beats by dre cheap

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli samo Gospodara

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli samo Gospodara


“Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)
“Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Kur’an je Božija,Allahova dž.š., Objava, Riječ i Uputa. On je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Objavljivan je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadest i tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je i sačuvan putem mutevatir predaje koja s naučne strane ne ostavlja ni najmanje sumnje u autentičnost onoga što se prenosi. Tako je svaka kur’anska riječ sačuvana baš onako kako je objavljena i muslimani imaju u potpunosti sačuvan izvornik svoje svete knjige.

Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upućen čovjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću... To je govor koji izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
T

o je Knjiga koju je Allah opisao na sljedeći način: 'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.' (El-Maide, 15-16)

'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.

Allah, dž. š., objavio je Kur'an da bude “objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.' (En-Nahl, 89)

Sa objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji vjerovanja (akaida) i osnove islamskog vjerozakona (šerijata), kao i opća načela islama, tj. njegovi osnovni principi u vjerskom, ideološkom, zakonodavom i moralnom pogledu.

Kur’an - knjiga dova

Evidentno je da Kur’an, pored svega navedenog, u sebi sadrži mnoštvo dova. Riječ dova (ar. du’ã) na bosanskome jeziku ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.

Ako bi se kazalo da je Kur’an, između ostalog, knjiga dova – takva konstatacija bila bi tačna. Evo nekoliko primjera:

Prva kur’anska sura (El-Fatiha ili Fatiha) ustvari je jedna predivna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari uputu na Pravi put. “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 1-7)


Najduža kur’anska sura (El-Bekare) završava se takođe divnom molbom (dovom) Svevišnjem: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 286)


Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Ali ’Imran, 8-9)

Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa “ulu-l-elbãb” (razumom obdareni); oni se mnogo sjećaju Allaha i oni razmišljaju: Oni, također, mole: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.” (Ali ’Imrãn, 193-194)

U kur’anske dove spadaju i molbe koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Primjer za to su sljedeće dove:
Dova Adema, ’alejhi-s-selam, i njegove supruge koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)


Dova Ibrahima, ’alejhi-s-selam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)

Dova Zekerijjã’a, ’alejhi-s-selam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlãda: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)

Dova Junusa, ’alejhi-s-selam: (Lã ilãhe illã ente subhãneke inni kuntu mine-z-zãlimin) “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)

Dova ibãdu-r-Rahmãn-a (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkãn, 65, 74)


Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: “Reci: - Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!” A u suri En-Nãs (Ljudi) traži se Allahova zaštita: “Reci: - Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”

Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ

Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima: “Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)

“Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’rãf, 55)


“Reci: - Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isrã’, 110)

“Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!” (Gãfir, 14)

U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’ã – jed’u (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…

Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove (svjesne) ovisnosti o Njemu i Njegovoj Volji. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)

Svejedno da li ćemo riječ du’ã koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili ćemo to protumačiti u smislu ibãdeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.

Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje moljenju kao jednom od glavnih oblika obraćanja čovjeka svome Stvoritelju. Riječ salãt (namaz, molitva) u etimološkom pogledu ima značenje dove – tvrde brojni autoriteti arapske jezikoslovne znanosti. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki ustvari predstavljaju dovu koju vjerni upućuju svome Stvoritelju.

Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih molitvi (namaza) ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.

Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova.


U moljenju (činjenju dova) na koje upućuje Kur’an nema posrednika između čovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba). To je jedan od temeljnih islamskih principa.
U Kur’anu se nalazi ovaj ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Evidentno je da Kur’an nalaže Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellemda na pitanja koja mu se postavljaju uvjek kaže: “Kul!” – “Reci!”, kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik samo objekt primanja Objave. Međutim, na ovom mjestu je situacija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan odgovor na njihov poziv (dovu).

Nije rečeno: “Reci im: - Ja sam blizu”, nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim robovima čim su Ga zamolili kazavši: “Ja sam blizu, odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli.” Time se htjelo naglasiti to da je dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospodara. U toj vezi nema posrednika.

Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva, osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja molbe usmjerava Allah svoje robove da udovolje Njegovom pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put, uputu i dobro.


Dova i kategorije ljudi

Kur’an časni u vezi s dovom kategoriše ljude. Tako u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: - Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu! Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: - Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekare, 200-202)


Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupacija prve grupe orjentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina njihova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah ponekad i podari njihov udio na ovom svijetu – ako to on odredi – ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udjela!

Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su u kontaktu sa Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tom ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Oni od Allaha traže dobro i na ovom i na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju Allahu. Allah bira njima ono što je za njih dobro, a oni su tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio.

Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom djelu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika,sallallahu alejhi ve sellem navodi predaju koju bilježe Buharija i Muslim od Enesa b. Malika, mladića koji je dugo vremena proveo u Poslanikovoj kući s obzirom da ga je njegova majka stavila na raspolaganje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem kada je prispio u Medinu. U toj predaji Enes, r.a., priča: - Dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem najviše učio je: (Allahumme ãtina fi-d-dun’jã haseneten ve fi-l-ãhireti haseneten vekinã azãbe-n-nãr!) - “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Uvjeti za primanje dove

Za primanje dove postoje uvjeti i pravila ponašanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha, dž. š., i iskreno obraćanje Njemu.

Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate. Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizilazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.

Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona.


Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta.

A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa: Muslim i Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: 'Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” - A negova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?! Poznati ashab, S’ad b. Ebi Vekkas, r.a., jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dž.š. Poslanik mu je odgovorio: “Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene!”


Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri. Odvdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s Ibrahimom b. Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?

Vaš dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena:


1) Tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu;

2) Govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet;

3) Smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate;

4) Vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate;

5) Ubjeđeni ste da je Džhennem istina a opet od njeg ne bježite;

6) Kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim manama, a zaboravljate svoje!” , on im je odgovorio.

Druga stvar koju treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem u tom pogledu kaže: “Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!”

Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je poželjno u njima doviti. O ovome je govorio poznati autoritet, imam Ebu Hãmid el-Gazãli, u svom kapitalnom djelu Ihjã’u ’ulumi-d-din. On kaže: “Dova ima deset ãdãba (stvari koje je lijepo činiti):


1) Da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru itd.;

2) Da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se uči ikãmet (priprema za namaz) kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također, stanje srčane omekšanosti;

3) Okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dlanovima prema nebu).

4) Spustiti glas da bude između poluglasnog govora i šaputanja;

5) Nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene od Poslanika saws

6) Dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah, dž.š., kaže: “Molite Gospodaru svog skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)!” (El-A’raf, 55) 

Također, Svevišnji je rekao opisujući neke Svoje odabranike čije su dove primljene: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.” (El-Enbija, 90)


7) Prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da će dova biti uslišana.

8) Biti krajnje uporan u činjenju dove.

9) Započeti dovu zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.To isto učiniti i na kraju dove.

10) Pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti halala od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje dove.”


O tome koliko čovjek treba biti ustrajan u činjenu dove svjedoče sljedeći hadisi Allahovog poslanika:


Buharija i Muslim prenose da je Allahov poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Prima se dova svakom od vas ukoliko ne žuri i ne dodaje: - Obraćao sam se molbom i nije mi primljena!”

Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čovjekova dova biva primljena osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili kada se traži da se molba udovolji odmah. Neko upita: - Božiji poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovoljeno? Vjerovjesnik, ’alejhi-s-selam, odgovori: - To je da dotični kaže: - Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba primljena, - udaljio se tada i prestao da moli.”


Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato na koji način će biti primljena njegova dova. To najbolje odslikava hadis u kojem Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:
“Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije grijeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu Allah, dž. š., neće zbog te dove dati jednu od tri stvari:

1) Primiće mu njegovu dovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio;

2) Ili će mu odgoditi ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu;

3) Ili će zbog te dove od njega otkloniti neku nesreću i belaj.


Onome kome se dova ne odbija :

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)

3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)


4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)

5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)

6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)

9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

 

” Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem koji je često učio ove dove: “Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom.” “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”


Allahumme Amin


Allaha subhanehu ve te'ala Robinja
http://allahovarobinjainsaallah.blogger.ba
04/07/2018 19:31