteorima i kometama... Da Jupiter nije na mjestu na kome jeste, u ovom trenutku ne bi bilo ni nas da istražujemo misteriju porijekla Sunčevog sistema."

Gdje god pogledamo, vidjet ćemo blistave ideje, besprijekorne proračune i savršenu umjetnost stvaranja. Dovoljno je samo da se zamislimo nad Allahovim stvaranjem, da upotrijebimo svoj razum, ako razum imamo, da ne bježimo od svoga Stvoritelja, Koji, onima koji razmišljaju, u cijelom svemiru pokazuje dokaze Svoje moći, milosti i umjetnosti.

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!
(3 - Ali ‘Imran, 190-191)

 


23.09.2011.

Kur'an i Nauka (Bez stubova uzdignuto nebo) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an i Nauka  (Bez stubova uzdignuto nebo) !

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg pos*lanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

 Bez stubova uzdignuto nebo

Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao …
(13- Ar-Ra'd, 2)


Činjenica da Kur'an govori o naučnim fenomenima koji nisu objašnjivi nivoom znanja u vrijeme Muhammeda, a. s., samo po sebi predstavlja čudo. Nastojeći istaći ovu karakteristiku Kur'ana, u ovoj knjizi smo više mjesta ustupili naučnim činjenicama iskazanim prije više od 1400 godina, koje je bilo moguće shvatiti tek u posljednjim stoljećima. Jedna od naučnih činjenica, koje je bilo nemoguće saznati istraživanjem i naučnim opservacijama u vrijeme Muhammeda, a. s., sadržana je u citiranom ajetu. Međutim, ova činjenica nije potvrđena u posljednje vrijeme, nego mnogo ranije. Ljudi su prije mnogo vremena saznali da nebo ne stoji na stubovima. Ali, u vrijeme objave Kur'ana, ljudska zajednica nije imala ovakav zajednički stav. Čak i nakon objave Kur'ana bilo je onih koji su vjerovali da se nebo naslanja na planine na krajevima Zemlje.
Primjera radi, u jednom od starih izdanja Nove američke biblije postoji slika koja pokazuje kako su autori Biblije zamišljali svijet. Na toj slici nebo je prikazano kao prevrnuti tas oslonjen na stubovima. (Vidi: The New American Bible, St Joseph's Medium Size Edition, str. 45)
Ibn Abbas (umro 68. hidžretske ili 687. god. Nove ere), Mudžahid (umro 100. hidžretske ili 718. god. Nove ere), Ikrime (umro 115. / 733. god.) vjerovali su u postojanje stubova (planina) koji drže nebo. Pomenute osobe su vjerovale kako se kur'anski ajet odnosi na vidljivi dio, a da se na nevidljivim mjestima nalaze stubovi koji nebo drže uzdignutim. Bilo je i zajednica, kao što su Babilonci, koje su bile ubjeđenja da se nebo naslanja na planine na kraju svijeta. U vrijeme kada je živio Muhammed, a. s., ljudi nisu znali da je Zemlja okrugla i da bi kretanje u suprotnim smjerovima dvojicu putnika ponovno dovelo na početnu poziciju. Iz tog razloga, tvrdnja da je nebo naslonjeno ili nije naslonjeno na stupove bila je nepoznata, neodređena tvrdnja, koju je bilo nemoguće dokazati u doba Vjerovjesnika. To što je Kur'an dao pravilno objašnjenje nekog nerazjašnjenog ili, u vrijeme njegove objave, nepoznatog pitanja predstavlja prvorazredno čudo, nadnaravni fenomen.
Navedena činjenica koju Kur'an spominje, nije osigurala Vjerovjesniku nikakvu prednost, pošto ju je bilo nemoguće dokazati u njegovo vrijeme. Štaviše, moguće je da su, zbog nerazumijevanja onoga što je navedeno u ovom ajetu i nemogućnosti dokazivanja toga, upućeni određeni prigovori na Kur'an. Oni koji tvrde da je Muhammed, a. s., napisao Kur'an ne mogu objasniti postojanje činjenica u Kur'anu koje su bile u oprečnosti sa općeprihvaćenim ubjeđenjima u vremenu u kome je Vjerovjesnik živio.
I u kontekstu ovog pitanja postoji jasna potreba da, radi boljeg poimanja vrijednosti onoga što Kur'an iznosi, u mašti odemo u vrijeme Vjerovjesnika i da pokušamo shvatiti način razmišljanja ljudi tog perioda. Kur'an je objavljen u vremenu kada nije bilo aviona, automobila, kada se nije znao ni oblik Zemlje, niti je bilo geografskih karti, u okruženju gdje većina nije znala ni čitati ni pisati. Na ove činjenice trebamo podsjetiti one koji tvrde da je Kur'an napisao Vjerovjesnik, ili ljudi iz tog vremena. Mislimo da ćemo bolje shvatiti fenomene Kur'ana ako uzmemo u obzir da su ove teme, o kojima govori Kur'an, obznanjenje u tom vremenu.

Šta to drzi Nebo ???

Tokom duge povijesti čovječanstva ljudi su živjeli bez znanja o strukturi atmosfere i o tome da je ona neizostavni uvjet našeg življenja. Kako je ova gasovita masa nastala? Kako održava postojeću strukturu? Činjenice da je nebo zaštitni svod (19. poglavlje), da posjeduje zaštitne odlike (20. poglavlje) da je sačinjeno od slojeva pri čemu svaki sloj izvrašava svoju funkciju (17. poglavlje) kao i da je podignuto bez stubova, rezultati su Allahove savršene kreacije.
Istraživanja planeta Sunčevog sistema pokazala su da nijedna planeta nema atmosferu koja bi život činila mogućim. Postojanje takve atmosfere koja omogućava i štiti život na Zemlji dokazuje da je Allah, dž. š., odabrao Zemlju za stvoranje života na njoj.
Molekuli plina na površini planeta kreću se velikom brzinom. Kada bi sila gravitacije nadjačala ovu brzinu, planeta bi privukla molekule plina i njena površina bi ih upila. S druge strane, ukoliko bi se molekuli plina kretali većom brzinom od postojeće i tako se mogli osloboditi gravitacije, nastavili bi svoje putovanje u svemiru.
Dakle, atmosfera i uravnoteženost koja je karakterizira, stupili su na scenu nakon stvaranja Zemlje. To je u potpunosti u skladu sa navodima iz ajeta "a nebo je digao. I postavio je ravnotežu" (55- Ar-Rahman, 7), o formiranju neba i uspostavljanju ravnoteže nakon stvaranja Zemlje. Nastanak molekula plina u obliku atmosfere oko našeg planeta, i njeno održanje, moguće je osiguranjem teško ostvarive ravnoteže između sile gravitacije i brzine kretanja molekula plina. Allah, dž. š., je uspostavio ovako preciznu ravnotežu i uzdigao nebo bez stubova. Ali, to nije sve. Ovu ravnotežu nije bilo potrebno samo uspostaviti, nego i konstantno održavati. Stvaranjem Zemlje i atmosfere, Allah, dž. š., je uspostavio i sve ravnoteže potrebne za njihovo održanje, kao i održanje ove ravnoteže na čiji značaj, za koji smo saznali napretkom nauke, Kur'an nedvosmisleno upozorava:

Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti...
(35- Fatir, 41)

Za postizanje ove ravnoteže potrebno je uskladiti mnogobrojne varijable. Ilustracije radi, toplotna ravnoteža površine Zemlje zavisi od položaja planeta u odnosu na Sunce, što, opet, utječe na kretanje plinskih molekula. Brzina rotacije Zemlje je, isto tako, važna za osiguranje ravnomjerne temperature. Ukoliko bi se ova brzina povećala atmosfera bi se rasplinula, a ukoliko bi se usporila, bila bi narušena njena ravnomjernost, pošto bi je Zemlja apsorbirala. Radi održanja atmosfere ovakvom kakva jeste, veoma je bitna i temperaturna razlika između ekvatora i polova, kao i planinski lanci poput Himalaja, Taurusa i Alpa, koji sprečavaju užasne posljedice strujanja zraka, eventualno nastale iz ove temeraturne razlike. Blokirajući vjetrove na površini Zemlje i zadržavajući hladni zrak na visokim predjelima, planinski lanci daju svoj doprinos održanju ravnoteže. Osim toga, gasovi koji čine atmosferu također su bitni za njeno održanje. Karbondioksid, koji se u procentualno maloj količini nalazi u atmosferi, noću poput ćebeta prekriva Zemlju i tako sprečava gubitak temperature. Dakle, sve je podešeno na veoma precizan i međusobno povezan način, od postojanja planinskih vijenaca do stvaranja karbondioksida, od veličine Zemlje do njenog položaja prema Suncu, od uravnoteživanja površinske temperature do brzine i odlika gasova u atmosferi, i zahvaljujući svemu tome bilo je moguće podizanje nebesa bez stubova. Atmosfera je iznad nas i služi nam, a da se pri tome, pod utjecajem gravitacije, ne lijepi za Zemlju, niti se odvaja od nje.

..To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju.
(13- Ar-Ra'd 4)

http://www.youtube.com/watch?v=7SmKaMpVVOY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=yvA3VEgPoU4&feature=related



22.09.2011.

Kur'an i Nauka (Uloga planina na Zemlji ) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an i Nauka  (Uloga planina na Zemlji  ) !

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg pos*lanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

 Uloga planina na Zemlji !

U Kur’anu se skreće paznja na značajnu geološku funkciju planina: “Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa …” (Al-Anbiya’ 31)

Ako obratimo paznju, uočit ćemo da se u ajetu ističe da planine imaju jednu osobinu - sprečavanja potresanja na Zemlji. Ova činjenica, koja, u trenutku objavljivanja Kur’ana, nije bila poznata nijednom čovjeku, ustanovljena je modernim geološkim pronalascima. Prema geološkim nalazima, planine nastaju kao rezultat pomjeranja i sudaranja velikih slojeva koji čine Zemljinu koru.

Prilikom sudaranja dva sloja, otporniji sloj se podvlači pod drugi sloj, koji se sabijanjem izdize uvis i stvara planinu. Napredujući ispod zemlje, donji sloj dolje stvara jedan duboki produzetak. Dakle, planine posjeduju jedan produzetak ispod površine Zemlje koji je jednak masi koju vidimo iznad površine Zemlje.Ova građa planina se u jednom naučnom izvoru objašnjava na slijedeći način: U brdovitim područjima, gdje su kontinenti deblji, Zemljina kora se zabada u manto sloj.

Upozoravajući na ovu karakteristiku, u jednom kur’anskom ajetu se planine uspoređuju sa stubovima: “Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine stubovima?” (An-Naba’, 6-7)

Korijenje planina doseze vidno dublje ispod nivoa Zemlje.

Sematski presniek. Planine imaju korijenje u vidu kolca koje se proteze duboko u Zemlji.

Druga sema koja pokazuje da, zbog svojih dubokih korijenja, planine lice na kolac.

Zahvaljujući ovoj osobenosti, pruzanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje ovih slojeva. Pored toga, ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine mozemo usporediti sa ekserima koji osiguravaju međusobno pričvršćivanje dasaka.

Ova stabilizirajuća uloga planina u naučnoj literaturi navodi se pod terminom “izostaza”. Značenje riječi izostaza je slijedeće: Izostaza: ravnoteza između pojedinih dijelova mase Zemaljine kore. U geologiji se pojam spominje u značenju osiguravanja generalne ravnoteze Zemljine kore uz pomoć gravitacione snage koje su planine obrazovale ispod površine Zemlje.

Ova vitalna funkcija planina, koja je otkrivena zahvaljujući modernoj geologiji i iscrpnim istrazivanjima, u Kur’an-i-Kerimu, koji je objavljen prije niza stoljeća, navedena je kao jedan primjer superiorne mudrosti u Allahovom, subhanehu we te’ala, stvaranju. U drugom ajetu Allah, subhanehu we te’ala, kaze slijedeće: “… po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese…” (Luqman, 10)

Kur’an naziva planine stubovima. Zahvaljujući ovoj osobenosti, pruzanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje zemljinih slojeva. Ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore, planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine mozemo uporediti i sa ekserima koji osiguravaju medusobno pričvršćivanje dasaka.

Pokretljivost planina

U jednom kur’anskom ajetu ističe se da planine nisu statične, kako nam izgledaju, već da su u konstantnom pokretu: “Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci - to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.” (An-Naml, 88)

Ova pokretljivost planina proističe iz pokretljivosti Zemljine kore, na kojoj se nalaze. Zemljina kora se, gotovo kao ploveći, pokreće nad manto slojem koji je dosta zbijeniji od nje.

Prvobitno je početkom XX stoljeća njemački naučnik po imenu Alfred Wegener nastupio sa tvrdnjom da su, u prvom periodu Zemlje, kontinenti bili zajedno, da su se, potom, pomjeranjem u različitim smijerovima, razdvojili i udaljili jedan od drugog.

Da je Wegener bio u pravu, geolozi su, međutim, uspjeli dokučiti tek 50 godina nakon njegove smrti, dakle 80-ih godina. Kao što je to i Wegener istakao u jednom tekstu, objavljenom 1915. godine, kontinenti su prije otprilike 500 miliona godina bili međusobno povezani i ovaj ogromni kontinent, nazvan Pangaea, nalazio se na juznom Zemljinom polu.

Prije otprilike 180 miliona godina Pangaea se razdvojila na dva dijela. Jedan od ova dva velika kontinenta koji su se u različitim smjerovima odvajali jedan od drugog je nazvan Gondwana i obuhvatao je Afriku, Australiju, Antarktik i Indiju. A, drugi kontinent - nazvan Laurasia - obuhvatao je Evropu, Sjevernu Ameriku i Aziju bez Indije. U razdoblju od 150 miliona godina nakon diobe Pangaea, u različitim vremenima Gondwana i Laurasia su se odvajali na manje kontinente.

Ovi kontinenti, koji su nastali prvobitnim razlaganjem Pangaea, konstantnom promjenom raspodjele između mora i kopna, kreću se površinom Zemlje brzinom od nekoliko centimetara godišnje.

Ova pokretljivost Zemljine kore, koja je otkrivena nakon geoloških istrazivanja provedenih početkom XX stoljeća, u naučnoj literaturi objašnjava se na slijedeći način: Površina Zemlje debljine od 100 km, koju čine Zemljina kora i gornji manto, obrazovana je od dijelova koji se zovu “slojevi”. Postoji šest velikih i bezbroj malih slojeva koji konstruiraju Zemljinu površinu. Ovi slojevi, prema teoriji nazvanoj “tehnika slojeva”, pokreću se noseći na sebi kontinente i dna okeana … Proračunato je da godišnje pomijeranje kontinenata iznosi izmedu 1 i 5 cm. Ovakvim pokretanjem slojeva nastaju promjene u svjetskoj geografiji. Atlantski okean, naprimjer, svake godine se pomalo širi.

Jedna vazna tačka na koju ovdje treba upozoriti je slijedeća: u navedenom ajetu Allah, subhanehu we te’ala, je pokretanje kontinenata obznanio kao promicanje. Upravo danas, naučnici za ovo pomjeranje, također, koriste engleski termin “Continental drift”, odnosno “pomicanje kontinenata”.

Obznanjivanjem u Kur’anu ove naučne činjenice koju je nauka nedavno otkrila je, nesumnjivo, jedna od kur’anskih mudziza.

21.09.2011.

Kur'an i Nauka ( Tajne vode u Kur'anu ) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur'an i Nauka  ( Tajne vode u Kur'anu ) !

Allah subhanehu ve te'ala iz Svoje milosti nije prepustio čovjeku da ga vodi njegova zdrava priroda s kojom je stvoren i koja ga vodi ka dobru, već je povremeno slao poslanike koji su od Allaha subhanehu ve te'ala nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha subhanehu ve te'ala. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. "A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." [Sura En-Nisa' 165]

Čovječanstvu je kroz čitav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala određenom vremenu, i svaki narod je imao poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg pos*lanika koji je potvrda prijašnjim poslanicima i donosioc vječnog Šerijata i Knjige koja je njemu objavljena, a to je Časni Kur'an.

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je završio ciklus poslanstva i on kaže: "Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u čošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: "Još samo da ima ova cigla." Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an je Allahova subhanehu ve te'ala objava cijelom čovječanstvu, a na to nam ukazuju tekstovi Kur'ana i hadisa: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" [Sura El-A'raf 158]

"Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima." [Hadis bilježe Buharija i Muslim]

Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog života koji su zasnovani na prijašnjim objavama i onome što one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov svim Arapima koji su bili na najvećem stepenu poznavanja svoga jezika, ali su bili nemoćni da dođu sa nečim poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemoć je potvrda istinitosti Objave.

Allah subhanehu ve te'ala obećaje čuvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (uzastopnim neprekidnim lancem), bez promjene.

Od opisa Džibrila je da je: "Donosi ga povjerljivi Džibril." [Sura Eš-Šu'ara' 193]

A opisi onoga kome je objavljen su: "Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, posjednika snage, i uvažen je kod vlasnika 'Arša, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt." [Sura Et-Tekvir 19-24]

Ni jedna druga prije objavljena knjiga nema ovakve opise, jer su one bile ograničene jednim određenim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i džinnima i on sa takvim opisima rješava ljudske probleme: duševne, psihičke, tjelesne, društvene, ekonomske, političke, jer je on Objava od Mudroga kome pripada sva hvala. A šta ima ljepše od riječi poznatog da'ije: "Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove života. On je država i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, džihad i da'vet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako."

Danas je čovječanstvo povrijeđeno u svojoj srži, narušeno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: "I onaj koji bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti."[Sura Ta-ha 123-124]

Muslimani su danas jedini nosioci svjetla među tminama drugih sistema i jedino mi možemo očistiti svijet od neistina i laži, te ga povesti ka Uputi kako bi postigli spas. Naši prethodnici su slijedeći Kur'an imali državu u prošlosti i da bi je ponovno imali jedino je moguće uz povratak ka Kur'anu.

Tajne vode u Kur’anu

Kur’an spominje razlicite vrste vode i kategorizira ih prema stepenu cistoce. Kur’an identificira kisnicu kao cista voda, svjezu vodu iz rijeka i izvora koju pijemo oznacava slatkom vodom, a vodu koja sadrzi visok stepen slanosti oznacava gorkom vodom. U narednim redovima cemo uporediti ovu kur’ansku klasifikaciju voda s naucnim cinjenicama. Znacajno je spomenuti da samo jedna sicusna kap vode sadrzi pet hiljada miliona molekula! A sta je tek za silnim svjetskim morima?!

Cista voda

Kur’an govori o destiliranoj vodi. Allah, swt, kaze: “I On salje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba cistu vodu spustamo.” (xxv : 48)

Razmisljajuci o ovom ajetu, dolazimo do otkrica da upravo on upucuje na specifikaciju kojima naucnici danas oznacavaju destiliranu vodu. Oni su otkrili da voda koju mi pijemo sadrzi mnogo razlicitih cestica i organizama. Jedna casa vode za pice koju smatramo cistom sadrzi milione sicusnih organizama poput bakterija i virusa, kao i hemijske elemente, medju kojima zeljezo, bankar, aluminij, natrij, magnezij i kalcij a to su i organske materije, ugljenik, prasina i slicno. Sve to se nalazi u vodi koju mi zovemo cistom vodom.

Naucnici su utvrdili da se takva voda moze procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke ljucanja, akumuliranjem i kondenzovanjem vodene pare u koju se voda pretvara njenim hladjenjem. Kao rezultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri. Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilairane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenom procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke kljucanja, akumuliranjem i kondenzeovanjem vodene pare u koju se vode pretvara njenim hladjenjem. Kao razultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri? Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilirane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenim cesticama u zraku i prije nego dotakne tlo.

Moderna civilizacija je prouzrokovala ogromno zagadjenje. Spustanje kisnih kapi cisti atmosferu, jer kisnica, koja je destilirana voda, ima posebnu moc upuijanja razlicitih supstanci. Ona apsorbuje iz atmosfere sumpor i druge materije i minerale poput otrovnog olova, zbog cega postaje kisela. Za razliku od naseg doba, u davna vremena kisna voda je bila potpuno cista jer atmosfera nije bila zagadjena.

Kada kisa dospije na zemlju, filtrira se prelazeci vrlo komplikovan put kroz tlo i izmedju stijena, a tokom tog putovanja mijesa e s mineralima i solima koji se tu nalaze. Kao posljedica toga, nastaje alkalni ukus kisnice. Iz tih razloga nalazimo da izvorska voda, zapravo, ima ukus, dok je destilirana voda bez ukusa.

Kisna voda je zapravo destilirana voda, nastala kao rezultat isparavanja vode iz mora, njenog kondenzovanja u formi oblaka i spustanje na zemlju u obliku kise. Zbog toga je to istinski cista voda.

(Sunce Zemlji pruza masovno punjenje energijom u obliku solarne radijacije, posebno infracrvenog zracenja ili topline. To zagrijava tekucu vodu koja hlapi u nevidljivu vodenu paru, a onda se raspresuje u atmosferu. Otrpilike 22% Sunceve radijacije koja dospijeva na Zemlju zagrijeva okeane, mora, jezera i rijeke, mijenjajuci tekucu vodu u vodenu paru. Isprarava samo cista voda, a ostaju rastopljeni minerali, uglavnom u obliku soli u morima. Taj proces je zapravo destilacija (prociscavanje) vode pomocu Sunceve energije.)

Kisnica bolje otklanja necistoce nego obicna voda, te se upotrebljava kao dezinfekcijsko sredstvo. Slobodna je od virusa i bakterija i posjeduje veliko svojstvo apsorpcije metala, gasova i cestice prasine s kojima dolazi u kontakt, pa je zbog toga antiseptik i za atmosferu.

rijec “Tahara”, upotrijbljena u ovom ajetu, znaci odstranjenje prljavastine i necistoca i njihovo odsustvo. Nakon ovih razmatranih cinjenica, moze se reci da one potpuno odgovaraju onome sto je u Kur’anu receno za kisnu vodu: “I Mi s neba cistu vodu spustamo …” (xxv : 48)

Postoje novootkrivene odlike kisnice koje joj pripisuju naucnici, kao sto je sposobnost obnove celija u tijelu, u mnogo vecoj mjeri nego sto je posjeduje obicna voda. Potvrudje se, takodjer, da kisnica posjeduje vee kolicine energije, sto se pozitivno odrazava i na psihicko stanje ljudi. Nije cudo da Kur’an spominje upravo ove karakteristike kisnice, vrlo jasno, u sljedecem ajetu: “Kad je On ucinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kisu spustio da bi vas njome ocistio i da bi od vas sjetanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vasa jakim ucinio i njome korake ucvrstio.” (vIII : 11)

Svjeza, slatka voda

Uocljivo je da Kur’an pravi razliku medju rijecima “tahur” (cista) i “furat” (slatka) voda:

” … i Mi s neba cistu vodu spustamo … ”
(xxv : 48)

” … i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?” (lxxvi : 27)


voda koju pijemo iz rijeka, izvora i bunara je prihvatljivog slatkog okusa jer sadrzi odredjene kolicine materija poput zeljeza koji joj daju sladak ukus. Kisnica, destilirana voda, nema ukusa, ali kad dospije na zemlju, mijesa se sa mineralima i solima i dobija karakteristican ukus, te postaje “furatan”, slatka, voda prihvatljivog ukusa. Tako, kad KUr’an govori o vodi rijeka, vodi za pice, ne naziva je vise “cistom” vec “slatkom”.

Slana, gorka voda

Citajuci slijedeci ajet: “Ni voda mora nisu jednaka: jedno je slatko i svjeze - voda mu se lahko pije, a drugo je slako i gorko … ” (xxxv : 12)
primjecuje se da je Allah, swt, obje ove vrste vode opisao sa dvije osobine, za razliku od kisne vode koju je opisao samo jednom. Zasto? Iz prethodnog izlaganja smo vidjeli da kisnica nema ni ukusa ni mirisa, to je potpuno cista voda, i samo taj jedan atribut “cista” potpuno je opisuje. I za pitku vodu, koja je stalno u protoku, razmotrili smo zasto je Allah, swt, opisuje rijecima “svjeza” i “slatka”. I morska voda je opisana dvama atributima: “slana” i “gorka”.

Kur’an ne pripisuje osobinu slanosti kao atribut samo po sebi, nije receno samo “a druga je slana”", vec naprotiv, kaze se: a druga je slana i gorka. S naucnog stanovista, bilo bi besmisleno reci da morksa voda sadrzi so, jer i slatka voda sadrzi razlicite kolicine soli, i zbog toga je potrebno opisati nivo slanosti da bi se definisala slana, morska voda. I upravo je to ono sto je u Kur’anu.
Rijec “udzadz”, koja se pojavljuje u Kur’anu za opis slane vode, oznacava prelazenje granice, a to je ono sto nalazimo u morskoj vodi, prekomjerna kolicina soli. Zbog toga nam je jasno zasto je Allah, swt, slanu vodu opisao jos i gorkom.

Kur’an je prva knjiga koja otkriva dezinfekcijska svojstva kise, ili destilirane vode, i ova osobina nije spomenuta osim kad je u pitanju voda koja se spusta s neba. Kur’an tacno pravi razliku izmedju ciste, slatke i slane vode, i svaki termin stavlja na pravo mjesto.

Neka je slavljen Allah, svaka rijec u Njegovoj Knjizi besprijekorno je odgovorajuca. Pitanje koje se moze uputiti skepticima kada se u pitanju naucne kur’anske mu’dzize je: Ako je Kur’an proizvod ljudskog truda, da li bi bilo moguce praviti razlike izmedju gore razmatranih pojmova prije vise od cetrnaest stoljeca? Aevidentno je da Kur’an govori o ovim specificnostima mnogo stoljeca prije nego li su ih fizika i hemija uspjele dokazati. Kur’an je prva knjiga koja obznanjuje razlike izmedju razlicitih priroda vode, i to je kristalno jasno materijalni dokaz Uzvisenog Porijekla ove Knjige.

20.09.2011.

Nekoliko savijeta za ucenje Kur’ana ,Allahove subhanehu ve te’ala Knjige napamet!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Nekoliko savijeta za ucenje Kur’ana ,Allahove subhanehu ve te’ala Knjige napamet!

Obratite pažnju na braću i sestre koji su naučili Kur'an u vašem džematu – već su progurani do začelja džemata kad se obavlja namaz zbog veličine postignutog uspjeha. Oni, na samom, ranom, početku, su primorani da doprinose zajednici i žive značajnim životom .Sigurno da za svaki uspijeh treba truda i to je neminovno ali ima i nagrada koju Uzivseni obecava svojim robovima! Kada ste htijeli da zavrsite neki znanat,ili fakultet ili...jelda trebalo je noci i noci ne naspavani da bude,sjedeci ,pospan ili dana da ucis da bi dobio tu neku ocijenu prolaznu ili diplomu za svoj trud da bi po njoj i dalje radio i zivio! A sta je sa Kur'anom ,pa zar se i sa njim ili po njemu takodje ne zivi i radi? Da,i te kako da se radi i zivi i Kur'an je upustvo i smijernica od Uzvisenog Allaha SVIM NARODIMA !!! Ne samo muslimanima,nego Bozija posljednja objavljena Knjiga putokaz i uputa do Sudnjeg dana! Pa zar nije tako? Zasto oni koji nisu bili muslimani su se Allahovom milosti vratili Islamu i nasli smiraj svojoj dusi i zivotu bas nakon citanja Allahove Knjige Kur'ana -dokazov za svaki odgovor ! Kako zivjeti ,spavati, jesti, vijencati se, darovati jedne druge, emaneti, ravnopravnosti, brakovi i razvodi, bogobojaznosti, odkupi, trgovina...itd ! Za sve upustvo razumom obdarenim!

Sve ovo je ono, što svi mi želimo. A Kur'an će to obaviti za tebe.Moras to sve obavljati sam po upustvu koje nam je dao Uzviseni putem Kur'ana i prakse Poslanika Muhammeda sallahu alejhi ve sellem. Ali ovi darovi su vezani za jedan uslov: bogobojaznost. Postoji jedan nasihat, od suštinske važnosti, koji će jednu osobu ili gurati naprijed ili je slomiti u pokušaju da uči Kur'an napamet. Savjet je: mora se insan-covijek okaniti griješenja!

Ibn-Mes'ud, radijallahu anhu, je rekao: „Osjećam da će neko zaboraviti znanje koje je imao zbog grijeha koje čini.“

Kada bi se Ebu-Hanife, rahimehullah, susreo sa fihskom mes'elom iz koje ne bi mogao da izvuče neki zaključak, ustao bi i klanjao dva reka'ta kajući se Allahu. Ovi ljudi su znali vrijednost nagrade koju mogu dobiti. Uzvišeni Allah nas uči u Kur'anu: „I bojte se Allaha, Allah vas uči.“ (Sura El-Bekare, 282) Ovo znanje je od Allaha, poklon. Nema smisla da neko provodi noći u griješenju spram Darodavca ,a da ujutro od Njega očekuje poklon.

Bilježi El-Hatib u „El-Džami' “, 2/387, da je Jahja ibn Jahja rekao: „Jedan čovjek je upitao Malika ibn Enesa: 'Ebu-Abdullah, da li postoji nešto što bi ojačalo moje pamćenje?' Malik ibn Enes, rahimehullah, je odgovorio: 'Ako će išta povećati, onda je to ostavljanje grijeha.' “ Bišr el-Hafi, rahimehullah, je rekao: „Rob počini grijeh, i zbog toga je uskraćen obavljanja tehedždžuda.“

Jedan od ključeva je: ako želiš da i tvoja djeca budu jaka u vjeri i da uče Kur'an, onda TI moraš da budeš uzor svojoj djeci. Nemoj da dopustiš da oni vide da se sam sebi suprotstavljaš (tako što jedno radiš, a njima drugo govoriš, op. prev.)...

Kada sam ja bio mlađi, nisam htio da pohađam školu Kur'ana. Subhanallah. Na kraju sam je ipak pohađao, pa sam otišao na Univerzitet u Medini, i evo me ovdje. Nedavno sam dobio jedan divan e-mail nakon što sam držao predavanje jednoj grupi kanadskih hadžija, a među njima je bio i moj otac. Dok sam govorio, moj otac je digao glavu, sa osmjehom na licu i plačući. Ovaj brat koji mi je poslao e-mail je posmatrao mog oca tokom dersa. Shvatio je da Muhammed danas ovdje drži ders zbog dove ovog čovjeka! Nisam puno razmišljao o tome sve dok nisam pročitao taj e-mail, a zaista je tako! Nakon tevfika od Allaha, dova roditelja je ta koja mi je pomogla da postanem ono što sad jesam.

Ibn-'Abbas, da Allah bude zadovoljan sa njim, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Onaj (čovjek) u čijoj nutrini nema Kur'ana je poput srušenog i napuštenog zdanja.“ Hadis je zabilježio imam Et-Tirmizi.* U kakvoj kući želiš da tvoje srce boravi? Izgovor je najteža bolest koja odvraća ljude od ostvarivanja uspjeha u životu. Ako razgovarate sa uspješnim ljudima, vidjećete da oni ne iznalaze izgovore. Ako želite da uspijete u svojem učenju Kur'ana napamet, ne tražite sebi izgovore. Uradite ono što morate da uradite. Onima oko sebe ja zabranjujem da nalaze izgovore, a isto i vama savjetujem. Uradite ono što morate da uradite da biste ostvarili uspjeh. Ako ne možeš, onda ne iznalazi izgovore!

Jedan od najzanimljivijih izgovora koje sam čuo je: „Moram prvo da potpuno razumijem Kur'an prije nego da počnem učiti napamet. Moram da poznajem i arapski i fikh i hadis prije nego krenem od Kur'ana.“ Nemoj gledati na ono što jedan učenjak trenutno radi. Pogledaj kako je on počeo. Svaki učenjak kojeg sam ja sreo je počeo od Kur'ana i ničeg drugog. Ako želiš da skupiš iole veće znanje o ovome Dinu, onda moraš početi od Kur'ana. Djeca u školama hifza su, sa vrijednošću njihovog hifza, na dobrom putu na sticanju ogromnog znanja o ovoj vjeri.

Dopustite mi da vam predstavim dva pogleda, dva veoma različita čovjeka i kako oni gledaju na izazove u životu:

Prva osoba: „Čovječe, ma to je ubistvo! Ne mogu ja to; ovog puta odustajem odmah. Izgleda da sam konačno poražen. Nikad neću moći ništa postići. Umoran sam... “

Druga osoba: „Odlično!
To je izazov kojeg sam čekao. Ja Rabbi, ima da budeš ponosan na mene. Ima da dam sve od sebe. Ima da 110% svoje energije ulijem u ovaj izazov!“

A sad pogađajte koji od njih će uspjeti u svome hifzu. Da, tako je: druga osoba. A zašto? Jer druga osoba se ispravno postavila prema izazovu. Kada čujem nekoga kako priča o svojim pokušajima da uči Kur'an, obično mogu da odmah kažem u koju kategoriju ljudi spada. A nije do Kur'ana. Kur'an se lahko pamti. Uzvišeni Allah svjedoči tome u Kur'anu: A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! (Sura El-Kamer, 40.) Dakle, ako i ti misliš da je lahko – i jeste. Ako misliš da je teško – to je do tvod stava prema hifzu.

Slijedi par brzih savjeta za hifz:

1. Obavezno moraš imati profesora! Ne uči sam! Moraš imati profesora kojeg ćeš poštovati i koga će te biti strah. Ne postavljaj pitanje „Kako da naučim Kur'an napamet?“ Pitaj gdje da nađeš najboljeg profesora, a on će ti onda dati odgovor na tvoje pitanje.

2. Odvraćanje pažnje. Kada kreneš sa hifzom, moraš iz svojih misli i svoje okoline odstraniti sve što ti odvraća pažnju. Zamisli da pokušavaš nešto da zapamtiš, a gledaš fudbalsku utakmicu? Teško, a? A luna prak, bi li tu mogao/la da sjedneš i da nešto učiš? Vjerovatno ne. Škola hifza Kur'ana sa profesorom i disciplinom će ti pomoći da oko sebe stvoriš savršenu atmosferu za hifz.

3. Pamti melodiju ajeta. Mnogi ljudi misle da pamte „izgled“ Mushafa,ali u stvari oni pamte melodiju ajeta. Kada ja ponavljam, ja snimim svoje učenje na CD i onda ga preslušavam. Oni učenici koji najglasnije uče su najbolji učenici. Zato što sebe najviše čuju? Kada sam ja bio u školi Kur'ana, dječak do mene je izuzetno glasno učio! Zamolio sam učitelja da ga zamoli da malo tiše uči. Tada je izgovorio jednu izuzetno snažnu rečenicu, koja je postala moj moto: „Ne, nego ti glasnije uči!“ Tako sam i uradio i nevjerovatno mi je pomoglo.

4. Pozicija Mushafa. Pravac kojim se tvoje oči kreću zavisi od toga čime su ti misli zaposlene ili šta trenutno radiš. Ako pokušavaš da se sjetiš nečeg vizuelnog, kao na primjer gdje si ostavio/la svoje ključeve, tvoje očne jabučice se okreću nagore. Kada pamtiš, pravac pamćenja je lijevo-desno, a ne nadolje.
Greška koju vidim kod ljudi jeste da spuste Mushaf i da ona pokušavaju da nešto zapamte. Da biste u potpunosti iskoristili svoju snagu uma, morate da držite Mushaf na nivou očiju, nikako da pognete glavu.

5. Hrana za mozak. Svi smo čuli onaj savjet starijih da za jačanje pamćenja treba da jedemo badem. Pa, ovdje sam da vam kažem da su bili u pravu! Hrana i piće koje konzumiraš direktno utiči na tvoju jačinu pamćenja. Nemoj jesti masnu, nezdravu hranu. Izbjegavaj gazirana pića. Neka ti doručak i ručak budu lahki, ali hranljivi, a bademi neka preuzmu ulogu grickalica. Subhanallah, vidjećeš kako možeš više da ostvariš u toku dana.

6. Neka ti svaki dan bude pobjeda. Kamen po kamen, i brdo možeš pomjeriti. Uživaj u svakoj stranici, svakom ajetu kojeg naučiš!

Često me pitaju za moju tajnu učenja Kur'ana. Očekuje od mene da im da neku „south-beach-hifz dijetu“ ili tako nešto. (Oni kao odlaze „u šoping savjetima,“ jer od mene očekuje neki poseban savjet.) A ja ponavljam da nema sumnje da postoje tri sastojka.

Ako posjedujete ova tri sastojka, onda ćete ostvariti sebi zacrtani cilj. Sastojci su:

1.Dova – uvijek moraš svoju želju izražavati pred Allahom.

2.Sabur – strpljenje. Hifz je put na kome nailaziš na testove, tako da imaj na umu da svoj ruksak napuniš čokoladicama „Sabur“

3.Takvaluk – koji će te štititi od grijeha.

Ako od ovog teksta ne zapamtiš ništa do DST sastojke (DST – dova, sabur, takvaluk), bi iznillah, biće ti dovoljno.

Bilježe Ebu-Davud i Et-Tirmizi hadis kojeg prenosi 'Abdullah b. 'Amr b. el-'As da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Reći će se sahibiji Kur'ana: 'Uči i uzdiži se! Lijepo uči i razgovjetno kao što si učio na dunjaluku! Doista, tvoj stepen (u Džennetu) je kod posljednjeg ajeta kojeg proučiš.'“

Koliko stepeni ćeš se ti uzdići na Sudnjem danu? Koliko stepeni bi volio da se uzdigneš?

Šejh, Muhammed eš-Šerif

http://www.youtube.com/watch?v=myiYTHo96AQ

 


19.09.2011.

Sura Kehf i 4 dunjalucka iskusenja pomenuta u njoj i kako ih se sacuvati...

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sura Kehf i 4 dunjalucka iskusenja pomenuta u njoj i kako ih se sacuvati

Sura Kehf (Pecina) je jedna od sura koju muslimani mnogo vole, mnogo je uce i mnogo je pamte. Ja ovom prilikom razradjujem ideje koje sam s vremena na vrijeme o ovome slusala sa predavanja ali tekst je napisan licno od mene. Mjestimice sam se sluzila tefsirom Ibni Kesir. Koristila sam slobodni stil pri pisanju pa molim sve citatelje da predju preko mojih greski a prime poruku teksta. Molim svakoga da ga procita i podijeli sa poznanicima, jer mi je cilj bio nagnati nas na razmisljanje o koristima ucenja sure 'Kehf' petkom i nadam se da ce on biti slatki podsticaj njena konstantna ucenja. Molim Allaha da mi oprosti greske koje se nadju u tekstu i primi mi ovo djelo kao iskreno i samo u Njegovo ime napisano.-Amin!

Sura 'Kehf' u sebi sadrzi cetiri price. Prva spomenuta prica govori o stanovnicima pecine, momcima koji su u Allaha povjerovali pa na kusnju stavljeni. Podsjetimo se na ove ajete da bismo sto bolje shvatili sustinu ovoga predavanja:

Prva prica- Ashabul Kehf

Uzviseni Allah kaze u Kur'anu ( sura Kehf-Pecina )

09.Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?*
10. Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost”,
11. Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.
12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.
13. Ispričaćemo ti povijest njihovu - onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.
14. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: “Gospodar naš - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.
15. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?
16. Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.”
17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa - obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! - kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti.
18. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.
19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali?” - upita jedan od njih. - “Ostali smo dan ili dio dana” - odgovoriše. “Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali” - rekoše. “Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama,
20. jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!”
21. I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje,* kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: “Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.” A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: “Napravićemo na ulazu u nju bogomolju!”
22. Neki će reći: “Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti”, a neki će govoriti: “Bila su petorica, pas njihov je bio šesti”, nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: “Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi.” Reci: “Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!”
23. I nikako za bilo šta ne reci: “Uradiću to sigurno sutra!” - ne dodavši:
24. “Ako Bog da!” A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: “Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga.”
25. A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.
26. Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino on zna. Kako on sve vidi, kako on sve čuje! oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a on ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.”

http://www.youtube.com/watch?v=F4098PHYvBo

Druga prica - Oholi bastovan i siromasni vjernik

Uzviseni Allah kaze u Kur'anu ( sura Kehf-Pecina )

32. I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.
33. Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.
34. on je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: "Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!"
35. I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti,
36. i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći."
37. I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruješ u onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?
38. Što se mene tiče, on, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.
39. A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’Mašallah! - moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,
40. pa - Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega,
41. ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada."
42. I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio - a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim - i govoraše: "Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!"

Treca prica- Musa a.s. i Hidr

Uzviseni Allah kaze u Kur'anu ( sura Kehf-Pecina )


60. A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići."*
61. I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
62. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: "Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili."
63. "Vidi!" - reče on - "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!"
64. "E, to je ono što tražimo!" - reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,
65. i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.
66. "Mogu li da te pratim" - upita ga Musa - "ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?"
67. "Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati" - reče onaj -
68. "a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?"
69. "Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da" - reče Musa - "i da ti se neću ni u čemu protiviti."
70. "Ako ćeš me već pratiti" - reče onaj - "onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!"
71. I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši.
"Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!"
72. "Ne rekoh li ja" - reče onaj - "da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"
73. "Ne karaj me što sam zaboravio" - reče - "i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!"
74. I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: "Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!"
75. "Ne rekoh li ja tebi" - reče onaj - da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"
76. "Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam" - reče - "onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!"
77. I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si" - reče Musa - "uzeti za to nagradu."
78. "Sada se rastajemo ja i ti!" - reče onaj - "pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.”
79. "Što se one lađe tiče - ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;
80. što se onoga dječaka tiče - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,
81. a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;
82. a što se onoga zida tiče - on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!"

Cetvrta prica - Jaki Zulkarnejn a.s.

Uzviseni Allah kaze u Kur'anu ( sura Kehf-Pecina )

83. I pitaju te o Zulkarnejnu.* Reci: "Kazaću vam o njemu neke vijesti."
84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi,
85. I on pođe.
86. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne," - rekosmo Mi - "ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?"
87. "Onoga ko ostane mnogobožac" - reče - "kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i on teškom mukom mučiti.
88. A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio - nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti."
89. I on opet pođe.
90. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni.*
91. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.
92. I on pođe.
93. Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.
94. "O Zulkarnejne," - rekoše oni - "Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi."
95. "Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao" - reče on. "Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.
96. Donesite mi velike komade gvožđa!" I kad on izravna dvije strane brda, reče: "Pušite!"
A kad ga usija, reče: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem."
97. I tako oni* nisu mogli ni da pređu niti su ga mogli prokopati.
98. "Ovo je blagodat Gospodara moga!" - reče on. "A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, on će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno, ispuniti."

Da li smo ikada razmisljali o vezama izmedju ovih prica? Kakve veze imaju ove cetiri price i zasto se nalaze u suri 'Kehf'? Veza je u tome da se u zivotu insana nalaze cetiri velike fitne – iskusenja.

Cetri ovodunjalucka iskusenja sabrana u cetri ove proce iz  Sure Kehf!

1.) Prvo iskusenje je iskusenje vjere. U prvoj prici vidimo mladice koji su povjerovali u Allaha a zatim su iskusani u svome vjerovanju i iselili su se Allaha radi da bi se sacuvali od nevjerovanja i da bi sacuvali svoju vjeru.

2.) Drugo iskusenje je iskusenje bogatstva. U drugoj prici vidimo dva covjeka jednom je Allah dao imanje pa se uzoholio. Zanijekao je Allaha i uzoholio se govoreci da sumnja da ce Sudnji dan ikada nastupiti.

3.) Trece iskusenje je iskusenje znanja. U trecoj prici vidimo Musa a.s. za kojeg se u to doba nije mogao naci niko uceniji ni znaniji od njega. Allah subhanehu ve te'ala ga poducava da nad svakim znanjem ima vece znanje i salje mu Hidra, Allahova roba kojem je dao vise znanja od Musa a.s. Dao mu je drugacije znanje od njegova. Oba ova znanja jesu korisna i od Allaha su, ali Musa a.s. kroz druzenje sa Hidrom u stvari uvidja koliko je on neznalica u stvarima o kojima nije imao znanja i zurio je sa donosenjem suda na osnovu znanja koje je on imao. Ova prica nas uci da je potrebno uceniku da saslusa svoga ucitelja do kraja i da ne zuri sa ispitivanjima dok mu ne bude dozvoljeno. Musa a.s. uvidja svoju gresku sa zurbom i ponovo ga njegovo neznanje navodi na istu gresku gdje se Hidr, Allahovom odredbom, odvaja od Musa a.s. i daje mu objasnjenja, jasna, za neke njegove postupke za koje mu je Allah dao posebno znanje.

4.) Cetvrto iskusenje jeste iskusenje vlasti i moci. U sredini ove sure, dolazi prica sejtana. Kakva je veza, u pola ove sure, sejtana i ovih iskusenja? Sejtan nam uljepsava ova iskusenja i on je u stvari pokretac i zalagac u sva ova cetiri iskusenja. Poslanik a.s. rekao da ce, ko bude ucio suru Kehf bit spasen od fitneta Dzedzdzala. Zasto i kako? Jer ce Dedzdzal doci sa ove cetiri fitne/iskusenja. Imat ce vlast, znanje, bogatstvo i iskusenje vjere kao svoje adute/ Poslanik a.s. je rekao, a prenosi Hakim, da: 'Od postanka Adema pa do kraja svijeta, nema veceg iskusenja od iskusenja Dzedzdzala.'

Znaci ove cetiri price govore o cetiri razlicite vrste fitneta i kako se izbaviti iz istih. A kad god dobijete pricu u ovoj suri, naci cete iza nje spas! Kako izbjeci to iskusenje ili fitnu koja se spominje u datom stanju???

Pa kod fitneta vjere, spominje se dobro drustvo

” Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.''

Dakle ne ostavljaj dobre, isrkene prijatelje vjernike u zamjenu za lose bogate, osore, ohole ljude koji od pravog puta odvracaju.

A zatim se spominje opomena; kazna za one koji se predaju nehajnosti ili nagrada za one koji se sacuvaju fitneta vjere:

29.'' I reci "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!" Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!
30. one koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio -
31. čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!

A kod fitneta bogatstva spominje se pravo shvatanje dunjaluka i njegove svrhe.

Kako izbjeci fitnet bogatstva? Shvati dunjaluk! Da je sve prolazno i da je ono sto imamo u stvari nama dato od Allaha i da ce nas oholost u onome sto imamo odvesti u propast. Potrebno je shvatiti da sve sto nam je Allah dao, Njemu treba zahvaljivati i biti skroman i drugima iz toga udjeljivati. Da bismo se sacuvali ovoga iskusenja, potrebno je biti zahvalan u bogatstvu kao i u siromastvu i nikoga Allahu ravnim smatrati i znati da nam je Allah jedino utociste i ishodiste a sve ostalo je prolazno, pa ko se bude skromno kao vjernik ponasao u svome imanju on se spasio ovoga iskusenja. Zatim iza toga idu ajeti koji ponovo podsjecaju na Akhiret. Kao da vidimo ovdje jednu osnovu, u gornjem primjeru se spominje dobro drustvo a zatim akhiret a u ovom slucaju se spominje pravilno shvatanje svrhe dunjaluka a zatim akhiret. Uvijek podsjecanje na akhiret. Procitajmo ajete koji o ovome govore nakon ove price u vezi shvatanja svrhe dunjaluka:

45. '' Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!
46. Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.
47. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu - a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili,
48. pred Gospodarom tvojim biće oni u redove poredani: "Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti."
49. I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. "Teško nama!" - govoriće - "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.''

A kod fitneta znanja spominje se skromnost i strpljenje

Imas znanja, dosta, previse? Pa ne oholi se. Kako izbjeci iskusenje i oholost u znanju? Skromnost, budi skroman i strpljiv u znanju i u trazenju znanja. Procitajmo ajete:
69. "Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da" - reče Musa - "i da ti se neću ni u čemu protiviti."
70. "Ako ćeš me već pratiti" - reče onaj - "onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!"

U slucaju Musa a.s. uvidjamo, da nad svakim znanjem ima vece znanje i mi izvlacimo pouku da muslimani ne trebaju biti oholi u svome znanju, ma kojeg stepena ili smjera to znanje bilo i da je mnogo vazno saslusati znalca u odredjenom smjeru ili onoga koji cini neko djelo upitati u odgovarajuce vrijeme za odredjene radnje prije nego sami, svojevoljno na osnovu naseg odredjenog znanja donosimo pogresne zakljucke. Ovdje se spominje strpljenje 'a naci ces me insha Allah strpljivim.' U trazenju znanja i njegovom prosirivanju kljuc uspjeha jeste konstantna strpljivost, pokretanje i vjera u Allaha.

A kod fitneta vlasti i moci, spominje se iskrenost djela i zavodjenje pravde i suzbijanje zlumcara na zemlji

Vladari bi trebali slijediti primjer Zul Karnejna i shvatiti da sva njihova vlast ne pripada njima nego je to duznost prema narodima u kojima vladaju i duzni su zastititi potlacene narode kojima je ucinjena nepravda kao i pozivati ih u vjeru Allaha. Duzni su napominjati da je Allah istinski i jedini Vlasnik, Vlastodrzac i Mocni a ostali ovosvjetski vladari, oni su samo dobili ono sto im je dato kao dug i iskusenje i kada dodje 'Allahovo odredjenje' sve ce nestati. Onoga dana kada sve propadne, propast ce i njihova vlast i uzivanje i pogresan rad i toga dana ce im djela njihova uzaludna biti. Allah ih opominje da ljudi na vlasti moraju ispraviti svoj nijjet i popraviti djelo u skladu sa islamskom zadacom koju su dobili i da vladaju samo u ime Allaha i uspostavljaju red i mir na zemlji suzbijajuci zulumcare i ohole narode. Procitajmo zavrsne ajete:

103. Reci: "Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti,
104. čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?

Ulema navodi da onaj ko zeli da se spasi fitneta dunjaluka i uspije radeci dobra djela, jeste da uvijek preispituje svoj trud i nijjet. Dvije su tacke koje moraju biti ispunjene a to su da;
¬ djelo bude ispravno uradjeno po Serijatu i,
¬ da je nijjet ispravan.

Pa tako Allah nastavlja ajetima:

107. onima koji budu vjerovali i dobra djela činili - džennetske bašče će prebivalište biti,
108. vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.
Shvatamo iz ovoga da ko zeli da uspije i udje u dzennetske basce neka slijedi ove dvije tacke. Jos je nekoliko finih zapazanja u vezi ove lijepe sure.

Kretanje

Ono sto je jos zapazeno u ovoj suri jeste da se spominje mnogo kretanja. Pa tako vidimo u ajetima kako se mladici iseljavaju zbog vjere ' Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu... ' pa zatim vidimo Musa a.s. kako se zbog znanja krece... ' A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.", pa zatim vidimo kako se Zulkarnejn krece ... ' I on pođe. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi...'

Sve su ovo stvari u Kur'anu koje su nama date da ih zapazamo i razmisljamo o njima. Dragi Allah je zemlju prostranu ucinio i sa kretanjem na njoj dao nam primjere izbjegavanja ovih iskusenja. Tako ako smo iskusani u vjeri, duzni smo napustiti dato pokvareno mjesto, nakon sto smo trpjeli nepravdu i pokrenuti se za traganjem boljeg mjesta za ocuvanje vjere. Tako smo duzni dok trazimo znanje da se krecemo, upoznajemo ucenije od nas i strpljivo ucimo na primjerima koji se desavaju u datim kretanjima. Tako ako smo na vlasti duzni smo hoditi duz nasih granica i traziti nepravde u cilju njihovih uklanjanja i stititi potlacene u ime Allaha koristeci snagu koju nam je Allah kao vladarima dao u emanet.

Rasprava o gajbu

Kao da nam Allah zeli reci da smanjimo o raspravama o kojima nemamo znanja. Imamo u prvoj prici o stanovnicima pecine. Ko su bili ti mladici?
Gdje je pecina? Koliko ih je bilo? Koliko godina su proveli u njoj? Allah subhanehu ve te'ala nam porucuje da ne raspravljamo mnogo o gajbu kojeg ne poznajemo nego da se usredsredimo na razmisljanje o Allahu, vasioni, Njegovom stvaranju i stvorenjima. Procitajmo ajete:
Neki će reći: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su petorica, pas njihov je bio šesti", nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno i ne pitaj o njima od njih nikoga!" 22.

Tu imamo takodjer jos spomenutih stvari o kojima nemamo dovoljno znanja kao sto je Je'dzudz i Me'dzudz i gdje se oni trenutno nalaze, gdje je data brana, Hidr i njegova vrsta znanja, da li je on jos ziv, mjesto gdje se Musa sreo sa Hidrom, gdje se nalaze doticne unistene basce, itd. Sve su ovo stvari o kojima mi imamo malo znanja i raspravljati o njima ne treba mnogo.

Razmisljajmo o stvarima koje su nam jasne na koje nas Allah svoji majetimanavodi da razmisljamo.

Da'wa

U suri ima jos jedna cinjenica a to je da se moze vidjeti dawa (poziv Allahu) na svakom nivou. Pa tako vidimo da u prici o dvije basce jedan prijatelj poziva drugog prijatelja da se vrati Allahu. Pa vidimo kako su mladici pozivali narod u kojem su boravili. Zatim, vidimo kako Hidr poziva svoga ucenika Musa a.s. A vidimo kako Zulkarnejn kao pravedni vladar biva sa svojim stadom. Allah nam porucuje da da'wa mora biti zastupljena u svim sferama zivotai medju svim stalezima. Svi smo mi pastiri i svi smo odgovorni za svoje stado.

Predanost Allahu

Allahu akber! Kaze ajet: ''16. Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu (kehf), Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti."

Subhanallah, draga braco i sestre, dok citamo naslov ove sure izgleda nam kao da 'pecina' simbolizira 'mrak, tamu, hladnocu, samocu', ali zamislite da nam je ovaj poziv upucen da se sklonimo pod okrilje sure Kehf!

Ova sura nosi tako znacajan naziv, zelimo li izbjeci ove cetiri fitne dunjaluka, sklonimo se u hlad i instrukcije ove velicanstvene sure Kehf! Naucimo suru Kehf napamet, ucimo je svakog petka i molim Allaha da nas sacuva svih dunjaluckih iskusenja i podari nam spas u (suri) Pecini!

Imam Ahmed biljezi od El-Berra'a da je rekao: '' Jedan je covjek ucio suru El-Kehf dok je u kuci bila njegova zivotinja, koja se odjednom preplasila, pa je pogledao ili ugledao maglu ili oblak koji ga je bio natkrio. To je spomenuo Vjerovjesniku s.a.v.s. a on mu je rekao:' Uci, to je smirenost koja silazi radi ucenja Kur'ana. ' Biljezi se kod Bukharije i Muslima da je ovaj covjek koji je ucio ovo poglavlje bio Usejjid bin el-Hudajr.

Imam Ahmed biljezi od Ebu Derda'a a on od Vjerovjesnika s.a.v.s. koji kaze:' Ko nauci deset prvih ajeta iz poglavlja el Kehf bit ce sacuvan od Dzedzdzala.'

El Hakim biljezi u svome 'Mustedrek'-u , od Ebu Se'ida el Khudrijja r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao:' Ko bude ucio petkom poglavlje el Kehf, dat ce mu se svjetlo izmedju dva petka.'

Ucimo suru Kehf i napominjimo druge da je uce, te u svakom svom iskusenju sjeti se ovih pricaa iz sure Kehf i nadji sebe gdje si i uzmi pouku i poruku pa se na Allaha Uzvisenog osloni i osaburi na svkom iskusenju jer iskusenje je tvoj ispit ili diploma za Ahiret pa stisni zube Allahov robe i osloni se na Allaha jer ko se na Allaha osloni i osaburi na kusnji Allah ce mu dati izlaz iz svake situacije i odkle se i ne nada.

 


18.09.2011.

ISTIKAMET–ustrajnost u Allahovoj vjeri

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

ISTIKAMET–ustrajnost u Allahovoj vjeri

Svaki dan, u svakom namazu, na svakom rekatu, učimo svima nama dobro poznatu dovu iz prve kur’anske sure, sure El- Fatiha: ٱهۡدِنَا ٱلصِّرَٲطَ ٱلۡمُسۡتَقِيمَ
”Uputi nas na pravi put”

Ovdje nam pažnju privlači riječ mustekim koja se uglavnom prevodi kao pravi ( siratal mustekim – pravi put). Od ove riječi je, svakako i izvedenica istikamet, što bismo, opet, mogli prevesti kao ustrajnost, a ona je u ovom našem putu od velike važnosti da bi se čovjek mogao upraviti da hodi pravim putem!
Istikamet- ustrajnost je jedini način da stignemo do pravog puta (siratal-mustekim), a samo takav put vodi do Allahove, dž.š., milosti, zadovoljstva i nagrade.
Da bismo bolje shvatili smisao istikameta moramo pogledati u značenja riječi i stanja koja su suprotna pravome putu (mustekim):

Krivi put,
Zabluda,
Nevjerstvo,
Nemoral,
Psovanje,
Povođenje za šejtanom,
Nastranost,
Laž,
Potvora,
Obmana

i mnoga druga ružna i odvratna djela koja je čovjek činio i koja čini danas.
Na pravome putu stoji prokleti šejtan, čovjekov otvoreni neprijatelj, sa jasnim ciljem, da one koji hode tim putem, skrene na stranputicu. Ovu sliku nam je najbolje predstavio Božiji Poslanik ( koji je svoje ashabe, a preko njih i sve nas podučavao odanosti i pokornosti Gospodaru svih svjetova, a sve to je činio bez ove današnje savremene tehnike). One je štapom u pijesku nacrtao pravu liniju rekavši:” Ovo je Allahov pravi put ( mustekim)”,a zatim je u pijesku nacrtao sa strana nekoliko iskrivljenih linija i rekao:” A ovo su šejtanovi putevi i na početku svakog ovog puta stoji šejtan navraćajući ljude da idu njime” (kao kafandžija koji stoji pred kafanom i navraća ljude da skrenu kod njega).

Zatim je poslanik proučio:

” I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite…”

” i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” ( Suretul- En’am, 153)
وَأَنَّ هَـٰذَا صِرَٲطِى مُسۡتَقِيمً۬ا فَٱتَّبِعُوهُ‌ۖ وَلَا تَتَّبِعُواْ ٱلسُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمۡ عَن سَبِيلِهِ

Istikamet je ustrajnost i odlučnost potrebna čovjeku da bi se održao na pravom putu. To je put onih koji imaju čvrstu vjeru, čvrsto uvjerenje (jekin), onih koji vole činiti dobra djela u ime Allaha, dž.š., onih koji ljude savjetuju lijepo i koji ih pozivaju na dobro a odvraćaju od zla.


Ko su to ustrajni?


Na ovo pitanje, koje nam se samo po sebi nameće, iz jednostavne želje da se upišemo u ustrajne, najbolji i najljepši odgovor nam daje Kur’an, pa poslušajmo:
وَلَهَدَيْنَاهُمْ صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا ﴿٦٨﴾
”I na pravi put (put ustrajnosti) ih usmjeri.”
وَمَن يُطِعِ اللّهَ وَالرَّسُولَ فَأُوْلَئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاء وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُولَئِكَ رَفِيقًا ﴿٦٩﴾

’Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ( u pobožnosti dokazanih) ljudi, kojima je Allah voju milost darovao. A kako će oni divni drugovi biti.’’ (Suretun – Nisa, 68-69)


Onaj koji želi priključiti se i ostati na lađi zvanoj Pravi put, mora uložiti određeni trud i žrtvu određenu na tom putu podnijeti:
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ ﴿٣٠﴾
” Onima koji govore Gospodar Naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki (i govore), ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan”. ( Suretu-l-Fussilet,30)


Sufjan ibn Abdullah Es-Sekafi je tražio od Božijeg Poslanika, a.s., da mu kaže nešto o islamu nakon čega više neće morati nikoga pitati, pa mu Božiji Poslanik reče: Kul amentu billahi summe stekim!
”Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj u tome!” tj., Reci da vjeruješ u Allaha i dokaži svoje riječi, musliman si i klanjaj, čini dobro, posti, istigfar čini, nemoj samo govoriti dobar sam ja, imam dobru dušu, vallahi, svaki hajvan ima dušu pa se ne hvali njome. Budi uporan u namazu, čini dobra djela, makar ona bila sitna kao zrno maka i još sitnija, pa se možeš nadati Allahovoj, dž.š., milosti.


Jedan čovjek iz faraonove svite je tražio dozvolu od faraona (svog lažnog idola) da ubije Musaa, a.s., na što je jedan od prisutnih, koji je bio vjernik i krio svoju vjeru, rekao:
أَتَقْتُلُونَ رَجُلًا أَن يَقُولَ رَبِّيَ اللَّهُ
”Zar da ubijete čovjeka samo zato što govori Gospodar moj je Allah?’(Gafir, 28)


Zar samo zbog jedne riječi da ubijete čovjeka, samo zato što se ne slaže sa vama u vjerovanju?

Zar zbog jedne jedine riječi, kojom potvrđujemo svoju vjeru u Jednog Stvoritelja nisu protjerani sa svojih ognjišta naša braća iz Podrinja,Palestine,Iraka i drugih zemalja?


Allah dž.š., takve spominje u Kur’anu:
”Onima koji s, ni krivi ni dužni, iz zavičaja svojih protjerani, samo zato što su govorili Rabbunallah – Gospodar naš je Allah…”


Braćo i sestre u dinu, znajmo da je naš raspored :

La ilahe ilellah (Amentu billah), zatim istikamet (utrajnost, dokaz djelom, namazom,, postom, lijepom riječju i sl.), a onda Džennet gdje ćemo, ako Bog da, uživati plodove naše ustrajnosti u ibadetu i pokornosti Allahu, dž.š.

Mjesto istikameta je u srcu i na jeziku. Kaže Allahov Poslanik Muhammed, a.s.:
Iman čovjekov neće biti ispravan sve dok mu srce ne bude ispravno, a srce mu neće biti ispravno sve dok mu jezik ne bude ispravno govorio” Tj. čovjekov nijjet, koji se nalazi u srcu, moraju pratiti riječi i djela.

Jezik je organ koji nas može uvesti u Džennet, ali i u Džehennem. Pa zar čovjek svojim slavljenjem Allaha, dž.š.(subhanallah,elhamdulillah, la ilahe illellah, estagfirullah, i sl.) neće zaraditi Džennet? Svakako da hoće, uz Allahovu,dž.š., milost!
A zar opet, sa druge strane, ako psuje, laže, vrijeđa, ponižava, omalovažava druge, prenosi njihove riječi, potvara i slična odvratna djela čini, neće ući u Džehennem?
Moramo znati i biti svjesni činjenice da je grijeh srcem i jezikom teži i opasniji od grijeha tijelom! Zar Iblisov grijeh nije bio grijeh srca i jezika, pa mu Allah, dž.š., nije oprostio i vječno ga iz Dženneta protjerao? A Ademov grijeh je bio grijeh tijela, pa mu je Allah, dž.š., oprostio i povratak u Džennet mu obećao.

Istikamet podrazumijeva i ustrajnost u čuvanju od grijeha. Čak i oni koji griješe i loša djela čine, osjećaju neispravnost svoje rabote i grižnju savjesti zbog učinjenog grijeha. Svako ponavljanje nekog grijeha ima za posljedicu umanjenje te grižnje savjesti, sve dotle dok čovjek ne počne osjećati ravnodušnost, pa onda čak i ponos zbog učinjenog grijeha (kada se počne hvaliti svojim grijehom: ”e vala sam se sinoć napio”…, ‘’s onom sam sinoć svašta radio”… Subhanallah! A ne zna jado jadni, da mu je to Allah, dž.š., kao kaznu dao da on zbog svoje strasti i zaslijepljenosti svojim grijesima, osjeća ponos zbog njih. Zato danas i imamo ljude koji govore kako alkohol nije grijeg, prostitucija nije grijeh, kako grijeh ne ulazi na usta, i slične nebuloze!
وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ تُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ قَالُواْ إِنَّمَا نَحْنُ مُصْلِحُونَ ﴿١١﴾
Kada im se kaže: “Ne remetite red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” (Suretu -l- Bekare, 11)

Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (Suretu -l- Bekare,12)
أَلا إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَلَكِن لاَّ يَشْعُرُونَ ﴿١٢﴾

Najgori stepen griješenja je ono griješenje koje se smatra ispravnim
Ustrajnost podrazumijeva stalnu budnost i borbu kako bismo ostali na pravom putu. Zato Allahov Poslanik vjernika u teškim vremenima poredi sa onim koji vjeru svoju čuva poput malo žeravice na dlanu, ako je drži u ruci prži ga, a ako je ispusti – ugasit će se. Onaj koji se bude pridržavao vjere i ustraje u teškim vremenima i iskušenjima, Allahov poslanik za njega kaže da će imati nagradu pedesetorice onih koji su živjeli u vrijeme Allahovog Poslanika, riječi su našeg resula. Ovdje moramo napomenuti da je ovaj hadis izrečen u kasnijem periodu poslanstva u Medini, dakle ne misli se na one koji su među prvim prigrlili vjeru, nego na one koji su vjeru prigrlili u kasnijem periodu poslanstva!


Kako postići istikamet?


Tri su ”tačke” koje trebamo ”povezati”:


1.Allah,subhanehu ve te’ala
2.Dobro društvo i
3.Stalno činjenje dobrih djela!

Istikamet ćemo postići samo ako nam Allah, dž.š., bude na prvom mjestu. Dakle, sve što činimo, da činimo u ime Njega, te da smo svjesni naše nemoći a Allahove, dž.š., Svemoći i Sveznanja. Zatim da gledamo sa kime se družimo, jer nas i Božiji Poslanik uči da je čovjek vjere svoga prijatelja. Svakako ako se družimo sa boljim i znanijim od sebe i mi ćemo nastojati da napredujemo po pitanju vjere i znanja, a ako se družimo samo sa lošijim od sebe, onda je velika mogućnost da bi i mi mogli ispasti iz kolosijeka islama i dobročinstva. I treća ”tačka” je stalno činjenje dobrih djela, makar ta djela bila malehna kao zrno maka, ili zrno gorušice, jer:
فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ﴿٧﴾
onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, (Zilzal,7)

Pozitivne posljedice istikameta


Rizk – opskrba od Allaha, dž.š.

وَأَلَّوِ اسْتَقَامُوا عَلَى الطَّرِيقَةِ لَأَسْقَيْنَاهُم مَّاء غَدَقًا ﴿١٦﴾

A da se pravog puta dr`e, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, (Džinn,16)


Lijep i udoban život. Istikamet je osnova lijepog, prijatnog i udobnog života, tj. život pun duhovnog zadovoljstva i sreće.
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ ﴿٩٧﴾

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Nahl,97)


Bereket, obilje od Allaha, dž.š., su još jedan od darova onima koji su ustrajni u vjerovanju svome, i koji vjeru svoju ne mijenjaju ni za šta na dunjaluku.


وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَى آمَنُواْ وَاتَّقَواْ لَفَتَحْنَا عَلَيْهِم بَرَكَاتٍ مِّنَ السَّمَاء وَالأَرْضِ وَلَكِن كَذَّبُواْ فَأَخَذْنَاهُم بِمَا كَانُواْ يَكْسِبُونَ ﴿٩٦﴾
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (A’raf,96)

Nadam se da će nas ovakve riječi uključiti na kolosijek Pravoga puta, jer samo uporni će uspjeti! Zato braćo i sestre, činimo što više dobrih djela, nemojmo posustajati u našoj vjeri, odgajajmo djecu našu u skladu sa našom lijepom vjerom, dajmo im islamski temelj, učimo sebe i djecu našu namazu, redovnosti u obavljanju namaza, postu i upornosti u podnošenju tegoba posta,udjeljivanju i pomaganju slabijih od nas. Sve što možemo učiniti od dobra činimo to u ime Allaha, dž.š.

Važnost ove teme se ogleda u sljedećim stvarima:

Trenutnom stanju društva u kojem žive muslimani, vrstama iskušenja i izazova kojima su izloženi, te vrstama strasti i različitih  ideologija zbog kojih vjera postaje nepoznata i strana, tako da su oni koji se pridržavaju vjere, poput onog koji se spominje u hadisu: ”Onaj ko se drži svoje vjere, je kao onaj koji drži žeravicu”. Nema sumnje, za svakog razumnog čovjeka, da je potreba muslimana danas za ustrajnošću veća od potrebe njegovog brata iz prijašnjih generacija, a za ostvarivanje toga je potrebno uložiti više truda.

Mnoštvo odpadništva i napuštanje vjere, te razilaženja među muslimanima, dovodi do toga da  pravi musliman osjeća strah i traži načine za održavanje u Allahovoj vjeri kako bi stao na sigurno tlo.

Povezanost ljudskog srca s temom; u ovm kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: “Čovjekovo srce je sklonije promjeni od ključalog lonca”. (Hadis prenosi Imam Ahmed i Hakim od Mikdara a on od Poslanika, s.a.v.s., Sahihu-l-D mi’ža.) U drugom hadisu Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, za srce kaže: “Zaista je srce nazvano kalb (promjenjivo) zbog promjena kojima je sklono. Primjer srca je kao primjer perja zakačenog za stablo drveta u prostranoj pustinji koje vjetar okreče sad na jednu sad na drugu stranu” (Hadis prenosi Taberani od Ebu-Musa’a a on od Poslanika, s.a.v.s., Sahihu-l-Džami’.)

Jedne prilike je neki pjesnik rekao:

“Čovjek nije nazvan Al-Insan (zaboravnim),
osim zbog njegove zaboravnosti,
a niti srce Al-Qalb,
osim zbog promjena kojima je sklono”.

Nastojanje da se srce, koje je toliko promjenjivo učvrsti sa strastima i sumnjama je opasno i pogrešno te je potrebno iznaći adekvatne metode koje će odgovarati važnosti i težini zadatka. Allah, dželle še’nuhu, je iz milosti prema nama, u Svojoj Knjizi, te govoru i životopisu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ukazao na veliki broj metoda na osnovu kojih ćemo postiči ustrajnost na Njegovom putu, a sada ćemo izložiti neke od tih metoda:

1. Pristupanje Kur’anu: Veličanstveni Kur’an je knjiga koja u sebi sadrži najbolje metoda za ustrajnost na Allahovom putu. On je pruženo Allahovo uže i jasno svjetlo, ko se prihvati Kur’ana Allah će ga zaštiti,  ko ga bude slijedio Allah će ga spasiti, a ko bude njemu pozivao biće upućen na pravi put. Allah, dželle še’nuhu, navodi da je svrha Kur’ana i cilj zbog kojeg ga je objavio postepeno i u dijelovima zapravo učvršćavanje na pravom putu. Uzvišeni Allah, dž.š., povodom odgovora na sumnje nevjernika kaže: “Oni koji ne vjeruju govore: “Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!” A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.” Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.” (Al-Furqan: 32-33.).

Na koji način je Kur’an izvor ustrajnosti?!

Zbog toga što on usađuje vjerovanje (iman) i čisti dušu jer je on veza sa Allahahom, dš.š..

Zato što su Kur’anski ajeti objavljivani kao olakšanje i spas za srce vjernika koje je izloženo raznim iskušenjima, te spominjući Allaha njegovo srce se smiruje.

Jer on obogaćuje muslimana idejama i ispravnim vrijednostima s kojima je on u mogučnosti da popravi stanja u svom okruženju. Također mu daje i sposobnost ispravnog rasuđivanja prilikom donošenja određenih odluka, te nema  kontradiktornosti u njegovim propisima, niti ima proturječnosti u njegovom govoru, bez obzira što su u pitanju različiti događaji i osobe.

Kur’an daje odgovor na sumnje koje siju nevjernici i licemjeri u muslimanske redove, i zato imamo žive primjere u prvim generacijama koje su to isto doživjele.

Kakav  su uticaj imale riječi Allaha, dž.š.: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” (Ad-Duha, 3.), na dušu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada su rekli nevjernici: “Napušten  je Muhammed.”?!

Kakav su trag ostavile riječi Allaha, dželle še’nuhu: “Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.” (An-Nahl, 103.) nakon tvrdnji kurejšiskih nevjernika da Muhammeda podučava čovjek-stolar bizantiskog porijekla nastanjen u Mekki!?

Kakav trag su ostavile riječi Allaha, dželle še’nuhu: “Eto, baš u iskušenje su pali!” (At-Tawba, 49.), na duše vjernika kad je jedan licemjer rekao: “Oslobodi me i ne dovodi me u iskušenje!” (At-Tawba, 49.).

Zar to nije vrhunac učvršćivanja i povezivanja vjerničkih srca, odgovor na sumnje i ušutkivanje onih koji su u zabludi. Jeste, tako mi Gospodara.

Iz svega ovoga možemo shvatiti razliku između onih koji su svoje živote vezali uz Kur’an i posvetili se njegovom izučavanju, pamčenju, tumačenju i razmatranju; kada se od njega udalje njemu se ponovo vračaju, i između onih koji su posvetili ljudskom govoru veliku pažnju i značaj.

2. Sprovođenje Allahovog zakona i činjenje dobrih dijela:

Uzvišeni Allah kaže: “Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.” (Ibrahim, 27.) Katade je rekao: ”Što se tiče Allahovih riječi ((na ovom svijetu)), znače: učvrstiće ih u dobru i činjenju dobrih djela, ((i na onom svijetu)), učiniće ih sigurnim u kaburu. Isto mišljenje se prenosi od više učenjaka. Uzvišeni Allah kaže: “A kad bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im  bolje i bili bi čvršći u vjeri.” (An-Nisa, 66.), tj.u istini. Zar je moguće očekivati ustrajnost od onih koji su lijeni i besposleni kada padnu u iskušenje i zadesi ih nesreća? A one koji vjeruju i čine dobra djela Allah će uputiti na pravi put i učvrstiće ih s onim čime su oni učvrstili svoje duše na ovom svijetu.

3. Iščitavanje kazivanja o vjerovesnicima i njihovo proučavanje radi pouke i podsticanja na činjenje dobrih djela: Dokaz tome su riječi Uzvišenog: “A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o  poslanicima kazujemo zato su da srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.). Kur’anski ajeti koji su objavljivani Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem, nisu objavljeni radi razonode i zabavljanja, već iskjlučivo sa svrhom  učvršćivanja srca Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kao i srca vjernika. Pa ako razmisliš o riječima Uzvišenog koji kaže: “Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!” –povikaše: “O vatro” -rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu!” I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih Mi onemogućismo.” (Al-Anbiya’, 68-70.), Ibn Abbas kaže: “Posljednje riječi Ibrahima, a.s., prilikom bacanja u vatru su bile: “Dovoljan mi je Allah, divan li je On pomagač.” Zar ne primječuješ jedan od načina ustrajnosti pred nepravdom i stradanjem koji ti se jasno pokazuje dok razmišljaš o ovom  događaju.

Ako razmisliš o Allahovom, dž.š., riječima u vezi Musa, a.s., kada kaže: “Pa kada jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ”Samo što nas nisu stigli! Neće – reče on – Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (El-Šu’ara: 61-62.), dok budeš razmišljao o ovom Kur’anskom ajetu primjetićeš jedan drugi način učvršćivanja  prilikom susreta sa nasilnicima i postojanosti u teškim trenucima usred uzvika onih koji su izgubili svaku nadu u spas. Ako razmisliš o priči o faraonovim čarobnjacima vidjećeš da je to čudan primjer o skupini koja je ustrajala na istini nakon što im je postala jasna. Zar ne vidiš još jedan veličanstveni način postojanosti koja se usadila u njihovim dušama pred prijetnjama nasilnika koji kaže: “Vi ste mu povjerovali” -viknu faraon– “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći  i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji.” (Ta ha, 71.), i ustrajnost male skupine vjernika koji bez imalo kolebanja kažu: “Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” -odgovoriše oni-, “pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!”(Ta ha, 72.).

Sličan je primjer i vjernika spomenutog u suri Ya-sin, kao i vjernika iz faraonove porodice i onih koji su iskopali jame, napunili ih vatrom i vjernike u nju bacali (ashabu-l-uhdud) i dr., u kojim je ustrajnost jedna od najvažnijih njenih pouka.

4. Dova: Od svojstava vjernih Allahovih robova jeste da oni upučuju Allahu dovu da ih učvrsti na pravom putu: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao.” (Ali-’Imran, 8.), “Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!” (Al-Baqara, 250.) Pošto su, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu: “Sva ljudska srca  između dva prsta  Milostivog poput jednog srca, On ih mijenja kako hoće”, stoga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, imao običaj često govoriti: “O Ti koji  srca i shvatanja preokrećeš učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.”

5. Spominjanje Allaha, dž.š. (zikr): To je jedan od najvećih razloga za ustrajnost. Razmisli o povezanosti između dvije stvari u Allahovom govoru kada kaže: “O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, postojani budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (Al-Anfal, 45.). Allah je učinio ”zikr” jednim od najvećih uzroka postojanosti u borbi na Allahovom putu.

“I razmisli o tijelima Perzijanaca i Rimljana kako su ih samo izdala kada su im bila najpotrebnija”, uprkos malom broju i slaboj opremi onih koji su Allaha puno spominjali. (Ibnu Kajjim rhm. iz knjige “Bolest i lijek”.)

Sa čime je Jusuf, a.s., tražio pomoć od Allaha, dž.š., da ga učvrsti pred iskušenjem od žene koja je bila lijepa i ugledna pošto ga je pozvala na nemoral. Zar nije kao štit sebi uzeo riječi ((Bože sačuvaj)); tako da su se valovi strasti razbili na bedemu njegove tvrđave.

6. Nastojanje muslimana da slijedi pravi put: Jedini pravi put koji treba da slijedi svaki musliman je put sljedbenika sunneta, put potpomognute i spašene skupine, to je skupina koja slijedi čistu vjeru, ispravan put i Kur’an i Sunnet, razlikujući se od Allahovih neprijatelja i izdvajajući se od neznalica.

Ako želiš shvatiti vrijednost svega ovoga razmisli zašto su zalutali i ostali u nedoumici mnogi od prijašnjih i sadašnjih generacija, koji su umrli a nisu bili na pravom putu, ili su krenuli pravim putem nakon što je prošao znatan period njihovog života gubeći time dosta korisnog vremena? Vidjet ćeš neke od njih kako prelaze iz jedne u drugu novotariju i zabludu od filozofije do skolastičke teologije, udaljavajući se ka pogrešnom shvatanju, misticizmu i učenju murdžija (pripadnici isl. sekte koji smatraju da griješenjem ne gube vrijednost svog vjerovanja). Na ovaj način ostaju zbunjeni i nesigurni oni koji krivo vjeruju, pa pogledaj kako su samo skeptici nepostojani u trenutku smrti, za koje učenjaci kažu: “Ljudi koji su najviše nesigurni prilikom smrti su skeptici”. Međutim, razmisli da li je iko od sljedbenika Kur’ana i Sunneta, zbog gnjeva ili nezadovoljstva, skrenuo s pravog puta nakon što je bio na pravom putu i slijedio ga? Desi se, ponekad, da neko od vjernika ostavi  pravi put zbog ličnih hirova i strasti, ili zbog sumnje koja okupira njegov slabi razum, međutim, nikada se ne desi da ga ostavi zbog toga što je uvidio ispravniji put od njega ili nakon što uvidi uzaludnost njegovog slijeđenja. Potvrdu ovome nalazimo u razgovoru između Herakla (vizantijski car) i Ebu Sufjana kada ga je Herakle ispitivao o Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i njegovim sljedbenicima, pa je na upit Herakla da li je iko od njih (Poslanikovih sljedbenika) napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio, Ebu Sufjan odgovorio: “Nije”. Zatim je Herakle rekao: “Tako se dešava kad ljudi vjeru prihvate srcem”. Više puta smo mogli čuti od starijih kako su slijedili različite novotarije, zatim ih je Allah, dželle še’nuhu, uputio, te su napustili zabludu i krenuli putem sljedbenika suneta, srditi zbog slijeđenja novotarija, međutim, da li smo ikada čuli da se desilo suprotno ovome?! Pa, ako želiš da budeš čvrst i ustrajan na pravom putu na tebi je da slijediš put iskrenih vjernika.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)

Molimo Svemogućeg Stvoritelja da nas uputi na pravi put, da nam oprosti grijehe i uveća naša dobra djela!
Amin!!!

http://www.youtube.com/watch?v=4NK_3jltygk

http://www.youtube.com/watch?v=s-tyDHtLDa8


09.09.2011.

Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik

Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer, r.a., je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

VAŽNOST HADISA

Koliko je samo ljudi kojima se dunjaluk ispriječio na putu pridržavanja vjerskih obaveza? Koliko je Allahovih robova kojima je ljubav prema dunjaluku ušla u srce pa su postali njegove sluge? Koliko je samo onih koji su zbog dunjaluka prodali vjeru, dušu i svoj narod?
Zbog navedenog Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, objašnjava kako čovjek treba da se postavi prema dunjaluku, kako bi zaslužio i ušao u ''Kuću mira''. Ovaj hadis je osnova u odricanju i preziranju dunjaluka te u zadovoljstvu sa malo a čime se postiže Ahiret, džennet.

RIJEČI ULEME O OVOJ OPORUCI ALLAHOVA POSLANIKA, S.A.W.S.

O riječima Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik'', Et-Tibi rahimehullahu kaže: ''Veznik 'ILI' u ovom hadisu nije zbog sumnje, već upućuje na slobodan izbor između dvije stvari ili na njihovu dozvoljenost. Mada je bolje da se kaže da ''ILI'' u hadisu ima značenje ''BEL-ne, nego kao''. (pa bi značenje hadisa tada bilo: ''Budi na dunjaluku kao stranac, ne nego kao putnik). Tako je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u ovom hadisu uporedio pobožnjaka sa strancem koji nema svoga doma niti skloništa. Zatim je otišao korak dalje pa ga uporedio sa putnikom prolaznikom. Jer se može desiti da stranac stanuje u tuđem gradu za razliku od putnika-prolaznika koji samo putuje prema svome konačnom odredištu a ispred njega su smrtonosne doline i pustinje. Kaže Ibn-Bettal: ''Kao što musafir, putnik ima potrebu samo za onoliko imetka koliko mu je dovoljno da stigne do cilja, isto tako i vjernik ima potrebu za dunjalukom samo onoliko koliko mu je potrebno da stigne do mjesta koje želi.'' Kaže En-Newewi: ''Značenje hadisa bi bilo: ''Ne uzdaj se u dunjaluk niti ga uzimaj svojom domovinom (kućom), ne govori sebi da ćeš na njemu vječno ostati i ne veži se za njega isto kao što se stranac ni zašta ne veže u tuđini.'' Neki alim čije ime Hafiz ibn- Hadžer nije spomenuo u ''Fethu'' navodeći samo njegove riječi veli: ''Putnik je prolaznik koji traži svoju domovinu. Čovjek je na dunjaluku poput roba kojeg je vlasnik poslao da ga posluša u neki drugi grad. Zato on gleda da što prije obavi ono zbog čega je otišao i da se što prije vrati svojoj domovini ne interesujući ga pri tom ništa drugo sem ono zbog čega je poslat.'' Neki drugi alim je rekao: ''Želi se reći da je vjernik na dunjaluku poput stranca koji ne veže svoje srce ni za što u tuđini u kojoj se zadesio jer njegovo srce je vezano za njegovu pravu domovinu u koju će se vratiti. Vjernik na dunjaluku boravi samo da obavi svoju potrebu i spremi se za povratak svojoj domovini. Takav je slučaj i sa strancem. Ili je vjernik na dunjaluku poput putnika koji se ne nastanjuje ni u jednom gradu već stalno putuje prema gradu njegovog pravog boravka.'' A što se tiče riječi ibn-Omera: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro...'' one su zaključak iz Poslanikove, sallallahu 'alejhi we sellem, oporuke njemu, r.a. One upućuju na kratkoću nade u ovaj dunjaluk, zato rob treba da uvjek ima na umu da ga njegov edžel može prestići. Ovakav osječaj ga motiviše na zadovoljavanje sa malo od dunjaluka, pripremanje za Dan povratka i da čini dobro djelo kojim je zadužen bilo ono obavezno ili pohvalno (dobrovljno).

ISKORIŠTAVANJE ŽIVOTA U ONOME ŠTO JE KORISNO

Riječi Ibn-Omera, r.a.: ''Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti'' su velika oporuka od časnog ashaba crpljena iz knjige našeg Gospodara i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem. Ovim riječima Ibn-Omer, r.a., nam oporučuje iskorištavanje zdravlja u pokornosti jer čovjek u toku bolesti ne može mnoga djela da radi, te kako bi se na taj način rob pomagao u bolesti onim dobrim djelima što je radio dok je bio zdrav. Ovaj plemeniti ashab nam također oporučuje iskorištavanje života u pokornosti Allahu i Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, i opskrbljavanje dobrim djelima za Dan povratka. Allah, dželle še'nuhu, kaže: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'' (El-Bekara, 197.)

Smrt zaista zna iznenaditi čovjeka tako da može sresti svoga Gospodara bez opskrbe i na taj način propasti. Kao što kaže pjesnik: ''Da li bio volio da budeš drug ljudima; koji su opskrbljeni a ti nemaš ni malo opskrbe''. Tada će se čovjek kajati za onim što je propustio prema Allahu, dželle še'nuhu, ali to nije vrijeme za kajanje. Uzvišeni kaže: ''Da čovjek ne bi uzviknuo: 'teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!' Ili da ne bi rekao: 'Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao'. Ili da ne bi rekao kada doživi patnju: 'Da mi se samo vratiti-dobra djela bi činio!'' (Ez-Zumer, 56-58.)

Na drugom mjestu kaže Uzvišeni: ''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.'' (El-Ahzab, 66.) Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.

PROLAZNOST DUNJALUKA

Čovjek sigurno zna da je dunjaluk prolazan ali je nemaran i zaboravlja ovu veliku istinu zbog utopljenosti u dunjaluk. Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.)

Pametnog roba-čovjeka čije je srce Allah, dželle še'nuhu, osvijetlio sa razumjevanjem suštine dunjaluka ne može ovaj prolazni svijet obmanuti. On ne nalazi smirenost u njegovim ukrasima i uživanjima. On ga smatra samo njivom za Dan povratka.

POUKE IZ OVOG HADISA

1. Poslanikovo, sallallahu 'alejhi we sellem, držanje Abdullaha ibn-Omera za rame upućuje na to da onaj ko traži znanje treba obratiti pažnju na ono što mu se kazuje. Također upućuje na pažnju učitelja prema učeniku te na jaku želju za prenošenje znanja. Hadis također ukazuje na Poslanikovu, sallallahu 'alejhi we sellem, ljubav prema Abdullahu ibn-Omeru.

2. Iz hadisa se vidi koliku je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, imao želju za prenošenjem dobra svome ummetu.

3. Od pouka hadisa je i ograničavanje na ono što je neophodno.


4. Podsticaj na žurenje u činjenju pokornosti Allahu, dželle še'nuhu.


Prošla je još jedna godina. Zatvorena je knjiga u kojoj je zapisano svako ljudsko djelo, dobro i loše, veliko i malo, vidljivo i nevidljivo za čovjekove oči, sve baš sve je zapisano. Šta sada? Otvara se nova stranica tvoga života. Prije nego što kalem (olovka) počne ponovo pisati, izvrši obračun! Osami se od čitavog svijeta i dobro razmisli. Dobro se prisjeti svojih propusta, greški i grijeha. Budi strog prema sebi! Ukori sebe! Nađi sebi mahane! Ostavi druge ljude, njihove greške i njihove mahane! Zabavi se sada samo sa samim sobom! Znaj da ćeš se jedino tako popraviti i da ćeš tako jedino postići uspjeh!

Šta misliš zbog čega se Uzvišeni, tvoj i moj Gospodar, kune baš dušom koja sebe kori? Kaže Uzvišeni: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. (El–Kijama, 1-2.) Znači li to da takvu dušu voli tvoj Gospodar?! Sjeti se prošle godine, prošlih mjeseci i dana! Imaš li više grijeha ili dobrih djela?! Budi sudija samom sebi! Šta misliš kada bi vagao svoja djela, koja li bi pretekla?! Da li ti je godina uspješno prošla gledajući na urađena dobra djela?!

Mnogi zaboravljaju ovaj obračun, a on je itekako bitan. Kad uvidimo svoje grijehe i propuste, trudit ćemo se da ih izbjegavamo u novoj godini. Zbog toga znaj da je obračun sa samim sobom put uspjeha i sreće! Tvoj i moj Gospodar, i Gospodar svih svjetova kaže: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 18.)

U tefsiru ovog ajeta Ibnu Kesir rhm. kaže: Obračunaj se sa samim sobom, prije nego što ti se obračuna. Pogledaj šta si sve pripremio od dobrih djela za dan kada će to sve biti iznešeno na vidjelo pred Gospodarom svih svjetova.

Poslušaj šta je rekao Hasan el-Basri: O ljudi, osvanuli ste, pa vam se vrijeme do određenog roka skratilo, a mogućnost za djela vaša smanjila. Smrt je iznad vas, a Džehenem vam se još više približio.

Pa, blago tebi ako svoju dušu odgojiš i navikneš je na pokornost Allahu, Gospodaru svjetova, a teško tebi ako svoju dušu i svoje prohtjeve za gospodara svoga uzmeš.

Govoreći o obračunu sa samim sobom Ibnu Kajjim, rhm., kaže sljedeće: Prvo sa čim čovjek mora otpočeti svoj obračun su farzovi (obaveze). Ukoliko je propuštao farzove, mora ih nadoknaditi, a ukoliko je izvršavao farzove, ali krnjavo, onda ih mora popraviti i uljepšati. Druga stvar su harami (zabrane). Ukoliko ih je činio, mora se pokajati i tražiti oprosta od Allaha, dž.š.. Zatim dolazi gaflet (nemar). Zbog nemarnosti se propuštaju sunneti, a samim tim i nagrade koje se dobijaju za činjenje istih. To se može nadoknaditi zikrom i čestim spominjanjem Allaha, dž.š., i čvrstim prihvatanjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Prve generacije muslimana shvatile su vrijednost obračuna sa samim sobom. Zbog toga su za svaki svoj propust u ibadetu kažnjavali sebe. Navodi se da je Abdullahu b. Omeru, r.a., kada bi mu prošla jacija u džematu, tu noć ne bi spavao, već bi je proveo u ibadetu. Znači, trudio bi se da propušteni ibadet nadoknadi dobrovoljnim nafilama, ne bi li mu se Uzvišeni smilovao.

Šta je sa nama? Da li nešto poduzimamo kada propustimo neki namaz u džematu, ili nam je svejedno?! Uporedimo nas sa Ibnu Omerom. Da li mi probdijemo noć kada propustimo namaz u potpunosti, a da ne spominjemo propušteni namaz u džematu?!

Prošla godina je završena, knjiga zapečaćena. Ono što je prošlo ne može se povratiti. Otpočeli smo novu hidžretsku godinu mjesecom Muharemom. Zato gledajmo da svoj život provedemo u pokornosti našem Stvoritelju i u približavanju Njemu.

Vodimo računa o svom vremenu, gdje ćemo ga i kako utrošiti. Uzvišeni Allah kaže: Tako mi vremena, čovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.


Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam da iz Njegove dobrote pa da razumijemo ovaj hadis onako kako su ga razumjeli Njegovi dobri robovi i prijatelji i da se rezultati tog razumijevanja primjete u našim životima i na našim djelima. Hvala Allahu, dželle še'nuhu, Gospodaru svih svjetova.-AMIN

http://www.youtube.com/watch?v=BVBxtjHEz9k

http://www.youtube.com/watch?v=Bs47rqSdHWM&feature=player_embedded

08.09.2011.

Priča o istinskoj ljubavi -Hatidze r.a. i Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Priča o istinskoj ljubavi -Hatidze r.a. i Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

Majka vjernika Khadijah radijallahu anha

Bila je najplemenitija žena na daleko, porijeklom iz vrlo ugledne porodice. Izgledom je bila prelijepa, a imala je i ogroman imetak koji se povećavao trgovinom. Najugledniji ljudi iz tog društva su je prosili i uistinu bi ta udaja bila velika počast za svakoga, a ona je ipak odbila svakog od njih. Bila je udovica i njeno srce je napustila želja za ponovnom udajom.

Dok on nije došao u njen život. Bio je mlad, tek 25 godina, i uprkos njegovom plemenitom porijeklu, bio je siroče i nije imao čak ni osnovna sredstva za život. Zarađivao je nešto malo čuvajući tuđe ovce u okolnim brdima. Pored svega toga njegov karakter je bio savršen, i na daleko je bio poznat po svom poštenju kao najpovjerljiviji i najpošteniji čovjek u cijelom društvu. To ju je i privuklo njemu, jer tražila je poštena i povjerljiva čovjeka da vodi poslove trgovine - u patrijarhatu žena sama nije mogla da se održi u okrutnom poslovnom svijetu. Pa je on tako počeo da radi za nju.

 Nakon prve karavane koju je za nju vodio, pitala je slugum koji je išao sa njim, o njegovom ponašanju. Izvještaj ju je oduševio, pa taj mladić je bio najblaži, najnježniji čovjek za kojeg je ikad čula. Prema slugama i robovima je bio blag, a ne okrutan poput ostalih, ali ne samo to, čak i dok su prelazili pustinju, nad njim je uvijek bio oblak koji ga je štitio od sunca. Žena je bila oduševljena novih radnikom.

Ali nije bio samo radnik, već i sam je bio nadaren za poslovanje. Robu je prodao, zaradom od prodaje kupio još robe koju je prodao i opet ostvario zaradu. To je bilo njoj dovoljno, u nekada hladnom srcu, planuo je plamičak ljubavi, i odlučila je da se uda za ovog mladića od kojeg je bila starija cijelih petnaest godina.

Svoju je sestru poslala mladiću i ova ga je upitala, "Zašto se ne ženiš?"

"Nemam sredstva za to" odgovorio je.

"Šta ako ti ponudim ženu plemenita roda, velike ljepote i bogatstva? Bi li bio zainteresiran?" upitala ga je.

Odgovorio je potvrdno, ali kad je rekla ime svoje sestre, mladić se nasmijao "Zar da se za mene uda? Odbila je većinu plemenitih ljudi našeg grada, mnogo imućnijih od mene sirotog pastira."

"Ne brini se ti za to," odgovori mu sestra, "ja ću se za sve pobrinuti."

Nedugo poslije toga, bogata žena se udala za mladića i tako je počeo jedan od najsvetijih, najsretnijih i najboljih brakova ljudske povijesti: brak poslanika Muhammeda s.a.v.s. i Hatidže, kćerke Huvejlidove. Kada su se vjenčali on je imao 25 godina, a ona 40. Nije to predstavljalo problem Muhammedu s.a.v.s. nimalo, toliko ju je volio, a i ona je njega voljela. Brak je potrajao 25 godina, i rodila mu je sedmero djece: tri sina i četiri kćeri. Svi sinovi su mladi preselili. Hatidža je bila izvor velike ljubavi, snage i utjehe za Poslanika Muhammeda i oslanjao se na njenu ljubav i podršku u najznačajnijoj noći svog života.

Dok je razmišljao u pećini Hira, melek Džebrail je došao Poslaniku Muhammedu i objavio mu prve ajete Kur'ana i obavijestio ga je o njegovom poslanstvu. To iskustvo je prestravilo Poslanika Muhammeda, otrčao je kući, i plačući utjehu našao u Hatidžinom zagrljaju, "Pokrij me! Pokrij me!" Njegov strah ju je iznenadio, ali nakon što ga je milovala i tješila, Poslanik se smirio i ispričao joj šta se dogodilo.

Bojao se da gubi razum ili da je obuzet zlodusima. Hatidža mu je otklonila strahove: "Ne brini," reče mu, "tako mi Onog u čijoj je vlasti Hatidžina duša, nadam se da si ti Poslanik ovom narodu. Allah te nikad ne bi ponizio, jer prema rodbini si blag i dobar, svojoj riječi si odan, pomažeš onima koji imaju potrebe, podržavaš slabe, hraniš goste i odazivaš se onima koji imaju probleme." Odvela ga je onda svom rođaku Varaki ibn Neufelu - učenjaku koji je dobro pozavao prethodne objave i on mu je potvrdio da je ovaj događaj Božanski i da je on uistinu posljednji Poslanik.

Kada je njegova misija pozivanja u Islam počela, napadi na njega su postali okrutni i grubi, Hatidža je uvijek podržavala Poslanika Muhammeda, žrtvujući svo bogatstvo da podrži Islam. Kada su Poslanik i njegova porodica prognani na brda izvan Mekke, bila je s njim, i tri godine poteškoća i mučenja su dovele do njene smrti. Poslanik Muhammed je bio duboko ožalošćen i čak i nakon njene smrti pomagao je njene prijatelje i rođake iz ljubavi prema svojoj prvoj ženi.

Jednom, godinama nakon što je umrla, našao je jednu ogrlicu koju je često nosila. Kad ju je vidio sjetio se Hatidže i suze su ga shrvale. Njegova ljubav nikad nije umrla, toliko da je njegova žena Aiša bila ljubomorna na nju. Jednom ga je upitala je li samo Hatidža bila dostojna njegove ljubavi. Odgovorio je: "Vjerovala je u mene kad niko nije, prihvatila je Islam kad su me ljudi odbili i pomagala me je i tješila me je kada mi niko nije želio pružiti ruku da mi pomogne."

Mnogo je rečeno o Poslanikovim brojnim brakovima. Postoje mnogi koji blate Poslanika govoreći da je bio ženskaroš navodeći kao dokaz njegove brakove. Njima treba reći da je dokaz i argument protiv toga to što bi Poslanik prije iskoristio svoju mladost za to da je imao takve strasti, i da je u vrijeme kada je bilo običaj da se ima po desetine žena, Poslanik bio oženjen samo sa Hatidžom sve dok je bila živa.

Tek poslije njenog preseljenja, neka je Allah zadovoljan s njom, oženio je druge žene. Većina su bile udovice, koje je Poslanik ženio kako bi se brinuo za njih, ili su bile kćeri plemenskih vođa, pa je tako građeno kohezivno društvo muslimana i razbijana pripadnost plemenu. To blaćenje nestaje kada se svjetlo istine na njega usmjeri.

U jednoj pjesmi o Poslaniku i Hatidži, autor kaže "tražimo priče o ljubavi na mračnim i hladnim mjestima/a imamo svjetlost upute za cijeli svijet u koje možemo gledati." Mnoge ljubavne priče koje danas čujemo su priče o strasti i požudi, fizičkoj privlačnosti umotanoj u uniformu ljubavi, ali nema priče o ljubavi koja je jača, bolja, začuđujuća i ljepša od priče o Muhammedu i Hatidži. To je svijetli primjer idealnog braka, i ako danas težimo takvom braku slijedimo njihov sunnet. Uzmimo pouku: ne očekujte braćo da će vam žene biti poput Hatidže, ako vi niste poput Muhammeda s.a.v.s., i obrnuto vrijedi za sestre.

Ponavljam ona je

Khadijah, da Allah bude zadovoljan s njom, je bila od ugledne familije. Njen otac Khuwejlid je bio jedan od najuglednijih vođa plemena, dok nije bio ubijen u jednoj bitci. Njen muž je isto umro ostavivši joj veliko bogatstvo. Kad je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem bio još mlad ona mu je povjerila dio svog bogatstva da ide u Siriju i obavi trgovinu u njeno ime. On je bio poznat po svojoj iskrenosti. On se vratio iz Sirije sa velikom zaradom za nju. Nakon tog putovanja ona je odlučila da bi on bio najbolji muž te ga je ona zaprosila, iako su je vrlo važne i ugledne vođe Kurejšija prosile i ona ih sve odbila. Nakon što je Poslanikov amidža, Ebu Talib, dao svoju dozvolu za brak, Muhammed i Khadijah su se vjenčali. Poslanik je tad imao dvadeset pet godina dok je Khadijah imala četrdest godina. Sljedećih petnaest godina su sretno živjeli i dobili nekoliko djece. Prvo dijete je bio sin Kasim i on je umro kad je imao dvije godine. Dva druga sina Tayyib i Tahir su se isto rodili ali su umrli kao bebe. Muhammed i Khadijah su dobili onda jos četiri kćerke koje su preživjele: Zejneb, Ruqayya, Umm Kulthum i Fatima.
Niko osim Allaha naravno, ne zna više o svome mužu nego njegova žena, šta su njegove dobre i loše osobine, njegovu snagu i slabosti. što je Khadijah više upoznavala svoga muža više ga je voljela i poštovala. Svako u Makki ga je zvao 'al-Amin', što znači iskreni. Muhammedov običaj je bio da u mjesecu Ramazanu ode u pecinu Hira, koja je u blizini Mekke, i razmišlja. Khadijah bi se uvijek brinula da ima dovoljno hrane i vode dok je tamo. Jednom pred kraj Ramazana kada je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo četrdeset godina a Khadiji petedes i pet, on, sallallahu alejhi ve sellem, se odjedom pojavio u kući u sred noći tresući se od straha i povikao, "Pokrij me, pokrij me!" Khadijah se puno uplašila kad ga je vidjela takvog. Brzo ga je prekrila dekama preko ramena i kad se malo smirio pitala ga je šta se desilo. Rekao je da je vidio nešto što nikad nije vidio prije – to je bio melek Džibril – pojavio se pred njim dok je on spavao i rekao mu, "Čitaj!" "Ali ja ne znam čitati," odgovorio sam, zato što on nije znao ni da čita ni da piše. "Čitaj!" melek je ponavljao, stiskajući Muhammeda oko prsa. "Ja ne znam čitati," opet je odgovorio. "Čitaj!" melek je ponovio i opet ga jako zagrlio. "šta da čitam?" pitao je u očaju i onda je došla prva objava po meleku Džibrilu:
Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna. (Prevod značenja, 96, 1-5)
Dok je Khadijah slušala Muhammedove rijeci nije osjećala nimalo straha. Shvatila je da se nešto veliko desilo njenom mužu, i bila je sigurana, poznavajući svoga muža da nije bio ni lud ni opčinjen džinima. „Ne brini se“ rekla je. „Ne. Ne, tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti. Ti si čovjek koji posjećuje rodbinu, govori istinu, pazi sirotinju, nadoknadi izgubljeno, ugosti gosta i uvijek pomaže i ustrajava na istini." Kad se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem malo smirio, Khadijah ga je odvela svom rođaku Waraqa ibn Nawfal, koji je imao dosta znanja pa da im on ako može objasni šta se desilo njenom mužu. Waraqa je proučavao knjige židova i kršćana i on je znao iz knjiga da će doći novi Poslanik, to su pričali i Musa alejhisselam a i Isa alejhisselam. Waraqa je poznavao znakove koji će potvrditi identitet tog Poslanika. Nakon što je saslušao njegovu priču, Waraqa, koji je bio i star i slijep, je objasnio „To je isto biće koje je donosilo objave od Allahu Musa alejhiselamu. Volio bih da sam mlad i da mogu doživjeti kad te tvoj narod bude protjeravao.“ Zar će me protjeravati?" upita Muhammed. „Da“ reče Waraqa. „Niko još nije došao s tim s čim ti dolaziš a da se nije prema njemu ponašalo neprijateljski i kad bi ja mogao doživjeti taj dan ja bih te svog snagom podržavao. Daj samo da ti dodirnem leđa. Pipao mu je leđa izmedu plećki i osjetio mali krug, tek toliko izbačen da se malo može osjetiti, otprilike veličine golubovog jajeta. To je bio još jedan od znakova koje je Waraqa znao koji će identifikovati Poslanika poslije Isa alejhiselama. " Ovo je Pečat Poslanika!" reče on. "Sad sam siguran da si ti zaista poslanik o kome je pisano u Tevratu koji je objavljen Musa alejhiselamu i Indžilu koji je objavljen Isa alejhiselamu. Ti si zaista Allahov poslanik, i ko ti je došao u pećini je bio melek Džibril!"
Khadijah je bila presretna, i ne dugo nakon tog događaja Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem ja počeo dobivati objave od Allaha preko meleka Džibrila da poziva narod da budu pokorni samo Allahu. Khadijah se nije nimalo dvoumila da kaže u javnosti ono što je bila sigurna u tajnosti neko vrijeme: „Ja svjedočim da je samo Allah bog i da je Muhammed Allahov Poslanik.“
U narednim godinama, vođe Kurejšija su radile sve da otežaju širenje Poslnikove poruke, Khadijah (da Allah bude zadovoljan s njom) je bila uvijek izvor pomoći Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem, kad je bio u teškim situacijama. Svo svoje bogatstvo je trošila na Allahovom putu pomažući svome mužu u širenju poslanstva, pomažući oslobađanjem robova koji su prihvatili islam, i pomažući u hranjenju i smještavanju muslimana čiji broj se povećavao.

Prvo je umro Poslanikov amidža Ebu Talib, koji je bio više od osamdest godina star i onda nakon par mjeseci, u mjesecu Ramzanu je umrla i Khadijah (da Allah bude zadovoljan s njom) u šezdeset petoj godini života. Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je bio u velikoj žalosti. Njih dvoje su djelili dvadest pet godina braka zajedno i ona mu je rodila petoro djece.

Aiša radijallahu anha, je jednom pitala Poslanika je li Khadija bila jedina žena koja zaslužuje njegovu ljubav. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je odgovorio: „Ona je vjerovala u mene kad niko nije; ona je primila islam kad su me drugi odbijali; i ona me je pomagala i tješila kad nikog drugog nije bilo da mi pomogne.“ U hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je jedne prilike, dok je Khadijah bila živa, Džibril je došao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i rekao: ”O Allahov Poslaniče, Khadijah ti donosi samo tanjir supe. Kad ti dođe prenesi joj selame od Gospodara i od mene i reci joj radosnu vijest o dvorcu od dragulja u Džennetu gdje neće biti niti galame niti umora.“

Posto su Ebu Talib i Khadijah umrli u istoj godini Poslanik je tu godinu nazvao “Godina Tuge”.



08.09.2011.

Budimo strpljivi kod prvog udarca jer nas ceka nagrada insa'Allah !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Budimo strpljivi kod prvog udarca jer nas ceka nagrada insa'Allah !

Kur’anski ajeti i hadisi govore na mnogo mjesta o važnosti sabura. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je rekao da je Uzvišeni Allah spomenuo strpljivost u Kur’anu na više od devedeset mjesta.
Neminovno je da svako od nas prolazi kroz iskušenja i teži period u našem životu. Al to ne smije da bude razlog da vjernik i vjernica posustanu. U primjerima naših iskrenih prethodnika imamo toliko primjera njihovog sabura u trenucima kada su im životi visili o koncu.
Naše strpljenje mora biti jedino i samo u ime Allaha subhanehu ve te ala. Jer, kada nešto radimo u ime Allaha Uzvišenog sve ružno zamjenimo lijepim, osjećamo potpunost, radost i smirenost. Ovo radimo rado, iz sveg srca. Ako osaburimo iskreno u ime Allaha, subhanehu ve te ala, dobivamo puno bolje nazad. Mi smo onda samo na dobitku.

U prvim trenucima nam bude teško, ali to je, kako bi se vidjelo da li je to iskren čin žrtvovanja ili je pretvaranje. Baš u tim prvim trenucima je jako bitno pokazati i izraziti svoje strpljenje, osaburati te ne dozvoliti šejtanu da nas zavede pa da se ponovo vratimo na početak - na nulu. Pa ako strpljivo podnesemo taj prvi trenutak, taj prvi udarac, osjetićemo inša’ Allah te ala nakon toga samo zadovoljstvo i radost. Jer zaista je strpljivost kod prvog udarca.

Dva Sahiha je zabilježen hadis Enesa ibn Malika, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod žene koja je oplakivala svoje dijete i rekao joj: “Boj se Allaha i budi strpljiva!” Ona odgovori: “Ti ne osjećaš moj bol.” Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, rekoše joj ko je on. Njoj se odsjekoše noge. Ona pođe do njegovih vrata ispred kojih nisu stajali vratari. Reče: “Allahov Poslaniče, nisam te prepoznala.” On, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Strpljivost je kod prvog udarca.” (Buhari, 1283, Muslim, 926 i Ahmed, 3/143)
I zaista, ne kod drugog, trećeg već kod prvog.
“A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovih i mi ćemo se Njemu vratiti!’ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu!” (Prevod značenja, El-Beqare, 155-157)
Poučavanje strpljivosti i odgovornosti predstavlja veliku potrebu svakog muslimana, kako bi strpljivost postala dio njegovog karaktera i kako bi on dostigao stepen zadovoljstva i naklonost Uzvišenog Allaha. Pošto je ovaj svijet – kuća iskušenja, a budući svijet – kuća nagrade, vjernik neće biti lišen iskušenja i poteškoća.
Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive. One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kazu: “Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti. To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; ti su na Pravom putu.” (Prevod značenja, El-Beqare, 155-157)

Allah Uzvišeni obavještava nas da će On iskušavati Svoje robove, tj. ispitivati ih nekada u dobru, a nekada u teškoćama, kroz strah i glad, kao što na drugom mjestu kaže: “…pa mu je Allah dao da iskusi odjeću gladi i straha”(16:112) budući da se to vidi na gladnom i uplašenom čovjeku. Zatim ovdje kaže: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem,”tj. Malom količinom toga, “te gubljenjem imetka,” tj. Gubljenjem dijela imetka, “I života,” kao što je smrt prijatelja i bližnjih, “I ljetine,” tj. Neće vam roditi bašće i njive kao obično, pa ko strpljiv bude – imat će nagradu, a ko bude malodušan – stići će ga kazna.
Zato Uzvišeni Allah kaže: “A ti obraduj strpljive,” jer to su “oni koji , kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti,”tj. Ovim svojim rijecima oni se predaju i nalaze utjehu za ono što ih je pogodilo znajući da pripadaju Allahu, Koji se po Svojoj volji odnosi prema Svojim robovima, odnosno znajući da Njemu na Sudnjem danu neće promaći ni trunka bilo cega. To je učinilo da oni priznaju da su robovi Njegovi i da će se Njemu na Sudnjem danu vratiti.
Allah Uzvišeni saopštava šta im daje za to, pa kaže: “To su oni kojima pridaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost,” dakle kao vid Njegove pohvale njima.
“To su oni koji su na pravom putu,” Omer Ibn Khattab kaže: “Divne su to naknade i dodatak uz njih!” Riječi: “To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost” sadrže dvije nagrade, a riječi: “To su oni koji su na Pravom putu” sadrže dodatak, jer njima pripada nagrada, ali, također, i poseban dodatak.” (Ibn Kesir, Tefsir, 108)
Uzvišeni kaže: “Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 10)
“I ako otrpite, to je doista bolje za strpljive.” (Prevod značenja, En-Nahl, 126)
“O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi; i Allaha se bojte, da biste postigli ono što zelite.” (Prevod značenja, Ali Imran, 200)

Ebu-Seid el-Hudri, radijallahu anhu, priča da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…A ko hoće biti strpljiv, Allah će ga učiniti strpljivim. Nikome nije dat vrednij i bolji dar od strpljivosti.” (Buhari 3/235; Muslim 7/144-145)
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome Allah hoće dobro, stavi ga na iskušenja.” (Buhari 10/103; Malik 2/5411)
Aiša, radijallahu anha, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika neće zadestiti ni jedno iskušenje, pa čak ni ubod trna, a da mu za to Allah neće pokriti (oprostiti) neke od njegovih grijeha.” (Buhari 10/103; Muslim 16/129)
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, priča da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Za Moga roba vjernika, kojem sam uzeo njegove najdraže osobe od stanovnika ovog svijeta, pa se on bude strpio, nema kod Mene druge nagrade osim Dženneta.” (Buhari, 11/242)
Enes ibn Malik, radijallahu anhu, kaze: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Uzvišeni Allah je rekao: ‘Onome Svome robu kojeg stavim na kušnju sa njegove dvije drage (tj. dva oka), a on se strpi, nadoknadit ću mu ih Džennetom.” (Buhari 10/116; Tirmizi 9/244-245)
Ummu-Seleme, radijallahu anha, kaže: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Nema toga roba koga nešto pogodi pa kaže: ‘Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Moj Allahu, nagradi me za ono što me je pogodilo i daj mi umjesto toga dobro,’ a da ga Allah neće nagraditi i da mu poslije toga neće dati bolje dobro.’ Zatim ona kaže: ‘Kada je umro Ebu-Seleme (moj muž), ja sam govorila: ‘Ima li iko od muslimana bolji od Ebu-Seleme? Njegova je kuća bila prva koja učini hidžru ka Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?!’ Potom sam govorila kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to naredio, pa mi je Allah podario boljeg od njega – Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’” (Muslim 6/220-221; Malik 1/236; Ebu Davud 3/309; Ibn Madzdze 1/598)

Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Husejna ibn Alija, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Svaki musliman i muslimanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koliko davno da se dogodilo i to bude povodom da izgovore rijeci: ‘Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti,’ Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći." (Ovu predaju navodi Ibn Kesir u svom tefsiru)

Vjernik je obavezan da se bori protiv nesreće sa saburom i smirenošću kako bi zaslužili veliku nagradu kako je to obećao Uzvišeni: “O robovi moj koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 10)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporučio umjerenost u tuzi, bez pretjerivanja kao što rade u džahilijetu a Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od vas onaj koji se udara po licu, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu.” (Buhari u Sahihu, 225/1)
Pogotovo za ženu vjernicu koja je ostala bez muža je važno da se okiti sa saburom i hrabrošcu pri ovoj nesreci. Jer ona ima veliku odgovornost u nadgledanju djece nakon što je ta obaveza oslabljena smrcu prvog čuvara porodice. Mnogo je ashabijkih koje su ostale bez svojih najmilijih i svojim primjerima u tim trenucima nam pružaju imansku lekciju o saburu, zadovoljstvu i prisebnosti.
Enes, radijallahu anhu prica: “Razbolio se, a zatim umro sin Ebu-Talhe, radijallahu anhu, u vremenu kada je Ebu-Talha bio odsutan (kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem). Kada je njegova žena vidjela da je umro, pripremila je nešto i sklonila ga u jednom dijelu kuće. Kada je Ebu-Talha došao, upitao je: ‘Kako je dječak?’- ‘Smirila mu se duša,’ odgovorila je, ‘i nadam se da se odmorio.’ Ebu-Talha pomisli da žena govori istinu (da je dijete ozdravilo). Tek kada je svanulo i on se okupao i htio izaći, žena mu reče da je dječak umro. Potom je sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah, a zatim i obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome sto se zbilo između njih (kao supružnika). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Neka vam Allah, subhanehu ve te ala da blagoslov u vašoj noći.’ Jedan od ensarija je rekao: ‘Vidio sam da su kasnije imali devetero djece i svi su naučili Kur’an napamet.’” (Buhari, 3/169)

Bitno je tugu podnositi svjesno i zadovoljno sa Allahovom subhanehu ve te ala odredbom kako bi postigla veliku nagradu koju Allah subhanehu ve te ala obećava svojim robovima koji su na pravom putu. Plemeniti Kur’an nas podučava metodu strpljenju prilikom nesrece pa Uzvišeni kaže:
O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (Prevod značenja, El-Beqare, 153)
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!” (Prevod značenja, El-Beqare, 155-157)


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam preporučuje sabur i bogobojaznost. Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Prošao je Resulullah kraj neke žene koja je plakala kraj groba pa joj je rekao: ‘Boj se Allaha i budi strpljiva.’” (Buhari, 218/1)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava umjerenosti i pribranosti u slučaju smrti bližnjeg ili prijatelja čime će Allah biti zadovoljan. Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Ušli smo sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, kod Ibrahima koji je ispuštao dušu pa su oči Resulullaha počele suziti a Abdullah ibn Avf, radijallahu anhu mu je rekao: ‘I ti, o Poslaniče?’ reče: ‘O Ibn Avfe, to je iz sažaljenja,’ zatim je ponovo zaplakao i rekao: ‘Doista, oko suzi i srce je tužno ali mi nećemo reći ništa osim ono sa čime je Allah subhanehu ve te ala zadovoljan, a doista smo mi o Ibrahime, tužni zbog rastanka s tobom.” (Buhari, 226/1)

“Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa – tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni.” (Prevod značenja, Ali Imran, 186)

Bitno je tugu podnositi svjesno i zadovoljno sa Allahovom subhanehu ve te ala odredbom kako bi postigla veliku nagradu koju Allah subhanehu ve te ala obećava svojim robovima koji su na pravom putu. Plemeniti Kur’an nas podučava metodu strpljenju prilikom nesrece pa Uzvišeni kaže:
“O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (Prevod značenja, El-Beqare, 153)

Na osnovu Kur'anskih ajeta Allahova govora i hadisa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nema  insan puno da kaze iz svoje glave... Allahov robe ovdje si samo putnik i nisi stvoren ovdje samo da uzivas i da ti ide dobro i da se nadas opet nagradi za bolji svijet! I bolji od nas tj.prve generacije su bile tesko iskusane a gdje je nas iman i njoihov,nasa bogobojaznost i njihova ,gdje su nasi grijesi i njihovi tj.jednostavno bili su bolji od nas a kako su samo bili na kusnji i koji su imali sabur u tim momentima!  Kazem putnici,da bas tako ...ovdje smo krakto i zamisli samo da ces jednog dana preseliti sa svojom diplomom na bolji svijet! Ovdje si na ispitu malo sa gladi,malo sa imetkom,zenama ili muzevima,djecom,zdravljem a iskrenom robu Allah olksa vjeruj te svaku kusnju gdje se strpi a onome koji nema strpljenja na njegovu stetu! Sebi memorisi u glavu je da sve sto se zbiva i desava je Allahovom odredbom i Njegovom mudrosti a zasto?-pa naravno da nas iskusa a lahko je reci da vijerujemo dok ne dodoje kusnja i kad dodoje kako to podnosimo mirno i saburli jer se nadamo nagradi ili pocnemo lupati po kuci i kriviti druge za odredjenu stvar koja se desila eeeh ne ide to tako i tako nisu radili oni prije nas-najbolje generacije!
Stisni zube o Allahov robe ,sve sto dolazi dolazi samo Allahovom odredbom el hamdu lillah i osaburi jer ima sve svoju mudrost i nagradu na oba svijeta ! Sjeti se Allaha Uzvisenog u svakom trenutku,vise namaza obavljaj ,uci Kur'an i zikri-velicaj svog Gospodara i priblizi mu se ibadetom tim,dowama a Allah je Silan,Svevisnji i Mudar koji daje i uzima,olaksava robovima Svojim pa el hamdu lillah na svakom stanju ,ovdje smo samo kratko i vrijedi trpiti a tamo smo vijecno pa vijecni Dzennet ili Dzehennem da nas Allah sacuva patanje u ognju-amin

http://www.youtube.com/watch?v=rOapVPg8Syc

http://www.youtube.com/watch?v=k3A7KK0yyxA&feature=related

 

07.09.2011.

Robe zelis li nagradu na oba svijeta ( velicaj Gospodara Svoga Uzvisenog ) !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Robe zelis li nagradu na oba svijeta ( velicaj Gospodara Svoga Uzvisenog ) !

Sta je to Zikr?

Zikr je izgovaranje jezikom, uz osjecanje u srcu rijeci koje upucuju na slavljenje Uzvisenog Allaha, Njegovo velicanje i zahvalu Njemu. Obavezno je sto vise praktikovati zikr, jer Allah spominje onog ko Njega spominje. Onaj ko cini zikr pretekao je druge u dobru, on je stvarno ziv, upucen je na najvrednija dobra djela i krenuo je putem spasa. Zikr cini onaj ko redovno praktikuje, ujutro i uvece u svako doba i u svim situacijama oblike zikra koji se prenose od Poslanika, s.a.v.s. Mustehab je zikr ciniti u sebi i pri tome biti ciste odjece, cista tijela, ugodno namirisan, okrenut prema Kibli. Posebnu cast ima onaj ko cini zikr izgovarajuci rijeci koje se odnose na Allahovo jedinstvo.

Zikr ima veliku tezinu na mizan-terezij. On odmara dusu i predstavlja govor koji je najdrazi Allahu, dz.s. U zikr spada i istigfar, kojim se brisu grijesi, a koji se cini izgovarajuci: “Estagfirullah, estagfirullah, estagfirullah.” Mustehab je da se zikr cini sadrzajnim dovama i da se broji na prste jer je to bolje nego brojati na tespih, jer ce i prsti progovoriti na Sudnjem danu – kako kaze hadis. Mendub je da ni jedan skup ne prode bez spominjanja Uzvisenog Allaha i donosenja salavata na Njegova Poslanika, s.a.v.s., i da se pri rastanku prouci dova koja je propisana da se uci na kraju sastanka ili sijela kao kefaret za eventualne grijehe ucinjene tom prilikom. (Ova dova glasi: “Subhanekellahumme ve bi hamdike, eshedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke.”)..

Kazao je Uzvišeni Allah dželle šanuhu u Kur`anu: ''O vi, koji vjerujete! Allaha često i mnogo spominjite!” (El-Ahzab: 41)

Kazao je Allahov Poslanik Salallahu alejhi we sellem: '' Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca.(Sahih)

Vrste zikra

Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, kaže da postoje dvije vrste zikra-spominjanja i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala:

1) Spominjanje i veličanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, imena i svojstava, hvaljenje Allaha njima; negiranje i otklanjanje od Allaha, subhanehu ve te'ala, onoga što Mu ne dolikuje; svejedno da li to sam čovjek od sebe radio, tj. spominjao Uzvišenog Allaha svojim riječima ili Ga spominjao Njegovim, subhanehu ve te'ala, riječima u kojima se spominju Njegova imena i svojstva, hvala kojom Uzvišeni hvali Sebe ili spominjanjem hadisa u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje Uzvišenog Allaha. I sve to biva bez izmjene, negiranja, poistovjećivanja i poređenja.

2) Spominjanje Allahovih, subhanehu ve te'ala, naredbi i zabrana; svejedno da li to bilo spominjanjem Allahovih, subhanehu ve te'ala, riječi u kojima su sadržane dotične naredbe i zabrane, ili praktikovanjem samih tih naredbi i zabrana od strane čovjeka.

Svakako da veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, zahtijeva i veličanje Njegovih naredbi i zabrana, povođenje i rad po njima a to je razlog poslanstva Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i srž njegove poslanice putem koje čovjek spoznaje svoga Gospodara. Stoga, veličanje Allahovih naredbi i zabrana dokaz je i veličanja Allaha, subhanehu ve te'ala, Onoga Koji naređuje i zabranjuje.

Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, rekao je: „Ukoliko se objedine ove vrste zikra, to će biti najbolji vid zikra, s najpotpunijom i najvećom koristi.“

 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poducio je ashabe da na kraju svakog propisanog namaza po trideset i tri puta prouce:

* Subhanallah , Elhamdulillah i Allahu ekber, (Slava Allahu i svaka Mu hvala. Allah je najveci. )

To je ukupno devedeset i devet puta. Kod Muslima stoji da se ovaj zikr upotpuni stotinom koja glasi: LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, LEHULMULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ‘ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR, (Nema boga osim Allaha Jednoga. Koji nema druga. Njemu pripadaju vlast i sva zahvalnost. On nad svacim ima moc).

Onaj ko ovo izgovori bit ce mu oprošteni (manji) grijesi maker bili poput morske pjene.

Od Abdullaha Ibn Amr, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: ”Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zikr cini svojom desnom rukom.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: ”Ko na kraju svakog propisanog namaza prouci Ajetul-Kursijj (255. ajet sure El-Bekare) ne dijeli ga od ulaska u Džennet ništa osim smrt.”

Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko prouci Ajetul-Kursijj na kraju svakog fard-namaza, bit ce u Allahovoj zaštiti sve do narednog namaza.”

* Ajetul-Kursijj

“ALLAHU LA ILAHE ILLA HUVEL-HAJJUL-KAJJUM, LA TE’HUZUHU SINETUN VE LA NEVM. LEHU MA FISSEMAVATI VE MA FIL-ERD. MEN ZELLEZI, JEŠFE'U 'INDEHU ILLA BI IZNIH, JA’LEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HELFEHUM VE LA JUHITUNE BI ŠEJ’IN MIN ILMIHI ILLA BIMA ŠAE’, VESI'A KURSIJJUHUS-SEMAVATI VEL-ERD, VE LA JE’UDUHU HIFZUHUMA VE HUVEL-ALIJJUL-AZIM.”
(Allah je – nema boga osim Njega - Živi i Vjecni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!
Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta ce biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Prijestol Njegov obuhvata i nebesa i zemlju, i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Velicanstveni!)

* Sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas prouciti po jednom poslije svakog namaza. Ukbe Ibn Amir, radijallahu anhu, kaže: ”Naredio mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da na kraju svakog namaza ucim sure El-Felek i En-Nas.”

Taberani dodaje i suretul-Ihlas.

Sveobuhvatni zikrovi i dowe

1. Od Šeddada b. Evsa, radijallahu anh, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

(
سيد الاستغفار أن يقول العبد: اللهم أنت ربي، لا إله إلا أنت، خلقتني وأنا عبدك، وأنا على عهدك ووعدك ما استطعت، أعوذ بك من شر ما صنعت، أبوء لك بنعمتك عليَّ، وأبوء بذنبي، فاغفر لي، فإنه لا يغفر الذنوب إلا أنت).

„Sejjidul-istigfar (prvak istigfara) je da rob kaže: 'Allahumme Ente Rabbii, la ilahe illa Ente, halakteni, ve ene abduke, ve ene 'ala 'ahdike ve va'dike mesteta'tu, e'uzu bike min šerri ma sana'tu, ebu'u leke bi ni'ametike alejje, ve ebu'u leke bizenbii, fagfir li fe innehu la jagfiru-z-zunube iila Ente! / Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!'“ (Buharija, Da'wat, 5947; Tirmizi, Da'wat, 3393; Nesa'i, Istiaza, 5522; Ahmed, 4/125.)

(
سبحان الله، والحمد لله، ولا إله إلا الله، والله أكبر)

2. „Subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber. / Slavljen i uzvišen (od manjkavosti) neka je Allah, i hvaljen neka je Allah, i nema boga osim Allaha, i Allah je najveći.“ (Muslim, Adab, 2137; Ahmed, 5/21.)

(
لا إله إلا الله وحده لا شريك له، له الملك، وله الحمد، وهو على كل شيء قدير).

3. „La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku, ve lehul-hamdu, ve huve 'ala kulli šej'in kadir. / Nema boga osim Allaha jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlas, i Njemu pripada sva hvala, i On je nad svim moćan.“ (10 x) (Buharija, Da'wat, 6041; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2693; Tirmizi, Da'wat, 3553; Ahmed, 5/420.)

(
سبحان الله وبحمده).

4. „Subhanallahi ve bi hamdihi. / Slavljen i uzvišen (od manjkavosti) neka je Allah i hvaljen neka je On.“ (100 x u jednom danu) (Buharija, Bed'ul-halk, 3119; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2691; Tirmizi, Da'wat, 3468; Ibnu Madže, Edeb, 3798; Ahmed, 2/375; Malik, Nida'u lis-salati, 486.)

(
سبحان الله وبحمده، سبحان الله العظيم)

5. „Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-Azim. / Slavljen i uzvišen (od svih manjkavosti) neka je Allah i hvaljen neka je On, slavljen i uzvišen neka je Allah Veliki.“ (Buharija, Da'wat, 6043; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2694; Tirmizi, Da'wat, 3467; Ibnu Madže, Edeb, 3806; Ahmed, 2/232.)

(
اللهم إني أعوذ بك من زوال نعمتك، وتحول عافيتك، وفجاءة نقمتك، وجميع سخطك)

6. „Allahumme innii e'uzu bike min zevali ni'ametike, ve tehavvuli 'afijetike, ve fudžaeti nikmetike, ve džemi'i sehatike. / Allahu moj, Tebi se utječem od prestanka Tvoje blagodati, promjene zdravlja, iznenadne osvete i sve Tvoje srdžbe.“ (Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2739; Ebu Davud, Salat, 1545.)

(
اللهم إني أعوذ بك من غلبة الدين، وغلبة العدو، وشماتة الأعداء)

7. „Allahumme innii e'uzu bike min galebeti-d-dejni, ve galebetil-'aduvvi, ve šematetil-e'adaai. / Allahu moj, utječem Ti se od toga da me nadvlada dug, da me nadvlada neprijatelj i utječem Ti se od likovanja neprijatelja.“ (Nesa'i, Isti'aza, 5475; Ahmed, 2/173; Albani ga je ocijenio dobrim u „Silsili ehadisi-s-sahiha“, 1541.)

(
اللهم إني أسألك بأني أشهد أنك أنت الله لا إله إلا أنت الأحد الصمد الذي لم يلد ولم يولد، ولم يكن له كفواً أحد)

8. „Allahumme innii es'eluke bi ennii ešhedu enneke Entellahu la ilahe illa Ente, el-Ehadu, es-Samedu, ellezi lem jelid, ve lem juled, ve lem jekun lehu kufuven ehadun. / Allahu moj, ja Te molim time što svjedočim da si Ti Allah, nema boga osim Tebe, Jedan, Vječan, Koji nije rodio, niti je rođen, niti Mu ima iko ravan.“ (Tirmizi, Da'wat, 3475; Ebu Davud, Salat, 1493; Ibnu Madže, Du'a, 3857; Ahmed, 5/350; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u „Sahihu-t-tergiba ve-t-terhiba“, 2/130.)

(
اللهم أصلح لي ديني الذي هو عصمة أمري، وأصلح لي دنياي التي فيها معاشي، وأصلح لي آخرتي التي فيها معادي، واجعل الحياة زيادة لي في كل خير، واجعل الموت راحة لي من كل شر)

9. „Allahumme aslih li dinii ellezi huve 'ismetu emrii, ve aslih lii dunjaje elleti fiha me'ašii, ve aslih lii ahiretii elleti ilejha me'adii, vedž'ali-l-hajate zijadeten lii fi kulli hajrin, vedž'ali-l-mevte rahaten lii min kulli šerrin. / Allahu moj, poboljšaj moju vjeru, koja je moja zaštita, i poboljšaj mi moj dunjaluk, na kojem živim, i poboljšaj moj ahiret, na koji se vraćam, i učini moj život povećanjem u svakom dobru, i učini moju smrt odmorom od svakog zla.“ (Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2720.)

(
اللهم اغفر لي خطيئتي وجهلي، وإسرافي في أمري، وما أنت أعلم به مني، اللهم اغفر لي جدي وهزلي، وخطئي وعمدي، كل ذلك عندي، اللهم اغفر لي ما قدمت وما أخرت، ما أسررت وما أعلنت، وما أنت أعلم به مني، أنت المقدم وأنت المؤخر، وأنت على كل شيء قدير)

10. „Allahumme igfirli hatietii, ve džehlii, ve israfii fi emrii, ve ma Ente e'alemu bihi minni. Allahumme igfir li džiddi, ve hezlii, ve hataii, ve amdii, ve kullu zalike 'indi. Allahumme igfirlii ma kaddemtu, ve ma ehhartu, ve ma esrertu, ve ma e'alentu, ve ma Ente e'alemu bihi minnii, Ente-l-Mukaddemu, ve Ente-l-Muehhiru, ve Ente ala kulli šejin kadir. / Allahu moj, oprosti mi moje greške, neznanje i pretjerivanje i ono što Ti bolje znaš od mene. Allahu moj, oprosti mi moju zbilju i moju šalu, ono što sam uradio greškom, ili ono što sam uradio namjerno, a sve je to kod mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam uradio i ono što ću uraditi, i ono što sam uradio u tajnosti i ono što sam uradio javno, i ono što Ti bolje znaš od mene. Ti si Onaj koji daje i Onaj koji sprečava i Ti si nad svim moćan.“ (Buharija, Da'wat, 6035; Muslim, Zikr, Du'a, Tevba, Istigfar, 2719; Ahmed, 4/417.)

 Dali se zikr uci zajednicki ili pojedinacno svak za sebe ?

Nije zabilježen nijedan pouzdan i jasan rivajet da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, cinio sa ashabima zajednicki džematski zikr, niti bilo ko iz najboljih generacija ili uleme kroz dugi niz stoljeca.

Šejhul-Islam, govoreci o zikru nakon namaza, kaže: ”Nema niko pravo da uvede nešto od dova i zikrova nakon namaza osim onoga što se navodi u Sunnetu, jer se to smatra uvedenim stvarima u vjeri, a Allah, dželle še’nuhu, to nije dozvolio. Zajednicki zikr je zapostavljanje Sunneta Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A njime bivaju ometani oni koji zakasne na namaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to strogo zabranio."

Nije preneseno u hadisima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao svoje ruke u dovi na kraju namaza.  Potiranje lica nakon dove poslije namaza također nije Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, Sunnet. A tako ni ucenje El-Fatihe nakon svega toga nije zabilježeno u hadiskim zbirkama. Ovakav zikr vodi ka spajanju farda i sunneta (podne, akšama, jacije i džume-namaza), a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to zabranio.

Šejhul - Islam Ibn-Tejmijje kaže: ”Sunnet je rastaviti propisane od dobrovoljnih namaza, jer se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ispravnim predajama da je zabranio spajanje (fard) namaza sa (sunnet) namazom, osim ako se između njih nešto progovori ili se klanjac pomjeri s mjesta.

Muavija, radijallahu anhu, kaže da je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ne spajamo namaz sa drugim namazom osim da između toga progovorimo ili izađemo. S obzirom na ovo, ocita je greška klanjaca koji spajaju sunnete sa selamom fard-namaza, ne osvrcuci se na zabranu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Suprotno je praksi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se iza sunneta zikri, jer se u osnovi oni klanjaju kod kuce. Uvođenje u obicaj onoga što nije radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili mjenjanje njegova Sunneta je uvođenje u vjeru necega što nije u osnovi propisano, a to je zabranjeno. Propisano je dizanje glasa uceci zikr poslije farz-namaza (svakom klanjacu za sebe), po onome što je ispravno prenešeno od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, koji je rekao: ’U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ljudi su podizali glas pri zikru nakon završetka ljudi sa farz - namazom.’
Isto je tako rekao: ’Znao sam po tome - kada bih cuo - da su završili sa namazom.'

Ovim se ne ometaju u namazu oni koji su kasnije prispjeli u džemat niti to pometa one koji zikre, jer se glasovi pomješaju, pa se ne raspoznaju, te se cuje nešto slicno zujanju koje ne ometa klanjaca i ucace.

Napomena: Allahov Poslanik,Salallahu alejhi we sellem je zikrio na prste desne ruke – Hadis biljezi: EbuDavud,Munziri,Askalani,Imam Nevevi kao Hasen(dobar) a Šejh Albani ocjenio ga kao (Sahih)

Obrazlozenje nekih nejasnoca!

Pitanje: Da li je novotarija korištenje tespiha pri zikru nakon namaza?

Odgovor: Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika. Korištenje tespiha nakon namaza i u drugim prilikama nije novotarija, jer tespih sam po sebi nije ibadet nego sredstvo koje pomaže pri ibadetu, odnosno sredstvo koje pomaže da se tačno i precizno izvrši zikr nakon namaza. Meðutim, bolje je i vrednije da se zikr čini na prste desne ruke jer je to bila praksa Allahovog Poslanika i njegovih ashaba, a i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se tesbih (subhanallah) i tehlil (Allahu ekber) čine na prste i rekao je: »Oni će biti pitani i progovorit će (na Sudnjem danu).''  (Ebu Davud, Es-Salah, 1501)

Tespih je jedna olakšica za one osobe koje nisu u stanju da tespihaju na prste zbog odreðenih razloga kao što su starost i nepismenost. Allah,opet, najbolje zna.

Odgovor: Ribo Abdulvaris

http://www.youtube.com/watch?v=GLMTVTzLPQU&feature=player_embedded

 

06.09.2011.

Budimo kao biser u skoljki insaAllah..

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Budimo kao biser u skoljki insaAllah..


Kada je do Ebu Kudameta Eš-Šamija došla vijest da se hrišćanska vojska pojavila na horizontu da bi izbrisala Islam, brzo se uputio ka minberu džamije.
U jednom moćnom i emotivnom govoru, Ebu Kudame je potpalio strasti svoje zajednice da odbrane svoju zemlju – džihad u ime Allaha. Kad je napustio džamiju, hodajući jednim tamnim i zabačenim sokakom, jedna žena ga je zaustavila i rekla: “Es-selamu alejkum ve rahmetullah!” Ebu Kudame se zaustavio ne odgovorivši. Ona je ponovila selam ali je ovaj put dodala: “Ovako ne dolikuje bogobojaznom čovjeku da se ponaša.” Istupila je iz tame. “Čula sam te kako si u džamiji bodrio vjernike da krenu u džihad ali sve što ja imam je ovo…” i pružila mu je 2 pletenice. “Može poslužiti kao uzda za konje. Možda me Allah upiše među one koji su krenuli u borbu na Njegovom putu.”
Sljedećeg dana, dok su se Muslimani tog mjesta spremali da se suoče sa hrišćanskom armijom, jedan dječak je projurio kroz taj skup i stao kod konja Ebu Kudame. Rekao mu je: “Molim te Allahovim imenom da mi dopustiš da se pridružim tvojoj vojsci!” Neki od starijih boraca su se nasmijali. Rekoše: „Konji će te pogaziti.“ Ali Ebu Kudame je spustio pogled ka očima tog dječaka, a on ponovo reče: „Molim te Allahovim imenom, pusti me da vam se pridružim.“ Ebu Kudame reče: „Samo pod jednim uslovom: ako budeš ubijen, hoću da budem među onima za koje ćeš se zauzimati kod Allaha.“ Dječak se nasmija: „Imaš moje obećanje.“...
Dvije armije se sretoše. Kad se borba zaoštrila, dječak, koji je sjedio na Ebu Kudametovom konju, ga zamoli: „Molim te Allahom da mi daš 3 strijele.“ „Izgubićeš ih,“ reče Ebu Kudame. Dječak ponovi: “Allahom te molim, daj mi ih.” Ebu Kudame mu dade strijele, i dječak nanišani. “Bismillah!” Odape strijelu i ona pogodi jednog Rimljanina. “Bismillah!” i druga strijela pođe svojim putem i ubi još jednom Rimljanina. “Bismillah!” i treća ode, i ona nađe svoj put ka jednom Rimljaninu. Ali tada jedna strijela pogodi dječaka u prsa, oborivši ga s konja. Ebu Kudame priskoči ka njemu, i napomenu ga u njegovim zadnjim uzdisajima: “Ne zaboravi obećanje!” Dječak izvadi jednu kesicu iz svog džepa i reče: “Molim te, vrati ovo mojoj majci.” “Ko ti je majka?” upita Ebu Kudame. Odgovor je bio: “Ona žena koja ti je sinoć dala pletenice.”
Razmislite o ovoj Muslimanki. Kako je dostigla taj nivo bogobojaznosti (takvaluka) da je žrtvovala svoju kosu i svog sina? Uistinu, ona je svoj život provela u pokornosti Allahu, i kada je ispit došao, ona je položila. Ne samo da je ona položila, već su i njena djeca sijala istom svjetlošću imana, djeca koju je je ona odgajala.
Često su predavanja, hutbe i govori upućeni Muslimanima muškarcima. Zaboravljamo da je od upute (hidajeta) Resulullaha sall-Allahu ‘alejhi we sellem da bi sedmično odvajao dan u kome bi podučavao žene. Žene bi mu dolazile za vrijeme hadždža, sretale bi ga na ulici i posjećivale njegovoj kući da bi ga pitale o Allahovoj Vjeri.
Nakon što bi završio bajram-namaz (salatu-l-‘id) i nakon što bi se obratio muškarcima, Poslanik sall-Allahu ‘alejhi we sellem bi se sa Bilalom uputio ka ženama i njima bi se obratio. Allah Uzvišeni je čitavu suru nazvao En-Nisa’ – Žene, drugu suru je nazvao Merjem – Merjema, a još jednu je nazvao El-Mudžadela – Ona žena koja se raspravljala, požalila. Oživljavanje je prakse Muhammeda sall-Allahu ‘alejhi we sellem da se danas obratim vjernicama.


Draga sestro, draga majko, draga ćerko... Svako traži svoju sreću i ja sam siguran da je i ti tražiš. Ali, šta je sreća i uživanje? I gdje i kad očekuješ da postigneš tu sreću? Da li želiš sreču na ovom svijetu po cijenu Ahireta? Ili je to na Ahiretu, kada sretneš Allaha, kada želiš da budeš srećna?

Gdje god da se okreneš naći ćeš ljude, medije i kulture koji ti govore kako je sreća – sreća ovog svijeta (dunjaluka). Ali da li je to stvarna sreća? Na Sudnjem Danu, Allah će nevjernika koji je bio “najsrećniji” na dunjaluku na trenutak staviti u Džehennem a zatim će ga upitati: “Da li si ikad video ikakve sreće?” A nevjernik će odgovoriti: “Ne, nisam!”
Ne, prava sreća, istinska sreća je sreća na Ahiretu. Na Sudnjem Danu Allah će čovjeka koji je na dunjaluku bio najviše iskušavan staviti u Džennet. Zatim će ga Allah Uzvišeni upitati: „Da li si ikad u životu vidio tuge?“ A ta osoba će reći: „Ne, nikad!
I nemoj misliti da je ta sreća vezana samo za Ahiret. Ona je veoma vezana i za ovaj svijet. Poslušaj i razmisli o sljedećim riječima koje ti Allah upućuje:
“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (Sura En-Nahl, 97)
Draga sestro, moraš shvatiti da ti i bilo ko može lako da bude kažnjen Džehennom. Allaha mi, nismo nimalo bolji od Fatime, radij-Allahu ‘anha, kćerke Allahovog poslanika Muhammeda sall-Allahu alejhi we sellem. A on je njoj rekao: “O Fatima, o kćerko Muhammeda, traži od mene šta god hoćeš od imetka, jer ja ti kod Allaha ne mogu ništa koristiti.” Znači: Nema veze to što si ti moja ćerka, ako ne radiš za Džennet, neće ti nimalo koristiti ako kažeš ja sam kćerka tog i tog čovjeka.
Islam je pun primjera žena koje su upotpunile svoje vjerovanje (iman).


Jedna od žena koje su upotpunile svoj iman bila je Asija, žena Faraona. Njen iman je cvjetao pod sjenkom nekoga ko je govorio: “Ja sam vaš Gospodar Najveći!” Kada je Faraon saznao o imanu svoje žene, počeo je da je tuče i naredio je svojim slugama da je tuku. Odveli su je napolje, za vrijeme podnevne žege, zavezali joj ruke i noge a zatim su je bez prestanka udarali. A kome se ona okrenula? Okrenula se Allahu! Molila je: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!"
Postoji predaja u kojoj se kaže da se tada nebo za nju otvorilo i da je ugledala svoju kuću u Džennetu. Nasmijala se… Sluge Faraona su začuđeno gledale. Oni je muče a ona ima osmijeh na licu?! Sav iznerviran, Faraon naredi da se donese jedan veliki kamen kojeg bi bacili na Asiju i koji bi je usmrtio. Ali, Allahova volja je bila da joj On uzme dušu prije toga i ona je postala primjer svim vjernicima i vjernicama:
“A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!" (Et-Tahrim, 11)

Kada govorimo o džihadu i šehidima, da li znate ko je bio prvi Musliman koji je bio ubijen na Allahovom putu? To je bila Summeja, majka Ammara. Nakon što je Ebu Džehl čuo za njen Islam i za Islam njenog muža Jasira i sina Ammara, počeo je da ih bičuje i kažnjava toliko da bi Resulullah sall-Allahu ‘alejhi we sellem, kad bi prolazio pored njih, rekao: “Budite strpljivi, o Džennetlije!”
Kada govorimo o džihadu i šehidima, da li znate ko je bio prvi Musliman koji je bio ubijen na Allahovom putu? To je bila Summeja, majka Ammara. Nakon što je Ebu Džehl čuo za njen Islam i za Islam njenog muža Jasira i sina Ammara, počeo je da ih bičuje i kažnjava toliko da bi Resulullah sall-Allahu ‘alejhi we sellem, kad bi prolazio pored njih, rekao: “Budite strpljivi, o Džennetlije!” jednog dana dok je Ebu Džehl tukao Summeju, ona je odbila da se odrekne svog dina. To je bilo nešto što je razbješnjelo Ebu Džehla, uzeo je koplje i dok je ona ležala na vrrelom pijesku sa pogledom uprtim ka nebu, on je kopljem probio njeno stidno mjesto. Summeja je bila prva iz njene porodice i prva iz ovog ummeta koja je srela Allaha sa šehadetom.
Draga sestro, naši uzori se nalaze u Kur’anu. A možda si čula za predaju o dječaku i kralju. Nakon što je cijelo selo primilo Islam sebebom smrti ovog dječaka, vladar je naredio da se spale svi oni koji odbiju da se odreknu vjere. Jedna vjernica je sa svojom bebom stajala pred vatrom. Pogledala je bebu, i sjetivši se tog slabog i nevinog stvorenja, razmišljala je da okrene leđa vatri. Ali beba tada reče: “Na šta čekaš, majko? Naprijed, ti si na Istini!” Samo je klimnula glavom. Zajedno sa svojom bebom u rukama bila je kažnjena smrću.
“A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, - a Allah je svemu Svjedok.” (El-Burudž, 8-9)

I draga sestro, ti imaš svoje uzore među velikm Muslimankama današnjice. Sin jedne starije Muslimanke nam je pričao da je ona htjela da napusti sve sujete i uobraženosti koji su bili pristuni na sijelima žena. Tako se ona priklonila namazu i molitvi noću. I tako u njenoj starosti, jednom se našla primorana da zove svog sina, a ona je bila u sobi u kojoj je klanjala. Njen sin nam priča: “Kad sam tamo stigao, video sam je kako je bila paralizovana.” Sin je odveo kod doktora, oni su je poslali na rehabilitaciju, ali nade su bile male. I ona je to shvatila i naredila je sinu da je odvede nazad kući. Dok je upućivala Allahu dove a bila je na sedždi, počela je da doziva sina riječima: „Estewdi’ukallahe-llezi la jedi’u we dai’uh!“ što znači: „Ostavljam te u emanet Allahu, a što god je ostavljeno Allahu na povjerenje to ne može biti izgubljeno.“ Preselila je nasedždi. Njeni mišići su se ukočili u tom položaju sedžde, pa su je morali gasuliti a njeno tijelo je bilo na sedždi. Klanjali su joj dženazu a ona je bila na sedždi. Ukopali su je, a ona je bila na sedždi. Vjerovjesnik sall-Allahu ‘alejhi we sellem je rekao da ćemo na Sudnjem Danu biti oživljeni u onom stanju u kom smo preselili, ona će na Sudnjem Danu biti proživljena a biće na sedždi Allahu (dželle ša’nuhu we teqaddeset esmauhu), jer je tako živjela i tako je i umrla.
Postoji još mnogo priča o jakim vjernicama, majkama, ženama i sestrama, a koliko ih je samo Allah zna. Kad god ima neka halka, žena je više nego muškaraca. Bujrum na bilo koju konferenciju Islamskih učitelja ili škola, prisustvujte predavanju i vidjećete koliko broj sestara nadmašuje broj braće. Nekad je tužno vidjeti koliko braća imaju manje motivacije od sestara. Ali ako ima ijedan dobar znak u svemu ovome, to je, in ša’Allahu te’ala, da će ove sestre odgajati nove generacije vjernika i vjernica, a Allah je Najveći!


Otac Imama Ahmeda je umro dok je Imam bio još mali. Imam Ahmed bi svojim učenicima pričao o nesebičnoj brizi njegove majke i trudu koji je uložila u njegovom odgajanju, i molio bi se Allahu za nju. U hladnim noćima Bagdada ona bi ustajala mnogo prije njenog sina da bi mu ugrijala vodu za abdesta. Svog sina bi utoplila a sebe bi samo zaogrnula džilbabom. Propratila bi ga kroz tamne, hladne bagdadske sokake mnogo prije sabaha kako bi njen sin dobio dobro mjesto kod učitelja. Imam Ahmed, koji je tada imao godina za 2. ili 3. razreda osnovne škole, bi po čitav dan učio Kur’an i Hadis, a majka bi ga čekala da bi ga mogla otpratiti kući i da bi bila sigurno da će se bezbjedno vratiti. Kada je napunio 16 godina, spremila mu je hrane i novac, i rekla mu je: „Idi, putuj i traži znanje.“ Otputovao je za Mekku i Medinu i mnoga druga mjesta i sreo je mnoge velike Islamske učenjake. Ova velika majka je odgojila jednog od 4 najveća imama Islamskog Ummeta.
Draga sestro, poslije svega ovoga, pitaj jednog nemuslimana šta on želi od tebe. Da li on želi da te vidi oslobođenu? Oslobođenu od čega? Od Allaha i Njegovog Poslanika sall-Allahu ‘alejhi we sellem? Od Kur’ana i Sunneta? Od Dženneta? Od ove vjere koju je Allah za tebe odabrao?
I šta će ti dati za uzvrat? Sreću možda? Tako mi Allaha, on ne posjeduje sreću! Hoće li ti dati ljubav i zaštitu od kažnjavanja u kaburu i od stražara Džehennema i od smrti? Zbog čega oni žele da oslobode mlade žene? Zbog čega ne oslobađaju starije? Zbog čega ne oslobađaju urođenike? Zbog čega ne oslobađaju zatvorenike? Zbog čega se obraćaju mladoj, vitkoj ženskoj osobi koja ima između 13 i 28 godina? I zbog čega je prva stvar koju ti traže da skineš svoj hidžab?
Dobro zapamti tog prijatelja, ako ga takvim smatraš, jer bez imalo sumnje on će biti tvoj najljući neprijatelj: Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti ono koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. (Ez-Zuhruf, 67)
Jedna nevjernica je jednom sumirala šta oni misle o ženama: “Nije važno ko si ti, važno je šta nosiš i kako izgledaš.” I poslušaj Fabian, a ona je jedan francuski “model”, kako pljuje na modnu industriju: “Modne kuće su od mene napravili manekena, drvenog kipa. Zadatak: upravljanje srcima i uticanje na razum. Naučila sam kako da budem bezvrijedna, ništa u unutrašnjosti, samo hladnoća. Živjeli smo u svijetu besramnosti.”
Kada je Muhammed sall-Allahu ‘alejhi we sellem stajao na Arefatu i držao svoj Oprosni govor, oporučio je svom Ummetu: “Lijepo se ophodite prema ženama!” Istorija bilježi iste godine, u isto vrijeme, dok je Islam ovo govorio, da se hrišćansko sveštenstvo raspravljalo o tome da li je žena ljudsko biće ili životinjsko! To sveštenstvo su preci ovih današnjih nevjernika koji hoće da te “oslobode”.
Ima tu još mnogo više da bude rečeno, ali je riječi malo. Zaključujem ovo savjetom Resulullaha sall-Allahu ‘alejhi we sellem svakom Muslimanki, majci, kćerki i ženi:
Koja god žena klanja 5 dnevnih namaza, posti mjesec Ramazan, čuva sebe od bluda i poslušna je svom mužu reći će joj se da uđe na Džennetska vrata na koja hoće!
O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti. (El-Enfal, 24)

Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
Allah i Njegov Poslanik te pozivaju nečemu što će ti život osigurati. Sestro draga, odazovi se!

 

06.09.2011.

Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem i medicina!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem i medicina!

Poslanik islama, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem  nije bio, kako mnogi misle, naš uzor samo u obredima. On je muslimanima uzor u svim segmentima njihovog življenja i djelovanja: u politickom, vojnom, društvenom, ekonomskom, socijalnom i dr. Najnovija naucna istraživanja iz oblasti medicine eksplicite pokazuju koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem iz ovog domena rekao i prakticno pokazao. Ovim radom ce se, samo fragmentarno, osvijetliti njegov doprinos ovoj važnoj oblasti ljudskog života!

Plemeniti Allah nije želio samo duhovno prosvijetliti covjeka a ostaviti ga u brojnim dunjaluckim problemima i fizickim patnjama, vec je iz Svoje neizmjerne milosti želio putem Svog posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, otkloniti od covjeka svaku vrstu nedace, neprijatnosti i brige i snagom vjere ga vezati za Svoje Bice kako bi mu bilo lakše koracati ovosvjetskom pozornicom.


Ako analiziramo bogatu biografiju posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ustvrdicemo kako je, Allahovom pomoci, rješavao sve životne nedoumice u sferi, ne samo duhovnih, nego i svih drugih potreba. Njegov se spektar aktivnosti ne zadržava samo na konkretnim obredima i poticajem na ispravnu i nepatvorenu vjeru, nego se te aktivnosti proširuju i na druge segmente ljudskog djelovanja, kao što su politicki, vojni, ekonomski, društveni, socijalni i dr.
Ovim tekstom usredsredicemo se na kratak pregled Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem odnosa spram medicine.

Buduci da Allah Uzvišeni na preko 40 mjesta u Kur'anu navodi ajete koji tretiraju medicinska pitanja, onda je, svakako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije svih, zadužen pojasniti te ajete i svojom životnom praksom potvrditi autenticnost tih navoda.
Allah je u Kur'anu, što je i logicno, samo nagovijestio i tu vrstu brige aza covjeka, rekavši:

(O ljudi, vec vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima!) , ili: (Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima!) ili: (On je vjernicima uputstvo i lijek!)
Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, je svojom životnom praksom jasno pokazao sa koliko zanimanja prati i ovaj segment ljudskog života. On svojom hranom, higijenom i umjerenošcu u svemu, eksplicite je pokazao kako se može ljudsko zdravlje sacuvati. Analizirajuci njegovu životnu praksu i hadise koje je izgovorio, dolazi se do konstatacije da je ovom segmentu prilazio na dva nacina: preventivom i lijecenjem.

Preventiva:

Preventiva je prepoznatljiva crta kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pocevši od cistoce ruku, koja se manifestira u pranju ruku prije i poslije jela, pranju ruku nakon ustajanja iz postelje, rezanju noktiju do cistoce usta, pranju zuba, otklanjanju dlaka ispod pazuha i stidnih mjesta, cistoci kose i njenom održavanju, skracivanju brkova, sunecenju, pranju vodom nakon obavljanja fiziološke potrebe i dr.
Ako analiziramo samo hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji prenosi njegova supruga Aiša, r.a, vidjecemo sa koliko pažnje on želi ocuvati zdravlje svoga Ummeta.
U tom hadisu se kaže: Deset je prirodnih stvari: skracivanje brkova, puštanje brade, upotreba misvaka, izapiranje nosa, skracivanje noktiju, pranje zglobova, otklanjanje dlaka ispod pazuha, brijanje dlaka sa stidnih mjesta i pranje vodom nakon obavljene fiziološke potrebe. Zekerijja kaže da je Mus'ab rekao: Zaboravio sam deseto, osim ako nije: izapiranje usta.

Razmislimo o ovim detaljima pa cemo vidjeti sa koliko znanja iz ove oblasti je nastupao Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem! Nije ni cudo, kada znamo da ga je tome poucavao Onaj koji sve zna! Pogledajmo: Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, Sunnetom je utvrdeno da brkovi ne smiju padati na usne, vec on traži da se oni briju ili skracuju. Nije, onda, teško zakljuciti da kod onih kod kojih brkovi padaju na usne, omogucavaju zadržavanje hrane ili masnoca i, time, pospješuju razvoj bakterija i bacila.


Upotrebom misvaka ciste se zubi, otklanja neugodan zadah i hrana u ustima, koja bi, ako bi ostala u ustima, ne samo izazvala kvarenje zuba, nego bi mogla prouzrokovati i teže posljedice za covjeka. Zato Poslanik, s.a.v.s, u predaji koju prenosi Aiša, r.a, kaže: Misvakom se ciste usta i zadovoljava Gospodar! U jednoj predaji koju, takode, prenosi ova njegova casna supruga, r.a, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem podstice vjernike na cišcenje zuba i to povezujuci taj cin sa vrijednošcu namaza, što ga cini daleko znacajnijim: Vrijednost namaza je 70 puta veca kod onoga koji upotrijebi misvak, nad onim namazom kod koga se on ne upotrijebi! Poznati sirijski farmaceut Salahuddin El-Hanefi u svojoj doktorskoj disertaciji na Farmaceutskom fakultetu Damaskog univerziteta, analizirajuci sastojke misvaka, došao je do zanimljivih zakljucaka o njegovom cudesnom djelovanju i vanrednim mogucnostima za otklanjanje brojnih bolesti zuba i desni!

Izapiranjem usta i nosa izbacuju se brojni bacili koji su se vremeno nataložili u te šupljine i upravo je izapiranje vodom djelotvoran mehanizam u otklanjanju tih štetnosti. Rezanjem noktiju onemogucava se prljavšitini da se zadrži pod njima i tako naškodi covjekovom zdravlju.


Otklanjanjem dlaka ispod pazuha i sa stidnih mjesta uništava se stjecište znoja i prljavštine. Pranje vodom nakon obavljene i velike i male fiziološke potrebe ima izuzetan higijenski znacaj, koji nikakav papir, niti bilo kakvo drugo sredstvo ne može tako efikasno otkloniti!

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem spominje pet prirodnih stvari. Pored otklanjanja dlaka sa stidnih mjesta i ispod pazuha, odrezivanja noktiju i skracivanje brkova, što je vec spomenuto u prethodnom hadisu, spominje se i sunnecenje.
Poznato je da je savremena medicina izuzetno afirmativno iskazala svojh stav o sunnecenju. Znanstvene cinjenice alarmantno upozoravaju na brojne bolesti koje se mogu izroditi kod onih mušakaraca koji nisu izvršili ovu preporuku Poslanika islama, sallallahu alejhi ve sellem!


Kupanje najmanje jedanput sedmicno jasno govori o brizi Vjerovajesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za higijenu i cuvanje zdravlja. U predaji Ebu Se'ida El-Hudrija, r.a, on kaže: Kupanje petkom je obligatna dužnost svakoj punoljetnoj osobi!
Sve ovo eksplicite ukazuje na higijenu koja je preduvjet zdravlju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne samo da je od nas tražio higijenu tijela, nego i naše odjece! Upravo, zbog cistoce, je preporucio oblaciti bijelu odjecu, rekavši u predaji, koju prenosi Semure b. Džundub, r.a: Oblacite bijelo, jer je to najcišce i najbolje, a umotavajte i vaše mrtve u bijelo! Komentirajuci ovaj hadis Et-Tibi primjecuje:

Bijelu boju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preporucio oblaciti zbog toga što se na njoj prije primjeti prljavština i što se, onda, više i cešce pere!


Cak je preporucivao cišcenje dvorišta i okoliša i, na taj nacin, bio preteca ekolozima!
Preporucivao je umjerenost u svim sferama ljudskog života. Taj elemenat uveliko doprinosi cuvanju zdravlja. Pogledajmo samo hadis koji tretira umjerenost u jelu, pa ce nam to sasvim biti jasno. U predaji El-Mikdama b. Ma'dikeriba, r.a, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Goru posudu od stomaka covjek ne može napuniti! Covjeku je dovoljno nekoliko zalogaja koji ce mu kicmu uspravnom održati. Ako ga vec mora puniti, neka trecinu odredi za hranu, trecinu za pice a trecinu za disanje! Kada je ovaj hadis procitao cuveni ljekar Ibn Ebi Masivejh, izjavio je: Kada bi se ljudi pridržavali ovih rijeci, bili bi poštedeni bolesti i bolova, a bolnice i apoteke bi se pozatvarale!
Gdje bi nas odvelo citiranje svih hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o brojnim elementima koje je preporucivao ciniti kao preventivu za bolest!

 Lijecenje :

Ako vec dode do bolesti Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporucio lijecenje. U predaji Abdullaha b. Mes'uda, r.a, on kaže: Allah je, doista, za svaku bolest odredio i lijek, pa lijecite se!
U drugoj predaji koju prenosi Usame b. Šerik, r.a, spominje se da je on bio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki beduini i upitali ga: Allahov Poslanice, hocemo li se lijeciti?! Odgovorio je: Svakako, Allahovi robovi, lijecite se! Allah nije dao ni jednu bolest a da u isti momenat nije dao i lijek za nju, izuzev jedne! Upitali si: A koja je to bolest? Odgovorio je: El-Herem/starost!
Ako analiziramo Poslanikovu, s.a.v.s, praksu ustanovicemo da je on koristio prirodne lijekove i ucenje Kur'ana ili drugih dova kako bi odagnao bolest od sebe i drugih.

a) Prirodni lijekovi

Za fizicke bolesti, uglavnom, je koristio i preporucivao prirodne lijekove. Posebno je isticao upotrebu meda u lijecenju bolesti, rekavši u predaji Abdullaha b. Mes'uda, r.a: Upotrebljavajte dva lijeka: med i Kur'an! Dr Muhammed Kemal Abdulaziz, profesor na sveucilištu Al-Azhar, napisao je kompletnu knjigu na ovu temu kojoj je ovaj hadis i njen naslov!

Ebu Se'id El-Hudri, r.a,prenosi slucaj jednog covjeka koji je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, da traži savjet za svoga brata koji se žalio na stomak i proljev kojeg je imao. Vjerovjesnik, s.a.v.s, mu je preporucio da mu se dadne meda. To je covjek primjenio, proljeva je nestalo i brat mu je ozdravio!

Brojni su prirodni lijekovi koje je Poslanik islama, Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, preporucivao svojim sljedbenicima za lijecenje fizickih bolesti i bolova. Navedimo samo neke:
Lijecenje glavobolje je, uz ostale nacine, preporucio lijeciti umotavanjem glave u knu! Za povišenu temperaturu je preporucivao vodu, a sok od gomoljike ili jelengljive je preporucivao kao lijek za oci, dok je upotrebu posebne medinske hurme sa košticama preporucio upotrebljavati, i to sedam komada, osobama koje imaju problema sa srcem!

b) lijecenje ucenjem Kur'ana i dova:


Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, koristio je ucenje Kur'ana i odredenih dova za bolesti koje nisu, uglavnom, nastale prirodnim putrem, kao što su na pr., sihiri,
ulazak džina u neku osobu, ludilo kao rezultat sihira ili ulaska džina u covjeka i
sl. Cak je i sam Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, bio opsihiran od strane Židova, kako prenosi njegova casna supruga, Aiša, r.a, pa je, kao lijek, Allah spustio dva poglavlja El-Felek i En-Nas, te je tako Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio izlijecen!

Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporucivao ova dva poglavlja kao preventivu, ali i kao djelotvorne lijekove u borbi protiv sihira, džina, uroka i sl.
Medutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporucivao ucenje Kur'ana i odredenih dova i za same fizicke bolesti, kao što nalazimo u predaji Ebu Se'ida El-Hudrija, r.a, u kojoj se poglavlje El-Fatiha ucilo osobi ujedenoj od škorpiona, koja je, Allahovom voljom, izlijecena, a to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio!


Ako bi se ko tužio na neku bol u tijelu, on je preporucivao, kako prenosi Ebu-d-Derda', r.a, da mu se prouci konkretna dova i te boli bi nestalo!
Takode se prenosi od Osmana b. Ebi-l-Asa, r.a, koji se tužio na bol u svom tijelu kojega osjeca otkako je prešao na islam, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s, preporucio da stavi ruku na mjesto gdje osjeca bol, a onda da tri puta prouci: Bismillah! I sedam puta: E'uzu bi'izzetillahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhaziru!
Ako bi nekoga boljela rana ili imao cir koji mu je smetao, preporucio je, takode, da se prouci odredena dova!

Na kraju, može se samo konstatovati da slijedenjem Allahovog Poslanika, s.a.v.s, ne samo da se približavamo Plemenitom Allahu i njegovom Džennetu, nego i preventivno djelujemo i cuvamo svoje zdravlje, što i jeste preduvjet jednog normalnog i kvalitetnog pristupa islamu i ispunjavanju naredbi Onoga koji nam je to zdravlje i podario!


05.09.2011.

Brak utemeljen na ljubavi, samilosti i saradnji....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Brak utemeljen na ljubavi, samilosti i saradnji

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. (Kur'an, 30:21)
Život u miru sa ljubavlju, milosrđem te međusobnom saradnjom i savjetovanjem

Bračni odnos se provodi na temelju ljubavi i samilosti tako da se postigne unutrašnji mir i mir sa svojim supružnikom. Trebamo stalno nastojati da od našeg doma stvorimo Darusselam (prebivalište mira). Zaista je zadovoljstvo vratiti se u dom pun ljubavi i mira nakon napornog dana na poslu. Zamislite da ste kući dočekani s toplim osmijehom, poljupcem i umirujućim riječima koji ublažavaju vaše istrošene živce. Čak i najobičniji obrok podijeljen sa vašim supružnikom postaje najvažniji dio dana ako je popraćen pažnjom i uživanjem u društvu supružnka. A postojanje mira u našoj porodici će nam omogućiti da pronađemo mir sa našim Stvoriteljom.

Kako bi se olakšao zadatak izgradnje skladnog braka, bitno ja da oba supružnika usvoje praštajući i milosrdan odnos koji će im omogućiti da stave na stranu međusobne greške i da se fokusiraju na svoje prednosti i napore ka promjenama. Međusobno pomaganje je presudan korak ka ostvarenju naše želje da imamo miran dom. Trebamo usvojiti milosrdan stav pomažući otklanjanje bilo kakvih poteškoća sa kojima se supružnik susreće, predosjetiti njegove/njene potrebe i pokušati ih ispuniti bez prigovora. Svaki partner bi trebao gledati unaprijed kako bi mogao biti od pomoći svom supružniku. Takav stav će stvoriti utisak da su partnerove potrebe važnije od naših vlastitih, pokušavajući na taj način pokazati ljubav i brigu koju osjećamo prema supružniku. Jedan jednostavan način da se međusobno pomognemo je da pokušamo olakšati stvari jedno drugom.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, alejhisselam, rekao: Olakšavajte, a ne otežavajte, i obradujte (nagradom od Allaha), a ne odbijajte. (hadis bilježe Buhari i Muslim)

Tokom braka ćemo se prilagođavati međusobnim očekivanjima i potrebama. Ovo treba znati, jer kako se pojedinac (supružnik) mijenja i razvija tokom svog života, tako će se mijenjati i dinamika bračnog odnosa. Usklađivanja, odnosno, prilagođavanja će biti najviše izražena tokom prvih godina braka. Stoga je veoma bitno da oba supružnika na početku usvoje stav olakšavanje svome supružniku. Poslanikov stav (neka je mir i salavat na njega) da ne uzrokuje neugodnosti drugima, zatim njegova ljupkost i briga da članovi njegove porodice nisu nepotrebno opterećeni, je pronicljivo prikazana u sljedećem hadisu:

Džabir ibn Abdullah prenosi da je Muhammed, alejhisselam, jedne prilike zatražio od svojih ukućana začin za jelo, pa kada su mu odgovorili da nemaju ništa, osim sirćeta, naredio je da mu ga donesu. Potom je pristupio jelu, izgovarajući: Divan li je začin sirće, divan li je začin sirće! (hadis bilježi Muslim)

Kad se bračni odnos sprovodi na temelju međusobnog pomaganja, supružnici će razviti uzajamnu saradnju u svojim aktivnostima. Ovo bi se trebalo kretati od sitnih poslova do međusobnog pomaganja novcem. Iako se organizovanje održavanja domaćinstva čini kao jednostavan posao, može biti uzrok stresu i neugodnostima. A par se ponekad prepire oko jednostavnih stvari kao što su stavljanje četkice za zube na pravo mjesto! Zbog toga nikad ne smijemo zapostaviti koliko je važno da upravljamo svojim aktivnostima neophodnim za život. Tradicionalno gledajući, od supruge se očekuje da brine o domaćinstvu, a možda neće uspjeti, naročito ako ima i posao, a brine se i o djeci.

Ne ponuditi joj pomoć je kao stajati na jednoj nozi na ledu. Zato nam se i preporučuje da nam se porodica temelji na međusobnoj saradnji.

Primjeri iz života Poslanika, alejhisselam, pokazuju da se ophodio sa svojim suprugama pružajući im podršku. Postoje zapisi da je Muhammed, alejhisselam, sam popravljao i zašivao svoju odjeću i pomagao u sitnim poslovima. Sve ovo je činio sa jasnim razumijevanjem međusobnog održavanja kućne atmosfere i domaćinstva koji su vodili ka postizanju mira. Aswa bin Yazid, jedan od Poslanikovih ahsaba, je ispitivao Aišu, r.a., Poslanikovu suprugu, šta je Poslanik, alejhisselam, činio dok je bio u kući:

Ona je odgovorila: ‘Pomagao bi ukućane, a kad bi nastupio namaski vakat, otišao bi na namaz.' (hadis bilježi Buhari)

Princip međusobnog dogovaranja, koji se koristi u islamu za obavljanje svih aktivnosti- bilo da su to privatne stvari u okvirima porodice, poslovne aktivnosti ili poslovi na nivou države- proizilazi iz sljedećih ajeta: ...Za one koji se Gospodaru svome odazivaju i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju... (Kur'an, 42:38)

Muž i žena su jedno drugom najbolji prijatelji i savjetnici, nadopunjuju jedno drugo u različitim ulogama u porodici. Supruga koja djeluje kao savjetnik svom mužu dijeli svoja gledišta sa njim pri savjetovanju. A muž može računati na znanje i stručnost svoje supruge kad od nje traži mišljenje. Međusobnim dogovaranjem ili traženjem mišljenja svog supružnika možemo bolje razumjeti situaciju ili problem i bit ćemo bolje informisani u traženju riješenja.

Vođenje porodice ljubavlju, samilošću, međusobnom saradnjom i dogovaranjem će bračnom paru otvoriti vrata za mir u vlastitom domu.

Ljubav između muškarca i žene:

Ova vrsta ljubavi je u islamu dozvoljena pod uslovom da joj čovjek ne hrli kako se to predočava na televiziji, kao i na drugim mjestima i medijima. Ljubav se sama nameće tako da ona hrli čovjeku, a ne suprotno. U arapskom pjesništvu možemo pročitati o čistoj, nevinoj ljubavi i čednosti. Danas ima onih koji tvrde da brak mora proisteći iz ljubavi. Ne, to nije obavezno, postoje naučne studije i statistički podaci koji ukazuju na to da su najsretniji brakovi i oni najtrajniji i čvršći tradicionalni brakovi. Allah, dž.š, kaže:”I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.”(Er-Rum, 21)

Ljubav koja je u ajetu spomenuta dolazi sa lijepim ophođenjem i međusobnim uvažavanjem u braku. Ako se u braku pojavi period u kojem se osjeća netrpeljivost među bračnim drugovima, ne treba donositi ishitrene odluke ili govoriti teške i uvredljive riječi, jer to može biti rezultat trenutačnog stanja, a takve su reakcije kobne po bračni život.
Mnogi šerijatski pravnici smatraju da je bezrazložni razvod braka zločin i strogo zabranjen (haram).

Apsurdno je očekivati da je svaki brak idealan poput opjevane ljubavi između Kajsa i Lejle. Treba graditi korektne odnose na lijepom ahlaku (islamskom odgoju i ponašanju moralnim principima naše uzvišene vjere) i lijepim postupcima koji će proizvesti ljubav. Zato ne treba radi najmanje sitnice ili osjećaja nepodnošljivosti odmah posezati za razvodom braka. Svaki od supružnika treba da istražuje šta je to što ga odbija od bračnog druga kako bi to ispravio, i šta je to što čini bračnog druga voljenim od strane drugog bračnog druga. Žena, na primjer, zauzeta svojim svakodnevnim poslovima, zaboravlja na muža koji ima svoja prava, pa je potrebno da mu ukaže više pažnje, jer je hizmet žene mužu jedna vrsta ibadeta. I muž, također, mora voditi više računa i posvetiti više pažnje svojoj supruzi i ispunjenju njenih prava.

Abdullah ibn Abbas r.a. je jednom prilikom stajao pred ogledalom, dotjerivao svoju bradu, češljao kosu i uljepšavao se, kada ga je ugledao Nafi’, rob Abdullahov i upitao: ”Šta to činiš, o amidžiću Allahovog poslanika, a tebi dolaze iz daleka, i sa istoka i sa zapada da bi te pitali za mišljenje o Allahovoj vjeri?” On odgovori: ”A šta je loše u tome, o Nafi’, ja se uljepšavam i dotjerujem svojoj supruzi, kao što to i ona čini radi mene, a to je i u Allahovoj knjizi.” Nafi’ upita: ”A gdje?” Ibn Abbas mu odgovori, citirajući sljedeći kur’anski ajet: ”One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.-A Allah je silan i mudar.” (El-Bekare, 228)

.Ljudi, vi imate samo jednu dusu kojoj, ako se spasi od kazne Allahove, nece skoditi propast dusa drugih, a ako propadne, nece joj nista koristiti to sto su se druge spasile. Zato, cuvajte se odugovlacenja u dobrim djelima jer je ono upropastilo mnoge od vas. Vi ne znate kada cete otputovati, niti znate na sta idete. Allah se smilovao svakom onom koji radi za onaj svijet prije nego sto potrosi svu opskrbu koju mu je dao!

04.09.2011.

One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)


Ženidbom ti ne dobijaš samo suprugu, nego čitav svijet Allahovom svt pomoci i milosti,tj ne zenibom nego HAIJRLI HANUMOM sa kojom je prvo Uzviseni Allah svt zadovoljan i ti robe Allahov. Od tog trenutka pa do kraja svog života tvoja supruga će biti tvoj životni saputnik, partner i tvoj najbolji prijatelj. Zajedno s tobom ona će dijeliti tvoje trenutke, dane i godine. Dijelit će tvoju radost i tugu, tvoje uspijehe i padove, tvoje snove i strahove.
Pa zar nemamo primjer Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ili primjeru njegovih brakova i ljubavi prema njegovim zenama,kako je sa njima zivio,kako se ponasao prema njima,kako ih je volio subhnallah...
Uzviseni kaze:...i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (30:21)

Pokusaj Allahov svt robe biti i ti taj koji slijedi praksu Poslanikasallallahu alejhi ve sellem neces zalutati ni u cemu a nece ti brak propasti ako budes se bojao Allaha svt,budes slijedio sunnet i budes dobar prema svojim zenama (ili zeni)...

Kada si bolestan ona će ti pružti najbolju njegu, a kada trebaš pomoć uradit će sve što je u njenoj moći kako bi ti pomogla. Kada imaš tajnu ona će je čuvati, kada trebaš savjet ona će ti ga dati.

Ona će uvijek biti uz tebe. Kada se ujutro probudiš prvo što će ti oči ugledati bit će ona. Čak i u toku dana kada nije fizički prisutna bit će s tobom, jer ćeš ti biti u njenim mislima, u njenoj dovi, u njenom srcu… Kada odeš naveče spavati posljednje što ćeš vidjeti bit će ona. Ukratko, ona će biti tvoj cijeli svijet i ti ćeš biti njen cijeli svijet.

Najbolji opis bliskosti među supružnicima koji sam ikada pročitao jeste ajet u Kur'anu u kojem Allaha s.w.t. kaže:One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)

Zaista, supružnici su kao odjeća jedno drugome zato što jedno drugom pružaju zaštitu, ugođaj, podršku, i ukras, baš kao što odjeća krasi čovjeka.

Zamisli putovanje u Aljasku u toku zime ali bez adekvatne odjeće. Naši supružnici nam daju jednaku zaštitu, ugodnost i podršku, na putovanju života na dunjaluku, baš kao što to odjeća čini na putovanju u Aljasku ili put pram Ahiretu. Od svih ljudski veza, veza između muža i žene je posebna i jedinstvena; ljubav i marljivost, intimnost i bliskost, milosrdnost i sažaljenje, te mir i spokojstvo koji ispunjavaju srca supružnika su jednostavno neobjašnjivi.

Jedino racionalno objašnjenje koje može razjasniti ova nevjerovatna ljudska osjećanja jeste da je to Allahova s.w.t. odredba. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču.(16:72)

Jedino Allah Svemogući, Koji posjeduje neizmijernu moć, milost te mudrost može stvoriti i ugravirati ovakva nevjerovatna i blagoslovljena osjećanja u srca supružnika. Čak štaviše, Allah s.w.t. podsjeća one koji traže Allahove znakove u univerzumu, da osjećanja koja je usadio u srca supružnika jesu ustvari jedan od Njegovih znakova, koji bi trebao da navede ljude da povjeruju u Njegovu egzistenciju. Baš kao što i Allah u Kur'anu kaže:
i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (30:21)

Allah s.w.t. zna da je ljudsko srce dinamičan organ, nekada je slabo a nekada snažno. Činjenica je da se osjećanja mogu promijeniti, pogotovo nakon izvjesnog vremena. Isto tako ljubav se može osušiti i izblijediti s vremenom. To znači da bi bračna veza mogla oslabiti ukoliko nije njegovana ispravno. Bračna sreća se ne može uzeti zdravo za gotovo, kontinuirana ljubav zahtijeva neprekidno davanje s obje strane. Da bi drvo bračne ljubavi ostalo živo i da bi i dalje nastavilo da raste, potrebno ga je održavati, zalijevati, te hraniti njegovu zemlju.

Sjeti se da je čak i naš voljeni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nalazio vremena da izađe u pustinju i da se utrkuje sa svojom suprugom Aišom r.a. Ona ga je običavala prestizati u početku, da bi kasnije on nju prestizao. Također, sjeti se da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem odveo svoju suprugu da gleda mlade etiopljane kako izvode njihove narodne plesove. Iskaz emocija je neophodan kako se bračna veza ne bi raspala i zahrđala.
Sjeti se da će te Allah s.w.t. inšaallah nagraditi za svaku emociju i svako osjećanje koje pokažeš svojoj supruzi baš kao što je i Poslanik s.a.w.s. rekao:
Čovjek će biti nagrađen za svako djelo ukoliko ga radi kako bi postigao Allahovo zadovljstvo, pa čak i za stavljanje hrane u u usta svoje supruge.

Nikada ne podcjenjuj vrijednost, naizgled, malih stvari kao sto je npr. hranjenje žene-davaanja joj hrane u usta,pomoc u nekim poslovima,itd. Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem je običavao da podmetne svoje koljeno kako bi pomogao svojoj supruzi da se popne na kamilu.

Uvijek pokušaj naći vrijeme da klanjate zajedno,ucenju Kur'ana,vjere,prepricavanje hutbe,predavanja kako bi i ona ucila Allahovu svt vjeru,klanjaj te nocni namaz i posticite jedno drugo na ustajanje na najljepsi nacin u ta doba. Jačanje veze sa Allahom s.w.t. znači jačanje veze između vas dvoje. To je jedna od najboljih garancija da će vaša bračna veza ostati snažna.Volite se u ime Allaha svt i pomazite se na ovom putu dunjaluka tronovita koji je prolazan jer smo putnici koji odamaramo malo i idemo,selimo na onaj vjecni svijet ali sa svojim djelima kao pastir svoga stada...razmisli Allahov svt robe,dani prolaze pokusaj,pokusaj slijediti sunnet Poslanika sallallahu alejhi ve sellem po svemu pa i po pitanju braka-koji je dio ibadeta a bices pitan za sve!

Važno je također napomenuti da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem prenio radosnu vijest (obećao nagradu) onim parovima koji se probude i ustanu u noći i klanjaju zajedno. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je čak podsticao supružnika koji ustane prvi da probudi onog drugog, pa čak i polijevajući ga hladnom vodom po licu.

Potrudi se da uvijek daš sve od sebe kako bi bio dobar svojoj supruzi ne samo na riječima nego i u djelima. Razgovaraj s njom, nasmiješi joj se, traži njeno mišljenje, pitaj je za savjet, opusti se s njom skupa, i svaki put se sjeti da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
NAJBOLJI MEĐU VAMA SU ONI KOJI SU NAJBOLJI SVOJIM ŽENAMA.
(Sahih At-Tirmidhi, Ibn Majah and Al-Jami Al-Saker)


Također, nije dovoljno da je voliš samo do smrti. Ljubav ne bi nikada trebala da dođe do svog kraja, zato što mi muslimani vjerujemo u život nakon smrti, ahiret, gdje će oni koji su činili dobra djela i činili dobročinstvo biti sastvaljeni sa svojim supružnicima i svojim potomstvom. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao: ''uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!(43:70)

Najbolji primjer u ovom slučaju jeste Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, čija se ljubav prema Hatidži, koja je bila njegova supruga punih 25 godina, proširila na sve one koje je ona voljela, i ostala takva čak i nakon njene smrti. Pa čak i mnogo godina nakon njene smrti, svaki put kad bi zaklao jarca u svojoj kući, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi poslao dio jarca Hatidžinoj familiji i prijateljima. Također, svaki put kada bi mislio da bi posjetilac ispred vrata mogla biti Hatidžina sestra Hala, on bi molio Allaha: "O Allahu učini da to bude Hala.”

Iako je ovaj članak napisan samo za muškarce, razlog zbog kojeg je namijenjen sestrama jeste kako bi mogle uvidjeti da islam ne savjetuje uvijek ženu muslimanku kako da učini svoga muža sretnim, nego savjetuje i muškarca muslimana kako da učini svoju suprugu sretnom. Pa zar islam nije pravedan?

Nekoliko savjeta za sretan brak

1. Kažite jedno drugom da volite jedno drugo u ime Allaha svt
2. Nikada ne budite ljuti u isto vrijeme,SABUR neljutite se
3. Ako moraš da kritikuješ, uradi to s ljubavlju
4. Nikada ne spominji greške iz prošlosti i negledaj sve iz jednog coska
5. Nikada ne idite u krevet sa neriješenom svađom ili probleme nerijesavajte u spavacoj sobi
6. Zapostavi čitav dunjaluk-dunjaluckih insana(sem roditelja od) a nemoj da zapostaviš svog muža/suprugu
7. Obavite namaz zajedno makar jednom dnevno
8. Zapamti da iza svakog uspješnog supružnika stoji jedan iscrpljen partner
9. Zapamti da za svađu treba dvoje
10. Kad pogriješiš priznaj i obavezno trazite halala jedno drugom prije spavanja,jer na spavanju Allah svt duse kome hoce uzem a kome hoce vrati pa svedi iventuru i halalite jedno drugom
11. Makar jednom dnevno kaži nešto lijepo svom partneru-kompliment
12. Slušaj kada tvoj partner priča
13. Zapamti da je supružnik važniji od televizije, utakmice, sapunice, interneta…
14. Primijeti kad muž/supruga obuče nešto novo ili ima novu frizuru
15. Pokaži da cijeniš njegov/njen poklon
16. Pomazite jedno drugo u ime Allaha svt radi sevaba i dobrih djela
17. Primijeti kada je tvoj partner umoran
18. Nikada nemoj da ismijavaš ili kritikuješ svog partnera u društvu

itd...

Da nam se Allah svt smiluje i ucini nas iskrenim Allahovim svt robovima,da ulije u nasu dusu ljubav prema Njemu Allahu svt,prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem,prema Islamu i prema nasim supruznicima,smiluj nam se,OPROSTI nam i podari nam Dzennet svojom milosti-amin

http://www.youtube.com/watch?v=_5vrpWu8ygo&feature=related

03.09.2011.

Brak-Ucini svoj zivot zanimljivijim i sretnijim

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Brak-Ucini svoj zivot zanimljivijim i sretnijim

Zahvala pripada Allahu subhanehu ve te’ala,samo Njega obozavamo i samo od Njega pomoc trazimo.Njemu se utjecemo od zla nasih dusa.Koga On uputi,niko ga u zabludu nemoze odvest,a koga On u zabludi ucini,niko ga nemoze na pravi put uputiti.Svjedocim da nema drugog boga osim Allaha subhanehu ve te’ala i da je Muhammed sallahu alejhi ve sellem Njegov rob i Njegov Poslanik.

Uzviseni Allah kaze:’’O vjernici,bojte se Allaha iskrenom bogobojaznoscu i umirite samo kao muslimani!(Ali-IMran,102.)

Najvrednija je odlika vjernika i vjernice je duboko vjerovanje u Allaha subhanehe ve te’ala,njihovo jasno ubjedjenje da sve sto se desava ljudima,desava se Allahovom odredbom,voljom-kadrom te sve sto zadesi covjeka nije ga moglo zaobici ,a sve sto ga zaobidje nije ga moglo zadesitit.Insanu na ovom dunjaluku i zivotu na njemu, ne preostaje nista drugo do da sljedi put spasa-Allahov put,put dobra,da cini dobra djela u svojoj vjeri dok je jos samo kao putnik na dunjaluku(odmori se malo u hladu dunjaluka i krene ka ahiretu),te vjernik i vjernica sa iskrenom bogobjaznoscu se u svim svojim iskusenjima istinski oslanjaju na Allaha subhanehu ve te’ala,te da mu ibadet u svakom pogledu cine,da bi Allah subhanehu ve te’ala bio zadovoljan i da bi mi kao vjernici bili spaseni i zadovoljni.

Jedan dio ibadeta u islamu je brak!

Uzviseni Allah kaze:’’Udavajte neudate i zenite neozenjene i cestite robove i robinje svoje.’’(Nur,32.)Vjera ustanovljuje cvrste temelje instituciji porodice:Brak treba da je sklopljen u islamu naravno (I sa partnerima razlicitog spola)koji imaju zajednicke poglede na zivot u islamu na dunjaluku i ahiretu te teznji samo Allahovog subhanehu ve te’ala zadovoljstva i medjusobnog takodje!Znaci postoje izrazeni principijalni stavovi a pravilo je u Kur’anu izrazeno rijecima Uzvisenog Allaha :’’Nevaljale zene se udaju za nevaljale muskarce,a nevaljali muskarci za nevaljale zene’’,dok’’Vrijedne i cestite zene za vrijedne i cestite muskarce i vrijedni i cestit muskarci za vrijedne i cestite zene.’’(An-Nur,26.)

Brak ima veliku vaznost u zivotu kako pojedinca,a tako i ummeta.Zivjeti u paru je neophodnost za svako bice.Nauka je danas spoznala da uistinu nema zivog bica bez svoga para i da se cak i jednocelijski organizmi razmnozavaju cijepanjem na dva dijela.Zivjeti u paru je i dokaz gdje Uzviseni kaze: I od dokaza je Njegovih da vam Stvori od vas samih druzice da se uz njih smirite i Uspostavi medju vama ljubav i samilost.’’(Rum,21.)Te je takodje brak je sunnet svih Allahovih Poslanika kako veli Uzvieni u Ku’ranu:’’I poslasmo Poslanike prije tebe i dadosmo im supruznice i potomstvo.’’(Rad,38.)

Brak je najbolji put za ocuvanje cednosti i zadovoljavanje strasti kroz medjusobni uzitak medju supruznicima.Kaze Poslanik sallahu alejhi ve sellem:’’Dunjaluk je uzitak,a najbolji uzitak je ispravna zena.’’(Muslim)

Putem braka povecava se bogobojaznost i sirenje islamskog ummeta cime se stiti od potvore,fitne i ponizenosti.Brak vodi istovremeno upotpunjenju muzevnosti i zenstvenosti kod supruznika,i on je tvrdjava protiv nemoralnog nacina zivota,gdje rece Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem:’’O mladici neka se zene oni, koji medju vama mogu izdrzavati supruge,zato sprecavajte oci od gledanja na svjetlucavo zlo i cuvajte se nemorala.’’(Sahihi Muslim)

Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem je jednom na hudbi rekao:’’Bojte se Allaha u vasem ophodjenju sa zenama,one su vama pomagacice i uzeli ste ih na Allahov emanet i postase vam dopustene njihove stidnice Rijecju Allahovom,a na vama je njihovo izdrzavanje i odijevanje koliko je uobicajno.’’(Prenosi Muslim,Ebu Dawud,Tirmizi)


Znaci vidimo uvjete za jedan islamski brak,te ostaje nam obaveze u braku u ime Allaha subhanehe ve te’ala,da bi najbogatiji izvor zadovoljstva na dunjaluku-dobar i lijep brak dao i rezultate naseg zivota na dunjaluku i ahiretu ,ibadetu i robovanju Uzvisenom Allahu subhanehu ve te’ala a imamo i primjer takodje u nasem Poslaniku sallahu alejhi ve sellem,u njegovoj praksi i ne samo sa jednom zenom nego njegovim zenama elhamdulillah!Divan primjer uzimomo, ne samo mi zene u zenama Poslanika sallahu alejhi ve sellem,nego i braca takodje trebaju da uzmu insaAllah sve od sunneta i prakse da bi doslo do uzajamnog uspjeha na oba svijeta!

Glavna obaveza oboma supruznicima je pokornost Uzvisenom Allahu subhnehu ve te’ala,gdje takodje Uzviseni kaze:’’O ljudi,bojte se Gospodara svoga,koji vas od jednog covjeka stvara,a od njega je i drugu njegovu stvorio,i od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao.I Allaha se bojte-s imenom cijim jedni druge molite-i rodbinske veze ne kidajte,jer Allah,zaista,stalno nad vama bdi.’’(An-Nisa,1.)

Covjekovo skrbnistvo zene

Allah subhanehu ve te’ala kaze:’’Muskarci vode brigu o zenama zato sto je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato sto oni trose imetke svoje.’’(En-Nisa,34.)

Uloga muskarca u islamu ima veliko mjesto i veliki teret,naravno kao i kod zena.Muz je pastir svoga stada i na dunjaluku i ahiretu.Izlozen je velikim obavezama mimo pokornosti Allahu subhnanehu ve te’ala namazima,nafilama,posotom njega cekaju velike obaveze nasprem njega i njegove porodice.Put je tezak na dunjaluku sam njegov izlazak da bi te sestro izdrzavao i djecu je obaveza,neuslovi,ponizavanja,vremenske nepogode,posao dal u islamskoj ili kafirskoj drzavi i raznorazna iskusneja,da bi obezbjedio te i uspostovao Kur’anske ajete i ibadet o tvom sestro izdrzavanju uz pomoc Allaha subhanehu ve te’ala.Vrijeme koje mu preostaje od jednog dunjaluckog dana je duzan rasporediti na fardove osnovne ibadete,na ucenje u vjeri(kako bi prenjeo na svoju porodicu jer je pastir svome stadu), te vrijeme za svoju porodicu,roditelje…

Ibn Kesir u svome Tefsiru (1/741)komentarise pa kaze :’’Covjek je zenin predpotavljeni ili on je njen starijesina,njen staratelj,nadlezan nad njom te njen odgajatelj.’’Takodje i Poslanik sallahu alejhi ve sellem kaze:’’Da sam ikome naredio da ucini sedzdu mimo Allaha subhanehu ve te’ala,naredio bi zeni da ucini sedzdu svome muzu.Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa,zena nece izvrsiti obavezu prema njenom Gospodaru dok ne izvrsi obaveze prema svome muzu:’’(Sahihul-Dzami’is-Sagir H.5295)

Najvece dunjalucko dobro je hajirli zena:

Uzviseni Allah kaze:’’Zbog toga su cestite zene poslusne i za vrijeme muzevljeva odsustva vode brigu o onome o cemu treba da vode,(tj.o cednosti svojoj.).’’(An-Nisa,34.)

U Sahihu Muslima biljezi se hadis kojeg prenosi Abdulah Ibn’Amr da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao:’’Dunjaluk je naslada a najbolja dunjalucka naslada je hajirli zena.’’.Takodje u Sahihu Buharije i Muslima imamo hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre od Poslanika sallahu alejhi ve sellem u kome se kaze:’’Zena se uzima radi cetri stvari:imetka,porijekla,ljepota i njena poboznost,uzmi onu poboznu,bices sretan!’

Iz ovoga vidimo i postaje nam jasno koliko za covjeka muslimana je vazno da izabere cestitu zenu i kolika je obaveza zene muslimake isto da bi okitila svojstvima cestite muslimanke,kako bi bila od onih sa kojima je Allah subhanehu ve te’ala zadovoljan i njen muz.Upozorio nas je Poslanik sallahu alejhi ve sellem veoma zabrinut kad je kazao:’’Bojte se zelene basce!’’,rekli smo:’’Sta je to zelena basca,o Allahov Poslanice?’’Rekao je:’’Lijepa zena u kojoj se krije zlo’’(Darekutni)Hadis nas upucuje da nije sve u ljepoti i da se to nebi trebalo prvo zenu traziti u vjeri,ljepom ahlaku,znanju,cednosti,porodici….pa i ljepoti duse prvo pa tijela!

A u Sunenu En-Nesaije Ebu Hurejre veli:’’Allahov Poslanik je upitan:’’Koja je zena najbolja?’’Odgovorio je:’’Ona koja kada je muz pogleda obraduje ga,kada joj naredi poslusa ga i ne suprostavlja mu se ni u cemu sto on prezire.’’(Sahihu Sunen En-Nesai,H.3030)
.Postovana sestro ,preispitaj se,vidi gdje ti je mjesto u odnosu na ova svojstva,te pokusaj da ih ozivis u preksi trazeci Allahovo zadovoljstvo!(Hvaljen neka je Allah subhanehe ve te’ala)

Ebu Hurejre radijallahu anha prenosi da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao:’’Ako zena klanja pet dnevnih namaza,cuva svoja stidna mjesta,i pokorna je muz,bit ce joj receno udji i u Dzennet na koja god vrata Dzenneta hoces.’’(Biljezi Ibn Hibban u svome Sahihu)

Ebu Hurehjre radijallahu anha prenosi da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao:’’Tako mi Onoga u cijoj ruci je moja dusa,nema covjeka koji pozove zenu a ona ga odbije,a da Onaj koji iznad nebesa nije zadovoljan sa njom sve dok on(njen muz)ne bude zadovoljan sa njom.’’(Biljezi Buharija i Muslim).

Tema je opsirna i put do kvalitetnog braka ima puno uslova sto sa muzeve strane tako i sa zenine i veliku ulogu obostrano i velike obaveze,ali ako sve ide u skladu bogobojaznosti,znanja,ahlka sigurno uz Allahovu milost i pomoc cemo doci do dobrih rezultata na oba svijeta!

Uzviseni kaze:’’Klanjanje moje i obredi moji,i zivot moj,i smrt moja,doista su posveceni Allahu,Gospodaru svih svjetova,koji nema saucesnika;to mi je naredjeno i ja sam pravi musliman.’’(Al-An’am,162-163.)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Postovani brate u vjeri,osaburi i osloni se samo na Allaha svt koji iz mrtve zemlje plodove i bilje daje,koji kisu sa neba spusta i koji je stvorio nebesa i zemlju bez stubova,koji iz kapi sjemena plod daje-insana koji je grijesnik ....

"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)

1. Oženi se s onom koja ce ti pomoći u životu da postaneš bolji musliman.
2. Oženi se s onom koja nije ljepotica, tako da tvoje srce nece umirati od brige i ljubomore da će joj lice pogledati neki drugi muškarac.
3. Oženi se sa pametnom, tako da nakon sto noć prodje mozeš imati s kim da pričaš u toku dana.
4. Oženi se sa manje lijepom jer ona nece provesti veci dio vremena ispred ogledala.
5. Oženi se sa onom kada dodješ joj kući siguran si da imaš spremljen ručak i čistu odjeću.
6. Oženi onu koja se čini da je više prijateljica nego ljubavnica.
7. Oženi onu koja je stidljiva ali čvrsta, ona koja je milostiva ali i jaka, ljupka ali čedna.
8. Oženi onu koja je spremna na to da sa tobom provede zivot i u šatoru ako treba zarad Allaha swt.
9. Oženi onu koja moze da čita s tvojih usana i tako zna sta tvoje srce zbori (zikr na usnama i šehadet u srcu).
10. Oženi onu koja ce uvijek biti tu za tebe, pa čak i ako te ona podsjeća na tvoju majku, ona bi trebala biti jasan izbor.

11.Oženi se sa onom koja ce ti pomoci da kroz dunjaluk stigneš do dzenneta, tako da mozeš uzivati sa svojim prelijepim hurijama, nemoj žrtvovati hurije za dunjalučke žene, jer one nisu toga vrijedne dragi brate, samo se sjeti sta bi bilo kada bi vlas iz kose hurije ili njena suza pala na dunjaluk sta bi se zbilo.
Pronadji sebi ženu na dunjaluku koja ce ti pomoci do vjecnog odredišta, onu koja je pobozna i samilosna, a njena ljepota je manje važna, uživaj s njom na putu ka ahiretu.


Ucini svoj zivot zanimljivijim i sretnijim

Mužu i zeni ne treba biti teško reci da je vole

Zašto ljubav kod mnogih današnjih brakova ne traje? Razlog je, zasigurno, u nedostatku ljubavi. Mnogi brakovi su zapoceli bez ljubavi ili su je vec I živjeli prije braka. Da bi ljubav bila kontinuirana, nužno je da dolazi sa obiju strana
Mladenci su odlucili medeni mjesec provesti u drugom gradu. U hotelu je mlada uganula nogu. Muž ju je odmah privio uza se i poceo tješiti: "Bismillah! Sve ce biti uredu! Nemoj se brinuti! Allah ce pomoci da se izlijeciš!" Druge godine su za godišnjicu braka otišli u isti hotel i dogodilo se kao i prošli put. Mlada je uganula nogu, a mladoženja je ovaj put ovako reagirao: "Šta ti, je jesi li slijepa?! Zašto ne gledaš kako hodaš?!" S pravom se postavlja pitanje: Zašto ljubav kod mnogih današnjih brakova ne traje? Razlog je, zasigurno, u nedostatku ljubavi. Mnogi brakovi su zapoceli bez ljubavi ili su je vec iživjeli prije braka.

Da bi ljubav bila kontinuirana, nužno je da dolazi sa obiju strana. Nije dovoljna samo muževa ljubav ili samo sa suprugina.

Ili na pocetku braka mnoge zene izjavljuju svou tu ljubav,dok se ne rode djeca provode se zajedno ti prvi trenutci u samoci,nekih prvu godinu dana ,tepanju jedno prema drugom,a kada dodje prvo djete,nepsavanje,nedonosenje nekih stvari iz prodavnice ako muz kojim slucajem zaboravi slucajno ili neka kusnja nema vise tepanjem malih zivotinjica (mace moje,itd..) ,nego se nazalost nazivaju insani velikim zivotinjama khajr! Da bi uspijelo mora se uzajamno ili obostrano iskazivati ta ljubav rijecima,pogledom nekad a nekad i sutnjom,poklonima-hedijama,potomomaganjem jedno drugom u nekim poslovima itd... Poznajete sebe sami i uradite sta najbolje mozete da uspije taj brak!


Kako oživjeti, ucvrstiti i razvijati ljubav

1. Razmjena poklona je idealan nacin za podstrekivanje uspavane ljubavi. Ljudi vole da im se daruje. Dar nema cijenu. Najbitniji je osjecaj da misli na vas onaj koji vam daruje. Jer, cim je kupio dar, znak je to da je mislio/mislila na vas makar u onom momentu dok je kupovao/kupovala. Buket cvijeca bez interesa, cedulja u krevetu na kojoj piše volim te ili nešto drugo što naša supruga voli, to je ono što razvija ljubav i cini da jê dvoje supružnika osjete jedno prema drugom. Poslanik je rekao: "Necete se iskreno voljeti dokle god ne budete jedni drugima darove davali".


2. Odvajanje jednog dana u sedmici ili sata u toku dana za zajednicko sijelenje, i to bez prisustva gosta koji bi mogao narušiti porodicnu idilu. Tu ljubav dolazi do izražaja. Žena voli da joj se kaže: "Ovaj sat sam odvojio samo za tebe". Ta, ona se i udala nadajuci se da ce biti poštovana, voljena i cijenjena. Ona želi da joj se posveti pažnja. Poslanik je - i pored velikih obaveza - odvajao vrijeme za svoje žene… I, ne zaboravimo da cemo biti nagradeni i za hranu koju na takvom sijelu stavljamo u usta svoje supruge. Poslanik je rekao: "Bit cete nagradeni za sve u cemu tražite Božije zadovoljstvo cak i za hranu koju stavljate u usta svoje supruge".

3. Zanosni pogledi puni ljubavi i strasti. Poslanik, s. a. v. s., rekao je: "Kad covjek pogleda u svoju ženu i ona pogleda u njega, Allah pogleda u njih dvoje pogledom milosti. A kada njenu ruku stavi u svoju, grijesi spadaju sa njih dokle god se drže za ruke". Mnogi naši bracni partneri su pregrubo shvatili i ovaj odnos. Malo je romanticnog držanja za ruke i zanosnog gledanja u oci. Poslanik je prakticirao ovu romantiku i vodio Aišu, r. a., da gleda igru Etiopljana.


4. Dozvoljena ljubomora prema supruzi. Uvriježeno je bošnjacko mišljenje da je pokuden svaki vid ljubomore. A nije tako. Kad je muž zdravo ljubomoran prema svojoj ženi, to je znak da je voli. Pozitivna ljubomora je ona ljubomora koja muškarca tjera da štiti svoju ženu i da stupa u zaštitu kad god je ugrožena njena ženstvenost. On ne dozvoljava da mu žena svakakva izlazi iz kuce, pogotovo ne nagizdana i okicena, jer on voli da se samo pred njim takva pojavljuje. On nije zadovoljan da mu se supruga krece u krugu drugih muškaraca, jer se sa njom oženio. On ne izlaže svoju suprugu kušnji i pogledima drugih muškaraca. On je želi samo za sebe. Ovo je primjer pozitivne i pohvalne ljubomore.

I lijepa rijec je sadaka


5. Izjave poput one da je ona najljepša žena na svijetu i obrnuto. Kad se radi o izjavama ljubavi, navodi se primjer muža koji je zajedno sa ženom posmatrao puni mjesec i rekao joj: "Ženo, vidiš li mjesec?" Ona mu rece: "Da, vidim". "Ti si lijepa kao onaj mjesec!, rece muž. Ona ce njemu: "Ti si ljepši od mjeseca!" Slušao komšija, pa je i on htio to probati sa svojom suprugom, koja je bila poznata kao gruba i neromanticna. Izveo ju je u bašcu i upitao: "Ženo, vidiš li ti onaj mjesec?" Ona ce njemu: "Šta ti je budalo? Nisam slijepa. Jašta nego vidim!" Muž se razocara i ušuti, a od njihove romantike ništa ne bi. Mnogi naši muškarci su, takoder, grubi i nemaju smisla za romantiku. Kod njih žena sve zaslužuje samo ne da joj se lijepo obraca. A svaka žena više voli lijepu rijec negoli dar.

Jedan pjesnik, htijuci opisati ljepotu svoje drage, rekao je: "I cvijet se ubi iz zavisti prema tvojoj ljepoti!" Alija, r. a., vidio je Fatimu, r. a., kako medu zubima drži mirisni misvak. Zavidio je misvaku jer se našao u ustima njegove drage. Poželio se udvarati Fatimi. Uzeo je misvak iz njenih usta i rekao: "Zar me se ne bojiš, misvaku? Da si borac, ja bih se protiv tebe borio dok te ne bi ubio. Niko se dosad nije spasio moje ruke osim tebe misvaku".

Ne treba trpjeti probleme

Žene su takve da, i kad znaju da ih muž silno voli, ipak žele to cuti iz njegovih usta, i to cesto. On žele da muževi izjavljuju ljubav koju osjecaju prema njima. A covjeku ne smije biti teško reci ženi da je voli. Vidio muž ženu bez kne, pa je upitao zašto se nije oknila, a ona mu veli: "Pobojala sam se da knom prekrijem dio oka, pa da te ne mognem dobro vidjeti. Pogledajte koliko ove birane rijeci uticu na produbljivanje ljubavi. Davno je Poslanik, a. s., rekao: "I lijepa rijec je sadaka".


Šetnja u prirodi i ruka u ruci je romanticna slika i prilika dvoje zaljubljenih. Žena osjeca da je draga i vrijedna. Ona nešto znaci svome mužu. Muž je sretan zato što je kadar nekoga usreciti i zato što i on ima nekoga ko je samo njegov. Romanticni izlasci u prirodu lišeni svakodnevnih obaveza i ovodunjaluckih problema uticu na ucvršcivanje veze i cine brak zanimljivim. Zar nije Poslanik islama to cinio kad je vodio Aišu u prirodu i sa njom šetao, pa i trcao? Jednom je on pobijedio, a ona drugi put. Šta nam to govori? Niko ne želi presije u braku, nikomu nije draga konstantna ozbiljnost i ukocenost. Svako živo bice voli opuštenost i relaksaciju.

8. Suosjecanje u trenucima tegoba i teških psihickih udara. Kad je žena u stanju trudnoce ili menstruacije, potrebno je da muž ima obzira prema njezinoj trenutnoj psihickoj nestabilnosti. Mora je razumjeti u tim trenucima i preci preko nekih neocekivanih gesti. Kao što i ona njega treba razumjeti kad ima problema na poslu.

Ili pak muz,ako je u nekim svojim iskusenjima za koje mi ne znamo a pokusamo da saznamo! Zar cemo ga staviti muza ko malo djete na stolicu pred sebe i ispitivati hm ne ,naravno da nece to on nikad uraditi a pogotovo tako progovoriti ! Budi mudra i nadji sebi par Kur'anski ajeta ili hadisa o iskusenju opcenito i kada mu god vidis smrknuto lice,tuzno ili bolno prodji mu na najljepsi nacin da ti se obraduje i kroz tih par ajeta ili hadisa ga UTJESI lijepim rijecima pa ces vidjeti sama da ce ti se otvoriti,da ce sam ti reci sta mu se desilo ili sta ga muci i posavijetuj te se medjusobno za bolje sutra i za cvrscu tvrdzavu-braka!


9. Dodiri i poljupci po danu. Aiša, r. a., govori: "Poslanik, s. a. v. s., bi poljubio svoju ženu iako je postio. "Poslanik bi me ljubio u lice i nastavljao bi postiti". Može li neko reci da Poslanik, a. s., nije bio covjek od krvi i mesa? Može li neko reci da je Poslanik, a. s., pogriješio što je ljubio svoje žene? Zar nam ovim primjerom nije pokazao koliko je bitan bracni život? Zar nam nije pokazao kako postupa dvoje zaljubljenih? Poslanik, a. s., volio je svoje žene i cesto govorio:

Probleme ostaviti pred spavacom sobom !!!!


Dodiri i poljupci narocito u trenucima ljutnje vracaju ljubav i idilu u porodicu.

10. Dozivanje muzeva kako rekosmo na pocetku naljepsim imenom koje on voli ! A ako vidis da nesto on sestro ne voli,nemoj mu to raditi i dozivati ga nekim imenom sto  ce mu to ljutnju izazivati jer od malih problema ce nekad veliki nastati a to nije vrijedno da se izazove svadja u kuci!

Dozivanje žene imenima koja se njoj najviše svidaju. Treba dobro paziti koje se ime ženi ili mužu najviše svida i njime se dozivati. Nekad je lijepo kazati: "Ljubavi moja!", nekad: "Cvijetu moj!", nekad: "Ljepoto moja!" itd. Nema dokaza da je to zabranjeno. Ali, zato ima dokaza koji govore da je to Poslanik obicavao raditi. Aiši, r. a., bilo je drago kad bi joj Poslanik, a. s., rekao: "Aišice, evo je došao Džbril, on ti šalje selam".


11. Ne treba trpjeti probleme, vec ih treba odmah rješavati. Najgore je u bracnom životu odgacati probleme. To ce dovesti do navikavanja na negativnu pojavu, što ce kasnije rezultirati možda i razvodom braka. I  ne samo to ,jer ako se problemi ne rijeseni nakamaraju nema tu hajra i zivota jer ce se bracni drugovi sjecati od kulina bana uvijek za svaku novu malu kusnju jer su ti nekadasnji problemi ostali nerijeseni! Zato sto god da se desi na najljepsi nacin sjesti i u lice jedno drugom reci sta koga muci a ako ne neka jedno drugom pokusa makar jednom sedmicno napisati pismo i neka ga razmijene uz kahvu,procitaju i uvidi svak svoje greske u toku sedmice da bi se u narednim danima popravio insan i ne pravio iste greske!

12. U krevetu ostaviti sve dunjalucke probleme i prepustiti se uživanju i lijepim rijecima. Ko hoce da mu život u krevetu bude ugodan i lijep, dnevne probleme mora ostaviti pred spavacom sobom. Žena nije poslovni savjetnik, iako to može biti. U tom momentu je ona ljubavni partner i noc je za to.

UPOZORENJE: Zaboravi svaku kusnju pred spavacom sobom !!!


13. Zahvaljivanje. Kad žena nešto ucini, muž joj se treba zahvaliti na tome. Rijeci zahvale nalaze svoje mjesto u prsima voljenog. Kad muž nešto ucini za svoju dragu, ona mu se na tome zahvali. Za održavanje i ucvršcivanje ljubavi je potrebno da žena bude zahvalna mužu za sve što cini. Poslanik, a. s., rekao je: "Allah nece ni pogledati ženu koja nije bila zahvalna svome mužu".

14. Obostrano poštivanje i uvažavanje. Muž i žena respektiraju i poštuju jedno drugo. Cijeni se mišljenje i jednog i drugog. Kad su u društvu rodbine, nema vrijedanja i omalovažavanja, što je, nažalost, cesta pojava kod naših novopecenih brakova. Muž i žena koriste prisustvo drugih kako bi izrazili svoje neslaganje u braku i to najcešce putem javnih uvreda.


15. Pomoc u poslu. Alija, r. a., pomagao je svojoj ženi Fatimi, r. a., u redovnim kucnim poslovima. Time nam je pokazao da je on volio svoju ženu. Samo onaj ko voli i cijeni ženu, gledat ce da joj olakša i pomogne u poslu. Kod nas je uvriježeno mišljenje da je papucar onaj ko pomaže svojoj ženi u pranju suda ili usisavanju sobe, što je, naravno, pogrešno. Ne postoji nešto što se zove papucarstvo, ali postoji nerazumijevanje medu bracnim drugovima radi pogrešno shvacenih uloga. Žena je rob kuce, žena odgaja djecu, žena radi zemljoradnicke poslove. Veoma cesto joj muž ne želi pomoci.

Ako želimo da nam život u braku bude sretan i zanimljiv, dozvolimo sebi i pomozimo supružniku. Uz osmijeh i zajednicki rad, ljubav ce,  cvjetati.... insaAllah...

http://www.youtube.com/watch?v=_5vrpWu8ygo&feature=related


 


Noviji postovi | Stariji postovi

Allaha subhanehu ve te'ala Robinja

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)

Sta je to Ibadet -???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Kur'an je uputa za spas...

Kur'an je uputa za spas...





***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

U jednom hadisu spominje se dova Muhameda sallallahu alejhi we sellem u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Molim Te svim Tvojim imenima, kojima si Se nazvao, ili objavio u Svojoj Knjizi, ili podučio imenima nekog od Svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova...",Sto znaci da Uzviseni ima jos mnogo Svojih imena koja su nama nepoznata ili tajna...osim ovih 99:


1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom


Dowa-molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)


Zikr-Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."



Bismillahir-Rahmanir-Rahim-HADIS
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

"Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju." (Tirmizi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" o­n reče: "Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje." (Bejheki)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O skupino onih koji su povjerovali samo svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao: nemojte ogovarati muslimane, i nemojte im istraživati mahane! Onaj koji istražuje mahane muslimanima – Allah dž.š., će njegovu mahanu istražiti, a kome Allah dž.š., mahanu istraži obrukaće ga pa makar to bilo u njegovoj kući!" (Ahmed, 4/220.)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno." (Ahmed)

"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći." (Taberani)

"Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljećete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madže)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto što i njemu tražiš'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti." (Muslim)

"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

Sadaka je zaštita od vatre, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „čuvajte se vatre pa makar i sa polovinom datule, a ko ni to ne naðe, onda sa lijepom riječju!“ (Buharija i Muslim)

"Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam." (Buharija)

"Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi." (Ibn Madže)

"Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći." (Muslim)

"Kome Allah hoće dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo." (Ahmed)
"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom." (Taberani)

"Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način." (Bejheki)

"Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madže)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

"Kome Allah hoce dobro, stavi ga na iskusenje" (hadis biljezi Buharija)

"Velika nagrada ide uz veliku nedacu. Kada Allah swt zavoli jedan narod, On ga stavi na iskusenje, pa sa onim, ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga, ko to prihvati sa ogorcenjem, se rasrdi." (Tirmizi i Ibn Madze)

"Cudan li je slucaj vjernika! Sta god mu se dogodi, ispadne dobro po njega. To ne vazi ni za kog drugog osim za vjernika. Ako ga zadesi kakva sreca, bude zahvalan, pa mu se to upise u dobro djelo, a ako ga pogodi kakva nesreca, bude strpljiv, pa mu se i to (strpljivost na nesreci) upise u dobro djelo." (Hadis biljezi Muslim a gornji hadisi su preuzeti iz knjige "Put pravog muslimana" - Ebu Bekr El-Dzezairi)




Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
648988

Powered by Blogger.ba