beats by dre cheap

ISTIKAMET - Ustrajnost u Vjeri

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


ISTIKAMET–ustrajnost u Allahovoj vjeri

Svaki dan, u svakom namazu, na svakom rekatu, učimo svima nama dobro poznatu dovu iz prve kur’anske sure, sure El- Fatiha: ٱهۡدِنَا ٱلصِّرَٲطَ ٱلۡمُسۡتَقِيمَ
”Uputi nas na pravi put”

Ovdje nam pažnju privlači riječ mustekim koja se uglavnom prevodi kao pravi ( siratal mustekim – pravi put). Od ove riječi je, svakako i izvedenica istikamet, što bismo, opet, mogli prevesti kao ustrajnost, a ona je u ovom našem putu od velike važnosti da bi se čovjek mogao upraviti da hodi pravim putem!
Istikamet- ustrajnost je jedini način da stignemo do pravog puta (siratal-mustekim), a samo takav put vodi do Allahove, dž.š., milosti, zadovoljstva i nagrade.
Da bismo bolje shvatili smisao istikameta moramo pogledati u značenja riječi i stanja koja su suprotna pravome putu (mustekim):

Krivi put,
Zabluda,
Nevjerstvo,
Nemoral,
Psovanje,
Povođenje za šejtanom,
Nastranost,
Laž,
Potvora,
Obmana

i mnoga druga ružna i odvratna djela koja je čovjek činio i koja čini danas.
Na pravome putu stoji prokleti šejtan, čovjekov otvoreni neprijatelj, sa jasnim ciljem, da one koji hode tim putem, skrene na stranputicu. Ovu sliku nam je najbolje predstavio Božiji Poslanik ( koji je svoje ashabe, a preko njih i sve nas podučavao odanosti i pokornosti Gospodaru svih svjetova, a sve to je činio bez ove današnje savremene tehnike). One je štapom u pijesku nacrtao pravu liniju rekavši:” Ovo je Allahov pravi put ( mustekim)”,a zatim je u pijesku nacrtao sa strana nekoliko iskrivljenih linija i rekao:” A ovo su šejtanovi putevi i na početku svakog ovog puta stoji šejtan navraćajući ljude da idu njime” (kao kafandžija koji stoji pred kafanom i navraća ljude da skrenu kod njega).

Zatim je poslanik proučio:

” I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite…”

” i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” ( Suretul- En’am, 153)

Istikamet je ustrajnost i odlučnost potrebna čovjeku da bi se održao na pravom putu. To je put onih koji imaju čvrstu vjeru, čvrsto uvjerenje (jekin), onih koji vole činiti dobra djela u ime Allaha, dž.š., onih koji ljude savjetuju lijepo i koji ih pozivaju na dobro a odvraćaju od zla.


Ko su to ustrajni?


Na ovo pitanje, koje nam se samo po sebi nameće, iz jednostavne želje da se upišemo u ustrajne, najbolji i najljepši odgovor nam daje Kur’an, pa poslušajmo:
وَلَهَدَيْنَاهُمْ صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا ﴿٦٨﴾
”I na pravi put (put ustrajnosti) ih usmjeri.”
وَمَن يُطِعِ اللّهَ وَالرَّسُولَ فَأُوْلَئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاء وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُولَئِكَ رَفِيقًا ﴿٦٩﴾

‘’Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ( u pobožnosti dokazanih) ljudi, kojima je Allah voju milost darovao. A kako će oni divni drugovi biti.’’ (Suretun – Nisa, 68-69)


Onaj koji želi priključiti se i ostati na lađi zvanoj Pravi put, mora uložiti određeni trud i žrtvu određenu na tom putu podnijeti:
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ ﴿٣٠﴾
” Onima koji govore Gospodar Naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki (i govore), ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan”. ( Suretu-l-Fussilet,30)


Sufjan ibn Abdullah Es-Sekafi je tražio od Božijeg Poslanika, a.s., da mu kaže nešto o islamu nakon čega više neće morati nikoga pitati, pa mu Božiji Poslanik reče: Kul amentu billahi summe stekim!
”Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj u tome!” tj., Reci da vjeruješ u Allaha i dokaži svoje riječi, musliman si i klanjaj, čini dobro, posti, istigfar čini, nemoj samo govoriti dobar sam ja, imam dobru dušu, vallahi, svaki hajvan ima dušu pa se ne hvali njome. Budi uporan u namazu, čini dobra djela, makar ona bila sitna kao zrno maka i još sitnija, pa se možeš nadati Allahovoj, dž.š., milosti.


Jedan čovjek iz faraonove svite je tražio dozvolu od faraona (svog lažnog idola) da ubije Musaa, a.s., na što je jedan od prisutnih, koji je bio vjernik i krio svoju vjeru, rekao:
أَتَقْتُلُونَ رَجُلًا أَن يَقُولَ رَبِّيَ اللَّهُ
”Zar da ubijete čovjeka samo zato što govori Gospodar moj je Allah?’(Gafir, 28)


Zar samo zbog jedne riječi da ubijete čovjeka, samo zato što se ne slaže sa vama u vjerovanju?

Zar zbog jedne jedine riječi, kojom potvrđujemo svoju vjeru u Jednog Stvoritelja nisu protjerani sa svojih ognjišta naša braća iz Podrinja,Palestine,Iraka i drugih zemalja?


Allah dž.š., takve spominje u Kur’anu:
”Onima koji s, ni krivi ni dužni, iz zavičaja svojih protjerani, samo zato što su govorili Rabbunallah – Gospodar naš je Allah…”


Braćo i sestre u dinu, znajmo da je naš raspored :

La ilahe ilellah (Amentu billah), zatim istikamet (utrajnost, dokaz djelom, namazom,, postom, lijepom riječju i sl.), a onda Džennet gdje ćemo, ako Bog da, uživati plodove naše ustrajnosti u ibadetu i pokornosti Allahu, dž.š.


Mjesto istikameta je u srcu i na jeziku.
Kaže Allahov Poslanik Muhammed, a.s.:
Iman čovjekov neće biti ispravan sve dok mu srce ne bude ispravno, a srce mu neće biti ispravno sve dok mu jezik ne bude ispravno govorio” Tj. čovjekov nijjet, koji se nalazi u srcu, moraju pratiti riječi i djela.

Jezik je organ koji nas može uvesti u Džennet, ali i u Džehennem. Pa zar čovjek svojim slavljenjem Allaha, dž.š.(subhanallah,elhamdulillah, la ilahe illellah, estagfirullah, i sl.) neće zaraditi Džennet? Svakako da hoće, uz Allahovu,dž.š., milost!

A zar opet, sa druge strane, ako psuje, laže, vrijeđa, ponižava, omalovažava druge, prenosi njihove riječi, potvara i slična odvratna djela čini, neće ući u Džehennem?

Moramo znati i biti svjesni činjenice da je grijeh srcem i jezikom teži i opasniji od grijeha tijelom! Zar Iblisov grijeh nije bio grijeh srca i jezika, pa mu Allah, dž.š., nije oprostio i vječno ga iz Dženneta protjerao? A Ademov grijeh je bio grijeh tijela, pa mu je Allah, dž.š., oprostio i povratak u Džennet mu obećao.

Istikamet podrazumijeva i ustrajnost u čuvanju od grijeha. Čak i oni koji griješe i loša djela čine, osjećaju neispravnost svoje rabote i grižnju savjesti zbog učinjenog grijeha. Svako ponavljanje nekog grijeha ima za posljedicu umanjenje te grižnje savjesti, sve dotle dok čovjek ne počne osjećati ravnodušnost, pa onda čak i ponos zbog učinjenog grijeha (kada se počne hvaliti svojim grijehom: ”e vala sam se sinoć napio”…, ‘’s onom sam sinoć svašta radio”… Subhanallah! A ne zna jado jadni, da mu je to Allah, dž.š., kao kaznu dao da on zbog svoje strasti i zaslijepljenosti svojim grijesima, osjeća ponos zbog njih. Zato danas i imamo ljude koji govore kako alkohol nije grijeg, prostitucija nije grijeh, kako grijeh ne ulazi na usta, i slične nebuloze!
Kada im se kaže: “Ne remetite red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” (Suretu -l- Bekare, 11)

Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (Suretu -l- Bekare,12)

Najgori stepen griješenja je ono griješenje koje se smatra ispravnim
Ustrajnost podrazumijeva stalnu budnost i borbu kako bismo ostali na pravom putu. Zato Allahov Poslanik vjernika u teškim vremenima poredi sa onim koji vjeru svoju čuva poput malo žeravice na dlanu, ako je drži u ruci prži ga, a ako je ispusti – ugasit će se. Onaj koji se bude pridržavao vjere i ustraje u teškim vremenima i iskušenjima, Allahov poslanik za njega kaže da će imati nagradu pedesetorice onih koji su živjeli u vrijeme Allahovog Poslanika, riječi su našeg resula. Ovdje moramo napomenuti da je ovaj hadis izrečen u kasnijem periodu poslanstva u Medini, dakle ne misli se na one koji su među prvim prigrlili vjeru, nego na one koji su vjeru prigrlili u kasnijem periodu poslanstva!


Kako postići istikamet?


Tri su ”tačke” koje trebamo ”povezati”:


1.Allah,subhanehu ve te’ala
2.Dobro društvo i
3.Stalno činjenje dobrih djela!

Istikamet ćemo postići samo ako nam Allah, dž.š., bude na prvom mjestu. Dakle, sve što činimo, da činimo u ime Njega, te da smo svjesni naše nemoći a Allahove, dž.š., Svemoći i Sveznanja. Zatim da gledamo sa kime se družimo, jer nas i Božiji Poslanik uči da je čovjek vjere svoga prijatelja. Svakako ako se družimo sa boljim i znanijim od sebe i mi ćemo nastojati da napredujemo po pitanju vjere i znanja, a ako se družimo samo sa lošijim od sebe, onda je velika mogućnost da bi i mi mogli ispasti iz kolosijeka islama i dobročinstva. I treća ”tačka” je stalno činjenje dobrih djela, makar ta djela bila malehna kao zrno maka, ili zrno gorušice, jer:
فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ﴿٧﴾
onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, (Zilzal,7)

Pozitivne posljedice istikameta


Rizk – opskrba od Allaha, dž.š.

وَأَلَّوِ اسْتَقَامُوا عَلَى الطَّرِيقَةِ لَأَسْقَيْنَاهُم مَّاء غَدَقًا ﴿١٦﴾

A da se pravog puta dr`e, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, (Džinn,16)


Lijep i udoban život. Istikamet je osnova lijepog, prijatnog i udobnog života, tj. život pun duhovnog zadovoljstva i sreće.
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ ﴿٩٧﴾

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Nahl,97)


Bereket, obilje od Allaha, dž.š., su još jedan od darova onima koji su ustrajni u vjerovanju svome, i koji vjeru svoju ne mijenjaju ni za šta na dunjaluku.


وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَى آمَنُواْ وَاتَّقَواْ لَفَتَحْنَا عَلَيْهِم بَرَكَاتٍ مِّنَ السَّمَاء وَالأَرْضِ وَلَكِن كَذَّبُواْ فَأَخَذْنَاهُم بِمَا كَانُواْ يَكْسِبُونَ ﴿٩٦﴾
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (A’raf,96)

Nadam se da će nas ovakve riječi uključiti na kolosijek Pravoga puta, jer samo uporni će uspjeti! Zato braćo i sestre, činimo što više dobrih djela, nemojmo posustajati u našoj vjeri, odgajajmo djecu našu u skladu sa našom lijepom vjerom, dajmo im islamski temelj, učimo sebe i djecu našu namazu, redovnosti u obavljanju namaza, postu i upornosti u podnošenju tegoba posta,udjeljivanju i pomaganju slabijih od nas. Sve što možemo učiniti od dobra činimo to u ime Allaha, dž.š.

Važnost ove teme se ogleda u sljedećim stvarima:

Trenutnom stanju društva u kojem žive muslimani, vrstama iskušenja i izazova kojima su izloženi, te vrstama strasti i različitih  ideologija zbog kojih vjera postaje nepoznata i strana, tako da su oni koji se pridržavaju vjere, poput onog koji se spominje u hadisu: ”Onaj ko se drži svoje vjere, je kao onaj koji drži žeravicu”. Nema sumnje, za svakog razumnog čovjeka, da je potreba muslimana danas za ustrajnošću veća od potrebe njegovog brata iz prijašnjih generacija, a za ostvarivanje toga je potrebno uložiti više truda.

Mnoštvo odpadništva i napuštanje vjere, te razilaženja među muslimanima, dovodi do toga da  pravi musliman osjeća strah i traži načine za održavanje u Allahovoj vjeri kako bi stao na sigurno tlo.

Povezanost ljudskog srca s temom; u ovm kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: “Čovjekovo srce je sklonije promjeni od ključalog lonca”. (Hadis prenosi Imam Ahmed i Hakim od Mikdara a on od Poslanika, s.a.v.s., Sahihu-l-D mi’ža.) U drugom hadisu Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, za srce kaže: “Zaista je srce nazvano kalb (promjenjivo) zbog promjena kojima je sklono. Primjer srca je kao primjer perja zakačenog za stablo drveta u prostranoj pustinji koje vjetar okreče sad na jednu sad na drugu stranu” (Hadis prenosi Taberani od Ebu-Musa’a a on od Poslanika, s.a.v.s., Sahihu-l-Džami’.)

Nastojanje da se srce, koje je toliko promjenjivo učvrsti sa strastima i sumnjama je opasno i pogrešno te je potrebno iznaći adekvatne metode koje će odgovarati važnosti i težini zadatka. Allah, dželle še’nuhu, je iz milosti prema nama, u Svojoj Knjizi, te govoru i životopisu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ukazao na veliki broj metoda na osnovu kojih ćemo postiči ustrajnost na Njegovom putu, a sada ćemo izložiti neke od tih metoda:


1. Pristupanje Kur’anu: Veličanstveni Kur’an je knjiga koja u sebi sadrži najbolje metoda za ustrajnost na Allahovom putu. On je pruženo Allahovo uže i jasno svjetlo, ko se prihvati Kur’ana Allah će ga zaštiti,  ko ga bude slijedio Allah će ga spasiti, a ko bude njemu pozivao biće upućen na pravi put. Allah, dželle še’nuhu, navodi da je svrha Kur’ana i cilj zbog kojeg ga je objavio postepeno i u dijelovima zapravo učvršćavanje na pravom putu. Uzvišeni Allah, dž.š., povodom odgovora na sumnje nevjernika kaže: “Oni koji ne vjeruju govore: “Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!” A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.” Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.” (Al-Furqan: 32-33.).


Na koji način je Kur’an izvor ustrajnosti?!

Zbog toga što on usađuje vjerovanje (iman) i čisti dušu jer je on veza sa Allahahom, dš.š..

Zato što su Kur’anski ajeti objavljivani kao olakšanje i spas za srce vjernika koje je izloženo raznim iskušenjima, te spominjući Allaha njegovo srce se smiruje.

Jer on obogaćuje muslimana idejama i ispravnim vrijednostima s kojima je on u mogučnosti da popravi stanja u svom okruženju. Također mu daje i sposobnost ispravnog rasuđivanja prilikom donošenja određenih odluka, te nema  kontradiktornosti u njegovim propisima, niti ima proturječnosti u njegovom govoru, bez obzira što su u pitanju različiti događaji i osobe.

Kur’an daje odgovor na sumnje koje siju nevjernici i licemjeri u muslimanske redove, i zato imamo žive primjere u prvim generacijama koje su to isto doživjele.

Kakav  su uticaj imale riječi Allaha, dž.š.: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” (Ad-Duha, 3.), na dušu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada su rekli nevjernici: “Napušten  je Muhammed.”?!

Kakav su trag ostavile riječi Allaha, dželle še’nuhu: “Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.” (An-Nahl, 103.) nakon tvrdnji kurejšiskih nevjernika da Muhammeda podučava čovjek-stolar bizantiskog porijekla nastanjen u Mekki!?

Kakav trag su ostavile riječi Allaha, dželle še’nuhu: “Eto, baš u iskušenje su pali!” (At-Tawba, 49.), na duše vjernika kad je jedan licemjer rekao: “Oslobodi me i ne dovodi me u iskušenje!” (At-Tawba, 49.).

Zar to nije vrhunac učvršćivanja i povezivanja vjerničkih srca, odgovor na sumnje i ušutkivanje onih koji su u zabludi. Jeste, tako mi Gospodara.

Iz svega ovoga možemo shvatiti razliku između onih koji su svoje živote vezali uz Kur’an i posvetili se njegovom izučavanju, pamčenju, tumačenju i razmatranju; kada se od njega udalje njemu se ponovo vračaju, i između onih koji su posvetili ljudskom govoru veliku pažnju i značaj.


2. Sprovođenje Allahovog zakona i činjenje dobrih dijela:

Uzvišeni Allah kaže: “Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.” (Ibrahim, 27.) Katade je rekao: ”Što se tiče Allahovih riječi ((na ovom svijetu)), znače: učvrstiće ih u dobru i činjenju dobrih djela, ((i na onom svijetu)), učiniće ih sigurnim u kaburu. Isto mišljenje se prenosi od više učenjaka. Uzvišeni Allah kaže: “A kad bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im  bolje i bili bi čvršći u vjeri.” (An-Nisa, 66.), tj.u istini. Zar je moguće očekivati ustrajnost od onih koji su lijeni i besposleni kada padnu u iskušenje i zadesi ih nesreća? A one koji vjeruju i čine dobra djela Allah će uputiti na pravi put i učvrstiće ih s onim čime su oni učvrstili svoje duše na ovom svijetu.


3. Iščitavanje kazivanja o vjerovesnicima i njihovo proučavanje radi pouke i podsticanja na činjenje dobrih djela:

Dokaz tome su riječi Uzvišenog: “A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o  poslanicima kazujemo zato su da srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.). Kur’anski ajeti koji su objavljivani Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem, nisu objavljeni radi razonode i zabavljanja, već iskjlučivo sa svrhom  učvršćivanja srca Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kao i srca vjernika. Pa ako razmisliš o riječima Uzvišenog koji kaže: “Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!” –povikaše: “O vatro” -rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu!” I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih Mi onemogućismo.” (Al-Anbiya’, 68-70.), Ibn Abbas kaže: “Posljednje riječi Ibrahima, a.s., prilikom bacanja u vatru su bile: “Dovoljan mi je Allah, divan li je On pomagač.” Zar ne primječuješ jedan od načina ustrajnosti pred nepravdom i stradanjem koji ti se jasno pokazuje dok razmišljaš o ovom  događaju.

Ako razmisliš o Allahovom, dž.š., riječima u vezi Musa, a.s., kada kaže: “Pa kada jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ”Samo što nas nisu stigli! Neće – reče on – Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (El-Šu’ara: 61-62.), dok budeš razmišljao o ovom Kur’anskom ajetu primjetićeš jedan drugi način učvršćivanja  prilikom susreta sa nasilnicima i postojanosti u teškim trenucima usred uzvika onih koji su izgubili svaku nadu u spas. Ako razmisliš o priči o faraonovim čarobnjacima vidjećeš da je to čudan primjer o skupini koja je ustrajala na istini nakon što im je postala jasna. Zar ne vidiš još jedan veličanstveni način postojanosti koja se usadila u njihovim dušama pred prijetnjama nasilnika koji kaže: “Vi ste mu povjerovali” -viknu faraon– “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći  i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji.” (Ta ha, 71.), i ustrajnost male skupine vjernika koji bez imalo kolebanja kažu: “Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” -odgovoriše oni-, “pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!”(Ta ha, 72.).

Sličan je primjer i vjernika spomenutog u suri Ya-sin, kao i vjernika iz faraonove porodice i onih koji su iskopali jame, napunili ih vatrom i vjernike u nju bacali (ashabu-l-uhdud) i dr., u kojim je ustrajnost jedna od najvažnijih njenih pouka.


4. Dova: Od svojstava vjernih Allahovih robova jeste da oni upučuju Allahu dovu da ih učvrsti na pravom putu: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao.” (Ali-’Imran, 8.), “Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!” (Al-Baqara, 250.) Pošto su, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu: “Sva ljudska srca  između dva prsta  Milostivog poput jednog srca, On ih mijenja kako hoće”, stoga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, imao običaj često govoriti: “O Ti koji  srca i shvatanja preokrećeš učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.”


5. Spominjanje Allaha, dž.š. (zikr): To je jedan od najvećih razloga za ustrajnost. Razmisli o povezanosti između dvije stvari u Allahovom govoru kada kaže: “O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, postojani budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (Al-Anfal, 45.). Allah je učinio ”zikr” jednim od najvećih uzroka postojanosti u borbi na Allahovom putu.

“I razmisli o tijelima Perzijanaca i Rimljana kako su ih samo izdala kada su im bila najpotrebnija”, uprkos malom broju i slaboj opremi onih koji su Allaha puno spominjali. (Ibnu Kajjim rhm. iz knjige “Bolest i lijek”.)

Sa čime je Jusuf, a.s., tražio pomoć od Allaha, dž.š., da ga učvrsti pred iskušenjem od žene koja je bila lijepa i ugledna pošto ga je pozvala na nemoral. Zar nije kao štit sebi uzeo riječi ((Bože sačuvaj)); tako da su se valovi strasti razbili na bedemu njegove tvrđave.


6. Nastojanje muslimana da slijedi pravi put: Jedini pravi put koji treba da slijedi svaki musliman je put sljedbenika sunneta, put potpomognute i spašene skupine, to je skupina koja slijedi čistu vjeru, ispravan put i Kur’an i Sunnet, razlikujući se od Allahovih neprijatelja i izdvajajući se od neznalica.

Ako želiš shvatiti vrijednost svega ovoga razmisli zašto su zalutali i ostali u nedoumici mnogi od prijašnjih i sadašnjih generacija, koji su umrli a nisu bili na pravom putu, ili su krenuli pravim putem nakon što je prošao znatan period njihovog života gubeći time dosta korisnog vremena? Vidjet ćeš neke od njih kako prelaze iz jedne u drugu novotariju i zabludu od filozofije do skolastičke teologije, udaljavajući se ka pogrešnom shvatanju, misticizmu i učenju murdžija (pripadnici isl. sekte koji smatraju da griješenjem ne gube vrijednost svog vjerovanja). Na ovaj način ostaju zbunjeni i nesigurni oni koji krivo vjeruju, pa pogledaj kako su samo skeptici nepostojani u trenutku smrti, za koje učenjaci kažu: “Ljudi koji su najviše nesigurni prilikom smrti su skeptici”. Međutim, razmisli da li je iko od sljedbenika Kur’ana i Sunneta, zbog gnjeva ili nezadovoljstva, skrenuo s pravog puta nakon što je bio na pravom putu i slijedio ga? Desi se, ponekad, da neko od vjernika ostavi  pravi put zbog ličnih hirova i strasti, ili zbog sumnje koja okupira njegov slabi razum, međutim, nikada se ne desi da ga ostavi zbog toga što je uvidio ispravniji put od njega ili nakon što uvidi uzaludnost njegovog slijeđenja. Potvrdu ovome nalazimo u razgovoru između Herakla (vizantijski car) i Ebu Sufjana kada ga je Herakle ispitivao o Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i njegovim sljedbenicima, pa je na upit Herakla da li je iko od njih (Poslanikovih sljedbenika) napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio, Ebu Sufjan odgovorio: “Nije”. Zatim je Herakle rekao: “Tako se dešava kad ljudi vjeru prihvate srcem”. Više puta smo mogli čuti od starijih kako su slijedili različite novotarije, zatim ih je Allah, dželle še’nuhu, uputio, te su napustili zabludu i krenuli putem sljedbenika suneta, srditi zbog slijeđenja novotarija, međutim, da li smo ikada čuli da se desilo suprotno ovome?! Pa, ako želiš da budeš čvrst i ustrajan na pravom putu na tebi je da slijediš put iskrenih vjernika.

Allaha subhanehu ve te'ala Robinja
http://allahovarobinjainsaallah.blogger.ba
03/01/2019 21:20