beats by dre cheap

Historija Hadzdza....

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Historija Hadzdza....

Obavljanje hadždža poznato je još od vremena Ibrahima, a.s., kako to spominju tumači Kur'ana govoreći o značenju prvih ajeta sure El-Hadždž. U predaji koju bilježi imam Bejheki, a Hakim je ocjenjuje vjerodostojnom, stoji da je Ibrahim, a.s., nakon što je završio gradnju Kabe rekao: Gospodaru, završio sam. Zatim mu je Allah, dželle š'anuhu, naredio da pozove sve ljude da dolaze na hadždž, na što on reče da nije u stanju jer njegov glas ne može stići do svih ljudi. Potom mu Allah, dželle š'anhu, naredi da podigne svoj glas (koliko može), a da će On subhanehu ve te'ala učiniti da njegov glas dopre do svih ljudi. Ibrahim, a.s., upita Allaha, dželle š'anuhu, šta da kaže, pa mu On reče: Reci: O ljudi propisano vam je da obavljte hadždž kod Drevne kuce.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.w.s., obavio dva puta hadždž prije hidžre po vjerozakonu Ibrahima, a.s.. To upućuje na to da je Islam potvrdio vec propisani hadždž koji je bio poznat u prethodnom šeriatu.

Što se tiče propisivanja hadždža, koji predstavlja jedan od pet temeljnih osnova Islama, među islamskim učenjacima postoji više mišljenja oko vremena propisivanja, međutim, najprihvaćenije je da je hadždž propisan devete godine po hidžri. Poslanik, s.a.w.s., te godine nije obavio hadždž već je poslao Ebu Bekra, r.a., da predvodi ljude. Tek slijedeće, desete godine Poslanik, s.a.w.s., je lično obavio hadždž predvodeći ljude i objašnjavajući im propise njihovog hodočašća.

Ovdje se postavlja pitanje: Zašto Poslanik, s.a.w.s., nije obavio hadždž te, devete godine po hidžri? Taj postupak Poslanika, s.a.w.s., učenjaci šafijskog mezheba uzimaju kao jedan od dokaza da čovjek koji ispuni sve uslove za odlazak na hadždž, nije dužan odmah ga obaviti, već isti može odgoditi za kasnije. Za razliku od njih većina uleme drugih mezheba smatra, što je i ispravnije mišljenje, da je obaveza svakom muslimanu i muslimanki, ukoliko ispune uslove za hadždž, da ga odmah i obave, te da je griješan onaj ko ga odgodi, a za ovaj svoj stav, uzimaju kao dokaz riječi Poslanika, s.a.w.s.: ''Požurite sa obavljanjem hadždža, jer niko od vas ne zna šta mu se može dogoditi. (Ahmed).

Prenosi se od Omera, r.a., da je slao pisma svojim namjesnicima naređujući da svako ko ima mogućnost obaviti hadždž, a nije ga prije obavio, da to odmah uradi.

Što se tiče Poslanikovog postupka, ulema daje pojašnjenje i obrazlaže razloge tome:

1) Te (devete) godine sa muslimanima su hadždž obavljali i mnogobošci koji su tavaf oko Kabe činili goli, i ljudi i žene, pa Poslanik, s.a.w.s., zbog toga nije htio da se mješa sa njima.

2) Neki od učenjaka navode kao razlog njegovog odgađanja hadždža običaj koji je bio poznat kod arapa, da su jedne godine ratovali, a druge obavljali hadždž. Dalje, tvrde da je ta godina bila godina u kojoj su ratovali, što je predstavljalo veliku mogućnost da dođe mali broj ljudi na hadždž. Međutim, prvo mišljenje je jače i ispravnije.

Kao što smo već napomenuli, hadždž datira od vremena Ibrahima, a.s., i on je bio poznat i zastupljen kod predislamskih mnogobožaca.

Ovdje želimo ukazati na neke obrede hadždža s kojima je došao Islam, a koji se razlikuju od obreda mnogobožaca. Primjeri tome su:

1) Boravak na Arefatu. Mnogobošci (mušrici) nisu izlazili iz granica harema Mekke što ukazuje na to da nisu boravili na Arefatu.

2) Noćivanje na Muzdelifi i odlazak sa nje nakon što se razdani što je suprotno postupku mušrika.

3) Izgovaranje "telbije". U samoj telbiji mušrici su pripisivali Allahu, dželle š'anuhu, sudruga. Izgovaranje telbije predstavlja izgovaranje riječi: Lebbejkallahumme lebbejk. Lebbejke la šerike leke lebbejk. Innel-hamde wen-ni'mete leke wel-mulk la šerike lek. (Odazivam ti se Allahu moj odazivam. Odazivam ti se Tebi koji nemaš nikakvog sudruga, odazivam ti se. Uistinu zahvala i blagodat i vlast pripadaju Tebi. Ti nemaš nikakvog sudruga.) Telbija u sebi sadrži značenje jednoće Allaha, dželle š'anuhu, i potvrdu da On nema sudruga, dok telbija koju su izgovarali mušrici u sebi sadrži širk tj. pripisivanje Allahu sudruga.

Osnova svih obreda je veličanje Allaha, dželle š'anuhu, kako stoji u jednom od hadisa: Naređeno je bacanje kamenčića i s'aj između Saffe i Merwe samo radi veličanja Allaha.

Neki od obreda hadždža imaju svoj historijski oslonac:

1. Bacanje kamenčića. Kada je Ibrahimu, a.s., u snu narađeno da zakolje svoga sina Ismaila, a.s., njih dvojica su se odazvali naredbi Uzvišenog Allaha i izašli su spremni obojica žrtvovati ono što im je bilo najdraže. Ibrahim, a.s., sina kojega je dobio u poznim godinama, a Ismail, a.s., svoj život i ako je bio u cvijetu svoje mladosti. Tada je došao šejtan kako bi ih odvratio od toga pa ga je Ibrahim, a.s., tjerajući od sebe gađao kamenčićima. Ovdje je bitno upozoriti na veliku grešku koju čine hadžije misleći da bacanjem kamenčića uistinu gađaju šejtana, pa se često desi da se ibadet pretvori u jurišanje u kojem se umjesto kamenčića baca kamenje, papuče ili suncobrani. Nažalost, sve to nekada bude prožeto ružnim govorom, a ustvari je to simbolični ibadet i sjećanje na postupak Ibrahima, a.s..

2) S'aj između Saffe i Merve. Nakon što je Ibrahim, a.s., dobio sina sa svojom drugom ženom Hadžerom (koja je bila robinja njegove prve žene Sare, pa ju je ona dala njemu da se oženi njome, jer mu ona nije mogla roditi dijete) Allah, subhanehu we teala, mu je naredio da ih odvede u pustinju i tamo ostavi. Kada su stigli do određenog mjesta, Ibrahim, a.s., se oprostio sa svojm ženom, govoreći da ih tu ostavlja po naredbi Uzvišenog Allaha, što je ulilo smirenost u njeno srce. I tako su Hadžera i njen mali sin Ismail ostali sami u surovoj pustinji sa malim zalihama hrane i vode. Kada su potrošili sve što su imali sa sobom mali Ismail je počeo plakati od gladi. Hadžera se popela na jedan od obližnjih brežuljaka, tražeći vodu. Pošto nije vidjela sa tog brežuljka nikoga ko bi im mogao pomoći požuri ka drugom brežuljku tražeći pomoć i vodu. Međutim opet nije našla ništa. Učinilo joj se da je čula neke glasove iza brežuljka na kojem je bila malo prije, pa ponovo potrča ka njemu, ali kada je tamo stigla opet nije ništa našla. Zatim joj se učini da je čula glasove s druge strane po požuri nazad. I tako je uradila, nekoliko puta dok se nije umorila. Na kraju je umorna i tužna, krenula ka svome sinu Ismailu. Kad je stigla do svog malog sina zaprepstila se od čuda. Allah je dao da ispod nogu njenog sina provre voda, i u strahu da voda ne iščezne u pustinjskom pjesku povika: Zem,zem! Stani, stani! Upravo je to vrelo vode Zemzem, a dva spomenuta brežuljka su Saffa i Merwa između kojih hadžije obavljaju s'aj (s'aj je dio obreda koji se sastoji od užurbanog hodanja između dva omanja brda Safe i Merve, aludirajući na postupak Hadžere).

 Hadždž kroz Kur'anske ajete

O hadždžu, petoj islamskoj dužnosti, govori veliki broj kur'anskih ajeta koji pojašnjavaju njegove propise i ustanovu samog Hadždža. Allah, dželle še'nuhu, je objavio jednu cijelu suru u Kur'anu koja nosi ime "Suretu-l-Hadždž", što jasno ukazuje na važnost Hadždža u životu svakog vijernika.

Allah, dželle še'nuhu, kaže: I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram rekli smo: Ne smatraj nama nikoga ravnim i očisti ovaj Hram za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati i koji će molitvu obavljati. I oglasi ljudima Hadždž dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim, dolaziće ti iz mjesta dalekih. (Hadždž, 26-27.)

Ibn Kesir tumačeći prvi ajet prenosi mišljenje velikog broja učenjaka koji ovaj ajet uzimaju kao dokaz za to da je Ibrahim, a.s., prvi koji je sagradio Kabu što potvrđuje hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim od Ebu Zerra koji je upitao Allahova Poslanika, s.a.w.s.: Allahov Poslaniče koji Mesdžid je prvi sagrađen? Poslanik, s.a.w.s., mu odgovori: Mesdžidul-haram. Zatim ga je upitao: Koji poslije njega? Bejtul-makdis - odgovori mu Poslanik, s.a.w.s..

Ovo mišljenje potvrđuju i riječi uzvišenog u suri Alu-Imran, 96. ajet, gdje kaže: Prvi Hram sagrađen za ljude je onaj u Mekki, blagoslovljen je On i putokaz svjetovima.

I oglasi ljudima Hadždž! Ibnu Abbas, Mudžahid i Ikrime, Sejjid Ibn Džubejr kao i veliki broj drugih mufesira tumačeći ovaj ajet kaže: Ibrahim, a.s., je kada mu je njegov Gospodar naredio da oglasi ljudima Hadždž upitao: Gospodaru kako ću ih obavjestiti kada moj glas ne može doprijeti do svih ljudi? Allah, dželle še'nuhu, mu je odgovorio: Ti pozovi a na nama je da dostavimo! Ibrahim, a.s., je ustao, jedni kažu da se popeo na neki kamen, a drugi na brdo Saffu, pa je povikao: O, ljudi vaš Gospodar vam je kao svetište odredio ovaj Hram, pa ga posjećujte, tada su se brda smanjila, tako da je njegov glas dopro do svih krajeva zemlje. Svi ljudi su ga čuli čak i oni koji su bili u utrobama svojih majki, pa su se odazvali tome pozivu, čak i drvlje i kamenje, odgovorivši: Odazivam ti se Allahu odazivam - riječima koje je Allah, dželle še'nuhu, propisao da ih izgovara svaki onaj koji obavlja Hadždž sve do sudnjega dana.

Hadždž, kao i svaki drugi ibadet, da bi bio ispravan mora biti učinjen isključivo radi sticanja Allahova zadovoljstva i ni u kom slučaju Hadždž se ne smije obaviti s ciljem ovosvjetskih poriva niti da bi se sa zvanjem "hadžija" hvalisao među ljudima.

Međutim, ovo gore navedeno ne znači da je na Hadždž zabranjeno trgovati i baviti se zarađivanjem imetka. Bitno je da osnovni cilj Hadždža bude ibadet odnosno izvršavanje Allahove naredbe. Allah, dželle še'nuhu, kaže: Hadždž i Umru radi Allaha izvršavajte!

Također, jedan od uslova da bi Hadždž bio ispravan jeste da se obavi tačno u ono vrijeme koje je Allah, dželle še'nuhu, odredio za to. Uzvišeni kaže: Hadždž je u određenim mjesecima. Buharija prenosi od Ibnu Omera, r.a., da je rekao: Određeni mjeseci su mjesec Ševval, Zul-Ka'de i deset prvih dana Zul-Hidždžeta.

Ova nabrojana tri mjeseca su mjeseci u kojima se Hadždž može zanijetiti, a prije ili poslije njih obavljanje Hadždža je neispravno. Imam Buharija bilježi u svome sahihu hadis kojeg prenosi od Ibnu Abbasa, a on od Poslanika, s.a.w.s., da je rekao: Nema ni jednog dobrog djela koje se radi da je Allahu draže od djela koja se čine u ovih deset dana zul-hidžeta! Neki upitaše: Zar i od džihada na Allahovom putu? Poslanik, s.a.w.s., odgovori: Čak i od Džihada na Allahovom putu, osim čovjeka koji lično izađe u borbu sa svojim imetkom, pa u borbi sve to izgubi!

Onome ko se obaveže da će u njima obavljati Hadždž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi i nema svađe u danima Hadždža, a za dobro koje učinite Allah dželle še'nuhu zna. (El-Bekare, 197.)

U ovom plemenitom ajetu Allah, dželle še'nuhu, pojašnjava onima koji obavljaju Hadždž pravila po kojima moraju postupati i kojih se moraju pridržavati ukoliko žele da im hadždž bude primljen i ispravan.

Hadžiji onda kada obuče ihrame i kada zanijeti Hadždž neke stvari istog momenta postaju zabranjene, a koje su mu inače prije bile dozvoljene.

Onome ko se obaveže da će u njima obavljati Hadždž nema snošaja sa ženama tj. onaj koji zanijeti Hadždž ili Umru dužan je kloniti se snošaja sa ženama i svega onoga što vodi tome kao što je poljubac, dodirivanje ili pričanje pred ženama o tim stvarima.

Abdullah b. Omer kaže:"El-refes" odnos sa ženom spada općenje sa njima i pričanje o tome pred muškarcima i ženama za vrijeme Hadždž.

I nema griješenja ... U ovom ajetu Allah, dželle še'nuhu, zabranjuje Hadžijama bilo kakvo griješenje i loša djela za vrijeme Hadždža, mada je to zabranjeno i prije i poslije Hadždža. Učenjaci tumačeći ovaj ajet kažu da se pod griješenjem ovdje misli na bilo kakvo činjenje loših i nevaljalih djela u haremu Mekke. Drugi kao što su Ibnu Abbas i Mudžahid kažu da je griješenje koje je spomenuto na ovom mjestu, psovanje i grđenje vjernika, dokazujući to riječima Poslanika, s.a.w.s.: Psovanje vjernika je grijeh, a njegovo ubistvo je nevjerstvo!

Muhammed, s.a.w.s., je obećao onome ko se bude klonio onoga što mu je zabranjeno na Hadždžu brisanje grijeha, a samim tim veliku nagradu na Ahiretu.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Ko posjeti ovu kuću tj. Kabu i za to vrijeme ne bude imao odnos sa svojom ženom i ne bude činio grijehe vratiće se svojoj kući čist od grijeha kao na dan kada ga je rodila majka.

I nema svađe u danima Hadždža, a za dobro koje učinite Allah zna. Jedna od stvari koje su hadžijama izričito zabranjene na Hadždžu je rasprava i prepiranje. Allah, dželle še'nuhu, koji najbolje poznaje svoje robove i njihove sklonosti i slabosti zna da strpljenje u danima Hadždža kada se poveća gužva i umor slabi ljude, te stoga postoji velika mogućnost da se neki hadžija na drugog izdere i izgrdi. A kako to da uradi onaj koji je gost nikog drugog do Allaha, dž.š., koji ga je počastio time što mu je omogućio da posjeti najčasnije mjesto na zemaljskoj kugli, da hoda po mjestima kuda je hodao najodabraniji od svih poslanika Muhammed, s.a.w.s., i njegovi Ashabi. Zar će prevaliti toliki put i uložiti toliko truda i napora da bi se na kraju kada dođu u harem Mekke na nekoga izderali i grubo odgurnuli zbog neke male sitnice, ili nepravde koju im je uradio. Ne, nego će preko toga strpljivo preći makar bio i u pravu nastojeći time da upotpuni svoj Hadždž kako bi mu on bio primljen kod Allaha, dželle še'nuhu, a prema riječima našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.w.s.: Za primljen Hadždž nema druge nagrade osim Dženneta! A zar je džennet mala nagrada?

I onim što vam je potrebno za put opskrbite se, a najbolja opskrba je BOGOBOJAZNOST, i Mene se bojte o razumom obdareni!

Povod objave ovog ajeta, kako to bilježi Buharija u hadisu od Ibn Abbasa da jemenci kada su dolazili na Hadždž ne bi sa sobom nosili nikakav imetak govoreći: Mi se oslanjamo na Allaha, dželle še'nuhu, da će nas On opskrbiti, međutim kada bi dolazili u Mekku prosili su od ljudi, pa je Allah, dželle še'nuhu, objavio ovaj ajet.

Iz ajeta jasno proizilazi to da je dužnost hadžija da se materijano opskrbe, sebe i svoju porodicu, kako ne bi došli u situaciju da se ponižavaju i od drugih prose.

Na kraju pozivamo sve one koji su u mogućnosti da obave Hadždž, da se što prije odazovu Allahu, dž.š., i da krenu u pravcu Mekke, kako bi bili svjedoci veličanstvenog prizora i primjera jedinstva muslimana koje ne sprečava ni razlika u boji kože, jezika, niti državnosti da zajedno stanu u jedan saff kako bi se pomolili Allahu, dželle še'nuhu, i odazvali Njegovoj naredbi: Hodočastiti dužan je Allaha radi svako onaj koji je u mogućnosti, a onaj koji neće da vjeruje, pa zaista Allah nije ovisan ni o kome.
(Alu-Imran, 97.)

Na kraju slijedi jedna poruka braći i sestrama, koji žele obaviti hadždž, da prije svega dobro prostudiraju propise hadždža, kako bi im taj veliki ibadet bio u skladu s onim čemu nas je ucio Poslanik, s.a.w.s., a samim tim i primljen kod Allaha, dž.š..

Molimo Allaha, dž.š., da olakša svakom hadžiji obavljanje hadždža i da ga sačuva od svake nezgode i da se vrati svojoj kući u najboljem stanju! Amin ja rabbe-l-alemin!

 

 

http://www.youtube.com/watch?v=In1LriKJe-Y&feature=player_embedded

https://www.youtube.com/watch?v=j1_2xVdDTos





 

 

Allaha subhanehu ve te'ala Robinja
http://allahovarobinjainsaallah.blogger.ba
16/08/2018 16:35